Petar Milo Govor prilikom predstavljanja knjige Prirodoslovno-povijesna batina opine

Tomislavgrad

Licem na Kalandoru, dakle 2. veljae 1961. godine doselim kao 13-godinjak sa strieviem Slavom u Slavoniju. Slavo u Vikovcima kod akova kupio pola kue i jednu njivu. Kad smo doli na tu golemu njivu od jednog jutra ili dva dana oranja prvo sam Slavu upitao kako je njivi ime. On je slegnuo ramenima, pa mi veli kako u Slavoniji njive nemaju imena. To su

neke lenije, vode se pod brojevima i katastarskim esticama. Bio je to ok za mene. Nu, njive nemaju ime?!

Vjerojatno se pitate kakve veze ima njiva u Slavoniji s temom ove knjige koja se zove

PRIRODOSLOVNO-KULTURNA BATINA OPINE TOMISLAVGRAD. E, pa, ima.

Prvo u nabrojati nekoliko imena njiva u mojim Crljenicama: Doii, Briine, Rosulje, Latice, Runjave Glavice, Lazine, Zakrnice, Rebrine, Stupi, Okruglice, Globarice, Krstae, Poljica, Vriline, Krevine, Barice, Pogrebnice, Jaram, Luke, Podvornice. A kad krenem u okolna sela te brda i planine - Jarie, Lanie, Kamenice, Kuk, Kik, Otra Glavica, Duga Draga, Kratke Draice, Kriva Draga, iroka Draga, Kosica, Smrdeljua, Kupljevac, Orlov kuk Sve je imenovano. Pa mi prilikom studiranja filozofije nije teko bilo shvatiti onu Heideggerovu da je jezik kua bitka. Tako npr. svako duvanjsko selo ima Zgone. To su njive koje se nalaze nadomak sela, pa su se prve kosile kako bi posluile kao put kojim se volovskom zapregom zgoni ito na guvno. Dakle, bit Zgona je da se njima zgoni ito, bit Podvornice je da je pod dvorom, Luke su uvijek uz rijeku, dakle izluene su iz nje, na Vrilinama vrije u proljee, Krevine su iskrene, na Pogrebnicama ima starih grobova, Stupi se dugi i uski, Briine su na brigu.

Na sred Duvanjskog polja, na sastavcima Drine i ujice, nalazi se Posrana Jaruga. Njezina bit je, kazao bi Heidegger, u tome to je posrana. A posrana je zato to se u vrijeme kosidbe, kada u polje stigne malo i veliko kositi i kupiti sijeno, nije imalo gdje sakriti radi nude. Isto tako izmeu Duvna i Peria pored ceste nalazi se Posrani trn. Jedno jedino drvo na itavom putu od tri kilometra. Tu su se olakavali putnici namjernici. I gnojili je, tako da u ivotu nisam vidio veeg trna. Jo za Duvnjake kau da mrze drvo. Posjekoe sve, istina, ali kroz narataje su uvali Posrani trn jer je od javnog interesa. Poput Bandierva javnog WC-a u Zagrebu.

Duvnjacima nije trebalo puno mate i za nadijevanja imena svojim naseljima. To su prava ekoloka imena kao da su im nadijevali dananji zeleni. Bukovica, Kongora Koma gora) Borani, Grabovica, Liskovaa, Lipa, Kuk, Lug, Opleani, Crljenice, Omolje (Omuljiuna), Mokronoge, Kolo, Podgaj, Prosoje Ne moe u mojoj dragoj Slavoniji, kao ni u bilo kojem

22. studenog 2013. u prepunoj dvorani Franjevakog samostana u Dubravi (Zagreb) predstavljena je monografija Prirodoslovno-povijesna batina opine Tomislavgrad. Poseban osmijeh i smijeh je izazvalo pozdravno pismo duvanjskog barda profinjene hercegovake zajebancije, novinara i spisatelja Petra Miloa, koji je zbog klanja gudina bio sprijeen u dolasku, ali je zato u podugaki tekst, koji Vam donosimo u nastavku, upucao pravi vulkan izvornog humora i sarkazma

ravniarskom kraju postojati Prisoje ni Osoje, jer nema brda. Takoer u ravniarskim krajevima nema ba neke biljne raznolikosti. No zna se da npr. grabovina voli prisoje, a bukovina i liskovina osoje. Zato u Grabovici ima grabovine, a u Bukovici nema bukovine jer su je posjekli. A nekada je bilo.

JEZIK

Taj dramatini i raznoliki krki reljef jako je obogatio hrvatski jezik. Jer svakom fenomenu mora dati ime. Zanimljivo je da su ta hrvatska imena toponima ostala i nakon 500 godina turske vladavine. A taj duvanjski reljef je nekako najprimjereniji ovjeku. Slavonija je beskrajna ravnica. Ne zna odakle sunce izlazi ni gdje zalazi. ivio sam jedno vrijeme i u Bosni, u Jajcu. Tu su me guila brda, kao da e se sruiti na mene. No duvanjski reljef je izazovan,. Ima polje, iz njega brdo, pa se kao dijete pita: ta je iz brda. Tako sam se i ja pitao gledajui Midenu (mjedena). Kad sam obolio od micine, mater me zavitovala odvest svetom Ivanu u Roko Polje. Kad tamo, iza Midene Roko Polje. Odatle sam se i oenio. I to iz jednog rokog sela u kru i kamenu. Pa me ena odvela i pokazuje aine. Povirimo na jedan dolac, preko njega tri mrginja, a ena veli da su to Njivetine. Zamislite, njivi je vlastito ime Njivetina. A u njoj stotinjak kvadrata.

Ne samo da je dinarski kr obogatio jezik, nego on doslovno tjelesno i fiziki formira ljude od ranog djetinjstva. To su prepoznali i znanstvenici, pa govore i piu o dinarskom tipu ljudi, ilavih, spretnih i okretnih. I zaista, pogledajmo hrvatske sportae. Daleko najvie uspjenih podrijetlom su sa dinarskog kra. Promatrao sam djecu naih odseljenih Slavonaca ili pak ovu to nam dolaze iz zapadnih metropola s asfalta. Stalno su razbijenih koljena. Zato? Zato to su geografski razmaeni, ne oekuju prepreke, pa ne podiu noge dovoljno visoko. A naa djeca, barem u moje vrijeme, stalno diu visoko noge pri obinoj etnji iz opreza da ne bi nagazili na kakav kamen to se ne vidi iz trave. Koja je to koordinacija pokreta kada obane ugleda da mu je krava ula u etu. Maa se za kamen, pa potri po kamenim iljcim pazei u djeliu sekunde da ga poskok ne ugrize za bosu nogu, da mu draa ne izbije oko i da kamenom pogodi kravu u rog. Mora taj biti dobar koarka ili rukometa. Mene je profesor Janda bio stavio u rukometnu ekipu akovake gimnazije kada je vidio kako jako i precizno pucam. Ali me izbacio nakon dvije minute, jer nisam znao uhvatiti loptu. No danas u

akovakom prvoligau igraju veinom prezimena s kra. Meu njima je prve korake nauio i trenutno najbolji rukometa svijeta koji se preziva, zamislite, Duvnjak.

Da ne bi ispalo kako hvalim Duvnjake na raun svojih Slavonaca, moram kazati da su nas doseljenike Slavonci kultivirali, a mi njih vitalizirali. I dok je Slavoncu najvanije imati istu kuu i okunicu, te ispei sto kila kolaa za blagdane i zasvirati u tamburicu, Duvnjaku je vano napraviti kuu na dva boja. Pa kad u slavonskim selima traite rodijaka, traite ga pred kuom na dva boja. Ako u njoj nije rodijak, barem e znati gdje je.

MITOLOGIJA

Kada sam prilikom kolovanja poeo uiti grku mitologiju, nije mi teko bilo dokuiti ivot u podzemnom svijetu. Jer sam se krio od kie u peinama, bacao kamenje u jame bez dna, tjerao golubove iz njih, a nekoliko puta sam vidio ak vile i vilenjake koji su iskakali iz pilja, jama, kripa Gdje bi se vile i vilenjaci ili grki i rimski bogovi mogli sakriti u ravnici? . Napokon, imamo Ponor, o kojemu je prije speleologa pisao na veliki knjievnik Stipan uji. Evo, sad su mu nevinost uzeli nai znanstvenici koji su kroz prola dva ljeta istraili vie od 2 km Ponora gdje ljudska noga, barem iva, nije nikada kroila. Na profesor Roman

Ozimec, koji je napisao sjajan pogovor knjizi, ne ljuti se kada ga nazovemo Duvnjakom.

Naprotiv. Ma, nije duvanjski kraj samo dobra ispaa za stoku, nego i za znanstvenike geologe, paleontologe, antropologe, speleologe. Hvala im i Bog im bio na pomoi. Kad sam vidio gdje se sve pentraju, gdje ulaze u podzemni svijet i kako se vesele svakom novom

otkriu, bude me strah da im se to ne dogodi. ak su poduili i nekoliko mladih Duvnjaka, pa sad u Ivanu Buntiu i rodijaku Vukadinu Jokarinu imamo ronioce i speleologe. A di je moj prijatelj Miro umanovi koji je napravio antologijske fotografije, tako da ni sam nisam znao da je duvanjski reljef, napose njegovo podzemlje, tako bogato. Neka i mi Duvnjaci imamo

podzemlje, najuenije na svijetu. U naem su podzemlju profesori i doktori diljem Hrvatske. Pa i ire. Eno, ljetos doli iz Bea istraivati duvanjskog praslona.

A otkrio ga na Jablan Ljubas, podrijetlom Roanin koji je ivio u Jablanici. Sreom ga u ratu protrali u Duvno.

esto nas Duvnjake pitaju o regionalnoj pripadnosti. Kao, osjeamo li se Hercegovcima, Bosancima ili Dalmatincima. A oni kau: mi smo Duvnjaci. I zaista, sjeam se da bi stari ljudi iz moga sela govorili: Eno Jercegovac prodaje duvan, eno Dalmatinci dotrali groe, eno Bosanci protrae konje Sebe nigdje nisu svrstavali. Zato u Duvnu ene koje udajom dou iz Dalmacije u selima zovu Kaurke, iz Hercegovine su Jercegovke, a iz Bosne Bosanke. I to ima

veze sa zemljopisom. Premda se radi o istom narodu s malog geografskog podruja, ono je toliko razliito da su razlike u nainu ivota, tradiciji, zanimanjima, obiajima znatne. Za razliku od tople i krevite Hercegovine ili Dalmacije, Duvnjaci ive na 900 metara iznad mora. A to znai da su kroz stoljea morali est mjeseci akordaki raditi u polju kako bi posijali i ponjeli, a onda su est mjeseci sijelili. Za razliku od Dalmatinaca i Hercegovaca kojima topla klima omoguuje da rade dan no, ljeti-zimi. Zato su Duvnjaci fenomen po podatku da 90 posto ovdanjih gastarbajtera rade isti posao Gipsputz, fasade, i to na akord. Teko je Duvnjaka dresirati da radi 8 sati u tvornici. Naprosto mu treba vrijeme za priu, razgovor, silo. Zato danas, kada su se Duvnjaci ikolovali, imamo jako puno pisaca, novinara, ljudi od pera. Pokupili gene sa sijela. A Hercegovci i Dalmatinci su sjajni pjesnici,.

Kratka forma. A sve radi geografije. Po tome smo najsliniji Livnjacima, Kupreanima i Glamoanima, a taj prostor se u srednjem vijeku zvao Zavrje. Krasno ime. Pa mi pria jedan Livnjak da je na Kruzima iznad Livna jednom obanu ispala bukarica s kiselinom i nestala u dubokoj jami. Na jesen je isplivala u izvoru Duman iznad Livna.

Duvanjski je kraj geografski beskrajno lijep. Toliko lijep da je jedna baba jednom kazala kako

nema lipeg mista na svitu samo nam daleko pare. Pa kad su je sinovi poveli u Zagreb da obae njihove dvore, babi dodijalo putovanje, nikad sti, pa kad su naveer napokon stigli u hrvatsku prijestolnicu koja svijetli kao Betlehem, sinovi napokon rekoe: Evo nas u Zagreb. Majko, kako ti se dopada Zagreb?

-Eto, brte, lipo misto. Ali isto malo zabaeno.

KULTURNA BATINA

Duvanjska geografija i povijest se silno prepleu. Duvanjsko je polje, uz Livanjsko, najvea poljoprivredna povrina od jadrana do Posavine. A poto je Jadran kolijevka kulture i civilizacije od starih Helena, to obalnom podruju trebala hrana.Zato je sasvim razumljivo da je Duvanjsko polje u to vrijeme, kada se bogatstvo nije mjerilo naftom i proizvodnjom

automobila, nego itom i stokom, bilo na cijeni. Tek je neto istraeno, a na alost ili sreom brojna su svjedoanstva tisuljetne kulture i civilizacije od Grka i Rimljana jo pod zemljom.

Traktori i bageri su u zadnje vrijeme arheolozi, poto dublje oru. Fascinirao me srebrni kri s tri golubice pronaen u Koritima i koji je ve nazvan Duvanjski kri.

Kao djeak se sjeam pria pokojnog Veselka koji je govorio da su meu udijama koji su razapeli Isusa bila dva Koljanina. A onda doem do povijesnog podatka da je biskup Venancije 555 godine, dakle prije dolaska Hrvata, ubijen na Kolu. Uvik su Koljani bili s

avlom, komentirao je Veselko moju spoznaju da to nisu bili preci dananjih Koljana.

Neki znanstvenici danas tvrde da se kralj Tomislav nije krunio na Duvanjskom polju. Moda i nije, ne elim se u to mijeati, moda se nikako nije krunio, ali ako se krunio, onda je to bilo oko Gospojine. Zato?. Zato to je tada sijeno pokoeno, a ito ve stavljeno u ambare. Tako da je bilo parkinga i hrane i za konje i za ratnike i goste. Da su tu feti pokuali napraviti ranije, o Ilindanu, onda bi ih poljar rastjerao. Pa me ti znanstvenici podsjeaju na srednjovjekovne skolastike koji su istim umom eljeli spoznati koliko konj ima zubi u vilici. Kada je jedan mladi fratar predloi da se konju otvoru njuka i prebroje zubi, ostali su ga istukli. Jer nije doao do spoznaje bojom providnou. Hou kazati da treba istraivati. Raduje me da imamo mladih povjesniara i arheologa poput Stipana Dilbera ili Denisa Radoa i da su Crkva i Opina dogovorili formiranje muzeja gdje bi pohranjivali sve ono to se nae. A nalazi se veoma esto i veoma zanimljivih artefakta. I udi me da nitko od Duvnjaka ne studira turkologiju. Ma, na arhiv je u Istambulu, moda bi u njemu mogli pronai i tjeralicu za Mijatom Tomiem. Kada bi znali turski.

Na kraju moram spomenuti naega Maru, moda najbolji primjerak dinarskog tipa ljudi a la Duvno. Nu, taj odvani i krni ratnik i branitelj u ratu je ranjen i dospio u invalidska kolica. I umjesto da kuka nad svojom sudbinom, on je pokrenuo ovaj fenomenalni projekt. Nisam

siguran da bi imali ovu knjigu da Mara moe trati. I njemu je Zagreb lipo misto, ali malo zabaeno. Kao i njegovoj vjernoj Kaurki iz Imotskoga. Jer, trebalo je imati hrabrosti zapasti toliku bautelu i okupiti tolike junake od znanosti, hrabrosti i ljubavi za svoj posao i svoj narod.