ODNOS BOG – IZRAEL U METAFORAMA ILI ANALOGIJAMA

ODNOS BOG – IZRAEL U

METAFORAMA ILI

ANALOGIJAMA

Adalbert Rebić

Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 107-128

1. Analogija oca i sina

• Boga se uspoređuje s ocem a narod sa sinom te se misli na slobodno zajedništvo osoba, na očinski odnos prema sinu i sinovski odnos prema ocu, na odnos ljubavi, odanosti i pokornosti.

• PAZI! Ne radi se tu nipošto o tjelesnom srodstvu, o fizičkom očinstvu nego samo o adoptivnom sinovstvu ili očinstvu. Radi se o metafori.

• Izl 4,22: “Izrael je moj prvorođenac!”• Iz 1,2: “Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer

Jahve govori: ’Sinove sam ti odgojio, podigao, al’ se oni od mene odvrgoše. Vô poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodareve, Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!’”

• Izaija opisuje ljubav Božju prema narodu u slici brižna oca koji želi posredovati za svoje sinove mudrost, jer želi da postanu glasoviti.


• Hoš 11,3.4: “Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga!... A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove... Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im ko onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti”

• Primjeri: imena Abijah i Joab što znače “Jahve je moj otac!”

• Proroci vide u Bogu i majčinsku stranu: Iz 49,15; 66,13; Jr 31,20; Hoš 11,1.


2 Analogija zaručnika i zaručnice, supruga i supruge

• Analogija s brakom još snažnije naglašava osobne odnose, a posebno osvjetljuje Jahvinu inicijativu, jer je kod starih naroda pri sklapanju braka muž uvijek izabirao svoju ženu.


• Prorok Hošea je prvi upotrijebio u svojoj proročkoj poruci o Božjem odnosu prema Izraelu sliku Boga kao zaručnika odnosno supružnika a Izrael kao zaručnicu odnosno suprugu. On je utjecao i na druge proroke.


• Izaija je temu “Boga zaručnika-supruga” obradio u glasovitoj pjesmi o vinogradu (Iz 5,1-7). Pjesma obiluje slikama, bremenitim teološkim mislima: Jahve je zaručnik, Izrael je njegov vinograd.


• Jeremija: “Spominjem se mladosti tvoje, privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije!” (Jr 2,2).

• Ezekiel 16,1-44 ocrtava povijest preljubništva Izraela i Judeje na šokirajući način: Jahve je spasio izloženo dijete Izarela, koje je izraslo u djevojku u koju se potom “zaljubio”.


• “Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom, i ti moja postade!” (16,8).

• I jedan i drugi prorok vide u činjenici izgnanstva kaznu za “brakolom”, za bračnu prijevaru.

Vidi o tome više u A. Rebić, Prorok i njegova preljubnica Metafora braka u službi proročke poruke, Zagreb, 2005.

3 Analogija pastira i stada

• Ova je analogija za Božji odnos prema narodu rjeđa. Ona iznad svega pokazuje da je Jahve Izraelov zaštitnik. Pastir odan svojem stadu, a stado njemu kao onome koji ga vodi na bogate pašnjake i na izvore svježe vode; stado mu iskazuje puno povjerenje. Ova analogija pokazuje da je Jahve Izraelov zaštitnik.

• Socijološki okvir: Izrael je bio nomadski (pastirski) narod.


• Slika pastira slikovito se upotrebljavala već u drevnoj Mezapotamiji za vladare. To čini i Biblija Staroga i Novoga zavjeta.

• U 2 Sam 5,2 Bog govori o Davidu: • “Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti

knez nad Izraelom!”• Naslov je u Bibliji zarana primjenjen i na

Boga. Tako patrijarh Jakov naziva Jahvu pastirom (usp. Post 48,15; 49,24)


• Od proroka osobito Ezekiel ističe Jahvu kao dobra pastira, jedinoga dobroga pastira Izraela (Ez 34,1-10).

• U ovoj veličanstvenoj slici Pastira dolazi snažno do izraza Božja briga za čovjeka. Jahve se okreće svijetu i čovjeku: “Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje!” (Jr 31,10).


• Što je sve Izrael osjećao kroz tu sliku Boga kao Pastira izvrsno izriče Ps 23 (“Jahve je pastir moj!”) koji je pobožni Izraelac molio s posebnim zanosom.

• U NZ je za tom slikom posegnuo prikazujući Isusa u njegovu odnosu prema njegovima kao jedinoga dobroga pastira: „Ja sam pastir dobri... Poznajem svoje ovce i one poznaju mene”

4 Analogija kralja i njegovih podanika

• Analogija o kralju i podložniku odražava se u božanskom naslovu “Gospodin” i uključena je u analogiju o savezu.

• Slika Boga kao kralja a Izraela kao njegova podanika primjenjena u tumačenju odnosa Boga i Izaela osobito je prisutna u proroka.

• Ezekiel (34. poglavlje) Mihej u 4,6sl. govore o Jahvi kao pastiru

SAVEZ

• Temeljna analogija o odnosu Boga i Izraela jest analogija saveza.

• Ona je ključ za sve druge analogije i slike.

SAVEZ

• Etimologija riječi berith - savez

• Hebrejska riječ koju upotrebljavaju biblijski pisci SZ za pojam saveza jest berith.

• U akadskom jeziku birîtu znači lance, okove a prijedlog, birît znači između.

• Hebrejska riječ berith značila bi, prema tome, nešto što povezuje, svezuje, ujedinjuje dvije strane u partnerstvo.

2 SAVEZ

• Grčki prijevod Staroga zavjeta, i sam Novi zavjet, upotrebljavaju za berith grčku riječ (diatheke).

• Latinski prijevod upotrebljava dvije riječi testamentum (hrv. zavjet) i foedus (hrv. savez), a hrvatski prijevodi su upotrebljavali različite hrvatske riječi.

2 SAVEZ

• Katančić (1831) upotreljava riječ “uvit” (novohrvatski “uvjet”) a ponegdje i ugovor ili, opisno, ugovoriti mir. Škarić (1854-1861) dosljedno svugdje upotrebljava riječ “Uvit”, pa i u naslovu “Sveto pismo Sstaroga i Novoga uvita”. Drugi prevoditelji Biblije na hrvatski jezik, sve do najnovijeg prijevoda Zagrebačke Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti upotrebljvaju izraz zavjet prema latinskom testamentum.

SAVEZ

• SAVEZ ima svoju pretpovijest u hetitskim savezima i ugovorima.

• Biblijskim su piscima upravo ti hetitski ugovori poslužili kao literarni prototip, da bi izrazili odnos između Boga kao između kralja (jači) i i naroda njegova vazala (slabiji).

SAVEZ

• Biblijski su pisci pokazali kako je Bog sišao k čovjeku, sagnuo se prema njemu, zagrlio ga, s njime sklopio prijateljstvo, partnertsvo za mir.

• Na najdirljivi način učinio je to u Novome zavjetu, kad je u osobi Isusa iz Nazareta uzeo na se ljudski lik i postao čovjekom, jedan od nas, u svemu sličan nama osim u grijehu.

SAVEZ

Dakle:

• Hebrejska riječ berith je bremenita značenjima i nemoguće ju je prevestijednom jedincatom hrvatskom riječi.

• Da bismo izrazili sve vidove značenja riječi berith, morali bismo nabrajati sljedeća značenja, kao što su ugovor, pogodba, nagodba, zavjet, oporuka, SAVEZ.

SAVEZ

• U savezu ima nešto prijateljskog (savez ima dijalogalni i osobni karakter).

• U novije vrijeme na državničko-diplomatskoj razini sve se čeće upotrebljava izraz “partnerstvo” (npr. partnerstvo za mir).

2 Pretpovijest Saveza i njegove paralele u izvanbiblijskom svijetu

• Savez između Boga i njegova naroda bio je u Bibliji oblikovan po uzoru na ugovore koje su ljudi međusobno sklapali.


• Premda nigdje drugdje na Starom istoku nema paralela takvom savezu kakav je opisan u Bibliji, ipak su obrasci sklapanja takvih ugovora postojali na drevnom istoku, na primjer u drevnih Hetita, između 1450 i 1200 pr.Kr.

• Otkriveni su neki aramejski ugovori koji su sklopljeni u vrijeme vladavine Hetita, iz prvog tisućljeća prije Krista, a koji ukazuju na tijesnu vezu s hetitskim ugovorima.


• Ugovor o kojemu je ovdje riječ zove se vazalski ugovor. Njega nameće jači slabijemu (ugovori među nejednakima, lat. inter impares), vladar svome podčinjenome.

• Za razliku od ovakvih nametnutih ugovora postojali su i i ugovori među jednakima (inter pares) koji su bili neovisni jedan o drugome. V. Korošec među prvima je proučavao hetitske ugovore.

U sklapanju hetitskih ugovora ima 9 točaka:

1. preambula, predstavljanje suverena, njegovi naslovi

2. Povijesni proslov, nabrajanje dobara koja je suveren učinio u prilog vazalu;

3. Klauzole odn. uvjeti, obveze nametnute vazalu;

4. Rasporedbe za odlaganje u hramu i za javno čitanje;

5. Popis svjedoka;

6. Obrasci kletve i obrasci blagoslova.

7. Formalna zakletva vazala kojom se obvezuje na poslušnost;

8. Svečani obred u kojem vazal polaže zakletvu;

9. Načini na koje će biti poduzeti postupci protiv pobunjenika.

U Izl 20 i u Jš 24 možemo naći prisutne sljedeće elemente hetitiskih ugovora:

1. Preambula: Izl 20.2: Jš 24,2;

2. Povijesni proslov: Izl 20,2; Jš 24,2-13;

3. Uvjeti: Izl 20,3-17; Jš 24,14-15;

4. Rasporedbe: nema u Izl; Jš 24,26;

5. Svjedoci: nema u Izl; Jš 24,22.27 (vidi niže);

6. Kletve i blagoslovi: nema ni u Izl ni u Jš. Mendenhall navodi obred iz Pnz 27-28 i Jš 8,30-35.

Konkretno: • prva zapovijed (od 10 zapovijedi), zabrana

štovati druge bogove, ima svoju paralelu u hetitskim ugovorima: vazalu je bilo zabranjeno da osim svome gospodaru bude vjeran još nekom drugom gospodaru.

• U ugovorima je određeno koliko puta godišnje treba vazal posjetiti svoga gospodara, što podsjeća na Božju zapovijed prema kojoj su Izraelci tri puta godišnje trebali posjetiti Božji hram i pred Bogom se pojaviti (Izl 23,17; 34,23).

Konkretno:• U Jš 8,34 susrećemo rasporedbe glede javnog

čitanja ugovora pred narodom. Pohranjivanje ploča 10 zapovijedi u hram ima povijesnu pozadinu u hetitskim ugovorima koje su također pohranjivali u hram.

• Zazivanje svjedoka, bogova, očigledno u Izraelu nije moglo postojati, budući da Izrael nije priznavo bogove.

• Zato su često zazivali za svjedoke pri sklapanju ugovora nebo i zemlju. Mogao je i narod (Jš 24,22) ili spomen-kamen (Jš 24,27) biti svjedok.

3 Savez u Starome zavjetu• Savez je središnji pojam čitavoga Svetoga

pisma, i nema apsolutno nikave paralele u drevnim religijama..

• Berith Boga s ljudima, s njegovim narodom (Izl 19-24), s prvim čovjekom (Post 2-3), s Noom (Post 9), s Abrahamom (Post 12; 15; 17), s Mojsijem, s Davidom.

• I nijedan događaj svete povijesti ne poručuje u tolikoj mjeri kako je Bog Biblije osobni Bog, pun dobrote i silaženja k ljudima, kao upravo ovaj.

3 Savez u Starome zavjetu

• Savez Božji s ljudima sažimlje srž, bit religije Staroga i novoga Saveza, tako da je prema Dan 11,28.30 “sveti Savez” istoznačan s religijom Izraela.

3 Savez u Starome zavjetu• U SZ sve društvene transakcije potvrđuju se

savezom:

• svađa o izvoru (Post 21,32; 26,38) i razmirica među Jakovom i Labanom (31,44);

• savezom se utvrđuje povezanost Abrahama i njegovih susjeda (14,13) te odnosi između Gibeona i Izraela (Jš 9,15);

• savezom dolazi do sporazuma između Abnera i Davida koji okončava građanski rat i osigurava vjernost Izraela Davidu (2 Sam 3,12-19).


• Savez Jahve i Izraela kao teološka tema prevladava u četiri posljednje knjige Petoknjižja i spominje s u povijesnim knjigama.


• Sklapanje Saveza između Boga Jahve i naroda pripisuje se Mojsiju kao jedinome posredniku Saveza i objave Zakona na Sinaju (Izl 19-24).

• Mojsije zauzima u događajima oko sklapanja Saveza jedinstveno mjesto.


• Svi se znanstvenici slažu da je Mojsije povijesna osoba i da je imao značajnu ulogu pri uspostavi izraelske religije.

• Svi se biblijski izvori slažu u tome da je Mojsije Božji glasnogovonik na posebni način.

4 Dekalog - Deset zapovijedi

• Od davnina posebno mjesto zauzima Deset zapovijedi

odnosno

Dekalog

(Izl 20,1-17 i Pnz 5,6-21).

Deset zapovijedi

= temeljna ćudoredna načela koja su od neizmjerno velikog značenja ne samo u izraelskoj religiji nego i u drugim religijama svijeta kao što su to kršćanstvo i islam.

= najbitnije ćudoredne odrednice kojih se svaki čovjek mora pridržavati ako želi biti čestit pred Bogom i pred ljudima.

Ta su ćudoredna načela, izražena u pozitivnom i negativnom obliku, izraz čovjekove naravi.

4 Dekalog - Deset zapovijediAko usporedimo obje redakcije Dekaloga,

Izl 20, 1-17 i Pnz 5,6-21, primjećujemo:

1. Izl 20: žena je ubrojena među čovjekova dobra i upotrebljen je glagol “žudjeti”, “požudjeti”, a Pnz 5,21: žena je izuzeta iz čovjekova dobra i blaga a upotrijebljen je glagol “poželjeti”;

2. Zapovijedi o suboti u Izl 20,8 je utemeljena liturgijski a u Pnz 5,12 socijalno (dozvoliti odmor i robovima).

4 Dekalog - Deset zapovijedi• To dokazuje da Dekalog ima dugu povijest (bez

obzira na svećeničku formulaciju zapovijedi subote obrazac dekaloga u Izl 20 je stariji)

• Dekalog se dijeli na dva dijela, – na zapovijedi (pozitivni vid) i zabrane (negativni vid)

• prvi se odnosi na Boga; u njem se konkretizira odnos čovjeka prema Bogu (vertikala),

• a drugi na čovjeka; u njem seodređuje odnos čovjeka prema čovjeku (horizontala).

5. Vrijeme nastanka Dekaloga• O vremenu nastanka Dekaloga još uvijek

raspravlja; on je mogao nastati u Mojsijevo vrijeme (XIII. st.) ili u vrijeme babilonskoga sužanjstva (VI. stoljeće).

• Većina egzegeta smatra da je Dekalog nastao oko 700. godine, kad je Izrael bio pod utjecajem Asirije. U to je naime vrijeme živio i djelovao deuteronomski pisac.

5. Vrijeme nastanka Dekaloga

• Međutim, sigurno je da je “pradekalog” morao postojati u doba izraelskih plemena. On je sadržavao neke etičke norme prema kojima su se plemena ravnala.


• Dekalog ima golemo teološko značenje za Savez;

• on je jednostavno “povelja Saveza” U njem je snažno izražen odnos Boga prema Izraelu i Izraela prema Bogu.

• On ima ono značenje koje ima u novozavjetno vrijeme “evanđelje”.


• Dekalog temeljna je struktura življenoga jahvizma koja ujedinjuje vertikalu, prianjanje uz Boga, s horizontalom, prianjanje uz čovjeka.


• “Ljudska prava” u Dekalogu su ujedno i “Božja prava”.

• Etos je tu uključen u “religiju” u biblijskoj objavi je povezivanje čovjeka s Bogom ostvareno tek onda kad je ono ujedno i povezivanje čovjeka s čovjekom

(Usp. novozavjetnu poruku Isusovu:

Mt 5,43sl.).


• Ovo “ispreplitanje” Boga i čovjeka jedno je od temeljnih značajki izraelske objavljene religije koja ju razlikuje od svih drugih “svjetskih religija” u kojih etos također ima religijsku vrijednost, ali ne postaje središtem ni konstitutivnim elementom religije.

6 Ponazočivanje Saveza

• U Izl 24,1-11 susrećemo tekst koji je zapravo neke vrsti “obrednik” kojim se ponazočuje sveti događaj sklapanja Saveza na svetome Brdu a u kojem je ustanovljena pripadnost Izraela Jahvi i Boga Jahve Izraelu.


• Na temelju Izl 24,1-11 smijemo zaključiti da se tu radi o posebnom obredu kojim se zasniva posebni odnos između Jahve i Izraela: radi se o svečanom sklapanju Saveza koji treba sveđer iznova posadašnjavati i uprisutnjavati.

• U takvu posadašnjenom obredu Izrael se zavjetuje Bogu, prihvaća obveze prema Bogu, postaje Božji partner, sugovornik.


• Izl 24,1-11, u sadašnjem obliku, predstavlja temeljnu strukturu sveg liturgijskog bogosluženja u biblijskoj objavi.

7. Ponovljeni zakon o Savezu

• Ponovljeni zakon (grč. deuteronomion) smijemo smatrati sredinom SZ, i glede vremena i glede njegova značenja.

• Pisci Ponovljena zakona pokušali su, sredinom VII. st., teološki premisliti i reinterpretirati sav Mojsijev zakon a posebno sklapanje Saveza (Izl 19-24).

• Glavni dio Knjige (Pnz 12-26) je veličanstvena teološka “propovjed” stavljena u usta Mojsija.


• Taj pra-deuteronomij izraelski su proroci i leviti, pobjegavši poslije 721. godine u Judeju, teološki preradili te je ta knjiga dobila u Judeji izvanredno teološko značenje.

Čitaj tu knjigu češće!


• Deuteromska propovijed o Bogu, koji se iz ljubavi slobodno navezao na narod ukazuje na mysterium fascinosum, na strašno otajstvo Božje ljubavi!

• Ponovljeni zakon često govori o “čuvanju”, “držanju”, “nasljedovanju”, “izvršavanju” Božjih zapovijedi i uredaba.


• “Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!” (6,4). To je sve vertikala!


• Ponovljeni zakon je također društveno usmjeren. To najbolje pokazuje komentar subotnje zapovijedi (6,13ss) na temelju čega će Isus reći:

• “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote!” (Mk 2,17).

• Na svetoj gozbi trebaju sudjelovati i sluškinja i sluga (12,18).


• Desetina svake treće godina pripada potrebitima: levitima, strancima, udovicama i siroćadi (14,28ss).

• Ne smije se “biti tvrda srca niti zatvarati svoje ruke prema siromašnome bratu, nego mu širom rastvoriti ruku i spremno mu dati sve što mu nedostaje!” (15,7).


• U zakon o kralju kralj je upozoren da ne teži prekomjerno za bogatsvom (17,14ss). I mnogo još drugih zakona propisuje Pnz u korist slabih, jakih, siromašnih...

• U svemu tome “očitovala se dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima!” (Tit 3,4).

A. Rebić

Documents

ODNOS BOG – IZRAEL U METAFORAMA ILI ANALOGIJAMA