Mr. Vertigo

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Libro de Pol Oster.

Text of Mr. Vertigo

  • Paul Auster - Mr. Vertigo biblioteka TRIDVAJEDAN knjiga 82. glavni urednik Nenad Rizvanovi Paul Auster Mr. Vertigo copyright za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o. 10010 Zagreb, Draevika 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hr za nakladnika: Boko Zatezalo urednik: Nenad Rizvanovi lektura i korektura: Ivana Zima Galar grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb tisak: Impress d.d., Ivanna Gorica, Slovenija studeni 2007. Paul Auster Mr. Vertigo s engleskoga preveo: Petar Vujai biblioteka TRIDVAJEDAN knjiga 82. naslov izvornika: Paul Auster MR VERTIGO copvright Paul Auster, 1994. Published by arrangement with Viking Penguin, a member of Penguin Group (USA) Inc. Ali rights reserved. copyright 2007. za hrvatsko izdanje: V.B.Z. d.o.o. Zagreb CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 652320. Bilo mi je dvanaest godina kad sam prvi put hodao po vodi. ovjek u crnom nauio me kako se to radi, i neu se praviti da sam taj trik nauio preko noi. Metar Yehudi pronaao me kad mi je bilo devet godina, kad sam bio siroe koje je prosilo sitni po ulicama Saint Louisa, i radio sa mnom pune tri godine prije nego to mi je dopustio da nastupim pred publikom. Bilo je to 1927. - godina Babea Rutha i Charlesa Lindbergha, upravo ona godina kad se nad svijet poela sputati vjena no. Drao sam se dobro sve do nekoliko dana prije sloma u listopadu, a ono to sam uinio bilo je vee od bilo ega o emu su ona dva gospodina mogli sanjati. Uinio sam ono to nije uinio nijedan Amerikanac prije mene i ono to nitko nakon mene nije uinio. Metar Yehudi odabrao me zato to sam bio najmanji, najprljaviji, najodvratniji. Nisi bolji od kakve ivotinje, ree, ti si pravo ljudsko nitavilo. Bila je to prva reenica kojom mi se obratio i, iako je od te noi prolo ve ezdeset est godina, i dalje ujem rijei koje teku iz metrovih usta. Nisi bolji od ivotinje. Ako ostane ovdje, bit e mrtav prije nego to zima zavri. Ako pode sa mnom, nauit u te letjeti.

  • Gospodine, pa niko ne moe letiti, rekoh. Lete vam ptice, a ja vam stvarno nisam nikakva ptica. Ne zna nita, ree Metar Yehudi. Ne zna nita zato to si nita. Ako te ne nauim letjeti do trinaestog roendana, slobodno mi sjekirom odrubi glavu. Ako hoe, dat u ti napismeno. Ako ne ispunim obeanje, stavljam svoju sudbinu u tvoje ruke. Bila je to subotnja no poetkom studenoga, stajali smo ispred Para-dise Cafea, minkerske toionice dina u sreditu grada, u kojem je svirao crnaki dez, a djevojke u prozirnim haljinama prodavale cigarete. Tamo sam se obino motao vikendom, icao sitni, nosio poruke i pozivao koije bogatunima. Isprva sam pomislio da je Metar Yehudi samo jo jedan pijanac, bogati cuger koji tetura kroz no u crnome fraku i svilenom cilindru. Akcent mu je bio udan, pa sam pomislio da nije iz grada no tu su zavravala sva moja razmiljanja. Pijanci lupetaju gluposti, a ta pria o letenju nije bila nimalo luda od drugih. Ako se uzdignete previsoko, rekoh, moete slomiti vrat ako padnete. O tehnici emo kasnije, ree metar. Tu vjetinu nije lako nauiti, no ako me bude sluao i pokoravao se mojim napucima, obojica emo zavriti kao milijunai. Pa, vi ste ve milijuna, rekoh. Zato sam vam ja potreban? Zato, odrpani moj mali propalitetu, to jedva imam dva novia. Moda tebi izgledam kao nekakav tajkun, ali to je samo zato to umjesto mozga ima piljevinu. Dobro me sluaj. Nudim ti ivotnu priliku, no ta ti se prua samo jednom. Imam kartu za Plavu pticu u pola sedam ujutro, i ako svoje kosti ne dovue na taj vlak, vidi me posljednji put. Niste mi jo odgovorili na pitanje, rekoh. Sinko, zato to si ispunjenje svih mojih molitvi. Zato te hou. Zato to ima dar. Dar? Nemam ja nikakvi dar. Pa ak i da imam, to vi znate o njemu, minkeru? Razgovarate sa mnom tek par minuta. Opet si u krivu, ree Metar Yehudi. Gledam te ve tjedan dana. A ako misli da e tvoj tetak i tetka plakati to si otiao, onda nema pojma s kime ivi zadnje etiri godine. Moj tetak i tetka, ponovim, odjednom shvativi da tip nije neki povremeni pijanac. Bio je neto gore - socijalni radnik, policajac, i bio sam uvjeren, stojei tamo, da sam u govnima do grla. Tvoj tetak Slim je prava mustra, nastavi metar, ne urei, budui da mu je bilo jasno da mi je privukao pozornost. Nikad nisam znao da postoji tako glup Amerikanac. Ne samo to smrdi, nego je i zao i ruan kao pono. Nikakvo udo to si se pretvorio u takvu smrdljivu lasicu. Tvoj tetak i ja smo dugo razgovarali jutros i on te je voljan pustiti da pritom ne uzme ni pare. Mali, zamisli si to. ak te ne moram ni platiti. A ona raskvasana krmaa koju naziva svojom enom samo je sjedila tamo i nije ti rekla nijednu rije u prilog. Ako ti je to najbolja mogua obitelj, onda ima sree to si ih se rijeio. Ti odlui, no i ako me odbije, moda ti i nije najpametnije vraati se kui. Iskreno e se razoarati to te ponovno vide to ti mogu jamiti. Lit e krokodilske suze, ako me razumije. Moda i jesam bio nekakva ivotinja, no ak i one najnie ivotinje imaju osjeaje - kad mi je metar priopio te vijesti, osjeao sam se kao da me netko udario. Tetak Slim i teta Peg nisu bili tipovi kojima bih se hvalio, ali sam ivio u njihovom domu skamenio sam se saznavi da me ne ele. Zaboga, bilo mi je tek devet godina. Iako sam za tu dob bio ve prilino vrst, nisam bio ni izdaleka toliko vrst koliko sam hinio, i da me metar nije tada promatrao onim svojim tamnim oima, vjerojatno bih se bio rascmizdrio nasred ulice. Sada, kad razmiljam o tome, i dalje nisam siguran je li mi govorio istinu. Moda je i razgovarao s tetkom i tetkom, no, moda je jednako tako i izmislio cijelu tu priu. Ne sumnjam da ih nije vidio opisao ih je savreno - ipak, znajui tetka Slima, ini mi se gotovo nemoguim da me pustio a da pritom nije pokuao izvui bar malo novca. Ne kaem

  • da ga je Metar Yehudi izvarao, ali gledajui sve ono to se zbilo kasnije, posve je neupitno da se staro smee osjealo povrijeenim, bila pravda na njegovoj strani ili ne. Ipak, neu sad tratiti vrijeme razbijajui time glavu. Dakle, ishod je bio taj da sam popuio sve to mi je metar rekao, to je, dugorono gledajui, jedino to vrijedi ispriati. Uvjerio me da se ne mogu vratiti kui i kad sam to jednom prihvatio, vie nisam nimalo mario za sebe. Vjerojatno je elio da se osjeam ba tako - totalno smuen i izgubljen u vlastitoj nutrini. Ako ovjek ne vidi razlog zato bi nastavio ivjeti, onda je teko mariti za ono to mu se dogaa. Kae si da mu je najbolje biti mrtav, i nakon toga otkrije da je spreman na sve - pa ak i takvu ludost kao to je nestati u noi s posvemanjim neznancem. Dobro, gospodine, rekoh mu, spustivi glas nekoliko oktava i zagledavi mu se, najbolje to sam umio, mrtvaki ozbiljno u oi, onda smo se dogovorili. No ako ne uinite ono to ste rekli, oprostite se s glavom. Moda i jesam mali, ali ne putam da se obeano zaboravi. Bilo je jo mrano kad smo se ukrcali na vlak. Poli smo na zapad, u svitanje, preli dravu Missouri dok se slabo svjetlo studenoga muno probijalo kroz oblake. Iz Saint Louisa nisam putovao od dana kad sam pokopao majku, a toga sam jutra otkrio posve mraan svijet siv, ogoljen, beskrajnih polja uvelih stapki kukuruza koja su nas okruivala s obje strane. Malo poslije podneva stigli smo u Kansas City, no svih tih sati koje smo proveli zajedno, Metar Yehudi obratio mi se s tek tri-etiri rijei. Veinu vremena je prospavao, kimajui glavom na koju je nabio eir, a ja sam bio previe prestraen pa sam samo gledao kroz prozor, promatrao kako zemlja klizi pored mene dok sam razmiljao o kai u koju sam se uvalio. Moji prijatelji u Saint Louisu upozoravali su me na takve tipove samotne, zlonamjerne skitnice, pervertite u potrazi za mladim djeacima koje bi pretvarali u svoje robove. Bilo je dovoljno grozno zamiljati kako mi svlai odjeu i dira me tamo gdje nisam elio da me itko dira, no to nije bilo nita u usporedbi s nekim drugim strahovima koji su mi se motali po glavi. uo sam priu o djeaku koji je otiao s nekim neznancem i o kojemu nitko vie nije uo ni rije. Kasnije je tip priznao da je maka rasjekao na komadie i skuhao ga za veeru. Drugoga je netko lancima privezao za zid nekog mranog podruma i est mjeseci mu davao samo kruh i vodu. Treemu su zgulili kou. Tako da sam tada, imajui vremena razmiljati o tome to sam uinio, shvatio da bi me mogla ekati ista takva sudbina. Sam sam se bacio u kande nekom monstrumu, i ako bude samo upola toliko straan koliko izgleda, onda vie nikad neu ugledati zoru. Sili smo s vlaka i poli niz peron, probijajui se kroz gomilu. Gladan sam, rekao sam i povukao ga za kaput. Ako me ne nahranite, prijavit u vas prvom drotu koga vidim. Sto je s onom jabukom koju sam ti dao? upita me. Bacio sam je kroz prozor. No krasno, malo smo prefini za jabuke? A gdje je sendvi sa unkom? Da i ne spominjem pohani batak i vreicu krafni. Sve sam to pobacao. Valjda ne oekujete da u jesti taj napoj? Zato ne, mali moj? Ako nee jesti, onda e se smeurati i umrijeti. To znaju svi. Tako se bar umire sporo. Ako zagrizem u neto puno otrova, onda u krepat na licu mjesta. Prvi put otkad sam ga upoznao, Metar Yehudi se nasmijeio. Ako ne grijeim, mislim da mu se na licu pokazao ak i smijeh. eli rei da mi ne vjeruje. Upravo tako. Ne vjerujem vam koliko ni piljivom bobu. Raduj se, mali, rekao je metar i razdragano me potapao po ramenu. Nisi valjda zaboravio da si mi ti ulaznica za restoran? Ne bih ti skinuo ni vlas s glave. Upravo su me takve rijei zabrinjavale, tovie, nisam bio toliko glup da progutam takvu slatkorjeivost. No tada je Metar Yehudi posegnuo u dep, izvukao novu dolarsku novanicu i tresnuo mi je na dlan. Vidi onaj tamo restoran? upitao me, pokazujui na zalogajnicu u sredini stanine zgrade. Idi tamo i narui si najvei ruak koji moe strpati u taj tvoj trbuh. ekat u te ovdje.

  • A to je s vama? Neto vam brani jesti? Ne brini ti za mene, odvrati Metar Yehudi. Moj se eludac brine za sebe. Dok sam se okretao, dobacio mi je: Patulje, samo jedan savjet. Ako se kojim sluajem sprema pobjei, onda ti je ovo pravi trenutak. I ne brigaj za t