UNIVERZITET U TUZIFILOZOFSKI FAKULTET, TUZLAODSJEK, ŽURNALISTIKA

- Interkulturalna komunikacija II -Esej

Tema " Nerazumijevanje drugog u bosanskohercegovačkom okruženju "

Profesor:Dr.sc. Enes Osmančević, docent

Student:Lela Malićbegović

Nerazumijevanje drugog u bosanskohercegovačkom okruženju

Da bi mogli baviti se problemom nerazumijevanja i odnosima drugih prema istima i drugih prema drugačijima u bh. društvu, pokušati ću ukratko odrediti pojmove: drugi i isti. Pojam drugi u bosanskohercegovačkom društvu bi se najjednostavnije mogao objasniti kao "sve ono što nisam ja". Dakle, drugi je svako ko ne priča kao ja, ko ima drugu kulturu, druge običaje i ono, krucijalno, drugi je onaj ko je druge vjere. Isti su oni koji su se u datom trenutku zadesili, kako se to kod nas voli reći, u većini. Što znači, većina je mjerilo istih i drugačijih. Već Deytonom i Ustavom očigledno odvojeni i definirani kao isti i drugačiji ljudi u ovoj zemlji rijetko kad se znaju ponašati kao narod države Bosne i Hercegovine. Veoma je bitno da se izjasniš šta si i ko si kako bi te mogli svrstati u određeni koš i izvući obrazac ponašanja prema tebi. Jako je važno biti koncizan i tačan u definiranju sebe jer, ne daj Bože, ako si

ostali ili neki peti neće znati šta s tobom. Ukoliko se ne uklapaš u okvire koje većina, možda i nesvjesno, nameće dolazi do sukoba identiteta. Sukobi vjerovanja, ideja, ideologija osnovne su oznake komunikacije bosanskohercegovačkog društva. Nezdrava komunikacija onemogućava razvoj identiteta, a sveprisutna i neprekidna dominacija religijskih i ideoloških praksi dovodi do gubitka identiteta bosanskohercegovačkog društva koje biva razbacano na druge i iste. U takvom okruženju nije se za čuditi pojavi općeg nerazumijevanja. Takav ambijent razvija kulturu konflika, kako mnogi definiraju društvenu situaciju u BiH, koja označava frapirajući nedostatak kritičkog promišljanja o osnovnim društvenim problemima.

Već iz samog uvoda vidljivo je da je međusobni odnos drugačijih i istih u bosanskohercegovačkom okruženju obilježen sukobima. U post konfliktnom društvu međusobna nerazumijevanja su česta pojava, s tim što bh. društvo karakterizira i fenomen koji je najbolje objašnjen aksiomom, "Previše komunikacije ubija komunikaciju". Bosanskohercegovačko društvo se "slomi" pričajući o svemu, svi sve znaju i svi sve komuniciraju, ali malo ko zapravo nešto i kaže. Još uvijek nedovoljno obrazovano i vođeno emocijama a ne razumom, društvo nije u mogućnosti samostalno riješiti stare konflikte, dok svakodnevno stvara nove. Istini za volju društvo, odnosno građani koji nose titule istih i drugačijih, možda bi i moglo preći tu emocionalnu barikadu i početi živjeti interkulturalnost, ali dok je ovih vladajućih elita teško da ćemo tako nešto dočekati. Iste i drugačije svakodnevno prati budno oko "predatorskih politika" (Zlatan Delić). Političke elite u BiH imaju jednu neviđenu sreću jer vladaju u društvu koje pati od očitog manjka socijalne inteligencije. Čitam prije nekoliko dana na facebook.u, u komentarima, neka rasprava oko društvenog života i vjera gdje jedan student izjavljuje: "Najgori su ovi što ne pripadaju nigdje". Zašto? Samo zato što tog koji ne pripada nigdje ne može odbaciti zato što pripada drugima, nego mora intelektualno i činjenicama da se nadjačava sa njim. Pošto je intelekt na mnogo niskom nivou, ostalo je isticanje negativnih osobina druge ličnosti. Pa su se tako međusobno kvalificirali kao osobe sa nepoželjnim osobinama i prisjećali se neprimjerenih situacija iz prošlosti sa naglašenim atakom na ličnost onog drugog. Sve po principu "Napad je najbolja odbrana." Ko se još sjeća problema zbog kojeg je započeta komunikacija? Zaboravljanje problema o kojem komuniciramo i konstantna nesposobnost prihvatanja novih ideja ne mogu stvarati podlogu za razumijevanje drugih. Društvo bez zdrave komunikacije ne može funkcionirati. Ondje gdje ljudi pričaju isti jezik sa malim, neprimjetnim, razlikama a da se pri tome međusobno ne razumiju, nema mogućnosti za razvoj interkulturalnosti. Takva društva teže jednoumlju gdje pojedinci nemaju vlastiti identitet i formiranu ličnost, te postaju statistički podatak. Problem nerazumijevanja drugih jeste upravo u destruktivnoj komunikaciji koja kao posljedicu ima "osporavanje ideje bosanskohercegovačkog multikulturalnog društva"( Zlatan Delić). Evidentno je da problemi u međuljudskim odnosima postoje, ali i očigledno je da je malo onih koji bi se pozabavili tom jednačinom. Ni masovni mediji nisu izuetak destruktivnog vida komunikacije, pa tako i na državnim televizijama jasno je definirano ko je isti, a ko drugačiji. Naravno po formuli većine na datom TV servisu.

2

Bosanskohercegovačko društvo sadrži više različitih naroda, kultura, običaja i kao takvo je jedno multikulturalno društvo. Naglašavam jedno jer smo, htjeli to ili ne, jedno društvo sa više običaja. Ne bi li nam to trebala biti prednost, a ne razlog za međusobna nadjačavanja? Ovakva atmosfera odgovara samo političkim elitama, koje iako sa drugim običajima zajedno funkcioniraju. Mislim, da ne funkcioniraju i nemaju isti cilj kao da bi mogli već godinama biti na vrhu države. Stranke, koalicije, opozicije i na kraju sve isto. Pojedinci toliko dugo sjede u državnim foteljama da su im stražnjice pofino ocrtane u kožne presvlake pomenutog uredskog namještaja. Dakle, politika bez problema razumije druge, dok sa druge strane društvo odlučno ne želi prihvatiti druge. Poštovanje prema drugim kulturama, narodima, tolerancija i prihvatanje drugačijih uvijeti su za očuvanje najveće vrijednosti koju BiH ima, a to je multikulturalnost. Hoće li ikome biti dobro i možemo li živjeti zajedno ako se ne poznajemo, a već na startu etiketiramo?

3