Opća mikrobiologija - SKRIPTA

  • View
    330

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skripta iz mikrobiologije namijenjena uenicima srednjih kola i fakultetu zdravstvenih studija!

Transcript

OPA MIKROBIOLOGIJAUVOD Mikrobiologija se bavi prouavanjem najjednostavnijh i najsitnijih ivih bia koja se jednom rjeju nazivaju mikroorganizmi ili mikrobi. VELIINE NEKIH MIKROORGANIZAMA (eritrocit 7.5 mikrometara): Bacillus anthracis Mycobacetrium tuberculosis Salmonella rikecije herpes-virus bakteriofag virus japanskog encefalitisa MIKROSKOPIJA Mo razluivanja je udaljenost izmeu dvije toke a da se one vide odvojeno. Ljudsko oko ima mo razluivanja 0.1 mm. Vrste mikroskopije: 1. svjetlosni mikroskop ima mo razluivanja 0.2 mikrometra (ukupno poveanje 900 puta) a vie ne moe jer ga ograniava valna duljina vidljive svjetlosti. 2. mikroskopiranje u tamnom polju: svjetlosna zraka prolazi kroz naroiti kondenzor (ili obini ispred kojeg se stavi disk neprozirnog papira), pa ne prolazi direktno kroz objektiv, ve obasjava predmet sa strane pa e vidno polje biti tamno, a predmet svijetao. Omoguuje promatranje neobojenog preparata. 3. faznokontrastna mikroskopija: svjetlosne zrake na putu kroz neki prozrani predmet (npr. stanicu) zaostaje u fazi daje dojam prostornosti jer se razlika u fazi vidi kao razlika u jaini obojenja. Jasno to se vide strukture u ivoj stanici. 4. fluorescentna mikroskopija: mikroorganizmi se obloe fluorescentnim antitijelima (poznata antitijela impregnirana nekim fluorokromom) i obasjaju UV lampom. Vide se kao fluorescentna tijela na tamnoj pozadini 5. elektronski mikroskop: koristi se snopom elektrona umjesto svjetlosnim zrakama i magnetnim poljem umjesto leama. Mo razluivanja je 1 nanometar pa se njime mogu promatrati i virusi. Uz kontrastno bojenje i sjenanje platinom dobijemo 3D sliku. Postoji transmisioni (2D) i scanning (3D). 6. autoradiografija: neki element stanice se markira radioaktivnim izotopom i fotografskim filmom se prati kretanje radioaktivnog elementa. 5 mikrometara 2-4 mikrometra 2 mikrometra 475 nanometara 130 nanometara 65-95 nanometara 13 nanometara

www.belimantil.info

1

PODJELA MIKROORGANIZAMA EUKARIOTI a) ALGAE = protisti sa klorofilom osim modrozelenih 1. chlorophyta = zelene, phaeophyta = smee, rhodophyta = crvene 2. euglenophyta = euglene 3. pyrrhophyta = biai ili flagelati 4. chrysophyta = zlatnosmee alge i dijatomeje b) PROTOZOA = praivotinje 1. mastigophora = praivotinje sa bievima 2. rhizopoda = amebe 3. sporozoa u ivotnom ciklusu imaju stadij mirovanja (spore) i stadij razmnoavanja. 4. ciliata = trepeljtika i c) FUNGI = gljive (hitinski stanini zid) 1. fungi perfecti = savr ili potpune gljive: phycomycetes, ascomycetes, basidomycetes ene 2. deuteromycetes = nesavr gljive ili dermatofiti: blastomycetes=kvasnici, hyphomycetes=plijesni ene d) SLUZAVE PLIJESNI (bez staninog zida - ameboidne) 1. myxomycetes = plazmodijalne sluzave plijesni 2. acrasiomycetes = celularne sluzave plijesni PROKARIOTI 1. cyanophyta = modrozelene alge 2. shizomycetes = bakterije Bakteriologija se bavi bakterijama, mikologija gljivama i plijesnima, virologija virusima, a parazitologija protozoama, crvima i lankonocima. PODJELA MIKROBIOLOGIJE 1. medicinska prouava sve mikroorganizme koji su vane za zdravlje ovjeka ili ivotinja 2. poljoprivredna isto za biljke 3. tehnolo za mikrobe korisne u prehrani i farmaceutskoj industriji. ka Mikroorganizmi mogu biti 1. patogeni jer izazivaju bolesti unitavanjem tkiva ili luenjem otrova 2. uvjetno patogeni - ako ih ima u veem broju, uslijed naruene ravnotee u tijelu ili ako se nau na nepredvienim mjestima (npr. iz crijeva uslijed ozljede ili upale uu u krv). 3. korisni sudjeluju u metabolizmu (npr. bakterije u crijevu koje stvaraju vitamin K). 4. indiferetni ili saprofitni (mogu biti uvjetno patogeni). Razvrstani su u redove, porodice, rodove i vrste po izgledu, strukturi DNA, tinktorijelnim svojstvima (kako se boje mikrobiolo bojama), metabolizmu. kim

www.belimantil.info

2

OBLICI BAKTERIJA a) KUGLASTE (KOKI) su najei 1. mikrokoki su pojedninane 2. diplokoki u parovima, gonokoki znai da su spljoteni izmeu sebe kao zrno kave 3. streptokoki su poredani u du ili krae lance e 4. stafilokoki su poput grozdova 5. tetrade su poredani po etvero, sarcina po 8, 16, 32 6. diplostreptokoki: cijeli red se dijeli po duini, nakon podjele se odvajaju. b) TAPII (BACILI) - kod njh je vana duljina, irina i oblik rubova (odsjeeni, zaobljeni, nitasti) 1. palisade: kad su poredani jedan do drugog 2. oblici slova V X Y 3. diplobacili su spojeni na krajevima po 2 4. streptobacili: kad je vi njih poredano u lanac e 5. kokobacili su izmeu tapia i koka (elipsa) c) SPIRALNE 1. spirohete imaju puno spiralnih zavoja 2. spirile imaju obino jedan zavoj, najvie do 4 3. vibrioni izgledaju kao zarez 4. trihobakterije su razvuene spirohete d) MIKSOBAKTERIJE nemaju definiran oblik (sluzave bakterije - nemaju stanini zid) Polimorfizam je svojstvo bakterije da moe imati razliite oblike. Pleomorfizam je svojstvo bakterije da moe mijenjati oblik tokom ivota. Oblici bakterija se mijenjaju ovisno u uvjetima: vi ili manjak hrane, dezifincijensi ili antibiotici, temperatura. ak Koki poveaju promjer i raspadnu se, ili dobiju nepravilan oblik kao gruda. tapii zadebljaju na krajevima ili se mogu izduiti kao konac. Djelovanjem lizozima (enzim u suzama) koji uniti staninu stijenku ili antibiotika koji spreavaju njegovu sintezu dobijemo nepravilne oblike: protoplaste i sferoplaste. Protoplasti nemaju ni traga staninoj stijenci, nastaju iz Gram + bakterija i ne mogu se dijeliti. Sferoplasti imaju oslabljeni ostatak stanine stijenke, nastaju iz Gram - bakterija. Mijenjaju oblik ovisno o osmotskom tlaku. Mogu se dijeliti ako nema inhibitora sinteze stanine stijenke i tada se dijele na dvije stanice nepravilnog oblika. GRAA BAKTERIJA 1. KAPSULA I/ILI SLUZAVA OVOJNICA. Kapsulu imaju uglavnom bacili, neki streptokoki, rod Klebsiella i drugi. Neki je stvaraju uvijek, neki tek kad uu u organizam zbog zatite od vanjskih utjecaja i imune obrane. Razliite vrste imaju razliit sastav kapsule. Veina bakterija je pravi od polisaharida u obliku mree: celuloza, dekstran+organske kiseline, aminoeeri, monosaharidi. Rod Bacillus je pravi od D-glutaminske kiseline koja daje sluzavost. Kapsula ima svoje antigene (K-antigeni), to omoguuje spajanje sa homolognim antitijelom to izaziva bubrenje kapsule pa ona postane nekoliko puta deblja i moe se uoiti pod mikroskopom (tu preparat, faznokontrastni mikroskop). To se zove mikroprecipitacija ili Neufeldov fenomen i moe posluiti za identifikaciju bakterija. www.belimantil.info3

Sluzava ovojnica ima slian sastav samo to se lake topi u vodi. Mogu je imati i bakterije s kapsulom. Uvijek je izvan kapsule. 2. STANINA STIJENKA Bez nje bakterija ivi vrlo kratko. Stijenka je tanka, elastina ali i vrsta. Daje oblik bakteriji, titi ju od fizikih oteenja, osigurava turgor na 5-20 atmosferskih tlakova, moe zadrati neke tvari u stanici koje prou kroz membranu, i vana je za diobu stanice. Stvara i obnavlja kapsulu, ili neke tvari u unutra njosti stanice. Sve bakterije imaju peptoglikan zvan murein. Murein je polimer od nerazgranatih lanaca N-acetil-glikoziamina i N-acetil-muraminske kiseline povezanih glikozidnim vezama poredanih naizmjenino. Na svaku molekulu Nacetil-muraminske kiseline vezan je tetrapeptid od L-alanina, D-glutamina, m-diaminopimelinske kiseline i Dlizina ili D-alanina koji je povezan aminskim vezama sa drugim mureinskim lancem. Ta struktura daje vrstou i naziva se mureinski sakulus. U njemu su ugraeni drugi spojevi, karakteristini za pojedinu bakteriju. Gram + imaju teikonu kiselinu (lanac ugljikohidrata i aminokiselina varijabilnog sastava) vezanu na murein. Boje se hvataju na tu kiselinu. Ona je ujedno i povr inski antigen. Gram - imaju puno tanju stijenku sloenije grae. Sastoji se od dvije membrane: unutarnje i vanjske. Vanjska membrana sastoji se od gornjeg i donjeg listia: a) gornji listi (na povrini bakterije) graen je od lipopolisaharida (LPS) sa dvije komponente, a to su lipid A (sloeni ester ugljikohidrata i masnih kiselina, uz pirofosfatne veze) i druge komponente (lanac eera i glikofosfata) povezane za njega. lipid A je endotoksin jer je vezan za bakteriju i otpu se u okolikad se ta razori sama bakterije. b) donji listi je graen od fosfolipida. Vanjska membrana ima funkciju spreavanja prometa velikih molekula u ili iz stanice (enzimi ne smiju van, a antibiotici ne smiju unutra). Unutranja membrana graena je od mureina. Unutranja i vanjska membrana povezane su stupiastim proteinskim formacijama. ku Stanina stijenka je nosilac somatskih ili O-antigena (daju serolo karakterizaciju). Neke bakterije imaju i vo tanu ovojnicu (acido-alkohol-rezistentne). 3. STANINA MEMBRANA Nalazi se odmah ispod staninog zida. Vrlo je tanka, graena od fosfolipida i proteina. Ima uvrnua koja se zovu mezosomi, koji su pretee mitohondrija. Osim toga stvaraju pregrade kod diobe i stvaraju izvanstanine enzime. Sudjeluju kod dupliranja DNA. Stanina membrana je polupropusna pa ima sve ono to ste uili iz dinamike i fiziologije, ne da mi se sad to pisat. 4. ORGANI ZA KRETANJE I PILI (FIMBRIJE) Ne kreu se sve bakterije. One koje se kreu, to rade da bi nale najbolje mjesto za ivot i razmoavanje i da lake prodiru kroz organizam nesretnog domaina. 1. Bievi ili flagele su najei organi za pokretanje. Obino ih imaju tapiaste bakterije. To su konaste tvorevine duljine 12-25 mikrometara. Moe ih biti jedna (monotriha) ili vi (politriha). Po razmje e taju mogu biti polarne (na jednom kraju), bipolarne (na oba kraja) ili peritrihijalne (po cijeloj povr ini). Nastaju u loptastim tjele cima, koja se zovu bazalne granule, a nalaze se u staninoj stijenci. Obinim mikroskopom se ne vide ni obojane jer su vrlo tanke, oko desetak nm. www.belimantil.info4

Graene su od proteina flagelina. To je kontraktilni protein koji nema ni triptofana ni prolina. Uz to ima i ne lipida, eera i nukleinskih kiselina. Sadri flagelarni H-antigen. Na duljinu bieva utjeu mnogi to faktori. Dobro se razvijaju u tekuim hranilitima i povrini mekih podloga a na tvrdim i u prisutnosti