Upload
natasa-kovcin
View
291
Download
8
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Nacela finansiranja
Citation preview
Seminarski rad
Finansijski menadžment
FINANSIJSKA POLITIKA I NAČELA FINANSIJSKE POLITIKE
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................................. 3
2. CILJ FINANSIJSKE POLITIKE ................................................................................................... 3
3. VRSTE FINANSIRANJA PREDUZEĆA ..................................................................................... 5
4. FINANSIJSKA POLITIKA PREDUZEĆA .................................................................................. 5
5. POSLOVNO FINANSIJSKA NAČELA ....................................................................................... 7
6. NAČELO FINANSIJSKE STABILNOSTI ................................................................................... 7
7. NAČELO LIKVIDNOSTI ............................................................................................................. 8
8. NAČELO RENTABILNOSTI ....................................................................................................... 9
9. NAČELO FINANSIJSKE ELASTIČNOSTI .............................................................................. 10
10. NAČELO FINANSIJSKE NEZAVISNOSTI ........................................................................... 11
11. NAČELO FINANSIJSKE SNAGE ........................................................................................... 11
12. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 12
13. LITERATURA ........................................................................................................................... 13
2
1. UVOD
Predmet interesovanja finansijskog menadžmenta bili su problemi finansiranja odnosno
pribavljanja kapitala iz različitih izvora, odnosno problemi pravnih i finansijskih odnosa preduzeća
i finansijskih institucija koja mu obezbeđuju kapital kao i finansijski instrumenti kojima se kapital
pribavlja. Predmet interesovanja tradicionalnog pristupa bila je pasiva bilansa stanja preduzeća.
Pristalice tradicionalnog pristupa problem finansiranja preduzeća posmatraju sa stanovišta
investicionog bankara a ne sa stanovišta donosioca investicionih odluka u okviru preduzeća.
Ovakav pristup je kritikovan i osporavan. Krajem 50-tih godina prošlog veka došlo je do razvoja
savremog pristupa finansijskog menadžmenta. Dolazi do naglog ekonomskog rasta i brzih
tehnoloških promena. Porast značaja odgovornosti menadžera prema akcionarima i kreditorima,
prema zaposlenima, prema dobavljačima, prema državi nastala je potreba za korišćenjem naučnih
metoda u donošenju finansijskih odluka, odnosno nastala je potreba za daljim razvojem teorije
finansijskog upravljanja kao naučne discipline. Za razliku od tradicionalnog pristupa finansijskom
menadžmentu čiji je predmet bio samo pribavljanje kapitala, odnosno pasiva bilansa stanja
savremeni pristup pored pribavljanja kapitala, razmatra njegovu upotrebu odnosno obuhvata i
aktivu i pasivu bilansa stanja. Savremeni pristup finansijskom menadžmentu prema Solomonu
treba da obezbjedi da finansijski menadžment pruži naučnu osnovu za odgovore na sljedeća
pitanja: koju vrstu sredstva preduzeće treba da pribavi, koliki ukupan obim sredstava preduzeće
treba da ima, kako potrebna sredstva treba da budu finansirana.
Preduzeće se može posmatrati kao određeni finansijski sistem. Da bi se preduzeće moglo
osnovati potreban je početni kapital kako bi se obezbjedili neophodni činioci proizvodnje, sredstva
za rad, radna snaga, predmeti rada i sl.
Po osnivanju preduzeća potrebno je obezbjediti finansiranje tekućih poslovanja a posebno
obezbjediti obrtna sredstva suverenost i rentabilnost. Preduzeće treba da obezbjedi i svoj
neprestani razvoj kako bi opstalo na tržištu oštre konkurencije. Preduzeće je finansijski sistem čiji
krvotok čine novčani i robni tokovi. Robni tokovi u stvari predstavljaju novčane jer se svaki oblik
imovine preduzeća prodajom može pretvoriti u novac.
2. CILJ FINANSIJSKE POLITIKE
3
Vrhunski cilj finansijske politike je finansijska snaga preduzeća koja podrazumijeva:
- Trajnu sposobnost plaćanja
- Trajnu sposobnost finansiranja
- Trajnu sposobnost investiranja
- Trajnu sposobnost povećanja imovine vlasnika
- Trajnu sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika u preduzeću1
Trajna sposobnost plaćanja podrazumijeva da preduzeće u momentu dospijeća roka plaćanja
bilo koje obaveze ima gotovine najmanje u visini dospjelih obaveza. U teoriji i praksi poznata su
četiri koncepta, kao sastavni dijelovi finansijske politike, za plaćanje obaveza, odnosno za
održavanje likvidnosti preduzeća, i to:
- Puna sigurnost
- Ograničeni rizik
- Puno pokriće obaveza
- Improvizovana likvidnost
Trajna sposbnost finansiranja podrazumijeva da je preduzeće sposobno da finansira dati obim
poslovanja iz raspoloživih izvora finansiranja (kapitala,dugoročnih i kratkoročnih kreditnih
obaveza i spontanih izvora finansiranja) ili da smanjenje postojećeg izvora finansiranja nadomjesti
drugim izvorom finansiranja (otplaćene dugoročne obaveze da nadomjesti poveaćanjem kapitala),
ili da ih nadomjesti novim zaduženjem (recimo,emisija dugoročnih obveznica i komercijalnih
zapisa)
Trajna sposobnost investiranja podrazumijeva da preduzeće višak slobodne gotovine uloži u
investicioni projekat koji obećava povećanje dobitka ili da za finansiranje tog projekta pribavi
dodatne izvore finansiranja (emisija nove serije akcija, dodatno kreditno zaduženje, enmisija i
prodaja dugoročnih hartija od vrijednosti- obveznica ili komercijalnih zapisa).
Trajna sposobnost povećanja imovine vlasnika.Imovina vlasnika preduzeća uložena u
preduzeće je kapital vlasnika.Knjigovodstvena vrijednost kapitala povećava se ako se: pri prodaji
akcija ostavruje premija i pri raspodjeli neto dobitak akumulira za rezerve i za zadržani dobitak.
Trajna sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika u preduzeću.Učesnici u
preduzeću su vlasnici kapitala (akcionari ili vlasnici udjela kapitala), zaposleni i
1 Kralj,J.: Finansijsko upravljanje I finansijsko poslovanje u uslovima tržišne privrede, Knjigovodstvo, 8-9/1990
4
fiskus(država).Interesi učesnika u preduzeću su najčešće suprotstavljeni.Zaposleni žele da što više
zarade, što smanjuje dobitak, a to nije u interesu ni vlasnika ni fiskusa.
3. VRSTE FINANSIRANJA PREDUZEĆA
Prema roku raspoloživosti izvora finansiranje se može podjeliti na :
– kratkoročne čiji izvori su raspoloživi do jedne godine. Ovaj vid finansiranja se koristi za ulaganja
u obrtna sredstva
– srednjoročno od 1 do 5 godina i pogodan je za srednjoročna ulaganja u osnovna sredstva.
– dugoročne više od 5 godina.
Izvori mogu biti ročni kada imaju rok dospjeća duži od 5 godina kao što su dugoročni
krediti, emisije obveznica i sl. A ne ročni izvori nemaju rok dospjeća, nego su trajno raspoloživi
kao što su sredstva od emisija akcija, zadržana dobit i sl. Koriste se za ulaganja u osnovna
sredstva, tj. razvoj preduzeća.
Prema svom porijeklu izvori finansiranja se dijele na interne koje je ostvarilo samo
preduzeće (amortizacija, zadržana dobit, rezerve ) i eksterne kao emisija kratkoročnih i dugoročnih
HOV ili uzimanje kredita i sl. Prema vlasništvu izvori mogu biti sopstveni ( neročni) i tuđi (ročni).
Finansijski menadžment treba da vodi računa o racionalnom učešću kratkoročnog i
dugoročnog finansiranja tako da taj odnos bude optimalan. Troškovi finansiranja veći su kod
dugoročnog, što je duži rok otplate kredita troškovi su veći (banke daju veće kamate depozitorima
na dugi rok) i obrnuto. Zato nije rentabilno koristiti dugoročne izvore finansiranja za finansiranje
kratkoročnih ulaganja, kao npr. finansiranje obrtnih sredstava. Dakle odnos kratkoročnog i
dutgoročnog finansiranja je optimalan kada daje minimalan ukupan trošak finansiranja preduzeća.
4. FINANSIJSKA POLITIKA PREDUZEĆA
5
Predstavlja kompleksnu aktivnost koja se na području finansijkog poslovanja sprovodi u
određenom vremenu koristeći se određenim metodama, principima i sredstvima, a sve to u cilju
ostvarenja najpovoljnijih efekata u oblasti finansijskog poslovanja preduzeća. Samim tim
koncipiranje i utvrdjivanje strategije i taktike dugoročnog i srednjoročnog djelovanja finansijskog
poslovnog sistema kao dijela složenog dinamičkog sistema naziva se finansijskom
politikom.Suština problematike finansijske politike je u sljedećem:
– otkrivanje i fiksiranje postojećih i potencijalnih problema finansijskog karaktera koji objektivno
mogu da ometaju realizaciju planiranih finansijskih konstrukcija u budućem poslovanju
organizacije.
– sistemsko proučavanje karaktera fiksiranih problema, istraživanje mogućih puteva za njihovo
pravovremeno rješavanje i predlaganje metoda i mera za njihovo otklanjanje u svrhu optimalne
realizacije svih planiranih finansijskih konstrukcija i operacija, kao značajnih komponenata
efikasne realizacije kompleksne poslovne politike organizacije.
Širok dijapazon finansijskih poslova i problema implicira i širok domen finansijske
politike. Zbog toga moraju da se koncipiraju brojne parcijalne finansijske politike.
Sobzirom na osnovna područja djelovanja finansijske politike može se govoriti o2:
– politici pribavljanja finansijskih sredstava,
– politici finansiranja proste i proširene reprodukcije,
– politici plasmana finansijskih sredstava,
– politici zajedničkih ulaganja,
– politici stvaranja finansijskih rezervi,
– politici finansiranja obrazovanja kadrova,
– politici utvrđivanja i raspodjele ukupnog prihoda i dobiti,
– politici likvidnosti,
– politici poslovanja na finansijskom tržištu i
– politici finansijske stabilnosti.
Sve ove parcijalne finansijske politike su dijelovi integralne finansijske politike preduzeća.
Između njih dijeluje zakon povratne sprege tako da vrlo često parcijalne politike dimenzionišu i
struktuiraju integralnu finansijsku politiku i obratno. Finansijska politika se može podijeliti prema:
– vremensko-genetičkom aspektu na: politiku finansiranja, investicionu politiku, tekuću
finansijsku politiku i prema nekim autorima možemo dodati politiku osnivanja.
– vremenskom aspektu na: dugoročnu politiku strukture i kratkoročnu politiku likvidnosti.
– zadacima finansijske funkcije na: politiku nabavke, politiku upotrebe, politiku upravljanja
kapitalom.
2 Internet sajt:http://www.premiumsoft.co.yu/?opt=dictionary&id=2391,(datum pristupa 29.03.2012)
6
Na osnovu kriterijuma dinamičnosti moguća je klasifikacija finansijske politike na
osnovnu, tekuću i razvojnu finansijsku politiku.
5. POSLOVNO FINANSIJSKA NAČELA
Načela ili principi finasijske politike imaju za cilj da utvrde idealan poredak odnosa u finansiranju
preduzeća pri čemu su sva načela finansijske politike usmjerena na ostvarenje cilja finansijske
politike-finansijsku snagu.Načela se mogu klasifikovati kao3:
– načelo finansijske stabilnosti,
– načelo rentabilnosti,
– načelo likvidnosti,
– načelo finansijske elastičnosti,
– načelo nezavisnosti i
– načelo finansijske snage ( racionalnog-ekonomičnog finansiranja, akumulacije i mobilizacije
sredstava ).
Zajednička karakteristika svih načela je da su međusobno povezana, uz činjenicu da ona
međusobno konkurišu, te da je prioritetni zadatak finansijske politike njihovo optimalno
usaglašavanje.
6. NAČELO FINANSIJSKE STABILNOSTI
Polazi od odnosa između dugoročno vezanih sredstava i sopstvenog kapitala uvećanog za
tuđi ( dugoročno pozajmljen kapital ). Taj odnos treba da je najviše jedan ili manje od jedan. Ako
se ovaj odnos kreće na relaciji jedan to znači da su dugoročno vezana sredstva pokrivena
sopstvenim i tuđim kapitalom.
Ako je odnos manji od jedan to znači da su dugoročno vezana sredstva manja od
sopstvenog i tuđeg kapitala, te da je dugoročna finansijska ravnoteža pomjerena ka izvorima
sredstava sa čim je stvorena i sigurnost za održavanje likvidnosti preduzeća u oblasti finansiranja i
obrnuto.
Sigurnost za održavanje likvidnosti je prisutna iz razloga što se višak dugoročnih izvora
( sopstvenih i tuđih ) nad dugoročnim sredstvima upotrebljava za finansiranje kratkoročno vezanih
3 Internet adresa:http://www.financewise.com/public/edit/insure/ins-securit.htm, (datum pristupa 29.03.2012.)
7
sredstava. Taj dugoročni izvor će vremenski biti duže raspoloživ nego što je dužina vremena
mobilizacije kratkoročno vezanih sredstava u gotovini.
Npr. ako bi mobilizacija kratkoročno vezanih sredstava bila jednaka dospjelim
kratkoročnim obavezama i po roku i po obimu, tada bi višak dugoročnih izvora nad dugoročno
vezanim sredstvima predstavljao likvidnu rezervu. Likvidna rezerva se može upotrebiti za plaćanje
obaveza preduzeća, u slučaju kada mobilizacija kratkoročno vezanih sredstava ne bi odgovarala
dospjelim kratkoročnim obavezama po roku i po obimu.Da bi se uspostavila finansijska ravnoteža
u preduzeću neophodno je4:
– definisati dugoročno vezana sredstva
– definisati odnos između sopstvenog i tuđeg kapitala.
Dugoročno vezana sredstva obuhvataju:
– osnovna sredstva ( materijalna ulaganja )
– dugoročne plasmane ( finansijska ulaganja )
– trajno vezana sredstva :trajna obrtna sredstva, zemljište jer se ne amortizuje, trajne uloge trećih
lica, kupljene akcije drugih preduzeća .
Finansijsku stabilnost je lakše održati ako su trajno vezana sredstva pokrivena
trajnim(sopstvenim) kapitalom. Ako su trajno vezana sredstva pokrivena tuđim(dugoročno
pozajmljenim) kapitalom, održavanje finansijska stabilnosti je jedino moguće pod uslovom da se
dospjela glavnica dugoročno pozajmljenog kapitala u potpunosti pokrije (supstituiše) prirastom
sopstvenog kapitala iz finansijskih rezultata preduzeća.
Kada su u pitanju osnovna sredstva i dugoročni plasmani ( ulaganja ) treba istaći da se isti
obnavljaju ili istekom njihovog vijeka trajanja ili ako su nastali po osnovu prodaja robe na kredit
( brodogradnja, mašinogradnja i sl. ).
Međutim, veoma često su rokovi dugoročno pozajmljenog kapitala kraći od rokova
dugoročno vezanih sredstava, što izaziva finansijsku nestabilnost preduzeća ili pak stabilnost uz
supstituciju pozajmljenog kapitala sa prirastom sopstvenog kapitala. Odnos između sopstvenog i
dugoročno pozajmljenog kapitala treba definisati u pravcu dominacije sopstvenog kapitala u
izvorima preduzeća. Za sopstveni kapital je karakteristično da je trajno raspoloživ, sem u
slučajevima kada preduzeće iskazuje gubitak.
7. NAČELO LIKVIDNOSTI
4 Rodić,J.: Finansijska analiza, Savremena administracija, Beograd, 1993
8
Predstavlja sposobnost preduzeća da u svakom momentu izmiri dospjele obaveze. Između
načela likvidnosti i načela finansijske stabilnosti postoji međusobna uslovljenost. Ako je
koeficijent finansijske stabilnosti preduzeća jednak 1, likvidnost preduzeća ( uvećana za KVS i
kratkoročne obaveze ) jednaka je 1 ( 1 : 1 ).
U takvim okolnostima održavanje likvidnosti ne zavisi samo od finansijske stabilnosti
preduzeća, već od usklađenosti rokova vezivanja kratkoročno vezanih sredstava i rokova
raspoloživosti kratkoročnih obaveza.
Kada je koeficijent finansijske stabilnosti jednak 1, a preduzeće se nalazi u nelikvidnosti
( nema likvidne rezerve ), preduzeće može da stvori likvidnu rezervu u sferi kratkoročnog
finansiranja, ako postigne da rokovi KVS budu kraći od rokova raspoloživosti kratkoročnih
obaveza5.
Kada je koeficijent finansijske stabilnosti manji od 1, proporcija između likvidnih , KVS ( s jedne
strane ) i kratkoročnih obaveza ( s druge strane ) biće pomerena u korist prve strane. ( KVS >
K.O. )
Ako su rokovi vezivanja KVS jednaki rokovima raspoloživosti kratkoročnih obaveza, tada
će se pojaviti i likvidna rezerva koja potiče iz sopstvenog i tuđeg kapitala. Likvidna rezerva
predstavlja razliku između sopstvenog kapitala uvećanog za dugoročno pozajmljeni kapital i
dugoročno vezana sredstva ( razlika između priliva i odliva na kraju radnog dana dotičnog
preduzeća ).
Proporcija između likvidnosti i kratkoročno vezanih sredstava ( s jedne strane ) i
kratkoročnih obaveza ( s druge strane ) pomerena je u korist kraktoročnih obaveza, čime je
direktno ugrožena likvidnost preduzeća ( osim ako su rokovi vezivanja kratkoročno vezanih
sredstava manji od rokova raspoloživosti kratkoročnih obaveza ).
Iako se likvidnom rezervom ( s jedne strane ) stvara uslov za sigurnost u održavanju
likvidnosti preduzeća, ona ( s druge strane ) umanjuje rentabilnost preduzeća jer ne donosi kamatu
po osnovu sredstava po viđenju.
8. NAČELO RENTABILNOSTI
5 Internet sajt: www.link-elearning.com/dlmaterijali/BER_12.pdf, (datum pristupa 29.03.2012 godine)
9
Ovo načelo polazi od maksimiziranja dobitka u kraćem i dužem roku poslovanja
preduzeća.Maksimiranje dobitka u dužem roku, nije moguće ostvariti ako se ne maksimizira
dobitak u kraćem vremenskom roku.
Pored maksimiranja stope prinosa na sopstveni kapital, zahteva i jačanje dugoročno
pozajmljenog kapitala. Ovi zahtevi se posebno favorizuju kada je prosečna kamatna stopa niža od
prinosa na ukupni kapital.
Opasnost u prenaglašavanju značaja ovog načela jeste u činjenici, da stopa prinosa na
ukupni kapital bude niža od kamatne stope, pri čemu će i stopa prinosa na sopstveni kapital i neto
dobitak preduzeća biti manji uz prisustvo u značajnom obimu pozajmljenog dugoročnog
kapitala(tuđih izvora)6. U ovakvoj situaciji preduzeće teži prevremenoj otplati pozajmljenog
kapitala.
9. NAČELO FINANSIJSKE ELASTIČNOSTI
Polazi od pretpostavke da preduzeće u finansijskom poslovanju treba da pribavlja
dopunske izvore finansiranja ( tuđi kapital ) i treba da prevremeno otplaćuje pozajmljeni kapital, u
uslovima kada nije više potreban u procesu finansiranja ili u uslovima kada isti postaje isuviše
skup za dotično preduzeće.
Elastičnost menadžmenta preduzeća upravo je na relaciji sposobnosti iznalaženja jeftinih
izvora u pravo vreme, u potrebnom obimu i njihovom povratu kreditorima, bez kratkoročnih ili
dugoročnih posljedica na likvidnost i kontinuirano poslovanje preduzeća.
Mogućnost pribavljanja dopunskih izvora finansiranja zavisi od:
– stanja ponude i tražnje kapitala na finansijskom tržistu
– kreditne sposobnosti preduzeća.
U uslovima dominantne ponude nad tražnjom, cijena ( kamata ) dopunskim izvorima pada.
Ocijena kreditne sposobnosti zavisi od finansijskog položaja, rentabilnosti, buduće likvidnosti
preduzeća, njegove konkurentnosti sa preduzećima u istoj delatnosti i sl.Ocijenom kreditne
sposobnosti treba utvrditi: da svako dodatno zaduženje treba da odbacuje povećani neto dobitak jer
u protivnom nema nikakvog ekonomskog osnova da se odobri dodatno ulaganje ( kredit ) i
preduzeće proglasi kreditno sposobnim.
S obzirom da kreditori obezbeđuju svoje potraživanje putem upisa hipoteke na nekretnine,
putem lombarda na pokretne stvari, to u velikoj meri umanjuje elastičnost menadžmenta preduzeća
jer taj deo imovine ne može da se otuđi dok se dodatno ulaganje ( kredit ) ne otplati.
6 Rodić,J.: Finansijska analiza, Savremena administracija, Beograd, 1993
10
10. NAČELO FINANSIJSKE NEZAVISNOSTI
Načelo polazi od zahtjeva da menadžment preduzeća bude ( što je moguće u većoj meri )
nezavisan od svojih poverilaca. Načelo nezavisnosti je u direktnoj sprezi sa načelom finansijske
stabilnosti, rentabilnosti, likvidnosti, strukture kapitala i elastičnosti vođenja finansijske politike.
Njihova veća međuzavisnost ima kao rezultat veću nezavisnost menadžmenta preduzeća i
obrnuto. U takvim uslovima se i poverioci preduzeća opredeljuju da se ne „upliću” u poslovnu i
finansijsku politiku dužnika. Razlog ovakvog ponašanja poverilaca ( banke ) je u tome da je rizik
naplate potraživanja sveden na minimum.Situacija je drugačija kod preduzeća koje se finansira na
osnovu učešća u raspodeli neto dobitka7:
– na temelju akcionarskog kapitala i
– na temelju uloga trećih lica.
U ovim slučajevima nezavisnost menadžmenta zavisi od veličine otvorenih i skrivenih
rezervi u preduzeću.Što je veličina otvorenih i skrivenih rezervi u preduzeću veća, to je i
nezavisnost odlučivanja menadžmenta preduzeća veća. Pri proceni skrivenih rezervi preduzeće
polazi od:
– rezervnog kapitala preduzeća
– dugoročnog rezervisanja u preduzeću
– stepena potcenjenosti aktive ( veći otpis zaliha, procena zaliha po nižim cenama i sl. )
Nezavisnost menadžmenta preduzeća zavisi i od:
– načina dobijanja kredita i instrumenata obezbeđenja istog
– obaveza preduzeća prema dobavljačima.
11. NAČELO FINANSIJSKE SNAGE
Ovo načelo finansijske politike preduzeća podrazumjeva određeni skup više načela koja se mogu
grupisati na sljedeći način :
7 Internet sajt:http://www.premiumsoft.co.yu/?opt=dictionary&id=2391,(datum pristupa 29.03.2012)
11
– racionalnog ( ekonomičnog ) finansiranja – polazi od najpovoljnije kombinacije izvora
finansiranja i ubrzane cirkulacije ( koeficijent obrta ) finansijskih sredstava.
– rentabilnosti – predstavlja znak uspešnog poslovnog preduzeća i optimalne kombinacije
njegovog finansijskog ulaganja sa izražajnom sigurnošću povrata uloženih sredstava i ostvarenim
pozitivnim finansijskim efektima.
– finansijalnosti – polazi od ostvarenog pozitivnog rezultata koji se temelji na smanjenim
finansijskim troškovima i korišćenju najpovoljnije kombinacije finansijskih izvora.
– akumulacije i mobilizacije sredstava – izvodi se iz načela racionalnog finansiranja, rentabilnosti i
finansijalnosti te predstavlja težnju povećanja sopstvenih nad tuđim izvorima sredstava putem :
povećane stope akumulacije, većeg koeficijenta obrta sredstava, većeg udruživanja sredsava i
većeg obima zajedničkih domaćih i inostranih ulaganja.
– likvidnosti - nastoji da se unutar preduzeća obezbede optimalna potrebna novčana sredstva za
izmirenje dospelih obaveza.
– sigurnosti poslovanja – obezbeđuje u određenom vremenskom periodu nesmetano finansijsko
poslovanje preduzeća. Počiva na izdvojenim finansijskim sredstvima u obliku finansijskih rezervi i
smanjenom riziku finansijskih ulaganja.
Sva navedena načela međusobno su povezana, tako da u svojoj interaktivnoj povezanosti čine
“načelo finansijske snage preduzeća”.
Finansijska snaga preduzeća može se posmatrati u dvostrukom smislu : kvantitativno i
kvalitativno. Primat pripada kvalitativnom aspektu finansijske snage preduzeća.
12. ZAKLJUČAK
12
Zajednička karakteristika svih načela je da su međusobno povezana, uz činjenicu da ona
međusobno konkurišu, te da je prioritetni zadatak finansijske politike njihovo optimalno
usaglašavanje.
Za donošenje budućih finansijskih odluka, neophodne su informacije koje finansijska
funkcija mora da obezbedi putem finansijske analize. Finansijska analiza, kao sekundarni zadatak
finansijske funkcije, daje informacije vezane za pribavljanje I ulaganje novčanih sredstava, kao i u
vezi usklađivanja rokova I mobilizacije sredstava, sa rokovima raspoloživosti izvora.
Finansijski menadžment svojim zadacima (primarnim I sekundarnim) predstavlja u
određenoj meri samostalnu celinu, ali ne može sama da egzistira i da deluje kao zasebna celina,
već je njeno egzistiranje uslovljeno saradnjom sa drugim funkcijama u preduzeću. Finansijska
funkcija ne može sama da započne i završi proces proizvodnje iako u velikoj meri odvijanje
proizvodnje zavisi od ove funkcije. Zbog toga ova funkcija u izvršavanju svojih zadataka mora da
sarađuje i sa drugim funkcijama.
Ništa se ne može početi u poslovanju bez finansijskih sredstava. Obezbediti ih
blagovremeno i pod povoljnim uslovima osnovni je zahtev koji se postavlja pred finansijski
menadžment firme. On je taj koji upravlja procesom sticanja, trošenja I ulaganja novca.
U uslovima tržišnog privredivanja preduzeća su samostalna, a samim tim i odgovorna za
racionalnu upotrebu finansijskih sredstava. I ako zakonski nije propisana obaveza planiranja,
iskusan menadžer zna da je sastavni deo recepta za definisanje ciljeva (politika, programa,
planova) i efikasan nadzor nad njihovom realizacljom.
Osnovni finansijski ciljevi svakog preduzeća su rentabilno poslovanje, očuvanje dugoročne
finansijske sigurnosti i sposobnosti plaćanja obaveza (likvidnosti).
13. LITERATURA
13
1. Ivanišević,K.: Poslovne finansije, Ekonomski fakultet, Beograd 2004
2. Ristić,Ž. i drugi:”Finansijski menadžment”, Viša poslovna škola Čačak, Čačak,2006
3. Rodić,J.: Finansijska analiza, Savremena administracija, Beograd, 1993
4.Internet sajt:http://www.premiumsoft.co.yu/?opt=dictionary&id=2391
5.Internet adresa:http://www.financewise.com/public/edit/insure/ins-securit.htm,
6.Internet sajt: www.link-elearning.com/dlmaterijali/BER_12.pdf,
7.Kralj,J.:Finansijsko upravljanje I finansijsko poslovanje u uslovima tržišne privrede,
Knjigovodstvo, 8-9/1990
14