OSNOVE METODIKE SPORTSKOG TRENINGA

OSNOVE METODIKE SPORTSKOG TRENINGA

• Metodika sportskog treninga proučava zakonitosti u vezi s načinima, vrstama i formama trenažnog rada.

• Sadrži pravila za metodičko oblikovanje postupaka, kojima je cilj razvoj i održavanje sportaševih sposobnosti (metode vježbanja) te usvajanje i usavršavanje tehničko-taktičkih znanja (metode učenja).

• Metodički oblikovati sportski trening znači izabrati trenažne operatore koji odgovaraju postavljenim ciljevima.

• Metodika sportskog treninga proučava zakonitosti u vezi s načinima, vrstama i formama trenažnog rada.

• Sadrži pravila za metodičko oblikovanje postupaka, kojima je cilj razvoj i održavanje sportaševih sposobnosti (metode vježbanja) te usvajanje i usavršavanje tehničko-taktičkih znanja (metode učenja).

• Metodički oblikovati sportski trening znači izabrati trenažne operatore koji odgovaraju postavljenim ciljevima.

Izbor metoda treninga ovisi od:Izbor metoda treninga ovisi od:

• specifičnosti sporta• postavljenih ciljeva i zadataka sportske

pripreme,• stepena treniranosti i sportske forme,• razvojnih značajnosti u pojedinim starosnim

kategorijama,• uslova i mogućnosti u kojima se trenažni

proces izvodi.

• specifičnosti sporta• postavljenih ciljeva i zadataka sportske

pripreme,• stepena treniranosti i sportske forme,• razvojnih značajnosti u pojedinim starosnim

kategorijama,• uslova i mogućnosti u kojima se trenažni

proces izvodi.

S obzirom na cilj i zadatak koji se u trenažnom procesu želi postići, kao i u zavisnosti od sadržaja, dobi igrača, njihove motoričke informisanosti, motoričkih sposobnosti,

funkcionalnih sposobnosti, materijalnih uslova rada i drugih vanjskih faktora, u procesu

treninga razlikuju se, odnosno primjenjuju:

S obzirom na cilj i zadatak koji se u trenažnom procesu želi postići, kao i u zavisnosti od sadržaja, dobi igrača, njihove motoričke informisanosti, motoričkih sposobnosti,

funkcionalnih sposobnosti, materijalnih uslova rada i drugih vanjskih faktora, u procesu

treninga razlikuju se, odnosno primjenjuju:

• nastavne metode,• metode vježbanja,• metode učenja.

• nastavne metode,• metode vježbanja,• metode učenja.

NASTAVNE METODE NASTAVNE METODE

• U metodici obučavanja od nastavnih metoda koriste se slijedeće:

• metoda usmenog izlaganja,• metoda demonstracije,• metoda postavljanja i rješavanja motoričkih

zadataka,• pomoćne metode:

– metoda oponašanja ili imitacije,– metoda ilustracije,– metoda dramatizacije.

• U metodici obučavanja od nastavnih metoda koriste se slijedeće:

• metoda usmenog izlaganja,• metoda demonstracije,• metoda postavljanja i rješavanja motoričkih

zadataka,• pomoćne metode:

– metoda oponašanja ili imitacije,– metoda ilustracije,– metoda dramatizacije.

• Za koju ćemo se nastavnu metodu opredijeliti u procesu obučavanja ovisi o:– dobi igrača, – njihovim individualnim karakteristikama (koje

proizilaze prije svega iz stanja i nivoa njihovih antropoloških obilježja, motoričkih dostignuća, motoričkih znanja),

– karaktera sadržaja koji se obrađuje na treningu, – tipu treninga, kao i – materijalnim uslovima rada (mjesto rada, raspoloživi

prostor za vježbanje, broj raspoloživih pomagala i rekvizita i dr.).

• Međutim, sve ove nastavne metode međusobno su povezane i najčešće se dopunjuju. Zbog toga se rijetko u procesu treninga primjenjuje samo jedna metoda.

• Za koju ćemo se nastavnu metodu opredijeliti u procesu obučavanja ovisi o:– dobi igrača, – njihovim individualnim karakteristikama (koje

proizilaze prije svega iz stanja i nivoa njihovih antropoloških obilježja, motoričkih dostignuća, motoričkih znanja),

– karaktera sadržaja koji se obrađuje na treningu, – tipu treninga, kao i – materijalnim uslovima rada (mjesto rada, raspoloživi

prostor za vježbanje, broj raspoloživih pomagala i rekvizita i dr.).

• Međutim, sve ove nastavne metode međusobno su povezane i najčešće se dopunjuju. Zbog toga se rijetko u procesu treninga primjenjuje samo jedna metoda.

Metoda usmenog izlaganja Metoda usmenog izlaganja

• Ova se metoda koristi u svim oblicima trenažnog rada, pa tako i u metodiciučenja. Kod metodike učenja, metoda usmenog izlaganja može biti u funkcijiopisivanja, objašnjavanja, korekcije i analize same tehnike ili taktikerukometne igre.

• Opisivanje tehnike primjenjuje se u početnoj fazi njegova učenja, tj.neposredno prije demonstracije kako bi igrači dobili na temelju opisa tehnikešto jasniju informaciju o tome kako se izvodi dodavanje lopte koje se uči.

• Ova se metoda koristi u svim oblicima trenažnog rada, pa tako i u metodiciučenja. Kod metodike učenja, metoda usmenog izlaganja može biti u funkcijiopisivanja, objašnjavanja, korekcije i analize same tehnike ili taktikerukometne igre.

• Opisivanje tehnike primjenjuje se u početnoj fazi njegova učenja, tj.neposredno prije demonstracije kako bi igrači dobili na temelju opisa tehnikešto jasniju informaciju o tome kako se izvodi dodavanje lopte koje se uči.

• Objašnjavanje se također koristi u početnoj fazi učenja tehnike dodavanja lopte, tj. poslije njegove demonstracije, ali i u svim drugim situacijama koje zahtijevaju da se igračima daju dopunske informacije o tehnici koje uče ili usavršavaju.

• Korekcija tehnike je usmjerena u cilju upozoravanja na greške, na njihove uzroke kao i načine njihova uklanjanja.

• Analiza tehnike se primjenjuje u fazi njegova usavršavanja, tj. nakon što su igrači svladali osnovnu strukturu tehnike pojedinih elemenata u igri.

• Objašnjavanje se također koristi u početnoj fazi učenja tehnike dodavanja lopte, tj. poslije njegove demonstracije, ali i u svim drugim situacijama koje zahtijevaju da se igračima daju dopunske informacije o tehnici koje uče ili usavršavaju.

• Korekcija tehnike je usmjerena u cilju upozoravanja na greške, na njihove uzroke kao i načine njihova uklanjanja.

• Analiza tehnike se primjenjuje u fazi njegova usavršavanja, tj. nakon što su igrači svladali osnovnu strukturu tehnike pojedinih elemenata u igri.

Metoda demonstracije Metoda demonstracije

• Demonstracija se redovito primjenjuje u početnoj fazi učenja tehničkih elemenata, a koristi se i kasnije, u fazi usavršavanja. Svakoj demonstraciji prethodi kraće opisivanje ili objašnjavanje sa ciljem da se usmjeri pozornost, tj. mentalna budnost igrača na samu strukturu tehnike koju treba promatrati.

• Demonstracija se redovito primjenjuje u početnoj fazi učenja tehničkih elemenata, a koristi se i kasnije, u fazi usavršavanja. Svakoj demonstraciji prethodi kraće opisivanje ili objašnjavanje sa ciljem da se usmjeri pozornost, tj. mentalna budnost igrača na samu strukturu tehnike koju treba promatrati.

Metoda postavljanja i rješavanja motoričkih zadataka

Metoda postavljanja i rješavanja motoričkih zadataka • Ova metoda zasniva se na karakterističnoj

djelatnosti, odnosno aktivnosti igrača u procesu usvajanja ili usavršavanja tehnike.

• Zavisno o tome kakav motorički zadatak trener postavlja pred igrače, razlikujemo primjenu te metode na tzv. nižem i višem nivou.

• Ova metoda zasniva se na karakterističnoj djelatnosti, odnosno aktivnosti igrača u procesu usvajanja ili usavršavanja tehnike.

• Zavisno o tome kakav motorički zadatak trener postavlja pred igrače, razlikujemo primjenu te metode na tzv. nižem i višem nivou.

Pomoćne metode Pomoćne metode • Kada su u pitanju djeca predškolske dobi ili mlađe

školske dobi, motorički zadaci mogu se postavljati i rješavati oponašanjem ili imitacijom, te dramatizacijom i ilustracijom.

• Kada su u pitanju djeca predškolske dobi ili mlađe školske dobi, motorički zadaci mogu se postavljati i rješavati oponašanjem ili imitacijom, te dramatizacijom i ilustracijom.

METODE VJEŽBANJA METODE VJEŽBANJA

• U području metoda vježbanja postoji niz definicija i klasifikacija, međutim, ako se pođe od činjenice da se trenažni proces u svim metodama prvenstveno svodi na razvoj i podizanje osobina i sposobnosti (time i na podizanje vrhunskih rezultata), onda je najprihvatljivija podjela na slijedeće metode:

• U području metoda vježbanja postoji niz definicija i klasifikacija, međutim, ako se pođe od činjenice da se trenažni proces u svim metodama prvenstveno svodi na razvoj i podizanje osobina i sposobnosti (time i na podizanje vrhunskih rezultata), onda je najprihvatljivija podjela na slijedeće metode:

metoda standardno-ponavljajućeg vježbanja - karakteristično je da se vježbe ponavljaju odnosno izvode bez posebno značajnih promjena u njihovoj strukturi i u opterećenju

metoda promjenjivog vježbanja - za ovu grupu metoda karakteristična je primjena različitih vježbi i različitog opterećenja (tijekom vježbanja mijenjase tempo, brzina, ritam, trajanja i opterećenje sa ciljem da se organizam stavi u nove i sve složenije uslove rada)

kombinovana metoda vježbanja - nastala je kao rezultat kombinacija različitih metoda vježbanja i zapravo predstavlja njihovu izvedenicu.

situacijska metoda vježbanja - primjenjuje se kada je sadržaj organizacijskog oblika rada identičan sa ciljem takmičenja. Ova metoda ima najveću primjenu u trenažnoj praksi.

metoda standardno-ponavljajućeg vježbanja - karakteristično je da se vježbe ponavljaju odnosno izvode bez posebno značajnih promjena u njihovoj strukturi i u opterećenju

metoda promjenjivog vježbanja - za ovu grupu metoda karakteristična je primjena različitih vježbi i različitog opterećenja (tijekom vježbanja mijenjase tempo, brzina, ritam, trajanja i opterećenje sa ciljem da se organizam stavi u nove i sve složenije uslove rada)

kombinovana metoda vježbanja - nastala je kao rezultat kombinacija različitih metoda vježbanja i zapravo predstavlja njihovu izvedenicu.

situacijska metoda vježbanja - primjenjuje se kada je sadržaj organizacijskog oblika rada identičan sa ciljem takmičenja. Ova metoda ima najveću primjenu u trenažnoj praksi.

• U samoj sistematizaciji metoda rada, metode vježbanja nazivaju još i praktičnim metodama (metode korištenja motoričke aktivnosti), i dijele ih u tri grupe:metoda vježbanja,metoda takmičenja,metoda igre.

• U samoj sistematizaciji metoda rada, metode vježbanja nazivaju još i praktičnim metodama (metode korištenja motoričke aktivnosti), i dijele ih u tri grupe:metoda vježbanja,metoda takmičenja,metoda igre.

• Metoda takmičenja - zahtijeva visoku psihofizičku stabilnost. Primjenjiva je u svim uzrastima. Kod primjene treba paziti da ne dođe do negativnih pojava (osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost, omalovažavanje itd.).– Takmičarska metoda sastoji se u suprotstavljanju

sposobnosti u borbi za pobjedu. – Uslovi takmičenja stvaraju posebni emocionalni i

psihološki ton.– Ispitivanja u bivšem SSSR-u pokazala su da isto

vanjsko opterećenje daje različiti efekt, i to zavisno o tome da li se vrši u uslovima takmičenja ili u uslovima vježbanja.

– Iz tih razloga takmičarska metoda je vrlo djelotvorna u procesu obučavanja tehnike dodavanja lopte, jer stvara posebne odnose saradnje s jedne i rivalstvo s druge strane.

• Metoda takmičenja - zahtijeva visoku psihofizičku stabilnost. Primjenjiva je u svim uzrastima. Kod primjene treba paziti da ne dođe do negativnih pojava (osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost, omalovažavanje itd.).– Takmičarska metoda sastoji se u suprotstavljanju

sposobnosti u borbi za pobjedu. – Uslovi takmičenja stvaraju posebni emocionalni i

psihološki ton.– Ispitivanja u bivšem SSSR-u pokazala su da isto

vanjsko opterećenje daje različiti efekt, i to zavisno o tome da li se vrši u uslovima takmičenja ili u uslovima vježbanja.

– Iz tih razloga takmičarska metoda je vrlo djelotvorna u procesu obučavanja tehnike dodavanja lopte, jer stvara posebne odnose saradnje s jedne i rivalstvo s druge strane.

• Metoda igre - koristi velik izbor mogućnosti i načina pri realizaciji određenog cilja. – Ova metoda ima zajedničkih osobina s

takmičarskom metodom. – Metoda igre nema stroge pravilnosti kao u metodi

vježbanja. – Koristi se u tehničkoj, taktičkoj i psihološkoj

pripremi. – Igre imaju mnogobrojne varijante što omogućava

raznolikost rada na treningu a uz to pozitivno djeluje na interes i motivisanost igrača i njihovu veću angažovanost.

– Iz tih razloga, metoda igre je također vrlo učestala u samoj metodici obučavanja tehnike dodavanja lopte.

• Metoda igre - koristi velik izbor mogućnosti i načina pri realizaciji određenog cilja. – Ova metoda ima zajedničkih osobina s

takmičarskom metodom. – Metoda igre nema stroge pravilnosti kao u metodi

vježbanja. – Koristi se u tehničkoj, taktičkoj i psihološkoj

pripremi. – Igre imaju mnogobrojne varijante što omogućava

raznolikost rada na treningu a uz to pozitivno djeluje na interes i motivisanost igrača i njihovu veću angažovanost.

– Iz tih razloga, metoda igre je također vrlo učestala u samoj metodici obučavanja tehnike dodavanja lopte.

METODE UČENJA METODE UČENJA • Ove metode koriste se ne samo u procesu

učenja same tehnike dodavanja lopte, nego i u fazi njenog usavršavanja. Osnovne metode učenja u smislu motoričke informiranosti (usvajanja motoričkih znanja i motoričkih navika) jesu:– sintetička metoda,– analitička metoda,– kombinovana metoda,– situaciona metoda,– ideomotorna metoda.

• Ove metode koriste se ne samo u procesu učenja same tehnike dodavanja lopte, nego i u fazi njenog usavršavanja. Osnovne metode učenja u smislu motoričke informiranosti (usvajanja motoričkih znanja i motoričkih navika) jesu:– sintetička metoda,– analitička metoda,– kombinovana metoda,– situaciona metoda,– ideomotorna metoda.

• Osnovno pitanje vezano uz problem učenja cjelina i učenja dijelova je pitanje primjerene metode.

• Jednostavnog odgovora nema, jer o dosta faktora zavisi koja će se metoda primijeniti, a oni se mogu podijeliti na karakteristike motoričkog zadatka i obilježja samog igrača.

• Na izbor metoda učenja i vježbanja utiču dužina zadatka, težina zadatka (u smislu kompleksnosti) i stepen integracije dijelova zadatka.

• Logično je očekivati da će dužim zadacima više odgovarati analitička metoda, dok će kraćim zadacima odgovarati sintetička metoda.

• Osnovno pitanje vezano uz problem učenja cjelina i učenja dijelova je pitanje primjerene metode.

• Jednostavnog odgovora nema, jer o dosta faktora zavisi koja će se metoda primijeniti, a oni se mogu podijeliti na karakteristike motoričkog zadatka i obilježja samog igrača.

• Na izbor metoda učenja i vježbanja utiču dužina zadatka, težina zadatka (u smislu kompleksnosti) i stepen integracije dijelova zadatka.

• Logično je očekivati da će dužim zadacima više odgovarati analitička metoda, dok će kraćim zadacima odgovarati sintetička metoda.

• Dvije najvažnije karakteristike igrača, koje određuju izbor metode učenja i vježbanja, su njegove kognitivne i motoričke sposobnosti. Što je stepenrazvijenosti i jednih i drugih sposobnosti veći, to će češće metoda izbora biti sintetička metoda. I obrnuto, što su i motoričke i kognitivne sposobnosti slabije razvijene, to će se češće morati koristiti analitička metoda.

• Čak i osobine ličnosti igrača mogu odrediti koja će metoda učenja i vježbanja biti pogodnija. Najbitnija je u ovom slučaju anksioznost. Poznato je da sporastom anksioznosti raste i igračeva procjena motoričkog zadatka kao teškog, pa će stoga anksioznim igračima više odgovarati analitička metoda nego sintetička.

• Dvije najvažnije karakteristike igrača, koje određuju izbor metode učenja i vježbanja, su njegove kognitivne i motoričke sposobnosti. Što je stepenrazvijenosti i jednih i drugih sposobnosti veći, to će češće metoda izbora biti sintetička metoda. I obrnuto, što su i motoričke i kognitivne sposobnosti slabije razvijene, to će se češće morati koristiti analitička metoda.

• Čak i osobine ličnosti igrača mogu odrediti koja će metoda učenja i vježbanja biti pogodnija. Najbitnija je u ovom slučaju anksioznost. Poznato je da sporastom anksioznosti raste i igračeva procjena motoričkog zadatka kao teškog, pa će stoga anksioznim igračima više odgovarati analitička metoda nego sintetička.

Sintetička metoda učenja Sintetička metoda učenja

• Ova metoda učenja smatra se najprirodnijom jer se pokret uči u cjelini, odnosno onako kako se vidi i kako će se primjenjivati.

• Pod sintetičkom metodom podrazumijeva se učenje izvođenja tehnike u cjelini primjenom vrlo različitih trenažera i tehničkih pomagala.

• Sintetička metoda je slična situacionoj metodi za koju je u pravilu karakteristično također učenje u cjelini ali bez ikakvih dodatnih pomagala.

• Ova metoda učenja smatra se najprirodnijom jer se pokret uči u cjelini, odnosno onako kako se vidi i kako će se primjenjivati.

• Pod sintetičkom metodom podrazumijeva se učenje izvođenja tehnike u cjelini primjenom vrlo različitih trenažera i tehničkih pomagala.

• Sintetička metoda je slična situacionoj metodi za koju je u pravilu karakteristično također učenje u cjelini ali bez ikakvih dodatnih pomagala.

Sintetičko učenje ima slijedeće prednosti:Sintetičko učenje ima slijedeće prednosti:

• lakše se formira pravilna predstava o kretanju cjeline, te se lakše shvaća osnovni mehanizam i struktura kretanja, kao i povezanost pojedinih pokreta(igrač djeluje kao integrisana cjelina)

• pokreti se izvode u logičkoj vezi, što dovodi do shvaćanja smisla cijele kretnje, a to podiže motivaciju igrača jer imaju jasniju sliku cilja (za živčani sistem je podesnije da je angažovan u cjelini)

• lakše se koristi utjicaj sile teže i sile inercije, čije je iskorištavanja, a i borba s njima presudna za konačni uspjeh

• omogućava se stvaranje pouzdane kinestetičke predstave i kinestetičkog osjećaja u prostoru, što je bitno za usvajanje novog pokreta

• lakše se formira pravilna predstava o kretanju cjeline, te se lakše shvaća osnovni mehanizam i struktura kretanja, kao i povezanost pojedinih pokreta(igrač djeluje kao integrisana cjelina)

• pokreti se izvode u logičkoj vezi, što dovodi do shvaćanja smisla cijele kretnje, a to podiže motivaciju igrača jer imaju jasniju sliku cilja (za živčani sistem je podesnije da je angažovan u cjelini)

• lakše se koristi utjicaj sile teže i sile inercije, čije je iskorištavanja, a i borba s njima presudna za konačni uspjeh

• omogućava se stvaranje pouzdane kinestetičke predstave i kinestetičkog osjećaja u prostoru, što je bitno za usvajanje novog pokreta

Nedostaci sintetičke metode učenja:Nedostaci sintetičke metode učenja:

• nedovoljno precizna usvojenost pojedinih strukturalnih jedinica

• objektivne teškoće da igrač složenu strukturu kretanja izvodi s odgovarajućom kontrolom bitnih detalja.

• nedovoljno precizna usvojenost pojedinih strukturalnih jedinica

• objektivne teškoće da igrač složenu strukturu kretanja izvodi s odgovarajućom kontrolom bitnih detalja.

• od prvog trenutka usvaja se pravilan ritam, bez kojeg nije moguće postići krajnji efekat

• do izražaja dolazi individualnost igrača• kod svih smislenih motoričkih gibanja, druga

metoda učenja praktički i ne postoji (ekonomičnija je od analitičke).

• od prvog trenutka usvaja se pravilan ritam, bez kojeg nije moguće postići krajnji efekat

• do izražaja dolazi individualnost igrača• kod svih smislenih motoričkih gibanja, druga

metoda učenja praktički i ne postoji (ekonomičnija je od analitičke).

• Uzevši u obzir sve specifičnosti sportskog treninga, može se zaključiti da je sintetički model učenja povoljniji.

• Pomoću učenja ovom metodom stečene seinformacije mogu efikasnije primijeniti u konkretnim takmičarskim uslovima i, što je posebno važno, otpornije su na vanjske remeteće faktore.

• Uzevši u obzir sve specifičnosti sportskog treninga, može se zaključiti da je sintetički model učenja povoljniji.

• Pomoću učenja ovom metodom stečene seinformacije mogu efikasnije primijeniti u konkretnim takmičarskim uslovima i, što je posebno važno, otpornije su na vanjske remeteće faktore.

Analitička metoda učenja Analitička metoda učenja • Analitička metoda učenja se sastoji u učenju pokreta u

dijelovima. Pokret se raščlanjuje na pojedine dijelove, zatim se svaki dio posebno uči i kad su tidijelovi usvojeni, prelazi se na njihovo povezivanje u cjelinu (primjer skok-šut:– prvo se uči šut u mjestu, a zatim se povezuje sa skokom).

• Analitičko učenje je u pravilu opravdano u slijedećim slučajevima:– ako je vježba vrlo složena i teška,– ako se vježba sastoji iz mnogo elemenata odnosno strukturalnih jedinica,–  kad cjelovito učenje izaziva strah ili je riskantno u pogledu povreda,– kad se kretanje izvodi vrlo brzo i kad se stvaraju inercijske sile koje

početnik teško savladava.

• Analitička metoda učenja se sastoji u učenju pokreta u dijelovima. Pokret se raščlanjuje na pojedine dijelove, zatim se svaki dio posebno uči i kad su tidijelovi usvojeni, prelazi se na njihovo povezivanje u cjelinu (primjer skok-šut:– prvo se uči šut u mjestu, a zatim se povezuje sa skokom).

• Analitičko učenje je u pravilu opravdano u slijedećim slučajevima:– ako je vježba vrlo složena i teška,– ako se vježba sastoji iz mnogo elemenata odnosno strukturalnih jedinica,–  kad cjelovito učenje izaziva strah ili je riskantno u pogledu povreda,– kad se kretanje izvodi vrlo brzo i kad se stvaraju inercijske sile koje

početnik teško savladava.

Prednosti analitičke metode učenja:Prednosti analitičke metode učenja:

• igrači lakše usvajaju element po element i čini im se da brže napreduju,

• igrači visokih motoričkih sposobnosti i inteligencije lakše uče, jer su zadaci postavljeni na nivo koji je njima dostupan,

• igrači koji su ekstremno neurotični mogu se bojati nekih gibanja, pa se osjećaju bolje ako uče analitički,

• kod učenja besmislenih gibanja, analitičkom metodom mogu se bolje upamtiti dijelovi.

• igrači lakše usvajaju element po element i čini im se da brže napreduju,

• igrači visokih motoričkih sposobnosti i inteligencije lakše uče, jer su zadaci postavljeni na nivo koji je njima dostupan,

• igrači koji su ekstremno neurotični mogu se bojati nekih gibanja, pa se osjećaju bolje ako uče analitički,

• kod učenja besmislenih gibanja, analitičkom metodom mogu se bolje upamtiti dijelovi.

Nedostaci analitičke metode učenja:Nedostaci analitičke metode učenja:

• problem integracije parcijalnih elemenata koji su automatizovani, pa se iz tog razloga ne može ostvariti odgovarajući ritam u dinamici pokreta,

• igrači često ne vide svrhu vježbanja i to smanjuje njihovu automatizaciju, i to iz razloga jer igrač ne vidi pred sobom sliku cjeline,

• parcijalni elementi izdvojeni iz cjeline imaju drugu biomehaničku i psihofizičku strukturu, nego kad su integrisani u cjelinu,

• analitička metoda nije ekonomična, pa zahtijeva mnogo više vremena.

• problem integracije parcijalnih elemenata koji su automatizovani, pa se iz tog razloga ne može ostvariti odgovarajući ritam u dinamici pokreta,

• igrači često ne vide svrhu vježbanja i to smanjuje njihovu automatizaciju, i to iz razloga jer igrač ne vidi pred sobom sliku cjeline,

• parcijalni elementi izdvojeni iz cjeline imaju drugu biomehaničku i psihofizičku strukturu, nego kad su integrisani u cjelinu,

• analitička metoda nije ekonomična, pa zahtijeva mnogo više vremena.

Kombinovana metoda učenja Kombinovana metoda učenja • Naziva se još i kompleksna metoda. • Kombinovana metoda predstavlja kombinovano korištenje

sintetičke i analitičke metode učenja. • Ova je metoda učenja izmjenična sintetičko-analitičko-

sintetička metoda, na osnovu čega se može zaključiti da je sintetička metoda dominantna, a analitička je samo dopunjava.

• Prema tome, primjena ove metode dolazi u obzir kad se prilikom izvođenja tehnike vođenja lopte, koje se prethodno učilo sintetičkom metodom, pojave određene poteškoće u smislu izvođenja.

• Tada se taj dio naknadno podvrgava analitičkoj metodi, ali se odmah nakon toga pokret ponovno izvodi u cjelini, iz razloga što se ne smije dopustiti automatizacija parcijalnih dijelova pokreta.

• Naziva se još i kompleksna metoda. • Kombinovana metoda predstavlja kombinovano korištenje

sintetičke i analitičke metode učenja. • Ova je metoda učenja izmjenična sintetičko-analitičko-

sintetička metoda, na osnovu čega se može zaključiti da je sintetička metoda dominantna, a analitička je samo dopunjava.

• Prema tome, primjena ove metode dolazi u obzir kad se prilikom izvođenja tehnike vođenja lopte, koje se prethodno učilo sintetičkom metodom, pojave određene poteškoće u smislu izvođenja.

• Tada se taj dio naknadno podvrgava analitičkoj metodi, ali se odmah nakon toga pokret ponovno izvodi u cjelini, iz razloga što se ne smije dopustiti automatizacija parcijalnih dijelova pokreta.

Situacijska metoda učenja Situacijska metoda učenja

• Jedan od najboljih načina učenja motoričkih informacija u sportu je onaj koji se odvija na problemskom nivou, odnosno putem situacijske metode. To znači da se motoričko gibanje najbolje uči i usavršava u situacijskim uslovima koji odgovaraju takmičarskim prilikama.

• Što je imitacija bliža originalu, povećava se efikasnost situacijskog treninga. To praktično znači da situacijski trening ima zadatak što potpunije imitirati takmičarske situacije (protivnik, publika, teren, suci).

• Situacijska metoda učenja ne isključuje ostale metode učenja. Može se preporučiti da se osnovne informacije stiču sintetičkim načinom, ali da se definitivna stabilizacija znanja mora odvijati na situacijskom nivou.

• Jedan od najboljih načina učenja motoričkih informacija u sportu je onaj koji se odvija na problemskom nivou, odnosno putem situacijske metode. To znači da se motoričko gibanje najbolje uči i usavršava u situacijskim uslovima koji odgovaraju takmičarskim prilikama.

• Što je imitacija bliža originalu, povećava se efikasnost situacijskog treninga. To praktično znači da situacijski trening ima zadatak što potpunije imitirati takmičarske situacije (protivnik, publika, teren, suci).

• Situacijska metoda učenja ne isključuje ostale metode učenja. Može se preporučiti da se osnovne informacije stiču sintetičkim načinom, ali da se definitivna stabilizacija znanja mora odvijati na situacijskom nivou.

Ideomotorna metoda učenjaIdeomotorna metoda učenja

• Ideomotorna metoda učenja sastoji se u tome da se od igrača zahtijeva misaona reprodukcija zadanog motoričkog zadatka (primjer: dodavanja lopte).

• Proces učenja od formiranja cilja do realizacije, zahtijeva stalno angažovanje i najsloženijih misaonih procesa.

• Značaj misaonih aktivnosti dolazi do izražaja u osmišljavanju izvođenja same tehnike dodavanja lopte kroz povezivanje percijalnih i izvedenih gibanja.

• To znači da igrač nakon treninga treba ponavljati u "glavi" ono što je bio predmet motoričkog učenja natreningu.

• U posljednje vrijeme velika pažnju u procesu treninga posvećuje se primjeni autogene metode.

• Ideomotorna metoda učenja sastoji se u tome da se od igrača zahtijeva misaona reprodukcija zadanog motoričkog zadatka (primjer: dodavanja lopte).

• Proces učenja od formiranja cilja do realizacije, zahtijeva stalno angažovanje i najsloženijih misaonih procesa.

• Značaj misaonih aktivnosti dolazi do izražaja u osmišljavanju izvođenja same tehnike dodavanja lopte kroz povezivanje percijalnih i izvedenih gibanja.

• To znači da igrač nakon treninga treba ponavljati u "glavi" ono što je bio predmet motoričkog učenja natreningu.

• U posljednje vrijeme velika pažnju u procesu treninga posvećuje se primjeni autogene metode.