Patologija I

7/24/2019 Patologija I

http://slidepdf.com/reader/full/patologija-i 1/450

Preddiplomski studij Hortikultura

Fitopatologija I

Koordinator: prof. dr. sc. Jasenka Ćosić



Literatura

Kišatić J. (1992.): Opća fitopatologija

Kišpatić, J. (1992.): Bolesti voćaka i vinove loze

Ćosić, J., Jurković, D., Vrandečić, K. Praktikum iz fitopatologije – www.pfos.hr

Jurković, D., Ćosić, J. (2003.): Zaštita vinograda i voćnjaka od uzročnika bolesti.

Veleučilište u Požegi.

Maceljski, M., Cvjetković, B., Ostojić, Z., Igrc Brčić, J., Pagliarini, N., Oštrec, LJ., Barić, K.,Čizmić, I. (2004.): Štetočinje povrća.

Radman, LJ. (1983.): Fitopatologija – bolesti ratatrskih kultura.

Jurković, D., Ćosić, J. (2004. ): Bolesti suncokreta. U knjizi Vratarić i sur. “Suncokret Helianthus

annuus”.

http://www.pfos.hr/

http://www.pfos.hr/



ZNAČAJ FITOPATOLOGIJE

Razvoj fitopatologije kao zasebne znanstvene discipline osobito je intenzivan od

kraja 19. stoljeća, pa se tako i sama dijeli na nekoliko samostalnih disciplina.

Fitopatologija je znanost o biljnim bolestima

grč. phyton = biljka; patos = bolest; logos = riječ, znanost

Procjena: na Zemlji će biti 2025. oko 8,5 milijardi.

Od 1970. čovječanstvo treba više hrane nego što proizvede,

zato su hrana i pitka voda strateški proizvodi.

Bolesti bilja mogu biti ograničavajući čimbenici pri uzgoju

bilja, a one:

a) smanjuju prinos

b) pogoršavaju kvalitetc) mogu negativno utjecati na zdravlje ljudi i životinja

d) uzrokuju velike ekonomske gubitke



Zadaci fitopatologije:

1. Upoznati uzročnika bolesti.

Od posebnog je značaja poznavati kako ekološki (vanjski) čimbenici (vlaga,

temperatura, svjetlo i sl.) utječu na parazita i kakvi su odnosi između parazita

i biljke domaćina.

2. Utvrditi koji su uzroci biljnih bolesti

Uzročnici biljnih bolesti mogu biti neživi ili abiotski (temperaturni ekstremi, nedostatak svjetla, prevelika ili nedovoljna vlažnost, nedostatak ili suvišak

mineralnih tvari, prisutnost štetnih plinova u tlu i atmosferi, kemijske ozljede,

tuča, snijeg, vjetar, grom i drugo) i živi ili biotski (gljive, bakterije , virusi, viroidi,

mikoplazmama slični organizmi (fitolpazme), rikecije i fanerogamni paraziti ili

parazitne cvjetnjače).



3. Poznavati kako se mijenja otpornost domaćina

pod utjecajem okolinskih čimbenika i čovjeka

4. Poznavati kako se mijenja parazitska sposobnost parazita

Parazitska sposobnost uzročnika bolesti (agresivnost i patogenost) nije stalna,

stabilna ili nepromjenjiva. Ona se stalno mijenja pod utjecajem “unutarnjih” i

“vanjskih” čimbenika.

5. Poznavati sve raspoložive mjere zaštite

(agrotehničke, fizičke, biološke, kemijske i druge mjere borbe)



Zadatak fitopatologije je spriječiti zarazu, odnosno postanak bolesti, a ako

se bolest razvije smanjiti do krajnjih granica štetne posljedice razvoja

parazita na biljkama i, po mogućnosti, zaštiti biljke vodeći računa o zaštiti

čovjekove okoline i ekonomskoj opravdanosti poduzetih mjera.

Gubitak:

- prinosa

- kakvoće

Problem u određivanju gubitaka predstavlja činjenica da na urod i njegovu kakvoću

utječe čitav niz različitih čimbenika (klima, prije svega količina oborina i temperatura;

kvaliteta sjemena ili sadnica; tip tla; obrada; gnojidba; zaštita od bolesti, štetnika ikorova i drugo).



Kultura Gubitak u % od Ukupni gubitakBolesti Štetnici Korovi (%)

Žita 9,2 13,9 11,4 34,5

Krumpir 21,8 6,5 4,0 32,3

Šećerna repa 10,4 8,3 5,8 24,5

Šećerna trska 19,2 20,1 15,7 55,0Leguminoze 11,3 11,3 8,7 33,3

Povrće 10,1 8,7 8,9 27,7

Voće 12,6 7,8 3,0 23,4

Kava, kakao, čaj 17,7 12,1 13,2 42,4Uljarice 9,8 10,5 10,4 30,7

Predive biljke 11,0 12,9 6,9 30,8

Duhan 12,3 10,4 8,1 30,8

Ukupni gubici u svijetu zbog bolesti, štetnika i korova (Cramer, 1967.)



Gubici (riža, pšenica, ječam, kukuruz, krumpir, soja, pamuk, kava) zbog

bolesti, štetnika i korova u razdoblju 1988.-1990.

Područje Gubitak (%)

Europa 28,2

Oceanija 36,2

Sjeverna i Srednja Amerika 31,2

Rusija 40,9Južna Amerika 41,3

Afrika 48,9

Azija 47,1



Često se kaže da je bolest poremećaj u morfološkom i fiziološkom razvoju biljaka,što se manifestira vidljivim znacima - simptomima. Ova definicija obuhvaća bolestikod kojih su vidljivi simptomi, ali ne obuhvaća bolesti bez simptoma (tzv. latentnezaraze). To su slučajevi kada je uzročnik bolesti u biljci, dakle ona nije zdrava, alinema vidljivih znakova zaraze.

Što su normalni životni tokovi?

K riteriji s biološkog i agronomskog stajališta često su različiti.

Tako je npr. kultivirana mrkva s biološkog stajališta bolesna. Divlja mrkva ima

podzemni dio tanak i drvenast, a kultivirana debeo i mesnat. Kod kultivirane mrkve

taj dio ima povećanu količinu parenhimskih stanica, a drvenastih je dijelova malo.

Prema tome kultivirana mrkva pokazuje simptome parenhimatoze, ona je s

biološkog stajališta bolesna, ali s ekonomskog stajališta ona je zdrava.

Slično je i s cvjetačom koja ima mesnate cvjetove ili sa šećernom repom kod koje je

korijem zadebljao i sadrži velike količine šećera.



Za agronome kada se govori o biljnim bolestima postavlja se kriterij nastanka štete,a ako štete nema, tada praktično nema ni bolesti.

Stakman i Harrar (1959.)

Bolest biljaka je fiziološki poremećaj ili abnormalna građa koja je štetna za biljku

ili neki njezin dio ili proizvod, ili koja smanjuje njezinu ekonomsku vrijednost.

Agrios (1997.)

Bolest je niz vidljivih i nevidljivih odgovara biljnih stanica na parazite (ili čimbenike

okolne sredine) koji izazivaju promjene oblika, funkcije ili integriteta biljke, a to

dovodi do slabljenja biljke, njenog uginuća ili propadanja bilo kojeg njenog dijela.



Evolucija parazita

Uzročnici biljnih bolesti su parazitni mikroorganizmi s različitim stupnjem parazitizma

koji su razvili tijekom zajedničke evolucije.

U početku razvijali su se na mrtvoj organskoj tvari, ostacima biljaka: to su saprofiti (grč. sapros = truo + phyton = biljka).

Mikroorganizmi koji potpuno zadovoljavaju svoje potrebe iz mrtve organske tvari su

obligatni saprofiti, oni omogućuju kruženje tvari i energije u prirodi.

Mikroorganizmi koji hranjive tvari uzimaju iz živih organizama su paraziti (grč.parasiteo = jedem zajedno s nekim).

Obligatni ili isključivi paraziti razvijaju se samo na ili u živim biljkama (organima), a

izvan biljaka mogu opstati kao spore ili organi za preživljavanje (konzervaciju). Neki od

njih danas se mogu uzgajati na hranjivim supstratima.

Biotrofi su paraziti koji se hrane jedino iz živih stanica, u njima žive i umnožavaju se ine mogu se uzgajati izvan žive stanice. Pravi biotrofi su virusi, viroidi i fitoplazme.



Između saprofita i parazita postoji mnogo prijelaznih oblika:Fakultativni saprofiti najveći dio života provode na mrtvoj organskoj tvari, a samoiznimno prelaze na žive organizme. Fakultativni paraziti dio života provode na biljkama uzrokujući bolesti, a drugi dioživota kada nemaju pogodnog domaćina ili kada su okolinski uvjeti nepovoljniprovode kao saprofiti.



PODJELA BILJNIH BOLESTI PREMA UZROČNICIMA

1. Neparazitski uzročnici bolesti

- temperaturni ekstremi- nedostatak svjetla

- prevelika ili nedovoljna vlažnost - nedostatak ili suvišak mineralnih tvari - prisutnost štetnih plinova u tlu i atmosferi - kemijske ozljede (fitotoksičnost) - tuča, snijeg, vjetar, grom

Fitotoksičnost Sunčana palež Poremećaj ishrane



2. Parazitski uzročnici bolesti- gljive

- bakterije- virusi

- viroidi

- mikoplazmama slični organizmi - rikecije

- fanerogamni paraziti ili parazitne cvjetnjače

Ustilago avenae Erwinia amylovora BYDV MLO

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Mycoplasma+like+organisms+images/v=2/SID=e/l=II/R=1/*-http://images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3a//images.search.yahoo.com/search/images%3fp=Mycoplasma%2blike%2borganisms%2bimages%26ei=UTF-8%26n=20%26fl=0&h=591&w=768&imgcurl=www.redpalmweevil.com/Phytoplasma/MLO3.jpg&imgurl=www.redpalmweevil.com/Phytoplasma/MLO3.jpg&name=MLO3.jpg&p=Mycoplasma+like+organisms+images&rurl=http%3a//www.redpalmweevil.com/Phytoplasma/mol2.htm&rcurl=http%3a//www.redpalmweevil.com/Phytoplasma/mol2.htm&type=&no=1&tt=5



Abiotski uzročnici bolesti Manjak ili suvišak hranjiva u tlu

Nedostatak ili suvišak hranjivih tvari mogu dovesti do funkcionalnih

promjena, odnosno do promjena koje nastaju u fiziološkim procesima koji se onda manifestiraju kao bolest.

Višak dušika - bujan rast, tamnozelena boja biljaka, produžetakvegetacije, formiranje tanje epiderme i kod žitarica polijeganje, indirektno

utječe na jači razvoj mnogih uzročnika bolesti

Manjak dušika - klorotičan izgled biljaka, usporen rast, opadanje lišća

i niži prinos





Višak fosfora – u prirodi je vrlo rjedak, ali ako se pojavi izaziva

fitotoksičnost Manjak fosfora - crvenkasta ili purpurna boja lišća, lišće je sitnije i stoji

uspravno (erektivno), razvoj korijena je slabiji i smanjen je prinos. Biljkepoprimaju ukočen, krut izgled.

Indirektno dobra opskrbljenost fosforom povećava otpornost biljaka.





Višak kalija – rijedak u prirodi

Manjak kalija - kloroza i nekroza rubova lišća koja se može proširiti načitavu biljku, lišće dobiva crvenkastu boju, izboji se slabije formiraju,

cvjetovi opadaju i slabiji je razvoj korjenovog sustava

Indirektno dobra opskrbljenost kalijem povećava otpornost biljaka.



Manjak kalcija - kloroza i izumiranje meristema, ponekad i čitavih biljaka



Manjak željeza - kloroza (posebno na alkalnim tlima), prvo se javlja

na najmlađem lišću.





Manjak cinka - kloroza i nekroza s

otpadanjem listova (defolijacija),

k od voća je karakteristično stvaranje

malih grančica i sitnog lišća



Manjak bora - k od šećerne repeizaziva "trulež srca", kod celera

posmeđenje unutrašnjosti i

raspucavanje stabljike, kod jabukadeformacije plodova s nekrozama

mesa, kod duhana trulež vrha biljke,kod masline sušenje grančica istvaranje "vještičinih metli".



Manjak ili suvišak vode u tlu

Za normalan rast i razvoj biljaka potrebna je odgovarajuća vlaga kojazavisi o:

vrsti biljke

bujnosti biljke

tipu tla

temperaturi i dr.

Hidrofiti -za svoj razvoj trebaju mnogo vode (riža)

Kserofiti - trebaju izarzito malo vlage (sirak)

Mezofiti - po potrebama za vodom između prethodno navedenih grupa

Višak vode ometa ili onemogućava normalno usvajanje kisika, pa dolazi do

ugibanja biljaka. Kod mnogih biljaka uslijed dugotrajnog suviška vodedolazi do hipertrofije lenticela korijena što se uočava u obliku bjelkastihprištića.Hipertrofija lenticela omogućava lakši prodor nekih parazita u korjenje.



Manjak vode dovodi do opadanja turgora, venuća i sušenja biljaka.

Nedostatak vode



Suvišak vode



Utjecaj visokih i niskih temperatura

Ekstremno visoke temperature (46-52ºC) dovode do ugibanja biljaka,

posebice ako je sadržaj vode u biljkama visok (što je veći sadržaj vode

to je biljka osjetljivija na visoke temperature).K od rajčice kao posljedica visokih temperatura iza jakih kiša plodoviizgledaju kao da su kuhani. Kod krumpira visoke temperature (30-40ºC)

izazivaju pojavu "crno srce".



Niske temperature (smrzavanje) dovode do stvaranja kristala leda u

stanicama i međustaničnim prostorima, a kao posljedica se javlja kidanjestanica i dehidracija protoplazme.

Kod žita niske temperature uzrokuju šturost klasova.Ukoliko se gomolji krumpira smrznu dobivaju zrnatu strukturu i izlučujumnogo vode.

Niske temperature kod skladištenja gomolja krumpira (0ºC do 5ºC) uzrok

su pojave tzv. slatkog krumpira.





Nedostatak i suvišak svjetla

Manjak svjetla dovodi do etiolacije biljaka, odnosno izduženog rasta, pri čemu su klice ili biljke svjetlije boje. Takve su biljke neotporne i lako

podliježu različitim zarazama. Pregusti sklop ima za posljedicu nedostataksvjetla zbog čega se biljke izdužuju i podliježu polijeganju (nezaraznopolijeganje žitarica).Prejaka svjetlost može izazvati ožegotine.



Otrovni plinovi

U blizini industrijskih postrojenja može doći do trovanja biljaka plinovima.Najčešći slučajevi onečišćenja zraka su od SO2 i SO3 i to u blizini talionica

ruda.Otapanje navedenih plinova u vodi uzrok je pojavi tzv. kiselih kiša.

Simptomi bolesti najbolje se vide na voćkama i šumskom drveću i to kaonekroza lenticela i puči, razgradnja kloroplasta, blijeđenje međužilnog

prostora na lišću i drugo.



Kemijske ozljede

Ove ozljede nastaju neadekvatnom primjenom sredstava za zaštitu bilja,što se manifestira u obliku različitih ozljeda i ožegotina (fitotoksičnost).

Najčešći razlog ovome je korištenje navedenih sredstava u većoj količiniili koncentaraciji od propisane.





FITOPATOGENE BAKTERIJE

- bakterioze

- više od 300 vrsta i varijeteta fitopatogenih bakterija

- parazitiraju na više od 1000 biljnih vrsta

- prva otkrivena bakterija je Erwinia amylovora , i danas je iznimno

značajna i čini velike štete na jabukama i kruškama u SAD i Europi - jednostanični heterotrofni organizmi, veličine između 0,5-4,5 x 0,3-0,6 µm

- sve fitopatogene bakterije su štapićastog oblika sa ili bez treplji

(omogućavaju kretanje kroz vodu)



monotrihno

lofotrihno

amfitrihno

peritrihno

- bakterije nemaju potpuno diferenciranu

jezgru nego tzv. nukleoid

- razmnožavaju se vegetativno, najčešće

dijeljenjem, rjeđe pupanjem - sve fitopatogene bakterije su asporogene

- fakultativni paraziti

- aerobne su

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=bacteria+flagella+images/v=2/l=IVI/*-http://www.bmb.leeds.ac.uk/mbiology/ug/ugteach/icu8/images/introduction/flagella.gif



- u biljku prodiru kroz prirodne otvore (puči, lenticele, hidatode) ili kroz

povrede nastale djelovanjem abiotskih (kiša, tuča, vjetar, snijeg) ili

biotskih (insekti, nematode, čovjek) čimbenika

- optimalni uvjeti za razvoj pH 6,2-6,8 i temp. 25-30ºC (min. 0-2 ºC ,

max. 35-37 ºC , letalna 45-55 ºC )

- najbolje se razvijaju u uvjetima povećane vlage

- infekcije gotovo da i nema bez kapi vode

- uglavnom gube vitalnost pod utjecajem direktne sunčeve svjetlosti

(bakterije koje imaju žuti pigment su nešto otpornije) uglavnom

paraziti nadzemnih organa (rod Xanthomonas )

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Xanthomonas+colony+images/v=2/SID=e/l=II/R=1/*-http://images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3a//images.search.yahoo.com/search/images%3fp=Xanthomonas%2bcolony%2bimages%26ei=UTF-8%26n=20%26fl=0&h=320&w=344&imgcurl=www.apsnet.org/education/LessonsPlantPath/CitrusCanker/Images/Figure12.jpg&imgurl=www.apsnet.org/education/LessonsPlantPath/CitrusCanker/Images/Figure12.jpg&name=Figure12.jpg&p=Xanthomonas+colony+images&rurl=http%3a//www.apsnet.org/education/LessonsPlantPath/CitrusCanker/Text/Figure12.HTM&rcurl=http%3a//www.apsnet.org/education/LessonsPlantPath/CitrusCanker/Text/Figure12.HTM&type=&no=1&tt=1



- bakterije čije su kolonije bijele boje parazitiraju uglavnom podzemne

organe ili tkiva u unutrašnjosti domaćina (Erwinia, Pseudomonas )

Najvažniji rodovi fitopatogenih bakterija su:

Agrobacterium

Corynebacterium (Clavibacter)

Erwinia

Pseudomonas

Xanthomonas

Streptomyces

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Pseudomonas+colony+images/v=2/SID=e/l=II/R=1/*-http://images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3a//images.search.yahoo.com/search/images%3fp=Pseudomonas%2bcolony%2bimages%26ei=UTF-8%26n=20%26fl=0&h=512&w=512&imgcurl=www.queensu.ca/micr/faculty/delisle/Images/Mucpsa.JPG&imgurl=www.queensu.ca/micr/faculty/delisle/Images/Mucpsa.JPG&name=Mucpsa.JPG&p=Pseudomonas+colony+images&rurl=http%3a//www.queensu.ca/micr/faculty/delisle/disted.html&rcurl=http%3a//www.queensu.ca/micr/faculty/delisle/disted.html&type=&no=1&tt=5



Najčešći prenosioci su čovjek, insekti, životinjski organizmi, voda i

zračne struje.

Šire se intercelularno razgrađujući središnje lamele.

Na površini biljaka izbijaju u obliku bakterijskog eksudata (kapi ili sluzi).



Simptomi bakterioza

1. Mokra trulež – na tkivima bogatim vodom i hranjivim tvarima

(lukovice, korjenasti organi, plodovi povrća)

Erwinia carotovora pv. carotovora

Pj t i k



Pjegavost i nekroza

- najčešći tip simptoma kod bakterioza

- pjege su u početku vodenaste i prozirne, kasnije posmeđe, a uslijed

pucanja izumrlog tkiva dobivaju izgled kraste

Pseudomonas syringae

Xanthomonas cucurbitae



Pseudomonas syringae



Palež

- napadnuti organ ili njegov dio posmeđi ili pocrni i sasuši se

Erwinia amylovora



Venuće

- traheobakterioze uvelost pojedinih dijelova ili cijelih biljaka

Erwinia stewartii Pseudomonas solanacearum

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Erwinia+stewartii+images/v=2/l=IVI/*-http://www.uky.edu/Agriculture/IPM/scoutinfo/corn/disease/stewwilt/bacwilt2.jpg



Izrasline i tumori

- pod utjecajem bakterija dolazi do hipertrofije

i hiperplazije pa nastaju izrasline,

nabrekline i tumorasti izraštaji

Agrobacterium tumefaciens

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Agrobacterium+tumefaciens+images/v=2/l=IVI/*-http://oregonstate.edu/dept/hort/dpd/image/b22.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Agrobacterium+tumefaciens+images/v=2/l=IVI/*-http://www.apsnet.org/education/LessonsPlantPath/CrownGall/images/fig07sm.jpg



VIRUSI

- viroze

- virologija- otkriveni krajem 19. stoljeća

- prvi istraživač virusa bio je Adolf Mayer

- D. J. Ivanovski je 1892. godine u Akademiji znanosti u Sankt Peterburgu

objavio da postoji nešto sitnije od bakterije i zarazno je – mozaična bolest duhana

Osnovne karakteristike virusa:

- virusi su obligatni paraziti

- submikroskopske su veličine (samo jedna dimenzija prelazi 200 nm) - prolaze kroz bakterijski filter

- umnažaju se samo u živoj stanici odgovarajućeg domaćina

- nemaju vlastiti enzimatski sustav ni izmjenu tvari- otporni su prema antibioticima



Virion (osnovna čestica virusa):

- centralni dio ili srž (RNA ili DNA)

- omotač ili kapsid (protein)

nukleoproteid

Umnažanje virusa DNK/RNK u jezgri

kapsid u citoplazmi

Virus u biljku ulazi preko ozljeda (rana).

Biljke su najčešće sistemično zaražene ( kloroza).



Virusi se mogu prenositi i širiti:- mehaničkim putem (sokom iz bolesne u zdravu biljku) - cijepljenjem, reznicama, izdancima, vegetativnim organima

- insektima (tripsi, grinje, lisne uši, štitaste uši, cikade, stjenice)

- nematodama (rodovi Longidorus i Xiphinema )

- gljivama (S. endobioticum →X virus krumpira) - parazitnim cvjetnjačama (Cuscuta sp)

- sjemenom (npr. mozaik graha i mozaik salate)

- tlom

Mjere zaštite: - uništenje žarišta infekcije (uništavanje korovnih biljaka koje mogu biti

zaražene virusima koji zaražavaju i kulturne biljke, prostorna izolacijakultura koje napadaju iste vrste virusa ( na pr. lucerne i djeteline od

graška i graha) - uništavanje vektora virusa

- uzgoj otpornih sorata i hibrida

- terapija bolesnih biljaka (termoterapija)

- kultura meristema



Apple mosaic virus

Cucumber mosaic virus

Tomato spotted wilt

virus

Tomato mosaic virus

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=cucumber+virus+diseases+images/v=2/l=IVI/*-http://www.semena.org/agro/diseases2/image/27-3.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=plant+virus+images/v=2/l=IVI/*-http://www.apsnet.org/education/LessonsPlantPath/TMV/images/fig5.jpg



Wheat streak mosaic virus Potato mop-top virus

Maize chlorotic dwarf

virus

Barley yellow dwarf

virus

Alfalfa mosaic virus

Beet yellows virus

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=cucumber+virus+diseases+images/v=2/l=IVI/*-http://nilgs.naro.affrc.go.jp/NASU/diseases/IMG/ims0240.jpg

http://www.btny.purdue.edu/Extension/Pathology/CropDiseases/Corn/jpgDisplay.fcgi?jpgName=Corn%3Cbr%3EMaize+Chlorotic+Dwarf&jpgFile=Img/Large/MCDV.jpg



GLJIVE- grč. mykes, lat. fungi

- mikoze, mikologija

ISHRANA GLJIVA

- heterotrofni organizmi

1. Saprofiti – hrane se mrtvom organskom tvari

P i illi f ti P i illi b ti

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=bread+mold+images/v=2/l=IVI/*-http://food.oregonstate.edu/images/safety/bread_mold.jpg



Penicillium roqueforti

Penicillium camemberti

2 Paraziti

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=camembert+cheese/v=2/SID=e/l=II/R=11/SS=i/OID=81805fa5851521f4/SIG=1j5nmg0jk/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3Dcamembert%2Bcheese%26ei%3DUTF-8%26fl%3D0%26fr%3DFP-tab-web-t%26b%3D1&h=150&w=150&imgcurl=www.deliaonline.com%2Fpicturelibrary%2Fjpeg150%2Fca%2Fcamembert-02.jpg&imgurl=www.deliaonline.com%2Fpicturelibrary%2Fjpeg150%2Fca%2Fcamembert-02.jpg&size=20.8kB&name=camembert-02.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Fwww.deliaonline.com%2Fingredients%2Fingredientsatoz%2Fi_0000000046.asp&rurl=http%3A%2F%2Fwww.deliaonline.com%2Fingredients%2Fingredientsatoz%2Fi_0000000046.asp&p=camembert+cheese&type=jpeg&no=11&tt=557

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Penicillium+camemberti/v=2/SID=e/l=II/R=3/SS=i/OID=e5879daa4f0e5e4a/SIG=1j7ogvqle/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DPenicillium%2Bcamemberti%26ei%3DUTF-8%26fl%3D0%26fr%3DFP-tab-web-t&h=254&w=511&imgcurl=www.univ-brest.fr%2Fesmisab%2Fsitesc%2FMyco%2Ffiches%2FPcamembertiCYA.jpg&imgurl=www.univ-brest.fr%2Fesmisab%2Fsitesc%2FMyco%2Ffiches%2FPcamembertiCYA.jpg&size=42.6kB&name=PcamembertiCYA.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Fwww.univ-brest.fr%2Fesmisab%2Fsitesc%2FMyco%2Ffiches%2FPcamemb.htm&rurl=http%3A%2F%2Fwww.univ-brest.fr%2Fesmisab%2Fsitesc%2FMyco%2Ffiches%2FPcamemb.htm&p=Penicillium+camemberti&type=jpeg&no=3&tt=14

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Penicillium+camemberti/v=2/SID=e/l=II/R=2/SS=i/OID=81c7be798e6a6cba/SIG=1h6rborkt/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DPenicillium%2Bcamemberti%26ei%3DUTF-8%26fl%3D0%26fr%3DFP-tab-web-t&h=100&w=150&imgcurl=www.mnhn.lu%2Frecherche%2Fpics%2Fpenicillium_camemberti.jpg&imgurl=www.mnhn.lu%2Frecherche%2Fpics%2Fpenicillium_camemberti.jpg&size=8.3kB&name=penicillium_camemberti.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Fwww.mnhn.lu%2Frecherche%2Fproj_eco_fungi.htm&rurl=http%3A%2F%2Fwww.mnhn.lu%2Frecherche%2Fproj_eco_fungi.htm&p=Penicillium+camemberti&type=jpeg&no=2&tt=14

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Penicillium+roqueforti/v=2/SID=e/l=II/R=7/SS=i/OID=6fd0ca45c7909be2/SIG=1jm5p6cn6/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DPenicillium%2Broqueforti%26ei%3DUTF-8%26toggle%3D1%26fr%3DFP-tab-web-t&h=107&w=100&imgcurl=www.cheesemaking.com%2Fimages%2Fc9_web.jpg&imgurl=www.cheesemaking.com%2Fimages%2Fc9_web.jpg&size=6.0kB&name=c9_web.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Fwww.cheesemaking.com%2Fproduct_info-cPath-67-products_id-157-PHPSESSID-9390351454e0613f6f9377a23099d4db.php&rurl=http%3A%2F%2Fwww.cheesemaking.com%2Fproduct_info-cPath-67-products_id-157-PHPSESSID-9390351454e0613f6f9377a23099d4db.php&p=Penicillium+roqueforti&type=jpeg&no=7&tt=37

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Penicillium+roqueforti/v=2/SID=e/l=II/R=5/SS=i/OID=eba8661cd0557db8/SIG=1in31j94b/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DPenicillium%2Broqueforti%26ei%3DUTF-8%26toggle%3D1%26fr%3DFP-tab-web-t&h=283&w=217&imgcurl=www.monanneeaucollege.com%2F6.svt.chap11_fichiers%2Fpenicillium-roqueforti.2.jpg&imgurl=www.monanneeaucollege.com%2F6.svt.chap11_fichiers%2Fpenicillium-roqueforti.2.jpg&size=10.4kB&name=penicillium-roqueforti.2.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Fwww.monanneeaucollege.com%2F6.svt.chap11.htm&rurl=http%3A%2F%2Fwww.monanneeaucollege.com%2F6.svt.chap11.htm&p=Penicillium+roqueforti&type=jpeg&no=5&tt=37

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Penicillium+roqueforti/v=2/SID=e/l=II/R=2/SS=i/OID=65461616ca6be8e2/SIG=1n3v663v3/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DPenicillium%2Broqueforti%26ei%3DUTF-8%26toggle%3D1%26fr%3DFP-tab-web-t&h=500&w=500&imgcurl=www.sci.muni.cz%2Fmikrob%2FMiniatlas%2Fimages%2Fplisne%2Fkolonie%2FPenicillium%2520roqueforti%2520CCF%25202310%2520CYA%25207-25.jpg&imgurl=www.sci.muni.cz%2Fmikrob%2FMiniatlas%2Fimages%2Fplisne%2Fkolonie%2FPenicillium%2520roqueforti%2520CCF%25202310%2520CYA%25207-25.jpg&size=29.6kB&name=Penicillium%20roqueforti%20CCF%202310%20CYA%207-25.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Fwww.sci.muni.cz%2Fmikrob%2FMiniatlas%2Fpen-roq.htm&rurl=http%3A%2F%2Fwww.sci.muni.cz%2Fmikrob%2FMiniatlas%2Fpen-roq.htm&p=Penicillium+roqueforti&type=jpeg&no=2&tt=37



2. Paraziti

- fakultativni

- obligatni ili isključivi (sve plamenjače, pepelnice i hrđe)

3. Pertofiti – stanicu ubiju enzimima ili toksinima i tada se nasele na nju

Triptofiti - svojim produktima (enzimima) stanicu toliko oslabe da ona pod

utjecajem abiotičkih činilaca odumire, te se onda gljiva na nju naseli

zajednički naziv za pertrofite i triptofite je nekrofiti

4. Simbionti

Simbioza predstavlja dugotrajan, tijesan suživot dvaju ili više organizama, kojiuključuje barem jedan eukariotski organizam.

- suživot od kojeg svi članovi simbioze imaju koristi. Takav oblik simbioze se preciznijenaziva mutualizam od lat. mutuare -uzajmiti, posuditi.

š



• Mikoriza predstavlja simbiozu između korijenja viših biljaka i gljiva.Pojavljuje se u više od 80% biljnih vrsta. Hife gljiva povećavaju apsorpcijuhranjivih tvari iz tla i zato je mikoriza vrlo važna za biljke siromašnih tala.Najrasprostranjeniji oblik simbioze čine lišajevi.

• Lišajevi su nastali kao simbioza jednostaničnih algi (zelenih ili modrozelenih) igljiva tj. njihovih niti (hifa).

Lišajevi

• Alga fotosintezom stvara organske tvari, a gljiva štiti algu i opskrbljuje jevodom i mineralnim tvarima. Danas znamo da oko 40 000 različitih vrsta

gljiva živi isključivo u simbiontskoj zajednici sa zelenim algama i da na druginačin ne mogu ostvariti svoje životne funkcije. Ovo je vrhunska razinasimbioze jer nastaju novi organizmi u pogledu morfologije, fiziologije iekoloških osobina.

GRAĐA TIJELA GLJIVA



GRAĐA TIJELA GLJIVA

• Pseudogljive i neke prave gljive (Chytridiomycetes , Synhitr ium endobioti cum)imaju tijelo izgrađeno iz gole protoplazmatične mase

• Nespolno se razmnožavaju zoosporama

• Spolno razmnožavanje – zimski zoosporangij

• Mogu biti vektori biljnih virusa (npr. Polymyxa, Spongospora )

• Najvažnije fitopatogene vrste su iz pododjela Plasmodiophoromycota :

- Plasmodiophora

- Polymyxa

- Spongospora



- savršenije gljive – izdužene cjevaste stanice – HIFE

- splet hifa čini vegetativno tijelo gljive – MICELIJ

- hife rastu vršno izduživanjem

- micelij može biti jednostaničan (NESEPTIRAN) ili

višestaničan (SEPTIRAN)

- neseptiran micelij – Plasmodiophoromycota – pododjel Oomycota

- septiran micelij – ASCOMYCOTABASIDIOMYCOTA

DEUTEROMYCOTA

SMJEŠTAJ MICELIJA

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=aseptate+mycelium+images/v=2/SID=e/l=II/R=1/*-http://images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3a//images.search.yahoo.com/search/images%3fp=aseptate%2bmycelium%2bimages%26ei=UTF-8&h=162&w=200&imgcurl=plant-protection.massey.ac.nz/171_284/cs_notes/sect_2/sect_2_2/fig7.gif&imgurl=plant-protection.massey.ac.nz/171_284/cs_notes/sect_2/sect_2_2/fig7.gif&name=fig7.gif&p=aseptate+mycelium+images&rurl=http%3a//plant-protection.massey.ac.nz/171_284/cs_notes/sect_2/sect_2_2/page5.htm&rcurl=http%3a//plant-protection.massey.ac.nz/171_284/cs_notes/sect_2/sect_2_2/page5.htm&type=&no=1&tt=1



SMJEŠTAJ MICELIJA

1. Epifitni ili ektoparaziti

- vegetativno tijelo gljive s fruktifikacijskim organima nalazi se

na površini zaraženih biljnih organa

- ishrana se obavlja preko sisaljki ili haustorija



2. Endofitni paraziti

Intracelularni paraziti - micelij se razvija prolazeći kroz stanice domaćina



Intercelularni paraziti - micelij prolazi između stanica domaćina, da bi

mogao crpiti hranjive tvari micelij mora imati

haustorije koje prodiru u unutrašnjost stanica



Razmnožavanje gljiva

SPOLNO NESPOLNO

SPORE npr. oospore, askospore

PLODIŠTA npr. periteciji,kleistoteciji, apoteciji

VEGETATIVNO

(dijelovima hifa)

SPORE nastaju

nespolnim putem

transformacijom hifa

npr. konidije, oidije,uredospore,piknospore



Nespolno razmnožavanje - spore nastaju fragmentacijom i transformacijom hifa

- omogućuje širenje parazita tijekom vegetacije.

Spolno razmnožavanje - spore se razvijaju nakon spolne oplodnje

- omogućuju održavanje tijekom nepovoljnih uvjeta

Izogamija – kopulacija gameta koje se razlikuju

fiziološki (+ i -), a ne razlikuju se morfološki



Heterogamija – kopulacija gameta koje se razlikuju i fiziološki i

morfološki

Ascomycota: anteridij + askogon = askus s askosporama

Oomyceta - Oogamija: anteridij + oogonij = oospora

SIMPTOMATOLOGIJA

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=male+symbol/v=2/SID=e/l=II/R=2/*-http://images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3a//images.search.yahoo.com/search/images%3fp=male%2bsymbol%26ei=UTF-8%26n=20%26fl=0&h=173&w=175&imgcurl=www.scdhec.net/hs/trident/images/prostate.jpg&imgurl=www.scdhec.net/hs/trident/images/prostate.jpg&name=prostate.jpg&p=male+symbol&rurl=http%3a//www.scdhec.net/hs/trident/healthy/testicle.htm&rcurl=http%3a//www.scdhec.net/hs/trident/healthy/testicle.htm&type=&no=2&tt=520



S O O OG J

Simptomi su posljedica različitih procesa koji se dešavaju u ili na biljci pod

utjecajem aktivnosti patogena i reakcije biljke. Prije nego se simtomi pojave

patogen mora prodrijeti u biljku i u biljci se proširiti.

Venuće



Venuće

posljedica abiotskih i biotskih uzročnika bolesti

Prvo zeljasti dijelovi ili čitave biljke venu, a kasnije se zahvaćeni dijelovi

suše.

Venuće koje nastaje kao posljedica abiotskih uzročnika može bitimehaničko

(nastaje kao posljedica stvarnog nedostatka vode - suša) i fiziološko

(nastaje kada voda nije dostupna biljci iako je u tlu ima; kod zaslanjenih

tala ili na pr. kod niskih temperatura).

V ć k lj di bi t kih k t j k d iti l

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=abiotic+wilting+images/v=2/l=IVI/*-http://www.apsnet.org/online/feature/abiotic/images/nutrition/FLPP229a.jpg



Venuće kao posljedica biotskih uzroka nataje kada se paraziti nasele u

provodnom staničju biljke, te je onemogućen normalan dotok vode. Uzrok

tome je ili začepljenje žila micelijem ili intoksikacija toksinima. Uzročnici

takovog venuća su najčešće gljive pa govorimo o traheomikozama i bakterije

kada se radi o traheobakteriozama.

Bakterijsko venuće izaziva na pr. Corynebacterium sepedonicum i



Bakterijsko venuće izaziva na pr. Corynebacterium sepedonicum i

Pseudomonas solanacearum na krumpiru.

Kao traheomikoza često se spominje primjer na kajsijama kod kojih

venuće izaziva Verticillium albo-atrum, venuće krastavaca i rajčiceuzrokovano gljivom Fusarium oxysporum i dr.



F. oxysporum f. sp. lycopersici



Ralstonia solanacearum

Promjene boje



Promjene boje

- opća promjena boje

- djelomična promjena boje

- pjegavosti

Opća promjena boje nastupa kod žutica ili kloroza. Žutica može biti

izazvana nedostatkom željeza u tlu, odnosno inaktiviranjem željezauslijed suviška kalcija (česta pojava kod vapnenih tala). Žutica također

nastaje i kao posljedica dugotrajne vlage (pomanjkanje kisika) što je čest

slučaj kod žitarica zasijanim na težim i slabije propusnim tlima ili nakon

dugotrajnih obilnih kiša.

Zarazna žutica uzrokovana je najčešće virusima, a posljedica je smanjenje

produkcije klorofila ili degeneracije kloroplasta.



Nedostatak Fewww.uky.edu

Virus žutice repe www.photos.eppo.org

D jelomična promjena boje



-nasljedna panašira ili nezarazni mozaik

Panašira je česta kod ukrasnog bilja, drveća, grmlja i trava, a pod panaširom

se podrazumjeva šarolikost lišća pri čemu se osim zelene javljaju i druge boje(najčešće bijela i žuta) i boje su međusobno oštro odjeljene jedna od druge.

t ti ik kl tič j lišć k l t blik t

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Scindapsus+images/v=2/l=IVI/*-http://batraciens.net/scindapsus_punctus1.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Scindapsus+images/v=2/l=IVI/*-http://www.socvet.si/roze%20jpg/scindapsus.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=croton+images/v=2/l=IVI/*-http://www.cdplants.com/images/croton.jpg



prstenasti mozaik - klorotične pjege na lišću su okruglastog oblika poput

prstena, pri čemu je unutarnji dio prstena zelene boje kao i preostali dio

lista ( šarka šljive, prstenasti mozaik krušaka)

aucuba mozaik - mozaične pjege su veće, manje ili više oštro odjeljene

od ostale zelene boje lista (aucuba mozaik krumpira);

ako su pjege veće i pokrivaju veći dio lisne površine radi se o calico mozaiku

(calico virus breskve)

prugasti mozaik - mozaične pjege se šire u vidu svjetlozelenih pruga duž žila

mozaik žila - uz glavne žile je svjetlozeleno ili tamno obojeno tkivo

međužilni mozaik - između žila je uočljiv mozaični simptom

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=plant+mosaic+images/v=2/l=IVI/*-http://www.oznet.ksu.edu/path-ext/factSheets/Rose/roseimages/rosemosaic1small.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=plant+mosaic+images/v=2/l=IVI/*-http://www.extension.umn.edu/projects/yardandgarden/diagnostics/Images/purpleconeflowercmv-jlb.JPG



ringspot virus vein clearing rose mosaic virus

cucumber mosaic virus alfalfa mosaic virus

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=cucumber+virus+diseases+images/v=2/l=IVI/*-http://nilgs.naro.affrc.go.jp/NASU/diseases/IMG/ims0240.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=plant+mosaic+images/v=2/l=IVI/*-http://www.oznet.ksu.edu/path-ext/factSheets/Rose/roseimages/rosemosaic1small.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=plant+mosaic+images/v=2/l=IVI/*-http://www.extension.umn.edu/projects/yardandgarden/diagnostics/Images/purpleconeflowercmv-jlb.JPG

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=calico+mosaic+images/v=2/l=IVI/*-http://gemini.biosci.arizona.edu/viruses/bcamv/BCaMV_bean_2a.jpg



Bean calico mosaic virus Apple mosaic virus

Tobacco mosaic

virus (aucuba)

Wheat strike mosaic virus

Pjegavost

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=calico+mosaic+images/v=2/l=IVI/*-http://gemini.biosci.arizona.edu/viruses/bcamv/BCaMV_bean_2a.jpg



j g

mjestimična ograničena promjena boje na bilo kojem organu biljke (list,grana, cvijet, plod i dr.).

Pjege su vrlo različite po veličini, obliku i rasporedu. Uzroci pjega mogu bitiabiotske i biotske prirode.

Suha pjegavost može nastati uslijed tuče. Te su pjege u početku svjetlije, a

kasnije potamne.

Sunčana palež najčešće nastaje u plasteničkom i stakleničkom načinuproizvodnje.

Suha pjegavost može nastati i kao posljedica napada nekih gljiva



(Mycosphaerella sentina - uzročnik sive pjegavosti lišća krušaka;Phyllosticta prunicola - siva pjegavost lista šljive).

Ove su pjege obično oštro odjeljene od zdravog dijela lista.

Paleži su pjegavosti s dubokim razaranjem biljnog tkiva, pri čemu narazličitim organima nastaju ulegnute pjege (rodovi Colletotrichum,Ascochyta, Gleosporium; Erwinia amylovora).

Ovdje pripadaju i paleži kore koje mogu nastati kao posljedica abiotskih(smrzavanje) i biotskih faktora (rak kore jabuka - Nectria galligena).

Krastavost je takav tip pjegavosti gdje su pjege u obliku krasta. Ovaj tip



Krastavost je takav tip pjegavosti gdje su pjege u obliku krasta. Ovaj tip

simptoma mogu izazvati gljive (Venturia inaequalis), bakterije

(Streptomyces scabies) i virusi (Psorosis virus na citrusima).

Venturia pirina

Psorosis virus

Streptomyces

scabies

Unutarnje suhe pjegavosti nastaju unutar tkiva plodova, lukovica ili



Unutarnje suhe pjegavosti nastaju unutar tkiva plodova, lukovica ili

gomolja, a sastoje se od suhog staničja unutar zdravog tkiva. One mogu bitinezarazne (uzrok su abiotski čimbenici) ili zarazne (uzrok su biotskičimbenici, najčešće virusi). Primjer nezaraznih unutarnjih suhih pjega je"crno srce gomolja krumpira" koje nastaje kao posljedica djelovanjavisokih temperatura ili uslijed nedostatka kalija.

Nekroza

čest simptom za koji je karakterističan prestanak funkcije i odumiranjetkiva. Nekrozi često prethode neki drugi simptomi (promjena boje,pjegavost), a sam proces nekroze je često veoma brz.

Uzročnici nekroza mogu biti gljive i virusi, a dijele se na:

- nekroze na listu - Plasmopara viticola (uzročnik plamenjače vinove loze)

- nekroze na stabljici - najčešće se javljaju u obliku crtica (Solanum virus 2na krumpiru)

- nekroze vrha (top necrosis) - nekroze najmlađih dijelova biljaka("vrhova"); aucuba virus krumpira na paprici

- nekroze u plodu ili sjemenu - šarka šljive (nekroza u mesu ploda)



Plasmopara viticola Šarka šljive

Peronospora parasitica

Gnjiloća ili trulež



Gnjiloća ili trulež

- razaranje živog tkiva izazvano bakterijama ili, rjeđe, gljivama

Do truleži dolazi zbog razgradnje staničnih opni i središnjih lamela pri

čemu stanice gube oblik i funkciju. Razlikujemo suhu i mokru trulež štoovisi o prisutnosti vode. Mokra trulež svojstvena je za organe s mnogo vode

(plodovi, gomolji, lukovice), a često se pojavljuje na uskladištenimproizvodima

(Botrytis cinerea na jagodama, Sclerotinia vrste na mrkvi i dr.).

Botrytis cinerea Sclerotinia sclerotiorum Monilia sp.

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Sclerotinia+on+carrot+images/v=2/l=IVI/*-http://www.bejo.com/images/Sclerotinia%20rot.jpg



Erwinia carotovora

Pectobacterium carotovorum

Morfološke promjene



mogu biti izazvane biotskim i abiotskim uzročnicima

One su ponekada karakterističan simptom za određene bolesti pa služeu dijagnostičke svrhe. Na pr. kovrčavost lista breskve (uzročnik Taphrina

deformans) je posljedica hipertrofije (mnogostruko povećanje volumenazaraženih stanica)Kod raka krumpira (Synchitrium endobioticum) postanak tumorastih

tvorevina je posljedica hipertrofije i hiperplazije (povećanje volumena,

povećanje njihova broja) stanica. Hipoplazija je pojava usporene diobe stanica, odnosno smanjivanja njihovog broja.

Synchitrium endobioticum Taphrina deformans



Taphrina pruni - rogač šljive

Ustilago maydis- mjehurasta snijet kukuruza

Nanizam (patuljavost) i gigantizam (divovski rast) također su oblik



morfoloških promjena.

Blastomanija ("vilin grm", "vještičina metla") je promjena oblika

dijelova grana. Na takovim granama uočavamo gusto zbijene mnogobrojne

grane koje pretežito imaju uspravan rast (metla). Te grane vrlo rano u

proljeće prolistavaju brojnim sitnijim listovima, ali ne cvatu ili cvatu vrlo

malo. Pojava blastomanije može se uočiti na trešnjama i višnjama (Taphrina

cerasi) i šljivama (Taphrina insititiae).

www.win4.co.cc/taphrina-cerasi.html

www.shouragroup.com

U morfološke promjene pripadaju i virescencija (cvijet uslijed zaraze virusom



pozeleni), proliferacija (prorašćivanje cvijeta u stabljiku ili list), nitavost lista

(od plojke ostaje samo glavna žila ili uski dio plojke uz glavnu žilu),

novotvorevine (šiške, gale, cecidije - nastajanje izraslina uslijed podražaja

stranog organizma).

virescencija

Rane su pasivno nastale ozljede koje su vezane za razdvajanje ili gubitak

tkiva i ujedno za stvaranje kalusa (regeneracija tkiva) Rane nastaju uslijed



tkiva i ujedno za stvaranje kalusa (regeneracija tkiva). Rane nastaju uslijed

djelovanja tuče, zime, munja, djelovanja insekata ili drugih životinja i slično.

Izlučivanje sluzi i smole je posljedica patoloških procesa u unutrašnjimtkivima. Izlučivanje smole je čest slučaj kod koštičavog voća. Na ranamadrveća često dolazi do izlučivanja sluzi u kojoj se nalaze bakterije.

Prisutnost parazita na biljci kao simptom bolesti. Na pr. pepelnica na lišću

j b k ili i l t t bj lič t l k d i lij i



jabuke ili vinove loze stvara stvara bjeličaste prevlake od micelija i spora

koje se lako uočavaju.

BOLESTI BEZ SIMPTOMA



-simptomi ponekada mogu potpuno izostati (npr. krumpir sorte Erstling 100%

zaražen virusom mozaika (Solanum virus 1), ali nikada nema znakova bolesti

Uzrok bolesti bez simptoma mogu biti:

- apatogen uzročnik (uzročnik bolesti je slabo patogen i njegovo prisustvo neizaziva reagiranje domaćina)

- tolerantan (otporan) domaćin (domaćin ima nasljednu ili stečenutoleranciju, odnosno tolerantan je na napad parazita i ne reagira na njegovu

prisutnost)

Zaraze bez simptoma nazivaju se latentne zaraze. Latentnost može biti faza u

razvoju bolesti ili samostalan proces razvoja bolesti.

Kochova pravila



1. Parazit se mora nalaziti na svim bolesnim biljkama u prirodi (određena biljna

vrsta s jednakim simptomima).

2. Parazita treba izolirati s bolesnih biljaka i uzgojiti na umjetnom hranjivom

supstratu u čistoj kulturi ili na zdravim test biljkama (obligatni paraziti, biotrofi);

treba proučiti sve kulturalne, morfološke i patološke karakteristike izoliranog

parazita.

3. Čistom kulturom inficirati zdrave biljke iste vrste s koje je parazit izoliran u točki 1.

Simtomi moraju biti jednaki kao na prirodno zaraženim biljkama (točka 1).

4. S umjetno inficiranih biljaka učiniti reizolaciju parazita, u čistoj kulturi

karakteristike parazita moraju biti jednake onima iz prve izolacije (točka 2).



1.

2.

3.

4.

ZARAZA U BILJNOJ PATOLOGIJI



Da bi se ostvarila neka zaraza mora biti ispunjeno pet uvjeta:

Izvor zaraze

Način prenošenja parazita (putevi širenja parazita)

Ulazna mjesta u organizam

Sposobnost parazita da izvrši zarazu

Sposobnost domaćina da primi parazita

Izvor zaraze



1. Zaraženi domaćin

- sa ili bez simptoma

Solanum nigrum izvor zaraze za mnoge viroze krumpira, ali sam ne pokazuje

nikakve vidljive znakove bolesti. Brojni korovi, posebice višegodišnji, značajan

su izvor različitih virusa, ali i bakterija i gljiva, a najčešće sami nemaju

simptoma. Mnoge trave ili samonikla pšenica izvor su zaraze za Erysiphe

graminis tritici - pepelnica pšenice.

1 Saprofitski razvojni stadij



1. Saprofitski razvojni stadij

- saprofitski razvoj na površini budućeg domaćina

(Taphrina deformans - uzročnik kovrčavosti lista breskve - parazitira na listu

breskve kojeg može zaraziti dok je još sasvim mlad. Ljeti se pod kutikulomstvaraju askusi i askospore koje vjetar raznosi po krošnji breskve, dolaze na

pupove i zadržavaju se na ljuskama. Prokliju u micelij na kojem se stvaraju

konidije koje ovdje žive saprofitski. U proljeće kada se pupovi otvore konidije

prokliju u micelij koji prelazi na parazitski način života)

- u tlu



u tlu

(uzročnik patološkog polijeganja žitarica - Gaeumannomyces graminis - održavase u tlu na zaraženim biljnim ostacima i višegodišnji su izvor zaraze za slijedeću

kulturu. U tlu se na biljnim ostacima održavaju i brojne druge gljive kao na pr.Fusarium moniliforme, Fusarium graminearum, Rhizoctonia solani, Pythium de

baryanum i dr.)

3. Trajne spore i slična stanja



- pododjel Mastigomycotina, razred Oomycetes – oospore

- pododjel Basidiomycotina, red Ustilaginales - hlamidospore

- pododjel Basidiomycotina, red Uredinales – teleutospore- plodišta – apoteciji, periteciji, kleistoteciji, piknidi, acervuli

- sklerocije, geme

oospore

hlamidospore teleutospore

apoteciji kleistotecij

peritecij

piknid

acervul

sklerocije

Putevi širenja parazita



Direktni način širenja

1. germinativnim dijelovima

- potomstvo bolesne biljke-majke, a to je sjeme u najširem smislu, biva

neposredno zaraženo

Posebno su značajni slučajevi prašnih snijeti pšenice i ječma gdje biljka-majka

nije bolesna, ali na njoj dolazi do zaraze zrna (sjemena) koje slijedeće godine

daje zaraženu biljku na kojoj će čitav klas biti pretvoren u crnu praškastu

masu hlamidospora.

2. vegetativnim dijelovima - u prirodi, ali i u praksi mnoge se biljke razmnožavajuegetati nim dijelo ima kao što s re nice podanci riježe gomolji i dr Goto o



vegetativnim dijelovima kao što su reznice, podanci, vriježe, gomolji i dr. Gotovoda nema biljke koja se može razmnožavati vegetativnim dijelovima, a da se na taj

način ne prenosi i neki uzročnik bolesti (najčešće virusi, rjeđe bakterije i gljive).Bolesti se mogu prenositi i zakorjenjivanjem listova što se često koristi ucvjećarstvu.Plemkama vinove loze prenosi se gljivična bolest crna pjegavost (Phomopsisviticola), a na taj način se prenose i brojne viroze vinove loze.

3. prijenos kontaminacijom (adherentno) - to je prijenos sjemenom ili vegetativnim

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=stolon/v=2/SID=e/l=IVI/*-http://www.occe.net/occemod/copcop/cc20/img20/stolon.jpg



dijelovima, ali oni nisu zaraženi već samo predstavljaju "transportno sredstvo“,

uzročnik se nalazi na površini, a do zaraze može, ali i ne mora doći.

Tipičan je primjer smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici) koja se prenosi

kontaminiranim ("zaprljanim") sjemenom. Hlamidospore se na nalaze na zrnu i

kada takvo zrno posijemo spore kliju istovremeno s biljkom.

Indirektno širenje parazita



1. autonomno - paraziti imaju pokretne spore (zoospore) ili se sami kreću,

udaljenosti koje zoospore mogu prijeći vrlo su male

2. hidrochoria - prenošenje parazita vodom

Prijenos može biti tekućom vodom na površini ili vodom koja se u tlu pasivno

giba kapilarama tla.Kod voćaka kada pada kiša ona se cijedi niz lišće i granje i na taj način nosi sasobom bakterije iz eksudata ili spore gljiva. Zbog toga je za neke bolesti

karakteristično da se bolest uvijek jače javlja u donjem dijelu krošnje

(Clasterosporium carpophylum - šupljikavost koštunjičavog voća; Taphrina deformans - uzročnik kovrčavosti lišća breskve).

3. anemochoria - prenošenje i širenje uzročnika bolesti pomoću vjetra

Spore mogu biti zahvaćene zračnim strujama, podignute u zrak i prenešene na



p g j , p g p

neko više ili manje udaljeno mjesto (biljku).

Velik broj gljiva ima različite mehanizme koji omogućuju aktivno izbacivanje

spora u zrak, gdje ih zračne struje zahvate i prenose do potencijalne biljkedomaćina. Takav aktivan način širenja spora ima npr. Venturia inaequalis.

4. zoochoria - širenje uzročnika bolesti životinjama(ovce; divljač; kukci – cikade, ose, pčele, lisne uši;

http://www.scisoc.org/offline/LessonImageReview/wheasmut/images/fig6.htm



(ovce; divljač; kukci cikade, ose, pčele, lisne uši;nematode)

Claviceps purpurea

BYDV

Viscum sp.

5. antropochoria - je širenje uzročnika bolesti djelovanjem samog čovjeka, prijesvega različitim alatima oruđima i strojevima koji su sastavni dio biljne



svega različitim alatima, oruđima i strojevima koji su sastavni dio biljneproizvodnje.

- Pri rezidbi krušaka prenosi se Erwinia amylovora na jabukama i

kruškama ili Pseudomonas savastanoi na maslinama. Kupnjom zaraženog

sjemena, sadnica, gomolja i reznica bolesti se mogu prenijeti u udaljene krajeve

gdje tih bolesti do tada nije bilo (karantenske bolesti). Erwinia amylovora je u SAD

poznata već 200 godina. Od tamo je sadnicama prenesena na Novi Zeland,

a od tamo, također sadnicama, u Englesku.

- 6. fitochoria - prenošenje uzročnika bolesti biljkama

U prirodi to nije čest slučaj a interesantan je primjer vilina kosica koja



U prirodi to nije čest slučaj, a interesantan je primjer vilina kosica koja

parazitira djetelinu i lucernu i može različite viruse prenositi s biljke na biljku.

PATOGENEZA



nastanak i tijek bolesti

Infekcija je prodor parazita u domaćina.Vrijeme infekcije različitog je trajanja za pojedine bolesti (npr. uredospore u kapi vode

moraju biti barem 3 sata na listu pšenice da bi došlo do infekcije).





Inkubacija je vrijeme od infekcije do pojave prvih simptoma.



Trajanje inkubacije je različito i ovisi o većem broju čimbenika. Obično se uzima dainkubacija traje 7 do 14 dana. Kod nekih virusa inkubacija traje 1-2 dana. Za razliku

od toga kod nekih uzročnika bolesti inkubacija traje više mjeseci, pa i godina.

Za to vrijeme u biljci se dešavaju različiti patofiziološki procesi i promjene kojirezultiraju pojavom simptoma na biljci-domaćinu.

Fruktifikacija je vremenski period od uspostavljanja kontakta između parazita i

stanica domaćina (infekcije) pa do pojave organa za razmnožavanje tog parazita. Kodvirusa fruktifikacija nije vidljiva, zapravo je u pravom smislu te riječi niti nema. Uprosjeku fruktifikacija traje 1-2 dana dulje od inkubacije. To je slučaj npr. kodplamenjače vinove loze (Plasmopara viticola). Kod krastavosti jabuka (Venturiainaequalis) taj period je duži i slijedi 3-4 dana iza inkubacije.

Numerički prag infekcije

Kod nekih gljiva infekcija može nastupiti ukoliko je prisutna samo jedna spora (hrđe



Kod nekih gljiva infekcija može nastupiti ukoliko je prisutna samo jedna spora (hrđe, pepelnice), posebice ako je riječ o osjetljivom domaćinu. Kod drugih gljiva i bakterija

infekciju ne može ostvariti jedna spora nego ih mora biti više. Tako je npr. kod raka

krumpira potrebno minimalno 200 zimskih zoosporangija u 1 gramu tla da bi došlo do zaraze. To znači da je za zarazu potrebno minimalno 20000 spora.

Kod tolerantnih sorata na neku bolest uvijek je potreban znatno veći broj spora da bi

se ostvarila zaraza nego kod osjetljive sorte.

Gustina spora nekog parazita na biljci domaćinu je jačina infekcije, a može bitiminimalna, optimalna i maksimalna.

Minimalna gustina spora uzročnika bolesti neophodna za nastanak bolesti naziva senumerički prag infekcije.

Da bi do zaraze zaista došlo između parazita i njegovog domaćina mora postojatiodređeni afinitet, odnosno odgovarajuća privlačnost ili tropizam. To znači da sporanekog uzročnika bolesti ne može pasti na bilo koju biljku i izazvati pojavu bolesti. Sporamože proklijati, ukoliko su vanjski uvjeti povoljni, ali neće izazvati bolest.

Agresivnost ili agresivitet je sposobnost nekog parazita da napadne biljku (izvršiinfekciju), da se iz biljnog staničja hrani i u tom staničju razmnožava.

Patogenost ili patogenitet je sposobnost parazita da u domaćinu izazove bolest.

UTJECAJ ČIMBENIKA OKOLINE NA RAZVOJ BOLESTI



Npr. vrlo rijetke su godine u kojima se javi jak napad i plamenjače(Plasmopara viticola) i pepelnice (Uncinula necator) vinove loze To je



(Plasmopara viticola) i pepelnice (Uncinula necator) vinove loze. To je

stoga što za razvoj plamenjače treba izrazito vlažna godina, a za razvojpepelnice godina sa znatno manje vlage.

Svi uzročnici bolesti se obzirom na zahtjeve prema čimbenicima okolinedijele u dvije grupe:

1. EURIEZIJA - paraziti imaju male zahtjeve prema čimbenicimaokoline (temperatura, relativna vlaga zraka), odnosno razvijaju se u

širokom ekološkom području

2. STENEZIJA - paraziti imaju vrlo usko područje razvoja, odnosnoparaziti imaju vrlo specifične uvjete razvoja

Vlaga

- jedan od primarnih čimbenika za klijanje spora, infekciju i razvoj parazita



j p j j p , j j pkako za aerogene (uzročnici bolesti koji se šire zrakom) tako i za chtonogeneuzročnike bolesti (uzročnici koji žive u tlu). Za aerogene uzročnike važna

je slobodna voda ili relativna vlaga zraka, a za chtonogene količina vode u tlu.Za klijanje spora jedan od presudnih čimbenika je relativna vlaga zraka koja

ima svoj minimum, optimum i maksimum.

Na klijavost spora utjecaj imaju i drugi čimbenici kao što je starost spora,temperatura, supstrat i drugo, kao i međusobni odnos pojedinih čimbenika.

To znači da djelovanje jednog čimbenika, u ovom slučaju vlage, nikada nemožemo promatrati izolirano od drugih.Sphaerotheca pannosa var. rosae

Na predmetnom stakalcu Na listu ruže

rel. vlaga zraka % klijavost % rel. vlaga zraka % klijavost %

99 97,8 95-98 99,2

98 90,4 85-89 82,0

97 88,4 45-51 50,3

94 2,8 22-24 37,5

Kod mnogih zemljišnih parazita visok sadržaj vode u tlu može biti



g j p jnegativan, jer su svi uzročnici bolesti aerobni, znači za svoj razvoj trebajukisik. Prevelik sadržaj vode u tlu ima za posljedicu istiskivanje kisika iz

pora tla.Izuzetak su zoospore i bakterije koje se kreću pomoću bičeva ili flagela ikojima je voda uvjet pokretanja.

Temperatura okoline, prije svega zraka, a manje tla, stalno se mijenja iznačajno utječe na razvoj bolesti biljaka. Nema apsolutnih vrijednosti outjecaju temperature, jer to ovisi o starosti spora, sadržaju vode u sporamai okolini, pH i slično). Temperatura može biti minimalna, optimalna imaksimalna.

Na minimalnoj temperaturi započinje razvoja parazita, odnosno klijanjespora. Ta je temperatura različita za različite uzročnike bolesti.



p j p

Smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici) 0,5-2ºC

Smeđa hrđa pšenice (Puccinia recondita) 2-3ºCPlamenjača duhana (Peronospora tabacina) 2ºC

Snijet luka (Urocystis cepulae) 9ºC

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) - konidije 5ºC

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) - oospore 11ºC

Prema optimalnoj temperaturi paraziti se dijele na:

- kriofilne <15ºC

- mezofilne 15-25ºC

- polutermofilne 25-30ºC

- termofilne >30ºC

Optimalna temperatura za klijanje konidija plamenjače vinove loze je 22ºC,a za oospore 23ºC. Maksimalna temperatura za klijanje i konidija i oospora

j 32ºC



je 32ºC.

Konidije šupljikavosti lišća koštičavog voća (Clasterosporium carpophilum)su termički indiferentne i kliju na temperaturama između 9 i 27ºC.

Optimalna temperatura za kijanje spora nije i optimum za ostale stadije

patogeneze, jer to ovisi o više čimbenika. Visoke ljetne temperature utječu naslabiji razvoj plamenjače vinove loze. Pri temperaturama višim od 24ºCdolazi do ugibanja micelija unutar napadnutih organa (tzv. abortivna

infekcija).

Maksimalna temperatura je termička točka (najviša) za klijanje spora,infekciju i drugo, ali nije termička granica ubijanja.

Odražavanje parazita



U prirodi paraziti moraju premostiti razdoblje kada nema vegetacije (zima, ljeto,

hladnoća, visoke temperature).

Paraziti se mogu održavati:

1. na sjemenu i sadnom materijalu

Tilletia tritici

Spongospora subterranea

2. u sjemenu i sadnom materijalu

Ustilago nuda

Fusarium spp.

virusi

3. na ostacima bolesnih biljaka

Sclerotinia sclerotiorum




Cercospora beticola

Blumeria graminis f.sp. tritici

4. u ostacima bolesnih biljaka


Pseudomonas syringae pv. tabaci

5. u tlu

Pythium debaryanum

Synchitrium endobioticum

Verticillium dahliae



SPECIJALIZACIJA PARAZITA



Vrsta (species) skup je svih individua koje su u građi i biološkim procesima u biti

iste.Od drugih vrsta razlikuju se morfološki, embriološki i fiziološki (Fröhlich, 1979.).

Vrsta, ipak, nije skup genetički, morfološki i fiziološki potuno identičnih jedinki.

Fiziološke razlike unutar vrste su osnova specijalizacije parazita.

Do stvaranja morfoloških, a još više fizioloških razlika unutar vrsta, dolazi pod

Utjecajem hranjivog supstrata i njegovim promjenama pod utjecajem abiotskim i

biotskih čimbenika.

Niti jedan parazit ne može zaraziti svaku biljnu vrstu. To znači da je parazitska

sposobnost jednog parazita ograničena. Prema tome i polifagnost je prividna.

Eriksson (1894.) je proučavajući crnu hrđu (Puccinia graminis) utvrdio njezinu

Specijalizaciju za pojedine kulture i uveo naziv “forma specialis”.



Puccinia graminis tritici (P. graminis f.sp. tritici) napada pšenicu i neke trave koje

su njoj vrlo slične Puccinia graminis hordei (P. graminis f.sp. hordei) napada ječam

i neke trave koje su njemu vrlo slične, a isto tako je s P. graminis f.sp. secalis i

P. graminis f. sp. avenae.

Isto tako “forma specialis” koja zaražava pšenicu ne može napasti ječam, raž ili zob

i obratno.

Specijalizacija je posebno izražena kod obligatnih parazita (red Uredinales; porodica

Erysiphaceae), ali ona je poznata i kod fakultativnih parazita, npr.

Fusarium oxysporum f. sp. dianthi

Fusarium oxysporum f.sp. melonis

Fusarium oxysporum f.sp. lycopersici

Fusarium oxysporum f.sp. glycinae

Unutar “forma specialis” postoji daljnja specijalizacija na niže grupe jedinki koje

š š



se razlikuju samo fiziološki. To su “fiziološke rase” ili “patotipovi”.

Kod patotipova nema morfoloških razlika.

Patotipovi se označavaju brojevima, npr. P. graminis tritici patotip 6, 7, 22, 186, 225 itd.

Patotip napada pojedine sorte.

Još užu specijalizaciju predstavljaju “biotipovi”. Genetički gledano to su čiste linije i

oni se koriste za proučavanje nasljeđivanja patogenosti.

PRINCIPI OTPORNOSTI BILJAKA



Mnoga živa bića imaju prirodnu otpornost prema nekim bolestima;

ona je specifična i uvjetovana je genetski.

Stečena otpornost nije uvjetovana genima; nastaje nakon preboljenja ili

cijepljenja. Stečena otpornost nije nasljedna.

PASIVNA OTPORNOST- obuhvaća niz morfoloških, histoloških, kemijskih, kulturalnih i drugih svojstava

ili stanja domaćina (biljke) koja smanjuju vjerojatnost infekcije i širenja parazita

nakon infekcije

Nesposobnost neke biljke da bude domaćin nekom parazitu naziva se “pasivna

otpornost” ili “axenia” (grč. a = ne; knesos = stranac, negostoljubivost).

Pasivna otpornost uglavnom djeluje predinfekcijski.

1 Či b i i k ji j j ć t d



1. Čimbenici koji smanjuju mogućnost napada:

1.1. Osjetljivost razvojnog stadija

- samo je mladi list breskve osjetljiv na napad Taphri na deformans

- lišće krumpira osjetljivije je na plamenjaču (P. in festans ) kada je “starije”

1.2. Trajanje cvatnje

- kraća cvatnja manje zaraženih klasova ječma s Ustil ago nuda ili raži s Claviceps



- kraća cvatnja manje zaraženih klasova ječma s Ustil ago nuda ili raži s Claviceps

purpurea

1.3. Forma rasta, uzgojni oblici, gustina usjeva

- zbijeno bujno lišće krumpira gusta sadnja ili gusta krošnja u voćarstvu



- zbijeno bujno lišće krumpira, gusta sadnja ili gusta krošnja u voćarstvu,

uski redovi, gusti sklop ratarskih usjeva zadržavaju vlagu (slabije strujanje zraka)

što je povoljno za napad parazita

2. Čimbenici koji smanjuju mogućnost infekcija

2 1 Debljina i kompaktnost voštanog sloja



2.1. Debljina i kompaktnost voštanog sloja

- nemogućnost stvaranja vodenog filma (zadržavanje vode)

2.2. Debljina kutikule i epiderme

- deblja kutikula smanjuje mogućnost infekcije po tipu kutikula perforanata(prodor kroz nepštećenu kutikilu)

- deblja epiderma teži prodor do parenhimskog staničja iz kojega se “hrani” većina

gljiva (ne vrijedi za pepelnice koje su paraziti epidermalnog staničja)

2.3. Debljina plutastog periderma

- uloga mu je na podzemnim organima biljaka ista kao epiderme na nadzemnim

dijelovima

2.4. Broj i otvorenost puči

-kasno otvaranje puči (u danu) smanjuje vjerojatnost infekcije

2.5. Dlakavost lišća i plodova (duljina i gustoća)



2.6. Tkiva s antibiotičkim supstancama (fitoaleksini, alkaloidi i sl.)

3. Čimbenici koji smanjuju mogućnost širenja parazita

3.1. anatomsko-histološki

- raspored parenhima i sklerenhima kod pšenice

- raspored sklerenhima i ksilema u lišću

3.2. kemijski

- fitoaleksini: otkrio ih je Müler (1940.), nastaju samo u zaraženim biljkama, u

zdravih biljaka nema fitoaleksina (grč. fiton = biljka + alexo = braniti);

nastaju isključivo iz tvari domaćina bez udjela metabolita domaćina.

Djelovanje fitoaleksina ovisi o količini, brzini sinteze, ali i o brzini razgradnje.

Fitoaleksini ne mogu osigurati potpunu zaštitu.

- organske kiseline mogu destimulirati razvoj bakterija; malonska kiselina npr.

zaustavlja klijanje spora Botrytis cinerea



- fungitoksični eksudat na lišću nekih biljaka (u kapima rose npr. rajčice i

šećerne repe) inhibira klijanje spora Botrytis cinerea i Cercospora beticola

- fenolni spojevi, tanini, spojevi slični masnim kiselinama (npr. dieni) koji suprisutni u visokim koncentracijama u mladim tkivima brane ih od parazita.

Tanini mogu inaktivirati enzime parazitnih gljiva; alkaloidi kao nikotin, kofein i

solanin djeluju različito (usporavaju klijanje spora, usporavaju rast hifa – micelija,

zaustavljaju sporulaciju i sl.)

AKTIVNA OTPORNOST



Aktivna otpornost je sposobnost organizma da skupom citoplazmatičnih obrambenih

reakcija zaustavi ili eliminira parazita nakon infekcije.

Ove reakcije se aktiviraju ako čimbenici pasivne otpornosti ne ispune svoju zadaću.

Obrambene reakcije aktivne otpornosti se dijele na:

1. Antiinfekcione ili antiparazitske – usmjerene su direktno protiv parazita i imaju

za cilj slabljenje ili uništenje parazita. 2. Antitoksične – usmjerene su na vezanje ili razgradnju toksina koje producira

parazit.

3. Inducirane obrambene reakcije i premunitet – reakcija biljaka je usmjerena protiv

vlastite osjetljivosti, a ne protiv parazita.

ANTIINFEKCIONE OBRAMBENE REAKCIJE



1. Plazmatične ili normergične

Obrambene reakcije odvijaju se u citoplazmi stanice; u fitopatologiji imajuograničen značaj. One su djelotvorne samo protiv “slabih parazita”.

Plazmatične reakcije susreću se kod kvržičnih bakterija i mikoriznih gljivica.

I bakterije i gljivice su, barem u početku razvoja, “slabi” paraziti.

U oba slučaja plazmatična reakcija (stvaranje antitijela) koja slijedi nakon

prodora parazita u biljku “prisiljava” parazita da uspostavi odnos (ravnotežu) koji

se približava pravoj simbiozi.

Kod “jakih” parazita (često su to obligatni paraziti, ali i neki fakultativni)

plazmatična reakcija ne može zaustaviti parazita. Plazmatične reakcije postoje, ali

zbog agresivnosti parazita teže se uočavaju i ne može se točno odrediti u kojoj mjerizaustavljaju uzročnika bolesti.

2. Nekrogene ili hiperergične

Obrambene reakcije imaju isti cilj kao i plazmatične, iako se razlikuju odth d ih j i d



prethodnih svojom prirodom.

U osnovi nekrogene reakcije zasnivaju se na preosjetljivosti ili hipersenzitivnosti

domaćina. Zbog preosjetljivost dolazi do odumiranja ili nekroze stanica biljke domaćina štokod obligatnih parazita dovodi do kolapsa (smrti) jer se oni ne mogu hraniti iz

mrtvog staničja. Npr. u slučaju napada Synchi tri um endobioticum kod osjetljive sorte krupira

bolest će se razviti. Domaćin i parazit se podnose, a obrambena reakcija je

normergična, ili barem ova faza obrane dugo traje. Kod otporne sorte krumpira u početku je reakcija normergična, ali kako se domaćin

i parazit ne podnose, zaražena stanica reagira hiperergično, što dovodi do njenog

naglog odumiranja – nekroze.

Otporna sorta je zapravo preosjetljiva na uzročnika bolesti, ona ga eliminira“žrtvujući” svoje vlastite stanice.

Isti tip obrane biljke zabilježen je i kod hrđe žita (Puccinia gramini s , P. recondi ta ).

Kod plamenjače krumpira (Phytophthora infestans ) obrambene reakcije i kod

otporne i kod osjetljive sorte teku potpuno jednako. Razlika je jedino u brzini

reakcije.

Kod plamenjače krumpira (Phytophthora infestans ) obrambene reakcije i kod

otporne i kod osjetljive sorte teku potpuno jednako. Razlika je jedino u brzini

k ij Ot t i k k 2 3 d j tlji k



reakcije. Otporna sorta reagira nekrozom nakon 2-3 dana, a osjetljiva nakon

12-14 dana.

Nekrogene reakcije s obzirom da traju izvjesno vrijeme, djeluju post infekciono;

one ne brane biljku od parazita, nego od bolesti.

Nekrogene reakcije su hiperergične (pojačane) i temelje se na idiosinkroziji izmeđudomaćina i parazita.

ANTITOKSIČNE OBRAMBENE REAKCIJE One predstavljaju sposobnost biljke da se zaštiti od toksičnih produkata parazita.

Kod zaraze nekim parazitima (npr. Cercospora beticola , Clasterosporium

carpophilum ) na izvjesnoj udaljenosti od mjesta zaraze biljka stvara sloj plutastih

stanica koje odjeljuju parazita od zdravog tkiva.

Ne samo da kroz pluto ne mogu proći hife i širiti se, nego ne mogu proći ni toksini koje luče paraziti. Zaraženi dio nekrotira i često je izbačen iz tkiva.

Gljiva Armil lari a melea izaziva stvaranje pluta iz periderma korijena voćaka i vinove

loze. Slične promjene zapažene su pri zarazi korijena duhana gljivom Thielavia



basicola .

Plutasta demarkacija je barijera koja onemogućuje prodor toksina iz korijena u

udaljena tkiva (organe) biljaka.

Tvorba pluta je histogena reakcija u lišću, granama, korijenu i gomolju.

Kod nekih parazita izolacija toksičnih produkata posljedica je izlučivanja gumoznih,

smolastih tvari. Ova reakcija česta je kod koštičavog voća (npr. otpornost sorata

šljive prema infekciji gljivom Stereum purpureum direktno zavisi o sposobnostidrvenastog tkiva da stvara gumozne demarkacije).

INDUCIRANA OTPORNOST



Ova se otpornost zasniva na drugačijim principima, ali predstavlja aktivnu obranu

domaćina premda je akcija usmjerena protiv vlastite osjetljivosti, a ne protiv parazita.

Npr. ako je duhan zaražen s Nicotiana virus 12 (prstenasta pjegavost) na njemu će se

3-4 dana iza infekcije javiti simptomi. Međutim, nakon izvjesnog vremena simptomi

slabe da bi na kraju potpuno iščezli. Biljka je postala tolerantna, ona više ne reagira

na parazita.

Prividno je biljka ozdravila; i dalje je nosilac virusa.

Stečena otpornost prenosi se na vegetativno potomstvo (do 10 generacija);

sjemenom se ne prenosi.

Inducirana otpornost je specifična: ona štiti biljku od svih sojeva istog virusa, ali ne

od drugih vrsta virusa.

Premunitet je poseban oblik induciranih obrambenih reakcija.

U osnovi premunitet štiti biljku od superinfekcije istim (ili srodnim) virusom –

zbog senzibilizacije tkiva, organa ili čitavog organizma.



zbog senzibilizacije tkiva, organa ili čitavog organizma.

Npr. Ako je rajčica zaražena sa Solanum virus 2 i naknadno ju zarazimo

Aucuba mozaikom neće se javiti krupne žute pjege na lišću, jer su to srodni virusi, odnosno pripadaju istoj grupi (vertikalna otpornost).

Prividna otpornost – čine ju svi čimbenici rasta i razvoja biljaka koji umanjuju

vjerojatnost napada uzročnika bolesti. Mnogi autori ovakvu otpornost zovu

“prividna” jer nama materijalnih osnova otpornosti, ali ju praksa svakodnevno

koristi.

Tako, ako se uzmu tri sorte jednake osjetljivosti prema plamenjači krumpira

(Phytophthora infestans ) i istovremeno zasade, najviše će stradati sorta čija cvatnja

pada početkom srpnja. Tada su u srednjoj Europi općenito najpovoljniji uvjeti zarazvoj bolesti, a krumpir je najosjetljiviji u fazi cvjetanja. Znači, kada se “poklope”

osjetljiva faza razvoja biljke i uvjeti za razvoj parazita krumpir će oboliti bez

obzira što je otporan. Naravno da će jačina ili intenzitet bolesti biti slabiji nego kada

je sorta osjetljiva.

EPIDEMIOLOGIJA

Pojava bolesti:



j

sporadična

epidemija

- znanost koja se bavi naglom pojavom neke bolesti na velikom broju individua, na

širokom prostoru i u ograničenom vremenu

U našem slučaju može se koristiti i naziv epifitocija jer se radi o masovnoj pojavi

bolesti na biljkama.

Uzroci zbog koji nastaje epidemija su mnogobrojni i moraju biti istovremeno na

strani domaćina, na strani parazita i moraju biti povoljni ekološki uvjeti.



Uvjeti na strani domaćina: masovna raširenost osjetljivog domaćina (osjetljive sortei hibridi), povećanje osjetljivosti domaćina (smanjenje vitalnosti usljed nedovoljneishrane, visoke ili niske temperature, suše i dr.) i prisutnost prijelaznog domaćinakod heterecijskih hrđa.

Uvjeti na strani parazita: prisutnost agresivnog uzročnika bolesti, velika

reproduktivna sposobnost parazita, lagano prenošenje (anemochoria), mali zahtjevi prema okolišnim čimbenicima (euriezija).

Ekološki uvjeti: povoljna vlažnost i temperatura

Čimbenici koji uvjetuju prestanak epidemije:

klimatski uvjeti



- klimatski uvjeti

- opadanje agresivnosti uzročnika

- kemijske i druge mjere borbe

- otporne sorte i hibridi

NAČINI BORBE PROTIV BILJNIH BOLESTI

Biljna karantena



-pripada grupi tzv. administrativnih mjera protiv uzročnika biljnih bolesti

Od 2006. godine problem karantenskih biljnih nametnika reguliran je Pravilnikom

o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljneproizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama

(Narodne novine 74 od 5. srpnja 2006.).

Trgovina biljem, posebice sjemenom i sadnim materijalom uvjetovala je širenjemnogih važnih i opasnih biljnih bolesti.

-žutica šećerne repe prenesena je iz Francuske u Njemačku (1935.),

Poljsku (1937.),

Mađarsku (1952.),

u bivšu Jugoslaviju (1952.)

-plamenjača vinove loze prenesena je iz Amerike u Europu (1878.),

- nizozemska bolest brijesta (Duch Elm Disease) iz Europe u SAD (1930.).

U najnovije vrijeme iz sjeverne Amerike preko Novog Zelanda u Englesku je

dospjela bakterijska plamenjača jabuka i krušaka (Erwnia amylovora).

Fitosanitarna služba treba spriječiti ili barem usporiti unošenje i širenje novihbolesti. Ova služba ima zadatak provođenja fitosanitarne kontrole pri uvozu, izvozu iprovozu biljaka, biljnih dijelova i njihovih organa za reprodukciju.



provozu biljaka, biljnih dijelova i njihovih organa za reprodukciju.

Svaka pošiljka mora biti praćena Fitosanitarnim certifikatom koji izdaju stručniorgani nakon fitosanitarnog pregleda. Ovim dokumentom se utvrđuje da biljke ilibiljni materijal nisu zaraženi biljnim nametnicima (uzročnici bolesti, štetočinje ikorovi) koji su navedeni u Pravilniku.

Dio A – odnosi se na štetne organizme za koje nije poznato da su prisutni u RH i čije

se širenje u RH zabranjuje. Dio B – odnosi se na štetne organizme čije se unošenje u određena zaštičena područjai širenje unutar tih područja zabranjuje.

U grupu administrativnih mjera mogu se ubrojiti IPS (izvještajno prognozna služba) i

Obavezni pregled sjemenskih usjeva, rasadnika i drugog materijala namjenjenog



reprodukciji.

Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo (strne žitarice)

Agrotehničke mjere borbe

S j k j d t lj j d it t h ik i j k bilj



Sve one mjere koje predstavljaju redovitu agrotehniku pri uzgoju nekog bilja

(kultura) mogu značajno utjecati na smanjenje zaraze s određenim

uzročnikom bolesti.

1. sjetva ili uzgoj otpornih sorata ili hibrida

2. uporaba zdravog sjemena i sadnog materijala

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=sunflower+seed/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=137cg43hn/*-http%3A//www.birdcenter.com/xq/ihtm.merchant/pid.196/step.4/qx/prodimg/blackoilsunflowerseedlbso.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=soybean+seed/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=11va902es/*-http%3A//www.uky.edu/Projects/SeedBiology/images/soybean.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Healthy+seed/v=2/SID=e/l=II/R=119/SS=i/OID=574b30d3a4a34b36/SIG=1jmtv7t3g/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DHealthy%2Bseed%26toggle%3D1%26ei%3DUTF-8%26fr%3DFP-tab-web-t%26b%3D101&h=150&w=200&imgcurl=interactive.usask.ca%2FSki%2Fmedia%2Fstills%2Fagriculture%2Fcrops%2Ft_oat_seed.jpg&imgurl=interactive.usask.ca%2FSki%2Fmedia%2Fstills%2Fagriculture%2Fcrops%2Ft_oat_seed.jpg&size=10.5kB&name=t_oat_seed.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Finteractive.usask.ca%2FSki%2Fagriculture%2Fquizzes%2Fcerealquiz.html&rurl=http%3A%2F%2Finteractive.usask.ca%2FSki%2Fagriculture%2Fquizzes%2Fcerealquiz.html&p=Healthy+seed&type=jpeg&no=119&tt=659



3. pravilna plodosmjena

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=sunflower+seed/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=137cg43hn/*-http%3A//www.birdcenter.com/xq/ihtm.merchant/pid.196/step.4/qx/prodimg/blackoilsunflowerseedlbso.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=soybean+seed/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=11va902es/*-http%3A//www.uky.edu/Projects/SeedBiology/images/soybean.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Healthy+seed/v=2/SID=e/l=II/R=119/SS=i/OID=574b30d3a4a34b36/SIG=1jmtv7t3g/*-http%3A//images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3A%2F%2Fimages.search.yahoo.com%2Fsearch%2Fimages%3Fp%3DHealthy%2Bseed%26toggle%3D1%26ei%3DUTF-8%26fr%3DFP-tab-web-t%26b%3D101&h=150&w=200&imgcurl=interactive.usask.ca%2FSki%2Fmedia%2Fstills%2Fagriculture%2Fcrops%2Ft_oat_seed.jpg&imgurl=interactive.usask.ca%2FSki%2Fmedia%2Fstills%2Fagriculture%2Fcrops%2Ft_oat_seed.jpg&size=10.5kB&name=t_oat_seed.jpg&rcurl=http%3A%2F%2Finteractive.usask.ca%2FSki%2Fagriculture%2Fquizzes%2Fcerealquiz.html&rurl=http%3A%2F%2Finteractive.usask.ca%2FSki%2Fagriculture%2Fquizzes%2Fcerealquiz.html&p=Healthy+seed&type=jpeg&no=119&tt=659



4. pravilna gnojidba



5. duboko zaoravanje bolesnih biljnih ostataka

6. vrijeme sjetve, žetve, berbe

7. smanjenje suvišne vlažnosti

Mehaničke mjere borbe

1. odsjecanje, čupanje, iznošenje iz polja, nasada, voćnjaka i sl. bolesnih biljaka ili

biljnih dijelova da ne bi postali izvor zaraze za zdrave biljke



biljnih dijelova da ne bi postali izvor zaraze za zdrave biljke

2. uništavanje biljnih organa u kojima parazit prezimljuje, npr. iz voćnjaka treba

iznijeti sve zaraženo lišće nakon prekida vegetacije i zakopati ga ili spaliti

3. uklanjanje samih parazita, npr. neke gljive truležnice debla na bolesnom drveću

stvaraju svoja plodišta koja treba odrezati, a ranu premazati voćarskim voskom

Fizičke mjere borbe

Termoterapija1 d i f k ij tl tl ij d k t ij i d 80ºC



1. dezinfekcija tla - tlo se zagrijava vodenom parom kroz sustav cijevi do 80ºC.

To je ekološki veoma povoljna dezinfekcija i djelotvorna je i protiv uzročnika

bolesti i protiv zemljišnih štetočinja i korova, ali je iznimno skupa mjera.

2. dezinfekcija sjemena - danas se ne koristi jer ima niz tehničkih nedostataka iskupa je

3. dezinfekcija reznica, sadnica - potapanjem u toplu vodu kroz određeno vrijeme,

a to zavisi od vrste biljnog materijala i patogena. Tako se uništavajutermolabilni virusi pa se dobiva bezvirusni sadni materijal npr. jagoda (tzv.

virus free).

Isto tako mogu se u toplu vodu (45 ºC , 5 min ) potapati prjesadnice krizantema

kako bi se inaktivirao micelij Puccinia horiana (bijela hrađa krizantema).

Kemijske mjere – uporaba pesticida

Pesticidi:

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=fungicide/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=12gupq44p/*-http%3A//oregonstate.edu/dept/botany/epp/EFB/management/images/sprayin450.jpg



Pesticidi:

- sredstva za zaštitu bilja

- sredstva za suzbijanje nametnika na ljudima i životinjama- sredstva za zaštitu drva i tekstila

Fungicidi:

1. Prema kemijskom sastavu:- anorganski

- organski

2. Prema mjestu primjene:

- za tretiranje sjemena, paraziti se nalaze na površini sjemena

- za tretiranja tla i podzemnih organa biljaka, kada se paraziti nalaze u tlu

- za tretiranje nadzemnih dijelova biljaka, kada se paraziti prenose zračnim

strujama i kišom te tako dospjevaju na nadzemne organe biljke

3. Prema načinu djelovanja:

- preventivni, protektivni, odnosno fungicidi s površinskim djelovanjem

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Vitavax/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=122378nrm/*-http%3A//www.dhanuka.com/products/ninenights/images/vitavax.gif

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=fungicide/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=12gupq44p/*-http%3A//oregonstate.edu/dept/botany/epp/EFB/management/images/sprayin450.jpg



su različiti nazivi za grupu fungicida koji imaju za cilj sprjećavanje nastankazaraze.

To znači da moraju biti upotrijebljeni prije nego do zaraze dođe, djeluju"preventivno" i ne mogu "liječiti" već bolesne biljke.

Osnova za njihovu primjenu je poznavanje biologije uzročnika bolesti,

prognozna služba i praćenje klimatskih uvjeta (meteoroloških podataka).

Međutim, nesigurnost prognoze, stalne promjene vremenskih uvjeta, izloženostbiljnih dijelova kiši, suncu, vjetru stalno smanjuju količinu (koncentraciju)ovih fungicida. Zbog navedenog tretiranja treba stalno ponavljati, sve dok

postoji opasnost od bolesti.

-sistemični fungicidi su relativno novija grupa preparata, ali izuzetno dobro

prihvaćena od agronoma i poljoprivrednih proizvođača



prihvaćena od agronoma i poljoprivrednih proizvođača.

-Sistemike biljke preko određenih organa apsorbiraju (upijaju) i zatimtranslociraju (raznose) unutar biljke i do dijelova biljke koji nisu izravno

tretirani.

-To znači da su sistemični fungicidi sposobni liječiti biljku odnosno oni djeluju

terapeutski. Jasno je da u vrijeme nanošenja oni djeluju i preventivno.

-Translokacija (raznošenje, premještanje) fungicida je pasivnog karaktera iodvija se strujanjem biljnog soka. U prvom redu je akropetalno odnosno prema

vrhu biljke, a značajno je slabije raznošenje prema osnovi biljke (korijenu),odnosno bazipetalno.

Sistemični fungicidi:

1. lokosistemični fungicidi koji u biljci djeluju samo na mjestu aplikacije, odnosno



koji prodiru samo u organe biljke koji su s preparatom došli u doticaj

2. eradikativni fungicidi zapravo su lokosistemici, ali prodiru dublje u tkivo

(npr. lista) čime dovode do jake intoksikacije uslijed čega biljni organ (list) otpada,

a time je uništen i parazit

3. pravi sistemici bivaju upijeni i translocirani kroz biljku. Pravu vrijednost

pokazuju kod dubinskih zaraza sjemena, traheomikoza, ali i drugih bolesti kada

paraziti prodiru duboko u tkiva, gdje su nedostupni drugim vrstama fungicida

Otrovnost fungicida

jj či i i " j " i č



I - najjači otrovi, natpis "vrlo jak otrov", znak T+ i mrtvačka glava

Otrovi iz I skupine ne smiju se prodavati u maloprodaji i pojedincima. Ova se

sredstva prodaju samo organizacijama koje imaju zaposlenike osposobljene za

njihovu primjenu.

II - jaki otrovi, natpis "otrov", znak T i mrtvačka glava

Otrovi iz II skupine mogu se prodavati u poljoprivrednim ljekarnama, ali uz

propisanu evidenciju kupca.

III - slabiji otrovi, natpis "štetno za zdravlje", znak Andrijinog križa

Otrovi iz III skupine smiju se prodavati u poljoprivrednim ljekarnama, ali nikada u

drugim prodavaonicama. Ovoj grupi otrova pripada 80% sredstava za zaštitu bilja.

Pridržavanje mjera opreza pri radu s pesticidima i svim drugim otrovima je nužnozbog mogućih trovanja bilo slučajnih bilo namjernih.



Poslodavac odgovara za obučenost svojih djelatnika, mora im osigurati nužnu zaštitnu

opremu, ne dozvoliti da se tijekom rada jede, pije (niti voda, a posebno alkohol).

Za odmor osigurati dovoljno čiste vode za osobnu higijenu (oprati ruke, umiti se), ne zapošljavati maloljetne osobe ili osobe sklone alkoholu.

Svi pesticidi moraju biti uskladišteni u suhom, zidanom objektu koji nije povezan sprostorom za stanovanje ljudi ili uz nastambe za stoku.

Također sva sredstva moraju biti u originalnoj ambalaži te imati uputu za primjenu. Onaj tko radi s pesticidima mora poznavati zakonske propise (pravilnike, uredbe i sl.)

koji se odnose na opću sigurnost ljudi, životinja i okoliša.

LD50

(srednja letalna doza = smrtna doza) - napisana je u uputama i na ambalaži iorijentacijski je pokazatelj otrovnosti, nije stvarna otrovnost, a još manjepokazatelj



opasnosti fungicida

LD50 je količina preparata (fungicida) izražena u mg po kg tjelesne težine koja jedovoljna da ubije 50% pokusnih životinja (štakori, miševi, morska prasad, mačke,perad, ribe i dr.).

Vrijednost LD50 odnosi se na unošenje otrova putem hrane (preko usta ili per os) i

na štakora kao pokusnu životinju.

Kada otrov prodire kroz kožu (perkutano) ili se unosi udisanjem (inhalatorno)

onda je to posebno naznačano.

Naime isti kemijski spoj ne mora biti "jednako otrovan" ako u organizam dospije

preko usta ili preko kože. Također ako se za pokusnu životinju uzima npr. morskoprase onda se to mora posebno navesti.

Npr. bakreni fungicidi pripadaju grupi neznatno opasnih sredstava za čovjeka, aLD50 za štakora iznosi oko 300 mg/kg ili Radocineb je svrstan u opasna sredstvaLD50 je 5000, Kaptan je također opasan, a LD50 je 9000.

Karenca je vremenski razmak (broj dana) od zadnjeg tretiranja pa do tolike

razgradnje pesticida (fungicida) da njegovi ostaci nisu opasni za ljude i životinje.



razgradnje pesticida (fungicida) da njegovi ostaci nisu opasni za ljude i životinje.

Obilježava se s K.

Toleranca (MDK - maksimalno dopuštena količina) je najveći dozvoljeni ostatak

nekog pesticida (fungicida) u vrijeme korištenja biljaka, njihovih plodova ili

pojedinih produkata. Obilježava se s T i izražava u mg/kg (ppm).

Isti preparat može biti upotrijebljen za suzbijanje bolesti na više biljaka, pa će u tomslučaju i K i T biti različiti.Npr. bakreni oksikloridi imaju T = 15 mg/kg za voće, povrće, osušene šišarke hmelja,10 mg/kg za ostale namirnice. K = 14 dana krumpir, rajčica, hmelj, 21 dan luk i grah,28 dana krastavci, 35 dana vinova loza, 56 dana maslina.

Formulacije fungicida (pesticida)

K od mnogih fungicida štetno na uzročnika bolesti ne djeluje cijela molekula



g g j j jkemijskog spoja, već učinak posjeduju proizvodi razgradnje te molekule. Zbog togafungicidi moraju biti tako formulirani da razgradnja teće neometano, ali niti prebrzo(kratko djelovanje) niti presporo, jer fungicid zbog "sporosti" neće "stići" zaustavitiparazita.

Dva preparata istog kemijskog spoja, ali različito formulirana mogu posjedovati vrlo

različiti fungicidni učinak, ali i različitu fitotoksičnost.To je razlog zašto se u praksi prednost u primjeni daje jednom preparatu u odnosuna drugi, iako oba imaju istu aktivnu tvar (at).

Svaki fungicid mora imati dobro početno (inicijalno) i trajno (rezidualno) djelovanje.

Kod sistemičnih fungicida formulacija utječe i na svojstvo sistemičnosti. Sredstva

koja se koriste za bolje ovlaživanje, smanjenjuju površinsku napetosti pa timepospješuju "prodor" fungicida u biljku.

Formulacije fungicida u prometu:

EC = koncentrat za emulziju

EW k ć k i l ij di



EW = tekuća koncentrirana emulzija u vodi SL = vodotopivi koncentrat

SC-KS-FL = koncentrirana suspenzijaTK = tekući koncentrat koji se koristi nerazrjeđen

WP = močivo prašivo

SP = topivo prašivo

SG (često WG, DF) = dispergirajuće mikrogragune - koncentrat za suspenziju

MC = mikrogranulirani koncentrat za suspenziju

K = kristali

Pa = pasta

TPa = tekuća pasta

P = prašivo za zaprašivanje usjeva

G = granulat

PSj = prašivo za zaprašivanje sjemena

KSj = koncentrat za vlažno tretiranje sjemena

M = mamci

KM = koncentrat za mamce

Št = štapić

• Nastavne cjeline spore, dijelovi sistematike koji se odnose na

karakteristike pododjela i podjela na razrede pripremiti iz

Ć ć ć č ć



Ćosić,J., Jurković, D., Vrandečić, K. “Praktikum iz

fitopatologije” (www.pfos.hr).• Sistematiku dijelom pripremiti iz prezentacija (nova podjela

na carstva i pododjele).

SPORANGIOSPORE

d t j t ij

http://www.pfos.hr/

http://www.pfos.hr/



- endogene spore, nastaju unutar sporangija

- sporangij nastaje na nosaču sporangioforu - spore se oslobađaju pucanjem sporangija

ZOOSPORE

- slične su sporangiosporama, ali imaju jedan ili više bičeva ili flagela

ć ji ć



pomoću kojih se kreću kroz vodu

• Nalazimo ih kod algi, bakterija i gljiva.

• Nemaju stanični zid, mogu plivati nekoliko sati i teoretski preći nekoliko metara,ali često mijenjaju smjer pa se nalaze u blizini mjesta gdje su oslobođene.

• Zoospore nalazimo kod pododjela Chytridiomicota (jedna dugačka flagela na

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=zoospores+images/v=2/l=IVI/*-http://www.csus.edu/indiv/r/reihmanm/bio12_lab/lab_7/Zoosporangium_zoospores_MC.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Zoospores+images/v=2/l=IVI/*-http://www-biol.paisley.ac.uk/bioref/Fungi/Synchytrium_taraxaci_spor2.jpg



• Zoospore nalazimo kod pododjela Chytridiomicota (jedna dugačka flagela nazadnjem dijelu) i Oomycota (jedna flagela jednostavna dugačka, druga kratka s

perasto raspoređenim dlačicama)

Zoospora Phytophthora sp.

Table 1. Some economically significant zoosporic fungi and related organisms

Plasmodiophorids: produce small zoospores with two anterior whiplash flagella

Plasmodiophora brassicae Major pathogen of cruciferous crops, causing clubroot disease

Polymyxa graminis, P.

b t

Zoosporic vectors of some important plant viruses, including beet necrotic yellow vein

i



betae virus

Spongospora subterranea Causes powdery scab of potato and is a vector of potato mop-top virus

Chytridiomycota: produce small zoospores with typically a single posterior whiplash flagellum

Olpidium brassicae, O.

radicale Vectors of several plant viruses

Synchytrium endobioticum Causes potato wart disease

Catenaria anguillulae Parasite of nematodes and fluke eggs

Coelomomyces spp. Parasites of aquatic larvae, including mosquitoes

Neocallimastix spp. Obligately anaerobic saprotrophs in the rumen, active in cellulose breakdown

Oomycota: produce large, kidney-shaped zoospores with an anterior tinsel flagellum and a posterior whiplash

flagellum

Saprolegnia and Achlya

spp.Freshwater saprotrophs, but some are parasites of salmonid fish in fish farms

Aphanomyces spp. A. astaci is a serious pathogen of crayfish, A. euteiches of pea crops, A. cochlioides ofspinach crops, etc.

Pythium spp. Major seedling pathogens of crops; also cause decline diseases of orchard trees

Phytophthora spp.Major pathogens of crops, including P. infestans (potato blight), P. parasitica

(glasshouse crops, etc.), P. cinnamomi (avocado, pines and many woody hosts)

Downy mildew fungi Several major pathogens, including Plasmopara viticola on grapevine.

KONIDIJE

- najčešće i najraširenije spore

- nespolne spore nastaju iz konidiogenih stanica konidiofora ili transformacijom i

http://www.biology.ed.ac.uk/research/groups/jdeacon/microbes/catenar.htm

http://www.biology.ed.ac.uk/research/groups/jdeacon/microbes/catenar.htm



nespolne spore nastaju iz konidiogenih stanica konidiofora ili transformacijom i

fragmentacijom hifa

Konidiofor - je jednostavan ili razgranat zračni ogranak hife koji nosi jednu ili višekonidija. Konidije producira vršni dio konidiofora tj. konidiogena stanica (anelida ifialida).

- u osnovi njihovog postanka je proces mitoze

- propagativne spore, egzogene

-klijaju u kličnu cijev – hife - micelij

• Proces nastanka konidija naziva se konidiogeneza.

• Blastičan i taličan način postanka.

• Blastičan je kada konidija nastaje kao nova jedinka iz konidiogene stanice.



Konidiogena stanica - anelida

Konidiogena stanica – fialida (metličasta)

• Taličan postanak je kada konidija nastaje fragmentacijom hifa formirajući seiz dijelova (fragmenata) između septi.

• Dijelovi hifa postaju konidije.



• nastaju na konidioforima koji mogu biti pojedinačni ili razgranti

ili skupljeni u koremije ili sporodohije



Pojedinačni, jednostavni konidiofori

Razgranati konidiofori

koremije

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=coremium+images/v=2/l=IVI/*-http://www.apsnet.org/education/IllustratedGlossary/PhotosA-D/coremium.jpg



sporodohije

koremije

Grananje konidiofora:

- na vrhu konidiofora nalaze se zupci ili sterigme, a na njima

se formiraju konidije

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=coremium+images/v=2/l=IVI/*-http://www.apsnet.org/education/IllustratedGlossary/PhotosA-D/coremium.jpg



1. Simpodijalno

Phytophthora spp.

2. Monopodijalno

Plasmopara viticola

3. Dihotomo

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Phytophthora++images/v=2/l=IVI/*-http://www.extension.umn.edu/yardandgarden/YGLNews/images/phytophthora.jpg



Peronospora manshurica

Bremia lactucae

Pseudoperonospora spp.

- konidije su različite po obliku, veličini, broju septi i boji

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pseudoperonospora++images/v=2/l=IVI/*-http://anu.andong.ac.kr/~soongu/word/park/XPXSK001.GIF





Aspergi ll us fl avus

Bipolaris zeicola

Botr ytis cinereaFusarium solani

Monili a fructigena



Colletotri chum gramin icola

Septoria tri tici

Penicil li um islandicum

Stemphylium botryosum

- kod vrsta iz roda Erysiphales nastaje posebna vrsta konidija koje se zovu OIDIJE



- konidije nastaju direktno na miceliju ili mogu nastati u nespolnim plodištima

PIKNIDIMA i ACERVULIMA.

PIKNIDI – plodišta koja nastaju nespolnim putem, najčešće okruglog ilikruškolikog oblika, s otvorom na vrhu tzv. OSTIOLUM. U unutrašnjosti se

nalaze konidiofori s konidijama.

• Acervul je nakupina građena od hifa zbijenih u pseudoparenhim.Nalazi se subkutikularno, subepidermalno ili nešto dublje u biljnomtkivu, a nikad na samoj površini zaraženog biljnog organa - nemaovojnicu. Iz pseudoparenhima izbijaju konidiofori sa konidijama.



Acervule nadvisuju tamno obojene, srpolike, čvrste hife nazvane

SETE.

ASKOSPORE

- kod gljiva iz pododjela Ascomycota

endogene spore nastaj posebnim t ore inama ask sima



- endogene spore, nastaju u posebnim tvorevinama – askusima

- nastaju spolnim putem i imaju polovičan (haploidan) broj kromosoma - u jednom askusu najčešće ima 8 askospora

- askospore se razlikuju po obliku, veličini i broju septi



Oslobađanje askospora iz askusa

1. Kada su askospore fiziološki zrele, opna askusa upija vodu iz okolne sredine.



Uslijed toga, na pojedinim mjestima dolazi do razgradnje opne koja se

pretvara u želatinoznu masu. Tako na askusu nastaju otvori kroz koje istječe sadržaj askusa zajedno s askosporama. Na ovaj način oslobođene askosporešire se vodom ili kukcima.

2. Plazma unutar askusa zove se epiplazma. Ona pored ostalih tvari sadrži

glikogen. Kada su askospore zrele, vodu iz vanjske sredine upija epiplazma.Uslijed toga, dolazi do promjena u epiplazmi i do transformacije glikogena u

saharozu. Tako se povećava osmotski tlak u askusu. Opna askusa rasteže sedo određene mjere, a kada tlak u askusu postane veći nego što opna možeizdržati, ona puca, obično u vršnom dijelu. Zbog naglog izjednačavanja tlakau askusu s atmosferskim tlakom, askospore bivaju izbačene i šire se zrakom.

BAZIDIOSPORE

- kod gljiva iz pododjela Basidiomycotina

j či k ji b idi



- egzogene spore, nastaju na nosačima koji se zovu bazidi

jednostaničan bazid

četverostaničan bazid

Kod hrđa i snijeti bazidi se razvijaju iz debelostijene trajne spore koja služi za prezimljenje i klijući daje promicelij (bazid) na kojem se razvijaju

bazidiospore.

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=basidium+images+/v=2/l=IVI/*-http://www.rbgkew.org.uk/scihort/images/basidiumoudemansiellaradicata.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=basidium+images+/v=2/l=IVI/*-http://www.plant.uga.edu/mycology-herbarium/what/basidium.jpg





HLAMIDOSPORE

- nespolne, uglavnom okrugle spore koje nastaju transformacijom i

fragmentacijom micelija, od konidija koje nastaju fragmentacijom hifa



razlikuju se po debeloj membrani.

- trajne spore 2 opne unutarnja (endosporija) - tankavanjska (episporija) – zadebljala, žuto do

smeđe obojena, glatka ili hrapava (mrežasti ili rebrasto)

- unutrašnjost bogata rezervnim tvarima (glikogen, ulja), a siromašna

vodom- red Ustilaginales (snijeti), neke vrste iz roda Fusarium

Tilletia controversa

http://photos.eppo.org/albums/pests/Fungi/Phytophthora_ramorum__PHYTRA_/PHYTRA_22.jpg



UREDOSPORE

- propagativne spore kod gljiva iz reda Uredinales

- nastaju fragmentacijom hifa u uredosorusima

http://photos.eppo.org/albums/pests/Fungi/Phytophthora_ramorum__PHYTRA_/PHYTRA_22.jpg



nastaju fragmentacijom hifa u uredosorusima

Uredosorus nije tijelo već nakupina uredospora nastala u prvim

epidermalnim slojevima listova.

- imaju dvije haploidne jezgre

Uromyces betae Puccinia graminis f. sp. tritici

Uredosorus s uredosporama

TELEUTOSPORE- trajne spore kod gljiva iz reda Uredinales

- imaju jako zadebljalu opnu, jedno ili višestanične

- nastaju fragmentacijom hifa u teleutosorusima

TELEUTOSORUS ili TELIOSORUS (grč TELOS=kraj) je nakupina teleutospora



TELEUTOSORUS ili TELIOSORUS (grč. TELOS kraj) je nakupina teleutospora

nastalih u pustulama crne boje.

-imaju dvije haploidne jezgre

Puccinia graminis f. sp. tritici

Phragmidium violaceum

Gymnosporangium

juniperi-virginianae

kliju generativno dajući bazid

ORGANI KOD GLJIVA KOJI SLUŽE ZA ODRŽAVANJE

ILI PREZIMLJAVANJE I ŠIRENJE, A NISU PRAVE SPORE

1 Sklerocije

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Teliospores+images/v=2/l=IVI/*-http://plantpathology.tamu.edu/PLPA/Projects/1/jpg/TELL.JPG

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Teliospores+images/v=2/l=IVI/*-http://www.csiro-europe.org/images/teliospores.jpg



1. Sklerocije

- nastaju gustim spletanjem i spajanjem hifa – pseudoparenhim

- u početku su meke i svijetle, a kasnije tvrde i crne

- siromašne vodom, a bogate rezervnim tvarima

- različitog oblika, veličine od nekoliko mm do 1 cm i više

- mikrosklerocije – vrlo sitne



Sclerotium bataticola

Botrytis cinerea

2. Geme

- nastaju spletanjem hifa u mala klupka smještena najčešće u plodu

ili sjemenu

kliju vegetativno u micelij



- kliju vegetativno u micelij

- Ustilago nuda, Ustilago nuda var. tritici – gema u sjemenu

- Helminthosporium gramineum – između zrna i pljevica

3. Rizomorfi i rizoktoniji- nastaju spletanjem hifa u niti

- rizomorfi su debele, tamne nadzemne niti

- rizoktoniji su tanke, svijetle podzemne niti



- omogućuju širenje parazita tijekom vegetacije s jedne biljke na drugu

- mogu narasti u dužinu i do nekoliko metara

SISTEMATIKA GLJIVABILJKE GLJIVE



• AUTOTROFNI ORGANIZMI

• STANICE POVEZANEPOMOĆU PLAZMODEZMIKROZ KOJE KOLA PLAZMA

• OSNOVNA GTRAĐEVNA

TVAR STIJENKE STANICA – CELULOZA

• NAJČEŠĆI PIGMENTIKLOROFIL I KAROTENOIDI

• CIKLUS RAZVOJA - SMJENA

HAPLOIDNE I DIPLOIDNEFAZE

• HETEROTROFNI ORGANIZMI

• U SEPTI IZMEĐU STANICACENTRALNA PORA KROZKOJU PROLAZE PLAZMA IORGANELE

• OSNOVNA GTRAĐEVNA

TVAR STIJENKE STANICA – HITIN (Oomycetes CELULOZA)

• PIGMENT – MELANIN

• CIKLUS RAZVOJA –

PREVLADAVA HAPLOIDNA IDIKARIONSKA FAZA,DIPLOIDNA FAZA RIJETKA



• diploid - individuum, generacija, svojta i dr., s dva seta

kromosoma (2n)



• diplofaza - dio životnog ciklusa biljaka u kojemu jeindividuum diploidan prema svojem kromosomskom sastavu

• dikarion - stanica koja ima dvije jezgre (eng. dikaryon)

• haplofaza - dio životnog ciklusa biljaka u kojemu jeindividuum haploidan prema svojem kromosomskom sastavu

http://www.botanic.hr/praktikum/tumac_d.htm

• U 20. stoljeću izdvojene su u posebno carstvo Fungi Mycota iliMycetalia, a danas se (Hawksworth i sur. 1995., Agrios, 2005.) svi

organizmi koji su smatrani gljivama dijele se na:



- PSEUDOGLJIVE- PRAVE GLJIVE

• Carstvo Mycota ili Fungi (pseudogljive i prave gljive)

podijeljeno je na niže sistematske jedinice:

PODODJEL (RAZDJEL) - mycota

RAZRED - mycetes

RED - ales

PORODICA - aceaeROD

VRSTA

PSEUDOGLJIVE PODJELA



PSEUDOGLJIVE

CARSTVO (ODJEL)

Protozoa

CARSTVO (ODJEL)

Chromista

RAZDJEL (PODODJEL)

Myxomycota

RAZDJEL (PODODJEL)

Plasmodiophoromycota

RAZDJEL (PODODJEL)

Oomycota

CARSTVO

Chromista

RAZDJEL (PODODJEL)

Oomycota



RED

Peronosporales

PORODICA

Albuginaceae

PORODICA

Peronosporaceae

PORODICA

Pythiaceae

ROD

Albugo

ROD

Bremia

ROD

Plasmopara

ROD

Pseudonospora

ROD

Peronospora

ROD

Sclerospora

ROD

Phytophthora

ROD

Pythium



Albugo candidaBremia lactucae

Pythium sp.

Phytophthora sp.

Sclerospora macrospora

(plamenjača kukuruza)

ODJEL (CARSTVO) - CHROMISTA

• pretežito jednostanični, končasti ili kolonijski mikroorganizmi,

http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://www.kolibrikerteszet.hu/files/Kepek/kartevok/Pythium.jpg&imgrefurl=http://www.kolibrikerteszet.hu/disznovenyek_kartevoi__hagymak_es_gyokerek&usg=__hBothyAWF5UAr8wznpdXuDABdr8=&h=768&w=768&sz=422&hl=hr&start=22&um=1&itbs=1&tbnid=F7VmtxDr_U6dpM:&tbnh=142&tbnw=142&prev=/images%3Fq%3Dpythium%26start%3D20%26um%3D1%26hl%3Dhr%26sa%3DN%26rlz%3D1W1SKPB_en%26ndsp%3D20%26tbs%3Disch:1



p j , j g ,fototropni, uglavnom mikroskopskih veličina (osim algi)

• Stanična stijenka građena od celuloze (povezane jedinice glukoze

b-1,4-vezom) i glukana (polimer N-acetil-D-glukozamin). polisaharid

sastavljen od monomera D-glukoze).

• Najčešće su stanovnici tla i izazivaju bolest korijenovog sustava.

• Parazitiraju na različitim biljnim vrstama.

PODODJEL OOMYCOTA

• dobro razvijen jednostanični micelij



• stanična stijenka građena od celuloze i glukana• prema načinu ishrane saprofiti, fakultativni ili obligatniparaziti

• nespolno razmnožavanje kod parazita vezanih za voduzoosporama (s dvije flagele) koje se razvijaju u

zoosporangijima, a kod parazita prilagođenimsuhozemnim uvjetima konidijama koje klijaju u začetakinfektivne hife

• kod nekih gljiva ovisno o uvjetima sredine zoosporangij

daje zoospore ili klije direktno u micelij• spolno razmnožavanje heterogamija – oogamija



Oogonij sa anteridijima (strelice)

Oospora

Formiranje i klijanje oospora

RED PERONOSPORALES

• najznačajniji predstavnici pododjela Oomycota

• Micelij - jednostaničan, jako razgranat, s većim brojem jezgara,d fit i jč šć i t l l



endofitan i najčešće intercelularan

• haustorije različitog oblika • prema sredini u kojoj žive mogu biti vodeni, suhozemni i prijelazni• način ishrane - saprofiti, fakultativni i obligatni paraziti.

• Kod većine ovih gljiva anteridij i oogonij razvijaju se na istoj hifi, alise mogu nalaziti i na različitim hifama - heterotalizam

Peronosporacae



Plasmopara Peronosp ora Pseudoperonospo ra Bremiadihotomo grananje

konidiofora, tri do pet

sterigmi, konidije

okrugle ili ovalne,

kliju u micelij

dihotomo grananje konidiofora,

dvije nejednake zašiljenesterigme, konidije okruglog ili

ovalnog oblika, kliju u

zoosporangij sa zoosporama

dihotomo grananje

konidiofora, dvije

nejednake zašiljenesterigme, konidije

okruglog, ovalnog ili

rjeđe limunastog oblika,

kliju u micelij

monopodijalno

grananje konidiofora,

tri sterigme, konidije

okruglog ili ovalnog

oblika, kliju u

zoosporangij sa

zoosporama

PORODICA PYTHIACEAE

Rod PHYTOPHTHORA

Rod PYTHIUM

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pseudoperonospora++images/v=2/l=IVI/*-http://anu.andong.ac.kr/~soongu/word/park/XPXSK001.GIF



Rod PHYTOPHTHORA:

simpodijalno razgranati konidiofori

nema sterigme

konidije limunaste

konidije kliju u micelij ili zoosporangij s zoosporama

konidije (sporangije) - Phytophthora

Rod PYTHIUM:

nerazgranati konidifori

nema sterigmi

konidije okrugle, nastaju u nizu

O



kliju u micelij

Pythium oogonium (O) and anteridium (A)Pythium ultimum sporangije

A A

PRAVE GLJIVE PODJELA



CARSTVO

(ODJEL)

Fungi

PODODJELChytridiomycota

PODODJEL

Ascomycota

PODODJEL

Basidiomycota

PODODJEL

Deuteromycota

PODODJEL CHYTRIDIOMYCOTA

- Najčešće saprofiti, mnoge gljive iz ovog pododjela žive u vodi, uglavnom neformiraju pravi micelij.

- Stanična stijenka građena od glukana i hitina.



j g g

- Imaju zoospore s pojedinačnim flagelama.

razred: CHYTRIDIOMYCETES

• kod malog broja vrsta protoplazma prekrivena vlastitom membranom i

postoji začetak micelija.

• Nespolno razmnožavanje - zoosporama.

• Spolno kopulacija fiziološki različitih zoospora – zigota – zimski

zoosporangij.

red: Chytridiales

porodica: Chytridiaceaerod: Synchytrium (Synchytrium endobioticum)

zimski zoosporangij S. endobioticum

PODODJEL Ascomycota

http://www.invasive.org/images/768x512/0454042.jpg



DISCOMYCETESHEMYASCOMYCETES LOCULOASCOMYCETESPYRENOMYCETESPLECTOMYCETES

Red:

Taphrinales

Porodica:

TaphrinaceaeRod:

Taphrina

Red:

Helotiales

Porodica:

DermataceaeRod:

Pseudopeziza

Porodica:

Sclerotiniaceae

Rod:

Sclerotinia

BotryotiniaMonilinia

Red:

Erysiphales

Porodica:

ErysiphaceaeRod:

Sphaerotheca

Podosphaera

Uncinula

Erysiphe (Blumeri a)

M icrosphaera

Phyllactinia

Porodica:

Venturiaceae

Rod:

Venturia

Red:

Hypochreales

Porodica:

HypochreaceaeRod:

Nectr ia, Calonectri a

Gibberella

Red:

Clavicipitales

Rod:

Claviceps

Red:

Sphaeriales

Porodica:

Sphaeriaceae

Rod:

Gaeumannomyces

• dobro razvijen višestanični micelij

• nespolno razmnožavanje - pomoću konidija, širenje parazita

tijekom vegetacije

• spolno razmnožavanje – askusi s askosporama



spolno razmnožavanje askusi s askosporama

- za spolno razmnožavanjeove gljive stvaraju haploidne

spolne stanice: anteridij

(muška) i askogon (ženska)

- spajanje anteridija i

k ( l ij )



askogona (plazmogamija)

jedna stanica s dvije

haploidne jezgre

(dikarionska stanica) iz koje

se razvija askogeni micelij

- kariogamija – diploidna

jezgra – I i II mejotičkadioba – 4 haploidne jezgre – mitoza – 8 haploidnih

jezgara







Podjela pododjela Ascomycota

1. razred HEMYASCOMYCETES

- askusi se formiraju izravno na miceliju



red Taphrinales , porodica TaphrinaceaeTaphr ina deformans

Taphr ina pruni

Taphr ina cerasi

Taphr ina insiti tiae

Taphrina deformansTaphrina pruni

Taphrina cerasi

2. razred DISCOMYCETES- askusi s askosporama se formiraju u plitkim zdjeličastim plodonosnim

tijelima koja se nazivaju APOTECIJI.

- apoteciji pojedniančni ili u stromama (složena plodonosna tijela,

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Taphrina+pruni+images/v=2/l=IVI/*-http://www.nrm.se/kbo/images/taphrina4.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Taphrina+cerasi+images/v=2/l=IVI/*-http://www.pa.ipw.agrl.ethz.ch/courses/diagnose/images/TapCer4THUMBNAIL.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Taphrina+pruni+images/v=2/l=IVI/*-http://www.nrm.se/kbo/images/taphrina4.jpg



p j p j ( p j ,

različite konzistencije i boje) - fakultativni paraziti (savršeni stadij nastaje u saprofitskoj fazi,konidijski stadij parazitski)



Porodica – Dermataceae; Rod – Pseudopeziza;

Vrsta - Pseudopeziza medicaginis

Porodica – Sclerotiniaceae; Rod – Sclerotinia; Vrsta - Sclerotinia sclerotiorum




Porodica – Sclerotiniaceae; Rod – Botryotinia; Vrsta - Botrytis cinerea

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Botrytis+cinerea+images/v=2/l=IVI/*-http://alerce.inia.cl/fotos/images/f034-5.jpg



jagode

vinova loza

kivi

paprika

suncokret

rajčica

kupina

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Botrytis+cinerea+images/v=2/l=IVI/*-http://agronomia.uchile.cl/departamentos/sanidad_vegetal/images/kiwi2.gif



http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Botrytis+cinerea+images/v=2/l=IVI/*-http://agronomia.uchile.cl/departamentos/sanidad_vegetal/images/kiwi2.gif



Botrytis cinerea

Porodica – Sclerotiniaceae; Rod – - Monilinia



3. razred Plectomycetes

- askusi s askosporama formiraju se u okruglim potpuno zatvorenim

plodištima kleistotecijima ili kleistokarpima

kleistoteciji su obrasli izraštajima koji se nazivaju apendicesi i služe za



- kleistoteciji su obrasli izraštajima koji se nazivaju apendicesi i služe za

učvršćivanje plodišta

red Erysiphales

porodica Erysiphaceae

Erysiphe graminis Erysiphe cichoracearum



Sphaerotheca fuliginea Podosphaera leucotricha

Uncinula necator Sphaerotheca panosa var. rosae

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=cleistothecium/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=12km44vj9/*-http%3A//www.apsnet.org/education/LabExercises/PowderyMildew/Images/mildewkey.jpg



4. razred PYRENOMYCETES

- askusi s askosporama nastaju u plodištima vrčastog oblika s otvorom na

vrhu (pora ili ostiolum), plodište je obraslo apendicesima

- takvo plodište se naziva peritecij

- velik broj predstavnika koji pripadaju različitim redovima

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=cleistothecium/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=12km44vj9/*-http%3A//www.apsnet.org/education/LabExercises/PowderyMildew/Images/mildewkey.jpg



j p j p p j

- podjela na redove i poredice na temelju građe peritecija

Claviceps purpureaGaeumannomyces

graminis

5. razred LOCULOASCOMYCETESplodište je pseudotecij - šupljina s askusima bez diferencirane ovojnice

koja nastaje unutar vegetativne strome. To su “periteciji” uloženi u čvrsto zbijenustromu koja se sastoji od čvrstih hifa.

-porodica Venturiaceae



Ventur ia inaequalis (uzročnik čađave krastavosti jabuka) Ventur ia pruni-cerasi (uzročnik krastavosti trešnje)

Ventur ia pir ina (uzročnik krastavosti kruške)

Venturia pirina

Venturia inaequalisVenturia pruni-cerasi

PODODJEL Basidiomycota

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Venturia+images/v=2/l=IVI/*-http://www.pjagri.or.kr/agri/image/main1/bae/RWPUE001.JPG



Razred:

Hymenomycetes

Razred:

Gasteromycetes

Razred:

Hemibasidiomycetes

Red:

Ustilaginales

Rod:

Tilletia

Ustilago

Red:

Uredinales

Porodica:

Pucciniaceae

Rod:Gymnosporangium

Uromyces

Puccinia

Phragmidium

BASIDIOMYCOTA

- dobro razvijen septiran micelij

- u razvoju gljive prevladava dikarionska faza

- formiranje bazida s bazidiosporama



- bazid nastaje na terminalnoj stanici dikarionske hife bazid uzak i

izdužen proširi se i uveća u mladom bazidu dolazi do spajanja

dviju haploidnih jezgara (kariogamija), diploidna jezgra se mejotički dijeli

(I i II dioba) nastanu 4 haploidne jezgre na vrhu bazida se javljaju

4 sterigme čiji se vrhovi proširuju u te proširene dijelove sterigmiprelaze jezgre iz bazida i nastaju egzogene, jednostanične haploidne

bazidiospore morfološki jednake, razlikuju se fiziološki (+ i -) tipičan

bazid nosi četiri bazidiospore

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=basidia/v=2/SID=e/l=IVI/SIG=11j8mod37/*-http%3A//biology.unm.edu/bgsa/images/basidia.jpg



Više basidiomycotine stvaraju bazide u plodonosnim tijelima ilibazidiokarpima.

Ova plodišta mogu biti vrlo različita po obliku, boji, veličini - to su

"gljive".



Kod hrđa i snijeti bazidi se razvijaju iz debelostijene trajne spore koja

služi za prezimljenje i klijući daje promicelij na kojem se razvijaju

bazidiospore.




Bazid može ostati u vidu jedne stanice

ili se dijeli i nastaje višestanični, najčešće četverostanični bazid




Hrđe i snijeti ne stvaraju plodišta.

Zrele bazidiospore oslobađaju se odvajanjem sa sterigme ili nosača.

Njihovim klijanjem nastaje primarni micelij (svaka stanica sadrži jednu



haploidnu jezgru).

Iz bazidiospore + nastaje primarni micelij +, i obrnuto.

Primarni micelij ima ograničen razvoj i ne može parazitirati na biljci.

Iz primarnog micelija ili izravno iz bazidiospora, nakon plazmogamije,

nastaje sekundarni dikarionski micelij čiji je razvoj neograničen, koji serazvija u biljci i vrši zarazu.

Do plazmogamije i stvaranja dikarionske micelije može doći između dviju

fiziološki različitih primarnih micelija ili izravno između dvije fiziološki

različite bazidiospore, bilo da su one odvojene od bazida ili vezane za njega.



Povezivanje bazidiospora ili primarnih micelija vrši se preko

protoplazmatičnog mostića i zove se anastomoza.

Preko protoplazmatičnoig mostića jezgra jedne stanice prelazi u drugu,

pri čemu se jezgre ne spajaju.

Nakon anastomoze nastaje prva dikarionska stanica, dijeljenjem te stanice

nastaje sekundarni dikarionski micelij. Na njemu se mogu razviti bazidi

s bazidiosporama ili njegovom fragmentacijom nastaju trajne spore.

Kod uzročnika snijeti to su hlamidospore, a kod hrđa teleutospore.

Pododjel Basidiomycota dijeli se na razrede:

1. HYMENOMYCETES

2. GASTEROMYCETES



G S O C S

3. HEMIBASIDIOMYCETES

Red USTILAGINALES

- izazivaju snijeti;

- bazid je jednostaničan ili višestaničan,

a nastaje klijanjem hlamidospora.

Ustilago maydis

Red UREDINALES

- izazivaju hrđe; - bazid je uvijek višestaničan i nastaje klijanjem teleutospora.



Puccin ia recondita – uzročnik smeđe hrđe pšenice

Pododjel Deuteromycota



Red:

Sphaeropsidales

Rod:

Phoma

Phomopsis

Septoria

Ascochyta

Diplodia

Razred:

Coelomycetes

Red:

Melanconiales

Rod:

Colletotrichum

Razred:

Hyphomycetes

Red:

Hyphales

Rod:

Cladosporium

Vrticillium

Botrytis

Monilia

Alternaria

Helminthosporium

Cercospora

Fusarium

Razred:

Agonomycetes

(Myceli a steri li a)

Rod:

Sclerotium

Rhizoctonia

PODODJEL DEUTEROMYCOTA

- dobro razvijen, razgranat i septiran micelij

- razmnožavaju se najčešće isključivo bespolno (konidije)



Spolni stadij - ne postoji- izgubljen tijekom evolucije

- vrlo se rijetko javlja u prirodi

- poznat, ali nije parazitski i nije važan za održavanje gljive

(Ascomycota , rjeđe Basidiomycota)

- saprofiti, fakultativni paraziti

- razmnožavanje – konidije

Konidiofori s konidijama mogu nastati izravno na miceliju ili u plodištima

koja nastaju nespolnim putem.

Piknid - vrčasto plodište s otvorom na vrhu (izgledom podsjeća na peritecij )- spore u piknidu - piknospore

- djelomično ili potpuno uložen u biljno tkivo



Septoria spp. Phoma lingam

Ascochyta pisi

Acervul - plitko zdjeličasto tijelo (izgledom podsjeća na apotecij)

- smješten ispod same epiderme domaćina

- u njemu se osim konidiofora i konidija nalaze i tamni čekinjasti

izraštaji - sete



Marssonina sp.Sete

Sete i konidije

• Podjela na razrede je izvršena ovisno o tome da li gljiva ima ili nema plodište,boji i izgledu konidija, broju stanica u konidiji i dr.

Razredi:

COELOMYCETES (stvarju konidije u plodištima)

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Colletotrichum+images/v=2/l=IVI/*-http://www.ces.ncsu.edu/depts/pp/notes/Vegetable/vdin011/a_setae2.jpg

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Colletotrichum+images/v=2/l=IVI/*-http://www.botany.hawaii.edu/faculty/gardner/biocontrol/Miconia/Colletotrichum%20setae.jpg



( j j p )Red: Sphaeropsidales plodište – piknid

Red: Melancoiales plodište - acervul

HYPHOMYCETES (konidiofori s konidijama nastaju izravno na miceliju)

AGONOMYCETES (ne stvarju konidije samo sklerocije)

COELOMYCETES



Phoma lingam na kupusu

Phoma macdonaldi

na suncokretu

Septoria nodorum

Septoria tritici

Septoria lycopersici

Septoria glycines

Colletotrichum coccodes



Ascochyta pisi - grašak

Ascochyta fabae na grahu

Ascochyta gossypii na pamuku

Colletotrichumlindemuthianum

Colletotrichumlagenarium

Colletotrichumgraminicola

HYPHOMYCETES



Passalora fulva

Cladosporium

herbarum

Botrytis cinerea

Alternaria alternata

Cercospora beticola



Fusarium spp.

AGONOMYCETES



Macrophomina phaseolina

Rhizoctonia solani

Rhizoctonia violacea

Plasmodiophora brassicae

- uzročnik kupusne kile (zaražava više od 300 biljnih vrsta – uzgajane i korovne)

- bolest je u nas prisutna u gotovo svim područjima intenzivnog uzgoja kupusa

- simptomi se uočavaju na korijenu ili korjenovu vratu svih pripadnika roda

Brassicaceae (zaraza nastaje i na pravom i na mesnatom korijenu – rotkva,



( j p j

podzemna koraba; zadebljali hipokotil pokazuje određenu otpornost)

- na korijenu se formiraju zadebljanja (hipertrofija i hiperplazija)

- može biti zahvaćen cijeli korijen i pretvoren u kvrgavu masu

- razvijaju se malobrojni postrani korjenčići (na njima nastaju zadebljanja najčešće

valjkastog ili vretenastog oblika- u početku zadebljanja imaju boju korijena, a kasnije postaju smeđa i raspucavaju se

- nadzemni dio biljaka: lisna masa je manja

- ukoliko su zaražene prijesadnice štete su najveće – vanjski listovi rozete gube turgor

i venu, biljke rijetko propadaju, često su nižeg rasta, starije lišće žuti i otpada

- glavati kupus – vanjsko lišće žuti i otpada, glavice su manje i često nedovoljno čvrste - ako zaraza nastane kasnije u vegetaciji ili je zaražen samo manji dio korijenasimptomi na nadzemnim dijelovima biljke jedva se opažaju, a prinos nije značajnosmanjen





- raspadanjem zaraženog korijena trajne spore dospijevaju u tlo i kliju u zoosporangij

sa zoosporama (dvije flagele) – u kiselom tlu iscjedak korijena kupusa potiče klijanje

spora

- zoospore se kreću do krijena biljke domaćina (kap vode) odbacivanje flagele

prodor u epidermalne stanice korijena ili korjenovih dlačica haploidni plazmodij



s više jezgara formiranje protoplasta s membranom mitoza

zoosporangij sa zoosporama odlaze u tlo

- nakon formiranja plazmodija zaraženim stanicama se poveća volumen (hipertrofija),

okolne stanice se ubrzano dijele (hiperplazija)

- u stanicama domaćina formiraju se trajne spore (debela membrana, veća količina

hranjivih tvari i mala količina vode); vitalnost u tlu zadržavaju nekoliko godina

- optimalne temperature za klijanje spora 18 do 23ºC

- zaraza nastaje na temperaturama 9 do 30

C

- tlo mora biti zasićeno vodom



Mjere zaštite: - plodored 5-6 godina (ne kupusnjače i strne žitarice)

- uništavanje korova domaćina

- kalcifikacija (kiselost tla!)

- potapanje presadnica u 0,1% otopinu karbendazima



Pythium vrste ( uzročnici paleži klijanaca ili polijeganja nasada)

rodu pripada više od 120 vrsta (P. ul timum , P. splendens , P. irregulare ,

P. vexans , P. graminicola , P. rostratum ), polifagne gljive, žive u tlima bogatim

organskom tvari; fakultativni paraziti koji nisu usko specijalizirani za određenedomaćine; zemljišne gljive

- rod je ustanovio 1858. Pringsheim (P. monospermum )



- najčešće strada različito povrće i cvijeće u klijalištima (hidroponi!), a od ratarskih

kultura šećerna repa i duhan

- zaražava korijen, vrat korijena, podzemnu stabljiku, kao i stabljiku u razini tla tenekoliko centimetara iznad površine tla

- do zaraze dolazi u najranijim stadijima razvoja, od klijanja sjemena, tijekom nicanja

do formiranja 1-3 lista (za biljke starije od 1-2 mjeseca ova gljiva je praktičnobezopasna); uvjeti za klijanje i nicanje!!!

- ako zaraza nastupi tijekom nicanja klica propada u tlu

- zaraza izniklog rasada - polijeganje pojedinih biljčica ili čitavih grupa (biljke u

početku ne gube normalan izgled)

- prizemni dio stabljike potamni i sasuši se (sušenje napreduje prema korijenu i listu)

- propadanje je brzo pri većoj vlažnosti i temperaturi (biljke jednostavno istrunu i

nestanu)



Pythium na duhanu

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pythium+images/v=2/l=IVI/*-http://www.agric.gov.ab.ca/images/pests/disease/cereal/c34.jpg



dinja ječam

šećerna repa

grah

- fakultativni parazit

- dvije vrste micelija - vanjski ili epifitni i unutarnji ili endofitni

- endofitni micelij - intercelularni ili intracelularni

- micelij je bijele boje, jednostaničan, dobro razgranat - nespolno razmnožavanje – sporangije (konidije) koje u vlažnoj sredini kliju

i lij

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pythium+images/v=2/l=IVI/*-http://www.agric.gov.ab.ca/images/pests/disease/cereal/c34.jpg



u micelij- u kapi vode sporangije (konidije) se ponašaju kao zoosporangij i daju zoospore

(bubrežastog oblika s dvije flagele)

- spolno razmnožavanje je oogamija (kopulacija anteridija i oogonija)

- na jedan oogonij nastaje 15 do 25 anteridija

- u kontaktu s oogonijem anteridij stvara kličnu cijev koja prodire u oogonij; jezgra anteridija prelazi u oogonij, spajanje i nastajanje zigote

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pythium+images/v=2/l=IVI/*-http://www.ces.ncsu.edu/depts/pp/notes/Tobacco/tdin008/pythium-oospores.JPG

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pythium+images/v=2/l=IVI/*-http://plantclinic.cornell.edu/FactSheets/pythium/phythium_cycle_big.jpg



Mjere zaštite:

- sterilizacija supstrata za uzgoj presadnica

- higijena

- tretiranje sjemena

tretiranje presadnica fungicidima

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pythium+images/v=2/l=IVI/*-http://plantclinic.cornell.edu/FactSheets/pythium/phythium_cycle_big.jpg



- tretiranje presadnica fungicidima- prozračivanje

- izbalansirana ishrana

- bolesne biljke odstraniti i spaliti

- biološki fungicidi

U sterilnim supstratima Pythium vrste su uspješniji paraziti nego u vrtnoj ilipoljskoj zemlji gdje ima mnogo kompetitora. Vlažno tlo (70% ili više vodnogkapaciteta) pogoduje razvitku Pythium vrsta. S obzirom na temperaturu postoje

razlike, neke se vrste bolje razvijaju pri višim (čak iznad 35ºC), a neke pri nižimtemperaturama (ispod 15ºC).



Kako bi se izbjegao napad Pythium spp. i time smanjile štete osobito pri proizvodnjiprijesadnica ili uzgoju cvijeća (lončanice, lijehe) i povrća u zaštićenom prostorutreba koristiti sterilni supstrat ili obaviti dezinfekciju zemlje (vodena para,

dazomet). Dezinfekcija tla kemijskim pripravcima nosi određeni rizik i treba jukoristiti krajnje oprezno. Osim toga, pokazalo se da fumigacija nije uvijek i

dovoljno učinkovita, a rezidue fumiganata mogu biti fitotoksične. Profilaktičnemjere (npr. dobra drenaža supstrata (tla), provjetravanje staklenika (plastenika)zbog snižavanja vlažnosti, navodnjavanje samo kada je neophodno, ne gnojitipretjerano dušikom, saditi i uzgajati biljke pri povoljnim temperaturama,uklanjanje bolesnih biljaka) mogu značajno utjecati na pojavu bolesti.

Synchytrium endobioticum (uzročnik raka krumpira)

- nema veliko ekonomsko značenje

- u Hrvatskoj utvrđen 1956. godine na Žumberku

- karantenska bolest za Hrvatsku

d i jči t k k t i di S l (S l



- napada i rajčicu, te neke korovne vrste iz porodice Solanaceae (Solanumnigrum, Solanum dulcamara, Hyoscyamus niger)

- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena (biljka dobro raste)

- najtipičniji simptomi na gomolju

- obligatni intracelularni parazit- prezimi u obliku zimskih zoosporangija

http://daylilyrust.org/SB/Images/onospermogonia.jpg



- u proljeće iz zimskog zoosporangija izlaze zoospore (200-300)

- vrše primarne zaraze

zoospora biljka krumpira odbacivanje flagele prodor u stanicuhipertrofija i hiperplazija stanica rakaste tvorevine hrani na računstanice domaćina i raste zaodjene se membranom i stvori se prosorus

nekoliko uzastopnih dioba jezgre prosorus se dijeli na 4-9 dijelova

u svakom dijelu prosorusa nastavlja se dioba jezgara, dok ih ne nastane

200-300 od svake jezgre i citoplazme formira se po jedna zoospora

svaki dio prosorusa postaje ljetni zoosporangij svi ljetni zoosporangiji



svaki dio prosorusa postaje ljetni zoosporangij svi ljetni zoosporangijizajedno čine sorus oslobađanje zoospora sekundarne infekcije

- ciklus razvoja gljive od zaraze stanice do stvaranja zoospora traje 10-12

dana i u povoljnim uvjetima ponovlja se nekoliko puta tijekom vegetacije

Spolno razmnožavanje - fiziološki različite zoospore koje potječu izrazličitih zoosporangija kopuliraju dajući zigotu koja ima dvije flagele

pomoću kojih se kreće kroz vodu u tlu do gomolja krumpira, uvlači se u

stanicu, u stanici raste i nakon nekog vremena formira zadebljalu opnu

i nastaje zimski zoosporangij

Suzbijanje

- dugogodišnji plodored, sadnja apsolutno zdravih gomolja, najstrože mjere

kontrole pri uvozu sjemenskog krumpira



PHYTOPHTORA INFESTANS

- uzročnik plamenjače krumpira ili krumpirove plijesni

- najštetnija i najraširenija mikoza krumpira

- u Europi se bolest javila oko 1840. godine (masovno iseljavanje u SAD)

ši i j i čji



- raširena u gotovo svim uzgojnim područjima ove kulture,

posebice u područjima s vlažnijom i hladnijom klimom

- štete kod nas su najčešće do 20%, ima slučajeva da su i značajno veće

(do 50%)

- napada i rajčicu, patliđan, te različite korove iz porodice Solanaceae

- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena

- prvi simptomi u drugoj polovini lipnja (cvatnja i neposredno nakon nje),

prvo na prizemnom dijelu cime i to na rubovima i vrhovima plojke

- zaraza se najčešće javlja na listovima koji su najbiži tlu

U povoljnim uvjetima

bolest se vrlo brzo širi

na cijelu biljku i susjedne

biljke, koje mogu potpuno

propasti Dijelovi koji trunu



propasti. Dijelovi koji trunuimaju neugodan miris.

- žućkaste pjege koje nisu

oštro odijeljene od zdravog

dijela lista

- paučinasta prevlaka na

naličju lista

Tkivo se razmekša kao

da trune, a zatim se sasuši i izlomi.

Listovi vise na cimi.

Simptomi na gomolju - tamne olovnosive pjege, lako se uočavaju na svježe

izvađenim gomoljima, a najbolje 2 do 3 tjedna nakon vađenja.

Pjege - u početku promjera 1 cm, s vremenom se povećaju.

Promjena boje se vidi i u unutrašnjosti meso ispod pjege je smeđe boje i



Promjena boje se vidi i u unutrašnjosti, meso ispod pjege je smeđe boje ipostupno prelazi u zdravi dio. U vlažnom tlu gomolji trunu. Zaraženi gomolji

teško se čuvaju u skladištima.

- obligatni endofitni parazit

- micelij se širi intercelularno, u stanice ulaze končaste haustorije (ishrana)

- simpodijalno razgranati konidiofori

- konidije izlaze iz zaraženog lista kroz puči



Konidije mogu klijati na dva načina:

- ako je temperatura viša od 15ºC (optimalno 24-25ºC) i vlaga minimalno

91% konidije kliju izravno u micelij koji vrši zarazu

- ako je temperatura niža od 15ºC (optimalno 10-14ºC) i prisutna je kap

vode, konidije se preobrazuju u zoosporangij sa zoosporama, koje se kreću

do biljke krumpira, prokliju u micelij i izvrše zarazu

Zaraza gomolja – kroz ozljede, lenticele ili kroz pokožicu uz okca.

Spolno razmnožavanje - oospora

Bolest se prenosi iz godine u godinu zaraženim gomoljima u kojima se

gljiva se održava kao micelij

Može se održati u gomoljima i u obliku oospora (postojanje oospora u Europi

otkriveno je tek nedavno) zadržavaju vitalnost do 2 godine i one mogu

sistemično zaražene biljke (jedna zaraženabiljka može zaraziti polje od 80 ha).



otkriveno je tek nedavno) – zadržavaju vitalnost do 2 godine i one moguobaviti primarne zaraze u proljeće.

Phytophtora infestans na rajčici



Mjere zaštite:

- plodored

- saditi tolerantnije sorte

- izbjegavati teža i vlažnija tla

- desikacija nadzemnog dijela



desikacija nadzemnog dijela- IPS (temperature, relativna vlaga zraka, količina oborina)

- fungicidi:

na osnovi bakra

s površinskim djelovanjem

sistemici

PERONOSPORA DESTRUCTOR(sin. PERONOSPORA SCHLEI DENI )

• gljiva P. destructor uzrokuje plamenjaču luka, poriluka i češnjaka.

• Plamenjača je najznačajnija i najčešća bolest crvenog luka u Hrvatskoj, a

štete se očituju u smanjenju uroda i truljenju zaraženih lukovica tijekom

skladištenja



skladištenja.

• Iz zaraženih lukovica razviju se sistemično zaražene patuljaste biljke zavinutih

i svijetlo zelenih listova. Listovi se često prelome, te njihovi dijelovi vise prema

tlu. Nakon nekog vremena listovi bivaju presvučeni sivoljubičastom prevlakom

koju čine sporonosni organi. Na kraju listovi se osuše i smežuraju.



• Kod sekundarno zaraženih biljaka na listovima se uočavaju male svijetložutepjege koje se vremenom povećavaju. Za suhog vremena na tim mjestimadolazi do nekroze i naseljavanja gljiva Al ternaria alternata ili Stemphyliumbotryosum zbog čega pjege poprimaju gotovo crnu boju. Ukoliko je vrijemevlažno pjege bivaju presvučene prevlakom sporonosnih organa.



• Nakon propadanja zaraženih biljnih organa u njima se formiraju trajne sporeparazita (oospore). One nakon vremena mirovanja kliju u micelij koji obavlja

zarazu.

• Ipak, bolest se iz godine u godinu najčešće prenosi zaraženim lučicama. Izlučica micelij se širi u listove na kojima se formiraju konidiofori i konidije.



Konidiofori i konidije P. destructor

• Pojavi bolesti poguduje hladno i vlažno vrijeme (optimalne temperature zaklijanje konidija 11 ºC)

• Mjere borbe:

- plodored

- sadnja zdravih lučica; ako su lučice posađene u jesen potrebno je u proljećepregledati usjev i zaražene biljke uništiti, vrlo često provođenje ovih mjeranije dostatno

- fungicidi (na osnovi bakra, kombinirani fungicidi i karbamati). Ukoliko sei j j j f i idi ši ki dj l j t b j d d ti



g ( , g )primjenjuju fungicidi s površinskim djelovanjem potrebno je dodatiokvašivač. Najbolje djelovanje imaju sistemični fungicidi.

Pseudoperonospora cubensis • Parazit samoniklih i kultiviranih vrsta iz porodice tikava (Cucurbitaceae )

• Parazit dinja, lubenica, krastavaca i bundeva

• Simptomi: na krastavcima se najčešće javlja pred formiranje prvih plodova. Upočetku se vide pjege okruglastog oblika, zelenkasto svijetle list dobiva mozaičanizgled



izgled.



• Vremenom se pjege povećavaju postaju uglate jer su omeđene lisnom nervaturom.Na starijem lišću pjege se spajaju što dovodi do sušenja lišća. Zbog oštećenja lišćaasimilacijska površina je manja te plodovi ostaju manji i deformirani. Na naličjulistova nastaje jedva zamjetna plavičasto siva prevlaka od konidiofora i konidija.Konidiofori su dihotomo razgranati i na vrhu imaju 2 sterigme.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6e/Komkommer_valse_meeldauw_%28Pseudoperonospora_cubensis_on_cucumber%29_%281%29.jpg



• U biljnom tkivu parazit stvara oospore čija uloga u epidemiologiji bolesti nijepotpuno razjašnjena. Visoka vlažnost zraka i umjereno toplo vrijeme (opt. 18-

22 ºC – za razvoj svih plamenjača) pogoduje razvoju bolesti. Unutarstaklenika kod uzgoja krastavaca gljiva se održava na preostalim krastavcimai korovima iz porodice tikava. U zatvorenom prostoru orošavanje ima bitnuulogu u razvoju infekcije.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6e/Komkommer_valse_meeldauw_%28Pseudoperonospora_cubensis_on_cucumber%29_%281%29.jpg



Zaštita

• Sjetva na parcelama na kojima nisu prethodno rasle biljke porodice

Cucurbitacea. Sijati otporne hibride (Poseidon, Potomac, Quest, Bounty)

• Primjena fungicida (bakreni fungicidi ili kombinacija organskih i

bakrenih fungicida). Prskanje obaviti na naličju lista jer infekcija nastajekroz puči na naličju



bakrenih fungicida). Prskanje obaviti na naličju lista jer infekcija nastajekroz puči na naličju.

• Oboljele biljne dijelove odstraniti i uništiti.

• Plodored 2-3 godine.

-razred Plectomycetes , red Erysiphales, porodica Erysiphaceae

- među najraširenijim uzročnicima bolesti kultiviranog bilja

Uzročnici pepelnica



među najraširenijim uzročnicima bolesti kultiviranog bilja- dolaze i na velikom broju korova

- konidije kliju bez prisustva vode i bez povećane vlage zraka

- obligatni ektoparaziti

- prevlake na zaraženim biljnim dijelovima u početku gotovo bijele ili

svijetlo sive boje, a krajem vegetacije dobiju smeđu nijansu - oidije nastaju na konidioforima pojedinačno ili u nizovima

- ispod prevlake dolazi do nekroze staničja i blage deformacije tkiva

- pojačana transpiracija i disanje, a smanjen učinak fotosinteze

- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao

micelij u pupovima

- zarazu u proljeće obavljaju askospore ili konidije (oidije) - krajem vegetacije u miceliju nastaju kleistoteciji

Simptomi – na svim zelenim dijelovima, cvjetnim pupovima i ponekada nacvjetovima





Porodica Erysiphaceae (pepelnice) ima veći broj rodova od kojih se u

cvjećarstvu spominju: Sphaerotheca , Erysiphe , Uncinula , Microsphaera i

Leveillula .

Kao uzročnik bolesti ponekada se opisuje rod Oidium . Vjerovatno se radi o



p p jpepelnicama kod kojih nije determiniran spolni stadij (ili nije poznat) pa se

označava kao Oidium , što je opći naziv za konidijski/oidijski (nespolmi) stadij pepelnica.

Pepelnice su obligatni epifitni (ekto) paraziti koji imaju micelij, konidije/oidije

i kleistotecije. Kleistoteciji su produkt spolnog razmnžavanja i omogućuju

preživljavanje gljiva pod različitim nepovoljnim okolinskim uvjetima ili uodsutnosti osjetljivog domaćina.

Domaćin Vrsta

Anemona coronaria Erysiphe polygoni

Aquilegia sp. E. aquilegiae, E. communisBegonia sp. E. cichoracearum, E. polygoni, Microsphaera

Pregled važnijih uzročnika pepelnica na lončanicama



Begonia sp. E. cichoracearum, E. polygoni, Microsphaera

begoniae, Oidium sp.

Campanula sp. E. cichoracearum

Capsicum annuum (ukrasna) Leveillula solanacearum, E. cichoracearum

Cyclamen persicum Oidum cyclaminis

Dahlia hybridus E. cichoracearum, E. polygoni, Sphaerotheca

fuliginea, Uncinula spp.

Euphorbia sp. L. clavata, Oidium sp.

Gerbera jamesonii E. cichoracearum

Kalanchoe blossfeldianum S. fuliginea

Pericalis (Cineraria) E. cichoracearum, S. fusca, S. macularis

Primula sp. E. polygoni

Santpaulia ionatha Oidium spp., Microsphaera sp., E. orontii

Porodica: ErysiphaceaeRod: Sphaerotheca

Vrsta: Sphaerotheca pannosa var. rosae

Uzročnik pepelnice ruža opisan je prvi puta 1819. godine. Međutim, bolest

je bila stoljećima poznata i prisutna na ružama te se tako navodi da ju jeuočio još Theophrast 300 godina prije Krista. Smatra se da je pepelnica



j j p p j juočio još Theophrast 300 godina prije Krista. Smatra se da je pepelnicaširoko rasprostranjena, a može biti i vrlo štetna bolest kako pri uzgojuruža u stakleniku tako i u vrtovima i otvorenom polju.Simptomi su najkarakterističniji na lišću premda gljiva napada i stabljikudok ne odrveni, cvjetne stapke, cvjetne pupove, čašku i latice. Novi izboji(grane) mogu biti zaraženi micelijem koji je prezimio između listićaspavajućih pupova.

U proljeće na mladom lišću prvo se razvijaju maleni mjehurići crvankasteboje, a zatim se pojavljuje bijela nakupina epifitnog micelija s konidioforima

i prvim konidijama. Micelij prekriva manje ili veće površine lista koji seuvija i deformira. Pri jakom napadu pepelnice lišće se suši i otpada.

Defolijacija i infekcija cvjetnih pupova uzrokuju loš kvalitet cvjetova.



j j j j p p j j

Konidije su propagativne spore, a nastaju u kraćim nizovima nakonidioforu. Šire se zračnim strujanjima te uz povoljne okolinske uvjeteosiguravaju mnogobrojne sekundarne infekcije. Optimalna temperatura za

rast micelija je 18-25ºC, a za klijanje konidija 21ºC. Istovremeno potrebna jevisoka relativna vlažnost zraka između 97 i 99%. Uz optimalne uvjete novegeneracije konidija nastaju svakih 5-7 dana pa je razumljivo zašto sepepelnica može brzo proširiti u nasadu ruža. Pri kraju vegetacije u micelijukopulacijom anteridija i askogona formiraju se kleistoteciji. To su

okruglasta plodišta s nekoliko miceliju sličnih apendicesa. U plodištu senalaze askusi svaki s osam askospora. Formiranje kleistotecija nije redovito

zbog čega oni nemaju značajnu ulogu u epidemiologiji bolesti. Ustaklenicima i područjima s toplijom klimom micelij i konidije su trajniizvori infekcije.

Suzbijanje pepelnice ruža najsigurnije je kombinacijom profilaktičnih ikemijskih mjera. One se ponešto razlikuju pri uzgoju ruža u stakleniku ina otvorenom. U stakleniku treba regulirati vlažnost zraka i temperaturukako bi uvjeti za klijanje konidija i infekciju bili nepovoljni. Fungicidne

pripravke treba koristiti ako okolinski uvjeti favoriziraju razvoj parazita.Tretiranja treba ponavljati svakih 6 7 dana odnosno dok god postoji



Tretiranja treba ponavljati svakih 6-7 dana odnosno dok god postoji

opasnost od zaraze. Na otvorenom treba ukloniti izvor zaraze. To značiorezati ruže, pokupiti i uništiti otpalo lišće kao i odrezane dijelove biljke.Čime se uoče prvi simptomi treba koristiti fungicide. Primjeniti se mogu

preventivno (fungicidi s površinskim djelovanjem) ili sistemični fungicidi.

Otpornost sorata je različita. Nove sorte su otpornije, a nekoliko ima vrlovisoku otpornost. Međutim ona nije trajna obzirom da se formiraju noviagresivniji patotipovi gljive. Prema nekim istraživanjima sorte s debljomkutikulom ispoljavaju veći stupanj otpornosti prema pepelnici.





Erysiphe cichoracearum

Sphaerotheca ful iginea

- uzročnici pepelnice krastavaca

- E. cichoracearum češće se pojavljuje kod uzgoja u zatvorenim prostorima

- pepeljaste prevlake na napadnutim organima, napadnuti su najčešće listovi

(ponekada mogu biti napadnuti vriježe i kotiledoni) - prevlaka se javlja na licu listova, zahvaća veći ili manji dio površine lista



p j j , j p- kod vrlo jakih zaraza prevlaka se može pojaviti i na naličju

- prevlaka je siva kod S. ful iginea , a brašnasto bijela kod E. cichoracearum

- jako zaraženo lišće žuti, odumire i suši se

- unutar prevlake uočavaju se plodišta kleistoteciji (askusi s askosporama)

- i konidije mogu biti izvor zaraze- vjetar -prenošenje askospora i konidija- mjere zaštite – rezistentni hibridi, fungicidi na osnovi sumpora, heksakonazola,

bitertanola, triadimenola,

triadimefona, dinokapa, azoksistrobina, fenarimola



Pepelnica na rajčici (Leveil ul la taurica , Er ysiphe cichoracearum , Oidium neolycopersici )



Er ysiphe cichor acearum

Levei lul la taur ica

http://aggie-horticulture.tamu.edu/publications/tomatoproblemsolver/leaf/images/photos/mildew.jpg



Oidium neolycopersici



L. taurica na paprici



E. cichoracearum E. pisi

Sclerotin ia sclerotiorum (uzročnik bijele truleži)

- polifagna gljiva (parazitira na 408 biljnih vrsta iz 278 rodova i 75 porodica)

- kultivirane (suncokretu, soji, uljanoj repici, duhanu, salati, grahu, kupusu,

krastavcima, luku, paprici, krumpiru i korovne (Abutilon theophrasti,

Ambrosia artemisifolia, Xanthium strumarium) vrste



soja



duhan

uljana repica

kupus

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=White+mold+images/v=2/l=IVI/*-http://www.avrdc.org.tw/LC/cabbage/whtmold1b.jpg



Abutilon

theophrasti

Xanthium

strumarium

Ambrosia

artemisifolia

Od ukrasnih biljaka najviše se javlja na lončanicama pri stakleničkomuzgoju, što ne znači da ne napada ukrasno bilje na otvorenom polju.U staklenicima može uzrokovati propadanje klica u tlu, klijanaca nakonnicanja, a kada se biljke razviju parazit napada korijen, vrat korijena i

stabljiku.

Na bolesnim dijelovima, najčešće na stabljici odmah iznad razine tla kao ilišć k j j d ti j lj lji t ti bij li l t i đ



na lišću koje je u doticaju sa zemljom gljiva stvara gusti bijeli splet izgrađenod epifitnog micelija. Micelijska prevlaka često pokriva površinu tla okobolesnih biljaka.

U miceliju se razvijaju u početku svjetli, a kasnije crni sklerociji. Nasklerocijama se formiraju plodišta apoteciji s askusima i askosporama.Nespolni stadij (anamorf) S. sclerotiorum nije poznat. Zaraza nastaje iz tla

gdje sklerociji kliju izravno u infekcijsku hifu, a ona inficira podzemne

organe biljaka. Neki sklerociji (na površini ili blizu površine tla) uzproduženo intenzivno vlaženje razvijaju apotecije. Posljedica napada gljive

je razmekšavanje i razgradnja tkiva, tako da prije ili poslije propadajucijele biljke Sklerociji su otponi na sušu i hladnoću te su tipični organi za



cijele biljke. Sklerociji su otponi na sušu i hladnoću te su tipični organi zakonzervaciju parazita. Optimalna temperatura za klijanje iznosi 13-15ºC.

Jedini učinkoviti način borbe je uzgajanje biljaka u tlu ili drugim

supstratima koji ne sadrže sklerocije.



Najvažniji domaćini ukrasne biljke:

Anemone coronaria

Aquilegia sp.

Begonia sp.

Calceolaria sp.

Capsicum annuum

D hli h b id



Dahlia hybrids

Dahlia spp.

Scindapsus sp.

Euphorbia sp.

Gerbera jamesoniiHedera helix

Hibiscus (sp.) rosa-sinensis

Lilium sp.

Narcissus sp.

Pelargonium x hortorumPhilodendron vrste

Schefflera arbicola

Gloxinia speciosa

Bijela trulež salate

Bijela trulež salate redovito se javlja u plasteničkom i stakleničkom uzgoju,

iako može izazvati štete i u uzgoju na otvorenom ako se ne poštuje plodored.

Bijelu trulež salate osim Sclerotin ia sclerotiorum može izazvati i Sclerotinia minor .

Do zaraze dolazi u zoni korjenova vrata, a na mjestu prodora parazita nastaje

vlažna trulež. Glavice salate gube turgor i lako se odvajaju od korijena koji

ostaje u zemlji. Na mjestu odvajanja glavice od korijena uočava se bijeli micelijunutar kojega se formiraju crni duguljasti sklerociji nepravilnog oblika



unutar kojega se formiraju crni duguljasti sklerociji nepravilnog oblika.

Ukoliko je uzročnik truleži S. minor sklerociji su veliki 0,5-2 mm, a ako je

uzročnik S. sclerotiorum sklerociji su veći (3-9 mm).

Gljiva u obliku sklerocija može održati svoju vitalnost duži niz godina.

Na sklerocijima nastaju plodišta (apoteciji) s askosporama koje omogućuju zarazu zdravih biljaka. Na sklerocijima se može razviti micelij koji također

može zaraziti biljku



Bijela trulež rajčice

- relativno je česta bolest rajčice koja je osjetljiva u svim razvojnim stadijima,

iako se prvi simptomi u pravilu uočavaju u cvatnji.

Do zaraze dolazi na stabljici u razini tla, iako ulazna mjesta za gljivu mogu biti

i pazušci zaperaka ili otkinuti zaperci.

Na napadnutim mjetima prvo se uočavaju vodenaste pjege koje se šire i

prstenasto obuhvaćaju stabljiku. Listovi iznad napadnutog mjeta gube turgori suše se. Na zaraženim mjestima formira se bijeli micelij unutar kojega nastaju



i suše se. Na zaraženim mjestima formira se bijeli micelij unutar kojega nastaju

sklerociji.

Plodovi rajčice također mogu biti zaraženi. Postaju sivi, razmekšavaju se i

potpuno propadaju, sklerociji se formiraju najčešće kružno oko peteljke ploda.

Mumifikacija glave kupusaS. sclerotiorum na kupusu uzrokuje mumifikaciju glave, simptomi se najčešće

pojave pred zriobu iako je do zaraze došlo znatno ranije.Ukoliko je zaražen kocen dolazi do sušenja cijele biljke, a u kocenu seformiraju micelij i sklerociji. Ukoliko dođe do zaraze glavice vanjski listovi sesuše, a peteljka puca na mjestu izlaska iz kocena. Veći broj listova otpada paglavica poprimi dugoljast oblik. Vanjski listovi koji ne otpadnu na vrhu se suše

i posive a na donjem dijelu poprime svijetlo zelenu boju Na tim se listovima



i posive, a na donjem dijelu poprime svijetlo zelenu boju. Na tim se listovima

formiraju 1-2 cm dugi sklerociji.

Bijela trulež graha i graška

Bolest se najčešće pojavljuje na starijim biljkama za vrijeme kišnog vremena

ili u gustom sklopu. Zaražene mogu biti stabljike, listovi i mahune, posebice

oni bliže tlu gdje je vlaga veća, a cirkulacija zraka otežana.

Na donjem dijelu stabljike uočavaju se vodenaste pjege, a napadnuta mjesta

postaju sluzava. Na površini stabljike i u njezinoj unutrašnjosti formira sebijeli micellij i sklerociji. Budući da stabljika trune dolazi do prekida



bijeli micellij i sklerociji. Budući da stabljika trune dolazi do prekida

provodnih snopova i biljka se suši.Na zaraženim mahunama nastaju vodenaste pjege, a micelij se može proširiti u unutrašnjost te je u tim slučajevima i sjeme površinski zaraženo.

Bijela trulež suncokreta

Propadanje sjemena i palež klijanaca- u godinama kada poslije sjetve nastane duže razdoblje prohladnog i vlažnog vremena

- posljedica sjetve inficiranog sjemena, a s druge strane, zbog napada gljive iz tla

- sjeme ili uopće ne klije ili klica nekrotizira i istrune u tlu prije nicanja



originaloriginal

Korijenski tip bolesti

- od početka butonizacije do kraja vegetacije- venjenje lišća, prijevremeno venjenje cijelih biljaka-na prizemnom dijelu biljaka dolazi do nekroze tkiva (tamna boja); (za visoke vlažnosti formira sebijeli, gusti micelij (za vrijeme suše brzo nestaje), zaražena tkiva trunu, na površini i uunutrašnjosti tkiva formiraju se krupne sklerocije

- odumiranje zahvaća i lateralno korijenje



originaloriginal

Truljenje srednjeg dijela stabljike- javlja se od cvjetanja do zriobe, infekciji obično prethodi razvoj bolesti na listu i lisnoj peteljci - najčešće na sredini stabljike tkivo postaje tamno, a za vlažnog vremena nastaju bijeli micelij isklerocije

- zaraza se širi na stabljiku pojava nekrotičnih pjega oštro odijeljenih od zdravog dijela, pjegerastu i prstenasto obuhvaćaju stabljiku

- stabljike se lagano lome



originaloriginal

original



original

Truljenje glave

- javlja se krajem cvatnje i kasnije

- na donjoj strani glave - vlažne sivo zelene, malo ulegnute pjege na dorzalnoj strani glave čijase veličina brzo povećava; tkivo u okviru pjega se razmekša i počinje trunuti- između sjemenki gusti bijeli micelij sklerocije

- sklerocije se rijetko formiraju u sjemenu



original

original

original

original

original

Bijela trulež soje

- trulež korijena

- trulež stabljike

- trulež mahuna (i sjemena)



BOTRYTIS CINEREA - siva plijesan

- ubikvist i polifag

- maline, jagode, vinova loza, rajčica, paprika, patliđan, salata, suncokret, soja, duhan, uljana repica …

- tijekom vegetacije gljiva razvija isključivo konidijski stadij.P d k j t ij t kl ij ili i lj j k i lij ž i



Pred kraj vegetacije stvara sklerocije ili prezimljuje kao micelija na zaraženimbiljnim dijelovima. Na sklerocijama u proljeće dolazi do stvaranja micelije skonidijama, ili rjeđe apotecija s askokarpima.

U fitopatologiji gljive se opisuju pod imenom telemorfnog ili spolnog stadija.Gljiva Botryotini a fuckeliana mnogo je poznatija po svom konidijskom stadiju

(anamorfni ili nespolni stadij) a to je Botrytis cinerea . Upravo konidijski stadij

pričinjava štetu u poljoprivrednoj (biljnoj) proizvodnji.

Ukrasno bilja može biti zaraženo u staklenicima, ali i na otvorenom prostoru. Bolest koju uzrokuje B. cinerea ima različita imena: siva palež, siva plijesan,i t l ž l ž i j t t k i b j ili t bljik



siva trulež, palež pupova i cvjetova te «rak» izboja ili stabljike.

Oboljeti mogu skoro svi dijelovi biljke, a simptomi ovise o domaćinu iorganu biljke koji je zaražen. Oni variraju od pjega na lišću, laticama,braktejama (na pr. kod ruža, pelargonija, božićne zvijezde, ciklama) dotruljenja, paleži ili «raka» na stabljikama (na pr. kod pelargonija,hortenzija, perzijske ruže, božićne zvijezde, kalanhoe, ruže). Na infekciju

posebno je osjetljivo oštećeno tkivo kao i ono koje fiziološki stari. Formiranje obilne, sive, pahuljaste prevlake na zaraženim biljkama



j , , p j p jtipičan je i lagano prepoznatljiv simptom. Prevlaka se razvija pri visokojzračnoj vlazi, a sastoji se iz vrlo dugačkih (1 – 3 mm) u gornjoj trećinirazgranatih konidiofora. Vrh konidiofora je proširen i na njemu se

formira obilje jednostaničnih, ovalnih ili okruglih konidija.

U razvojnom ciklusu B. cinerea postoje još sklerociji, apoteciji s askusima iaskosporama. U epidemiologiji sive plijesni stadij parazita je malo

značajan i u prirodi se rijetko nalazi.



Infekcija osjetljivih biljaka nastaje kroz prirodne otvore ili rane. Zaklijanje konidija i infekciju potrebna je kap vode (navlaženi biljni organ)ili visoka vlažnosst zraka (iznad 90%) i temperatura između 15 i 20ºC. Uliteraturi se navodi da konidije kliju u širokom rasponu temperatura od 1- 30ºC. Klijanje spora potiču različite kemijske tvari koje se nalaze u

kapima vode kao što su šećeri, aminokiseline, organske kiseline, hormonirast i dr.



Suzbijanje sive plijesni nije jednostavno obzirom da gljiva preživljava kaosaprofit, vrlo brzo napada biljne organe i za kratko vrijeme stvara obilje

konidija koje se lagano raznose zračnim strujanjima. Preventiva ne možespriječiti pojavu bolesti iako u integriranim mjerama suzbijanja imavažnu ulogu. Fitosanitarne mjere, kontrola okolinskih uvjeta(ustaklenicima), agrotehničke mjere i primjena fungicidnih pripravaka dajudobre rezultate. Preporučuje se uklanjanje izvora zaraze, a to značiuništavanje zaraženih biljaka ili biljnih dijelova. Rezano cvijeće (ruže,gerberi na pr.) skladištiti (čuvati) suho na odgovarajućoj temperaturi uzobvezno prozračivanje kako pri skladištenju tako i tijekom transporta.

Kemijska kontrola bolesti može biti otežana s jedne strane zbog mogućefitotoksične reakcije koja je specifična zaneke vrste cvijeća, odnosno nekekultivare (sorte). S druge strane B. cinerea stvara patotipove otporne na

neke fungicide (npr. benzimidazol,dicarboximid) za relativno kratko

vrijeme što čini njihovu primjenu neučinkovitom i skupom.

U novije vrijeme se istražuje mogućnost korištenja bioantagonističkih gljiva(Trichoderma harzianum ) za kontrolu B. cinerea , ali rezultati nisu za sada

ado olja aj ći



zadovoljavajući.



Botrytis cinerea na rajčici

Botrytis se u našem klimatu na rajčici javlja kod uzgoja uzaštićenom prostoru. Povećana vlaga zraka, niže



temperature i pojačana gnojidba dušikom uvjetujurazvoj biljaka osjetljivih na sivu plijesan.

Gljiva prodire kroz oštećena mjesta (ubodi insekata,

oštećenja od vjetra, neopreznog zalijevanja, ožiljcinastali prilikom berbe, zakidanja zaperaka i sl.).

Rasad rajčice može biti napadnut već u klijalištu.Na presađenim biljkama napad se najčešće uočava nastabljici, na mjestu zakinutih zaperaka u obliku

nekroza eliptičnog oblika sive boje.

Idealno mjesto za razvoj gljive su dijelovi cvijeta (latice) nakon cvatnje.

Infekcija može nastati i na mjestu gdje je plod pričvršćen za peteljku (javlja

se vlažna trulež koja zahvaća veći dio ploda ili cijeli plod, tkivo ploda oko peteljke

se razmekša i plod otpada, a na plodovima se javlja sivo smeđa prevlaka).

"Srebrnasta pjegavost plodova" nastaje kao rezultat zaraze jednom jedinom

sporom B. cinerea. Infekcija nastaje dok su plodovi još zeleni, a srebrnkaste pjege

su u promjeru 2-3 mm. U sredini pjega nastaje jedva vidljiva nekroza okružena izblijedjelim tkivom. Pjege se ne povećavaju niti se stvara prevlaka. Ovaj tip bolesti

tj č k tit t i ć j k lit t



ne utječe na kvantitet prinosa već na njegov kvalitet.





• Od mjera zaštite značajno je za podizanje staklenika izbjegavatimjesto gdje je visoka relativna vlaga zraka. Sorte grmolikograsta osjetljivije su napad Botrytisa (mikroklimat u nasadu).

• Biljne ostatke, posebice zaražene, odlagati na udaljena mjesta jer su izvor zaraze.

• Zemlju za uzgoj rasada kao i onu u plastenicima i staklenicimasterilizirati.

V l j ž l ij t t i l tl i k



• Vrlo je važna regulacija temperature i vlage u tlu i zraku.• Od fungicida za zaštitu se mogu koristiti fungicidi na osnovi

iprodiona i vinklozolina. Prvo tretiranje treba obaviti već u

cvatnji.

Botrytis cinerea na paprici

- propadanje klijanaca

- vodene pjege na listovima

- na plodovima vodene pjege koje se brzo povećavaju i postaju

sivo smeđe

- optimalne temperature za razvoj bolesti 17-23

C i visoka RVZ- najveći broj zaraza se ostvaruje kroz ozljede



Siva plijesan suncokreta

- zaražava suncokret u većini zemalja gdje se ova kultura sije

- fakultativno je parazitna i polifagna vrsta

- u jačem intenzitetu javlja se samo u godinama s većom količinom kiše i to uglavnom u

drugom dijelu vegetacije

- razvija se siva plijesan na glavama kao osobito štetan oblik bolesti - smanjenje prinosa i lošija kakvoću sjemena za proizvodnju ulja



inra.fr

original

original

Suncokret može biti inficiran tijekom cijelog razvoja - od sjemena do sjemena

Broj zaraženih biljaka i jačina bolesti ovisi o:

tolerantnosti domaćina

količini oborina relativnoj vlažnosti zrakatemperaturi



p

Truljenje sjemena, bolest tipa paleži klijanaca i propadanje mladih biljaka u nas je rijetko,

a ukoliko se u poljskim uvjetima javi ostaje nezapaženo.

Parazitna gljiva zaražava lišće, peteljke, stabljiku i glave suncokreta. Simptomi su tamne pjegekoje 5-6 dana iza pojave prekriva gusta siva prevlaka, što je siguran dijagnostički znak za

prepoznavanje uzročnika bolesti i bez mikroskopa. Infekcija nastaje kroz oštećena tkiva, ali i preko potpuno neoštećene kore.Napadnuta tkiva su razmekšana usljed čega lišće i peteljke venu, a stabljike se mogu polomiti.Glave suncokreta bivaju inficirane s doljnje strane (ventralno), obično na rubu. Pri ranim

zarazama i vlažnom i toplom vremenu glave se raspadaju, a većina sjemena je inficirana.

Višestanični micelij je sive boje i na njemu, u tami uz visoku vlagu, nastaju dugi, u gornjojtrećini razgranati, tamnije sivi konidiofori s obiljem ovalnih, hijalinih jednostaničnih konidija. Konidije raznose zračne struje na relativno velike udaljenosti. Kliju u kapima vode ili pri

visokoj relativnoj vlažnosti zraka (>90%) i u širokom rasponu temperatura. Minimalna je 2-5ºC, optimalna 20-25ºC, a maksimalna 39-41ºC



original

original

Ponekada se u sivoj prevlaci stvaraju crni, nepravilni sklerociji veličine 1-2 mm.

Karpogeno klijanje sklerocija, uloga apotecija, askusa i askospora u razvoju B. cinerea malo je poznata.

Mjere suzbijanja:

sjetva otpornijih genotipova

sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena

višegodišnji plodored



višegodišnji plodored

duboko zaoravanje zaraženih biljnih ostataka

uništavanje korova u usjevu i uz površine pod suncokretom

desikacija biljaka u vrijeme fiziološke zrelosti sjemena (sjemenski usjevi)

Siva plijesan vinove loze

- bolest vinove loze "visokog" standarda, odnosno intenzivnog uzgoja (pojačanagnojidba, visokorodne sorte zbijenih grozdova, ostavljanje velike lisne mase za

dovoljnu asimilaciju i donošenje ploda, bujniji čokoti, uzgoj na žici, bujnije podloge)

Mogu biti napadnuti i listovi i mladice, ali najveće su štete su na grozdićima u i poslijecvatnje, peteljčicama i bobama.



U pravilu napad počinje u precvjetavanju, kada u vinogradu već ima dosta konidija tese te konidije nasele u ocvali grozdić (gljiva živi saprofitski na ostatcima cvjetova i tadagljiva ne pričinjava štetu). Ovo je značajno stoga što je ovo početak naseljavanja sive

plijesni i što suzbijanje, da bi bilo uspješno, moramo početi u ovoj fazi. Ova se fazanaziva saprofitska ili 1. faza.

Faza zelene ili kisele plijesni (2. faza) je parazitska i u toj fazi dolazi do

zaraze peteljčica i bobica. Gljiva može u tkivo prodrijeti direktno, ali češćekroz ranice (od tuče, insekata, te zbog odvajanja bobe od peteljke).Urašćujući hifama u tkivo peteljčica i peteljki gljiva razara tkivo i ononekrotizira. U njima dolazi do prekida kolanja sokova i nedovoljne ishrane

boba, pa se one smežuraju i osuše, a gljiva se proširi u njih. U ovoj fazi dolazi

i do zaraze boba (direktno ili putem ranica) pa i one propadaju. Sve opisanose događa ljeti, a štete nisu velike. Ipak, i ovdje treba imati na umu da se na

j či lji d ž i ši i d



ovaj način gljiva održava i širi u grozdu.

U ovoj fazi gljiva stvara obilje konidija koje omogućuju razvoj 3. faze (siva plijesan uužem smislu).

Siva plijesan dolazi u kolovozu, rujnu i početkom listopada i tada nastaju direktneštete (trulež grožđa). Napadnute bobice mijenjaju boju, posmeđe (Slika 15),raspucavaju se, za suhog vremena suše i otpadaju. Na napadnutim bobama uočavase siva prevlaka konidiofora i konidija. Što boba sadrži više šećera, a manje kiseline itanina pogodnija je za napad sive plijesni.

Šteta - manje grožđa, lošija kvaliteta, poremećeno vrenje jer gljiva luči antibiotikbotricin



Red UREDINALES (hrđe)

- paraziti viših biljaka i paprati

- propagativne spore – uredospore

- trajne spore – teleutospore – nastaju fragmentacijom sekundarnog

dikarionskog micelija, jedno ili više stanične, zadebljale opne



- klijanjem teleutospore na svakoj stanici nastaje 4-staničan bazid sbazidiosporama

Stadiji razvoja hrđa

1. 0 stadij - stadij SPERMAGONIJA (spermacijske spore - n)

2. I stadij - ECIDIOSTADIJ (ecidiopore – 2n)

3 II stadij UREDOSTADIJ (uredospore 2n)



3. II stadij - UREDOSTADIJ (uredospore – 2n)

4. III stadij - TELEUTOSTADIJ (teleutospore – 2n)

5. IV stadij - stadij BAZIDA (bazidiospore – n)

0 stadij I stadij II stadij III stadij IV stadij

- do plazmogamije i stvaranja sekundarnog dikarionskog micelija

dolazi u stadiju spermagonija

Makrociklične hrđe (prolaze svih pet razvojnih stadija)

- autoecijske ili monoksene hrđe (na istoj biljnoj vrsti)

Puccin ia helianthi Uromyces appendiculatus

http://daylilyrust.org/SB/Images/onobasidiospores.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onobasidiuma.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onoteliosporesa.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onoteliuma.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onourediniosporesa.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onourediniuma.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onoaeciospores.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onoaecia.jpg

http://daylilyrust.org/SB/Images/onospermogonia.jpg



Puccin ia helianthi , Uromyces appendiculatus

- heterecijske ili heteroksene (glavni i prijelazni domaćin)

Puccin ia graminis f. sp. tr iti ci (pšenica, Berberis vulgaris) Uromyces pisi (grašak, Euphorbia cyparissias)

Mikrociklične hrđe (pojedini stadiji izostaju)

Puccinia str i formis

Puccinia graminis

- uzročnik crne žitne hrđe

- na svim strnim žitima i velikom broju trava

- razvija se pretežito na vlati i rukavcu lista, ali može doći i na pljevicama i klasu



tijekom vegetacije na parazitiranim organima uočavaju se izduženi (nekoliko

mm do 1cm) hrđasti uredosorusi pokriveni epidermom pucanje epiderme

oslobađanje jednostaničnih uredospora širenje bolesti u vegetaciji

krajem vegetacije transformacija uredosorusa u teleutosoruse teleutospore

prezimljavanje na zaraženim biljnim ostacima u proljeće teleutospore

kliju 4-staničan bazid s 2 bazidiospore + i 2 bazidiospore - zaraza



Berberisa na licu lista Berberisa klijanje spore + u micelij +, a spore – u

micelij - prodor u tkivo i stvaranje spermagonija na licu lista

spermacijske spore spolovi su razdvojeni (jedni spermagoniji +, a drugi -)

iz spermagonija izlaze ogranci micelija = receptivne hife spajanje dviju

fiziološki različitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem

spermacijskih spora diploidni dikarionski micelij prodire na naličje lista

ecidije s ecidiosporama zaraza pšenice klijanje i prodor u tkivo

stvaranje uredosorusa s uredosporama

Sekundarni dikarionski micelij u pravilu nastaje spajanje dviju fiziološki

različitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem spermacijskih

spora.

Rijetko u prirodi može nastati i spajanjem spermacijske spore i fiziološki

različite receptivne hife



Bullerov fenomen

Klijanje teleutospore u

bazid s bazidiosporama

http://www.scisoc.org/offline/LessonImageReview/StemRust/Images/fig14.htm



Uredosorusi i uredospore Teleutosorusi i teleutospore

Spermagoniji sa spermacijskim

sporama na Berberisu

Ecidije s

ecidiosporama

Berberis

vulgaris

Pšenica

Por.: Pucciniaceae

Rod: Puccinia

Vrsta: Puccinia horiana

Puccinia horiana uzrokuje bijelu hrđu na krizantemama.

Do 1960-ih godina bila je poznata samo u Kini i Japanu, 1960. godine je

prenesena u SAD (eradikacija!), a 1963. je utvrđena u Engleskoj(krizanteme uvezene iz Japana).

U Hrvatskoj je prisutna od 1975 godine (okolica Zagreba)

http://rds.yahoo.com/S=96062857/K=Puccinia+graminis+images/v=2/SID=e/l=II/R=17/*-http://images.search.yahoo.com/search/images/view?back=http%3a//images.search.yahoo.com/search/images%3fp=Puccinia%2bgraminis%2bimages%26ei=UTF-8%26n=20%26fl=0&h=537&w=358&imgcurl=linnaeus.nrm.se/flora/di/berberida/berbe/berbvul11.jpg&imgurl=linnaeus.nrm.se/flora/di/berberida/berbe/berbvul11.jpg&name=berbvul11.jpg&p=Puccinia+graminis+images&rurl=http%3a//linnaeus.nrm.se/flora/di/berberida/berbe/berbvul2.html&rcurl=http%3a//linnaeus.nrm.se/flora/di/berberida/berbe/berbvul2.html&type=&no=17&tt=106



U Hrvatskoj je prisutna od 1975. godine (okolica Zagreba).

Bolest može biti vrlo štetna osobito u staklenicima i klijalištima gdje možeuništiti i 100% biljaka.

Simptomi se javljaju na lišću, ponekada na stabljici, braktejama (sorusi, samo kod jakih zaraza) i cvijetu (nekrotične površine, ponekada sorusi). Na gornjoj strani lista prvo se vide malene (do 5 mm) svjetlo zelene do žute pjege ,mogu biti i malo izbočene. Vremenom srednji dio pjega posmeđi i nekrotizira. One semogu spajati u veće nekrotizirane površine. Na naličju lista u okviru pjega formiraju seu koncentričnim krugovima teleutosorusi s teleutosporama. Oni su bjeličasto-

pahuljastog izgleda po čemu se bolest zove bijela hrđa. Jako zahvaćeno lišće vene, visiniz stabljiku i postupno se suši, zbog čega se krizantema slabije razvijaju, a cvjetovi zarez postižu nižu cijenu na tržištu



rez postižu nižu cijenu na tržištu.



autoecijski (monokseni) parazit u čijem razvojnom ciklusu postoje samo dva

stadija:

teleutostadij (teleutosorusi s teleutosporama) i bazidiostadij (bazidi s

bazidiosporama).

U staklenicima se P. horiana održava na lišću i drugim biljnim dijelovima u

formi teleutospora. One su vrlo vitalne pa tako na odsječenim biljkama (nališću) mogu sačuvati vitalnost i nekoliko tjedana. Infekcija nastaje na naličju

lista a obavljaju je basidiospore odnosno micelij koji nastaje njihovim



lista a obavljaju je basidiospore, odnosno micelij koji nastaje njihovim

klijanjem. Klijanje teleutospora odvija se pri temperaturi od 4 - 23ºC (optimum

17ºC). Bazidiospore pri temperaturama od 17 - 24ºC i uz visoku vlažnost zraka

ili kap vode inficiraju list krizanteme za 2 sata.Inkubacioni period je prosječno 7 – 10 dana, ali pri visokim temperaturama

(većim od 30ºC), čak i kada one traju kraće vrijeme, vrijeme inkubacije se

produžuje do 8 tjedana. Bazidiospore su vrlo osjetljive na nisku vlažnost zraka

(manje od 90% RZV) zbog čega je njihovo širenje na veće udaljenosti zračnim

strujanjima ograničeno. Nije poznato kako se bijela hrđa održava izvanzaštićenog prostora (staklenika).

Kada je bolest prisutna treba sakupljati i uništiti bolesne biljke, kao i

biljne ostatke nakon završenog ciklusa proizvodnje. Za sadnju

koristiti samo zdrave prijesadnice. One se mogu potapati u toplu vodu

(45 C, 5 min) što će inaktivirati micelij a neće oštetiti prijesadnice. U

nasadima se mogu primijeniti i fungicidi) npr. na osnovi triadimefona,

triforina, strobilurina). Važna preventivna mjera je uzgoj manje

osjetljivih genotipova.



Klorotične pjege na gornjoj strani lista krizanteme

Klijanje teleutospore

Porodica: Pucciniaceae

Rod: Phragmidium

Vrsta: Phragmidium mucronatum

P. mucronatum i P. tuberculatum su najznačajnije. Hrđa je raširena svuda gdje se uzgajaju ruže.P. mucronatum napada samo bijele

ruže tzv. Albi grupu, Bracteaetae i Caninae. Osobito je važno što ova hrđa zaražavaRosa laxa koja služi kao podloga pri kalemljenju hibridnih ruža.P. tuberculatum zaražava hibridne ruže floribunde. Si t i id j iš lišć ti l i l di t č šić i



Simptomi se vide najviše na lišću, zatim zelenim mladim granama te čašićnimlistićima.P. mucronatum je makrociklična (5 stadija u razvitku) monoksena (svi stadiji na

ruži) hrđa.

Stadij spermagonija se obično ne primjećuje.On dolazi zajedno s krupnim narančastim ecidijama.

Ecidije nastaju u grupama i imaju brašnast izgled zbog velikog broja ecidiospora.

Uredosorusi s uredosporama, ružičaste ili crveno-narančaste boje, nastaju na naličjulišća tijekom ljeta.

http://www.viarural.com.ar/viarural.com.ar/agricultura/aa-enfermedades/phragmidium-mucronatum.htm







U povoljnim okolinskim uvjetima novegeneracije uredospora formiraju se svakih

10-14 dana.

Spore su osjetljive na isušivanje, tezadržavaju klijavost samo 7 dana pritemperaturi 27ºC.

U i d i f k ij j




Uz prisutnost vode infekcija se ostvaruje

već za 2-4 sata.

U blagoj klimi razvitak uredostadijanastavlja se i nakon ljetnih mjeseci, dok u

područjima oštrije klime gljiva formirateleutosoruse s teleutosporama, stadij u

kojem prezimljuje.

Teleutosorusi su slični uredosorusima, ali su crne boje.



• Optimalni uvjeti za razvitak bolesti su 18-21ºC i kontinuirana vlažnostbiljnih organa kroz najmanje 3-4 sata. Uredospore se šire zračnimstrujama kako na otvorenom tako i u staklenicima. Veliki brojuredogeneracija ima za posljedicu sušenje i otpadanje lišća te slabijirazvitak i lošiji kvalitet cvjetova.

• Mjere suzbijanja su u prvom redu preventivne: skupljanje i uništavanjezaraženog lišća i tijekom vegetacije i pred zimu.



• Ruže temeljito orezati prije kretanja novih izboja kako bi odstranili izvorzaraze. U staklenicima spriječiti kondenzaciju jer je voda neophodna zainfekcije. Ukoliko okolinski uvjeti pogoduju parazitu suzbijanje

fungicidima je neophodno.

• Danas u RH dozvolu za suzbijanje hrđe na ružama imaju pripravci naosnovi bitertanola (Baycor) i propineba (Antracol, Chromoneb).

UROMYCES APPENDICULATUS – uzročnik hrđe graha

• Ova gljiva parazitira na grahu i mahunarkama, a do jačeg napadadolazi kod kasnije sjetve.

• Idealni uvjeti za razvoj bolesti su ukoliko se izmejenjuju

prohladno (17-22

C) i vlažno (RVZ <95%) vrijeme (pogodno zainfekcije i razvoj bolesti) s razdobljima vjetrovitog i suhog

vremena (pogodno za širenje spora)



vremena (pogodno za širenje spora)

• Visina šteta ovisi o vremenu infekcije (rane zarazepodrazumjevaju infekciju prije ili u cvatnji), osjetljivosti

kultivara, vremenskim uvjetima

Hrđa graha je autoecijska makrociklična (svih pet stadija) hrđa.

Gljiva prezimljuje u obliku teleutospora koje u proljeće kliju dajući bazid

s bazidiosporama koje inficiraju mladi list.

Nakon toga na listu nastaju spermagoniji sa spermacijskim sporama,

idij idi k jih d



potom ecidije s ecidiosporama, a nakon njih uredospore.

Uredospore mogu biti prenešene vjetrom i do 1000 metara i na taj se

način infekcija može proširiti.

Gljiva napada listove, rjeđe stabljiku i mahune.U kasno proljeće na donjoj strani lista uočavaju se ecidije u obliku sitnihbijelih prištića. Njih obično nema mnogo pa često ostaju nezapaženi (isto kaoi bazidiospore i spermacijske spore). Nakon njih se pojavljuju smeđiokruglasti uredosorusi koji nastaju na listu, rjeđe na stabljikama imahunama (na njima su sorusi izduženi). Oko uredosorusa tkivo jesvijetložute boje.

Na istom listu mogu se uočiti uredosorusi različite veličine što sugerira da sena istoj biljci nalaze sorusi različitih izolata (rasa) patogena.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b6/Uromyces_appendiculatus%2C_Aecia_and_pycnia%2C_5365342.jpg



spermagoniji i ecidije





Klijanje uredospora

Za vlažnog vremena brojuredosorusa se povećava.Krajem vegetacije uredosorusi

mijenjaju boju u crnu što značida se u njima počinju formirati



da se u njima počinju formiratiteleutospore. Ukoliko je javlja

velik broj uredogeneracija jedna

za drugom listovi se suše iotpadaju pa je urod smanjen.

Zaražene mahune nemaju tržnuvrijednost.

Od mjera zaštite značajno je sijati manje osjetljive sorte, iznositi biljne

ostatke iz usjeva i spaliti ih, a na većim površinama uvesti plodored.Sjemenski usjevi mogu se tretirati fungicidima na osnovi mankozeba ibitertanola.



Fusarium vrste na povrću i cvijeću

Trulež gomolja krumpira

-uzrokuje nekoliko Fusarium vrsta (F. oxysporum, F. solani, F. sambucinum ...)

-infekcije nastaju u polju na mjestima mehaničkih oštećenja ili se naseljavaju na tkivooslabljeno drugim mikroorganizmima

-štete su postale značajnije nakon uvođenja strojeva za vađenje gomolja

- vlažni uvjeti u polju pogoduju razvoju truleži -neprikladni uvjeti u skladištima pospješuju razvoj bolesti, a ako komplikacija naseljavajuse bakterije koje dovode do maceracije





provodni su snopovi gomolja smeđi, a zaražene biljke pokazuju lagano uvijanje, žućenje lišća i gubitak turgora

-tkivo kore podzemnog dijela stabljike razoreno je, a korijenje tamno i djelomičnoodumrlo

- biljke venu

Zaštita

-neposredno nakon vađenja, a najkasnije četiri sata nakon nastalog oštećenjagomolje sjemenskog krumpira treba tretirati

-gomolj treba skladištiti na temperaturi oko 4 C, a saditi samo zdrave gomolje



Bolesti rajčice

Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici

Simptomi

-mlade biljke dobivene iz zaraženog sjemenabrzo propadaju bez nekih vidljivih vanjskih

simptoma- biljke zaražene iz tla svijetle izmeđuglavnih žila, lišće žuti - za toplih dana napadnute biljke gube



za toplih dana napadnute biljke gube

turgor, a obično i venu nakon zametanjaprvih plodova

-ako stabljiku takve biljke presiječemo vidjet će se provodni snopovi tamne boje - parazit zatvara provodne snopove, te na taj način onemogućuje normalanpriljev vode, zbog čega biljka vene

Biologija

Gljiva može preživjeti dugi niz godina u tlu u obliku hlamidospora, zadržavajući

infektivnost. može preživjeti u tlu i na 90 cm dubine.-za razvoj zahtijeva visoke temperature tla (optimalne 26 do 28 C).

- u zoni korijenovog vrata se razvijaju konidije i hlamidospore, odakle se

vodom za navodnjavanje šire od biljke do biljke

Zaštita

-dezinfekcija tla, plodored, sadnja otpornih sorata ili hibrida, cijepljenje napodloge, koje su otporne prema parazitima koji napadaju korijen, uzgojem

biljaka u hidroponu



Fusariumi u cvjećarstvu

- uzrokuju nekoliko tipova bolesti, osobito kod cvjetajućih i lisnatih lončanica

1. trulež korijena

2. lisna pjegavost

3. venuće

- značajne ekonomske štete su rijetke

- uzročnici bolesti najčešće su Fusarium oxysporum s različitim stupnjemspecijalizacije prema domaćinima, F. solani, rjeđe F. verticillioides i Fusariumspp.



Trulež korijena i korjenova vrata

-mogu uzrokovati potpuno propadanje biljke-trulež se općenito prepoznaje po vodenastim, kasnije tamno smeđim ili crnim pjegama

-tkivo je većinom razmekšano, ali se može javiti i suha trulež

-simptomi su žućenje lišća, gubitak turgora, zaostajanje u porastu, a kod nekih vrsta iposve mladih biljaka i odumiranje

Lisna pjegavost

-rjeđa bolest, prvo se vide male vodenaste pjege, koje se brzo povećavaju,crvenkasto-smeđe su i često okružene žutom oreolom



crvenkasto-smeđe su i često okružene žutom oreolom

-pjege se mogu spajati, list nekrotizira i odumire

Venuće

-može biti vrlo štetno, simptomi se mogu zamijeniti s abiotskim (suša, siromašno i zbijeno tlo ili biotskim (bakterijske ili druge gljivične bolesti) -fuzarijsko venuće je tipična traheomikoza

-parazitna gljiva zaražava biljke iz tla, naseli se u ksilemu (traheje i traheide),

mehanički ga zatvori, te tako sprečava opskrbu vodom i mineralnim tvarima -lišće gubi turgor, klorotično je, ponekad starije lišće potpuno nekrotizira i izgleda kaospaljeno

-donji dio stabljike je tamnije boje, kada se uzdužno rasiječe vidi se smeđa do crna boja

u provodnom sustavu

- konidijski stadij - na zaraženim biljnim organima stvara prevlake bijele

ili ružičaste boje koju čine micelij i konidije

- spolni stadij - askusi s askosporama - Nectria , Calonectria i Gibberella

- višestaničan micelij na kojem nastaju konidiofori s konidijama (mikro i

makrokonidije)



makrokonidije

mikrokonidijelažne glavice

nizovi

- makrokonidije - srpasto povijene, s izduženom vršnom stanicom ibazalnom stanicom koja ima oblik stopice, uvijek višestanične i uglavnom

imaju 3 do 7 septi, najčešće nastaju na razgranatim konidioforima usporodohijama.



- neke vrste stvaraju hlamidospore kao organe za konzervaciju- nastaju u miceliju ili u makrokonidijama



- nastaju pojedinačno, u paru ili nizu

Antraknoza graha (Colletotrichum lindemuthianum)

Simptomi

Mogu se javiti na svim nadzemnim dijelovima biljke.

Biljke izrasle iz zaraženog sjemena imaju tamna (smeđa do crna) udubljenja nakotiledonima i stabljičicama. Na hipokotilu nastaju duboke smeđe lezije i biljkamože propasti. Za vlažnog vremena formiraju se acervuli s konidijama.



Na lišću nastaju tamnosmeđe ovalne pjege, koje kasnije, obrubljene lisnim žilama,

postaju uglate.Simptomi se očituju na lisnim peteljkama i stabljici u obliku duguljastih tamnihpjega.



Na mahunama su pjege malene, okrugle ili ovalne, a s vremenom se povećavaju. U

sredini su smeđe, s crvenkastim rubom.



Biologija

Parazit se prenosi u unutrašnjosti i na površini sjemena

Micelij koji se nalazi u

sjemenu ulazi u kotiledone,

na kojima nastaju plodna

tijela (acervuli).

Gljiva može prezimjeti nazaraženim biljnim ostacima, ali taj način prezimljenja

j j ž ti



manje je važnosti.

Na kotiledonima nastaju

acervuli iz kojih konidije

obavljaju sekundarne

infekcije.

Kiša i vjetar omogućavaju širenje konidija, na taj način nastaju sekundarne zaraze. Da bi nastala infekcija potrebna je relativna vlaga 95% ili kiša. Optimalne temperature su od 16 do 18 C.

Inkubacija je kratka, u optimalnim uvjetima 4-5 dana.

http://www.forestryimages.org/images/768x512/5393376.jpg



acervul s konidijamaacervuli

Zaštita

-sjeme treba uzimati sa zdravih usjeva, jer fungicidi koji se koriste u nas ne daju

sigurne rezultate

http://www.forestryimages.org/images/768x512/5393376.jpg



-nakon žetve treba spaliti biljne ostatke

-treba uvesti dvogodišnji, trogodišnji plodored

-sijati treba tretirano sjeme

-sjemenski usjevi se mogu zaštititi prskanjem početkom cvatnje, pri završetku cvatnjei prema potrebi u vrijeme punjenja mahune

- u nekim zemljama preporučuje se karbendazim i fungicidi na osnovu bakra

Antraknoza graška (Ascochyta pisi)

- prisutna svugdje gdje se uzgaja grašak

- infekcije nastaju na temperaturama iznad 4

C i RVZ iznad 90%

- optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature 20-25

C i obilna kiša - inkubacija je 2 do 4 dana (vremenski uvjeti)

- razvoj bolesti potpuno staje na temperatura iznad 35

C



Simptomi

- u pravilu parazitira na nadzemnim dijelovima biljke, a simptomi se mogu javiti

tijekom čitave vegetacije

- na listovima se javljaju žutosmeđe ovalne pjege, unutar kojih nastaju malecrne kuglice (piknidi)

- pjege na stabljici duguljasta su oblika, svjetlosmeđe, uleknute s tamnim rubom



- pjege na mahunama su okrugla, ovalna oblika, malo upale u tkivo, svjetlosmeđe, stamnim rubom. U središtu lezije nastaju brojna plodna tijela

- s površine mahune gljiva prodire u unutrašnjost, gdje inficira sjemenke

ako su mahune rano napadnute, mogu ostati kržljave

gljiva se nalazi u sjemenu u obliku micelija



Biologija

- gljiva se prenosi iz jedne vegetacije u drugu zaraženim sjemenom - prenošenje zaraženim ostacima manje je važno

- tijekom vegetacije, nakon pojave prvih plodnih tijela, piknospore obavljaju

sekundarne zaraze





Septoria apii – siva pjegavost lista celera

• najopasnija bolest celera u Hrvarskoj

• zabilježeni su gubitci lisne mase do 80%

• zaraženi listovi imaju manju tržnu vrijednost, a kod biljaka koje se uzgajajuzbog korijena smanjen urod korijena

• Simptomi: na listovima i peteljkama svijetlosive do smeđe ovalne pjege, napeteljkama imaju eliptičan oblik • spajanje pjega – potpuno sušenje lišća

• unutar pjega nastaju piknidi



pj g j p

• sjeme također može biti zaraženo (micelij i piknidi)



• Glavni izvor zaraze je zaraženo sjeme, iako se gljiva održava i na biljnimostatcima.

• piknospore su vitalne do 2 godine (inkubacija 7-8 dana kod temperatura 21-27°C,

10 dana pri 16-21°C).• Postoji prognozni model za predviđanje pojave bolesti (model uzima u obzir

vrijednosti temperature i dužinu vlaženja lista). • Zaštita: sjetva zdravog ili tretiranog sjemena, dvogodišnji plodored, zaštita lišća

primjenom fungicida na osnovi Cu.

Septor ia lycopersici – pjegavost lista rajčice

• javlja se u svim razvojnim fazama

• na kotiledonima male tamne pjege, takve biljke najčešće propadaju

• nakon presađivanja javlja se bajčešće kad se formiraju prvi plodovi • uglavnom zaraženi donji listovi na kojima nastaju pjege različitih veličina

• uglavnom su 3-4 mm u središtu sive i obrubljene tamnijim rubom • unutar pjega nastaju piknidi s piknosporama

• napadnuto lišće žuti, uvija se i suši • simptomi se mogu javiti i na cvjetnoj čaški i stabljici



• zaraza plodova u našem klimatu je rijetka





• na zaraženim biljnim ostatcima gljiva prezimljava u formi piknida

• sjeme se kontaminira za vrijeme berbe i dorade• iz kontaminiranog sjemena mogu se razviti zaražene biljke

• samonikle biljke roda Solanum mogu biti domaćini u zimskim mjesecima tepostati izvor zaraze u proljeće

• piknospore se oslobađaju kišnim kapima, vodom od zaljevanja

• optimum za klijanje piknospora 25 °C i RVZ iznad 98% i da vlaženje traje 48

h• spore se prenose vodom, vjetrom, pri zakidanju zaperaka i berbe radnici ihprenose rukama



• Zaštita: budući da se gljiva prenosi sjemenom osnovna zaštitna mjera sjetvadezinficiranog sjemena, dezinfekcija klijališta, plodored (3-4 godine),

uklanjanje zaraženih biljnih ostataka. Provjetravanje staklenika, ne vlažitilišće, nakon nicanja preventivna tretiranja, a nakon presađivanja primjenafungicida na osnovu propineba, mankozeba i bakra.



Al ternari a solani

- uzročnik koncentrične pjegavosti lista krumpira i rajčice, može se održati na samonikloj rajčici

i krumpiru te na drugim biljkama iz porodice Solaneceae (patliđan i neke korovne vrste)

- javlja se svake godine, ali intenzitet pojave ovisi o klimatskim

čimbenicima

- bolest se najčešće razvija pri izmjenama suhog i vlažnog vremena

- podložnije su zarazi biljke koje su izložene drugim stresovima

(loša ishrana, oštećene biljke)

Krumpir



- pjege se javljaju na donjim listovima, u početku su male (1 -2 mm), žućkaste, oštro ograničene od

zdravog dijela, kasnije dobiju smeđu gotovo crnu boju

- koncentrični krugovi unutar pjega

- pjege se šire, oko njih se formira klorotična zona; listovi se suše, ostaju visiti na stabljikama

- zaraženi gomolji – udubljene tamne pjege različite veličine i oblika, zdravi dio gomolja je oštro

odijeljen od bolesnog

- preživljava na zaraženim biljnim ostatcima (konidije), za jakih zima (-25ºC) inokulum propada;

nakon blagih zima može se očekivati jači napad

- za povoljnih uvjeta konidije klijaju (vrlo obilne rose ili povremene kiše, optimalna temperatura

20 do 25ºC) u micelij na kojem nastaju nove konidije (porast micelija na 3 do 39 (45)ºC)

- kiše ispiru konidije s listova, zaraza gomolja





Rajčica - štete nastaju na svim nadzemnim dijelovima biljaka

- propadanje klijanaca posljedica je sjetve zaraženog i netretiranog sjemena

- na rasadu se uočavaju smeđe pjege koje prstenasto obuhvaćaju stabljiku, biljka zaostaje u rastu

ili propada

- na presađenim biljkama pjege postaju veće, malo su udubljene, eliptične i mogu zahvatiti cijelo područje između dva nodija

- simptomi se prvo javljaju na starijim listovima, u početku su sitne i nepravilnog oblika, a s

vremenom dobivaju okrugli oblik i dostižu veličinu 1 do 1 5 cm; koncentrični krugovi; često su



vremenom dobivaju okrugli oblik i dostižu veličinu 1 do 1,5 cm; koncentrični krugovi; često su

okružene žutom klorotičnom zonom; u iznimno povoljnim uvjetima za razvoj bolesti donji listovi

mogu otpasti- smeđe pjege razvijaju se i na peteljkama ploda, čaškama i lapovima

- plodovi se često zaraze u zoni peteljke, na njima nastaju 2 -3 cm velike, udubljene, smeđe do crne

pjege

- za visoke vlage i temperature na pjegama se razvija tamnosmeđa baršunasta prevlaka (konidije)

- plodovi zaraženi uz peteljku lako otpadaju - prenosi se sjemenom (na njemu zadržava vitalnost do 18 mjeseci





http://www.lsuagcenter.com/mcms/webtools/image.aspx?Watermark=ZABlAGYAYQB1AGwAdAA=&ResourcePath=/NR/rdonlyres/8066D451-75AF-4DC1-A683-CE3C489CBCDD/14479/tomatoearlyblightfruit.jpg



• Konidije se šire zračnim strujanjima.• Brojne generacije konidija osiguravaju stalne izvore zaraze te se bolest javlja u

epidemijskim razmjerima.

Najznačajnije mjere borbe su sjetva zdravog i tretiranog sjemena tolerantnih kultivara iz kojih

će se proizvesti zdrav rasad. U tu je svrhu neophodna i sterilizacija tla u klijalištima.Važna mjera borbe je i dovoljno širok plodored, te suzbijanje samonikle rajčice i korovnih vrsta

koje su alternativni domaćini ovoj gljivi.Iako se Alternaria vrste teško suzbijaju fungicidima mogu se primjeniti fungicidi za suzbijanje

plamenjače, odabirući one s kraćom karencom.

Al ternaria dauci – palež lišća mrkve

• Najčešći uzrok sušenja lića mrkve. • Pojavi bolesti pogoduju učestale kiše i dugotrajna rosa. • Simptomi mogu biti u obliku paleži klijanaca (slično Pythium vrstama). Klijanci

propadaju 2-3 tjedna nakon nicanja.

• Na razvijenim biljkama najjače su napadnuti najstariji listovi na kojima se javljajumale, ovalne svjetložute pjege čija se boja mijenja u smeđu, a zatim u crnu. Pjege se

spajaju i dovode do sušenja lišća te usjev izgleda kao da je spaljen.• Rana pojava bolesti ima za posljedicu smanjenje uroda.



• Gljiva se prenosi sjemenom, održava se na biljnim ostatcima. Samonikle i divlje mrkve

mogu biti izvor zaraze.



Konidije A. dauci

Suzbijanje:

• Sjetva zdravog sjemena.

• Plodored

• Sjetva otpornih hibrida.

• Primjena fungicida nakon pojave prvih simptoma (fungicidi na osnovu bakra,

iprodiona, azoksistrobina i difenkonazola).



Al ternar ia brassicae – koncentrična pjegavost kupusnjača • Najčešći domaćini ove gljive su kupus, prokulica, cvjetača, repa, i hren. • Simptomi se javljaju u obloku tamnosmeđe koncentričnih zoniranih pjega, promjera 5-

12 mm. Pojava tamnosmeđih pjega na cvatu umanjuje tržnu vrijednost proizvoda. • Na sjemenskim biljkama može biti zahvaćen dio cvjetne stapke i komuške na kojima se

javljaju ovalne pjege.

• Zaražene komuške prisilno dozrijevaju i ranije pucaju pa se sjeme osipa.• Zaraženo sjeme je smežurano i slabije klijavo.





• Parazit prezimi u obliku micelija u biljnim ostatcima u polju.

• Sjeme također može biti izvor zaraze.• Na zaraženim ostatcima razvija se micelij,a za vlažnog vremena formiraju se brojne

konidije. Optimalne temperature za razvoj gljive su 20-23 C uz prisutnost vlage.



konidija A. brassicae

Suzbijanje:• Sjetva zdravog i tretiranog sjemena

• Plodored

• Konzumni kupus pobrati ranije

• Fungicidi (za sjemenske usjeve) na bazi bakra, iprodiona i propineba



Blumeria graminis - uzročnik pepelnice žitarica (anamorf Oidium moni li oides )

- među najraširenijim uzročnicima bolesti kultiviranog bilja i jedna od najznačajnijih lisnihbolesti strnih žita (pšenica, ječam, raž, zob, tritikale) - značenje bolesti za strna žita u nekim uzgojnim područjima je smanjeno zbog reduciranegnojidbe dušikom (pojačana gnojidba N favorizira pojavu bolesti)- pepelnice općenito dolaze i na velikom broju korova

- vrsta B. gramini s dolazi na vrstama više od 100 rodova iz porodice Poaceae (kultivirane ikorovne vrste)



agroatlas.ru

- konidije (oidije) kliju bez prisustva kapi vode i i nije neophodna visoka vlaga zraka

(sadrže vodu do 75% svoje težine što koriste za klijanje)

- oidije su kratkog vijeka: pri 18-20ºC klijavost zadržavaju samo 2 dana

- oidije kliju u velikom temperaturnom rasponu (1-30°C) ipak najveći broj klije pri10-15°C i vlazi 85-100%

- obligatni ektoparaziti, ishrana pomoću haustorija

- prevlake na zaraženim biljnim dijelovima u početku svijetlo sive, a krajem vegetacije



p j j p j j g jdobiju smeđu nijansu (pšenica – svjetlije prevlake; ječam – tamnije prevlake)

- ispod prevlake dolazi do nekroze staničja i blage deformacije tkiva

- pojačana transpiracija i disanje, a smanjen učinak fotosinteze

- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao micelij u pupovima

- zarazu u proljeće obavljaju askospore ili konidije (oidije) - krajem vegetacije (u pravilu kada sporulacija počinje prestajati) u miceliju nastajukleistoteciji (20-30 askusa u kleistoteciju, u askusu 8, rjeđe 4 askospore) - povoljna temperatura za sazrijevanje kleistotecija je nešto ispod 20ºC

- infekcije pomoću oidija ostvaruju

se u širokom rasponu temperatura,

optimum je oko 25°C uz RVZ nižu

od 98%

- kod 5ºC inkubacija je 14 dana, kod



10 C je 5 dana, a kod 18-25 ºC je

samo 3 dana

uni-giessen.de

ipm.illinois.edu

originaloriginal

Gljiva Blumeri a graminis (Erysiphe gramin is) specijaliziran je parazit i dolazi samo na

predstavnicima porodice Poaceae .Unutar vrste postoji daljnja specijalizacija na f. sp. (među f. sp. ne postoje morfološke, alipostoje kemijske razlike oidije f. sp. hordei sadrže prolin, a f. sp. tritici ne)

B. gramin is f. sp. tr iti ci – pepelnica pšenice

B. gramini s f. sp. hordei – peplnica ječma

B. gramin is f. sp. secalis – pepelnica raži

Neke gljive iz porodice Erysiphaceae parazitiraju veliki broj biljnih vrsta kao npr. Erysiphe

polygoni .



uoguelph.ca

Blumeria graminis f. sp. tri tici

original



uoguelph.ca

sciencephoto.com

originaloriginal

arkive.org

Podosphaera leucotricha ( anamorf Oidium farinosum)

- uzročnik pepelnice jabuka

- gljiva je prvi put opisana u Americi 1871. godine, a u Europi 1873. godine (Tirol)

- prisutna svugdje gdje se jabuka uzgaja

- jačina napada ovisi o sortimentu i klimatskim prilikama

- nanosi indirektne štete iscrpljujući domaćina (smanjena je asimilacijska površina, prirast je

iz godine u godinu manji, internodiji su kraći, cvatnja je slabija)

- direktne štete: zaraza cvjetova (ostaju sterilni), smanjena je kakvoća plodova (izgled)



caf.wvu.eduoriginal

- napada list, cvijet, izboje, mladice i plodove

List: odmah iza listanja – bjeličasta prevlaka, listovi su tvrdi, uspravni, ljevkastouvijeni, suše se i otpadaju (osim vršnih), u pravilu su zaraženi svi listovi iz jednog

pupa

Jako zaraženi listovi otpadnu prije toga poprimajući crvenkastu nijansu na rubovima. Sekundarno zaraženi listovi imaju prevlaku na naličju listova, a na licu se uočavajusvijetlo zelenekaste klorotične zone. Do sekundarne zaraze može doći već drugi dan

nakon što list izađe iz pupa, takvi listovi su deformirani jer zaraženi dio raste sporije odzdravog.

List je najosjetljiviji na napad u periodu 2 do 6 dana nakon izlaska iz pupa odnosno u

periodu najintenzivnijeg porasta. Na listovima starim 8 i više dana zaraze su gotovo bez

značenja.



Cvijet: lapovi prekriveni bjeličastom prevlakom, latice su sitnije bez karakteristične

boje (zelenkaste su), u pravilu su sterilni, zaraženi svi cvjetovi jednog cvata (iz jednogpupa), često se suše

Mladice: mogu biti napadnute samo dok ne odrvene, zaražene mladice se osuše i nosepuno mrtvih pupova, mogu biti potpuno prekrivene prevlakom micelija, internodiji su

kraći

Plod: zaraza ploda ne nastaje kod svih sorata, kada zaraza nastane ne uočava se lako, napadnuti mogu biti mladi plodovi, pojavljuje se “mrežasta” prevlaka kao posljedica

djelomične nekroze kutikule



treefruitdisease.blogspot.com

apsnet.orgagf.gov.bc.ca

- obligatni epifitni parazit

Prezimljava:

- kao micelij u lisnom ili cvjetnom pupu (posebice u vršnom pupu prošlogodišnjih

izboja), do zaraze dolazi u doba njihova formiranja (lipanj)

- kao kleistotecij (njihova uloga nije posve jasna, kod nas nastaju već u lipnju, a

askospore postaju zrele 3 do 8 mjeseci nakon nastanka kleistotecija, pri

optimalnim uvjetima - 25

- klijavo je samo 12,5% askospora, umjetnim

infekcijama pomoću askospora nije se uspjela reproducirati zaraza)

- prije nego se pupovi zatvore gljiva preko lisne peteljke prodire u pup, gljiva prodire

i đ t k b d ćih li t ž i i ik d t d k j

http://www.apsnet.org/edcenter/intropp/lessons/fungi/ascomycetes/Article%20Images/ApplePowderyMildew09.jpg

http://www.apsnet.org/edcenter/intropp/lessons/fungi/ascomycetes/Article%20Images/ApplePowderyMildew09.jpg



između zametaka budućih listova, zaraženi pupovi se nikada ne zatvore do kraja,

tanji su i nisu čvrsti

- micelij u pupu uz pomoć haustorija crpi hranu i održava se

- zaraženi pupovi stradavaju kod temperatura -15 do -20°C, tako da jaka zaraza pupovane mora značiti i jaku pojavu bolesti; jači napad pepelnice očekuje se nakon blagih zima

- na temperaturi -25

C u trajanju 3 do 5 sati micelij biva poptuno uništen

- izvor primarnih infekcija su oidije koje nastaju u proljeće

- nakon otvaranja pupova za sekundarne infekcije potrebne su temperature 10 do 12°C

- kapi vode nepovoljno djeluju na klijanje oidija, oidije kliju u velikom rasponu RVZ (ipak

bolje pri višoj RVZ) - jake kiše nepovoljno djeluju na širenje oidija (ispiru ih) - oidije kliju na temperaturama od 4 do 30ºC (optimum 19-22°C)

- najkraća inkubacija – 5 dana - kod 18 do 22ºC



Suzbijanje:

1. rezidbom izrezati što više izboja s poluotvorenim pupovima

2. uzgoj otpornih sorata

3. izbalansirana gnojidba dušikom4. primjena fungicida je neophodna (s površinsim djelovanjem i sistemici)

- u pojedinim godinama može prepoloviti urod - napada lišće, bobice i izboje

- lišće (pretežito lice lista) – pepeljasta površinska prevlaka (nikada bijela), prvo

pojedinačni jastučići, kasnije može prekriti čitavu plojku; listovi se uvijaju, postaju

tvrđi, postepeno žute, na kraju postanu smeđi, s rubova se navoraju i dobiju “uljani”

sjaj, veći dio napadnutih listova otpadne

Uncinula necator (Oidium tucker i)



- bobice – najčešće kada dosegnu veličinu graška (do zaraze može doći od zametanja

do početka šaranja boba; nikada ne na zrelim bobicama); pepeljasta prevlaka;zaražene pojedinačne bobice, dio grozda ili čitav grozd; zaražene mlade bobice se

suše, a kod starijih raspucava se pokožica, za suhog vremena te bobice se suše, a zavlažnog trunu (saprofiti)

- pucanje pokožice i najčešće zaraza većeg dijela ili cijelog grozda je karakteristično

za pepelnicu i po tome se lako razlikuje od plamenjače (Plasmopara viticola )



Suzbijanje:

fungicidi

s površinskim djelovanjem (Sumporno prašivo 15-25 kg/ha, Karathane EC

0,04-0,05%, Quadris 0,75-0,1%, Collis 0,03-0,04%)

sistemični (Rubigan EC 0,02%, Falcon EC 460 0,04%, Systhane 24E 0,01-0,01255)



Kovrčavost lista – Taphrina deformans

• Kovrčavost lista breskve je najčešća bolest breskve, veoma je štetna, asimptomi su tipični pa se može lako prepoznati.

• Simptomi: manji ili veći broj listova nema normalan izgled. Nakovrčani su,mjehuravi i promijenjena oblika. Cijela plojka ili njen dio je zadebljao,

hipertrofiran, često veći od zdravih listova, lako se lomi, obojen bijelo-

zelenkasto do crveno.



• Na naličju lista razvije se bijela prevlaka. Zaraženi listovi se brzo osuše i

otpadnu tako da voćka ostaje bez lista u svibnju i lipnju. Mladi plodovitakođer otpadnu tako da je berba propala.

• Ukoliko prevladava sušno vrijeme bolesti neće biti ili će je biti vrlo malo.

• Micelij neko vrijeme prorašćuje tkivo lista, a zatim se na gornjoj stranipojavljuju himeniji s askusima i askosporama. Askusi u početku sadržavajuosam askospora, ali se one kasnije pupanjem još umnažaju.



• Ako je vrijeme pogodno stablo može potjerati mlade listove koji ostaju zdravi

jer nema sekundarnih zaraza. Tim ponovnim prolistavanjem voćka je oslabilatako da se posljedice osjećaju i slijedeće godine jer se ne formiraju cvjetnipupovi. Osim toga mladice ne odrvene pa dolazi do smrzavanja.

viarural.com.ar

sgaonline.org.au

• U drugoj polovici svibnja askusi pucaju i oslobađaju se askospore. Askospore

nošene vjetrom ili kišom dospijevaju na koru stabla gdje kliju i razviju nježanmicelij. Taj micelij se na kori hrani i živi saprofitski. Naredne godine iz togmicelija oslobađaju se konidije koje nošene kišom dospijevaju na listove kojiizbijaju iz lisnih pupova.

• Konidije na mladim nježnim listovima kliju, kličnom cijevi probiju kutikulu i

prodiru u mezofil gdje se micelij intercelularno proširi i podražajem dovodi dohipertrofije. Čim listovi poodrastu nisu podložni infekciji. Iz toga se zaključujeda ne pomažu nikakva tretiranja u vegetaciji, već tretiranje treba provestineposredno pred bubrenje pupova u proljeće.



• Suzbijanje: ova se bolest suzbija prije početka vegetacije bakrenim preparatima.Zatim je u fazi bubrenja pupova potrebno obaviti i drugo tretiranje istim

sredstvima.Tretiranja treba izvršiti vrlo temeljito,˝okupati˝ stablo i po potrebiponoviti ako nisu dobro zahvaćeni svi dijelovi stabla. U fazi kretanja vegetacijeprovodi se i treće prskanje koristeći.

TAPHRINA PRUNI - rogač šljive

• Rasprostranjena bolest šljive iako se jaki napad javlja samo u pojedinim

godinama. Kod jakog napada biva uništeno i do 80% uroda pa tih godinanema berbe. Osim na šljivi ova gljiva dolazi i na brojnim drugim kulturnim,ali i divljim Prunus vrstama.

• Zaraženi su plodovi. Oni rastu znatno brže (utjecaj gljive), brzo zadebljaju,svijetlo zelene su boje, produže se i iskrive (oblik rogača). Zaraženi plodovi selako uočavaju, posebice ako ih je više.



lako uočavaju, posebice ako ih je više.

• Koštica može biti normalno razvijena, ali je češće zakržljala ili je uopće nema.Meso ploda je krto, spužvasto i lako se lomi. Ubrzo zaraženi plod pocrni izasuši, ostane visiti ili otpadne, a neke od njih prethodno napadne Monilia.

• Bolest se rijetko javi na mladicama koje se deformiraju, zakrive i osuše.

• Na zaraženim mladicama listovi deformirani s manjim plojkama.

http://www.viarural.com.ar/viarural.com.ar/agricultura/aa-enfermedades/taphrina-pruni.htm




• Način zaraze plodova do danas nije potpuno objašnjen.

• Gljiva prezimljuje u obliku micelija na grančicama (micelij prodire krozcvjetnu peteljku u plodnicu ili zametnuti plod, te nastaje rogač - za to nemaeksperimentalnih dokaza).

• U obliku himenija s askusima i askosporama na površini rogača (pucanjemaskusa oslobađaju se spore koje ostaju na kori do slijedećeg proljeća i izvrše

zarazu zametnutih plodova).• Postoji mogućnost da se askospore održe preko zime ispod ljuskica plodova.




• Suzbijanje se u pravilu i ne obavlja jer se bolest ne javlja svake godine. U

malim nasadima poželjno je skidati rogače (prije nego se formira himenij) ispaliti ih.

• Najsigurnija mjera borbe je, kao i kod T. deformans, tretiranje Cu-praparatima prije kretanja vegetacije, odnosno pred pupanje. Na taj načinuništavamo askuse s askosporama koje se nalaze na kori, pa sprječavamoegzogenu zarazu plodova koja je najčešća.

• Rogač možemo suzbiti i ako vršimo tretiranje šljive protiv plamenjače krajem

vegetacije, s tim da upotrijebimo nešto veću količinu vode (voćke jačeokupamo sredstvom).

TAPHRINA CERASI - vještičina metla

• Nije posebno štetna gljivična vrsta, ali predstavlja lijep primjer na koji načinparazitska gljiva može utjecati na rast voćke (trešnje).

• Simptomi : unutar krošnje uočavaju se dijelovi grana koji imaju promijenjennačin rasta. Zimi uočavamo gusto zbijene brojne grane uspravna rasta, što

daje izgled metle. U proljeće takve grane ili ne cvatu ili cvatu vrlo slabo. Sdruge strane, takve grane rano prolistavaju, listovi su manji nego što jenormalno i obično su crvenkaste boje.



• Na donjoj strani listova na zaraženim granama uočava se bijela prevlaka

(himenij) s brojnim askusima i askosporama. Način zaraze nije potpunoproučen i poznat. Pretpostavlja se da askospore dospijevaju na grane, kličnomcijevi prodiru u grane i na taj način formiran micelij prezimi. U proljeće se širidalje kroz grane, zatim u pupove koji razvijaju “vještičinu metlu”. Zaraženidijelovi u krošnji ne odumiru nego nastavljaju svoj život dugo godina iiscrpljuju stablo. Zaraženi dijelovi nakon većeg broja godina mogu otpasti.

• Jedina mjera suzbijanja je rezanje zaraženih dijelova i to najmanje 15 cmispod baze grma jer je gljiva smještena dublje u osnovnoj grani. Rane trebapremazati voćarskim voskom.

TAPHRINA INSITITIAE - vještičina metla • Kao i kod trešnje, i kod šljive ova bolest nije jako raširena niti je posebno

štetna. U krošnji šljive razvijaju se tipične vještičine metle koje, ako se jave uvećem broju, iscrpljuju voćku, a niti ne donose plod. Biologija i suzbijanjej d k j k i k d T h i i



jednako je kao i kod Taphrina cerasi.

Ventur ia inaequali s

-uzročnik krastavosti jabuke ili fuzikladija (Fusicladium dendri ticum )

- napada najčešće list i plod, a znatno rjeđe cvijet i mladice

- najvažnija i najštetnija bolest (cijeli plan zaštite jabuke ravna se prema planu

prskanja protiv krastavosti)

Na listovima se od proljeća do jeseni uočavaju maslinasto zelene pjege i to pretežitona gornjoj strani lista (oko 1 cm).

Pjege se mogu spajati, a list je često deformiran što za posljedicu ima slabiju



asimilaciju, jaču transpiraciju i izvor zaraze za plodove.

U slučaju velikog broja pjega list se osuši i otpadne.Pjege rijetko nalazimo na naličju što se objašnjava dlakavošću te je otežana infekcija.

Na zarazu su osjetljiviji mladi listovi. Najjaču zarazu

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Venturia+inaequalis+images/v=2/l=IVI/*-http://www.agrobio.cz/choroby/strupovitost_jablone1.jpg



nalazimo u unutrašnjosti krošnje zbog dužeg

zadržavanja visoke vlage zraka odnosno kapi vode.

Što je voćnjak bujniji i gušćeg sklopa to su razlike u

zaraženosti unutrašnjosti krošnje i rubova manje.

Gljiva nije tipični endoparazit jer hife zalaze samo subkutikularno, a ne prodiru uepidermu i parenhim.

Rub pjega nije oštro odjeljen od zdravog dijela, nego postepeno prelazi u nezaraženidio plojke.

Štetnost napada na lišće očituje se u smanjenoj asimilaciji, a takovo lišće i jačetranspirira (takav gubitak vode posebice dolazi do izražaja u vrućim ljetnim

mjesecima), lišće postepeno žuti i otpada još tijekom vegetacije, i na kraju,napadnuto lišće je izvor zaraze za plodove.

Na plodovima se takđer javljaju maslinasto-zelene pjege veličine obično 2-6 mm ali

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Venturia+inaequalis+images/v=2/l=IVI/*-http://www.agrobio.cz/choroby/strupovitost_jablone1.jpg



Na plodovima se takđer javljaju maslinasto zelene pjege veličine obično 2 6 mm, ali

mogu biti i veće (1-2 cm).

Pjege su površinske (hife su ograničene na subkutikularni rast).

Jako zaraženi plodovi su deformirani, sitniji i otpadaju.Stariji plodovi, čak i ako su jače zaraženi, u pravilu ne otpadaju, već se unutar pjegeraspucavaju

Ispod zaraženog staničja dolazi do tvorbeplutastog staničja (aktivna obrambenareakcija) koje izolira zaraženo tkivo odzdravog.

Posljedice napada plodova su:

- gubitak plodova (otpadaju, sitni su i



gubitak plodova (otpadaju, sitni su ideformirani)

- kroz pukotine ulaze drugi paraziti Monil ia )

- loša kvaliteta (niža tržišna cijena)

Napad fuzikladija na cvjetovima nije česta pojava, ali se može naći. Zaraza se javljana laticama i lapovima u obliku maslinasto-zelenih mrlja. Direktnih šteta nema.

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Venturia+inaequalis+images/v=2/l=IVI/*-http://botit.botany.wisc.edu/toms_fungi/images/scab.jpg



Napad na kori mladica također kod jabuka nije česta pojava. Simptomi napada namladicama su krastava mjesta s plitko raspucanom korom.

U tim krastama prezimi micelij, te u proljeće kraste poprimaju maslinasto-zelenu boju

zbog formiranja konidija.

Biologija

Zaraženo lišće otpada tijekom cijele vegetacije, a posebice u jesen.Tada gljiva prelazi na saprofitski način života. U proljeće se nakon spolnog razvoja javljaju periteciji s askusima i askosporama, avratovi plodišta pojavljuju su na licu lista u ožujku i travnju.

Askospore se oslobađaju aktivno i za to je potrebna voda (kiša). Ukoliko nemadovoljno kiše ni dozreli periteciji neće izbaciti askospore.

Jak razvoj parazita treba očekivati u godinama s čestim kišama u travnju i svibnjuuz relativno toplo vrijeme.



p j

Primarna zaraza - askospore ili konidije koje se razvijaju na kori mladice.

Ako askospore kliju u miceliju na listovima dolazi do perforiranja kutikule i micelij

se smjesti subkutikularno.

Nakon inkubacije nastaju mrlje, a na njima konidije, koje se šire kišom i omogućuju

sekundarnu infekciju.

Suzbijanje

1. kulturalne mjere (pravilan izbor tla, izbor sorata, razmak između redova,prorjeđivanje krošnje, njega voćaka, pravilna gnojidba, suzbijanje korova)

kemijska zaštita (sumporni fungicidi - nisu najbolji, ali djeluju i na pepelnicu; bakarni

fungicidi - ne preporučuju se zbog fitotoksičnosti iako imaju dobro djelovanje naparazita; organski fungicidi)



Til letia caries (sin. Til letia tri tici )

- tvrda, pokrivena ili smrdljiva snijet pšenice

- prisutna svugdje u svijetu gdje se pšenica uzgaja

u žetvi kontaminacija zrna hlamidosporama klijanje spore istovremeno s klijanjem zrna

jednostaničan bazid s 8-12 bazidiospora kopulacija fiziološki različitih bazidiospora prvi

dikarion sekundarna diploidna micelija prorastanje meristema nema simptoma doklasanja u klasanju fragmentacija micelija unutrašnjost zrna ispunjena hlamidosporama

- u jednom zrnu 6-9 milijuna hlamidospora

- najveći broj zaraza na temp. 6-10ºC



Simptomi

zaraženi klasovi ne cvatu i duže zadržavaju zelenu boju

- klasovi imaju nakostriješen izgled (zrna su više okruglog oblika)

- tamna boja zrna

- neugodan miris po pokvarenoj ribi (hlamidospore sadrže trimetilamin)

Mjere suzbijanja

- sjetva deklariranog, zdravog i tretiranog sjemena- plodored (3 godine)

- suzbijanje korovnih vrsta domaćina ovoj gljivi (Poa, Dactylis, Hordeum, Agropyron, Bromus) - sjetva otpornih sorata (relativna vrijednost)

originaloriginal

http://www.scisoc.org/offline/LessonImageReview/wheasmut/images/fig7b.htm




original apsnet.org

wsu.edu

original

Ustialgo nuda (prašna snijet ječma) Usti lago nuda f. sp. tr itici (prašna snijet pšenice)

- do zaraze dolazi od početka cvatnje do mliječne zriobe

- hlamidospore vjetar njuška tučka klijanje direktno u micelij plodnica

gema (u klici ili neposredno uz nju) zaraženo zrno se izgledom ne razlikuje odzdravog sjetva aktivacija geme i formiranje micelija meristem nema

simptoma pred klasanje fragmentacija micelija hlamidospore vjetar zaraza

zdravih biljaka

- razoreni svi dijelovi klasa osim klasnog vretena









- razoreni svi dijelovi klasa osim klasnog vretena

- zaražene biljke klasaju desetak dana ranije od zdravih

original

Ustilago maydis

– uzročnik mjehuraste snijeti kukuruza

- zaraza od klijanja do kraja vegetacije, a zaraženi mogu biti svi dijelovi biljke koji nisuzavršili svoj rast i razvoj – meristem

- optimalna temp. za klijanje hlamidospora je 30ºC pa se najveći broj zaraza ostvaruje ljeti - najveća osjetljivost – od metličanja do mliječne zriobe

- kukuruz oštećen od vjetra, kiše, tuče, štetnika, zakidanja metlica i dr. podložniji je zarazi - na zaraženim mjestima uslijed napada parazita dolazi do hipertrofije i hiperplazije

stanica i stvaranja tumora

t i d l i d f t ij i lij i t j hl id



- u tumorima dolazi do fragmentacije micelija i stvaranja hlamidospora

originaloriginal



original

original original

original

Fuzarijske bolesti pšenice

1. Palež klijanaca - posljedica je sjetve zaraženog sjemena ili zdravog sjemena u zaraženo tlo

- propadanja klijanaca prije nicanja ili neposredno nakon nicanja

- klijanaca slabija, biljčice otpornije, a klimatski uvjeti povoljni za razvoj

pšenice biljčice nastavljaju rast i razvoj



original

original

2. Trulež korijena i vlati- samostalan patološki proces ili progresivna bolest nakon paleži klijanaca

- ako do zaraze dođe do busanja biljke mogu propasti, ako do zaraze dođe kasnije uvegetaciji propadanje biljaka je rijetko

- ovisno o intenzitetu bolesti dolazi do formiranja klasova s manjim brojem slabije nalivenih

zrna



original

3. Palež klasova

- do zaraze zrna može doći od cvjetanja do kraja vegetacije

- najveće štete - u cvatnji temperature iznad 25ºC uz RZV iznad 85%



originaloriginal

Fuzarijske bolesti kukuruza

1. Palež klijanaca

original

original



2. Trulež korijena

original

original

3. Trulež stabljike

originaloriginal



original

4. Trulež klipa

i i l



original

original

original

SEPTORIA TRITICI – pjegavost lišća pšenice

SEPTORIA NODORUM – smeđa pjegavost pljeva pšenice

- obje vrste izazivaju pjegavost lišća, a S. nodorum uzrokuje i pjege na klasu - pljevama – s kojih prelazi na zrno

- pjege su izdužene, svjetlo smeđe boje s tamnijim rubom

- simptomi se prvo javljaju pri vrhu lista i na najstarijem lišću

- broj pjega može biti tako velik da se lišće u potpunosti osuši - intercelularni micelij za vlažnog vremena u središnjem dijelu pjega stvara piknide s

piknosporama (kod S. tritici one su vrlo tanke i duge, a kod S. nodorum kraće i deblje)- one omogućuju širenje bolesti u vegetaciji i prezimljavanje parazita.

ik klij i ki t t (+2 d +3°C) i k l ž t k



- piknospore kliju na niskim temperaturama (+2 do +3°C) uz visoku vlažnost zraka

Suzbijanje: agrotehničke mjere borbe (plodored, zaoravanje zaraženihostataka, pravilan odnos NPK gnojiva), dezinfekcija sjemena (za S. nodorum );

fungicidi kojima se suzbija pepelnica djeluju i na uzročnika pjegavosti lišća

Septor ia tr i tici (teleomorfni stadij M ycosphaerella graminicola )

- uglavnom napada plojku i rukavac lista pšenice iako se ponekada može javiti i na stabljici, klasu i perikarpu zrna

- može se uočiti već u jesen (ozima pšenica) ili proljeće (jara pšenica) kod biljaka

u stadiju 2 do 3 lista - male ovalne ili okrugle pjege razbacane po plojci lista – listovi

mogu djelomično ili potpuno odumrijeti, ako bolest zahvati vrat korijena ugiba cijela

biljka; biljke koje "prežive" imaju slabiju energiju rasta, slabije nabusavaju, a

korjenov sistem je slabije razvijen- jače se razvija u proljeće za hladna i kišna vremena ili nakon blage zime ili zime sdugotrajnim snježnim pokrivačem pod kojim je gljiva prezimila kao micelij na mladim

biljčicama ili u obliku piknida na ostacima biljaka- za razvoj bolesti potrebna je visoka vlažnost zraka i kiša kroz duže vrijeme



- piknospore kliju na temperaturama od 2 do 37ºC (optimum 20-25ºC); niske

temperature pri kojima kliju objašnjavaju širenje zaraze tijekom kasnih jesenskih iranih proljetnih dana

- tijekom ljeta gljiva se održava na ostacima biljaka kao saprofit ili na samoniklimbiljkama pšenice i korovima

omafra.gov.on.ca

fao.org



original

original

original

Septoria nodorum sin. Stagonospora nodorum

(teleomorfni stadij Phaeosphaeria nodorum , Leptosphaeria nodorum )

- prvi puta opisana 1845. godine u Engleskoj

- načini njezina širenja: putem zaraženog zrna, zaraženih biljnih ostataka i velikogbroja korova (Avena, Agropyron, Agrostis, Bromus, Dactylis, Festuca, Lolium,

Phleum, Poa)- Zarazu mogu obaviti askospore (pseudoteciji), konidije ili micelij

- u jesen se simptomi vide na koleoptili: sitne ovalne smeđe pjege tamnijeg ruba

- na vlati se bolest javlja rijetko; zaraza nodija utjeće na čvrstoću i može dovesti doloma vlati



- zaraza rukavaca i plojki listova - žućkaste do smeđe nekrotične površine nepravilnog

ruba, središnji dio svjetlije boje; odumiranje lista počinje od vrha i širi se premarukavcu

- na klasovima bolest se javlja na pljevama, obuvencu, osju i klasnom vretenu

- iza cvatnje uočavaju se male smeđe pjege ljubičasto-plave boje uglavnom na gornjoj

polovini vanjske pljeve, vremenom pljeve poprimaju čokoladnu boju i pune su piknida

- razvoju bolesti pogoduju česte izmjene kiše i sunčanog vremena

- za zarazu je potrebna visoka relativna vlaga zraka (iznad 69%), rosa ili kiša itemperatura od 5 do 37ºC (optimalno 20-25ºC)

visualphotos.com

uky.edu

wheat pw usda gov



ipm.ppws.vt.edu

wheat.pw.usda.gov

staff.ncl.ac.uk

- domaćini: Rubus uzgajane i divlje vrste (kupina, malina, križanci)

- simptomi:

- na lišću obično tijekom lipnja relativno krupne lezije smeđe boje s jasnožutim rubom, razvoj počinje na rubu plojke i širi se uz žili zbog čega imajutrokutast oblik

(kestenjasta pjegavost izdanaka kupine)

Didymella applanata



http://www.agrireseau.qc.ca

- na izbojima uz nodije i u pazušcima pupova razvijaju se kestenjasto smeđelezije, tijekom zime zaraženo tkivo izbjeli pa pjege postaju srebrnkaste ilisive, u njima se vide meni crni pseudoteciji, a kasnije i piknidi

- na zaraženim izbojima mnogi pupovi sljedeće godine ne potjeraju



originaloriginal

original

original

original



Piknidi - D. applanata

Konidije - D. applanata

- piknidi su okruglasti, nastaju u skupinama, konidije jednostanične (anamorfnistadij Phoma sp.)

- pseudoteciji okruglasti, askusi s dvije opne i po osam dvostaničnih askospora

- konidije su glavni izvor zaraze, šire se vodom za kišnog vremena u kasno

proljeće i ljeti -gljiva prezimljuje kao micelij samo u inficiranim izbojima

original

- domaćini: kupina (uzgajane i divlje vrste ) rjeđe malina

- postala je problem nakon uvođenja u proizvodnju kupina bez trna

- simptomi:

- u kasno proljeće na kori izboja vide se limunasti uredosorusi, ljeti se uredosorusipojavljuju na naličju lista, teleutosorusi su žućkasti i razvijaju se na jesen

- list, stabljika, rijetko plod

- od jakih zaraza lišće može otpasti

(žuta hrđa izboja i lista kupine)

Kuehneola uredinis



original

original

- K. ur edini s je makrociklična autoecijska vrsta - uredosorusi žuti bez parafiza, uredospore jednostanične okruglaste s

ornamentiranom episporijom

- teleutosorusi blijedožuti, teleutospore cilindrične, višestanične (5-13 stanica), na

jednom kraju spljoštene ili s izraštajima poput krune



uredosorus uredospore teleutospore

http://www.hear.org

- prezimljuje kao micelij u izbojima, a smatra se da mogu prezimjeti i uredosorusi

- teleutospore su klijave odmah po nastanku → bazidi s bazidiosporama →zaražavaju listove i izboje u jesen → na mjestu infekcije nastaju spermagoniji saspermacijskim sporama, a potom i ecidiji s ecidiosporama

- vlažno i toplo vrijeme povoljno utječe na razvoj bolesti



ESKA ILI APOPLEKTIČNO VENUĆE

• to je kompleksna bolest kako u odnosu na broj mogućih uzročnika tako i nasimptome, starost vinove loze kada se bolest manifestira

• dugo vremena promjene na lozi pripisivane su procesu starenja, odnosno gubitku

obrambene sposobnosti starih trsova• krajem 80-tih godina 20. stoljeća eska se proširila u Italiji i Francuskoj, a zatim i u

drugim zemljama

• usprkos istraživanjima etiologija i epidemiologija nisu ni danas do kraja poznati • razlikuje se:

1. apoplektično venuće ili klasična eska



p p

2. mladenačko apoplektično venuće ili mladenačka eska 3. Petrijeva bolest

1. Klasična eska, uzročnici su: Phaeomoniel la chlamidospora

Togninia minima

Fomitoporia mediterranea

• vjeruje se da i neke druge vrste mogu uzrokovati esku

• simptomi se javljaju na trsovima starijim od 8 godina

• simptomi na lišću: međužilna izdužena žuta ili crvenkasta nekroza

• zeleno tkivo lista uz glavnu nervaturu• biljka preživljava više godina sa simptomima na lišću i prelazi u kroničnu bolest

• simptomi se ne moraju javiti uzastopno svake godine



http://www.aesbuc.pt

• simptomi ispod kore: tkivo mijenja boje u obliku traka, na površini se moguvidjeti uzdužne pukotine

• trsovi mogu vegetirati nekoliko godina, a zatim nastupa akutna faza bolesti – apopleksija

• sušenje je iznenadno i brzo i obično početkom zriobe, prvo se vidi na lišću, zatimtrsu, ali ne moraju biti zahvaćeni svi krakovi

• simptomi na presjeku stabla: najčešće u sredini je tkivo spužvasto, žute boje imrvi se, smatra se da su takve patofiziološke promjene izazvane toksinima gljiva



2. mladenačka eska, uzročnici su: Phaeomoniel la chlamidospora

Phaeomoniella aleophi lum • simptomi se javljaju na mladim nasadima strosti do 8 godina, a javlja se i na

sasvim

• mladim trsovima starim 1 – 3 godine posebno u mediteranskim zemljama

• simptomi na lišću kao kod klasične eske , početkom ljeta ako loza trpi zbog suše

ili visokih temperatura• simptomi na presjeku stabla: provodni su elementizačepljeni masom koja posjećana

• katran (traheomikoza), također se mogu vidjeti difuzno rasute tamne točke ili crte



3. Petrijeva bolest, uzročnici su: Phaeomoniella chlamidospora Phaeoacremonium sp.

• simptomi su: zaostajanje u razvoju i venuće mladih trsova 1 – 2 godine iza sadnje

• na kraju se loza potpuno osuši

• iz provodnog sustava izlučuje se crne gumozne kapljice

• na uzdužnom presjeku vide se tamnosmeđe ili crne crtice ili točkice



http://www.agf.gov.bc.ca

Mjere suzbijanja

• preventivno: saditi zdrav, deklarirani sadni materijal

• na mjestima gdje je nađena eska ne podizati nove vinograde nekoliko godina

• pravodobna rezidba, odsječenu rozgvu spaliti

• ne pretjerivati s N gnojivima

• mjesta reza (u promjeru > od 2 cm) premazati pastom za premazivanje rana ili

otopinom Cu fungicida (2%)

Documents

Patologija I