Njemački sustav socijalnog osiguranjaza njegu*

Nino ŽganecStudijski centar socijalnog rada Pravnog fakultetaSveučilište u Zagrebu

Pregledni članakUDK: 368.4 (-430.1.-2)

Primljeno: siječanj 2000.

Rad sadrži pregled njemačkog sustava osiguranja za njegu, uvedenog 1995. godine.Osiguranje za njegu uklopljeno je u njemački sustav socijalnog osiguranja kojeg ova zem-lja razvija još od glasovitih Bismarckovili reformi. Kako se često ističe, ovo je osiguranjepeti stup u sustavu socijalne sigurnosti Njemačke. Usmjereno je osiguranju rizika od po-trebe za dugotrajnom njegom, dakle onih oblika ovisnosti o pomoći drugoga za koje se nemože očekivati kako će prestati. U tome se nalazi osnovna linija razgraničenja izmeduosiguranja za njegu i zdravstvenog osiguranja. U radu se prikazuju glavne sastavniceovog, u europskim razmjerima još uvijek relativno novog oblika socijalnog osiguranja, tese upozorava na neke uočene probleme u proteklom razdoblju njegove primjene. Meduglavnim problemima navode se problemi nedovoljne dostupnosti različitih usluga njege,prevelika institucionalizacija, pitanje visine doprinosa, pitanje razgraničenja sustava osi-guranja za njegu od zdravstvenog osiguranja itd.

Ključne riječi: osiguranje za njegu, socijalno osiguranje, socijalna sigurnost, Nje-mačka.

UVODEuropske tradicije u izgradnji socijalne

države pokazuju raznolikost u idejama i prak-tičnim rješenjima. Hoće Ii takvo stanje pomoćistvaranju neke buduće jedinstvene europskesocijalne politike ili će se, pak, nastaviti s iz-gradnjom izdvojenih nacionalnih socijalnihpolitika, pokazat će vrijeme. U ovom su časo-pisu već objavljeni prilozi o socijalnim politika-ma za Hrvatsku najzanimljivijih europskih ze-malja. Njemački sustav socijalnog osiguranjaosobito je značajan za Hrvatsku, kako zbogsvojeg utjecaja koji je u povijesti preko Au-stro-Ugarske imao na Hrvatsku, tako i zbogbrojnih i intenzivnih veza koje se između Nje-mačke i Hrvatske i danas održavaju. U Europ-skoj uniji, čiji je Njemačka član, zamjetna sunastojanja za ujednačavanjem socijalnih pravai socijalnih standarda. Njemačka, čiju povijestna planu socijalne politike obilježava tzv. Son-derweg ili izdvojeni, posebni put, danas izabiretzv. "srednji put" koji obilježava pozicija izme-đu nordijske, socijaldemokratske socijalne po-litike s jedne i socijalnih politika u kojima do-

miruraju "desne tendencije" s druge strane(Lawson, 1996).

Izvorišta suvremene njemačke socijalne po-litike treba tražiti, prije svega, u njezinoj povi-jesti i to osobito onoj druge polovice 19. sto-ljeća. Glasovite Bismarckove socijalne refor-me, o kojima je u ovom časopisu već pisano,bile su u prvom redu politički motivirane (Zga-nec, 1995.) i ostavile su dubok i trajan trag, kojisu pratili svi oni koji su razvoju njemačke soci-jalne politike dali značajniji doprinos. Sustavsocijalnog osiguranja (zdravstveno osiguranje,1883. godine, osiguranje od posljedica nesrećena poslu, 1884. godine te osiguranje za slučajinvalidnosti i starosno osiguranje, 1889. godi-ne), koji se u svjetskim razmjerima prvi putapojavljuje za vrijeme Bismarckove vladavine,predstavlja "kopernikanski obrat" u razvojusocijalne države i, osobito, socijalne pravde.Kako ističe Puljiz (1997.), bile su to prve zna-čajne mjere socijalne politike koje je sustavnoprovela jedna država. Nadopunjen osiguranjemza slučaj nezaposlenosti (1927. godine) njema-čki sustav socijalne sigurnosti počiva na četiri

• "Osiguranje za njegu" je u stvari prijevod njemačke riječi "Pflegeversicherung", U literaturi na engleskom jeziku za istokoristi se izraz "Long-Term Care Insurance", što bi se moglo prevesti kao "osiguranje dugotrajne njege" (skrbi). (Napomenaautora.)

55

Rev. soc. polit., god. 7, br. 1, str. 55-62, Zagreb 2000.

stupa koja pokrivaju glavne socijalne rizikestanovništva.

Novo političko doba, nastalo padom Ber-linskog zida i ujedinjenjem zemlje, donosi sasobom nove izazove za Njemačku kao socijal-nu državu. Stanovnicima Istočne Njemačkeujedinjenje donosi velike promjene u socijal-noj politici i politici rada (Lawson, 1996.). Je-dan od glavnih problema za istočne Nijemcepredstavlja velik pad zaposlenosti kao poslje-dica sloma istočnog gospodarstva. UjedinjenaNjemačka suočena je s golemim socijalnim iz-dacima koje je tadašnja vlada kancelara Kohlanastojala pokriti, prije svega povećanjem iz-dvajanja zaposlenih za socijalno osiguranje.Pored toga, 1994. godine Vlada uvodi opsežanplan štednje, tzv. Sparpaket, koji znači smanji-vanje broja i opsega različitih socijalnih dava-nja. Pri tome je najviše pogođena srednja klasanjemačkog društva koja je s jedne strane dobi-la povećane stope izdvajanja za socijalno osi-guranje, a s druge strane više ne može računatina onaj obujam državne pomoći koji joj je go-dinama jamčio relativno visoki stupanj socijal-ne sigurnosti i blagostanja. U takvim uvjetima,od početka 90-ih godina u Njemačkoj se vodiintenzivna rasprava o potrebi i mogućnostimauvođenja 5. stupa socijalne sigurnosti. Intenzi-vira se, zapravo, rasprava koja je stara već dva-deset godina, a tiče se novog oblika obveznogosiguranja pod nazivom osiguranje za njegu(njem. Pflegeversicherung, engl. Long- Term Ca-re Insurance). Iako nije predstavljao novost usvjetskim (bolje reći europskim) razmjerima,ovaj novi oblik obveznog socijalnog osiguranjabio je, kako se kasnije pokazalo, izuzetno hra-bar potez tadašnje njemačke vlade.

Samostalno osiguranje za njegu u to vrije-me imala je tek Nizozemska, dok neke drugezemlje, poput Belgije i Francuske, imaju nekeelemente osiguranja za njegu uključene u ob-vezno zdravstveno osiguranje. Zbog takvih okol-nosti uvođenje novog osiguranja suočeno je snizom problema vezanih uz predvidive zahtje-ve osiguranika za korištenjem prava iz osnovaovog osiguranja u inozemstvu (Sieveking,1997.). Iako su u međuvremenu neke drugezemlje Europske unije uvele samostalno osigu-ranje za njegu (Austrija, Finska), ipak su jošdanas uočljivi različiti problemi koji se zbogneujednačenosti sustava socijalnog osiguranja(bolje reći nepostojanja sustava osiguranja zanjegu u većini europskih zemalja) pojavljuju,

56

Žganec N.: Njemački sustav socijalnog osiguranja za njegu

kako za korisnike - osiguranike, tako i za osi-guravatelje (državne i privatne).

Kako ističe Eichenchofer (1996.), koordi-nacija sustava socijalne sigurnosti na raziniEuropske unije moguća je jedino ako u svimdržavama članicama postoji jednaka strukturasocijalnih usluga. Tek tada mogao bi se osigu-rati, temeljem članstva u sustavu socijalnogosiguranja jedne zemlje, pristup socijalnim us-lugama druge zemlje putem sustava europskogsocijalnog prava. Tako nešto moguće je npr. upodručju zdravstvenog osiguranja. Sto se tičeosiguranja za njegu u sferi je dobrih želja i na-danja da će u budućnosti sve zemlje Europskeunije u svoj sustav socijalne sigurnosti uvestiovo osiguranje.

Uvođenju osiguranja za njegu prethodilaje duga i opsežna rasprava kojom se nastojalodoći do najboljeg od moguća tri pristupa. Prvipristup zagovarao je tzv. tržišno upravljanustrategiju, drugi pristup oslanja se na transfereiz poreza, a trećim se predlagalo proširenje po-krivenosti socijalnog osiguranja (Schneider,1999.). Dvadeset godina duge i kontroverznerasprave dovelo je napokon do odgovora o naj-boljem pristupu za uvođenje novog osiguranjakoje je uklopljeno u široki sustav socijalnogosiguranja kao 5. stup socijalne sigurnosti. Uosnovi osiguranje za njegu slijedi tzv. "medi-cinski model" koji se u definiranju pretpostav-ki za osobnu pomoć čvrsto oslanja na medicin-sku profesiju. Štoviše, prvi je korak ka uvođe-nju osiguranja za njegu predstavljala reformazdravstvenog zakonodavstva kojom se 1988.godine naznačuje mala skupina klijenata kojaima pravo na pomoć za njegu na teret troškovazdravstvenih fondova. Pravo je ograničeno naone klijente koji su potpuno ovisni o drugojosobi odnosno na one koji trebaju njegu u ku-ći. Od 1995. godine (1. siječnja počinje uplatadoprinosa, a 1. travnja uvodi se usluga njege ukući) usluge s osnova osiguranja za njegu, kojesu se do tada ostvarivale preko zdravstvenihfondova i koje je imalo oko 700.000 korisnika,sada se ostvaruju preko novoosnovanih fondo-va za njegu.

Osiguranje za njegu kao 5. stup socijalnesigurnosti formalno je zaseban vid osiguranja iu ideji i provedbi jasno je razgraničeno odzdravstvenog osiguranja. Usluge koje je mogu-će ostvariti temeljem zdravstvenog osiguranjausmjerene su na tretman ili prevenciju bolesti sciljem da se osobi pomogne u procesu ozdrav-

Rev. soc. polit.; god. 7, br. l, str. 55-62, Zagreb 2000.

ljenja, odnosno s ciljem da do bolesti uopće nedođe. Pri tome zdravstveno osiguranje možepokriti troškove zdravstvene skrbi u bolnici ilikod kuće. Prilikom bolničkog liječenja u zdrav-stvenu njegu uključene su, dakle, i neke uslugenjege koje pokrivaju zdravstveni fondovi. Uslučaju da se liječenje bolesti odvija u kući bo-lesnika, zdravstveni fondovi imaju obvezu pok-riti troškove vremenski ograničenih usluganjege. Osiguranik tada ostvaruje pravo na kuć-nu zdravstvenu njegu koja uključuje i opskrbuu domaćinstvu. U slučaju bolesti takav oblikskrbi može se ostvariti u vremenskom trajanjudo četiri tjedna. Međutim, kad su mogućnostizdravstvenog tretmana (i bolničkog i onogkućnog) iscrpljene tada osiguranik više nemapravo na pomoć po osnovi zdravstvenog osigu-ranja, iako i dalje postoji potreba za pomoći. Utom slučaju otvara se prostor za ostvarenje po-moći na osnovi osiguranja za njegu i na tomezapravo počiva ideja ovog osiguranja.

GLAVNI ELEMENTI STRUKTURESOCIJALNOG OSIGURANJA ZANJEGU

Uvođenjem novog oblika obveznog socijal-nog osiguranja obuhvaćeno je cjelokupno sta-novništvo ujedinjene Njemačke. Temeljno jenačelo da svatko tko je osiguran u sustavuzdravstvenog osiguranja postaje osiguranik so-cijalnog osiguranja za njegu, a svatko tko jeosiguran preko privatnog zdravstvenog osigu-ranja mora 1. siječnja 1995. godine zaključitiprivatno osiguranje za njegu. Nositelji osigu-ranja su fondovi (kase) za njegu koji se osniva-ju pri zdravstvenim fondovima. S obzirom nato da je zakonskim zdravstvenim osiguranjemobuhvaćeno oko 90 posto stanovništva, priuvođenju novog osiguranja izbjegavaju se kom-plicirani administrativni postupci koji bi se ja-vili ako bi se gradio potpuno novi sustav izvanpostojećeg zdravstvenoga.

Obvezu osiguranja za njegu imaju sve oso-be koje su osigurane zakonskim zdravstvenimosiguranjem i to radnici, državni službenici,studenti, umirovljenici. Osobe koje su dobro-voljno osigurane unutar zdravstvenog osigu-ranja, također su obveznici osiguranja za nje-gu. Djeca i bračni partneri koji imaju pravo nauzdržavanje, a čiji mjesečni prihod ne prelaziutvrđeni minimum (koji je u trenutku uvođe-nja osiguranja za njegu iznosio 560 DEM ubivšoj Zapadnoj, a 440 DEM u bivšoj IstočnojNjemačkoj), suosigurani su u okviru obitelj-

Žganec No: Njemački sustav socijalnog osiguranja za njegu

skog osiguranja. Državni službenici, dobrovolj-no osigurani unutar zdravstvenog osiguranja,osigurani su unutar sustava osiguranja za nje-gu djelomično i, sukladno tome, djelomičnoostvaruju usluge s osnova novog osiguranja.Određeni krug osoba obveznici su socijalnogosiguranja za njegu i onda kada nisu osigurani,niti unutar obveznog zakonskoga, niti unutarprivatnog zdravstvenog osiguranja. U taj krugulaze vojnici koji se privremeno nalaze u voj-sci. Osobe koje su sklopile ugovor o privatnomosiguranju za njegu mogu u određenom rokuraskinuti ugovor i osloboditi se obveze osigu-ranja za njegu.

Različite kategorije u sustavu osiguranjaza njegu

Socijalnim osiguranjem za njegu jasno suodređeni različiti elementi, vezani za nesmeta-no provođenje i ostvarenje prava na njegu. Za-konom o osiguranju za njegu određene su takokategorije poput "potreba za njegom", "stup-njevi potrebe za njegom", "vrsta usluga", a od-ređen je i krug osoba koje mogu dobiti status"njegovatelja", definirani su kriteriji što se ko-riste u obračunavanju obveznih doprinosa kojiosiguranici uplaćuju itd.

Potreba za njegom

Osobe u stanju potrebe za njegom su onekoje zbog tjelesne ili duševne bolesti ili spri-ječenosti trajno (predviđeno je najmanje šestmjeseci) trebaju značajnu pomoć u obavljanjuuobičajenih i redovnih dnevnih aktivnosti. Bo-lesti i oštećenja su: 1. gubitak dijela tijela, odu-zetost ili neke druge funkcionalne smetnje; 2.funkcionalne smetnje unutarnjih ili osjetiinihorgana; 3. smetnje središnjeg živčanog sustava,kao što su smetnje pokreta, mišljenja ili orijen-tiranja te endogene psihoze, neuroze ili dušev-na oštećenja. Pomoć se sastoji u vidu podrškeu djelomičnom ili potpunom obavljanju aktiv-nosti tijekom dana ili, pak, u nadzoru ili uputa-ma radi samostalnog preuzimanja tih aktivno-sti. Uobičajene i redovne aktivnosti uključuju:a) tjelesnu njegu, pranje, tuširanje, kupanje,njegu zuba, brijanje itd. b) ishranu, priprema-nje hrane i hranjenje, e) kretanje, samostalnoustajanje i odlazak u krevet, oblačenje i svla-čenje, hodanje, stajanje, penjanje stepenicamate izlazak i povratak u stan d) kućnu opskrbu,kupovinu, kuhanje, čišćenje stana, pranje po-

57

Rev. soc. polit., god. 7, br. 1, str. 55-62, Zagreb 2000.

suđa, mijenjanje i pranje rublja ili zagrijavanjestana.

Stupnjevi njege

Prilikom ostvarenja usluga koje proizlazeiz osiguranja korisnici su podijeljeni u jedan odtri stupnja njege. Prvi stupanj obuhvaća osobeu stanju potrebe za njegom (stupanj značajnepotrebe za njegom) koje pri njezi tijela, ishraniili kretanju trebaju pomoć za najmanje dvijeaktivnosti iz jednog ili više područja, najmanjejednom dnevno te koje trebaju dodatno višeputa u tjednu pomoć u opskrbi za domaćin-stvo. Drugi stupanj (stupanj teške potrebe zanjegom) obuhvaća osobe koje pri njezi tijela,ishrani ili kretanju trebaju pomoć najmanje triputa dnevno u različito doba dana te koje do-datno trebaju pomoć više puta tjedno za op-skrbu u domaćinstvu. Treći stupanj (stupanjnajteže potrebe za njegom) obuhvaća osobekoje pri njezi tijela, ishrani ili kretanju trebajustalnu pomoć, čak i noću, te koje trebaju do-datnu i višestruku pomoć u opskrbi domaćin-stva tijekom tjedna. Kad se radi o djeci, ondaklasifikacija slijedi mjerilo potrebitosti za do-datnom njegom u odnosu na zdravo dijete istedobi.

Vrste usluga

Usluge ili davanja koje je na osnovi osigu-ranja za njegu moguće ostvariti dijele se nadvije osnovne skupine: ambulantne usluge,uvedene od 1. travnja 1995. godine, te stacio-narne usluge, uvedene od 1. srpnja 1996. godi-ne. Prevencija i rehabilitacija imaju prednostpred njegom te ambulantne usluge pred sta-cionarnim. Glavne usluge, predviđene zakon-skim osiguranjem za njegu, dijele se na šestskupina: a) ambulantna njega, b) zamjena nje-ge, e) dnevna i noćna njega, d) kratkotrajnanjega, e) stacionarna njega i f) ostale usluge.

a) Kućna njega ima prednost pred stacio-narnim smještajem. Zbog toga okosnicu zako-na čine usluge koje pridonose poboljšanju uv-jeta njege u kući. Ove se usluge pružaju od 1.travnja 1995. godine. Sukladno težini potrebeza njegom moguće je ostvariti pravo na stvarneusluge putem ambulantne službe za njegu dovrijednosti od 750, 1800 ili 2800 DEM mjese-čno. U osobito teškim slučajevima taj se iznosmože popeti i do 3750 DEM mjesečno. Umje-sto usluga moguće je zatražiti i novac za njegu,a iznos se određuje prema stupnju potrebe.

58

Žganec N.: Njemački sustav socijalnog osiguranja za njegu

Postavljanje takvog novčanog zahtjeva pretpo-stavlja samostalno osiguravanje temeljne njegei opskrbe u domaćinstvu uz pomoć plaćenognjegovatelja u kući. Uz ovu, postoji i moguć-nost istovremenog ostvarivanja prava na uslu-ge i naknade u novcu ukoliko se usluge ne is-koriste u punoj visini na koju osiguranik inačeima pravo. Pravo izbora između usluga i novca,kao i kombinacija usluga i novčanih davanja,omogućuju korištenje pomoći koja odgovaraindividualnim potrebama korisnika. Osobe ko-je su bile osigurane u sustavu obveznog zdrav-stvenog osiguranja, te one koje su u trenutkustupanja na snagu odredbi o ambulantnimuslugama za njegu koristile usluge temeljemteške potrebe za njegom, automatski su svrsta-ne u drugi stupanj te su ostvarile pravo na od-govarajuće usluge u novom sustavu osiguranjaza njegu. Ukoliko se radilo o osobama čije sta-nje udovoljava trećem stupnju njege (stupanjnajteže potrebe za njegom), tada su trebalepostaviti zahtjev za svrstavanjem u ovaj novistupanj.

b) Tijekom godišnjeg odmora ili drugih si-tuacija u kojima njegovatelj nije dostupan, osi-gurana osoba ima pravo tražiti njegovu zamje-nu u vremenu do četiri tjedna u ukupnoj vri-jednosti do 2800 DEM godišnje.

e) Ukoliko je njegu u kući nemoguće uspo-staviti na zadovoljavajući način, moguće je os-tvariti pravo na djelomičnu stacionarnu njeguu ustanovama za dnevnu ili noćnu njegu. Visi-na troškova za ovaj oblik usluge se razlikuje sobzirom na stupanj potrebe za njegom.

d) U slučajevima u kojima nije moguća nitinjega u kući niti djelomična njega u stacionaru,osiguranik može ostvariti pravo na smještaj uustanovu za kratkotrajnu njegu. Ove se uslugemogu koristiti najduže četiri tjedna do visinetroškova od 2800 DEM godišnje.

e) Počevši od 1. srpnja 1996. godine pru-žaju se usluge stacionarne njege. Ukoliko jeutvrđena potreba za stacionarnom njegom,fond osiguranja za njegu preuzima troškovesmještaja u visini do 2800 DEM mjesečno. Zanajteže slučajeve potrebe za njegom moguće jetaj iznos povisiti na 3300 DEM mjesečno. Tro-škove smještaja i njegovanja osiguranik, kao ikod njege u kući, mora snositi i sam.

f) Njega u kući se proširuje kako bi se osi-guranike opskrbilo sredstvima za njegu, ukoli-ko ta sredstva ne moraju biti osigurana od fon-dova zdravstvenog osiguranja ili drugih izvora,te kako bi se omogućila tehnička pomoć u do-

Rev. sac. polit., god. 7, br. 1, str. 55-62, Zagreb 2000.

maćinstvu radi olakšanja njege ili samostalnogživota osobe u stanju potrebe za njegom. U tospadaju specijalni kreveti, invalidska kolica itd.Za preuređenje stana osobe u stanju potrebeza njegom moguće je, također, ostvariti nov-čanu pomoć.

Tečajevi za njegu

Fondovi za njegu dužni su ponuditi tečaje-ve njegovateljima te ih na taj način podupiratiu podizanju kvalitete njege u kući. Takvi teča-jevi njegovateljima trebaju olakšati i poboljšatinjihov svakodnevni posao.

Postupak utvrđivanja potrebitosti zanjegom

Fondovi za njegu ovlašćuju medicinske slu-žbe, koje djeluju unutar zdravstvenog osigu-ranja, na provođenje postupka utvrđivanja po-trebitosti za njegom te stupnja njege. Ukolikoosigurana osoba ima pravo od zdravstvenogfonda tražiti usluge ambulantne medicinskerehabilitacije, tada u okviru ispitivanja potre-bitosti za njegom, medicinska služba trebautvrditi jesu li i u kojem opsegu mjere za uk-lanjanjem, ublažavanjem ili sprječavanjem po-goršanja stanja primjerene i potrebne.

Socijalno osiguranje osoba koje imajustatus njegovatelja

Kako bi se unaprijedila kvaliteta, osobito ku-ćne njege, te kako bi se osigurao visoki anga-žman njegovatelja koji se zbog obavljanja njegečesto potpuno ili djelomično odriču vlastite pro-fesije, mjerama u okviru mirovinske reforme iz1992. godine poboljšana je socijalna sigurnostnjegovatelja. Osobe koje zbog djelatnosti njegene rade na svojem uobičajenom radnom mjestuviše od 30 sati tjedno, ostvaruju pravo da im sepreko osiguranja za njegu uplaćuju doprinosi zaobvezno mirovinsko osiguranje. Pri tome se visi-na uplaćenih doprinosa određuje prema stupnjupotrebitosti za njegom i tome sukladnoj djelat-nosti njege. Osim toga, njegovatelji su za vrijemesvoje djelatnosti oslobođeni uplaćivanja dopri-nosa na ime zakonskog osiguranja od posljedicanesreće. Zakonom o osiguranju za njegu odre-đuje se da je njegovatelj osoba koja njeguje oso-bu u stanju potrebe najmanje 14 sati tjedno unjezinoj kući te joj to, istovremeno, nije osnovniizvor prihoda.

Žganec No: Njemački sustav socijalnog osiguranja ul njegu

Doprinosi za osiguranje za njeguIzdaci socijalnog osiguranja za njegu finan-

cirani su doprinosima osiguranika i poslodava-ca, nositeljima mirovinskog osiguranja te osta-lim nositeljima socijalnih usluga. Visina dopri-nosa određuje se prema primanjima osiguraneosobe. Djeca i bračni partneri, koji su ostvarilipravo na uzdržavanje, a njihov ukupni mjese-čni prihodi ne prelaze minimalnu granicu pri-hoda (560 DEM u bivšoj Zapadnoj, a 440DEM u bivšoj Istočnoj Njemačkoj) suosigura-ni su u okviru obiteljskog osiguranja te su oslo-bođeni uplaćivanja doprinosa. U slučajevimakada se radno mjesto osigurane osobe nalazi uonoj pokrajini koja je praznikom odredila dankoji je inače radni dan, doprinos za taj dandužni su uplatiti zaposlenik i poslodavac takoda svaka strana uplaćuje polovicu potrebnogiznosa. Za one osobe koje primaju pomoć zanezaposlenost, za uzdržavanje i sl., doprinoseuplaćuje Savezni ured za rad. Za osobe koje senalaze na rehabilitaciji doprinose uplaćuju no-sitelji rehabilitacije, a za hendikepirane osobeu ustanovama doprinose uplaćuje nositelj us-tanove. Jednako tako za korisnike ostalih soci-jalnih usluga za uzdržavanje doprinose upl.aću-ju nadležni nositelji ovih usluga. Osobe koje suse u trenutku stupanja na snagu Zakona o osi-guranju za njegu nalazile na stacionarnoj njezi,nisu bile dužne uplaćivati doprinose do trenut-ka uvođenja stacionarne njege (1. srpnja 1996.godine). Doprinose umirovljenika uplaćuju sjednom polovinom oni sami, a u drugoj polovicinositelji mirovinskog osiguranja. Stopa obvez-nih doprinosa određuje se sukladno visini pri-hoda osiguranika, a ona se uzima kao osnova zadoprinose u sustavu zdravstvenog osiguranja. Ugodini uvođenja obveznog osiguranja za njegu,1995.godine, u cijeloj je Njemačkoj vrijedila je-dinstvena stopa doprinosa od 1%, a od 1. srpnja1996.godine, kada se uvode usluge stacionarnenjege, ta se stopa povisuje na 1,7%. Zaposlenicikoji su dobrovoljno osigurani unutar obveznogzdravstvenog osiguranja ostvaruju pravo na po-lovicu iznosa doprinosa od poslodavca koji tre-baju uplatiti na ime socijalnog osiguranja zanjegu. Ukoliko u isto vrijeme osoba ima višeradnih odnosa, poslodavci su dužni uplaćivatidoprinose sukladno dijelu zarade koje zaposle-nik ostvaruje kod svakoga od njih.

Osiguranje uslugaFondovi osiguranja za njegu preuzimaju na

sebe osiguranje njegovateljske skrbi svojih osi-

59

Rev. soc. polit., god. 7, br. l, str. 55-62, Zagreb 2000.

guranika. Fondovi zbog toga sklapaju ugovore snositeljima ustanova za njegu i s ostalim dava-teljima usluga. Pri tome vrijede ove odredbe:

a) Fondovi za njegu smiju sklapati ugovoreradi osiguranja kućne te djelomične i potpunestacionarne njege samo s onim ambulantnim istacionarnim ustanovama za njegu s kojima sunjihova pokrajinska udruženja zaključila ugo-vor o njezi. Radi unapređenja tržišnog natje-canja među ustanovama za njegu, sklapanje ta-kvih ugovora ne ovisi o stvarnoj potrebi. Odlu-čujuće za sklapanje ugovora jest je li ustanovau stanju jamčiti njegu koja će odgovarati krite-rijima stručnosti i ekonomičnosti. Pri tome pri-vatni davatelji usluga nisu zapostavljeni, već suizjednačeni s ustanovama čiji su nositelji nevla-dine organizacije (nositelji dobrotvornosti - 6najvećih nevladinih organizacija u Njemačkoj),a pred javnim nositeljima imaju i prednost. Us-tanove za njegu koje su i prije uvođenja osigu-ranja za njegu pružale usluge temeljem ugovo-ra s nositeljima socijalnih usluga, ostvarile supravo na opstanak, ukoliko je njihov rad odgo-varao stručnim kriterijima. Pokrajinska udru-ženja fondova za njegu imaju pravo otkazatiugovor, ako ustanova za njegu radi protivnonačelima ekonomičnosti ili ako nije osiguralapotrebnu kvalitetu njege. Ustanove u javno-pravnom sustavu pružanja usluga povezane suugovorom u svojim pravima i obvezama. Onesu se obvezale pružati njegovateljsku skrb i zato stječu pravo na naknadu od fondova za nje-gu, ukoliko s njima imaju sklopljen ugovor oskrbi.

b) Opskrba osiguranika sa sredstvima zanjegu osigurava se putem ugovora između fon-dova za njegu i davatelja usluga.

e) Krovne udruge fondova za njegu, Savez-na radna zajednica međumjesnih nositelja so-cijalne pomoći, Savezna udruga komunalnihkrovnih udruga i udruženja nositelja ustanovaza njegu dogovaraju zajednička, jedinstvenanačela i mjerila za kvalitetu i osiguravanje kva-litete ambulantne i stacionarne njege, kao i po-stupak provođenja ispitivanja kvalitete. Ovi sesporazumi objavljuju u saveznom glasilu i ob-vezni su za sve fondove za njegu, njihove udru-ge, kao i za ovlaštene ustanove za njegu. Pok-rajinske udruge fondova za njegu imaju mo-gućnost ispitivanja ekonomičnosti i svrsishod-nosti ambulantnih i stacionarnih usluga njegepreko ovlaštenih inspekcija.

60

Žganec N.: Njemački sustav socijalnog osiguranja za njegu

Financiranje investicija ustanova zanjegu

Smatra se kako osiguranje za njegu možeispuniti svoj zadatak jedino ukoliko počiva nadovoljnoj i, po mogućnosti, jednakomjerno po-krivenoj ponudi usluga sposobnih, štedljivih iodgovornih ustanova za njegu u vlasništvu pri-vatnih ili javnih nositelja. Savezne pokrajine suodgovorne za izgradnju i razgradnju infra-strukture za njegu. Investicijski troškovi, neop-hodni za djelatnost ustanova za njegu, procje-njuju se na oko 3,6 milijardi DEM godišnje.Ova sredstva moraju osigurati savezne pokraji-ne. Za financiranje investicija pokrajine mora-ju osigurati jedan dio sredstava koje, uvođe-njem osiguranja za njegu, uštede u područjusocijalne pomoći. Ukoliko investicijski troško-vi nisu u potpunosti pokriveni javnim poticaj-nim sredstvima, ustanova za njegu može povi-siti račun za obavljene usluge koji ispostavljaosiguranim korisnicima.

Naknada za njegu

Pitanje plaćanja i naknade za obavljene us-luge njege riješene su uglavnom osnivanjemfondova za njegu, koji s ustanovama za pruža-nje njege sklapaju ugovor. Pri tome se pojav-ljuje nekoliko različitih situacija:

a) Fondovi za njegu plaćaju ustanovama zanjegu. Ugovorom o skrbi ustanove ovlašteneza ambulantnu i stacionarnu njegu ostvarujupravo na naknadu za pružene usluge. Zahtjevza naknadu troškova postavlja se nadležnomfondu za njegu. Pretpostavka za to jest da usta-nova za njegu ima sklopljen ugovor s fondom.Korisnici usluga dužni su pri korištenju stacio-narne njege i sami sudjelovati u pokrivanjutroškova smještaja i njegovanja.

b) O vrsti, visini i dužini pružanja njegekod pune ili djelomične stacionarne njegesklapa se sporazum između fondova za njegu inositelja doma za njegu. Ukoliko sporazum ni-je moguće postići, o sporu odlučuje neovisniarbitar.

e) Naknada za ambulantnu njegu i za op-skrbu u domaćinstvu određuje se, također, iz-među ustanove i fonda za njegu. Ukoliko nijemoguće postići sporazum i ovdje odlučuje neo-visni arbitar. Savezno ministarstvo za rad i so-cijalni poredak ovlašteno je donijeti pravilniko pristojbama. Ovaj pravilnik ima prvenstvopred pojedinačno sklopljenim odredbama onaknadama.

Rev. sac. polit., god. 7, br. 1, str. 55-62, Zagreb 2000.

d) Ustanove za njegu koje nisu sklopileugovor o naknadama s fondovima za njegu,mogu ugovoriti naknadu troškova direktno skorisnicima. U tom slučaju korisnik ima pravona naknadu od fonda za njegu do visine od80% ukupnih troškova.

Privatno osiguranje za njegu

Spomenuto je već kako pored obveznogzakonskog osiguranja za njegu kojem podlije-že većina stanovnika, postoji i mogućnost pri-vatnog osiguranja za njegu. U privatnom osi-guranju su one osobe koje su osigurane i u pri-vatnom zdravstvenom osiguranju. Time se po-stigao slijed osiguranja za njegu sa zdravstve-nim osiguranjem te je izbjegnuta većina suko-ba oko razgraničenja između bolesti i potrebeza njegom. Obvezu privatnog osiguranja zanjegu imaju:

a) sve osobe koje su privatno zdravstvenoosigurane s pravom na opće zdravstvene usluge,

b) državni službenici,e) pripadnici profesija kao što su vojnici,

policajci i vatrogasci,d) osiguranici u zdravstvenim fondovima

poštanskih službenika i državnih željeznica..Određeni krug osoba ima pravo izbora iz-

među socijalnog i privatnog osiguranja za nje-gu. To su, prije svega, osobe koje su dobrovolj-no osigurane i u zakonskom zdravstvenom osi-guranju (npr. državni službenici, suci, vojnici isamostalni privrednici čiji prihodi prelaze naj-višu granicu, utvrđenu pri određivanju visinedoprinosa osiguranja za njegu). Takve osobeimaju pravo izbora privatnog osiguranja, uko-liko se oslobode obveze osiguranja u sustavusocijalnog osiguranja za njegu.

Što se tiče vrste i kvalitete usluga koje jemoguće ostvariti temeljem privatnog osigura-nja za njegu, vrijedi načelo jednake vrijednostikoje se proteže na sve aspekte osiguranja zanjegu (kvaliteta i vrsta usluga, postupak utvrđi-vanja potrebe za njegom, kategorizacija osigu-ranika u odgovarajući stupanj njege itd.).

NEKE OCJENE DOSADAŠNJEGFUNKCIONIRANJA SUSTAVAOSIGURANJA ZA NJEGU

Proteklih pet godina od uvođenja novogsocijalnog osiguranja u Njemačkoj i primjeneusluga s osnova tog osiguranja dovoljno su raz-doblje za donošenje prvih ocjena o uspješnosti

.;", .

Žganec No:Njemački sustav socijalnog osiguranja za njegu

realizacije glavnih ciljeva novog sustava, ali i zadetekciju glavnih problema koji se pojavljujuna planu primjene različitih usluga njege.

Kako ističe Schneider (1999.) glavni je ciljpri uvođenju osiguranja za njegu bilo osigurativeću dostupnost dugotrajnih oblika njege onimosobama koje ovise o pomoći. Pri tome je na-mjera zakonodavca bila reducirati institucio-nalne oblike smještaja u korist pružanja njegekoja će imati oblik neformalne, obiteljske po-moći. S obzirom na ove kriterije, sustav osigu-ranja za njegu došao je pod udar kritike onihkoji su nezadovoljni s razinom dostupnosti raz-ličitih oblika usluga, koje se nominalno nalazena popisu usluga s osnove osiguranja za njegu,tako i s nekim od bitnih pitanja što zadiru u sa-mu ideju osiguranja za njegu. Pri tome se naj-češće mogu čuti kritike upravo na račun pove-ćane institucionalizacije njege koja je, po mi-šljenju ovih autora, logičan slijed funkcioni-ranja sustava ovog osiguranja s obzirom na toda se kao kriterij za ostvarivanje prava postav-lja izrazito visoka frekventnost potrebe za nje-gom koju je, onda, veoma teško pružiti u kruguobitelji.

Uvođenjem osiguranja za njegu njemačkase vlada opredijelila za jedinstvenu stopu do-prinosa, što u dijelu stanovništva nije naišlo naodobravanje. Već na samom početku postavilose pitanje, hoće li uplaćena svota biti dovoljnaza pokrivanje stvarnih troškova njege, odno-sno, odgovara li jedinstvena stopa kriterijimasocijalne pravde (osobito ukoliko se uzme uobzir jednakost u razini i vrsti usluga koje jed-nako, uz jednaku stopu doprinosa, ostvarujurazličiti slojevi stanovništva). Prva iskustva supokazala kako su dodatna plaćanja za korisni-ke usluga njege prilično visoka. Drugi problempojavio se oko nedefiniranih zona razgrani-čenja između sustava zdravstvenog osiguranjai novog sustava osiguranja za njegu. Naime,kod nekih se oblika njege postavlja pitanje ijavljaju se nedoumice, iz kojih sredstava trebapokriti troškovi npr. nabavke različitih medi-cinskih aparata i sredstava potrebnih za njegu.

Noviji rezultati ispitivanja ukazuju na novenedoumice oko razine doprinosa. Tijekom1998. godine njemački su liberali predložilismanjenje stope na 0.2 %. Javile su se i idejeoko osnivanja tzv. interesnog fonda koji bi tre-bao osigurati dugotrajnu stabilnost stopa do-prinosa. Na kraju, njemačka je Vlada razmo-trila različite mogućnosti kako bi poboljšala ra-zinu usluga s osnova osiguranja za njegu. Pre-

61

Rev. sac. polit.; god. 7, br. l, str. 55-62, Zagreb 2000.

dlaže se i povećanje stope doprinosa na 3%, noovi su prijedlozi još uvijek u fazi razmatranja.

Daljnji problemi vezani su uz stalne defici-te u infrastrukturi te uz nedostatak osobljaobučenog za pružanje njege. Kako navodiSchneider (1999.), u Njemačkoj u sektoru nje-ge radi 289.000 zaposlenih s punim radnimvremenom. Problemi se javljaju u obrazovanjuza njegu jer nema ujednačenih kriterija na na-cionalnoj razini. Profesija njegovatelja još uvi-jek nije postala dovoljno atraktivnom, a nekismatraju ni dovoljno plaćenom.

ZAKUUČAKOpćenito govoreći, može se ustvrditi kako

njemački sustav socijalne sigurnosti, nakon

LITERATURA

Pj1egeversicherung kommt (1995.) Bonn: Bundesmi-nisterium fur Arbeit und Sozialordnung.

Grundgesetz ftir die Bundesrepublik Deutschland(1993.) Muenchen: C. H. Beck Verlag.

Eichenchofer, E. (1996.) Einordnung der deutschenPj1egeversicherung in die Europiiische Sozialpoli-tik: Universitat Osnabruck.

Lawson, R. (1996.) Germany - Maintaining theMiddle Way; u: George, V. & Taylor-Gooby, P.(ed.) European Welfare Policy. Squaring the Wel-fare Circle. London: MacMillan Press Ltd.

Žganec N.: Njemalki sustav socijalnog osiguranja za njegu

uvođenja petog stupa, počiva na čvrstim oslon-cima. Tijekom proteklih pet godina sustav osi-guranja za njegu, usprkos spomenutim proble-mima, postao je snažnim jamstvom za sigurnustarost, ali i za prevladavanje ostalih faza u ži-votu onih koji su o dugotrajnoj njezi postaliovisni mnogo ranije. Trendovi koji se moguprimijetiti, prije svega u Europi ali i u svijetu,pokazuju kako ideja osiguranja za njegu dobi-va sve više zagovornika. Stoga se treba nadatikako će, nakon Scila i Haribdi s kojima se su-očava sustav mirovinskog osiguranja u Hrvat-skoj, budućnost biti pogodnija za otvaranje ra-sprave o uvođenju osiguranja za njegu u našsustav socijalne sigurnosti.

Puljiz, V. (1997.) Socijalne reforme Zapada. Zagreb:Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulte-ta Sveučilišta u Zagrebu.

Schneider, U. (1999.) Germany's social long-term• care insurance: Design, implementation and

evaluation, Intemational Social Security Review52(2):31-74.

Sieveking, K. (1997.) Pflegeversicherung und Migran-ten. Bremen: ZAR.

Žganec, N. (1995.) Sustav socijalne skrbi SavezneRepublike Njemačke, Revija za socijalnu politiku2:145-153.

THE GERMAN SYSTEM OF LONG-TERM CARE INSURANCE

Summary

Nino Žganec

This paper contains an overview of the German system of long-term care insuranceintroduced in 1995. It was part of the German social security system that the country hasbeen developing since the famous Bismarck reforms. As is often stated, this type of secu-rity is the fifth pillar within the social security system of Germany. It is directed towards theinsurance of risks against long-lasting care and against all kinds of dependence on otherpersons' assistance which will not cease to exist. This is where the basic distinction lies bet-ween care insurance and health insurance. The paper presents the main elements of thisform of social insurance which is still relatively new in Europe. Some problems of its im-plementation in the previous period are highlighted. These are such problems as the insuf-ficient availability of various services of care, extensive institutionalisation, the level ofcontributions, and the demarcation between the system of long-term care insurance andhealth insurance.

Key words: long-term care insurance, social insurance, social safety, Germany.

62

'...~.\-: