NACIONALNA STRATEGIJA ZAPOŠLJAVANJA I RAZVOJA LJUDSKIH RESURSA ZA PERIOD 2007-2011. GODINE

(AŽURIRANA VERZIJA)

Podgorica, 2008. godine

2

Predgovor „Nacionalnu strategiju zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007. do 2011. godine“ su razvili Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja i šira Radna grupa sastavljena od predstavnika ključnih javnih aktera na polju socioekonomskog razvoja: Ministarstva prosvjete i nauke, Ministarstva za ekonomski razvoj, Ministarstva finansija, Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT) i Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća. Strategija je bila predmet konsultacija sa socijalnim i ekonomskim partnerima Vlade. Pomoć u izradi Strategije pružio je CARDS projekat „Reforma tržišta rada i razvoj radne snage“, finansiran od strane EU, kojim upravlja Evropska agencija za rekonstrukciju, a sprovodi ga WYG International (VB).

3

Sadržaj:

Predgovor ............................................................................................................ 2 Sadržaj: ............................................................................................................... 3

PRVI DIO. UVOD........................................................................................................4

Odjeljak 1. Polazišta................................................................................................ 4

Odjeljak 2. Dijagnoza. Glavni izazovi tržišta rada i razvoja ljudskih resursa .......... 8 DRUGI DIO. STRATEGIJA........................................................................................14

Odjeljak 1. Dimenzija zapošljavanja u okviru makroekonomskih i drugih politika. Preduslovi za zadržavanje i otvaranje radnih mjesta ............................................ 14

Odjeljak 2. Konkretne politike zapošljavanja. Prioriteti i ciljevi u okviru prioriteta . 21

PRIORITET 1........................................................................................................ 21 POVEĆANJE ZAPOSLENOSTI I SMANJENJE NEZAPOSLENOSTI .................. 21

Cilj 1.1. Podsticanje poslodavaca na otvaranje većeg broja radnih mjesta. Postizanje adekvatne ravnoteže između fleksibilnosti, produktivnosti i sigurnosti.......................................................................................................................... 21 Cilj 1.2. Smanjenje dugoročne nezaposlenosti .................................................. 23 Cilj 1.3. Niža stopa nezaposlenosti mladih ....................................................... 24 Cilj 1.4. Podsticanje preduzetništva................................................................... 25 Cilj 1.5. Produžavanje radnog vijeka ................................................................. 27 Cilj 1.6. Jačanje institucija tržišta rada i podsticanje partnerstava za zapošljavanje..................................................................................................... 28

PRIORITET 2........................................................................................................ 30 POVEĆANJE PRODUKTIVNOSTI I KVALITETA RADA ...................................... 30

Cilj 2.1. Pomoć u procesu daljeg prestrukturiranja ............................................ 30 Cilj 2.2. Unapređivanje vještina radne snage .................................................... 31 Cilj 2.3. Usklađivanje ponude obrazovanja sa potrebama tržišta rada .............. 32

PRIORITET 3........................................................................................................ 34 JAČANJE SOCIJALNE KOHEZIJE....................................................................... 34

Cilj 3.1. Unapređivanje zapošljavanja žena ....................................................... 34 Cilj 3.2. Prevencija socijalne isključenosti – pozitivne mjere/aktivnosti za ugrožene grupe ................................................................................................. 35 Cilj 3.3. Prevencija siromaštva na sjeveru ......................................................... 36

Odjeljak 3. Finansiranje i upravljanje ................................................................. 38

4

PRVI DIO. UVOD

Odjeljak 1. Polazišta Opšti cilj „Nacionalne strategije zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007. do 2011. godine“ jeste da se podignu nivo i kvalitet zapošljavanja u Crnoj Gori. Ovaj cilj ostvariće se unapređivanjem uslova za otvaranje radnih mjesta i podsticanje ulaganja u razvoj ljudskog kapitala. Strategija predstavlja direktni nastavak i ažuriranje Nacionalne strategije zapošljavanja koju je Vlada Crne Gore usvojila u prvom kvartalu 2007. godine. Strategija je ažurirana uz dosljedno poštovanje odredaba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koje se odnose na pripreme za učešće Crne Gore u integrisanim socioekonomskim politikama EU i usvajanje acquis communautaire-a (Pravnih tekovina Evropske unije) (tj. najnovijih smjernica za zapošljavanje EU iz 2005. godine). Crna Gora je ostvarila značajan napredak u pogledu opšte makroekonomske stabilizacije, privrednog oporavka i prestrukturiranja, kao i na planu razvoja savremenih i sofisticiranih programa i institucija tržišta rada. Agendom ekonomskih reformi za period 2002-2007. godine utvrđen je niz odvojenih ali međusobno povezanih zadataka, čije izvršenje je dovelo do transformacije ekonomije Crne Gore i omogućilo da Crna Gora bude dinamično, fleksibilno, efikasno i tržišno orjentisano društvo. Ti zadaci se odnose na: razvijanje preduzetništva, povećanje obima investiranja, podsticanje zdrave konkurencije, razvoj istraživanja, inovacija i tehnologija, jačanje učešća lokalne uprave u razvojnim programima. Agenda ekonomskih reformi imala je snažan uticaj na politike zapošljavanja i tržišta rada. Kombinacija usvojenih politika zasnivala se na dva paralelna procesa:

- uvođenju izmjena u regulatorni sistem sa ciljem da se stvori stimulativni ambijent za otvaranje radnih mjesta i povećanu ponudu radne snage;

- razvoju korektivnih i aktivnih mjera na tržištu rada realizovanih od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (sveobuhvatnog paketa usluga stavljenog na raspolaganje tražiocima zaposlenja).

„Nacionalna strategija zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007-2011. godine“ ističe podsticanje razvoja ljudskog kapitala, budući da konkurentna prednost nacionalne ekonomije sve više zavisi od ulaganja u ljudske resurse. Stoga su znanja i vještine snažan pokretač ekonomskog rasta. Mogućnost zapošljavanja i prilagodljivost građana od vitalnog su značaja za Crnu Goru, kako bi zadržala svoje opredjeljenje i prerasla u jednu konkurentnu i dinamičnu ekonomiju zasnovanu na znanju, a uz to predstavljala i jedno sveobuhvatno i tolerantnije demokratsko društvo u kojem građani imaju priliku i sposobnost da ostvare svoje ambicije. Uprkos pozitivnim kretanjima posljednjih godina, stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori još uvijek je visoka u poređenju sa državama-članicama EU, koje ostvaruju najbolji

5

učinak. Uz to, prisutni su i značajni rizici povezani sa nejednakostima i fenomenom socijalne isključenosti. Nezaposlenost predstavlja ozbiljnu prijetnju za socijalnu koheziju i stabilnost i sputava razvoj zemlje. Strategija je razvijena kao odgovor na izazove sa kojima se susreću društvo, privreda i tržište rada u Crnoj Gori. Ona čini sastavni dio šireg paketa strukturnih instrumenata usmjerenih na socioekonomski razvoj i sadrži sveobuhvatni paket mjera koje se odnose na tržište rada i razvoj ljudskih resursa, a koji je osmišljen u kontekstu širih makroekonomskih politika formulisanih u drugim sektorskim strategijama Vlade. Ono što se Strategijom želi postići - glavni pokazatelji uspjeha (indikatori) su: - opšta stopa zaposlenosti od najmanje 60%; - stopa zaposlenosti žena od najmanje 50%; - stopa zaposlenosti starijih radnika od najmanje 32%; - stopa nezaposlenosti ispod 10%; - pružanje mogućnosti svakom nezaposlenom licu za novi početak prije isteka

perioda od šest mjeseci nezaposlenosti (za mlade) i u roku od 12 mjeseci nezaposlenosti (za odrasle), i to u obliku osposobljavanja, prekvalifikacija, radne prakse, posla ili drugih mjera za zapošljavanje odraslih, u kombinaciji sa kontinuiranom pomoći u traženju posla;

- uključivanje najmanje 50% dugoročno nezaposlenih lica u aktivne mjere u obliku osposobljavanja, prekvalifikacija, radne prakse, posla ili drugih mjera za zapošljavanje, u kombinaciji sa kontinuiranom pomoći u traženju posla;

- povećanje procenta 22-godišnjaka sa završenom četvorogodišnjom srednjom školom;

- smanjenje stope onih koji rano napuštaju sistem redovnog obrazovanja; - nivo učešća u doživotnom učenju predstavljaće najmanje 10% radno aktivnog

stanovništva; - brigu o djeci od 1-3 godine učiniti dostupnijom, a od 3-5 godina učiniti dostupnom

za najmanje 30% djece predškolskog uzrasta. . Prilikom izrade Strategije pošlo se od sljedećih pretpostavki:

• Strategija je zasnovana na holističkoj, sveobuhvatnoj, međusektorskoj definiciji domena politike zapošljavanja, koja obuhvata i mjere koje se odnose na ponudu, i one vezane za tražnju, kao i ciljeve zapošljavanja i opšteg razvoja ljudskih resursa. Strategija vidi zapošljavanje kao cilj koji se ostvaruje kako u ekonomske, tako i u socijalne svrhe;

• Strategija je zasnovana na dubokoj dijagnozi posebnog nacionalnog konteksta Crne Gore. Isto tako, ona je insipirisana pristupom usvojenim u integrisanoj socioekonomskoj strategiji Evropske unije koja se često naziva obnovljenom “Lisabonskom strategijom”. Iako se od Crne Gore još ne traži da poštuje procedure vezane za Integrisane smjernice EU, usvajanje pristupa EU u ovom pogledu treba da se posmatra kao korak ka približavanju nacionalnih sistema okvirima EU i korak ka budućem punopravnom učešću Crne Gore u politikama Zajednice i potpunom usvajanju acquis-ja. Stoga Strategija treba da se smatra nacionalnim odgovorom na smjernice Evropske unije 17-24, dok ostale sektorske strategije i planirani Nacionalni program za integraciju koji obezbjeđuju

6

širi makroekonomski kontekst za Strategiju, treba da se posmatraju kao ekvivalent Nacionalnih programa reformi koje sprovode aktuelne države-članice EU.

• Strategija je u potpunosti usklađena sa ostalim razvojnim prioritetima i strateškim dokumentima Vlade Crne Gore u pravcu jačanja njihovih makroekonomskih i mikroekonomskih ciljeva kroz instrumente tržišta rada i razvoja ljudskih resursa, kao i ublažavanja potencijalno negativnih kratkoročnih socijalnih efekata makroekonomskih politika.

Sljedeća tri glavna prioriteta identifikovana su kao konstruktivni elementi Strategije:

1. Povećanje zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti Mjere planirane u okviru ovog prioriteta koncentrišu se i na tražnju i na ponudu na tržištu rada, orijentisane u pravcu stvaranja većeg broja radnih mjesta u privredi i pomoći nezaposlenima da se integrišu u tržište rada.

2. Povećanje produktivnosti i kvaliteta rada Mjere planirane u okviru ovog prioriteta imaju za cilj unapređivanje kvaliteta radne snage i održavanje radnih mjesta. 3. Jačanje socijalne kohezije Mjere planirane u okviru ovog prioriteta usmjerene su ka društvenim kategorijama koje se suočavaju sa posebnim teškoćama prilikom ulaska na tržište rada i koje zahtijevaju naročitu pažnju.

Strategija treba da obezbijedi ostvarivanje napretka Crne Gore u paralelnim procesima koji podrzaumijevaju ostvarivanje zaposlenosti i otvaranje novih radnih mjesta, konkurentnost i socijalnu koheziju, gdje se ekonomska i socijalna politika i politika zapošljavanja međusobno podupiru. Ona ima za cilj da se poveća dimenzija rasta koja se odnosi na zapošljavanje, obezbijede radni odnosi koji su pogodniji za zapošljavanje i snizi strukturna nezaposlenost. U skladu sa Integrisanim smjernicama EU, prioriteti Strategije usmjereni su na podsticanje većeg broja ljudi da nađe i zadrži zaposlenje, povećanje ponude radne snage, unapređivanje prilagodljivosti zaposlenih i preduzeća i povećana ulaganja u ljudski kapital kroz bolje obrazovanje i vještine. Mjere koje se predlažu u okviru sva tri prioriteta predviđena Strategijom mogu da se rezimiraju na sljedeći način:

Mjere Strategije koje se odnose na tražnju na tržištu rada imaju za cilj stvaranje uslova podsticajnih za privredu (preduzeća) u pravcu povećanja broja otvorenih radnih mjesta i kvaliteta radnih mjesta. Mjere koje se odnose na ponudu usmjerene su na: - lica koja nemaju učešća na tržištu rada (nezaposleni) i koja treba da se podstaknu i pomognu u pravcu integrisanja u tržište rada, uključujući i one koji su najugroženiji (ugrožene kategorije);

7

- lica koja imaju učešća na tržištu rada i čije vještine i znanja treba da se nadograđuju kako bi se održala njihova zaposlivost, kao i da bi se povećala konkurentnost privrede; - lica koja će postati dio tržišta rada u bliskoj budućnosti (studenti i učenici – buduća radna snaga), a koja treba da posjeduju znanja, vještine i kompetencije koji će im omogućiti da predstavljaju uspješne članove društva i aktivne učesnike na tržištu rada. Sveobuhvatni pristup treba da počiva na interakciji svih mjera definisanih u okviru prioriteta Strategije. Unapređivanje upravljanja politikama zapošljavanja, takođe, čini sastavni dio prioriteta. Cilj Strategije u ovom smislu je bolje usmjeravanje pomoći koja se nudi i uzimajući u obzir skromna dostupna javna sredstva, određivanje pomoći, na prvom mjestu, za ona lica koja aktivno traže zaposlenje.

8

Odjeljak 2. Dijagnoza. Glavni izazovi tržišta rada i razvoja ljudskih resursa

Stanovništvo i zaposlenost Crna Gora je prema posljednjem popisu iz 2003. godine imala 620.145 stanovnika. Trend prirodnog priraštaja u Crnoj Gori je u opadanju – 1990. godine stopa prirodnog priraštaja je bila 8,9 promila, dok je u 2004. godini ona iznosila 3,5 promila1. Ovu činjenicu treba imati na umu prilikom izrade politika svih sektora. Trend očekivanog trajanja života na rođenju je, naprotiv, u porastu, tako da je po MONSTAT-u, u 2004. godini vrijednost ovog pokazatelja iznosila 73,25 godina. U skladu sa navedenim činjenicama, prema popisu iz 2003. godine u Crnoj Gori je najbrojnije stanovništvo koje pripada starijoj starosnoj strukturi, što potvrđuje podatak da 11,9% stanovništva ima 65 i više godina2. Učešce mladih do 19 godina 1953. godine iznosilo je 44 %, da bi taj procenat u 2003. godini iznosio 27 % i zabilježio pad u posmatranom periodu za 39%. Prirodni priraštaj u Crnoj Gori se povećava, međutim sporijom brzinom. U 2000. godini broj stanovnika se povećao za 3.772, dok je povećanje broja stanovnika u 2005. godini bilo 1.513 tj. stopa prirodnog priraštaja je sa 6,2% pala na 2,4% u 2005. godini.3 Po procjenama MONSTAT-a u 2006. godini bilo je 306.940 stanovnika muškog i 316.636 stanovnika ženskog pola, a između dva popisna perioda, 1991. i 2003. godine zabilježen je blagi porast stanovništva ženskog pola od 0,4%. U zadnje tri godine porast stope njihovog zapošljavanja je 0,9%4 na godišnjem nivou. Učešće žena u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori je 46,1%, što je manje od učešća zaposlenosti muškaraca5. Prema anketi o radnoj snazi (ARS), broj aktivne populacije se smanjio od 2004. do 2005. godine za približno jedan procenat. Po popisu iz 2003. godine stopa aktivnosti radne snage bila je 42,6%, da bi u 2004. godini porasla na 51,7%, i u 2005. godini se smanjila do vrijednosti od 49,9%6. Ako znamo da aktivno stanovništvo čine zaposleni, nezaposleni i ostalo aktivno stanovništvo (poljoprivrednici i dio aktivno angažovane radne snage «na crno»), onda nam smanjenje stope zaposlenosti u 2005. u poređenju sa 2004. godinom, uz podatke o povećanju stope neaktivnog stanovništva ( sa 38,4% u 2004. na 40,6% u 2005. godini po anketi o radnoj snazi7), govore da broj neaktivnih i nezaposlenih raste i da se dugovanja prema tom dijelu stanovništva sve više prebacuju na teret onih koji rade.

Prema podacima MONSTAT-a iz oktobra 2006. godine, prosječan broj zaposlenih u prvih deset mjeseci je bio 150.800, što je za 7,6% više u odnosu na oktobar 2003.

1 Izvor: Statistički godišnjak Crne Gore (MONSTAT) 2 Izvor: MONSTAT 3 Izvor: MONSTAT 4 Izvor: Zavod za zapošljavanje Crne Gore 5 Izvor: Zavod za zapošljavanje Crne Gore 6 Izvor: MONSTAT 7 Izvor: MONSTAT

9

godinu. Najveći broj zaposlenih je u oblasti trgovine na veliko i malo tj. (19,6%) i prerađivačke industrije (17,3%).

KKrraajjeemm 8800--ttiihh ggooddiinnaa uuččeeššććee iinndduussttrriijjee uu uukkuuppnnoomm bbrroojjuu zzaappoosslleenniihh bbiilloo jjee pprreekkoo 4400%%,, aa ttrrggoovviinnee ookkoo 77%%..88 Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje9, starosna struktura zaposlenih je nepovoljnija u poređenju sa starosnom strukturom nezaposlenih, s obzirom na to da je u ukupnom broju zaposlenih učešće mladih do 25 godina starosti 4,4%, a nezaposlenih 21,7%, dok je učešće zaposlenih sa preko 55 godina starosti 11,1% a nezaposlenih 4,5%. Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, kvalifikaciona struktura zaposlenih bi se mogla smatrati povoljnom s obzirom na to da je, u ukupnom broju zaposlenih, učešće kvalifikovane radne snage tj. srednje stručne spreme (III i IV stepen10) 56,6%, nekvalifikovane i polukvalifikovane radne snage 15,31% dok je učešće više i visoko obrazovanih lica 16,5%. SSttooppaa zzaappoosslleennoossttii,, ppoossmmaattrraannaa kkrroozz ooddnnooss bbrroojjaa zzaappoosslleenniihh ((IISSSSPP1111)) ii rraaddnnoogg kkoonnttiinnggeennttaa ((MMOONNSSTTAATT)),, jjee bbiillaa 5511,,11%% uu ddrruuggoomm kkvvaarrttaalluu 22000066.. Nezaposlenost

Krajem 2006. godine, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nalazilo se 38.869 nezaposlenih lica, što je, u odnosu na 2003. godinu kada se na evidenciji Zavoda nalazilo 70.499 nezaposlenih lica, manje za 31.630 ili 44,86%. U odnosu na kraj 2005. godine kada se na evidenciji Zavoda nalazilo 48.845 nezaposlenih lica, došlo je do smanjenja nezaposlenosti za 9.976 lica ili za 20,42%. Stopa nezaposlenosti, posmatrana kao odnos broja nezaposlenih i broja aktivnog stanovništva, bila je 14,72% ( kod muškaraca 13,9% i kod žena 15,8% )12 na kraju 2006. godine. U poređenju sa prethodnim godinama bilježi se stalno smanjenje stope nezaposlenosti, sa 26.7% u 2003., na 14.72% na kraju 2006. godine. Međutim, po anketama radne snage, koje je MONSTAT sproveo u 2004. i 2005. godini stope nezaposlenosti bile su 27,7% i 30,3%. (Razlike u pogledu podataka prouzrokovane su razlikama u metodologijama). Broj dugoročno nezaposlenih lica zabrinjavajuće je visok – u 2006. godini 58,2%13 nezaposlenih lica, nezaposleno je više od godinu dana. Nezaposlenost među mladima (starosti od 15 do 24 godina) takođe je veoma visoka (20% ukupnog broja prijavljenih nezaposlenih lica14) u 2006. godini, i u velikoj mjeri uzrokovana neusaglašenošću obrazovnog sistema sa zahtjevima tržišta rada15. U 2006. godini učešće žena u ukupnom broju nezaposlenih lica u Crnoj Gori iznosilo je 45,6%.

8 Izvor: MONSTAT 9 Izvor: Registar Fonda za zdravstveno osiguranje 10 Stepen III odgovara trogodišnjem srednjem obrazovanju, dok stepen IV odgovara četvorogodišnjem srednjem obrazovanju 11 ISSP MONET, izdanje br. 25, Poglavlje – Rad i zapošljavanje 12 Izvor: Zavod za zapošljavanje Crne Gore 13 Izvor: Zavod za zapošljavanje Crne Gore 14 Izvor: Zavod za zapošljavanje Crne Gore 15 Zaključak na osnovu analiza Zavoda za zapošljavanje Crne Gore

10

Od ukupnog broja sada nezaposlenih na evidencijama Zavoda za zapošljavanje, oko 70% je stvarno nezaposleno, dok je prema procjenama oko 30%, zapravo radno aktivno16 (rad “na crno”, rad u poljoprivredi i dr.) ili se na tim evidencijama nalaze zbog zdravstvenog osiguranja, odnosno ostvarivanja drugih prava po osnovu nezaposlenosti. Smatra se da je broj takvih slučajeva prilično veliki, pa se preporučuje izmještanje registrovanja ovakvih slučajeva i njihovo uključivanje u evidencije Fonda za zdravstveno osiguranje, prije svega kako bi se stvorila realnija slika o pokazateljima zaposlenosti, a i kako bi se mjere aktivne i pasivne politike zapošljavanja efikasnije usmjerile ka onim korisnicima koji stvarno traže posao. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje se nalazi 17.285 lica sa preko 40 godina starosti (44,47% od ukupnog broja nezaposlenih). U 2003. godini ih je bilo 17.695 (25.78% svih nezaposlenih), u 2004. godini - 17.429 (29.56% nezaposlenih) i u 2005. godini - 16.290 lica (33.36% nezaposlenih). Pored ovoga, broj lica starijih od 50 godina koja su prijavljena u evidenciji Zavoda je 8.163 (21% ukupnog broja nezaposlenih). U 2003. godini ih je bilo 5.147 (7.5% nezaposlenih); u 2004. godini - 5.690 (9.6% nezaposlenih) i u 2005. godini - 5.894 lica (12.1% registrovanih nezaposlenih). Ovi podaci ukazuju na promjene u starosnoj strukturi među nezaposlenima, sa povećanim udjelom starijih nezaposlenih, osoba koje imaju iznad 40 godina, a posebno onih iznad 50 godina. Sa druge strane, udio mladih nezaposlenih se smanjio sa 23.4% u 2003., na 20.1% u 2006. godini. Radni odnosi i prestrukturiranje Osnovni elementi za formiranje zarada zaposlenih na nacionalnom nivou dati su Opštim kolektivnim ugovorom (zaključen krajem 2003. godine), dok se konkretni odnosi, kroz pregovaranje socijalnih partnera (asocijacije sindikata i poslodavaca) uređuju na nivou sektora, grana i pojedinačnih preduzeća. Prosječan nivo zarada bez poreza i doprinosa u Crnoj Gori bilježi rast od 2005. godine kada je iznosila 213,14 € mjesečno po MONSTAT-u, do vrijednosti od 253,61 € mjesečno utvrđene u drugom polugođu 2006. godine. Propisi za zaštitu zaposlenih obezbjeđuju određeni stepen fleksibilnosti u radnim odnosima. Rigidnost regulative u oblasti zapošljavanja u Crnoj Gori, generalno gledano, može se uporediti sa onom u ostalim državama u regionu. Neke odredbe Zakona o radu (“Sl. list RCG”, br. 43/03 i 25/06), koje se tiču troškova otpuštanja još uvijek su isuviše krute. Međutim, trebalo bi reformisati Zakon tako da bude fleksibilniji kako bi radnicima bio ublažen ovaj gubitak sigurnosti boljom zaštitom primanja u slučaju nezaposlenosti i djelotvornoj pomoći kod ponovnog zapošljavanja. Reforma Zakona o radu treba da se nastavi u bliskoj saradnji sa socijalnim partnerima. Takođe treba omogućiti poslodavcima veće pregovaračke mogućnosti prilikom ugovaranja. Ostali propisi koji se tiču organizacije rada treba da budu sastavni dio kolektivnih ugovora o kojima takođe treba pregovarati na regionalnom, granskom i nivou preduzeća i ti ugovori treba da budu otvoreni za izmjene češće nego Opšti kolektivni ugovor. Time bi se socijalnim partnerima omogućilo da pronađu balans između

16 Izvor: Zavod za zapošljavanje Crne Gore

11

fleksibilnosti i sigurnosti koji se bude smatrao odgovarajućim, bez ugrožavanja legitimnih interesa bilo koje zainteresovane strane. Štaviše, povećanje zarada ne treba da premaši povećanje produktivnosti – ukoliko se želi održati privredni rast, kao i rast zaposlenosti (apsorpcija dragocjenog ljudskog kapitala). Isto tako, troškovi rada mimo zarada treba dalje da se smanjuju u cilju podsticanja poslodavaca na regrutovanje zaposlenih van sive ekonomije i otvaranje održivih radnih mjesta17. U Crnoj Gori je do sada privatizovano oko 86% ukupnog državnog i društvenog kapitala i smatra se da će do 2011. godine više od 90% privrede biti u privatnom vlasništvu. Međutim, do okončanja tog procesa, javiće se određeni broj tehno-ekonomskih viškova, pa je neophodno pripremiti se i za ovu aktivnost.. Obrazovanje i cjeloživotno učenje Nedovoljna zainteresovanost i motivisanost za dalje usavršavanje i razvoj vještina i sposobnosti evidentna je i kod zaposlenih i kod nezaposlenih lica u Crnoj Gori. Izuzetno je mali broj onih koji nastavljaju da ulažu u dalje obrazovanje i veoma mali dio aktivnog radnog kontingenta učestvuje u cjeloživotnom učenju. Zaposlenii su ili nedovoljno zainteresovani za učenje, ili nedovoljno motivisani, a kod poslodavaca nije dovoljno razvijena svijest da stalno treba da ulažu u razvoj ljudskih resursa kako bi bili konkurentniji i produktivniji. Nepostojanje adekvatnih istraživanja o vještinama za koje vlada veliko interesovanje na tržištu, ne može ni da rezultira dobrom ponudom u samom sistemu obrazovanja, pa i kasnije u toku radnog vijeka. Socijalna uključenost Ciljevi socijalnog staranja su da se obezbijedi briga i novčana pomoć za pojedince i porodice koje se suočavaju sa rizikom socijalne isključenosti. Tokom drugog kvartala 2006. godine bilo je 105.000 korisnika novčane pomoći18. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nalazi se 2.713 lica sa invaliditetom što predstavlja 6,4% ukupnog broja prijavljenih nezaposlenih lica. Takođe je veliki broj stanovništva RAE kojem treba pružiti dalju podršku za uspješno uključivanje u normalne tokove života i zapošljavanja. Treba realizovati više aktivnih politika kako bi se sva potencijalna radna snaga integrisala na tržište rada i kako bi se omogućilo svim licima sposobnim za rad da uđu na tržište rada. Mjere za sprovođenje treba da budu inovativne i blagovremene. U apsolutnom siromaštvu u Crnoj Gori živi relativno veliki procenat stanovništva (između 8,4 i 13,6%)19, a siromašnih je najviše u sjevernom dijelu Crne Gore. Prema anketama o radnoj snazi iz 2004. i 2005. godine stopa nezaposlenosti u ovom regionu Crne Gore bila je 29,9 i 30,3%, što predstavlja sve veći problem, ako se uporedi sa brojem stanovnika koji tamo živi (36.5% totalnog stanovništva prema popisu iz 2003. godine). Loša infrastuktura i neprilagođen obrazovni sistem dodatne su prepreke za razvoj ovog regiona. 17 Izvor: Izvještaj o politici zapošljavanja u Republici Crnoj Gori, MOR i Savjet Evrope, 2007. godina 18 Izvor: Izvještaj o politici zapošljavanja u Republici Crnoj Gori, MOR i Savjet Evrope, 2007. godina 19 Izvor: Izvještaj o politici zapošljavanja u Republici Crnoj Gori, MOR i Savjet Evrope, 2007. godina

12

Upravljanje tržištem rada Kao odgovor na gore pomenute izazove tržišta rada, Vlada Crne Gore želi da unaprijedi institucionalnu podršku promovisanju zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa. Problemi na koje treba odgovoriti su sljedeći: - podsticanje saradnje institucija tržišta rada (ZZZ-a i njegovih partnera) i poslodavaca, uz jačanje dijaloga i partnerstava na lokalnom nivou; - ulaganje u razvoj ljudskih resursa treba da se poveća (uključujući cjeloživotno učenje i kontinuirano osposobljavanje, kao i stvaranje institucionalne osnove za ove politike); - podrška treba da bude usmjerena ka aktivnim tražiocima zaposlenja; ovim licima treba da se pruži aktivna, usklađena i integrisana pomoć; - informacije i istraživanja o tržištu rada treba da se značajno unaprijede. Jedna od najvažnijih institucionalnih potreba, na koju treba odgovoriti kako bi se pravilno i aktivno rješavali problemi tržišta rada u Crnoj Gori, jeste uspostavljanje održivog izvora javnih i privatnih sredstava za finansiranje aktivnih politika zapošljavanja. Kako pokazuju primjeri mnogih aktuelnih država-članica EU, postojanje tripartitnog fonda rada trebalo bi da se smatra adekvatnim rješenjem. Bolja saradnja sa socijalnim partnerima i pomnije razmatranje problema zapošljavanja trebalo bi da imaju za rezultat funkcionisanje fonda rada, koji će, s jedne strane, unaprijediti sigurnost i prilagodljivost zaposlenih, dok će sa druge strane omogućiti povećano ulaganje u razvoj ljudskih resursa. Zaključci Na osnovu gore navedenih nalaza, mogu da se definišu glavni izazovi tržišta rada u Crnoj Gori. Mjere izložene u „Nacionalnoj strategiji zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007. do 2011. godine“ osmišljene su kao odgovor na te izazove. Sljedeća tabela ukazuje na odnos između glavnih izazova i prioriteta Strategije u okviru kojih se navedenim problemima izlazi u susret konkretnim mjerama i aktivnostima: Glavni izazovi Dati prioritet

Strategije - privredni rast ne proizvodi dovoljan broj radnih mjesta, stopa zaposlenosti je još uvijek niska, a stopa nezaposlenosti nepovoljna; - aranžmani vezani za troškove rada i zaštitu zaposlenih previše su rigidni u odnosu na produktivnost, atipični oblici organizacije rada se ne podstiču dovoljno – istovremeno, neformalna ekonomija ugrožava produktivnost, zaštitu prava zaposlenih i ulaganje u kvalitet radne snage; -postoji potreba za bolje usmjeravanje pomoći i pristupom koji zagovara blagovremeno pružanje pomoći – uzimajući u obzir visoku stopu nezaposlenosti među mladima i zabrinjavajuće visoku stopu dugoročne nezaposlenosti (58,2 % nezaposlenih lica);

PRIORITET 1

13

Glavni izazovi Dati prioritet Strategije

- samo mali broj odraslih unapređuje svoje kvalifikacije, poslodavci nisu dovoljno zainteresovani za dugoročna ulaganja u razvoj ljudskog kapitala; - troškove otpuštanja (otpremnine) snose sami poslodavci; preventivne mjere u pogledu savjetovanja i ranog prekvalifikovanja nijesu dovoljne; - ponuda obrazovanja nije adekvatno prilagođena zahtjevima i izazovima tržišta rada, još postoji neusaglašenost između ponude i potreba;

PRIORITET 2

- samo 42,9% žena je ekonomski aktivno20; - 43% populacije RAE je nezaposleno21; - siromaštvo i nezaposlenost su više prisutni u sjevernom regionu.

PRIORITET 3

20 Izvor: Izvještaj o politici zapošljavanja u Republici Crnoj Gori, MOR i Savjet Evrope, 2007. godina 21 Izvor: Izvještaj o politici zapošljavanja u Republici Crnoj Gori, MOR i Savjet Evrope, 2007. godina

14

DRUGI DIO. STRATEGIJA

Odjeljak 1. Dimenzija zapošljavanja u okviru makroekonomskih i drugih politika. Preduslovi za zadržavanje i otvaranje radnih mjesta Makroekonomske politike U periodu od 2000 - 2006. godine ekonomija Crne Gore je zabilježila prosječni realni rast BDP-a od približno 3% godišnje, uz ubrzavanje rasta u poslednje dvije godine. Prosječna inflacija, mjerena indeksom cijena na malo, sa preko 20% početkom perioda, se smanjila na 2% u 2006. godini dok je deficit centralnog budžeta bio na relativno niskom nivou (2-3% BDP-a22) uz ostvarenje suficita u 2006. godini. Na drugoj strani, bilans tekućeg računa se pogoršao dostižući blizu 30% BDP-a, dok je priliv stranih investicija bio visok posebno u 2005. i 2006. godini i kretao se od 20-36% BDP-a. Glavni izvor rasta BDP-a je sektor usluga, posebno turizam, trgovina i aktivnosti vezane za nekretnine. U 2005. godini udio usluga je bio 58% BDP-a. U 2006. godini sektor usluga je zabilježio visoku stopu rasta: 16% rast turizma, 18% rast trgovine i rast finasijskog sektora. Udio industrije (prerađivačka industrija, rudarstvo i proizvodnja električne energije) u BDP-u se smanjio sa približno 20% u 2000. godini na manje od 15% u 2005. godini. Udio poljoprivrede u BDP-u se smanjio sa preko 11% na 8,3% BDP-a tokom istog perioda. Očekuje se da će se udio usluga u BDP-u dalje povećavati, dok će se udio industrije smanjivati.23 U periodu od 2007 - 2011. godine ekonomske reforme i razvojne politike će biti usmjerene na sljedeće prioritete24:

• Implementacija principa održivog privrednog razvoja, uz rast ekonomskih sloboda i jačanje uloge privatnog sektora;

• Jačanje vladavine prava, kao preduslova izgradnje modernih institucija parlamentarne demokratije i zaštite osnovnih ljudskih vrijednosti i prava;

• Poboljšanje životnog standarda, ponudom kvalitetnijih javnih usluga kroz efikasne i održive sisteme obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite.

Ostvarivanjem ovih prioriteta stvoriće se uslovi za:

• ubrzanje ekonomskog rasta, • povećanje zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti, • rast domaćih i stranih investicija, • održavanje monetarne stabilnosti uz smanjenje kamatnih stopa i povećanje

štednje,

22 Ministarstvo finansija - http://www.ministarstvo-finansija.vlada.cg.yu/ 23 Izvor podataka - Saopštenje BDP-a u 2005. godini - MONSTAT - http://www.monstat.cg.yu/MeniGodisnjiPodaci.htm 24 Ekonomska politika za 2008 godinu” http://www.vlada.cg.yu/biblioteka.php?key=&row=10

15

• povećanje konkurentnosti, • smanjenje javne potrošnje i • povećanje ljudskog kapitala.

Srednjoročni budžetski plan predviđa održavanje balansiranog budžeta, uz smanjenje ukupne javne potrošnje sa 40% BDP-a u 2008.godini na 36,5% BDP-a u 2011. godini.25. Uz smanjenje nivoa tekuće javne i budžetske potrošnje, u srednjem roku obezbijediće se sredstva za nastavak implementacije kapitalnog budžeta Crne Gore u iznosu od 3,5% BDP-a. Monetarna politika će biti fokusirana na očuvanje monetarne stabilnosti. Konkurencija u potpuno privatizovanom bankarskom sektoru bi trebalo da doprinese smanjenju kamatnih stopa i povećanju štednje. Stabilno i stimulativno makroekonomsko okruženje, sa niskim nivoom javne potrošnje i niskim porezima, stabilna valuta i jednostavne administrativne procedure, doprinijeće rastu postojećih i osnivanju novih preduzeća i u domaćem i u stranom vlasništvu. U isto vrijeme, pozitivni efekti povoljnog poslovnog okruženja doprinijeće rastu zaposlenosti. Osnov za osmišljavanje politika u budućem periodu treba da bude težnja da se smanje regionalne razvojne nejednakosti i poboljšaju uslovi života u manje razvijenim područjima, prije svega kroz značajniju podršku razvoju sjevernog regiona i seoskih područja i uz optimalno korišćenje komparativnih prednosti koje ova područja imaju. Prije svega treba imati na umu ispunjavanje neophodnih preduslova, kao što je razvoj neophodne i održive infrastrukturne mreže. Mikroekonomske politike Kao dio dugoročnog cilja povećanja životnog standarda, postoje dva osnovna srednjoročna cilja koja treba ostvariti do 2011. godine:

• povećanje stope rasta BDP-a kroz postizanje poboljšanja u poslovnom okruženju i korišćenju postojećih prirodnih potencijala i ljudskih resursa, kao i povećanje produktivnosti faktora proizvodnje;

• povećanje zaposlenosti kroz investicije u ljudski kapital, smanjenje poreskog i regulatorng opterećenja i podsticanje prelaska iz sive u regularnu ekonomju.

Razvoj i sprovođenje mikorekonomskih politika će biti ostvaren uzimajući u obzir postojeći potencijal radne snage kao i raspoložive prirodne resurse. Sektorske razvojne politike Srednjoročno gledano, najvažniji sektori i sektori sa najvećim potencijalom za povećanje stope ekonomskog i rasta zaposlenosti su:

• turizam,

25 Ministarstvo finansija –, http://www.ministarstvo-finansija.vlada.cg.yu/

16

• poljoprivreda i • trgovina.

Sektor turizma u 2006. godini je zabilježio stopu rasta od 16%26, dok je udio prihoda od turizma dostigao 16,5% BDP-a. Srednjoročni ciljevi predviđaju: povećanje prihoda turizma na 20% BDP-a, povećanje zaposlenosti od 4,1% godišnje (trenutno blizu 28.900 je zaposleno u ovoj i sa njom usko povezanim djelatnostima) i održavanje godišnje stope rasta od blizu 10%27. Sektor turizma treba razvijati sa ciljem obezbjeđivanja održive, visoko-kvalitetne i raznovrsne turističke ponude. S obzirom na trenutnu situaciju u ekonomiji, strateški dokument Master plan turizma do 2020. godine bi trebalo da bude revidiran. Aktivnosti usmjerene na rast sektora turizma su: poboljšanje regulatornog okvira (regulativa vezana za nacionalne parkove, upravljanje morskom obalom i nautički turizam), razvoj ljudskih kadrova i poboljšanje infrastrukture (putevi i snabdijevanje vodom). Udio poljoprivrede u BDP-u ukazuje na njegov značaj za ekonomiju. Udio poljoprivrednog zemljišta u Crnoj Gori je 38% od ukupne teritorije, ali je stepen iskorišćenosti zemljišta relativno nizak28. Dalji razvoj ovog sektora bi trebalo da bude u skladu sa principima održivog razvoja. Srednjoročno gledano, aktivnosti bi trebalo da budu usmjerene na povećanje stepena korišćenja zemljišta, kao i na povećanje vrijednosti i raznovrsnosti poljoprivrednih proizvoda. Da bi se povećale aktivnosti u ovom sektoru i poboljšala zaposlenost, politike koje se sprovode u ovoj oblasti bi trebalo da odražavaju principe EU Zajedničke poljoprivredne politike, dok bi regulativa trebalo da bude prilagođena potrebama pristupanja EU i STO. Povećanje aktivnosti u oblasti poljoprivrede bi trebalo da doprinese razvoju seoskih oblasti, kao i razvoju nerazvijenijih regiona i rastu zaposlenosti u ovim regionima. Sektor trgovine čini blizu 20% registrovane zaposlenosti dok je njegov udio u BDP-u 11%29 u 2005. godini. Zaposlenost u sektoru trgovine je zabilježila stopu rasta od 25% u 2006. godini.30 Srednjoročno gledano, dalji razvoj ovog sektora će biti podržan kroz promjenu regulatornog sistema (izmjena Zakona o konkurenciji) i definisanje antimonopolske politike. U režimu spoljne trgovine, ekonomiju treba pripremati za pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (usvajanje potrebnih zakona i uspostavljanje institucija), što će takođe olakšati pristup domaćih preduzeća međunarodnim tržištima. Srednjoročno gledano, ove djelatnosti imaju značajan potencijal za rast zaposlenosti, posebno ako se imaju na umu zabilježeni trendovi. Sprovođenje navedenih mjera će pospješiti konkurenciju, koja će za rezultat imati: inovacije i bolje proizvode/usluge, bolje plaćene poslove, nova tržišta i povećanu štednju i investicije.

28 Monstat – Mjesečni statistički pregled br. 2 2007 27 Izvještaj Crna Gora – putovanja i turizam, oslobađanje potencijala za rast, World Travel and Tourism Council, 2007, http://www.mturizma.vlada.cg.yu/vijesti.php?akcija=rubrika&rubrika=51 28 Izvor : Strategija razvoja poljoprivrede 29 Monstat – Saopštenje BDP u 2005. godini 30 Monstat – Mjesečni statistički pregled br. 2 2007

17

Razvoj sektora MSP Učešće zaposlenih u MSP u odnosu na ukupan broj zaposlenih pokazuje tendenciju rasta – sa 27,11 % u 2002. godini na 59,36 % u 2007. godini. Bez obzira na stvaran udio u zaposlenosti, sektor MSP se smatra glavnim generatorom zaposlenosti u poslednjih nekoliko godina i on će nastaviti da stvara nova radna mjesta u budućnosti. Sa ciljem održavanja i ubrzavanja rasta sektora MSP i zaposlenosti u ovom sektoru, biće sprovedene sljedeće aktivnosti:

• unapređenje regulatornog okvira, • jačanje institucija za podršku sektora MSP, • olakšavanje pristupa finansiranju, • stimulisanje konkurentnosti sektora MSP, posebno izvoznika, • promovisanje preduzetništva.

Unapređenje regulatornog okvira podrazumijeva donošenje nekoliko zakona (Zakon o MSP, Zakon o standardizaciji, Zakon o zaštiti prava intelektualne svojine) i unapređenje funkcije inspekcijske kontrole. Jačanje institucija za pružanje podrške sektoru MSP uključuje sljedeće aktivnosti: podršku i uspostavljanje lokalnih biznis centara, registraciju po principu “sve na jednom mjestu” biznis inkubatore, tehnoloških parkova, klastera i mreža. Olakšavanje pristupa finansiranju podrazumijeva stvaranje kreditne linije za sektor MSP, posebno u seoskim oblastima, razvoj kreditno-garantnih fondova, lizinga, saradnje sa međunarodnim preduzećima i olakšan pristup pretpristupnim fondovima EU. Sve ove aktivnosti bi trebalo da doprinesu rastu i razvoju sektora MSP, a posebno rastu zaposlenosti u ovom sektoru. Fiskalna politika U poslednjem periodu, fiskalna politika u Crnoj Gori je značajno unaprijeđena u smislu smanjivanja fiskalnog opterećenja preduzeća. Porez na dobit je smanjen na 9% u 2006. godini31, stopa PDV-a iznosi 17% i smanjena je na 7% za usluge u turizmu, a biće takođe smanjena i za sektor informacionih tehnologija32. Progresivno oporezivanje dohotka fizičkih lica je zamijenjeno proporcionalnim, uz stopu od 15%, koja će 2010. godine biti smanjena na 9%.33

31 Zakon o porezu na dobit pravnih lica 32 Zakon o porezu na dodatu vrijednost, i plan rada Ministarstva finansija za 2007. godinu. 33 Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica.

18

Imajući na umu značaj fiskalne politike za zaposlenost i ekonomski rast uopšte, fiskalne reforme treba da se kreću u pravcu stvaranja najkonkurentnijeg fiskalnog sistema u Evropi. Srednjoročni ciljevi politike su34:

• javna potrošnja na nivou od 35% BDP-a do 2010. godine, • javni dug niži od 35% BDP-a, • balansirani budžet, • jednostavan i jeftin poreski sistem, • povećana transparentnost u planiranju i korišćenju budžeta.

Ovi ciljevi će biti postignuti kroz:

• dalje smanjivanje poreskih stopa i pojednostavljivanje poreske procedure, • smanjenje stopa doprinosa, • smanjenje carinskih stopa i pojednostavljenje carinskih procedura, • jačanje inspekcijske kontrole, • racionalizaciju javne potrošnje.

Pojednostavljen poreski i carinski sistem u Crnoj Gori, sa niskim stopama, će voditi rastu domaćih i stranih investicija i povećanju konkurentnosti crnogorske ekonomije. Smanjenje poreskog opterećenja troškova rada, koje je trenutno iznad prosjeka EU, za 10 procentnih poena će za rezultat imati rast zaposlenosti od 5% do 10%.35 Takođe, smanjenje opterećenja će uticati na smanjenje sive ekonomije na tržištu rada. Sektor informacionih tehnologija i istraživanje i razvoj Sektor informacionih tehnologija (IT), uključujući sektor telekomunikacija,36 čini približno 15% BDP-a i dugoročno gledano predstavlja značajan pokretač ekonomskog i društvenog razvoja Crne Gore. Glavni ciljevi unapređenja sektora IT su povećana produktivnost i nivo znanja radne snage, povećanje konkurentnosti preduzeća, pojednostavljenje administrativnih procedura. Navedeni ciljevi bi trebalo da za rezultat imaju unapređenje poslovanja crnogorskih preduzeća37. Aktivnosti koje će doprinijeti razvoju ovog sektora su:

• unapređenje pristupa informacionim tehnologijama, posebno komunikacionim tehnologijama, za pojedince i preduzeća,

• podrška investicijama u inovativne informacione tehnologije, • smanjenje poreza, • primjena koncepta elektornske vlade, i • promocija informacionih tehnologija i ekonomije zasnovane na znanju.

34 Ministarstvo finasija - Crna Gora 2006- Ekonomski i fisklani program, Zakon o budžetu 2007. godine 35 Porez na dohodak fizičkih lica – Akcelerator ekonomskog razvoja, ISSP 2006, materijal za radnu grupu za Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica 36 Cullon Internationa, Country comparative report, 2006 37 Izvor „Ekspoze mandatara za sastav Vlade RCG Željka Šturanovića na sjednici Parlamenta”, http://www.vlada.cg.yu/biblioteka.php?key=&row=10

19

Razvijeni sektor informacionih tehnologija, kao i funkcije istraživanja i razvoja crnogorskih preduzeća, doprinijeće konkurentnosti domaćih preduzeća na lokalnim i međunarodnim tržištima. Investicije u informacione tehnologije će, takođe, povećati nivo znanja u ekonomiji i stvoriti nova radna mjesta u ovom sektoru. Socijalna politika Prema preliminarnim podacima, potrošnja na socijalnu politiku u Crnoj Gori u 2006. godine je iznosila 21,2% BDP-a: 9,39% su bili troškovi penzionog sistema, umanjeni za zdravstveno osiguranje penzionera, 6% troškovi zdravstva, 1,8% troškovi aktivnih i pasivnih politika na tržištu rada, dok su 2,1% predstavljali rashodi za socijalnu pomoć. Ključni problemi u oblasti socijalne zaštite su:

• u određenoj mjeri neadekvatna usmjerenost i relativno nizak nivo dobiti od socijalne pomoći,

• visoko poresko opterećenje socijalnih doprinosa, koje utiče na visoko poresko opterećenje troškova rada,

• pasivne mjere socijalne politike dominiraju nad aktivnim, • smanjena efikasnost javnog zdravstvenog sistema, • otežani pristup sistemu socijalne zaštite s kojim se suočavaju najugroženije

grupe u društvu – populacije Roma, • centralizacija funkcija socijalne zaštite.

Potrebno je sprovesti reformu sistema da bi se stvorio sistem socijalne zaštite koji bi na jednoj strani obezbijedio dovoljan stepen sigurnosti građanima a na drugoj ne bi predstavljao barijeru za ekonomski razvoj i stvaranje novih radnih mjesta. Najvažnija reforma u ovoj oblasti je reforma penzionog sistema. Dugoročni cilj reforme penzionog sistema je zamjena postojećeg sistema generacijske solidarnosti sistemom individualizovane kapitalizovane štednje. Smanjenje stope socijalnih doprinosa bi trebalo da doprinese cjenovnoj konkurentnosti crnogorske radne snage, omogući stvaranje novih radnih mjesta i smanji sivu ekonomiju na tržištu rada. Po novom Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje (“Sl. list RCG”, br. 13/07) , doprinos za penzijsko-invalidsko osiguranje će biti smanjen do 2010. godine i to na sljedeći način: postojeća stopa od 21,6%, (od čega 9,6% plaća poslodavac a 12% zaposleni), će biti smanjena na 20% (od čega će 8% plaćati poslodavac, a 12% zaposleni). Unapređenje drugih aspekata socijalne politike će zahtijevati odgovarajuće mjere. Situacija u zdravstvenom sektoru će biti unaprijeđena nastavkom reforme zdravstva i uvođenjem dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Srednjoročni cilj reforme zdravstva je smanjivanje stope doprinosa za zdravstvo sa 13,5% bruto plate na 9% bruto plate u 2011. godini. Dio socijalne politike koji se odnosi na socijalnu pomoć bi trebalo da bude reformisan sa ciljem poboljšanja rada na identifikovanju ciljnih grupa, sprovođenja politika aktivacije i kontinuiranih napora uključivanja socijalno ugroženih grupa.

20

Sve ove mjere bi trebalo da unaprijede socijalnu sigurnost građana, povećaju stopu učešća radne snage, smanje troškove rada i doprinesu nižoj nezaposlenosti u Crnoj Gori. Smanjenje sive ekonomije Siva ekonomija u Crnoj Gori je procijenjena na 25%38 BDP-a u 2006. godini, što predstavlja smanjenje u odnosu na 30% BDP-a u 2001. godini39. Ova stopa je još uvijek visoka. Postoje dva osnovna pojavna oblika sive ekonomije na tržištu rada: neregistrovana zaposlenost (zaposleni nisu uopšte registrovani) i djelimično registrovana zaposlenost (plate zaposlenih su registrovane na nivou zakonskog minimuma dok zaposleni dobijaju više plate). Udio sive ekonomije na tržištu rada (oba pojavna oblika) se kreće između 25% i 35%40. U cilju smanjivanja sive ekonomije, Vlada bi trebalo da se orjentiše ka smanjenju troškova vođenja biznisa kroz smanjenje u administrativnim i poreskim opterećenjima. Na drugoj strani, kontrolna funkcija Vlade i sprovođenje zakona treba da budu značajno ojačani.

38 ISSP Istraživanje domaćinstava 39 ISSP Istraživanje domaćinstava 40 Podaci ISSP-a na osnovu Istraživanja domaćinstava i podataka iz zvaničnih izvora

21

Odjeljak 2. Konkretne politike zapošljavanja. Prioriteti i ciljevi u okviru prioriteta Opšti cilj Strategije ostvarivaće se kroz sprovođenje sljedećih prioriteta, ciljeva i aktivnosti: PRIORITET 1 POVEĆANJE ZAPOSLENOSTI I SMANJENJE NEZAPOSLENOSTI Sve mjere planirane u okviru ovog prioriteta koncentrišu se i na tražnju, i na ponudu na tržištu rada, i orijentisane su u pravcu stvaranja većeg broja radnih mjesta u privredi i pomoći nezaposlenima da se integrišu u tržište rada. Ciljevi u okviru ovog prioriteta: 1.1. Podsticanje poslodavaca na otvaranje većeg broja radnih mjesta. Adekvatna ravnoteža između fleksibilnosti, produktivnosti i sigurnosti; 1.2. Smanjenje dugoročne nezaposlenosti; 1.3. Niža stopa nezaposlenosti mladih; 1.4. Podsticanje preduzetništva; 1.5. Produžavanje radnog vijeka; 1.6. Jačanje institucija tržišta rada i podsticanje partnerstava za zapošljavanje. Cilj 1.1. Podsticanje poslodavaca na otvaranje većeg broja radnih mjesta. Postizanje adekvatne ravnoteže između fleksibilnosti, produktivnosti i sigurnosti Obrazloženje: Crna Gora mora da unaprijedi svoj kapacitet za predviđanje, započinjnaje i usvajanje ekonomskih i socijalnih promjena. Ovo zahtijeva troškove rada koji su pogodniji za zapošljavanje, savremene oblike organizacije rada i tržišta rada koja dobro funkcionišu i omogućavaju veću fleksibilnost kombinovanu sa sigurnošću zaposlenja kako bi se zadovoljile potrebe preduzeća i zaposlenih. Isto tako, ovo bi trebalo da doprinese sprečavanju nastanka segmentiranih tržišta rada i suzbijanju neprijavljenog rada / ”rada na crno”. U današnjoj sve više globalnoj ekonomiji, sa otvorenim tržištem i stalnim uvođenjem novih tehnologija, preduzeća i zaposleni suočeni su sa potrebom, kao i stvarnom prilikom, da se prilagođavaju. Dakle, postoji potreba za stvaranjem socijalnog partnerstva i postizanjem nacionalnog konsenzusa u pogledu pravaca razvoja i neophodnih promjena. Isto tako, postoji i potreba za sinhronizovanim mjerama i aktivnostima u pravcu podsticanja razvoja održivih, sigurnih i kvalitetnih radnih mjesta – između ostalog i putem eliminisanja nelojalne konkurencije iz neformalnog sektora ekonomije. Podizanje nivoa zaposlenosti predstavlja sredstvo ostvarivanja ekonomskog rasta i unapređivanja ekonomije koja u sebi sadrži i socijalni aspekat, uz obezbjeđivanje pomoći usmjerene ka licima koja treba da usklade svoja znanja i vještine sa novim zahtjevima. Posebnu pažnju treba posvetiti rješavanju uporne dugoročne

22

nezaposlenosti i nezaposlenosti među mladim ljudima. Moraju se obezbijediti adekvatni uslovi kako bi se olakšao napredak u zapošljavanju, bilo da se radi o prvom ulasku na tržište rada, povratku na rad nakon pauze ili želji da se produži radni vijek. Ono što želi da se postigne je:

1. Otvaranje novih radnih mesta; 2. Suzbijanje sive ekonomije; 3. Poboljšanje socijalnog dijaloga; 4. Adekvatna pomoć aktivnim tražiocima zaposlenja.

Mjere:

1. Izmjena radnog zakonodavstva (uključujući Zakon o radu) kako bi se podstakao fleksibilniji oblik zaposlenosti – kroz pojednostavljene procedure prilikom zasnivanja radnog odnosa, pojednostavljene procedure prilikom raskidanja radnog odnosa usljed prestrukturiranja privrednih društava/preduzeća, pojednostavljene procedure za utvrđivanje odgovornosti zaposlenih za povredu discipline na radu, uvođenje fleksibilnijih oblika zaposlenosti i organizacije rada;

2. Veća podrška ostvarivanju prava zaposlenih i unapređivanje uslova za zdravlje i bezbjednost na radu;

3. Smanjivanje motivisanosti za zapošljavanje radnika van okvira formalne ekonomije i smanjenje fiskalnih opterećenja na zarade zaposlenih kako bi se podstaklo zapošljavanje/povećala zaposlenost – smanjenje doprinosa za zdravstveno osiguranje, smanjenje troškova rada mimo zarada. Smanjivanje fiskalnih opterećenja na zarade moglo bi se ostvariti kroz smanjenje doprinosa po osnovu zdravstvenog osiguranja. Činjenica je da se stanovništvo u Crnoj Gori u sve većoj mjeri podvrgava liječenju u privatnim zdravstvenim ustanovama. Prilikom korišćenja tih usluga plaća se puni iznos troškova liječenja, a sa druge strane ista ta lica su obavezna da uplaćuju doprinose po osnovu obaveznog zdravstvenog osiguranja, na taj način se troškovi liječenja dodatno uvećavaju za doprinose koje zaposleni po zakonu plaćaju a nijesu korisnici usluga državnih zdravstvenih ustanova;

4. Podsticanje socijalnog dijaloga kroz unapređenje kolektivnog pregovaranja i pregovaranja o zaradama, uzimajući u obzir ekonomske izazove;

5. Obezbjeđivanje adekvatne ponude radne snage – pomoć licima koja aktivno traže zaposlenje. Pomoć treba da se pruža u formi povećanog učešća u aktivnim programima zapošljavanja, kao i u vidu obezbjeđivanja adekvatnih resursa (naknada za tražioce zaposlenja) kako bi se olakšala integracija na tržištu rada i obezbijedile adekvatne bezbjednosne mreže. Takve mreže bi omogućavale pružanje razumne finansijske i materijalne pomoći, ali samo onima koji aktivno traže posao (što bi se utvrdilo preko posebno razrađenih mehanizama). Prema tome, finansijska podrška licima koja aktivno traže zaposlenje treba da se poveća ali, u suštini, ne treba da se nudi onima koji to ne čine. Praksa evidentiranja/registracije nezaposlenih radi ostvarivanja prava na socijalno i zdravtsveno osiguranje treba da se destimuliše.

23

Cilj 1.2. Smanjenje dugoročne nezaposlenosti Obrazloženje: Prema evedencijama Zavoda za zapošljavanje, na zaposlenje preko 1 godine čeka 22.616 ili 58,18% nezaposlenih (u 2003. godini - 67,9 %) a preko 3 godine 11.238 ili 28,91% od ukupnog broja nezaposlenih. Prema međunarodnim standardima, svako čekanje na zaposlenje preko 1 godine smatra se dužim čekanjem. Dugoročna nezaposlenost, po svojoj prirodi ukazuje na činjenicu da nezaposlenost nije posledica samo nedostatka radnih mjesta. Problem je u tome da znanja i stručnost koja se traže na tržištu rada, nijesu saglasna sa onim koja imaju nezaposleni. Dva su ključna razloga koja su dovela do dugoročne nezaposlenosti: promjena privredne strukture tokom tranzicionog procesa i sve veća zahtjevnost u pogledu znanja i vještina u uslovima izmijenjene privredne strukture. Dodatno, na dugotrajnije ostajanje u nezaposlenosti uticalo je: ukidanje instituta dokupa radnog staža, „rad na crno“ i zadržavanje značajnog broja poljoprivrednika, koji zdravstveno osiguranje ostvaruju po osnovu statusa nezaposlenosti. Podrobnija analiza dugoročne nezaposlenosti ukazuje na sljedeće: • dugoročno su nezaposleni uglavnom stariji – iznad 50 godina života; • dužina čekanja je u tijesnoj vezi i sa stepenom stručne spreme, a posebno sa

posjedovanjem određenih zanimanja, koji se manje traže na tržištu; • dužina čekanja je i u korelaciji sa stepenom zainteresovanosti nezaposlenih za

prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i druge vidove obuke. Relativno visoka vrijednost dugoročne nezaposlenosti uticala je da se poslednjih godina, kroz programe aktivnih mjera zapošljavanja, u većoj mjeri uključuju kategorije dugoročno nezaposlenih lica. U tom smislu, značajno su doprinijeli realizacija Programa javnih radova, razni programi obuke, program zapošljavanja i primjena poreskih olakšica kod zapošljavanja dugoročno nezaposlenih lica. Ono što želi da se postigne je:

1. Smanjenje dugoročne nezaposlenosti. Mjere:

1. Bolje usmjerene aktivne i preventivne mjere, koje su u funkciji efikasnijeg i bržeg zapošljavanja, koje ga stimulišu ili koje omogućavaju veće šanse u tom pogledu;

2. Rano identifikovanje potreba nezaposlenih uz individualni pristup za svako lice, kao i aktivniji pristup u podsticanju neaktivnih lica za ulazak na tržište rada;

24

3. Stručnim usmjeravanjem motivisati nezaposlena lica koja duže čekaju na zaposlenje za njihovo veće uključivanje u programe osposobljavanja;

4. Razvijanje partnerstava sa lokalnim vlastima za realizaciju projekata javnih radova i sufinansiranje tih radova;

5. Uvođenje novih aktivnih instrumenata usmjerenih na pružanje prilike nezaposlenima da steknu radno iskustvo i praktično osposobljavanje u preduzećima – u vidu praksi, subvencionisanog zaposlenja, itd.

Cilj 1.3. Niža stopa nezaposlenosti mladih Obrazloženje: Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore se nalazi 7.793 lica do 25 godina starosti ili 20,05% od ukupnog broja nezaposlenh. To učešće je u 2003. godini bilo 40,2%, u 2004 - 30,1%, a u 2005. godini - 28,44%. Na smanjivanje nezaposlenosti mladih, u većoj ili manjoj mjeri, uticao je niz razloga, prije svega: • povećanje tražnje iz oblasti trgovine, ugostiteljstva i turizma za zanimanjima III i IV

stepena stručne spreme (u ukupnoj tražnji učestvuje sa oko 50%), tim prije što se u ovim djelatnostima pretežno zapošljavaju mladi,

• veći rast zapošljavanja na određeno vrijeme u odnosu na zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Zapošljanje na određeno vrijeme, takođe, češće prihvataju mladi.

Nezaposlenim mladim licima će se omogućavati pristup efikasnijim mjerama usluga, kako bi se povećala njihova mogućnost zapošljavanja. Pri tome će se posebna pažnja posvećivati licima, koja se suočavaju s najvećim poteškoćama na tržištu rada. Razvoj usluga profesionalne orijentacije i unapređenje njihovog kvaliteta rezultiraće efektivnijim uključivanjem mladih ljudi na tržište rada. Bolja efektivnost će se postići ukoliko se i ostale institucije (pored Biroa rada) aktivno uključe u profesionalnu orijentaciju mladih ljudi. Uloga centara za informisanje i profesionalno savjetovanje u odabiru profesionalnog puta je veoma velika. Ovi centri treba svojim korisnicima da pruže što više informacija kako bi im omogućili da naprave najbolji izbor karijere.

Posebno mjesto biće dato podsticanju zapošljavanja kroz finansiranje stručnog osposobljavanja pripravnika sa visokom, višom i srednjom stručnom spremom. Ono što želi da se postigne je:

1. uspješna integracija mladih nezaposlenih lica na tržište rada; 2. izrada individualnih akcionih planova za zapošljavanje mladih; 3. unapređivanje znanja o potrebama tržišta rada.

25

Mjere:

1. Obezbijediti da se u ranoj fazi nezaposlenosti svim tražiocima zaposlenja pruže usluge kao što su savjetovanje i usmjeravanje, pomoć pri traženju zaposlenja, pomoć pri izradi individualnih planova zapošljavanja;

2. Dalje razvijati nacionalni sistem profesionalne orjentacije. Ovaj sistem trebalo bi da, osim uključivanja svih relevantnih institucija u realizaciju aktivnosti, ostvari plansko i sistematsko djelovanje na podizanju kvaliteta usluga. Razvoj centara za informisanje i profesionalno savjetovanje u svim opštinama;

3. Intenzivirati saradnju sa poslodavcima u oblasti posredovanja i usluga profesionalnog odabira;

4. Širiti postojeće i uvesti nove aktivne instrumente u cilju pružanja prilike nezaposlenima da steknu radno iskustvo i praktičnu obuku u preduzećima – pripravnički staž, radna praksa, volonterski rad, subvencionisano zaposlenje, itd.;

5. Izvršiti svestranu analizu potreba na tržištu rada, kao i projekcije kretanja tražnje za određenim zanimanjima;

Cilj 1.4. Podsticanje preduzetništva Obrazloženje: Razvoj preduzetništva predstavlja osnovni faktor svake moderne ekonomije jer on stimuliše privatno vlasništvo i preduzetničke sposobnosti, fleksibilnost i prilagodljivost, otvaranje novih radnih mjesta i zaposlenost. U oblasti promocije preduzetništva i politika malih i srednjih preduzeća, Crna Gora želi da striktno prati ciljeve koje naglašava „Evropska povelja za mala i srednja preduzeća“. Istraživanja su pokazala da se nova radna mjesta sve više otvaraju u novim i malim preduzećima, a ne u velikim, te da su se zemlje u kojima je bio ostvaren značajniji porast preduzetništva odlikovale i značajnijim smanjenjem nezaposlenosti. Preduzetništvo takođe može doprinijeti jačanju socijalne i ekonomske kohezije u slabije razvijenim područjima, podsticanju privrednih aktivnosti i otvaranju novih radnih mjesta ili zasnivanju radnog odnosa za nezaposlene ili osobe u nepovoljnom položaju. Nema sumnje da je poslovni ambijent u Crnoj Gori značajno pobošljan tokom posljednjih nekoliko godina, kako u dijelu usvajanja niza zakona koji su usaglašeni sa standardima EU i koji čine dobar okvir za uspostavljanje novog ekonomskog sistema u Crnoj Gori, tako i u dijelu sprovođenja značajnih institucionalnih reformi u ključnim sektorima kao što su: fiskalni sistem, finansijski sektori, platni promet, privatizacija, prestrukturiranje preduzeća itd.. Broj registrovanih preduzeća se povećao sa 13.401 u 2002. godini na 20.204 u 2006. godini ili za 6.803 što čini povećanje od 33,67%. Broj preduzetnika se u istom periodu takođe povećao za 26,47% odnosno sa 11.020 na 14.988 .

26

Ako posmatramo strukturu preduzeća po djelatnostima, zaključuje se da, prema podacima MONSTAT-a, posmatrano u periodu 2002 – 2006. godine, najveći broj registrovanih preduzeća obavlja djelatnost trgovine (55% - 51%), zatim prerađivačke industrije (12% - 13%), saobraćaja, skladištenja i veza (7% - 8%), a najmanje djelatnosti finansijskog posredovanja (0,5% - 0,6%), vađenja kamena i ruda (0,35 - 0,34%), proizvodnje energije i gasa (0,19%). Broj zaposlenih u MSP-u (preduzetnici i MMSP – Mikro, mala i srednja preduzeća) se značajno povećao, sa 30.861 u 2002. godini na 94.524 u 2007. godini, što čini trostruki rast u odnosu na 2002.godinu. Međutim, preduzetnici su i dalje suočeni sa otežanim poslovnim okruženjem. Naime, preobimna, nedovoljno dobro koncipirana i često podložna promjenama regulativa može ugušiti preduzetništvo i sprečavati privredni razvoj, tako što će povećati administrativni teret na poslovanje i podsticati bijeg u neformalni sektor. Stoga je jedan od osnovnih izazova sa kojima se Crna Gora suočava u stimulisanju preduzetništva - usklađivanje i pojednostavljivanje zakonskog i regulatornog okvira za poslovanje, omogućavanje bržeg i jeftinijeg osnivanja preduzeća i samozapošljavanja, obezbjeđivanje pristupa tržištu na bazi minimalno opterećujućih zahtjeva, koji su u skladu sa glavnim ciljevima javne politike. Pored toga, konkurentan sektor malih i srednjih preduzeća zahtijeva hitno stvaranje preduzetničke kulture, olakšan pristup finansijskim sredstvima, te razvoj i primjenu savremenih poslovnih vještina u oblastima kao što su menadžment, finansije i računovodstvo, marketing i razvoj kadrova. Formalno obrazovanje mora odigrati ključnu ulogu u razvoju ovih vještina, tako što će se njim obezbijediti poslovni koncepti i tehnike koji mogu biti primijenjeni i razvijeni u praksi. Podrška biznisu, biće naročito usmjerena ka projektima namjenjenim proširenju tržišta, boljem i efikasnijem korišćenju domaćih resursa, podsticanju razvoja seoskih područja i povećanju broja novih radnih mjesta, posebno u sektorima poljoprivrede, turizma i drvoprerade, kao i projektima koje realizuju žene i grupe nezaposlenih sa manjim mogućnostima za zapošljenje. U sadašnjim uslovima evidentno je da Crna Gora nema konkurentan, raznovrstan i razvijen izvozni sektor. Zbog toga će se u narednom periodu intezivirati aktivnosti na podsticanju izvoznih potencijala. Ono što želi da se postigne je:

1. Unapređenje procesa samozapošljavanja i osnivanja preduzeća i uklanjanje prepreka za ulaženje u posao;

2. Stvaranje stimulativnog okruženja za dalji opstanak i rast formiranih preduzeća;

3. Poboljšanje nivoa i kvaliteta usluga za počinjanje biznisa za mala i srednja preduzeća;

4. Promovisanje preduzetničke kulture.

27

Mjere:

1. Obrazovanje na svim nivoima i u svim vidovima (formalno, neformalno i informalno) za usvajanje preduzetničkih znanja, vještina, vrijednosti i kulture, podsticanje inovativnosti, sticanje savremenih znanja, cjeloživotno učenje i profesionalno usavršavanje;

2. Uklanjanje svih zakonskih i administrativnih barijera za razvoj preduzetništva i usvajanje mjera za stvaranje stimulativnog i povoljnog ambijenta za rast postojećih, formiranje novih MSP i jačanje njihove konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu;

3. Pružanje integrisane pomoći za započinjanje djelatnosti koja obuhvata: a) Organizovano pružanje institucionalne podrške i visokog kvaliteta nefinansijskih usluga; b) Dalji nastavak finansijske podrške za preduzeća u osnivanju i profitabilno poslovanje postojećih malih i srednjih preduzeća. Uvođenje novih instrumenata i programa.

Cilj 1.5. Produžavanje radnog vijeka Obrazloženje: Evropski trend je povećanje životnog vijeka i opadanje stope nataliteta, što kao rezultat ima sve veći broj starijih osoba u odnosu na radno sposobne. Samim tim penzijski sistemi (uključujući i crnogorski sistem) ne mogu da obezbijede finansijsku sigurnost jer ovaj trend dovodi do produženja broja godina uživanja penzije. Na osnovu toga došlo je do reforme penzionog sistema, koja se trenutno sprovodi u Crnoj Gori. Ova prva faza reforme penzijskog sistema omogućiće da budući penzioneri, a sada zaposleni, imaju sistem u kome će njihova penzija zavisiti od njihovih zarada i dužine radnog staža i u velikoj mjeri neće opterećivati ekonomski sistem države, koji će dobiti uslove za dalji ekonomski rast. Ovo će usloviti da se proširi krug obavezno osiguranih lica i smanjiti mogućnost da se izbjegava obaveza uplate doprinosa. Takođe, ovo će dovesti do smanjenja sive ekonomije, kao i stvoriti mogućnost za ostvarivanje prava na penziju za ljude kojima je poljoprivredna djelatnost jedino ili glavno zanimanje. Sve ove mjere sprovedene kroz novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. list RCG“, br. 54/03, 39/04 i 47/07), uključujući i racionalizaciju samog Fonda PIO, već daju rezultate u smislu povećanja prihoda i smanjenja rashoda, a time doprinose njegovoj finansijskoj održivosti. U narednom periodu to znači drugačiju preraspodjelu budžetskih sredstava u korist razvoja infrastrukture, zdravstva i obrazovanja. Ono što želi da se postigne je:

1. Smanjenje razlike u godinama realnog penzionisanja u odnosu na zakonski predviđeno;

2. Veće učešće starijih lica na tržištu rada.

28

Mjere:

1. Implementacija trećeg stuba penzionog sistema, koji omogućava uplatu na dobrovoljnoj osnovi po sistemu definisanih doprinosa. To znači da pojedinac, pored obaveznog osiguranja, ima slobodu izbora da štedi i obezbijedi sebi dodatnu penziju. Ovim se omogućava da pojedinac kroz ova dodatna primanja obezbijedi sebi bolji životni standard u starosti.

2. Treba da se ostvari balans između individualne i kolektivne odgovornosti za starost. Kolektivna odgovornost kod drugog stuba penzijskog sistema, osim obaveznosti, uz stopu doprinosa koje propisuje država najčešće podrazumijeva i garantovanje minimalne penzije od strane države, za one koji tokom radnog vijeka ne ostvare penziju u iznosu neophodnom za pokrivanje osnovnih životnih potreba. Individualna odgovornost podrazumijeva potrebu i mogućnost da pojedinac tokom radne dobi kroz formalno zaposlenje, uplatu doprinosa shodno zaradi i broju godina staža, kao i izborom privatne kompanije koja će upravljati njegovim doprinosima, utiče na visinu svojih primanja u starosti. Iz ugla pojedinca, iako ne predstavlja punu slobodu raspolaganja zaradom, drugi stub penzijskog osiguranja nudi znatno više ekonomske slobode i šire mogućnosti.

3. U penzijski sistem treba uključiti ljude koji imaju atipične oblike zaposlenja, odnosno one koji ne rade dovoljno dugo.

Cilj 1.6. Jačanje institucija tržišta rada i podsticanje partnerstava za zapošljavanje Obrazloženje:

Način upravljanja, mjerama politike zapošljavanja, treba da se dalje unapređuje. Programi treba da budu bolje usmjereni u pravcu zadovoljavanja potreba pojedinaca, ali i da više odgovaraju potrebama poslodavaca. Podaci o tržištu rada i poznavanje zahtjeva tržišta rada (u svrhu boljeg planiranja) treba da se unaprijede. Potrebno je povećati učešće privatnog sektora i socijalnih partnera u razvijanju i planiranju programa osposobljavanja. Takođe, treba da se uspostavi mehanizam za identifikovanje potreba preduzeća za konkretnom radnom snagom, kao i mehanizam za procjenu programa osposobljavanja sa glavnim ciljem da se unaprijede usmjerenost i efikasnost.

Treba da se izgrađuju partnerstva za rješavanje problema tržišta rada. To bi trebalo da podrazumijeva bolju koordinaciju aktivnosti i podjelu odgovornosti u pogledu otvaranja novih radnih mjesta između ZZZ-a i lokalnih vlasti, škola, privatnog sektora i nevladinih institucija. Ekonomsko-socijalni savjet je osnovan u 2001. godini. U 2007. godini obnovljen je njegov sastav i aktivnije se pristupilo njegovom funkcionisanju u cilju osposobljavanja ovog tripartitnog socio-ekonomskog tijela. Zakon o socijalnom savjetu („Sl.list CG“, br.16/2007) je usvojen i u skladu sa istim osnovan je Socijalni savjet Crne Gore.

29

Treba da se osigura održivi izvor finansiranja aktivnih mjera na tržištu rada, koji se zasniva na podjeli obaveza između državnog budžeta i doprinosa od poslodavaca i zaposlenih. Fond rada će imati glavnu ulogu u zaštiti zaposlenih u slučajevima stečaja i prestrukturiranja preduzeća, dok će se mjere aktivne politike zapošljavanja, pod sredstvom ZZZ CG, finansirati iz državnog budžeta i doprinosa od poslodavaca i zaposlenih. Ono što želi da se postigne je:

1. Podići nivo efikasnosti i efektivnosti institucija tržišta rada. 2. Osposobiti fond rada u smislu iznalaženja optimalnih uslova njegovog

finansiranja, funkcionisanja i ostalih uslova koji su do sada predstavljali prepreku za njegovo funkcionisanje.

3. Stvoriti takvu socio-ekonomsku atmosferu koja će omogućavati stalnu i neometanu saradnju sa socijalnim partnerima i drugim interesnim grupama.

Mjere:

1. Dalje jačanje koordinatorske uloge Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja u oblasti planiranja, stvaranja i nadgledanja politke zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa;

2. Osavremenjavanje i jačanje institucija tržišta rada, naročito službi za zapošljavanje, u cilju obezbjeđenja veće transparentnosti i mogućnosti za zapošljavanje i osposobljavanje. Širenje i unapređivanje usluga stručnog/profesionalnog savjetovanja i orjentacije;

3. Bolje predviđanje potreba za određenim vještinama na tržištu rada. Poboljšano prikupljanje podataka/informacija o tržištu rada – istraživanja i prikupljanje podataka o tržištu rada;

4. Podsticanje lokalnih vlasti, socijalnih partnera i obrazovnog sistema na aktivno učešće i doprinos realizaciji programa koji se odnose na tržište rada.

5. Bolje funkcionisanje fonda rada zasnovanog na tripartitnom principu; 6. Osnivanje različitih pružalaca usluga koji nude pomoć nezaposlenim licima –

uključujući usluge osposobljavanja, stručnog savjetovanja i posredovanja.

30

PRIORITET 2 POVEĆANJE PRODUKTIVNOSTI I KVALITETA RADA Mjere planirane u okviru ovog prioriteta usmjerene su na unapređenje kvaliteta radne snage i na održavanje/održivost radnih mjesta. Ciljevi u okviru ovog prioriteta: 2.1. pomoć u procesu daljeg prestrukturiranja privrede; 2.2. unapređenje vještina radne snage; 2.3 usklađivanje ponude obrazovanja sa potrebama na tržištu rada. Cilj 2.1. Pomoć u procesu daljeg prestrukturiranja Obrazloženje: Agendom ekonomskih reformi koju je Vlada usvojila 2003. godine predložene su i definisane obaveze u dijelu prestrukturiranja, kroz Program prestrukturiranja preduzeća i podrške razvoju institucija. Program sa jasnim zadacima i principima predviđa procjenu potreba preduzeća i implementaciju sljedećih mjera:

• rješavanje tehnološko-ekonomskog viška, • oslobađanje dugova kroz stečajni postupak ili reorganizaciju, • konsolidacija akcija preduzeća u cilju stvaranja jasne vlasničke strukture, • obezbjeđivanje kreditnih sredstava kroz sistem komercijalnih banaka, • stvaranje povoljnog ambijenta za privatizaciju.

Postavljanje za cilj poslovanja primjerenijeg tržišnim uslovima privređivanja uticala je na pojavu relativno velikog broja zaposlenih za čijim je radom prestala potreba i čiji je radno–pravni status trebalo rješavati.

Za eventualne buduće slučajeve prestrukturiranja (stečaje, tehnološko prestrukturiranje) potrebne su nove i održive mjere. Treba da se unaprijedi finansijski mehanizam (Fond rada) kako bi se pomoglo preduzećima i njihovim zaposlenima da riješe problem finansijskih teškoća vezanih za otpremnine. Što je još važnije, proces prestrukturiranja treba bolje da se vodi i prema licima kojima prijeti status tehnoloških viškova. Takođe, tim licima treba pružiti pomoć u dovoljno ranoj fazi kako bi nesmetano došlo do promjene mjesta njihovog zaposlenja. Ovo će obezbijediti održavanje zaposlivosti pogođenih lica i doprinijeće unapređivanju kvaliteta radne snage. Ono što želi da se postigne je:

1. pomoć firmama koje prolaze kroz proces prestrukturiranja, 2. rana i blagovremena pomoć onima koji su suočeni sa proglašenjem

tehnološkim viškom – uz podršku fonda rada.

31

Mjere:

1. Razvoj “sistema osiguranja” koji podržava isplatu otpremnina, stvorenog za slučajeve stečaja i prestrukturiranja u oblasti zaposlenosti, koji će biti podržan kroz Fond rada;

2. Sprovođenje programa usmjerenih na obezbjeđivanje rane pomoći (rane intervencije/djelovanja) licima čija su radna mjesta ugrožena. Programi treba da se zasnivaju na planskoj, sistematičnoj podršci i savjetovanju zaposlenih koji su prinuđeni da napuste radno mjesto, s ciljem da im se pomogne da u što kraćem roku nađu novo radno mjesto.

Cilj 2.2. Unapređivanje vještina radne snage Obrazloženje Konkurentna prednost pojedinačnih preduzeća, kao i cjelokupne nacionalne ekonomije, sve više zavisi od ulaganja u ljudske resurse. Znanje i vještine snažan su pokretač ekonomskog rasta. Prilagodljivost radne snage od vitalnog je značaja za Crnu Goru, kako bi zadržala svoje opredjeljenje i prerasla u jednu konkurentnu i dinamičnu ekonomiju zasnovanu na znanju. Veće ulaganje u znanje vještine i kompetencije zaposlenih od suštinskog je značaja za razvoj konkurentnosti firmi. Isto tako, i unapređivanje cjeloživotnog učenja je neophodno sa stanovišta zadržavanja postojećih radnih mjesta, kao i za podizanje kvaliteta novih radnih mjesta. Da bi izgradili ekonomiju zasnovanu na znanju, potrebno je da se sistem obrazovanja i osposobljavanja organizuje na način koji omogućava povezivanje formalnog i neformalnog učenja, i koji svima obezbjeđuje pristup obrazovanju, osposobljavanju i razvoju ključnih sposobnosti i vještina. Pozitivan odnos prema učenju i osposobljavanju treba da se stimuliše kako kod zaposlenih, tako i kod poslodavaca. Treba da se obezbijedi mogućnost priznavanja i potvrđivanja ranije stečenih znanja. Sredstva (i javna, i privatna) za finansiranje kontinuiranog osposobljavanja i učenja treba da se povećaju i da se proširi prustup savjetodavnoj pomoći i informisanju. Ono što želi da se postigne je:

1. Podizanje nivoa znanja i vještina zaposlenih u cilju postizanja bržeg privrednog rasta;

2. Uključenost opšte populacije u nastavak obrazovanja, uz najmanje 12 godina školovanja/ najmanje ISCED 3;

3. Omogućavanje svima da, kroz obrazovni sistem, uz razvoj ključnih sposobnosti, steknu osnovne stručne kvalifikacije koje treba da im omoguće uključivanje u svijet rada, kao i kvalifikacije potrebne za nastavak obrazovanja;

4. Podizanje nivoa i kvaliteta usluga obrazovanja i osposobljavanja odraslih; 5. Povećanje mobilnosti radnika.

32

Mjere: 1. Promovisanje kulture cjeloživotnog učenja na nivou društva i među odraslom

populacijom. Promovisanje značaja učenja, obrazovanja i osposobljavanja. Razvijanje svijesti o značaju ulaganja u ljudske resurse kod poslodavaca i zaposlenih. Motivisanje preduzeća, lokalnih vlasti i socijalnih partnera da aktivno učestvuju u obrazovnom procesu - njegovom razvoju i finansiranju;

2. Podsticanje ulaganja u ljudski kapital od strane preduzeća. Finansiranje programa neformalnog obrazovanja (ili osposobljavanje zaposlenih) ne treba da bude ograničeno jedino na javne izvore, već treba da obuhvati angažovanje svih ključnih činioca: poslodavce, institucije tržišta rada, polaznike i ostale;

3. Razvijanje mreže škola i drugih organizatora obrazovanja i osposobljavanja mladih i odraslih, u skladu sa zahtjevima tržišta rada, a u saradnji sa privredom i lokalnom zajednicom. Cilj je približavanje organizatora obrazovanja korisnicima;

4. Uvažavanje verifikovanih neformalno i informalno stečenih znanja u nastavku obrazovanja – povezivanje formalnog, neformalnog i informalnog učenja;

5. Podsticanje saradnje između industrije i institucija za istraživanje i razvoj u cilju unaprijeđivanja inovativnosti i prenosa znanja.

Cilj 2.3. Usklađivanje ponude obrazovanja sa potrebama tržišta rada Obrazloženje Obrazovni sistem čini važan sastavni dio politike zapošljavanja. Obrazovanje i osposobljavanje su odlučujući za dugoročni razvoj zemlje. Postoji neusaglašenost između obrazovnog sistema i vještina potrebnih na tržištu rada i cilj promjena u obrazovnom sistemu je da se ta neusaglašenost otkloni. Najznačajniji problemi, identifikovani na početku reforme stručnog obrazovanja su:

- Način realizacije praktične nastave i njena veza sa stručno-teorijskim sadržajima je takva da ne omogućava da učenici po završenom školovanju dobiju funkcionalna znanja;

- Obrazovni programi su preopširni i sadrže mnogo suvišnih činjenica koje ne doprinose kvalitetu stručnog obrazovanja, već opterećuju učenika i onemogućavaju njegovo funkcionalnije obrazovanje. Osim toga, sadržaji većine predmeta su zastarjeli, ne prate trendove tehničko-tehnološkog razvoja i zahtjeve tržišta rada, a nijesu ni kompatibilni sa sadržajima razvijenih zemalja Evrope;

- Saradnja između škole, socijalnih partnera i lokalne zajednice je nedovoljna;

- Zbog nepostojanja eksternog ocjenjivanja stepen objektivnosti procjene usvojenih znanja je neujednačen.

Osnovne karakteristike i problemi nezaposlenosti su :

- Nedovoljna informisanost o mogućnostima i načinima traženja zaposlenja; - Nefleksibilnost obrazovnog sistema tako da iz redovnog školskog sistema

još uvijek izlaze generacije bez potrebnih znanja i informacija o promjenama u društveno-ekonomskom sistemu, o aktuelnim uslovima i promjenana na tržištu rada, tržišnim mehanizmima uopšte, konkurenciji,

33

preduzetništvu, mogućnostima zapošljavanja i sl. I dalje je prisutno shvatanje da država treba da obezbijedi zaposlenje i da uloga nezaposlenih treba da bude pasivna;

- Nedostatak znanja i radnih iskustava koja su tražena na tržištu rada; - Neadekvatnost ponude i potražnje radne snage. Postoji hiperprodukcija

kadrova u nekim područjima rada, a s druge strane postoji nedostatak interesovanja učenika za: građevinu, poljoprivredu, šumarstvo, drvopreradu, isl. iako poteba na tržištu rada za ovim profilima postoji;

- Sadržaj obrazovnih profila stručnog obrazovanja treba da bude zasnovan na zanimanjima širokih profila, na razvijanju stručnih i ključnih kompetencija. Takvo obrazovanje i osposobljavanje će moći da odgovori na zahtjeve prilagodljivosti i fleksibilnosti tržišta rada na kojem su promjene vrlo brze.

Ono što želi da se postigne je:

1. Postizanje najmanje osnovnog obrazovanja i prvog zanimanja za sve građane; 2. Smanjenje broja učenika koji rano napuštaju formalno obrazovanje; 3. Poboljšanje kvaliteta obrazovnog sistema počevši od predškolskog uzrasta i

uvođenje eksterne provjere postignuća učenika.; 4. Podizanje nivoa obrazovanja stanovništva – na svim nivoima

Mjere:

1. Cjelovita obuhvaćenost djece osnovnoškolskim obrazovanjem i opšta uključenost populacije u nastavak obrazovanja, uz najmanje 12 godina školovanja/najmanje ISCED3;

2. Razvijanje mehanizma za sprovođenje sistematičnih istraživanja stanja, tendencija na tržištu rada i zahtjeva koji se stavljaju pred obrazovni sistem, kako bi se stvorili uslovi za dugoročnije planiranje (stručnog) obrazovanja i u skladu sa tim razvoj i proširivanje programske ponude.

3. Smanjenje broja učenika koji rano napuštaju obrazovni sistem. Rad na informisanju i savjetovanju lica koja su rano napustila obrazovni sistem.

4. Jačanje uloge socijalnog partnerstva u obrazovanju, na nacionalnoj ravni. 5. Izrada obrazovnih programa širokih profila, otvorenih za uticaj potreba tržišta

rada, koji se baziraju na više standarda zanimanja, modularizovani, kreditno vrijednovani, planirani sa stanovišta učenika i koji omogućavaju razvoj stručnih i ključnih kompetencija, uz razvoj novih i unapređivanje postojećih modela za obezbjeđivanje kvaliteta.

6. Usvajanje Zakona o nacionalnim stručnim kvalifikacijama i stvaranje uslova za njegovo sprovođenje.

7. Razvijanje sistema profesionalne orjentacije i savjetovanja na svim nivoima obrazovanja i osposobljavanja, razvijanje saradnje između institucija koje se bave ovom problematikom (ovim pitanjem).

8. Konstituisati sistem upisne politike koji će uticati na to da se iz tog sistema stvaraju kadrovi profila zanimanja primjereni ne samo neposrednim i aktuelnim potrebama, već i potrebama tržišta rada za relativno duži vremenski period.

34

PRIORITET 3 JAČANJE SOCIJALNE KOHEZIJE Mjere planirane u okviru ovog prioriteta usmjerene su na one kategorije društva/socijalne grupe koje se suočavaju sa posebnim teškoćama pri ulasku na tržište rada i zahtijevaju naročitu pažnju. Ciljevi u okviru ovog proriteta: 3.1. Unapređivanje/promovisanje zapošljavanja žena; 3.2. Prevencija socijalne isključenosti – pozitivne mjere/aktivnosti za ugrožene/ranjive grupe; 3.3. Prevencija siromaštva na sjeveru. Cilj 3.1. Unapređivanje zapošljavanja žena Obrazloženje: Od početka procesa tranzicije uloga žena u crnogorskoj porodici se menja i stopa učešća žena u radnoj snazi se povećala: od 38.6% u 1991. godini na 51.8% u 2005. godini. Učešće žena među nezaposlenima bilo je 45.6% u 2006.godini, dok je njihovo učešće među zaposlenima bilo 46.1%. Dječiji vrtići u Crnoj Gori, kao pomoćne usluge zaposlenim roditeljima i dalje ne odgovaraju u potopunosti potrebama bolje usklađenosti poslovnog i privatnog života. Sistem ostalih ustanova za dječiju zaštitu još nije u potpunosti razvijen (dnevni boravak i slično). Na primjer, većina predškolskih ustanova ima režim rada sličan režimu rada školskih ustanova, što znači da te ustanove imaju raspuste tokom zime i ljeta. Neophodno je ostvariti dalji napredak u oblasti promovisanja jednakog odnosa prema ženama i muškarcima na radnom mjestu. Ono što želi da se postigne je: 1. Povećanje stope zaposlenosti žena, 2. Osnaživanje žena u profesionalnom životu, 3. Bolji i dostupniji uslovi za čuvanje i smještaj djece u okviru sistema dječije zaštite – u cilju bolje usklađenosti radnog i porodičnog života. Mjere:

1. Nastavak procesa usklađivanja sa evropskim zakonodavstvom zakonodavstva koje se odnosi na ravnopravne mogućnosti za polove. Održavanje jednakog pristupa žena i muškaraca osposobljavanju i aktivnim mjerama zapošljavanja;

35

2. Sprovođenje programa obrazovanja i osposobljavanja sa većim učešćem žena, sa ciljem da se povećaju mogućnosti za njihovo zapošljavanje u sektorima u kojima su manje zastupljene;

3. Podsticaj preduzetništva kod žena; 4. Unapređenje i razvoj mreže javnih i privatnih ustanova za čuvanje

djece, čime bi se povećao procenat djece obuhvaćene sistemom staranja o djeci do uzrasta obaveznog školovanja.

Cilj 3.2. Prevencija socijalne isključenosti – pozitivne mjere/aktivnosti za ugrožene grupe Obrazloženje: U najugroženije grupe se mogu svrstati nekvalifikovane osobe, lica sa invaliditetom, lica koja su rano napustila školovanje, lica liječena od bolesti zavisnosti, lica koja su ranije bila na odsluženju zatvorske kazne, pripadnici određenih etničkiih i manjinskih grupa, žrtve nasilja, osobe sa problemima u razvoju, lica bez dozvole za rad i slične grupe. Zajedničko licima iz ovih grupa je to da zbog različitih teškoća, obično u izrazito i dugotrajno lošem socioekonomskom položaju, na tržištu rada nijesu konkurentni, mogućnost zapošljavanja im je ispod prosjeka i zbog svega toga teže dobijaju zaposlenje. Mnogi od njih usljed teških životnih uslova i brojnih neuspjeha u pronalaženju posla, gube interesovanje i motivaciju za zaposlenje i postaju trajno zavisni od socijalne pomoći. Neke od pojedinaca je moguće prepoznati kao pripadnike više od jedne grupe, što dodatno otežava njihovo poslovno zbrinjavanje. Problemi zbog socijalne isključenosti su brojni i različite prirode. Često su socioekonomske teškoće uzrok pojave zdravstvenih i psiholoških problema kod pripadnika ovih grupa. Iskustva drugih država ukazuju na potrebu razvoja socijalne ekonomije kako bi država i društvo pomogli ovim osobama da postanu aktivni subjekti društva. Socijalna ekonomija podrazumijeva osnivanje socijalnih preduzeća, zadruga i raznih asocijacija lica u oblastima koje nisu interesantne privatnom sektoru, a javni sektor nije uspješan u pokrivanju tih oblasti. Na taj način država pokazuje brigu o ugroženim grupama i postiže višestruke pozitivne efekte. Zavod za zapošljavanje Crne Gore već nekoliko godina se intenzivno bavi ovim grupama kako bi im omogućio socijalnu uključenost. Jednake mogućnosti za sve etničke zajednice podrazumijevaju njihovu veću zastupljenost na tržištu rada, tamo gdje su slabije zastupljene, pa se u tom cilju predviđa sprovođenje:

• "Dekade uključenja Roma 2005-2015. godine", • Strategije razvoja i smanjenja siromaštva.

Poseban akcenat je stavljen na lica sa invaliditetom i Rome kao populaciju sa otežanim zapošljavanjem.

36

Ono što želi da se postigne je:

1. Razvijanje mjera za sprečavanje, otkrivanje i otklanjanje svih oblika diskriminacije prilikom zapošljavanja, očuvanja posla i napredovanja, kao i u pristupu pravima i dobrobiti po osnovu radnog odnosa. Sankcionisanje počinilaca bilo kog vida diskriminacije.

2. Stvaranje pravnog okvira za osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom.

3. Integrisanje ugroženih grupa u društvo i na trzište rada. 4. Unapređenje socijalnog partnerstva.

Mjere:

1. Usvajanje Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, sa ciljem:

- Stvaranja uslova za fizički pristup (otkloniti arhitektonske prepreke) ovih osoba svim ustanovama i organizacijama; - Osnivanja posebnog fonda za stimulisanje zapošljavanja lica sa invaliditetom. 2. Pomoć u razvoju specijalizovanih agencija za zapošljavanje, koje će pomoći

ugroženim grupama u pronalaženju zaposlenja; 3. Razvoj i sprovođenje šema kojima se unapređuje socijalna ekonomija

(socijalna preduzeća, zadruge i druge forme) i stvaranje pravne osnove za taj sistem. Pomoć u osnivanju socijalnih preduzeća;

4. Podizanje svijesti teže zapošljivih lica o potrebi da budu ekonomski i socijalno aktivni;

5. Veći nivo i kvalitet socijalnog partnerstva vezan za integrisanje ugroženih grupa na trzište rada;

6. Razvijanje ciljnih obrazovnih programa, uz osposobljavanje nastavnika, za uključenje svih ugroženih grupa u proces sticanja kvalifikacija;

7. Podizanje kvaliteta usluga nezaposlenim licima iz ugroženih grupa; 8. Stimulisanje populacije RAE na učešće u mjerama aktivne politike

zapošljavanja (podsticanje njihove zainteresovanosti i unapređivanje njihovog pristupa ovim mjerama);

9. Podsticanje motivacije i osposobljavanja ugroženih grupa, prije svega lica sa invaliditetom, kroz njihovo aktivno uključivanje u proces rada: organizovanje kurseva i tečaja za strane jezike, razvijanje dodatnih vještina i znanja o primijenjenim umjetnostima, kao i pružanje fizioterapeutskih usluga.

Cilj 3.3. Prevencija siromaštva na sjeveru Obrazloženje: Raspoloživi podaci pokazuju da u Crnoj Gori, postoje velike razlike u regionalnoj razvijenosti. Regionalne specifičnosti siromaštva ne manifestuju se samo na polju ekonomije. Sjeverni region karakteriše nizak nivo učešća u privredi, migracija radne snage ka centralnom i južnom regionu i veći stepen siromaštva. Pored toga, ovaj region karakteriše lošija infrastruktura, nedovoljan broj obrazovnih ustanova prilagođenih zahtjevima tržišta rada, kao i nedovoljan broj predškolskih ustanova prilagođenih

37

potrebama zaposlenih roditelja. Eko turizam je nedovoljno razvijen. Stoga, u sklopu svih mjera predviđenih u okviru ove Strategije, sjever zahtijeva naročitu pažnju i koncentraciju napora. Sa druge strane, treba napomenuti da ovaj region raspolaže sa značajnim resursima: obradiva površina 67%, ukupna drvna masa 71%, stočni fond 70%, veliki potencijal za razvoj zimskog i eko turizma. Ono što želi da se postigne je:

1. Podsticanje preduzetničkog duha i samozapošljavanja 2. Razvoj obrazovnih programa prilagođenih zahtjevima tržišta rada 3. Prevencija migracija sa sjevera prema jugu 4. Stimulisanje i profesionalizacija poljoprivredne proizvodnje na sjeveru

Mjere:

1. Odobravanje kredita za samozapošljavanje pod povoljnim uslovima u oblasti drvne industrije, povećanja stočnog fonda, korišćenja obradivih površina, kao i razvoja zimskog i eko turizma;

2. Stimulisanje zaposlenosti kroz podsticanje preduzetništva na sjeveru Crne Gore;

3. Modernizacija i tržišna orjentacija gazdinstva; 4. Podizanje nivoa obrazovanja i stručnog znanja kod poljoprivrednika,

zahvaljujući kojima mogu da se bave poljoprivredom kao biznisom.

38

Odjeljak 3. Finansiranje i upravljanje U okviru Vlade Crne Gore, Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja biće odgovorno za opštu/sveukupnu koordinaciju sprovođenja ove Strategije. Ovo Ministarstvo upravljaće procesom sprovođenja i pratiće ostvareni napredak. Za ostvarivanje Nacionalne strategije zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa staraće se Savjet za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa ( kojim će predsjedavati predstavnik Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja) u čijem sastavu će biti visoki predstavnici:

-Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja; -Ministarstva prosvjete i nauke; -Ministarstva za ekonomski razvoj; -Ministarstva finansija; -Sekretarijata za evropske integracije; -Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.

Savjet će razmatrati izvještaje o ostvarivanju Strategije i NAPZ-a, usvajati nacrte NAPZ-a i upravljati procesom saradnje sa Nacionalnim socijalnim savjetom, u svakoj fazi upravljanja NAPZ-a. Kroz svoje djelovanje, Savjet će takođe obezbijeđivati, da aktivnosti projektovane i ostvarene u okviru nacionalnih akcionih planova budu usaglašene sa širim makroekonomskim nacionalnim strategijama i drugim strateškim dokumentima – uključujući dokumente izrađene u svrhu planiranja korišćenja sredstava iz pretpristupnih fondova.

Radna grupa za izradu „Nacionalne strategije zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007. do 2011. godine“, će pripremati nacrte strategija i NAPZ-a, kao i izvještaje o njihovom ostvarivanju. Konkrentne nadležnosti za realizaciju ciljeva utvrđenih strategijom su: Ciljevi Glavni odgovorni organ Glavni nosioci aktivnosti 1.1. Podsticanje poslodavaca na otvaranje većeg broja radnih mjesta. Adekvatna ravnoteža između fleksibilnosti, produktivnosti i sigurnosti

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore

1.2. Smanjenje dugoročne nezaposlenosti

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore

1.3. Niža stopa nezaposlenosti mladih mladima

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore

1.4. Podsticanje preduzetništva

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje

39

Ciljevi Glavni odgovorni organ Glavni nosioci aktivnosti Crne Gore Direkcija za MSP Ministarstvo prosvjete i nauke

1.5. Produženje radnog vijeka

MZRSS MZRSS

1.6. Jačanje institucija tržišta rada i podsticanje partnerstava za zapošljavanje

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore

2.1 Pomoć u procesu daljeg privrednog prestrukturiranja

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore

2.2. Unapređivanje vještina radne snage

Ministarstvo prosvjete i nauke

Ministarstvo prosvjete i nauke MZRSS Direkcija za MSP Centar za stručno obrazovanje

2.3. Usklađivanje ponude obrazovanja sa potrebama tržišta rada

Ministarstvo prosvjete i nauke

Ministarstvo prosvjete i nauke MZRSS Centar za stručno obrazovanje

3.1. Unapređivanje zapošljavanja kod žena

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore

3.2. Prevencija socijalne isključenosti

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore Ministrstvo prosvjete i nauke

3.3. Prevencija siromaštva na sjeveru

MZRSS MZRSS Zavod za zapošljavanje Crne Gore Direkcija za MSP

Sredstva za realizaciju ciljeva pretežno će se određivati i usmjeravati iz godišnjih državnih budžeta, ali i izvora socijalnih partnera. Fond rada zasnovan na tripartitnom principu podjele troškova značajno će doprinijeti ostvarivanju ciljeva pod 1.1, 1.2, 1.3, 1.4, 2.1 i 2.2. Dodatna sredstva obezbijediće se iz privatnog sektora, kao i iz resursa lokalnih uprava, usljed primjene mehanizma sufinansiranja u slučaju pojedinih mjera (primjera radi, za osposobljavanje zaposlenih ili javne radove). Cilj Vlade Crne Gore je i da se u najvećoj mogućoj mjeri obezbijede doprinosi iz dostupnih/raspoloživih pretpristupnih fondova Evropske unije (program IPA) radi sprovođenja Strategije. Proces pripreme programa za određivanje i usmjeravanje sredstava kroz program IPA biće tijesno koordiniran sa realizacijom Strategije, kako bi se osigurala veza između dostupnih fondova EU i vodećih nacionalnih politika

40

zapošljavanja, a i u cilju budućeg učešća Crne Gore u koordiniranim politikama zapošljavanja EU i strukturnim politikama EU (Evropski socijalni fond). Svi ciljevi i mjere „Nacionalne strategije zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007. do 2011. godine“ ostvarivaće se kroz godišnje operativne programe – nacionalne akcione planove zapošljavanja.