Upload
hoangtuyen
View
238
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
Prof dr Miloš D. Milovančević
UNIVERZITET U NIŠU MAŠINSKI FAKULTET
ODRŽAVANJE MAŠINSKIH SISTEMA
MAŠINSKE KONSTRUKCIJE
STANJE TEHNIČKOG SISTEMA
Stanje sistema "u radu"
Stanje sistema "u otkazu"
Stanje sistema "u zastoju"
Stanje tehničkog sistema je opis realizacije projektovane ili deklarisane radne aktivnosti
Stanje u otkazu tehničkog sistema je svako stanje koje odstupa od definisanih (projektovanih) karakteristika funkcije sistema.
Održavanje je niz postupaka potrebnih za otkrivanje, sprečavanje i otklanjanje pojave stanja otkaza tehničkog sredstva.
ODRŽAVANJE
Kontrola nivoa ulja u motoru
Održavanje je niz postupaka potrebnih za otkrivanje, sprečavanje i otklanjanje pojave stanja otkaza tehničkog sistema
Održavanje tehničkih sistema obuhvata sve postupke koji se preduzimaju sa ciljem da tehnički sistem obavlja svoju funkciju za koju je namenjen, uz obezbeđenje dovoljnog nivoa pouzdanosti, produktivnosti i ekonomičnosti.
Održavanje tehničkog sredstva je u funkciji proizvodnje koje obavlja preduzeće i direktno utiče na efikasnost poslovanja preduzeća.
Održavanje je niz postupaka potrebnih za otkrivanje, sprečavanje i otklanjanje pojave stanja otkaza tehničkog sistema
Poslovi održavanja su multidisciplinarne prirode i zahtevaju stručniju radnu snagu u odnosu na klasične poslove proizvodnje. S obzirom na sve veću automatizaciju uređaja i primenu sofisticirane opreme, delatnost održavanja zahteva angažovanje visoko stručnih tehničkih kadrova mašinske, elektro, informatičke i sl. struke kao i stalnu edukaciju kadrova. Porast mehanizacije i automatizacije uslovljava da pouzdanost i raspoloživost postaju ključni problemi u najrazličitijim oblastima od zdravstvene zaštite do telekomunikacije i građevine. Otkazi ovakvih sistema mogu imati ozbiljne posledice po bezbednost ili životnu sredinu. Istovremeno kako raste naša zavisnost od tehničkih sredstava tako rastu i troškovi njihovog korišćenja tj. održavanja.
Održavanje treba da obezbedi sledeće:
Potrebni nivo pouzdanosti tehničkih sistema u procesu eksploatacije
Minimiziranje ukupnih troškova održavanja (direktnih i indirektnih)
Ostvarivanje boljeg kvaliteta proizvoda i isporuke na vreme
Povećanje produktivnosti rada u proizvodnji
Sprečavanje i ograničavanje zastarevanja tehničkih sistema
Čuvanje svih raspoloživih resursa u preduzeću
CILJEVI ODRŽAVANJA
Odnos troškova održavanja prema ukupnom prihodu u nekim
industrijskim granama u Srbiji iznosi:
industrija čelika 9,8 %
industrija papira 6,9 %
hemijska industrija 4,8 %
industrija nafte 4,7 %
automobilska industrija 3,5 %
mašinogradnja 2,7 %
prehrambena industrija 1,5 %
Utvrđeno je da za prosečni životni vek postrojenja od 10 godina, troškovi
održavanja predstavljaju 59 % od vrednosti same investicije (kupovine sredstva).
Studija nemačkog komiteta za održavanje DKIN je pokazala dramatični porast troškova održavanja u Saveznoj Republici Nemačkoj
U poslednjih 20 godina u hemijskoj industriji (20 fabrika) : • u proizvodnom sektoru - 80% • u sektoru održavanja + 75% U metalnoj industrijiji: • u proizvodnom sektoru - 80% • u sektoru održavanja + 100%
Održavanje se deli na:
• korektivno
• preventivno-plansko
• održavanje prema stanju (prediktivno)
RAZVOJ ODRŽAVANJA
Razvoj saznanja o distribuciji otkaza
RAZVOJ ODRŽAVANJA
1945-1959 sistem planskog održavanja
1960-1969 održavanje usmereno na pouzdanost
Reliability-centered Maintenance - RCM
posle 1970 održavanje prema stanju
Condition-based-Maintenance - CbM
OSNOVNE KONCEPCIJE ODRŽAVANJA
• Terotehnologija - TT (Velika Britanija) razrađen u periodu
od 1972. do 1975.godine;
(planiranje, projektovanje, izgradnja, eksploatacija i održavanje)
• Integralna logistička podrška - ILS (SAD) usko
povezana sa konceptom terotehnologije; (metode održavanja, oprema za dijagnostiku, rezervni delovi za održavanje, edukacija radnika u održavanju, tehnička dokumentacija, uputstva za rukovanje, priprema prostora za održavanje, uslovi rada)
• Totalno produktivno održavanje - TPM (Japan)
razvijen u periodu od 1970. do 1980.godine sa osnovnom idejom
da se oprema održava tako da broj otkaza bude minimalan. (aktivnosti u planiranju, eksploataciji, održavanju i dr. eliminisanjem gubitaka zbog otkaza, praznih hodova, grešaka u radu i sl.)
- funkcionisanje opreme bez otkaza i zastoja (ZF - Zero Failure), -kvalitet rada opreme bez greške/škarta proizvoda/procesa (Zero Defect), -troškove održavanja na nivou direktnih troškova ( troškovi materijala, rezervnih delova i rad na održavanju) (Zero Cost),
-zalihe materijala i rezervnih delova za održavanje bliske nuli (Zero Stoc), jer će poručene zalihe biti odmah ugrađene, - kadrove u održavanju obučene do perfekcije, da nema poslova dorade (ZR - Zero Rework) itd.
TOTALNOG ODRŽAVANJA (Total Maintenance - TM)
PROAKTIVNO ODRŽAVANJE
Suština filozofije proaktivnog održavanja je utvrđivanje osnovnih uzročnika otkaza i
njihova eliminacija
Tipična zavisnost
funkcionalne
neispravnosti i vremena
rada sistema do pojave
otkaza
METOD
ODRŽAVANJA
TEHNIKE MONITORINGA PARALELA SA LJUDSKIM
ORGANIZMOM
Proaktivno
održavanje
Kontrola i korekcija osnovnih
uzročnika otkaza(
kontaminanata)
Kontrola holesterola i krvnog
pritiska
Održavanje
predviđanjem stanja
(po stanju)
Kontrola vibracija, temperature,
produkata habanja
Detekcija srčane mane
pomoću EKG-a, ultrazvuka i
dr.
Preventivno
održavanje
Periodična zamena delova By-pass ili transplatacija
Korektivno
održavanje
Zamena delova u otkazu By-pass, transplatacija nakon
srčanog napada ili udara
PROAKTIVNO ODRŽAVANJE
Redovno održavanje
(stalni nadzor, čišćenje i pranje, kontrolni pregledi i redovne opravke)
se unapred planira i obavlja periodično prema kriterijumu proteklih
radnih časova ili prema kriterijumu proteklog vremena.
Vanredno održavanje (vanredne opravke manjeg obima, vanredne opravke većeg obima i
rekonstrukcije i modifikacije)
se obavlja u slučaju otkaza ili ugrožavanja bezbednosti.
PODELA ODRŽAVANJA MAŠINSKIH SISTEMA
TEHNOLOŠKI POSTUPCI U ODRŽAVANJU
STALNO I PERIODIČNO ODRŽAVANJE TEHNIČKIH SREDSTAVA
Redovno održavanje sredstava se obavlja da bi se obezbedila veća raspoloživost, veća pouzdanost u eksploataciji, duži vek trajanja i manji ukupni troškovi održavanja.
stalni nadzor ili nega
periodično održavanje
STALNO I PERIODIČNO ODRŽAVANJE TEHNIČKIH SREDSTAVA
Osnovno održavanje sredstava predstavlja skup aktivnosti kojima se:
• Kontinuirano prati tehničko stanje elemenata tehničkog sredstva,
• Vrši opsluživanje sredstava eksploatacionim materijalima (energenti, ulje, mazivo, i sl.),
• Realizuju jednostavnije preventivne aktivnosti radi sprečavanja pojave otkaza,
• Obavljaju manje složeni zahvati korektivnog održavanja.
STALNO I PERIODIČNO ODRŽAVANJE TEHNIČKIH SREDSTAVA
Stalni nadzor ili nega vozila
Nega predstavlja svakodnevnu kontrolu u okviru eksploatacije, što prvenstveno podrazumeva pregled delova koji direktno utiču na funkcionalnost i bezbednost.
Ovo održavanje sprovodi operater tehničkog sredstva.
Kada su u pitanju putnička drumska vozila, u negu vozila spadaju:
– Vizuelna kontrola pneumatika (da nije neki popustio); – Kontrola da li motor gubi rashladnu tečnost; – Provera da li kočni sistem ima dovoljno odgovarajuće tečnosti.
STALNO I PERIODIČNO ODRŽAVANJE SAOBRAĆAJNIH SREDSTAVA
podrazumeva ciklične preglede, proveru ispravnosti rada i podešavanje određenih delova, sklopova, uređaja, kao i zamenu neispravnih delova, potrošnih elemenata i materijala.
Za svako tehničko sredstvo se tačno propisuje vrsta i obim radova koje treba obaviti u okviru svakog kontrolnog pregleda, kao i ciklus sprovođenja. Najčešće se intervali pregleda određuje prema vremenu eksploatacije (protekli radni časovi) ali može i prema proteklom vremenu.
Periodično održavanje sprovode najčešće ovlašćeni servisi (službe) koji su specijalno opremljeni i obučeni za izvršenje pregleda i neophodnih intervencija.
Periodično održavanje
•prijem sredstva u opravku
•razgradnja sklopova sa tehničkog sredstva
•demontaža sklopova
•čišćenje i pranje delova
•defektaža-dijagnostika stanja delova
•opravka delova
•montaža sklopova (sa opravljenim, novim ili ispravnim starim delovima)
•ispitivanje sklopova
•ugradnja sklopova
•ispitivanje tehničkog sredstva
•predaja sredstva u eksploataciju
OSNOVNI POSTUPCI U OPRAVCI TEHNIČKOG SREDSTVA
TEHNOLOŠKI POSTUPCI U ODRŽAVANJU
Tehnologije kontrole, merenja i ispitivanja za cilj imaju dijagnostiku
odnosno utvrđivanje defekta/poremećaja u tehničkom sistemu kao i proveru stanja.
Tehnologija demontaže i montaže (Razgradnja sklopova, demontaža i montaža ležajeva pomoću alata radapcigera, uljne pumpe, uljne kade, indukcioni grejači, peći za grejanje; uzdužni i poprečno presovani spojevi)
Tehnologija reparature i izrade delova: zavarivanje, navarivanje,
metalizacija, nanošenje prevlaka, lepljenje, obrada odnošenjem, obrada plastičnom deformacijom, izrada delova od plastične mase, gumiranje, termička obrada i dr.
Tehnologije antikorozivne zaštite (uklanjanje korozije hemijskim ili
mehaničkim putem - peskarenje ili sačmarenje; lakiranje; postupci elektrohemijske zaštite i dr.)
Informacione tehnologije (kompjuterizovani tehnički sistemi za upravljanje
vozilima, za komunikaciju, za prenos i obradu informacija, za praćenje stanja, za evidenciju, za dijagnostiku, ...)
TEHNOLOGIJE ZASTUPLJENE U ODRŽAVANJU TEHNIČKIH SREDSTAVA
Tehnologije kontrole, merenja i ispitivanja za cilj imaju utvrđivanje defekta
u tehničkom sistemu kao i proveru stanja vozila.
TEHNOLOGIJE ZASTUPLJENE U ODRŽAVANJU SAOBRAĆAJNIH SREDSTAVA
U okviru redovnog i vanrednog održavanja za merenje, kontrolu i ispitivanje delova, sklopova i kompletnih tehničkih sredstava koriste se sledeće metode: • vizuelne metode • akustične metode • vibroakustične metode • metoda merenja mehaničkih veličina električnim putem • hemijske metode • spektrografska metoda • metode ispitivanja materijala bez razaranja (rentgenska, magnetna, ultrazvučna,) itd.
Dijagnoza stanja tehničkog sistema
Dijagnoza funkcionisanja odnosi se na merenje parametara funkcionisanja i pogonskih parametara koji su potrebni za ispravno funkcionisanje i ekonomičan rad mašine.
Dijagnoza oštećenja je određivanje stanja oštećenja mašina, gde spadaju mere za određivanje istrošenosti i uticaja zamora i korozije.
Dijagnoza oštećenja se primenjuje u okviru preventivnih ispitivanja za traženje grešaka u slučaju havarije i za utvrđivanje obima remonta i modernizacije kod planiranih održavanja mašina.
Sredstva sa kojima se vrše merenja su: • Mehanički • Pneumatski • Optički • Električni • Elektronski i dr. merni instrumenti.
Tehnologije kontrole, merenja i ispitivanja
U novije vreme ovakvi instrumenti su najčešće povezani sa kompjuterima uz pomoć kojih se vrši analiza izmerenih podataka.
LASERI
Ispitivanje stanja ležajeva
Mobilni uređaj SPM tip T-30
►Merenje temperature
►Merenje vibracija
►Merenje stanja ležajeva - udarno impulsnom metodom
►Merenje broja obrtaja
ISPITIVANJA SKLOPOVA ŽELEZNIČKIH VOZILA u MIN AD “Lokomotiva”
Pored merenja pojedinih parametara koji mogu biti pokazatelji stanja tehničkog sistema, obavljaju se i provere ispravnosti sklopova na ispitnim stolovima po utvrđenoj proceduri ispitivanja.
Sa ciljem povećanja pouzdanosti rada vozila, vrše se ispitivanja vozila u kompleksnim ispitnim centrima koji su, pored mnogih ispitnih stolova, opremljene i pistama za probne vožnje vozila.
Tehnologije kontrole, merenja i ispitivanja
Reparaturne tehnologije za cilj imaju obnavljanje tj. reparaciju delova čime se obezbeđuje da oni ponovo ostvaruju svoju funkciju. Ovim tehnologijama se mogu otkloniti negativne posledice habanja, lomova, deformisanja, korozija, i dr.
REPARATURNE TEHNOLOGIJE KOJE SE PRIMENJUJU ZA OPRAVKU DELOVA
• Zavarivanje (AV i EV) • Navarivanje • Metalizacija • Nanošenje prevlaka • Lepljenje • Druge tehnologije (savijanje/ispravljanje, termička obrada, specijalni postupci,...)
Zavarivanje Zavarivanjem se rešavaju naprsline i prelomi delova ili varenih konstrukcija a navarivanjem se dodaje nedostajući materijal tj. otklanjaju posledice habanja odnosno gubitka konstrukcionih mere.
REPARATURNE TEHNOLOGIJE KOJE SE PRIMENJUJU ZA OPRAVKU DELOVA
Metalizacija Metalizacija je postupak nanošenja metalnog sloja debljine od 5m do 1mm, sa ciljem nadomeštanja ishabanog sloja ili obezbeđivanja površinskog sloja sa posebnim osobinama (otpornost na habanje, antikorozivna svojstva, i dr.).
Metalizacija spada u hladne postupke. Temperatura topljenja se kreće od 2000оC za metalizaciju žicom, do 15000 оC kod metalizacije plazmom
Nanošenje prevlaka Prevlake mogu da se nanose sa ciljem zaštite od korozije, povećanja otpornosti na habanje, poboljšanje triboloških osobina, poboljšanja elektroprovodnosti ili elektrootpornosti, povećanje otpornosti na površinski pritisak,... Prema načinu dobijanja, prevlake mogu biti: elektrohemijske, hemijske, vruće, difuzione, i dr.
REPARATURNE TEHNOLOGIJE KOJE SE PRIMENJUJU ZA OPRAVKU DELOVA
Elektrohemijskim postupkom se ostvaruju prevlake taloženjem metalnih elemenata (legura) usled prolaza električne struje kroz elektrolit.
• Cinkovanje • Kadmijimiziranje • Kalajisanje • Bakarisanje • Niklovanje • Hromiranje
Hemijske prevlake se dobijaju na metalu pri dejstvu hemijskih
jedinjenja. - Fosfatiranje
Vrući postupak se sastoji u potapanju metalnog dela u kadu sa
rastopljenim zaštitnim metalom. - Cinkovanje - Kalajisanje - Prevlake olovom
Difuzione prevlake se ostvaruju difuzijom atoma zaštitnog
metala u čvrstoj, tečnoj ili gasnoj fazi u metalni deo kaji se zaštićuje. - Alitiranje - Nitriranje - Silikodifuzija
REPARATURNE TEHNOLOGIJE KOJE SE PRIMENJUJU ZA OPRAVKU DELOVA
REPARATURNE TEHNOLOGIJE KOJE SE PRIMENJUJU ZA OPRAVKU DELOVA
Lepljenje je spajanje delova u čvrstu celinu, sa ili bez prethodne obrade, primenom vezivnog sredstva lepka, najčeše sintetičkog.
Čvrstoća lepljenog spoja zavisi, sa jedne strane, od intenziteta prianjanja lepila za površinu delova koji se lepe (adhezije), i sa druge strane, od čvrstoće očvrslog lepka (kohezije).
Veliki asortiman lepkova i njihove primene čini postupak lepljenja u mnogim slučajevima povoljnijim od drugih, klasičnih načina spajanja, na primer od spajanja zakovicama i vijcima, zavarivanjem i lemljenjem.
Primena lepljenja u mašinstvu
kod izrade lakih konstrukcija,
kod presovanih spojeva,
kod izrade nepopustljivih i izolirajućih veza,
kod osiguranja vijačnih veza,
kod zaptivanja kućišta,
kod spajanja glavčina i vratila,
kod spajanja raznorodnih materijala,
kod spajanja sklopova i podsklopova itd.
Primena lepljenja u mašinstvu
Primena lepljenja u mašinstvu
Primena lepljenja u elektronici
REPARATURNE TEHNOLOGIJE KOJE SE PRIMENJUJU ZA OPRAVKU DELOVA
Lepljeni spojevi imaju niz tehničkih prednosti:
• ostvaraju se spojevi bez deformacija (ravnomerna raspodela napona), • čvrstoća spoja se može dobiti u širokom dijapazonu pomoću lepkova različitih karakteristika, • mogućnost spajanja raznorodnih materijala, • mala težina, • sposobnost prigušenja oscilacija, • raznim dodacima lepku mogu se ostvariti i karakteristične osobine spoja (npr. elektro provodnost, električna ili toplotna izolacija i sl.).
Održavanje ICE vozova
Plansko održavanje
Neplanske opravke
Raspoloživost ICE vozova
Održavanje ICE vozova Plansko održavanje
Oznaka Trajanje
opravke
ICE depoi sposobni za
izvršenje radova
Opravka se obavlja
posle pređenih
km
Pregled trčećeg
stroja
L 1 čas Hamburg, Minhen,
Berlin 3.500
Pegled N 2 časa Hamburg, Minhen,
Berlin 20.000
Pegled F 1 16 časova Hamburg 60.000
Pegled F 2 22 časa Hamburg 120.000
Pegled F 3 26 časova Hamburg 240.000
Pegled F 4
Mala opravka 4 dana Hamburg, Nuremberg 1.200.000
Glavna opravka 13,5 dana Nuremberg 2.400.000
Održavanje ICE vozova Plansko održavanje
Pregled trčećeg sklopa svakih 3.500 km (L)
• pregled točkova, osovina i postolja • pregled svih pantografa • pregled kočnog sistema
• čišćenje unutrašnjosti voza (I 2), • pražnjenje zatvorenog toaletnog sistema, • namirivanje svežom vodom i drugim operativnim potrebštinama, • dopuna kuhinje namirnicama.
Održavanje ICE vozova Plansko održavanje
Pregled (N) svakih 20.000 km
Ova kontrola uključuje radove iz pregleda trčećeg sklopa (L) plus:
• održavanje pogonskih jedinica u pogonskim kolima, • proba kočnica.
Pregled (F 1) svakih 60.000 km
• pregled donjeg stroja, • čišćenje unutrašnjosti voza (I 3) • Br 1.1 remont kočnica.
Održavanje ICE vozova Plansko održavanje
Pregled (F 2) svakih 120.000 km
rad je detaljniji nego u F1 Obuhvata čišćenje tehničkih uređaja kao što su pogonska elektronika, hladnjaci ulja, filteri za ventilaciju, uređaj za klimatizaciju
Pregled (F 3/4) svakih 240.000 km
F 3 se sprovodi na polovini voza, a F 4 na drugoj polovini. Posle narednih 240000 km prva polovina voza se podvrgava F 4 a druga polovina F 3.
uključuje sve stavke iz F 2 plus: • ultrazvučno ispitivanje osovina, • pregled kvačenja i veza na prelazima, • čišćenje unutrašnjosti voza (I 4), • Br 1.2 remont kočnica.
Održavanje ICE vozova Plansko održavanje
Mala opravka (remont) svakih 1.200.000 km
Obavlja se na polovini voza, dok se druga polovina podvrgava F 3 pregledu. Najvažniji posao je zamena postolja. Rad na pojedinim komponentama je detaljniji i po strožijim kriterijumima.
Glavna opravka (remont) svakih 2.400.000 km
Ovo je najtemeljniji nivo opravke. Voz je razdvojen u pojedinačna vozila i ona se mere. Određene komponente se razgrađuju, čiste i potom ispituju. Kao deo glavne opravke, može da se planira sprovođenje velikih poslova kao što je popravka spoljne oplate ili zamena podnih prostirki.
Održavanje ICE vozova
Neplanske opravke
Pojedini kvarovi (poremećaj funkcije) se otkrivaju dijagnostičkim sistemom voza, prijavljuju i otklanjaju u kompjuteru u samom vozu. Jedan deo kvarova ili oštećenje unutrašnje opreme otklanja tehnički pratioc voza ili kondukter na računaru voza preko tastature.
Svaki ICE voz je u vezi sa nekim depoom u Hamburgu, Minhenu ili Berlinu i preko pogonskih kola radijom šalje sve dijagnostičke podatke. Specijalni kompjuterski program raspodeljuje sve primljene funkcionalne nedostatke u jedan od pet prioriteta opravke.
Kao glavni princip važi, što je pre moguće, kvarove i defekte treba otkloniti za vreme kada je voz u planskoj opravci.
Održavanje ICE vozova
Raspoloživost ICE vozova
Sistem održavanja ICE vozova razvijen je na osnovu sledeća tri načela:
• povećanje raspoloživosti garnitura ICE vozova,
• očuvanje vozila na istom visokom tehničkom nivou,
• smanjenje troškova održavanja.
Savremeni dijagnostički sistemi kod održavanja ICE vozova
Savremeno održavanje železničkih vozila zasniva se na konceptu održavanja prema stanju.
Suština ovog savremenog pristupa održavanju železničkih vozila leži u pouzdanoj dijagnostici i obradi sistematizovanih mernih podataka.
Savremeni dijagnostički sistemi kod održavanja ICE vozova
Stacionarni sistemi se koriste za povremene-periodične preglede ispravnosti dok se on-board sistemi koriste za kontinualni nadzor uređaja vozila u eksploataciji.
STACIONARNI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
Sistem za nadzor kočionih pločica je (BBDA Bremsbelag-diagnoseanlage)
Ovakva provera se vrši posle pređenih 3800 kilometara.
Detektuje istrošenost kočionih pločica na kočionim diskovima IC1 i IC2 vozova, kao deo sistema provere trčećeg stroja.
STACIONARNI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
Ispitivanje venca i
centričnosti točka na
osovinskom sklopu,
skinutog sa obrtnog
postolja
Podzemna mašina za
testiranje železničkih
točkova bez razgradnje
osovinskih sklopova
STACIONARNI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
Stacionarni dijagnostički sistem osovinskog sklopa U.L.M. predstavlja okosnicu procesa održavanja IC voza u depoima
hkm/5
SISTEM ZA PRAĆENJE PREGREJANOSTI OSOVINSKIH
LEŽAJEVA TERETNIH KOLA U TENT OBRENOVAC
STACIONARNI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
SISTEM ZA PRAĆENJE PREGREJANOSTI OSOVINSKIH
LEŽAJEVA TERETNIH KOLA U TENT OBRENOVAC
STACIONARNI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
SISTEM ZA PRAĆENJE PREGREJANOSTI OSOVINSKIH
LEŽAJEVA TERETNIH KOLA U TENT OBRENOVAC
STACIONARNI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
ON-BOARD DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
Dijagnostički sistemi u samom vozu (on-board) omogućavaju neprekidan priliv informacija o pojedinim sklopovima voza u toku vožnje i omogućavaju neprekidan nadzor.
S obzirom na činjenicu da su sklopovi, koji su u stalnom kontaktu sa infrastrukturom, najviše opterećeni i izloženi habanju, teži se ka razvijanju i osavremenjavanju on-board dijagnostičkih sistema za stalni nadzor :
• Kontakta pantograf – kontaktni vod • Kontakta točak – šina • Obrtnog postolja
Pantograf – Kontaktni vod
ON-BOARD DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
Stalno "snimanje" linija elektrifikacije i brzo reagovanje prilikom otkrivenih kvarova, drastično smanjuje mogućnost veće štete kao i dužeg narušavanja reda vožnje.
Pantograf – Kontaktni vod
ON-BOARD DIJAGNOSTIČKI SISTEMI
ON-BOARD DIJAGNOSTIČKI SISTEMI Obrtno postolje
Po jedan senzor ubrzanja na konzoli amortizera Po jedan senzor ubrzanja na ramU obrtnog postolja Po jedan senzor ubrzanja sa integrisanim senzorom temperature u kućištima osovinskih ležaja.
Projekt FRA-ORD Kancelarije za istraživanje i razvoj- Federalne američke železničke administracije
SAVREMENI KONCEPTI ODRŽAVANJA ŽELEZNIČKIH VOZILA
Ispitivanje krutosti opruga
ISPITIVANJA SKLOPOVA ŽELEZNIČKIH VOZILA u MIN AD “Lokomotiva”
Dinamičko uravnoteženje
ISPITIVANJA SKLOPOVA ŽELEZNIČKIH VOZILA u MIN AD “Lokomotiva”
Ispitna stanica za električne
uređaje
Vučni motori
Asinhroni motori
Blokovi vuče (diodni ispravljači)
Asinhroni pretvarač faza
ISPITIVANJA SKLOPOVA ŽELEZNIČKIH VOZILA u MIN AD “Lokomotiva”
Ispitivanje odbojnika na Mašinskom fakultetu u Nišu
Merenje ubrzanja-vibracija na manevarskoj lokomotivi serije 621
Relacija:
Crveni krst – Glavna železnička stanica
Merenje ubrzanja-vibracija na putničkom automobilu
Relacija:
Vizantijski bulevar - Duvanište