OBLIGACIONO PRAVO

UVOD

Obligaciono pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju obligacioni odnosi

Obligacioni odnosi su oni društveni odnosi u koje ljudi ulaze povodom činidaba

Obligaciono pravo uređuje odnose koji nastaju u procesu razmjene dobara i usluga

Obligaciono pravo je najapstraktniji i najdinamičniji dio građanskog prava

Razvitak obligacionog prava povezan je s razvitkom robno-novčanih odnosa

Osnovni izvor našeg obligacionog prava je Zakon o obligacionim odnosima (2005.)

Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora (1996., 2004.)

Karakteristike obligacionog prava: 1. činidba, 2. relativnost prava, 3. dispozitivnost

OSNOVNA NAČELA OBLIGACIONOG PRAVA

1. NAČELO POŠTENJA I SAVJESNOSTI

Prema ZOO sudionici u obligacionim odnosima dužni su pridržavati se načela poštenja i savjesnosti

ZOO ga spominje npr. kod uvjeta i ugovornog proširenja odgovornosti za štetu

Načelo poštenja i savjesnosti je pravni standard čiji sadržaj nije određen zakonom nego se ostavlja sudu da ga utvrdi u svakom konkretnom slučaju

Služi kao korektiv u situacijama kada zakon ne predviđa rješenje ili je suviše krut (summum ius, summa iniuria)– moraliziranje obligacionih odnosa

Pojmovi poštenje i savjesnost u stvarnom pravu imaju drukčije značenje

2. NAČELO JEDNAKE VRIJEDNOSTI ČINIDABA

U ug. odnosima činidba i protučinidba trebaju biti u relativnoj ravnoteži

Primjenjuje se kod prekomjernog oštećenja, zelenaškog ugovora, raskida i izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti, klizne skale itd.

3. NAČELO ZABRANE UZROKOVANJA ŠTETE

Svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojima se drugom može nanijeti šteta (u suprotnom nastaje odgovornost za štetu)

Svatko može tražiti uklanjanje izvora opasnosti od nastanka znatnije štete

4. NAČELO DUŽNOSTI ISPUNJENJA OBVEZE

Sudionici obligacionih odnosa dužni su ispuniti svoje obveze i odgovaraju za njihovo ispunjenje

U ugovornim je odnosima izraženo poznatom maksimom pacta sunt servanda (ugovore treba izvršavati)

U ispunjenju obveza mora se postupati s dužnom pažnjom što ovisi o vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, pažnja dobrog domaćina, pažnja dobrog stručnjaka-obavljanje profesionalne djelatnosti)

Izuzeci od primjene ovog načela određeni su propisom, npr. viša sila, izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti

NAČELA PO ZOO

Osim spomenutih načela ZOO uređuje i neka druga načela

1. Načelo slobode uređivanja obligacionih odnosa (sudionici slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva)

2. Načelo ravnopravnosti sudionika obligacionih odnosa

3. Dužnost suradnje – sudionici obligacionih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima)

4. Načelo zabrane zlouporabe prava – zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono zakonom ustanovljeno ili priznato

5. Načelo dispozitivnosti – sudionici mogu obligacioni odnos urediti drukčije ako ZOO ne određuje drukčije ili iz smisla odredbe proizlazi da ga ne smiju drukčije urediti

SISTEM OBLIGACIONOG PRAVA

Sistem obligacionog prava dijeli se na opći i posebni dio

Potrebu za općim dijelom izazvala je činjenica da broj ugovornih odnosa nije određen

U općem se dijelu uređuju načela i instituti koji su zajednički svakom ugovornom, ali i izvanugovornom odnosu

U posebnom dijelu postoje ugovori i izvanugovorni odnosi

Izvori obveza prema ZOO su: 1. ugovor, 2. uzrokovanje štete, 3. stjecanje bez osnove, 4. poslovodstvo bez naloga i 5. jednostrana izjava volje (javno obećanje nagrade i vrijednosni papiri)

Iz navedenih izvora nastaju obveze

POJAM I VRSTE OBVEZA

Obveza (obligacija) je pravni odnos između dviju osoba po kojemu je jedna osoba (vjerovnik – creditor) ovlaštena zahtijevati od druge osobe (dužnik – debitor) neku činidbu koju je ta druga osoba dužna ispuniti

Obveza se razlikuje od činidbe jer je ona pravni odnos, a činidba je ljudska radnja

1. POTPUNE I NEPOTPUNE OBVEZE

Potpuna obveza je obligacioni odnos u kojem se tražbina sastoji od subjektivnog prava i zahtjeva, a dugovanje od duga i odgovornosti

Potpuna obveza ima moć prisilne ovrhe

Kod nepotpune obveze dužnik za postojeći dug uopće ne odgovara ili ne odgovara cijelom svojom imovinom nego samo njezinim određenim dijelom

Nepotpune se obveze javljaju kao naturalne (prirodne) obveze i kao obveze s ograničenom odgovornošću

Naturalne ili prirodne (neutužive) obveze su takve obveze koje se mogu valjano ispuniti, ali se ispunjenje ne može protiv volje dužnika tužbom ostvariti (npr. zastarjela obveza – ako se ispuni ne može se ostvariti povrat datoga)

Obveze s ograničenom odgovornošću javljaju se u tri oblika: 1. sistem abandona, 2. ovršni sistem i 3. sistem kvantitativno ograničene odgovornosti

Sistem abandona (napuštanja stvari) – npr. vlasnik mora poštenom posjedniku naknaditi nužne i korisne troškove kada traži povrat stvari, ali to može izbjeći napuštanjem stvari odnosno ostavljanjem posjedniku

Ovršni ili pekulijarni sistem – po tom sistemu dužnik za preuzete obveze ne odgovara vjerovniku cijelom svojom imovinom nego samo određenim dijelom (npr. ako ostaviteljevi vjerovnici zatraže odvajanje ostavine od nasljednikove imovine tada se dug može namiriti samo iz ostavine

Sistem kvantitativno ograničene odgovornosti – dužnik odgovara cijelom svojom imovinom, ali samo do određenog iznosa (npr. franšiza kod ugovora o osiguranju gdje i osiguranik djelomično sudjeluje određenim postotkom u otklanjanju štete)

DJELJIVE OBVEZE

Djeljiva ili razdijeljena obveza nastaje kad je činidba djeljiva, a u obligacionom odnosu sudjeluje više subjekata (pluralistička obveza)

Kad u djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se među njima dijeli, ako nije drukčije ugovoreno, na jednake dijelove i svaki od njih može zahtijevati samo svoj dio tražbine

Ako u djeljivoj obvezi ima više dužnika, obveza se među njima dijeli na jednake dijelove i svaki od njih odgovara za svoj dio obveze

Rizik insolventnosti dužnika svaki vjerovnik snosi za svoj dio tražbine

Prekid zastare ide u korist samo onog vjerovnika koji se na prekid poziva, odnosno pogađa samo onog dužnika prema kojem je prekid poduzet

Zakašnjenje dužnika prema jednom vjerovniku ne proizvodi učinke prema ostalim vjerovnicima

Novacija između vjerovnika i jednog dužnika ne proizvodi učinke prema ostalim vjerovnicima

NEDJELJIVE OBVEZE

Nedjeljiva ili nerazdijeljena obveza nastaje kao posljedica nedjeljivosti činidbe ako se u obligacionom odnosu nalazi više subjekata bilo na kojoj strani

Nedjeljiva se činidba ne može podijeliti u kvote

Nedjeljive su uglavnom činidbe činjenja (npr. izrada umjetničke slike), trpljenja (npr. služnost puta se ne može osnovati do polovice toga puta) i propuštanja, a rjeđe činidba davanja

U slučaju više vjerovnika ili više dužnika svaki suvjerovnik i svaki sudužnik je subjekt cijele tražbine odnosno duga

Svaki vjerovnik pod određenim uvjetima može tražiti ispunjenje cijele tražbine, a svaki dužnik je dužan ispuniti cjelokupan dug

Na nedjeljive se obveze primjenjuju pravila solidarnih obveza (npr. pravo regresa)

Razlika između nedjeljivih i solidarnih obveza je u tome što je dužnik dužan obvezu ispuniti svim vjerovnicima zajedno ili izvršiti polaganje kod suda. Svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze samo svim vjerovnicima zajedno

SOLIDARNE OBVEZE

Solidarna obveza je takav obligacionopravni odnos u kojem je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje cijele činidbe od bilo kojeg dužnika, a svaki od više sudužnika dužan je cijelu činidbu ispuniti premda je činidba djeljiva

Naziv solidarna obveza potječe od toga što je svaki od suvjerovnika ovlašten u cijelosti (in solidum) zahtijevati ispunjenje činidbe od bilo kojeg sudužnika

Za sudužnike u solidarnoj obvezi vrijedi poznato pravilo solidarnosti: svi za jednoga jedan za sve

Aktivna solidarnost postoji kada je na vjerovničkoj strani više subjekata

Kod aktivne solidarne obveze svaki od suvjerovnika ovlašten je zahtijevati ispunjenje cijele činidbe, ali može zahtijevati i ispunjenje i dijela činidbe

Dužnik se oslobađa obveze kada dug namiri u cijelosti bilo kojem od vjerovnika

Aktivna solidarnost nastaje ugovorom, oporukom i na temelju zakona

Kod pasivne solidarne obveze svaki od sudužnika je unatoč djeljivosti činidbe dužan ispuniti cijelu činidbu bilo kojem vjerovniku

Pasivna solidarnost nastaje ugovorom, oporukom i na temelju zakona (npr. po ZON-u postoji solidarna odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove)

Vjerovnik može po svom izboru zahtijevati od svih solidarnih dužnika ili samo od jednog od njih potpuno ili djelomično ispunjenje

Solidarni dužnici mogu dugovati pod različitim uvjetima, rokovima i sl.

Kad jedan dužnik ispuni cijeli dug na njega prelaze vjerovnikova prava prema ostalim dužnicima (pravo regresa)

Pasivna je solidarnost mnogo češća i značajnija od aktivne solidarnosti

Kad jedan od dužnika postane insolventan ostali dužnici moraju preuzeti njegov dio duga

ALTERNATIVNE, FAKULTATIVNE I KUMULATIVNE OBVEZE

Alternativne obveze su takve obveze kod kojih dužnik duguje dvije ili više činidaba, ali čim ispuni jednu od njih, oslobađa se obveze

Pravo izbora pripada dužniku iako može biti predviđeno da pripada i vjerovniku ili trećoj osobi

Ako dođe do propasti dugovane stvari uslijed uzroka za koji ni jedna strana ne odgovara obveza se svodi na preostale predmete

Fakultativne obveze su one kod kojih dužnik duguje samo jednu činidbu, ali mu je dopušteno osloboditi se obveze ispunjenjem neke druge činidbe

Ovlaštenje koje dužnik ima kod fakultativne obveze naziva se alternativnim ovlaštenjem (facultas alternativa)

Najčešći izvor fakultativne obveze je ugovor, ali može nastati i na temelju zakona ili oporuke

Ako propadne dugovani predmet kod fakultativne obveze uslijed događaja za koji dužnik ne odgovara onda se obveza gasi, a dužnik se oslobađa obveze ispunjenja

Ako propadne predmet fakultativne obveze ili nastupi nemogućnost ispunjenja zbog uzroka za koji dužnik odgovara, vjerovnik može zahtijevati samo naknadu štete, a ne i drugu činidbu

Kod fakultativnih tražbina facultas alternativa je na strani vjerovnika i tada vjerovnik može umjesto dugovane činidbe zahtijevati od dužnika neku drugu činidbu

Kumulativne obveze su obveze kod kojih dužnik duguje više činidaba, a obveze se oslobađa ako ih sve ispuni

Ako dođe do nemogućnosti ispunjenja koje od činidaba za koju dužnik ne odgovara, obveza se glede te činidbe gasi

Skrivi li dužnik nemogućnost ispunjenja, vjerovnik ima pravo na naknadu štete i na ispunjenje ili odustanak od preostalih činidaba

NOVČANE OBVEZE

Novčana je obveza ona koja za činidbu ima određeni iznos novca

Načelo monetarnog nominalizma znači kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim ako zakon određuje što drugo

Suvremeni pravni sistemi uglavnom prihvaćaju ovo načelo jer je pravno sigurnije dok je načelo valorizma latentan izvor sporova među strankama

ZOO prihvaća načelo monetarnog nominalizma

Načelo valorizma uzima u obzir promjene vrijednosti novca odnosno njegove kupovne moći (ako vrijednost novca padne broj novčanih jedinica treba povećati, a ako poraste broj novčanih jedinica treba smanjiti

Svrha valorizacije je zaštita načela jednake vrijednosti činidaba

Od načela monetarnog nominalizma postoje odstupanja, a osim toga stranke mogu ugovoriti primjenu tzv. zaštitnih klauzula (npr. klizna skala)

Odstupanja od načela monetarnog nominalizma prema ZOO postoje u četiri slučaja:

1. kod raskida i izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus) može se pod određenim pretpostavkama sporazumno izmijeniti sadržaj ugovornih obveza

2. ako u slučaju ništetnosti ili pobojnosti ugovora nije moguće izvršiti povrat u prijašnje stanje, daje se novčana naknada prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a ne u vrijeme sklapanja ugovora

3. visina naknade materijalne štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a ne u vrijeme dospjelosti obveze naknade štete koje se podudara s trenutkom nastanka štete

4. dosuđena naknada štete u obliku rente može se povećati ili smanjiti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju odluke

ZAŠTITNE KLAUZULE

Glede zaštitnih monetarnih klauzula (zlatnih i valutnih) dopušteno je samo ugovoriti da će se vrijednost ugovorne obveze u domaćoj valuti izračunati na temelju cijene zlata ili tečaja domaće valute prema određenoj stranoj valuti

Tada se obveza ispunjava plaćanjem u domaćoj valuti prema tečaju koji stranke ugovore, a ako ne ugovore tečaj, tada prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti

Nije dopušteno, osim u nekim zakonom predviđenim slučajevima ugovarati plaćanje novčane obveze u zlatu ili nekoj stranoj valuti

Indeksna klauzula je ugovorna odredba kojom se iznos novčane obveze u domaćem novcu veže za promjene cijena dobara, roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe (npr. zavoda za statistiku)

Klizna skala je ugovorna klauzula prema kojoj se, u ugovorima kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmeta (npr. ugovor o građenju),ugovorena cijena čini ovisnom o cijeni potrebnog materijala, rada i drugih troškova, u određeno vrijeme i na određenom tržištu

KAMATE

Kamate su naknada za korištenje tuđih zamjenjivih, pokretnih stvari, najčešće novca

Prema temelju nastanka kamate se dijele na zakonske i ugovorne

Najpoznatiji primjer zakonskih kamata su zatezne kamate (npr. dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, kad se vraća stečeno bez osnove moraju se platiti zatezne kamate)

Visinu stope zatezne kamate određuje ZOO, a vezana je uz eskontnu stopu Hrv. narodne banke i mijenja se sukladno promjeni te stope (npr. 15%)

Za odnose iz trgovačkog ugovora zatezna kamata je jednaka eskontnoj stopi uvećanoj za 8% (za odnose trgovca i osobe javnog prava)

Bez obzira u kojoj su valuti izražene novčane obveze zatezne se kamate zaračunavaju po stopi utvrđenoj u ZOO

Zabranjen je anatocizam glede zateznih kamata, odnosno naplaćivanje kamate na kamatu

Na dospjele, a neisplaćene kamate ne teku zatezne kamate

Ugovorne kamate su naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari utvrđena ugovorom

Stopa ugovornih kamata ne smije biti viša od stope zateznih kamata na dan sklapanja ugovora, ako se radi o obligacionom odnosu u kojem barem jedna strana nije trgovac

Za ugovore između trgovaca i trgovca i osobe javnog prava stopa ugovorne kamate može biti za polovicu viša od zatezne kamate

Ako bi stranke ugovorile višu stopu od dopuštene, primjenjuje se najviša dopuštena stopa

I kod ugovornih je kamata zabranjen anatocizam (kamata na kamatu)

Ugovorne se kamate mogu odnositi osim na novac i na druge zamjenjive stvari (npr za zajam 100 kg brašna ugovori se 10% kamata u brašnu)

Diskontne ili međutomne kamate idu u dužnikovu korist – ako dužnik ispuni novčanu obvezu prije roka ima pravo odbiti iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dana dospjelosti, ali samo ako je to ugovorom predviđeno

POJAM I SKLAPANJE UGOVORA

Ugovor je dvostrani pravni posao koji nastaje očitovanjem volje najmanje dviju strana

Ugovori se javljaju u različitim pravnim granama

Obligacioni ugovori su dvostrani pravni poslovi koji smjeraju na zasnivanje obligacionopravnog odnosa

Nastanku ugovora prethodi izjava ili očitovanje volje one strane koja nudi sklapanje ugovora drugoj strani (ponuda)

Ponuda je akt kojim bilo koja od budućih ugovornih strana inicira nastanak ugovora

Ponuda se može smatrati i prijedlogom ugovora učinjenog određenoj strani koji sadrži sve bitne sastojke ugovora

Ponuda se u pravilu upućuje određenoj osobi, a ako je upućena neodređenom broju osoba tada je to opća ponuda (npr. izlaganje robe u izlogu)

Ponuda mora sadržavati najmanje bitne sastojke budućeg ugovora

U ponudi mora biti jasno izražena namjera sklapanja ugovora (animus contrahendi)

Reklama nije ponuda nego poziv da se učini ponuda (slanje kataloga, cjenika, tarifa te oglasi dani tiskom, lecima, radiom, televizijom i sl.)

Ponuda je u pravilu neformalni akt, ali ako zakon traži poseban oblik tada se u tom obliku mora sačiniti

Ponuditelj je vezan ponudom do isteka roka koji je u ponudi naznačio

Ako nije naznačio rok tada je vezan ponudom onoliko vremena koliko je potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da je on razmotri i odluči o njoj (u praksi je to 8 dana)

Prihvat ponude je pozitivno očitovanje volje ponuđenika čime nastaje ugovor

Prihvat mora odgovarati ponudi – prihvat ponude uz određene izmjene nije prihvat nego se smatra novom ponudom od strane ponuđenika

TRENUTAK SKLAPANJA UGOVORA

Razlikuje se sklapanje ugovora među nazočnima i među odsutnima

Strane su nazočne onda kada neposredno pregovaraju, ali i kada sklapaju ugovor telefonski ili neposrednom radiovezom (ali ne i telefaksom)

Kod sklapanja ugovora među nazočnima ponuditelj je vezan ponudom u roku koji je sam odredio ili iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada stanoviti rok za razmišljanje

Ako taj rok nije određen ponuđeni se treba odmah, bez odgađanja izjasniti prihvaća li ponudu

Po današnjem shvaćanju strane su odsutne ako ugovor sklapaju prepiskom, brzojavom, telefaksom i u nekim slučajevima elektroničkim putem (el. poštom)

Kada ugovor sklapaju odsutni pitanje je u kojem je trenutku sklopljen

Prema teoriji očitovanja ugovor nastaje u trenutku kada je ponuđeni očitovao volju da prihvaća ponudu (nepovoljno za ponuditelja)

Prema teoriji otposlanja ugovor je nastao u trenutku kad je ponuđeni poslao odgovor (nepovoljno za ponuditelja)

Prema teoriji saznanja ugovor nastaje onog trenutka kad je ponuditelj saznao za sadržaj prihvata (nepovoljno za ponuđenika)

U našem i u mnogim inozemnim pravima prihvaćena je teorija primitka prema kojoj je ugovor među odsutnima sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu

Zakašnjeli prihvat može imati samo karakter nove ponude

Može se dogoditi da prihvat ne stigne ponuditelju u predviđenom roku, ali bez krivnje ponuđenika (npr. zakasni krivnjom pošte)

Ako je ponuditelj znao ili morao znati da je prihvat pravodobno poslan mora odmah ili najkasnije prvog idućeg radog dana poslije primitka izjave obavijestiti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom ponudom – u protivnom ugovor je nastao premda je prihvat zakasnio

SKLAPANJE UGOVORA PRISTUPANJEM (ADHEZIJOM)

Sklapanje ugovora pristupanjem ili adhezijom nastaje prihvaćenjem od jednog ugovaratelja već unaprijed utvrđenih i objavljenih poslovnih uvjeta drugog ugovaratelja

Poslovni uvjeti obično su tiskani u obliku obrazaca (formularno pravo) u vidu generalne ponude upućene neodređenom broju osoba

Razlikuju su adhezijski od tipskih ugovora

Kod adhezijskih ugovora ponuditelj traži da se poslovni uvjeti navedeni u obrascu ugovora u cijelosti prihvate ili odbiju, odnosno ne dopušta izmjene

U tipskim ugovorima ponuditelj u načelu dopušta i odstupanje od predloženih poslovnih uvjeta

Opći uvjeti poslovanja (prema ZOO opći uvjeti ugovora) predstavljaju listu ugovornih klauzula iz koje strane prihvaćaju pojedine klauzule unoseći ih u svoje ugovore, a ponekad je dovoljno da se samo na njih pozovu

Opće uvjete ugovora formulira neki trgovac sam (npr. opći uvjeti prodaje, opći uvjeti usluge i sl.), skupina trgovaca, asocijacija gospodarstvenika i sl.)

Pojedine odredbe općih uvjeta ugovora mogu biti ništetne i to ako su suprotne načelu poštenja i savjesnosti

Neće biti nepoštene pa stoga ni ništetne one odredbe općih uvjeta: 1. čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa, 2. o kojima se prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj, 3. ako se odnose na predmet i cijenu te ako su jasne, razumljive i lako uočljive

Pod obligacionim sklapanjem ugovora razumijevaju se takvi slučajevi u kojima su jedan ili oba ugovaratelja po zakonu dužni sklopiti određene ugovore (npr. opskrbljivanje građana vodom, strujom, plinom, zdravstvene i kulturne usluge, linijski prijevoz osoba i stvari i sl.)

PREDUGOVOR ILI PRELIMINAR

Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor

Potrebno je da u predugovoru budu sadržani svi bitni sastojci glavnog ugovora, a cilj je priprema i olakšanje sklapanja glavnog ugovora

Strane su dužne izvršiti obvezu iz predugovora što se može ostvarivati i tužbom pri čemu presuda može nadomjestiti glavni ugovor

Sklapanje glavnog ugovora može se tražiti u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen

Predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u vrijeme sklapanja (predmnjeva se clausula rebus sic stantibus)

Glavni ugovor proizvodi pravne učinke od dana njegova sklapanja, a ne od dana sklapanja predugovora

VRSTE I TIPOVI UGOVORA U OBLIGACIONOM PRAVU

Konsenzualni ugovori nastaju već samim sporazumom ugovornih strana (npr. kupoprodaja, najam, zakup, zamjena itd.)

Realni ugovori nastaju tek predajom stvari jednog ugovaratelja drugom

Realni su svi ugovori sklopljeni u režimu kapare, ugovor o ostavi i uskladištenju, ugovor o posudbi, a može to biti i ugovor o darovanju ako je tako sklopljen

Ugovori se javljaju u mnogim pravnim područjima

Karakteristike obligacionopravnih ugovora su da iz njih: 1. nastaju obveze, 2. nastaju suglasnošću volja a ne mogu nastati po sili zakona, 3. nastaju prihvatom ponude

Od obligacionopravnih ugovora treba razlikovati tzv. poslove iz ruke u ruku (npr. realna kupoprodaja ili kupnja za gotovo, realno darovanje i sl.)

Postoji i ugovori o raspolaganju na temelju kojih ne nastaju obveze nego strane raspolažu svojim subjektivnim obligacionim pravima (npr. cesija)