POSTUPAK PO USTAVNOJ ŽALBI

***

O d l u k e

Nijesu utvrđene povrede Ustavom zajemčenih prava

OSPORENIM PRESUDAMA NIJE POVRIJEĐENO PRAVO IMOVINE – SVOJINE, BUDUĆI DA JE ZA PREDMETNU EKSPROPRISANU NEPOKRETNOST BIVŠEM VLASNIKU UTVRĐENA I ISPLAĆENA NAKNADA, SAGLASNO SPORAZUMU O NAKNADI.

POSTUPAK KOJI JE PRETHODIO USTAVNO-SUDSKOM NE OMOGUĆAVA OCJENU OSPORENIH PRESUDA SA ASPEKTA SADRŽAJA ODREDABA ČLANA 58 USTAVA, NITI SU TE ODREDBE RELEVANTNE U SLUČAJU PODNOSIOCA USTAVNE ŽALBE, JER U SUDSKOM POSTUPKU NIJE ODLUČIVANO O SVOJINSKIM PRAVIMA PODNOSIOCA ŽALBE, PA, SAMIM TIM, NIJE NI MOGLO BITI POVRIJEĐENO OVO USTAVOM ZAJAMČENO PRAVO.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković, i sudije – Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Đole Sekulović, Miodrag Latković i Fetija Međedović na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

B. R., iz Berana, koju zastupa Senad Redžepagić, advokat iz Budve, podnijela je dozvoljenu i blagovremenu ustavnu žalbu i dopunu ustavne žalbe protiv presude Upravnog suda Republike Crne Gore U br.718/06 od 31.oktobra 2007.godine i presude Vrhovnog suda Uvp.br.101/07 od 25.januara 2008.godine.

U žalbi se ističe: da je podnosilac ustavne žalbe, kao nasljednik pok.Šaćire Zejnilagić iscrpila sva djelotvorna pravna sredstva predviđena domaćim pravom; ali da nije uspjela da ostvari pravo na obeštećenje, u zakonom utvrđenom postupku

1

restitucije; da je visina obeštećenja u postupku za oduzetu imovinu rješenjem prvostepene komisije u Rožajama 2005.godine bila prenisko određena; da je žalba na rješenje koja je upućena Ministarstvu finansija kao drugostepenom organu, odbijena kao neosnovana, uz istovremeno usvajanje žalbe Osnovnog državnog tužioca u Rožajama, kojom prilikom je poništeno prvostepeno rješenje Komisije Opštine Rožaje, što su u konačnom potvrdili Upravni sud Republike Crne Gore i Vrhovni sud Crne Gore; da su osporenim presudama povrijeđene odredbe čl. 17, 45, 46 i 48 Ustava Republike Crne Gore iz 1992. godine i Protokola 1, član 1 stav 1 Protokola uz Konvenciju; da je tužba Upravnom sudu podnijeta prije nego je donijet Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, odnosno da je konačna drugostepena odluka Ministarstva finansija donijeta prije navedenih izmjena. Podnosilac žalbe predlaže da Ustavni sud preinači osporenu presudu Upravnog suda, poništi rješenje Ministarstva finansija i nasljedniku bivšeg vlasnika rješi pitanje naknade na ime obeštećenja u iznosu od 437.045,65 €, ili niže od toga iznosa, ali ne manje od 150.709,00 €, odnosno da Fondu za obeštećenje RCG kao obvezniku obeštećenja naloži isplatu polovine navedenog iznosa, a drugu polovinu u obveznicama, shodno odredbi člana 25 stav 3 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenja.

Ustavna žalba, kao pravno sredstvo ustanovljeno je Ustavom Crne Gore koji je stupio na snagu 22.oktobra 2007.godine. U postupku pokrenutom ustavnom žalbom, na osnovu odredbe člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava i odredaba člana 48 i 55 Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj žalbi, utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosiocu ustavne žalbe povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, po pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.

Iz spisa predmeta, uvidom u osporene akte i drugu dostavljenu dokumentaciju, Ustavni sud je utvrdio slijedeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu:

1. Rješenjem Ministarstva finansija br.07-133/06 od 16.maja 2006.godine, stavom I dispozitiva poništeno je Rješenje Komisije za povraćaj i obeštećenje Opštine Rožaje br. 34/05, od 13. januara 2006. godine, kojim je bio usvojen zahtjev nasljednika bivšeg vlasnika pok. Š.Z. i određeno obeštećenje u iznosu od 150.709,00 € za eksproprisane nepokretnosti, dok je stavom II dispozitiva odbijen kao neosnovan zahtjev nasljednika bivšeg vlasnika pok. Š. Z., od 16. decembra 2004. godine, za obeštećenje oduzetih imovinskih prava na imovini eksproprisanoj Rješenjem Skupštine Opštine Rožaje – Sekretarijata za privredu, finansije i opštu upravu br. 691, od 15. avgusta 1985. godine, označene kao katastarska parcela br. 175, posjedovni list br. 7 KO Grahovo,a prema sada važećem katastru nepokretnosti označene kao kat.parc.br.

2

175/1 i 175/2 sada upisane u listu nepokretnosti br.7 KO Grahovo, na ime »Monglobal« DOO Montenegro. Ministarstvo finansija, kao drugostepeni organ, stalo je na stanovište da je bivši vlasnik pok. Š. Z. rješenjem, od 15. avgusta 1985. godine, predmetna nepokretnost izuzeta i plaćena po osnovu zaključenog sporazuma o naknadi, od 5.septembra 1985. godine, odnosno da je primila pravičnu naknadu po odredbama Zakona o eksproprijaciji SR Crne Gore (»Službeni list SR Crne Gore«, br. 20/81, 34/86, 10/90 i »Službeni list Republike Crne Gore«, br. 37/95).

2. Osporenom presudom Upravnog suda Republike Crne Gore U.br. 718/06, od 31. oktobra 2007. godine, odbijena je tužba B. R., iz Berana, izjavljena protiv Rješenja Ministarstava finansija, kao neosnovana. Upravni sud je našao da osporenim Rješenjem nijesu počinjene bitne povrede postupka i da se isto zasniva na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je tuženi pravilno primijenio materijalno pravo; da je raniji vlasnik primio pravičnu naknadu za predmetnu nepokretnost i da stoga saglasno odredbi člana 7 stav 1. Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 21/04), nema prava na povraćaj ili obeštećenje u skladu sa ovim Zakonom.

3. Presudom Vrhovnog suda Uvp. Br. 101/07, od 25. januara 2008. godine, odbijen je zahtjev za vanredno ispitivanje presude Upravnog suda, izjavljen zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Vrhovni sud je ocijenio, da pitanje naknade koje je riješeno sporazumom saglasno sopstvenom interesu, bilo podnosioca zahtjeva ili vlasnika, u datom vremenu, ne daje osnov da se u docnijem vremenskom periodu taj sporazum pobija zbog nedostatka pravičnosti, a da se nije koristilo pravno sredstvo koje je stajalo na raspolaganju podnosiocu tužbe, po Zakonu o eksproprijaciji, za osporavanje toga akta.

4. Za odlučivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su sljedeće odredbe: član 7 stav 1 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 21/04): »Bivši vlasnici koji su za oduzeta imovinska prava primili pravičnu ili tržišnu naknadu u novcu ili drugim stvarim ili pravima nemaju pravo na povraćaj ili obeštećenje u skladu sa ovim zakonom« i član 1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda: »Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine; da niko ne može biti lišen svojine imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni«.

5. U konkretnom slučaju, podnosilac žalbe smatra da su Upravni sud i Vrhovni sud pogrešno primijenili materijalno pravo i da su time povrijeđena njegova prava i

3

slobode iz čl. 17, 45, 46 i 48 Ustava Republike Crne Gore iz 1992. godine, kao i član 1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Podnosilac žalbe nije ukazao na povredu ustavnih prava i sloboda iz Ustava Crne Gore, niti je naveo ustavno-pravne razloge koji bi ukazali na bilo koju povredu tih prava i slobodu. U suštini podnosilac žalbe, ponavlja navode iz tužbe i zahtjeva za preispitivanje sudske odluke o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, sa aspekta odredbi koje su primijenjene u odnosu na osporeni upravni postupak radi povraćaja ( obeštećenja ) oduzetih imovinskih prava.

6. Ocjenjujući razloge ustavne žalbe u odnosu na povredu prava iz člana 1 Protokola 1 uz Evropsku Konvenciju, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama nije povrijeđeno pravo na imovinu u smislu relevantnih stavova Evropskog suda za ljudska prava.

Pojam imovine u praksi Evropskog suda se različito tumači. Smatra se da se

članom 1 Protokola 1 štiti : pokretna i nepokretna imovina, dionice, patenti, pravo na penziju, ekonomski interesi vezani za vođenje nekog posla itd. Da bi se član 1 Protokola 1 primijenio, prema tom shvatanju, nije neophodno da domaće pravo priznaje relevantni interes, kao pravo na imovinu : koncept imovine, u smislu Konvencije, je autonoman i podrazumijeva uživanje nekog prava po domaćim zakonima, da bi se smatralo pravom s aspekta Konvencije. Štiti se samo pravo na postojeću imovinu, a ne pravo da se stiče imovina inter vivos ili mortis causa. Dakle, po članu 1 Protokola 1, zaštićena je samo imovina koja postoji, a ne pravo na sticanje imovine u budućnosti.

Član 1 Protokola 1, međutim, izričito ne predviđa plaćanja odštete u slučaju oduzimanja ili drugog miješanja u pravo na imovinu, ali se u slučaju oduzimanja (ili lišavanja) imovine, odšteta obično postavlja implicite, kao uslov. U slučaju kada se zahtijeva plaćanje odštete kako bi se zadovoljio uslov proporcionalnosti, ova odšteta ne mora biti potpuna u svim okolnostima. Legitimni ciljevi, od javnog interesa, prema stavu Evropskog suda, kao što su oni kojima se teži kroz mjere ekonomske reforme ili mjere u cilju postizanja veće socijalne pravde, mogu zahtijevati manje nego što je puna tržišna vrijednost. Iznos odštete, izražen kroz praksu Evropskog suda mora biti srazmjeran u odnosu na vrijednost uzete imovine ( James protiv Ujedinjenog Kraljevstva A 98 (1986), stav 54), iako član 1 Protokola 1 ne zahtijeva punu naknadu, niti istu visinu odštete za svaku kategoriju lišavanja svojine.

Pravo na imovinu (svojinu), predmet je zaštite u ustavnom sistemu Crne Gore i sadržinski korespondira sa pravom na imovinu iz člana 1 Protokola 1. Odredbama člana 58 st. 1 i 2 Ustava, zajemčeno je pravo svojine, a ustavna ograničenja su uslovljena postojanjem opšteg interesa i proporcionalnošću ograničenja koje je definisano pravičnom naknadom. Ova ustavna odredba nalazi se u odjeljku 4

4

Ekonomska, socijalna i kulturna prava i slobode i odnosi se samo na egzistentna subjektivna ustavna prava (pravo svojine). Po ocjeni Ustavnog suda, ona se ne odnosi na bivše vlasnike kojima je na osnovu zakona i drugih pravnih akata u vrijeme ranijeg važećeg društveno-ekonomskog sistema, oduzeta prava. Ta lica više nijesu vlasnici, odnosno nosioci imovinskih prava, u vezi s tom imovinom, pa im pravo svojine ne može biti povrijeđeno. Pod uslovom da bivši vlasnik uspostavi pravo svojine na oduzetim stvarima, njegova prava uživaće zaštitu saglasno odredbi člana 58 Ustava Crne Gore.

Zakonom o povraćaju imovinskih prava i obeštećenju (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 21/04), koji je, po ocjeni Suda, pravilno primijenjen u ovom postupku, se ne poništavaju (ex tunc) svi akti o oduzimanju imovine, niti se bivšim vlasnicima priznaje neprekidno vlasničko ili drugo pravo od trenutka oduzimanja imovine, već je, polazeći od zatečenog pravnog i faktičkog stanja, uređen obim i način obeštećenja za oduzetu imovinu, a u okviru toga i slučajevi kada lice – bivši vlasnik nema pravo na povraćaj oduzetog ili obeštećenje (član 7).

7. Polazeći od odredbe člana 7 stav 1 navedenog Zakona, imajući pritom u vidu činjenice i okolnosti utvrđene u upravnom postupku, a prvenstveno da je za predmetnu eksproprisanu nepokretnost bivšem vlasniku utvrđena i isplaćena naknada saglasno sporazumu o naknadi, Ustavni sud je utvrdio, da osporenim presudama nije povrijeđeno pravo imovine – svojine, na šta je posredno ukazao podnosilac ustavne žalbe. Naime, postupak koji je prethodio ustavno – sudskom postupku ne omogućava ocjenu osporenih presuda sa aspekta sadržaja odredaba člana 58 Ustava, niti su te odredbe relevantne u slučaju podnosioca ustavne žalbe, jer se u sudskom postupku nije odlučivalo o svojinskim pravima podnosioca žalbe, pa samim tim nije ni moglo biti povrijeđeno ovo Ustavom zajemčeno pravo. Sa istog razloga, nijesu osnovani navodi o povredi prava na imovinu, garantovanih članom 1 Protokola 1.

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U. br.114/07 USTAVNI SUD CRNE GORE,24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIKP o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

POD PRAVOM NA RAD PODRAZUMIJEVA SE PRAVO POJEDINCA DA MU RADNI ODNOS NE PRESTANE NA NAČIN SUPROTAN OD ONOG KOJI JE UTVRĐEN ODGOVARAJUĆIM ZAKONOM. PODNOSIOCU ŽALBE RADNI ODNOS JE PRESTAO PO SILI ZAKONA, ODNOSNO NA OSNOVU

5

ODREDBE ČLANA 111 ZAKONA O RADU, JER JE RADNI ODNOS ZASNOVAN KOD DRUGOG POSLODAVCA, PO OSNOVU RASPISANOG KONKURSA, A BEZ SAGLASNOSTI TUŽENOG.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije –Zoran Smolović, Đole Sekulović, Fetija Međedović, Miodrag Latković i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

S.R., iz Podgorice, preko punomoćnika Miroslava Đ. Đukića, advokata iz Podgorice, podnijela je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 128/2008, od 9. aprila 2008. godine, presude Višeg suda u Podgorici Gž.br. 1177/06, od 6. decembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Cetinju P.br. 23/05, od 27. februara 2006. godine.

Podnosilac žalbe ističe da su joj povrijeđena prava iz čl. 62 i 64 Ustava Crne Gore. Povredu ovih prava podnosilac žalbe nalazi u činjenici da su navedene presude, kojima je odbijen kao neosnovan njen tužbeni zahtjev da se poništi kao nezakonita Odluka JP Informativno izdavačkog centra sa P.O.O. »Cetinje« - RJ »Radio Cetinje«, br. 01-242, od 12. januara 2005. godine, kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa, međusobno suprotne i nelogične.

Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba nije osnovana.

U postupku pokrenutom ustavnom žalbom, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava i člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj žalbi, utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o povredi ljudskih prava i sloboda podnosiocu žalbe povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, po pravilu, ne upušta u pitanja jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.

Uvidom u osporene presude, Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni sud odbio reviziju izjavljenu protiv presude Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 1177/06, od 6. decembra 2007. godine, navodeći da je utvrdio da je tužilja zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca bez saglasnost tuženog, zbog čega su, po ocjeni tog suda, ispunjeni zakonski uslovi za

6

donošenje osporene Odluke o prestanku radnog odnosa tužilji, u smislu odredbe člana 111 stav 1 tačka 11 Zakona o radu. Ovo s toga što je tužilji zasnivanjem radnog odnosa kod drugog poslodavca RTV Nikšić, u periodu od 28. septembra 2002. godine do 1. marta 2004. godine, po osnovu raspisanog konkursa, a bez saglasnost tuženog, prestao radni odnos kod tuženog po sili zakona.

U konkretnom slučaju podnosilac žalbe predlaže da Ustavni sud utvrdi činjenice i dokaze, jer su presude postupajućih sudova donijete na osnovu pogrešenog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi, u postupku odlučivanja po ustavnoj žalbi Ustavni sud povrede ustavnog prava ocjenjuje na osnovu činjenica utvrđenih u prethodnim sudskim postupcima i za njega su važne samo one činjenice koje se odnose na povredu navedenog ustavnog prava.

Ustavni sud ne ispituje povrede sloboda i prava utvrđenih zakonom, već povrede slobode i prava utvrđenih Ustavom. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnih povreda postupka kao polazište za podnošenje ustavne žalbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud.

Podnosilac žalbe navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno ustavno pravo na rad. Pod tim pravom podrazumijeva se pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog odgovarajućim zakonom. Podnosiocu žalbe je prestao radni odnos po sili zakona, odnosno na osnovu odredbe člana 111 stav 1 tačka 11 Zakona o radu, jer je radni odnos zasnovan kod drugog poslodavca, po osnovu raspisanog konkursa, a bez saglasnost tuženog. Polazeći od sadržaja ustavnog prava zajemčenog članom 62 Ustava, a imajući u vidu zahtjev podnosioca žalbe, kao i u parničnom postupku utvrđenih činjenica i primijenjenog materijalnog prava, po ocjeni Ustavnog suda, osporenim odlukama podnosiocu žalbe nijesu povrijeđena prava iz čl. 62 i 64 Ustava.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

U br. 85/08 USTAVNI SUD CRNE GORE28. maj 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

7

POD PRAVOM NA RAD I SLOBODOM RADA PODRAZUMIJEVA SE I PRAVO POJEDINCA DA MU RADNI ODNOS NE PRESTANE NA NAČIN SUPROTAN ZAKONU POLAZEĆI OD SADRŽINE TOG PRAVA, A IMAJUĆI U VIDU ZAJHTJEV PODNOSIOCA ŽALBE U PARNIČNOM POSTUPKU UTVRĐENIH ČINJENICA I PRIMIJENJENOG MATERIJALNOG PRAVA, USTAVNI SUD JE UTVRDIO DA PODNOSIOCU USTAVNE ŽALBE OSPORENIM AKTOM NIJE POVRIJEĐENO NAVEDENO USTAVNO PRAVO.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije –Zoran Smolović, Đole Sekulović, Fetija Međedović, Miodrag Latković i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.O., iz Podgorice, preko punomoćnika Dušana N. Delevića, advokata, iz Podgorice, podnio je ovom Sudu ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 409/07, od 7. novembra 2007. godine.

Podnosilac žalbe ističe da su mu povrijeđena prava iz čl. 19 i 62 Ustava Crne Gore, a povredu ovih prava podnosilac žalbe nalazi u činjenici da mu je Odlukom Kombinata aluminijuma, br. 91-209, od 13. aprila 2005. godine, prestao radni odnos, jer je njegovu diplomu o završenom IV razredu mašinske struke, koju je stekao vanrednim doškolovavanjem 1992. godine, kadrovska služba, na osnovu nepotpunih podataka ocijenila da nije vjerodostojna; da je protiv Odluke o psrestanku radnog odnosa žalilac podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici, koji je poništio Odluku, ali je Viši sud, u Podgorici preinačio presudu Osnovnog suda i odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan, navodeći da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je tužilac stupio na rad na poslovima gasnog zavarivača na osnovu datih neistinitih podataka u pogledu stručne spreme; da je nezadovoljan ovom nezakonitom presudom Višeg suda u Podgorici, žalilac uložio reviziju Vrhovnom sudu koja je odbijena kao neosnovana.

Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba nije osnovana.

8

U postupku pokrenutom ustavnom žalbom, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava i člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj žalbi, utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o povredi ljudskih prava i sloboda podnosiocu žalbe povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, po pravilu, ne upušta u pitanja jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.

U konkretnom slučaju, u parničnom postupku koji je prethodio ustavno-sudskom postupku, podnosilac ustavne žalbe je tražio da se utvrdi da je odluka o prestanku radnog odnosa, otkazom ugovora o radu, nezakonita i da je treba poništiti. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, Sud je utvrdio da je odlučujući o tako postavljenom zahtjevu podnosioca žalbe Vrhovni sud odbio reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 465/07, od 8. juna 2007. godine. U presudi Vrhovnog suda citirana je odredba člana 111 stav 1 tačka 9 Zakona o radu, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako je prilikom stupanja na rad, odnosno zasnivanja radnog odnosa dao neistinite podatke značajne za vršenje poslova na osnovu kojih je zasnovao radni odnos i zaključeno da je tužilac prilikom stupanja na radno mjesto gasnog zavarivača I, dao netačne podatke u pogledu stručne spreme koja je bila od bitnog značaja za rad na tom radnom mjestu.

Podnosilac u ustvnoj žalbi zasniva svoje navode o povredi ustavnih prava na tvrdnji da nadležni sudovi prilikom donošenja svojih odluka, nijesu pravilno utvrdili činjenično stanje, a time žaliocu onemogućili ustavno pravo na rad i prava zaposlenog iz rada.

Utvrđivanje činjenica važnih za donošenje pravilne, zakonite odluke, u nadležnosti je sudova, a Ustavni sud povredu ustavnog prava ocjenjuje na osnovu činjenica utvrđenih u prethodnim sudskim postupcima i to onih koje se odnose na povrede ustavnih prava. Pod pravom na rad i slobodom rada (član 62 Ustava) podrazumijeva se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog zakonom. Polazeći od sadržine tog prava, a imajući u vidu zahtjev podnosioca žalbe, u parničnom postupku utvrđenih činjenica i primijenjenog materijalnog prava (odredba člana 111 stav 1 tačka 9 Zakona o radu), Ustavni sud je utvrdio da osporenim aktom podnosiocu ustavne žalbe navedeno ustavno pravno nije povrijeđeno.

Podnosilac žalbe, takođe, navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno i ustavno jemstvo da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda (član 19), jer je u istovjetnim sporovima koji su vođeni u Osnovnom i Višem sudu drugačije odlučeno. S tim u vezi, Ustavni sud povodom takvih ustavnih žalbi nije nadležan da provjerava da li je nejednakom primjenom materijalnih i procesnih zakona došlo do povrede tog ustavnog prava. Ovo zbog toga što je prema odredbi člana 124 Ustava, Vrhovni sud nadležan da obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova. Isto

9

tako, prema članu 2 tačka 1 Zakona o sudovima, Vrhovni sud na Opštoj sjednici utvrđuje načelne pravne stavove i načelna pravna mišljenja radi jedinstvene primjene propisa. Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

U br. 141/08 USTAVNI SUD CRNE GORE28. maj 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

ODLUKE SUDOVA KOJE SE OSPORAVAJU USTAVNOM ŽALBOM ZASNOVANE SU NA ZAKONITO SPROVEDENOM POSTUPKU I NA USTAVNO PRIHVATLJIVOM TUMAČENJU MATERIJALNOG PRAVA. PODNOSIOCU ŽALBE JE BILO OMOGUĆENO UČEŠĆE U POSTUPKU, RASPRAVLJANJE PRED SUDOM I PREDUZIMANJE ZAKONOM DOPUŠTENIH RADNJI I SUDOVI SU ZA SVOJE STAVOVE DALI JASNE I VALJANE RAZLOGE, ZBOG ČEGA MU NIJE BILO POVRIJEĐENO PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

O.M., koju zastupa advokat Branko G. Simović, iz Podgorice podnijela je, ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br. 433/08, od 4. decembra 2008. godine, kojom je odbijena revizija, kao neosnovana.

Podnosilac žalbe smatra da su Osnovni sud i Viši sud, u Podgorici pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, jer se bratanična tužiteljice, koja pruža tuđu njegu i pomoć tužiteljici, ne smatra članom porodičnog

10

domaćinstva, u smislu člana 33 Pravilnika o rješavanju stambenih potreba, zbog čega su povrijedili član 7 Zakona o vanparničnom postupku, a u vezi sa članom 84 ZPP-a jer tužiteljici nije postavljen privremeni zastupnik u stručnom licu koji će štititi njene interese; da je rješenjem Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja, br. 03-7894/1, od 18. januara 2000. godine, tužiteljici kao korisniku porodične penzije, priznato pravo na pomoć i njegu drugog lica, počev od 02. decembra 1999. godine i da iz nalaza i mišljenja prvostepene invalidske komisije od 5. januara 2000. godine, proizilazi da joj je potrebna stalna pomoć i njega drugog lica i da joj pripada jednosoban stan, ako ne živi sa članom porodičnog domaćinstva; da joj po osnovu tog kriterijuma i po osnovu kriterijuma prihoda po članu porodičnog domaćinstva pripada veći broj bodova i da su time povrijeđena ljudska prava i slobode zajemčena Ustavom Crne Gore i članom 6 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu, da se inicijativa odbije.

Prvostepenom presudom P.br. 2348/04, od 30. novembra 2006. godine, kao neosnovan, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženi obaveže da poništi kao nezakonite odluke, br. 19, od 10. februara 2004. godine i br. 37, od 7. jula 2004. godine i izvrši ponovna raspodjela stanova u zakup po konkursu od 30. oktobra 2003. godine i naknade troškovi postupka.

Presudom Višeg suda u Podgorici GŽ. Br. 115/07 od 04. 07. 2008 godine, potvrđena je presuda tog suda i žalba odbijena kao neosnovana, a Vrhovni sud Crne Gore je presudom Rev. br. 433/08, od 4. decembra 2008. godine, odbio reviziju, kao neosnovanu.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom(član 48).

Evropskom Konvecijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predviđeno je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku

11

pred nezavisnim i nepristranim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.Presuda se izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti s cijelog ili dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbijednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u mjeri koja je po mišljenju suda, nužno potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost morala da naškodi interesima pravde(član 6 tačka 1).

U toku postupka pružanja ustavno-sudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahtjeva istaknutih u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povrijeđeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

Odrebom člana 33 Pravinika propisano je ko se smatra članom porodičnog domaćinstva koji se uzima u obzir prilikom bodovanja po tom kriterijumu, a to su bračni drug i djeca ukoliko nijesu od strane Invalidske komisije oglašeni nesposobnim ili su uživaoci porodične penzije, kao i maloljetna djeca. U postupku je utvrđeno da je ugovor o doživotnom osiguranju zaključen i ovjeren pred sudom nakon donošenja konačne odluke o davanju stanova. Odluke sudova su, po ocjeni Ustavnog suda, zasnovane na zakonito sprovedenom postupku i na ustavno prihvatljivom tumačenju materijalnog prava. Podnosiocu žalbe bilo je omogućeno učešće u postupku, raspravljanje pred sudom i preduzimanje zakonom dopuštenih radnji i sudovi su za svoje stavove dali jasne i valjane razloge, zbog čega mu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Ustavni sud u postupku povodom ustavne žalbe, nije ožalbeni sud ni u odnosu na Vrhovni sud čija se odluka osporava, već sud koji utvrđuje je li u postupku odlučivanja o ustavnim pravima i obavezama došlo do nedopuštene povrede osnovnih ustavnih sloboda i prava podnosiocu ustavne žalbe. Pritom se Ustavni sud, po pravilu, ne upušta u ocjenu da li su sudovi i druga nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava i u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije utvrdio postojanje takvih povreda.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci .

U. br. 29/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

12

***

ZADATAK USTAVNOG SUDA NIJE DA PREISPITUJE ZAKLJUČKE REDOVNIH SUDOVA U POGLEDU ČINJENIČNOG STANJA I PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, AKO NIJE IZVJESNA POVREDA USTAVNOG PRAVA.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije Đole Sekulović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24.septembra 2009 godine, donio je

O D L U K U ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.R., iz Bijelog Polja, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda u Bijelom Polju P.br. 641/05, od 8. januara 2007. godine i rješenja Višeg suda u Bijelom Polju, Gž.br. 498/07 od 2. aprila 2009. godine.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova osnovna prava i slobode iz čl. 20, 32 i 58 zajemčena Ustavom Crne Gore, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U ustavnoj žalbi podnosilac upućuje i na postojanje povreda odredaba čl. 6 i 10 Ustava. Povredu ovih prava podnosilac nalazi u činjenici da prvostepeni sud nije valjano i pravilno cijenio izvedene dokaze, jer da je pravilno cijenio utvrdio bi da je tuženi izgradnjom betonskog zida i rušenjem puta-staze izvršio smetanje posjeda, onemogućavajući njega i njegovu porodicu da izlazi na javni put -na ulicu; da je Viši sud potvrdio prvostepeno presudu, pa mu je na taj način uskratio pravo kako na raspravljanje tako i na žalbu, jer je Viši sud bio dužan da da dovoljne i uvjerljive odgovore na sva žalbena pitanja i da je postupak po njegovoj tužbi trajao skoro četiri godine, što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

13

Ocjenjujući navode i razloge u ustavnoj žalbi u odnosu na osporene akte, sa stanovišta mjerodavnih ustavnih i zakonskih odredaba, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba nije osnovana.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Crna Gora jemči i štiti prava i slobode, da su prava i slobode nepovredivi i da je svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih (član 6); da je u Crnoj Gori slobodno sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno i da je svako obavezan da se pridržava Ustava i zakona (član 10); da svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 20); da svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom (član 32); da se jemči pravo svojine, da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu i da su prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi u državnoj svojini (član 58) i da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvorih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1 ) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahtjeva istaknutih u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povrijeđeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo i sloboda.

Uvidom u osporena rješenja, Ustavni sud je utvrdio da je predmet spora, u ovoj pravnoj stvari, pred Osnovnim i Višim sudom bio zahtjev tužioca da se utvrdi da je tuženi smetao tužioca u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu prava službenosti prolaska pješice, u svako doba dana i godine, betonskom stazom, na način što je ovu stazu porušio a na putnom pojasu uz ulicu Slobodana Penezića podigao armirani betonski potporni zid 1,85m na udaljenosti od zajedničke kuće stranaka od 13,60m na koji način je tužioca onemogućio u vršenju ovog prava, to sledstveno ovom utvrđenju naloži tuženiku da uspostavi pređašnje stanje. Osnovni sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca,

14

kao neosnovan. Naime, u prvostepenom postupku na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno je da je sporna betonska staza, evidentirana u listu nepokretnosti KO Bijelo Polje – sukorišćenja tužioca i tuženog,da su isti vršili faktičku vlast na dvorištu na kome se nalazila porušena betonska staza koja vodi kroz dvorište i koju su stranke koristile za pristup javnom putu. Međutim, tuženi ravnanjem terena i rušenjem sporne staze, izgradnjim nove betonske staze sa stepeništem i novo sagrađenim potpornim zidom, nije izvršio smetanje posjeda tužioca pošto su i tužilac i tuženi bili u posjedu - sudržavini porušene betonske staze, te da izgradnjom nove betonske staze i stepeništa, potpornog zida tuženi nije izmijenio način vršenja faktičke vlasti tužioca posebno, kada se ima u vidu da tuženi ne brani tužiocu prolaz novo sagrađenom betonskom-pješačkom stazom i iz tih razloga na drugačije presuđenje nijesu uticali ostali izvedeni pismeni dokazi. Viši sud je odbio žalbu tužioca. Ispitao je prvostepeno rješenje u granicama navoda izjavljenih u žalbi i razmotrio sve spise u ovoj pravnoj stvari, pazeći, po službenoj dužnosti, na primjenu procesnog prava i na pravilnu primjenu materijalnog prava i našao da ne postoje razlozi zbog kojih se žalba izjavljuje, kao ni povrede postupka na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da su Osnovni i Viši sud donijeli osporena rješenja na osnovu pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, usled čega su prekršena njegova osnovna prava i slobode iz čl. 20, čl. 32 i čl. 58 zajemčena Ustavom Crne Gore. U žalbi nije posebno obrazložio nijednu od ovih povreda, nego je u suštini ponovio svoje navode iz tužbe i žalbe na prvostepenu presudu.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da se osporena rješenja Osnovnog i Višeg suda zasnivaju na zakonito sprovedenom postupku i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju materijalnog prava. Podnosiocu ustavne žalbe je bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, praćenje njegovog toka, raspravljanje pred sudom, predlaganje dokaza, prisustvovanje izvođenju dokaza i preduzimanje zakonom dopuštenih radnji. Sudovi su svoje odluke obrazložili i za svoj stav dali jasne i relevantne razloge. Međutim, zadatak Ustavnog suda nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava ako nije izvjesna povreda ustavnog prava. Ustavna ocjena sprovedenog postupka u ovoj pravnoj stvari pokazuje da nije povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32 Ustava. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravni lijek, koju jamči odredba člana 20 Ustava, ali ta tvrdnja po ocjeni Ustavnog suda, nije osnovana. Naime, uvidom u spise predmeta i obrazloženje drugostepene odluke, utvrđeno je da je drugostepeni sud odgovorio na sve žalbene navode podnosioca i, pri tome, za svoju odluku dao jasne razloge. Takođe, Ustavni sud je utvrdio da u postupku koji je prethodio ustavnoj žalbi nije povrijeđeno pravo svojine podnosiocu ustavne žalbe, iz člana 58 Ustava, iz razloga što osporenim rješenjima nije odlučivano o eventualnim svojinskim pravima podnosioca, već o smetanju posjeda.

15

Podnosilac žalbe ističe povredu odredaba čl. 6 i 10 Ustava. Međutim, tim odredbama nijesu propisane slobode i prava čovjeka i građanina koje se štite ustavnom žalbom, već se njima utvrđuju najviše vrijednosti ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebno odredbama, kojima se jemče slobode i prava čovjeka i građanina.

U žalbi se, takođe, navodi da je postupak u konkretnom predmetu trajao četiri godine što je suprotno Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Ustavnosudska zaštita prava na suđenje u razumnom roku, putem ustavne žalbe, može se ostvariti nakon iscrpljenih pravnih sredstava pred sudovima. Kako podnosilac žalbe u konkretnom predmetu to pravo nije koristio, Ustavni sud je utvrdio da nema procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje u tom dijelu ustavne žalbe.

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U.br. 5/09 USTAVNI SUD CRNE GORE24. septembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

PRAVNI STAVOVI NAVEDENI U OSPORENIM PRESUDAMA NADLEŽNIH SUDOVA ZASNIVAJU SE NA USTAVNO-PRAVNO PRIHVATLJIVOM TUMAČENJU I PRIMJENI MATERIJALNOG PRAVA, PRI ČEMU SU SUDOVI POLAZEĆI OD ČINJENIČNOG STANJA UTVRĐENOG U PROVEDENOM DOKAZNOM POSTUPKU OBRAZLOŽILI SVOJE STAVOVE IZNIJETE U OSPORENIM PRESUDAMA.

16

USTAVNI SUD JE UTVRDIO DA NIJE BILO POVREDE PRAVA IZ ČL. 52 I 53 USTAVA ZA KOJE PODNOSILAC SMATRA DA SU POVRIJEĐENA, JER NIJESU BILA PREDMET RAZMATRANJA I ODLUČIVANJA U KONKRETNOM KRIVIČNOM POSTUPKU.

U ODNOSU NA ČLAN 57 USTAVA SUD NALAZI DA U KRIVIČNOM POSTUPKU KOJI JE PRETHODIO USTAVNO-SUDSKOM, TO USTAVNO PRAVO NIJE POVRIJEĐENO.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 32 tačka 10 i člana 58 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 10. decembra 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.B., koga zastupa Azra R. Jasavić, advokat iz Podgorice, podnio je blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Podgorici, Kv.br. 07/1485, od 6. juna 2008. godine i presude Višeg suda u Podgorici Kž.br. 771/09, od 20. maja 2009.

U ustavnoj žalbi se navodi da je prvostepenom presudom podnosilac oglašen krivim zbog krivičnog djela sprječavanja službenog lica u vršenju službene radnje, iz člana 375 stav 1 Krivičnog zakonika, zbog čega mu je izrečena uslovna osuda – kazna zatvora u trajanju od (1) jednog mjeseca, istovremeno određujući da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od (1) jedne godine ne učini krivično djelo; da je Viši sud u Podgorici odbio kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog i potvrdio presudu Osnovnog suda; da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz čl. 52, 53 i 57 Ustava Crne Gore, kojima je propisano pravo na slobodu okupljanja, slobodu udruživanja i pravo da se obrati organu ili organizaciji i da dobije odgovor; da su ove povrede počinjene zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i da nema nijednog dokaza da je počinio krivično djelo za koje je oglašen krivim.

Ustavni sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presude osporavaju i da je ustavna žalba neosnovana.

Odredbama Ustava Crne Gore na čije se povrede ukazuje u ustavnoj žalbi, propisano je: da se jemči sloboda mirnog okupljanja, bez odobrenja, uz prethodnu

17

prijavu nadležnom organu i da se sloboda okupljanja može privremeno ograničiti odlukom nadležnog organa radi sprječavanja nereda ili vršenja krivičnog djela, ugrožavanja zdravlja, morala ili radi bezbjednosti ljudi i imovine, u skladu sa zakonom (član 52); da se jemči sloboda političkog, sindikalnog i drugog udruživanja i djelovanja, bez odobrenja, uz upis kod nadležnog organa, da se niko ne može prisiliti da bude član nekog udruženja i da država pomaže politička i druga udruženja, kada za to postoji javni interes (član 53); da svako ima pravo da se, pojedinačno ili zajedno sa drugim, obrati državnom organu ili organizaciji koja vrši javna ovlašćenja i da dobije odgovor i da niko ne može da bude pozvan na odgovornost, niti da trpi druge štetne posljedice zbog stavova iznijetih u obraćanju, osim ako je time učinio krivično djelo(član 57) i da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi, u granicama zahtjeva istaknutog u toj žalbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosiocu povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava. Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza koje su izveli.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe i osporenih presuda utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje ove ustavnosudske stvari: prvostepeni sud je, nakon sprovedenog dokaznog postupka, podnosioca ustavne žalbe oglasio krivim, zato što je silom spriječio službeno lice, komunalnog inspektora, u vršenju službene radnje, koju je preduzimao u okviru svojih ovlašćenja i da su u ponašanju podnosioca ispunjena sva bitna obilježja krivičnog djela sprječavanja službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 375 stav 1 Krivičnog zakonika (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 70/03 i 47/06 i »Službeni list Crne Gore«, br. 40/08).

Drugostepeni sud je ocjenio da je sud prvog stepena potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na osnovu analize i međusobnog ispitivanja izvedenih dokaza, o čemu je dao jasne i obrazložene razloge, utemeljivši svoju odluku na mjerodavnim odredbama Krivičnog zakonika, pa je stoga žalbene navode podnosioca ocjenio neosnovanim. Osim toga, drugostepeni sud je ispitao osporenu presudu i u dijelu o izrečenoj krivičnoj

18

sankciji i našao da je pri odmjeravanju izrečene kazne prvostepeni sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su od uticaja na odluku o vrsti i visini kazne za predmetno krivično djelo.

Po ocjeni Ustavnog suda, pravni stavovi navedeni u osporenim presudama nadležnih sudova zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni materijalnog prava. Naime, nadležni sudovi su, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložili svoje stavove iznijete u osporenim presudama, koje nijesu posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene odgovarajućeg materijalnog prava.

Ocjenjujući navode i razloge iznijete u ustavnoj žalbi sa stanovišta Ustavom zajemčenih prava na slobodu okupljanja i udruživanja iz čl.52 i 53, za koje podnosilac smatra da su mu povrijeđena osporenim presudama, Ustavni sud je utvrdio da nije dovedeno u pitanje pravo podnosioca žalbe na eventualnu povredu ovih prava jer nijesu bila predmet razmatranja i odlučivanja u konkretnom krivičnom postupku.

U odnosu na tvrdnju podnosioca žalbe o povredi odredaba člana 57 Ustava, prema kojoj svako ima pravo da se, pojedinačno ili zajedno sa drugim, obrati državnom organu ili organizaciji koja vrši javna ovlašćenja i da dobije odgovor, ovaj Sud nalazi da u krivičnom postupku, koji je prethodio ustavnosudskom postupku, to ustavno pravo nije povrijeđeno. Činjenice koje su utvrđene u krivičnom postupku, da postupanje podnosioca u konkretnom slučaju sadrži obilježje krivičnog djela iz člana 375 stav 1 Krivičnog zakonika, koje je podnosiocu stavljeno na teret, ni na koji način ne ograničava ustavno pravo podnosioca na slanje predstavki i pritužbi, davanje predloga i dobijanje odgovora na njih, pa se, stoga, navodi podnosioca ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

Už-III br. 30/09 USTAVNI SUD CRNE GORE10. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD NIJE NADLEŽAN DA ISPITUJE ZAKLJUČKE REDOVNIH SUDOVA U POGLEDU ČINJENIČNOG STANJA I PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, KAO NI DA SUPSTITUIŠE REDOVNE SUDOVE U PROCJENI ČINJENICA I DOKAZA KOJE SU IZVELI, PRI ČEMU ODLUKAMA VIŠEG I

19

VRHOVNOG SUDA PODNOSIOCU ŽALBE NIJESU POVRIJEĐENA USTAVNA PRAVA NAVEDENA U ŽALBI.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 17. jula 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

H.K., iz Rožaja, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju, Gž br. 543/08, od 20. decembra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Rožajama, P.br. 223/07, od 23. jula 2007. godine.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da su osporenim presudama zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena osnovna prava i slobode iz čl. 6, 19, 28, 58 i 60 zajemčena Ustavom Crne Gore, kao i pravo iz člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu ovih prava podnosilac ustavne žalbe nalazi u činjenici da prvostepeni sud nije valjano i pravilno cijenio izvedene dokaze jer da je pravilno ocijenio nalaz vještaka geometra, utvrdio bi da je sporno zemljište njegovo vlasništvo i da je bio u posjedu istog u periodu od 1964. godine do 1970. godine, a da ga je tužena izgradnjom objekata na tom zemljištu onemogućila da to zemljište koristi za predviđenu namjenu i da ako mu se nije moglo priznati pravo svojine na traženom dijelu zemljišta koje se nalazi u okviru gradskog građevinskog zemljišta, sud mu je morao priznati pravo korišćenja na tom dijelu zemljišta .

Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba nije osnovana.

Uvidom u osporene presude, Ustavni sud je utvrdio da je predmet spora pred Višim i Osnovnim sudom u ovoj pravnoj stvari bio zahtjev tužioca da se prema tuženoj utvrdi da je vlasnik nekretnina bliže opisanih u izreci prvostepene presude, a tužena da se obaveže da mu prizna pravo svojine na ovim nekretninama i da mu iste preda u posjed i slobodno raspolaganje slobodne od objekata, a Odjeljenju za katastar i imovinskopravne poslove u Rožajama da se naloži da ove nekretnine uknjiži na ime tužioca. Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca, jer je utvrdio da tužilac nije stekao pravo svojine na predmetnim nekretninama. Naime, u prvostepenom postupku na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geometra utvrđeno je da sporno zemljište prema

20

podacima popisnog katastra nije u vlasništvu tužioca i iz tih razloga na drugačije presuđenje nijesu uticali ostali izvedeni dokazi, pa ni iskazi svedoka. Drugostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan, a prvostepenu presudu potvrdio jer je našao da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostepena presuda pobija, kao ni povrede postupka na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da su sudovi donijeli odluke na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i na taj način prekršena su njegova prava zajemčena Ustavom Crne Gore iz čl. 6, 19, 28, 58 i 60, kao i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života i doma propisanog članom 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U žalbi nije posebno obrazložena nijedna od navedenih povreda, već je podnosilac žalbe, u suštini, ponovio navode iz tužbe i žalbe na prvostepenu presudu, a to je da je prvostepeni sud donio presudu na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, što je potvrdio i Viši sud.

Međutim, Ustavni sud nije nadležan da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, kao ni da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza koje su izveli. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da odlukama Višeg i Osnovnog suda podnosiocu žalbe nijesu povrijeđena ustavna prava navedena u žalbi, ne upuštajući se u ocjenu jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Stoga je ustavna žalba neosnovana.

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U. br. 59/09 USTAVNI SUD CRNE GORE17. jul 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

U KONKRETNOM SLUČAJU, USTAVNI SUD JE UTVRDIO DA U POSTUPKU KOJI SE VODIO PRED REDOVNIM SUDOVIMA NIJE POVRIJEĐENO NAČELO ZAKONITOSTI IZ ČLANA 33 USTAVA, BUDUĆI DA SE NE RADI O RETROAKTIVNOJ PRIMJENI ZAKONA NA ŠTETU PODNOSIOCA ŽALBE, JER DAVANJE NEISTINITIH PODATAKA PRILIKOM ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA UVIJEK POVLAČI OTKAZ UGOVORA O RADU, BILO DA SE RADI O PRVOM ZASNIVANJU RADNOG ODNOSA ILI SVAKOM KASNIJEM.

POSTUPAK KOJI JE PRETHODIO USTAVNO-SUDSKOM, VOĐEN JE NA NAČIN KOJIM JE PODNOSIOCU USTAVNE ŽALBE BILO OBEZBIJEĐENO PRAVIČNO SUĐENJE.

21

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Fetija Međedović, Miodrag Latković i Đole Sekulović na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

N.L., iz Cetinja podnio je blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br. 109/2009, od 3. februara 2009. godine i presude Višeg suda u Podgorici Gž.br. 952/07, od 18. novembra 2008. godine, zbog toga što smatra da je navedenim presudama povrijeđeno načelo zakonitosti iz člana 33. Ustava. U žalbi ističe: da je pred Osnovnim sudom u Cetinju pokrenuo postupak radi poništaja odluke »Elektroprivrede Crne Gore« AD Nikšić, br. 10986 o prestanku radnog odnosa, od 24. jula 2006. godine; da mu je prvostepenom presudom u cjelini usvojen tužbeni zahtjev, međutim presudom Višeg suda ta presuda je preinačena na način što je njegov tužbeni zahtjev odbijen a odluka tuženog potvrđena; da je na presudu Višeg suda izjavio reviziju koja je odbijena; da je u postupcima koji su vođeni na njegovu inicijativu utvrđeno, a što ni jedan sud ne osporava, da navodna povreda radne obaveze koju je počinio, nije bila u tom trenutku predviđena kao povreda radne obaveze koja povlači upotrebu sankcije-prestanka radnog odnosa; da je na njega zakon primijenjen retroaktivno odnosno primijenjen je novi zakon, čime je grubo povrijeđen Ustav Crne Gore; da nije nikad upotrijebio diplomu srednje škole, koju je navodno falsifikovao, i predlaže da Ustavni sud ukine osporene presude i predmet vrati na ponovni postupak Višem sudu u Podgorici.

Ustavna žalba, kao pravno sredstvo ustanovljeno je Ustavom Crne Gore koji je stupio na snagu 22.oktobra 2007.godine. U postupku pokrenutom ustavnom žalbom, na osnovu odredbe člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava i odredaba člana 48 i 55 Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj žalbi, utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosiocu ustavne žalbe povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, po pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.

22

Iz spisa predmeta, uvidom u osporene akte i drugu dostavljenu dokumentaciju, Ustavni sud je utvrdio slijedeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu:

1.Presudom Osnovnog suda u Cetinju je usvojen tužbeni zahtjev tužioca. Prvostepeni sud je prihvatio navode tužioca da Zakonom o osnovama radnih odnosa (»Službeni list SRJ«, br. 29/96) i Zakonom o radnim odnosima RCG (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 29/90, 42/90, 28/91 i 16/95) kao razlog za prestanak radnog odnosa nije bilo predviđeno da je radnik prilikom zasnivanja radnog odnosa dao neistinite podatke značajne za vršenje poslova radi kojih je zasnovao radni odnos i da je zbog toga nezakonita odluka o prestanku radnog odnosa.

2.Presudom Višeg suda u Podgorici preinačena je presuda Osnovnog suda u Cetinju tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužilac tražio da se poništi odluka tuženog o prestanku radnog odnosa i tuženi obaveže da tužioca vrati na rad na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude. Drugostepeni sud je našao da je tužiocu rješenje o prestanku radnog odnosa donijeto saglasno Zakonu o radu koji je važio u vrijeme donošenja tog rješenja; da davanje neistinitih podataka prilikom zasnivanja radnog odnosa u smislu odredbe člana 111 stav 1 tačka 9 Zakona o radu uvijek povlači otkaz ugovora o radu bilo da se radi o prvom zasnivanju radnog odnosa ili svakom kasnijem.

3.Presudom Vrhovnog suda Crne Gore odbijena je revizija tuženog kao neosnovana.Vrhovni sud je je zaključio da tužilac prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženog nije ispunjavao posebne uslove za obavljanje poslova na koje je bio primljen, jer nije posjedovao V stepen stručne spreme a to iz razloga što diploma na temelju koje je zasnovao radni odnos na tim poslovima je falsifikovana, tako da tužilac nije ispunjavao potrebne uslove za zasnivanje radnog odnosa tako da radni odnos koji je tužilac zasnovao sa tuženim predstavlja ništav pravni posao, jer je isti protivan imperativnim propisima o radnim odnosima, radi čega i ne proizvodi pravno dejstvo; da je tu ništavost skrivio sam tužilac podnošenjem neistinitih podataka prilikom zasnivanja radnog odnosa značajnim za vršenje poslova;da je kod takvog stanja stvari tuženi pravilno postupio i po nalaženju tog suda kada je donio pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa s pozivom na odredbe čl.111 stav 1 tačka 9 Zakona o radu (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 43/03); da stoji činjenica da ovaj zakon nije bio u primjeni 1996.godine kada je tužilac zasnovao radni odnos kod tuženog, a da tada postojeći propisi o radnim odnosima nijesu izričito predviđali prestanak radnog odnosa sa razloga zbog kojih je tužiocu prestao radni odnos. Međutim tuženi je za falsifikat diplome a time i nezakonitost zasnivanja radnog odnosa tužioca saznao iz dopisa Prosvjetne inspekcije br. 04-3-6784/20-83, od 13. aprila 2006. godine i dopisa Ministarstva prosvjete i kulture Republičkog inspektora u Banja Luci, kojima je obaviješten da diploma srednje tehničke i srednje stručne škole iz Trebinja na ime L.N., nije vjerodostojna i da je imajući u vidu tu činjenicu tuženi pravilno donio rješenje o prestanku radnog odnosa tužioca s pozivom na

23

odredbe člana 111 Zakona o radu koji je tada bio u primjeni i propisivao otkaz ugovora o radu ako je radnik prilikom stupanja na rad dao neistinite podatke značajne za vršenje poslova; da se stoga ne može prihvatiti tvrdnja revizije da se nijesu mogle primijeniti odredbe Zakona o radu, obzirom da su iste primijenjene tek kada je tuženi saznao za podnošenje neistinitih podataka tužioca, radi čega je pravilno sankcionisano njegovo protivpravno ponašanje, donošenjem rješenja o prestanku radnog odnosa.

Podnosilac smatra da je pobijanim presudama povrijeđeno načelo zakonitosti iz člana 33, tako što je na njega zakon primijenjen retroaktivno odnosno primijenjen je novi zakon, čime je grubo povrijeđen Ustav Crne Gore.

Ustavni sud ispituje i pogrešnu primjenu materijalnog prava ako ona istovremeno znači i povredu ustavnog prava. Pojedinačni akt nezakonit je, ako je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

Zakonom o radu koji je sada u primjeni propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom: ako je prilikom stupanja na rad, odnosno zasnivanja radnog odnosa dao neistinite podatke značajne za vršenje poslova radi kojih je zasnovao radni odnos (član 111 stav 1 tačka 9).

Ocjenjujući razloge ustavne žalbe Ustavni sud je ocijenio da se pravni stavovi navedeni u osporenoj presudi Vrhovnog suda Crne Gore zasnivaju na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni materijalnog prava. Vrhovni sud, saglasno odredbi člana 124 stav 1 i 2 Ustava Crne Gore kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova i da je Vrhovni sud postupio u granicama svoje nadležnosti propisane Ustavom.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio, da ne stoje tvrdnje podnosioca

ustavne žalbe o retroaktivnoj primjeni zakona na njegovu štetu jer davanje neistinitih podataka prilikom zasnivanja radnog odnosa u smislu odredbe člana 111 stav 1 tačka 9 Zakona o radu uvijek povlači otkaz ugovora o radu bilo da se radi o prvom zasnivanju radnog odnosa ili svakom kasnijem. Ovo kod činjenice da je tužilac radni odnos na neodređeno vrijeme zasnovao raspoređivanjem po internom oglasu, na radno mjesto za koje se tražila stručna sprema koju je tužilac dokazivao falsifikovanom diplomom i svjedočanstvom. Tužiocu je rješenje o prestanku radnog odnosa donijeto saglasno Zakonu o radu koji je važio u vrijeme donošenja tog rješenja.

Sudovi su svoje odluke valjano obrazložili, a pri tome su za svoja stavove dali jasne i valjano utemeljene razloge. Ustavna ocjena sprovedenog postupka u ovoj pravnoj stvari pokazuje da nije povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da je postupak, koji je prethodio ustavnosudskom postupku, vođen na način kojim je podnosiocu ustavne žalbe bilo obezbijeđeno pravično suđenje.

24

Na osnovu iznijetih razloga,odlučeno je kao u izreci.

U. br. 73/09 USTAVNI SUD CRNE GORE24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

POD PRAVOM NA RAD I SLOBODOM RADA PORAZUMIJEVA SE PRAVO POJEDINCA DA MU RADNI ODNOS NE PRESTANE NA NAČIN SUPROTAN OD ONOG UTVRĐENOG ZAKONOM, S OBZIROM DA SU OSPORENE PRESUDE DONIJETE U SKLADU SA ZAKONOM, PODNOSIOCU NAVEDENA USTAVNA PRAVA NIJESU POVRIJEĐENA, PA NI PRAVO NA NAKNADU ŠTETA IZ ČLANA 58 USTAVA.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 10. decembra 2009. godine, donio je

O D L U K UODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Vlado Bjeković, advokat, iz Podgorice, u ime J.M., iz Podgorice, podnio je blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 862/2009, od 7. oktobra 2009. godine. Podnosilac smatra da su mu navedenom presudom povrijeđena osnovna ljudska prava i slobode zajemčena odredbama čl. 6, 8, 17, 19, 32, 58, 62 i 64 Ustava. Povredu navedenih prava obrazlaže slijedećim razlozima: da u citiranim odlukama upravnih odnosno sudskih organa nijesu uzete u obzir činjenice na koje je ukazivao tužilac; da je podnosiocu žalbe prekinut radni odnos, s obrazloženjem da je imenovani ometao sprovođenje radnih zadataka propuštanjem kontrole stranih državljana; da je predmetni događaj bio u vrijeme turističke sezone, kada je u Crnu Goru moguće ući po pojednostavljenoj proceduri, uz prezentiranje važećeg dokumenta,u konkretnom slučaju pasoša; da se konkretni događaj desio van radnog vremena jer se tužilac nalazio na bolovanju i nije bio na službenom zadatku, da nije imao ni osnova ni razloga da traži na uvid pasoš i provjerava sadržaj istog, tim prije

25

što se radi o licima koja su legalno boravila u Crnoj Gori; da sve i da su albanski državljani nelegalno ušli na teritoriju Crne Gore, evidentiranje pečata na pasošu nije u domenu postupanja tužioca, niti je kompententan da vrši isto, već je to posao Granične službe »Kule«, gdje su albanski državljani ušli u Crnu Goru.

Ustavna žalba, po ocjeni Ustavnog suda, nije osnovana.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe i osporene presude Vrhovnog suda, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje ove ustavno-sudske stvari: Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore br. 151-179/2005-1, od 23. decembra 2005. godine, tužiocu (podnosiocu) je izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa zbog težeg disciplinskog prekršaja iz člana 81 stav1 tačka 12 Zakona o policiji, zato što je dana 5. septembra 2005. godine, zajedno sa S.F. prevezao svojim vozilom albanske državljane N.A. i D. R., propustivši da prethodno utvrdi da navedeni albanski državljani u svojim pasošima ne posjeduju pečate organa nadležnog za ovjeru ulaska na teritoriju tadašnje Srbije i Crne Gore, tako da su isti ilegalno ušli na tu teritoriju; da je presudom Osnovnog suda odbijen tužbeni zahtjev, jer je poslije izvedenih dokaza Sud utvrdio da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka bio podnijet od strane ovlašćenog lica u zakonu predviđenom postupku, te da je istom ispoštovana procedura propisana Pravilnikom tužene u postupku za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, te utvrđena povreda radne obaveze iz člana 81 stav 1 tačka 12 Zakona o policiji; da je presudom Gž.br. 220/08 Viši sud potvrdio presudu Osnovnog suda i žalbu tužioca odbio, kao neosnovanu, jer je drugostepeni sud, pored ostalog, utvrdio da je tužilac počinio teži disciplinski prekršaj koji mu je pobijanim odlukama tuženog stavljen na teret, budući da je kao ovlašćeno službeno lice, koje je znalo da prevozi strane državljane, propustio da izvrši provjeru putnih isprava istih i time im je omogućio ilegalan boravak na teritoriji tadašnje zajedničke države Srbija i Crna Gora; da su bez značaja navodi žalbe da je u pitanju ponašanje van radnog vremena i radnog mjesta, kod činjenice da u opisu policijskih poslova u smislu člana 2 Zakona o policiji, pored ostalog se podrazumijevaju i radnje spriječavanja vršenja i otkrivanja krivičnih djela i prekršaja i izvršenje tih poslova nije vezano za radno vrijeme, kao ni za konkretno određeni zadatak policijskog službenika, već je isti dužan da ih obavlja u skladu sa zakonom i uz poštovanje međunarodnih standarda i propisa; da kako je tužilac svojim ponašanjem omogućio izvršenje prekršaja, koji je po službenoj dužnosti morao spriječiti, to ponašanje je moralo biti sankcionisano na način kako su to učinili disciplinski organi tuženog.

Osporenom presudom Vrhovnog suda Crne Gore Rev. 862/2009, od 7. oktobra 2009. godine, kojom je revizija tužioca odbijena kao neosnovana, pored ostalog, utvrđeno je da pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da su osporene odluke tuženog zakonite jer je tuženi u toku disciplinskog postupka sa potrebnom izvjesnošću utvrdio postojanje disciplinskog prekršaja koji je tužiocu stavljen na teret, a zbog kojeg mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa i da na taj zaključak ukazuje i

26

priznanje tužioca da je dana 5. septembra 2005. godine, prevezao svojim p.m.v. albanske državljane N.A. i D.R., iz Podgorice u Mali Zvornik-Šabac, propustivši da prethodno utvrdi da li imenovani Albanci u svojim putnim ispravama-pasošima posjeduju pečate nadležnog organa za ovjeru ulaska na teritoriju Srbije i Crne Gore; da je tužilac takvim ponašanjem postupio suprotno odredbama Pravilnika o načinu vršenja određenih poslova javne bezbjednosti i o primjeni posebnih ovlašćenja i dužnosti u vršenju tih poslova (»Službeni list SR Crne Gore«, br. 22/84), koji je bio u primjeni u spornom periodu, a ovo tim prije kada se ima u vidu i priznanje tužioca da nije preduzeo službenu radnju provjere ličnih dokumenata- pasoša albanskih državljana, a što je kao ovlašćeni službenik MUP-a bio dužan; da je takođe od značaja i uticaja to što je znao da prevozi na teritoriju druge države strana lica i da je Zakonom o prelaženju državne granice i kretanju u graničnom pojasu (»Službeni list SRJ«, br. 28/96) predviđeno da se prelaženje državne granice ovjerava na putnoj ispravi pečatom pri samom prelasku, a što je tužilac morao znati; da je neosnovano ukazivanje tužioca da spornog dana nije bio na radnoj dužnosti, već na bolovanju, tj. da je u pitanju ponašanje van radnog vremena i van radnog mjesta jer ga je priroda posla kojeg redovno obavlja obavezivala na ponašanje u duhu pravila tog posla i van radnog mjesta i sopstvenog radnog vremena, a ovo shodno članu 47 Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 27/04).

Odredbama Ustava na čije povrede se ukazuje u ustavnoj žalbi propisano je: da se prava i slobode ostvaruju na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma i da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo (član 17); da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda (član 19); da svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom (član 32); da se jemči pravo svojine, da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu i da su prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi u državnoj svojini (član 58); da svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, na pravične i humane uslove rada i na zaštitu za vrijeme nezaposlenosti (član 62); da zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu, da zaposleni imaju pravo na ograničeno radno vrijeme i plaćeni odmor, da zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu i da omladina, žene i invalidi uživaju posebnu zaštitu na radu (član 64); da je Vrhovni sud najviši sud u Crnoj Gori i da Vrhovni sud obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova (član 124 st. 1 i 2) i da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08) propisano je da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i

27

sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1 ) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55). Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi, u granicama zahtjeva istaknutog u toj žalbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosiocu povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava. Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza koje su izveli.

U ustavnoj žalbi podnosioca navodi se povreda ustavnih prava zajamčenih članom 8 Ustava. Navedena odredba Ustava sadrži ustavno jemstvo nediskriminacije, odnosno zabranu diskriminacije u ostvarivanju nekog konkretnog prava po bilo kojoj osnovi. Podnosilac u ustavnoj žalbi nije ni na koji način obrazložio povredu ustavnog jemstva nediskriminacije, zbog čega pozivanje na povredu ovog ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim.

Ocjenjujući razloge ustavne žalbe u odnosu na član 17 Ustava, Sud je ocijenio, da osporenom odlukom podnosiocu, u konkretnom slučaju, nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom. Naime, ocjenu vezanu za sprovođenje ovog principa već je sproveo Vrhovni sud Crne Gore u skladu sa članom 124 stav 2 Ustava, »Vrhovni sud obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova«. Pravno stanovište, navedeno u osporenoj presudi Vrhovnog suda, o odbijanju revizije kao neosnovane, po ocjeni Suda, zasnovano je na ustavno prihvatljivom tumačenju i primjeni materijalnog prava.

U ustavnoj žalbi podnosilac ističe i povredu ustavnog prava na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32 Ustava. U tom smislu, Ustavni sud ispituje eventualno postojanje povreda u postupcima pred sudovima i na osnovu toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnosiocu osigurao pravično suđenje. Podnosiocu je bilo omogućeno učešće u postupku, praćenje njegovog toka, raspravljanje pred sudom, predlaganje dokaza, prisustvovanje izvođenju dokaza i preduzimanje zakonom dopuštenih radnji. Sudovi su svoje odluke valjano obrazložili, a pri tome su za svoje shvatanje dali jasne i utemeljene razloge. Ustavna ocjena sprovedenog postupka u ovoj pravnoj stvari pokazuje da nije povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je postupak, koji je prethodio ustavno-sudskom postupku, bio vođen na način kojim je podnosiocu ustavne žalbe bilo obezbijeđeno pravično suđenje.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da se osporena presuda zasniva na zakonito sprovedenom postupku i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju materijalnog prava. Naime, redovni sudovi su svojim odlukama utvrdili da ne postoji ni jedan osnov za poništavanje odluka tuženog, jer je kod činjenice da se u opisu

28

policijskih poslova u smislu člana 2 Zakona o policiji, pored ostalog podrazumijevaju i radnje spriječavanja vršenja i otkrivanja krivičnih djela i prekršaja i izvršenje tih poslova nije vezano za radno vrijeme, kao ni za konkretno određeni zadatak policijskog službenika, već je isti dužan da ih obavlja u skladu sa zakonom i uz poštovanje međunarodnih standarda i propisa tužilac (podnosilac) je počinio teži disciplinski prekršaj koji mu je pobijanim odlukama tuženog stavljen na teret, budući da je kao ovlašćeno službeno lice, koje je znalo da prevozi strane državljane, propustio da izvrši provjeru putnih isprava istih i time im je omogućio ilegalan boravak na teritoriji tadašnje zajedničke države SCG. Kako je tužilac svojim ponašanjem omogućio izvršenje prekršaja, koji je po službenoj dužnosti morao spriječiti, to ponašanje je moralo biti sankcionisano. Priroda posla kojeg redovno obavlja obavezivala ga je na ponašanje u duhu pravila tog posla i van radnog mjesta i sopstvenog radnog vremena, a ovo shodno članu 47 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Što se tiče tvrdnje podnosioca da je postojala njegova krivica po bilo kom osnovu, isti ne bi bio pušten na slobodu u Srbiji, kao i albanski državljani, ista je neosnovana iz razloga što su disciplinski i krivični postupak dva nezavisna, odvojena postupka i oslobađanje od krivične odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za povredu službene dužnosti.

Podnosilac ističe povredu prava na rad i prava zaposlenih propisanih odredbama čl. 62 i 64 Ustava. Međutim, pod pravom na rad i slobodom rada podrazumijeva se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog zakonom. S obzirom da su osporene presude donijete u skladu sa zakonom, podnosiocu, po ocjeni Ustavnog suda, navedena ustavna prava nijesu povrijeđena, pa ni pravo na naknadu štete iz člana 58 Ustava.

Podnosilac u ustavnoj žalbi ističe povredu odredaba čl. 6 i 8 Ustava. Međutim, u tim odredbama Ustav ne utvrđuje slobode i prava čovjeka i građanina, već se njima utvrđuju najviše vrijednosti ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebno u onima, kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina.

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Už- III br. 83/09 USTAVNI SUD CRNE GORE10. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK, P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD NIJE, U KONKRETNOM SLUČAJU, PRIHVATIO NAVODE PODNOSIOCA DA MU NIJE OSIGURANA JEDNAKOST PRED ZAKONOM, ZAJAMČENA ČLANOM 17 USTAVA, JER JE UTVRDIO DA

29

PRAVNI STAVOVI VRHOVNOG SUDA NIJESU ODSTUPALI OD USTANOVLJENE SUDSKE PRAKSE U PRIMJENI MJERODAVNOG MATERIJALNOG PRAVA, NITI SU DISKRIMINATORNI PO BILO KOJOJ USTAVNOJ OSNOVI.

USTAVNI SUD, TAKOĐE, NIJE PRIHVATIO NAVODE PODNOSIOCA U POGLEDU POVREDE PRAVA NA IMOVINU IZ ČLANA 58 USTAVA, JER PODNOSILAC NIJE ISPUNJAVAO USLOVE PROPISANE ZAKONOM I DRUGIM AKTIMA, JER SE NE RADI O IMOVINI KOJA BI KONSTITUISALA VLASNIČKA PRAVA.

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE NIJE POVRIJEĐENO, JER JE POSTUPAK, SAGLASNO ČLANU 32 USTAVA VOĐEN NA NAČIN I U POSTUPKU PROPISANOM ZAKONOM I PRED ZAKONOM USTANOVLJENIM SUDOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović, i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Vlado Bjeković, advokat, iz Podgorice, podnio je, u ime V.J., iz Podgorice, blagovremenu i dozvoljenu, ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 1150/09, od 7. oktobra 2009. godine, kojom je odbijena revizija, podnosioca izjavljene protiv presude Višeg suda, u Podgorici Gž. br. 398/07-6, od 8.jula 2009. godine. U ustavnoj žalbi podnosilac navodi povredu prava na jednakost i prava na imovinu iz čl. 17 i 58 Ustava Crne Gore, čl. 6 i 14 Evropske Konvecije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i član 1 Protokola 1 uz Konvenciju.U žalbi, dalje, ističe: da je nesporno kod tužioca nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti; da je doprinos tuženika u istom 50%, i zato smatra da je isti dužan, srazmjerno doprinosu, da tužiocu naknadi štetu u obliku odgovarajuće naknade; da se obim štete nesporno sastoji u razlici zarade radnog mjesta poslova i zadataka koje je obavljao tužilac i iznosa penzije koju prima kao korisnik Fonda PIO; da je obrazloženje presude neadekvatno izvedenim dokazima; da je nerazumno i neprihvatljivo zaključivanje sudova i da su po istom pravnom osnovu i činjeničnom stanju, za isti period usvojeni mnogi tužbeni zahtjevi, na način kako je to traženo u ovom predmetu i da pomenuta presuda nije u skladu sa postojećom praksom sudova u Crnoj Gori.

30

Ustavna žalba, kao pravno sredstvo ustanovljena je Ustavom Crne Gore koji je stupio na snagu 22. oktobra 2007. godine. Saglasno odredbi člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava, Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom žalbom odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi, saglasno odredbi člana 55 Zakona o Ustavnom sudu.

Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama utvrđeno je da svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj tužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim po osnovu zakona.Presuda se izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti s cijelog ili dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbijednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u mjeri koja je, po mišljenju suda, nužno potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla da naškodi interesima pravde(član 6 stav 1) i da uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuju se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status(član 14).

Članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju predviđeno je da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni (član 1).

Ustavna žalba, po ocjeni Suda, nije osnovana.

Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporenu presudu i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje ove ustavnosudske stvari: Osnovni sud u Podgorici je u cjelosti usvojiо zahtjev tužioca jer je u postupku utvrdio da je tužiocu prestao radni odnos kod tuženog na osnovu odluke tuženog, od 10. novembra 2005. godine, kao tehnološkom višku, i isplaćena mu je otpremnina u iznosu od 17.080,92 €. Nakon toga je djelimičnim rješenjem Republičkog fonda PIO br. 01-38294/9-1, od 9. februara 2006. godine, tužiocu priznato pravo na invalidsku penziju, s pravom na isplatu iste od 11. novembra 2005.

31

godine, prvog dana po prestanku radnog odnosa, a ovo po osnovu potpunog gubitka radne sposobnosti prouzrokovane 50% profesionalnom bolešću i 50% bolešću koja nije profesionalne prirode.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev jer je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužiocu je prestao radni odnos kao tehnološkom višku isplatom otpremnine, a u skladu sa odlukom nadležnog organa tuženog i donijetim Programom ostvarivanja prava zaposlenih za čijim radom je prestala potreba a prije nego što mu je priznato pravo na invalidsku penziju, što znači da tužilac nije dokazao postojanje štete kao razlike između zarade i invalidske penzije jer u momentu kada je stekao pravo na invalidsku penziju nije bio zaposlen i ostvarivao zaradu, a zarada koju je ostvarivao kod tuženog prije prestanka radnog odnosa ne može biti osnov za utvrđivanje štete u traženom iznosu.

Presudom Vrhovnog suda revizija je odbijena i utvrđeno da je pravilno drugostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtjev odbio. Ovo sa razloga što je tužiocu prestao radni odnos kao tehnološkom višku isplatom otpremnine, a saglasno odluci nadležnog organa tuženog i Programu ostvarivanja prava zaposlenih za čijim je radom prestala potreba iz januara mjeseca 2005. godine (od 31. januara 2005. godine), dakle, prije nego što mu je priznato pravo na invalidsku penziju. Ovo po ocjeni Suda ukazuje da, bez obzira što je tužiocu priznato pravo na invalidsku penziju po osnovu potpunog gubitka radne sposobnosti (50% profesionalnom bolešću, 50% koja nije profesionalne prirode) počev od 12. jula 2005. godine, samim tim što je isplata penzije određena od 11. novembra 2005. godine, jasno ukazuje, da osnov prestanka radnog odnosa nije penzionisanje, već utvrđenje i proglašenje tužioca tehnološkim viškom i odluke tuženog o prestanku radnog odnosa po tom osnovu sa danom 10. novembra 2005. godine.

Podnosilac u ustavnoj žalbi, u suštini, ponavlja navode iz tužbe, a povrede navedenih prava obrazlaže povredom materijalnog prava, sa aspekta odredbi koje se odnose na naknadu materijalne štete, ističući da pomenute presude nijesu u skladu sa postojećom praksom sudova u Crnoj Gori.

U ustavnoj žalbi podnosioca navodi se povreda ustavnog prava jednakosti svih prema zakonu propisanog odredbom člana 17 Ustava. Osiguranje i sprovođenje tog ustavnog jemstva, u nadležnosti je Vrhovnog suda Crne Gore. Odredbom članom 124 stav 2 Ustava propisano je: »Vrhovni sud obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova«, a odredbom člana 27 Zakona o sudovima (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 5/02, 49/04 i 22/08) propisano je da »Vrhovni sud u Opštoj sjednici utvrđuje načela, pravne stavove i načelna pravna mišljenja radi jedinstvene primjene Ustava, zakona i drugih propisa na teritoriji Crne Gore Crne«.

32

Utvrdivši da pravni stavovi Vrhovnog suda Crne Gore, u konkretnom slučaju nijesu odstupili od ustanovljene sudske prakse u primjeni mjerodavnog materijalnog prava, niti su diskriminatorni po bilo kojoj ustavnoj osnovi, Ustavni sud nije prihvatio navode podnosioca da mu u konkretnom slučaju, nije osigurana jednakosti pred zakonom, zajamčena članom 17 Ustava.

Podnosilac u žalbi navodi da mu je povrijeđeno i pravo svojine iz člana 58 Ustava, odnosno član 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Svojina obuhvata načelno sva imovinska prava ali i legitimna očekivanja stranaka da će njihova imovinska prava, zasnovana na pravnim aktima, biti poštovana, a njihovo ostvarivanje zaštićeno. Ističemo da zahtjev koji je odbijen, jer podnosilac žalbe nije ispunjavao uslove propisane zakonom i drugim aktima, ne smatra se imovinom koja bi konstituisala vlasnička prava. Ovo iz razloga što je tužiocu prestao radni odnos kao tehnološkom višku isplatom otpremnine, a saglasno odluci nadležnog organa tuženog i Programa ostvarivanja prava zaposlenih za čijim je radom prestala potreba, dakle, prije nego mu je priznato pravo na invalitsku penziju. (Malhous protiv Češke Republike, odluka Velikog vijeća od 13. decembra 2000. godine, zahtjev br. 33071/96; Nerva protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Presuda od 24. septembra 2002. godine; zahtjev br. 42295/98).

U ustavnoj žalbi podnosilac ističe i povredu člana 6 tačka 1 Konvencije, koja se odnosi na pravo na pravično suđenje, koje u konkretnom slučaju nije povrijeđeno, jer je postupak, saglasno članu 32 Ustava vođen na načini i po postupku propisanim zakonom i pred zakonom ustanovljenim sudom.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 84/09 USTAVNOG SUDA CRNE GORE24. decembra 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

RJEŠENJEM MINISTARSTVA ZA EKONOMSKI RAZVOJ, KAO NI OSPORENIM PRESUDAMA UPRAVNOG I VRHOVNOG SUDA CRNE GORE NIJE ODLUČIVANO O EVENTUALNIM IMOVINSKIM PRAVIMA PODNOSIOCA NA NAVEDENOM ZEMLJIŠTU, JER JE USLOV DA BI SE DONIJELO OSPORENO RJEŠENJE ZA ODOBRENJE LOKACIJE MORAO DA ISPUNI INVESTITOR DOKAZUJUĆI DA IMA PRAVO SVOJINE ILI NEKO DRUGO PRAVO NA ZEMLJIŠTU I ZATO NEMA POVREDE PRAVA IZ ČLANA 58 ST. 1 I 2 I ČLANA 59 USTAVA.

USTAVNI SUD U GRANICAMA ZAHTJEVA ISTAKNUTOG U USTAVNOJ ŽALBI UTVRĐUJE DA LI JE U KONKRETNOM SLUČAJU POBIJENIM ODLUKAMA PODNOSIOCA ŽALBE POVRIJEĐENO USTAVNO PRAVO PRI ČEMU SE, PO PRAVILU, NE UPUŠTA U PITANJA JESU LI SUDOVI PRAVILNO I POTPUNO UTVRDILI ČINJENIČNO STANJE I OCIJENILI DOKAZE.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović na

33

osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009 godine, donio je

O D L U K U

ODBIJA SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

O.N., iz Podgorice, podnijela je blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu izjavljenu protiv rješenja Ministarstva za ekonomski razvoj, br. 05-3745/06, od 25. septembra 2008. godine, presude Upravnog suda Crne Gore, U br.1619/2008, od 02. decembra 2008. godine i presude Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp br.13/2009, od 18. februara 2009. godine.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da su osporenim rješenjem i odlukama sudova zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrijeđena njena osnovna prava i slobode zajemčena Ustavom Crne Gore iz člana 58 st. 1 i 2 i člana 59, ističući da je pravo na zaštitu imovine zajemčeno i članom 1 (I Protokola) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenih prava obrazlaže na način da je kao imalac prava svojine na poslovnom prostoru, u kojem je DOO »Charme unikum«, čiji je ona osnivač i izvršni direktor imao sjedište i obavljao poslovnu djelatnost-pružanje kozmetičkih usluga, od 30. jula 1997 godine - 5. aprila 2007. godine, čije je pravo svojine upisano kod Uprave za nekretnine - Područna jedinica Podgorica, u listu nepokretnosti, br.1046 KO Podgorica I, parcela br.1208/1, ali da je od 5. aprila 2007. godine lišena prava posjeda i mogućnosti da, na bilo koji način, koristi poslovni prostor, rušenjem stepeništa na ulaznim vratima poslovnog prostora, a nakon toga postavljanjem zaštitne ograde oko gradilišnog prostora i iskopom zemljišta za temelje kolektivnog stambeno-poslovnog objekta; da je investitor otpočeo izvođenje tih radova na osnovu rješenja Ministarstva za ekonomski razvoj, kojim mu je odobrena lokacija, a koje je poništeno presudom Vrhovnog suda odnosno presudom Upravnog suda i da je Ministarstvo u ponovno sprovedenim postupcima donijelo pobijano rješenje, dok je protiv rješenja, kojim je izdata građevinska dozvola za izgradnju kolektivnog stambeno poslovnog objekta, postupak još u toku, a podnosilac ove ustavne žalbe je dopisom od 13. avgusta 2009. godine, obavijestio ovaj sud da je Upravni sud dana 30. jula 2009. godine, donio presudu U br. 49/2009, kojom je usvojio tužbu i poništio rješenje Ministarstva za ekonomski razvoj kojim je izdata građevinska dozvola; da su podnosioci ustavne žalbe u upravnim postupcima, kao i u postupcima kod sudova zahtijevali da im se obezbijedi zaštita i ostvarivanje imovinskog prava, kao i prava na privređivanje i rad, ali da isti nijesu dali ocjenu da li se tim aktom- rješenjem Ministarstva imaoci prava svojine lišavaju tog prava; da su u prilog svojim tvrdnjama i ukazali na stavove Ustavnog suda Crne Gore iz Odluke U.br.14/2001, od 12. februara 2002. godine u kojoj se navodi

34

da je lišavanje prava svojine ili ograničavanje tog prava neodvojivo povezano sa utvrđivanjem i isplatom pripadajuće naknade, odnosno ekvivalenta čija visina ne može biti niža od tržišne cijene stvari na kojoj se oduzima ili ograničava pravo svojine; Predlaže da se usvoji ustavna žalba,ukine pobijano rješenje i predmet u cjelini ili djelimično vrati na ponovni postupak, s tim što će se ukazati na učinjene povrede Ustavom zajemčenih prava.

Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba nije osnovana.

Ustavom Crne Gore propisano je: da se jemči pravo svojine i da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu i da su prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi u državnoj svojini (član 58 st. 1 i 2); da se jemči pravo preduzetništva i da se sloboda preduzetništva može ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite zdravlja ljudi,životne sredine,prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne Gore (član 59) i da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvorih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1 ) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je pravo na zaštitu imovine i to da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava i da prethodne odredbe ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni (član 1)(Protokol I).

Ustavna žalba podnesena je protiv rješenja Ministarstva za ekonomski razvoj, br. 05-3745/06, od 25. septembra 2008. godine, kojim je investitoru »Popović elektro sistem« DOO, iz Podgorice odobrena lokacija za izgradnju kolektivnog stambeno-poslovnog objekta na urbanističkoj parceli broj 34, koja obuhvata katastarske parcele br.

35

1202/2,1203/2,1207/2 i 1208/2 KO Podgorica I, i u zahvatu Detaljnog urbanističkog plana »Novi grad 1 i 2« - izmjene i dopune u Podgorici. Da bi dobio ovo rješenje za odobravanje lokacije, investitor je postupio shodno članu 59 Zakona o planiranju i uređenju prostora (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 28/05), kojim je propisano da se lokacija odobrava rješenjem i da se uz zahtjev za izdavanje rješenja o lokaciji podnosi: dokaz o pravu svojine, odnosno drugom pravu na građevinskom zemljištu; geodetska podloga i izvod iz katastarskog plana. U skladu s tim dostavio je uz zahtjev list nepokretnosti-prepis br. 4371, od 22. septembra 2006. godine i kopiju plana od 25. septembra 2006. godine, za katastarske parcele br. 1201/2,1203/2,1207/2 i 1208/2 KO Podgorica I, izdati od Direkcije za nekretnine-Područna jedinica Podgorica, da bi na nesumnjiv način dokazao da ima pravo svojine ili neko drugo pravo na navedenom zemljištu.

Predmet spora pred Upravnim i Vrhovnim sudom je zahtjev tužioca da se osporeni akt – rješenje Ministarstva poništi i isti vrati na ponovni postupak. Upravni sud je u ovoj pravnoj stvari odbio tužbe, kao neosnovane. Taj sud je utvrdio da ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužioca i da je osporeno rješenje donijeto u svemu u skladu sa odredbom člana 59 Zakona o planiranju i uređenju prostora, jer je utvrđeno da je investitor pružio sve potrebne dokaze da ispunjava uslove za izdavanje rješenja o lokaciji, da se iz obrazloženja osporenog rješenja i dokaza u spisima predmeta i to lista nepokretnosti br. 4371 KO Podgorica I od 11. novembra 2008. godine utvrđuje da je »Popović elektro sistem« korisnik u obimu 1/1 urbanističke parcele br. 34 koje obuhvata katastarske parcele br. 1202, 1203, 1207 i 1268, a na koje se odnosi pobijano rješenje o lokaciji za izgradnju kolektivno stambeno- poslovnog objekta; da su neosnovani navodi tužbe da je osporeno rješenje kontradiktorno u tom pravcu; da tuženi organ nije cijenio dokaze u pogledu imovinskog prava investitora na predmetnoj katastarskoj parceli; da se neosnovano tužbom tvrdi da u novim urbanističko-tehničkim uslovima br. 05-3745/06, od 25. septembra 2008. godine, nema u nivou prizemlja predviđen pasaž, jer na strani dva urbanističko-tehničkih uslova, u stavu četiri predviđeno je »sa jugoistočne strane predmetnog objekta, a do postojećeg objekta, u nivou prizemlja, projektovati pasaž prema grafičkom prilogu iz urbanističko-tehničkih uslova«; da su bez osnova navodi tužbe, da tužiocima kao zainteresovanim licima nije omogućeno učešće prilikom izrade urbanističko-tehničkih uslova iz razloga što se urbanističko-tehnički uslovi, koji su sastavni dio rješenja o lokaciji, donose na osnovu detaljnog urbanističkog plana, pa se isti mogu osporavati samo u odnosu na nesaglasnost sa tim planom, a ne sa nekih drugih razloga ; da je Sud cijenio i ostale navode tužbe ali je našao da su bez uticaja na drugačiju odluku Suda u ovoj stvari. Nezadovoljna presudom Upravnog suda tužilac je protiv te presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava i povrede pravila postupka, predlažući da se pobijana presuda preinači, osporeni upravni akt poništi ili ista ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.Vrhovni sud Crne Gore je presudom Uvp.br.13/2009, od 18. februara 2009. godine, ove zahtjeve odbio kao neonovane i ocijenio da je presuda Upravnog suda

36

zasnovana na relevantnom i pouzdanom činjeničnom utvrđenju, pravilnoj ocjeni dokaza i zakonitom materijalno-pravnom osnovu,o čemu su, u obrazloženju pobijane presude, dati potpuni i valjani razlozi na čiju sadržinu taj sud upućuje. Sud je cijenio i druge navode iz podnijetog zahtjeva, ali je našao da su oni bez uticaja na donošenje drugačije odluke u ovoj stvari.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da su Ministarstvo za ekonomski razvoj pobijanim rješenjem,a Upravni i Vrhovni sud Crne Gore svojim presudama, u konkretnom slučaju, povrijedili njegova osnovna prava i slobode zajemčena Ustavom Crne Gore iz člana 58 st. 1 i 2 i člana 59, odnosno sama ustavna žalba se može svesti na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom žalbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj žalbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca povrijeđeno njegovo ustavno pravo, pri čemu se po pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi ili nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava. Analizom navoda ustavne žalbe i osporenih odluka, po nalaženju Ustavnog suda, postupci pred nadležnim upravnim organom, Upravnim sudom Crne Gore i Vrhovnim sudom Crne Gore sprovedeni su u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i uređenju prostora, u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku i Zakonom o upravnim sporovima, pa, stoga, navedenim odlukama podnosiocu nijesu povrijeđena ustavna prava na koja upućuje u ustavnoj žalbi. Naime, u konkretnom slučaju, podnosilac ustavne žalbe je nezadovoljna rješenjem Ministarstva,koje je donijeto nakon ispunjenja uslova iz odredbe člana 59 Zakona o planiranju i uređenju prostora, pokrenula upravni spor pred nadležnim sudom, a Upravni sud je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnog akta, postupio u skladu sa mjerodavnim zakonskim odredbama. Ocijenivši da osporenim aktima upravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu podnositelja, Upravni sud Crne Gore je,odbijajući tužbu podnositelja, za svoju ocjenu dao valjane razloge. Naime tužioci su tražili od upravnih organa da se utvrdi da su onemogućeni u korišćenju svojine i drugih prava. Iz spisa predmeta proizilazi da podnosilac žalbe nema takva imovinska prava na urbanističkoj parceli br. 34. Naime, stvarna prava na nepokretnostima stiču se i dokazuju adekvatnim upisom u odgovarajuće javne knjige, a DOO »Popović elektro sistem«, ima stvarna prava na urbanističkoj parceli br. 34, što se dokazuje i listom nepokretnosti, zbog čega je pobijanim rješenjem Ministarstva i izdata dozvola za odobrenje lokacije za izgradnju stambeno-poslovnog objekta, a urbanističko-tehnički uslovi, koji su sastavni dio rješenja o lokaciji, donose na osnovu detaljnog urbanističkog plana, pa se isti mogu osporavati samo u odnosu na nesaglasnost sa tim planom, a ne sa nekih drugih razloga. Pitanja svojinskih prava su predmet suda opšte nadležnosti, a ne Upravnog suda. Naime, obrazloženje osporenog rješenja Ministarstva i dokazi u spisima predmeta potvrđuju da su cijenjeni dokazi u pogledu imovinskih prava investitora.

37

Na osnovu svega navedenog Ustavni sud je ocijenio da se rješenjem Ministarstva za ekonomski razvoj, kao ni osporenim presudama Upravnog i Vrhovnog suda Crne Gore nije odlučivalo o eventualnim imovinskim pravima podnosioca na navedenom zemljištu, jer je taj uslov, da bi se donijelo osporeno rješenje za odobrenje lokacije, morao da ispuni investitor dokazujući da ima pravo svojine ili neko drugo pravo na zemljištu, i zato nema povrede prava iz člana 58 st. 1 i 2 i člana 59 Ustava.

Na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava i člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, u postupku pokrenutom ustavnom žalbom Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj žalbi, utvrđuje da li je u konkretnom slučaju pobijanim odlukama podnosiocu žalbe povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, po pravilu, ne upušta u pitanja jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze.Stoga je Ustavni sud utvrdio da je žalba neosnovana.

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U. br.101/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

38

R j e š e nj a

a) Nedozvoljen i neuredan predlog za povraćaj u pređašnje stanjeZbog propuštanja roka za podnošenje ustavne žalbe

***

RAZLOG ZA POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE ZASNIVA SE NA OKOLNOSTI SUBJEKTIVNOG KARAKTERA, KOJA JE NASTUPILA PRIJE PRIJEMA AKTA PROTIV KOJEG JE IZJAVLJENA USTAVNA ŽALBA, PRI ČEMU SE NE MOŽE SMATRATI OPRAVDANIM RAZLOGOM KOJI JE SPREČAVAO ILI ONEMOGUĆAVAO PODNOSIOCA PREDLOGA DA U ZAKONSKOM ROKU PODNESE USTAVNU ŽALBU, U SMISLU ODREDBE ČLANA 59 STAV 1 ZAKONA O USTAVNOM SUDU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 2, a u vezi sa članom 50 st. 1 i 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE povraćaj u pređašnje stanje.

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

N.R., iz Ulcinja, je 21. septembra 2009. godine podnio ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Uvp.br. 34/09, od 25. juna 2009. godine, zbog povrede prava svojine, prava na jednaku zaštitu svojih prava, prava na pravično suđenje i zabrane diskriminacije po bilo kom osnovu. Uz ustavnu žalbu, podnosilac

39

žalbe je podnio predlog za povraćaj u pređašnje stanje na osnovu odredbe člana 50 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu, zbog propuštanja roka za podnošenje ustavne žalbe.

U predlogu za povraćaj u pređašnje stanje podnosilac žalbe je naveo da zbog teške povrede (loma butne kosti) nije mogao blagovremeno podnijeti ustavnu žalbu.

Uz predlog, podnosilac žalbe je dostavio Izvještaj ljekara specijaliste od 18. septembra 2009. godine, u kojem je navedeno da je pacijent povrijeđen 9. maja 2009. godine i da je od povrede bio vezan za postelju.

Predložio je da Ustavni sud dozvoli povraćaj u pređašnje stanje i ustavnu žalbu smatra blagovremenom, jer su razlozi za propuštanje roka bili opravdani.

Ustavni sud je, nakon razmatranja razloga za povraćaj u pređašnje stanje, utvrdio da je predlog neosnovan i da su se stekli uslovi za odbacivanje ustavne žalbe, zbog neblagovremenosti.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Odredbama člana 50 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore propisano je da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom, da će licu koje iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne žalbe, Ustavni sud dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje, ako u roku od 15 dana, od dana prestanka razloga koji je izazvao propuštanje podnese predlog za povraćaj u pređašnje stanje i ustavnu žalbu i da se poslije isteka tri mjeseca od dana propuštanja roka iz stava 1 ovog člana ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da je jedan od uslova za dopuštenost ustavne žalbe, da su u odnosu na osporeni akt iscrpljena sva djelotovna pravna sredstva, kao i da je rok za izjavljivanje ustavne žalbe 60 dana, od dana dostavljanja pojedinačnog akta koji se osporava, pri čemu će Ustavni sud podnosiocu žalbe dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje, samo ako je ovaj rok propušten iz opravdanih razloga i predlog podnijet istovremeno sa ustavnom žalbom, u subjektivnom roku od 15 dana računajući od dana prestanka razloga koji je prouzrokovao propuštanje, a u okviru objektivnog roka od tri mjeseca od dana propuštanja roka.

Predlog za povraćaj u pređašnje stanje je blagovremen i dopušten.

Ustavni sud je iz podnijetog predloga i Izvještaja ljekara specijaliste utvrdio da je navedena povreda podnosioca ustavne žalbe nastupila 9. maja 2009. godine, tj. skoro dva mjeseca prije dostavljanja osporene presude Vrhovnog suda Crne Gore, koja je izvršena 3. jula 2009. godine.

40

Iz navedenog proizilazi da se razlog za povraćaj u pređašnje stanje zasniva na okolnost subjektivnog karaktera, koja je nastupila prije prijema akta protiv kojeg je izjavljena ustavna žalba i, stoga, po ocjeni Ustavnog suda ne može se smatrati opravdanim razlogom, koji je sprječavao ili onemogućavao podnosioca predloga da u zakonskom roku podnese ustavnu žalbu, u smislu odredbe člana 50 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu.

Kako zdravstveno stanje podnosioca ustavne žalbe, u konkretnoj pravnoj situaciji, nije imalo karakter nepredvidivosti i neizbježnosti, nakon dostavljanja osporene presude koja je predmet ustavne žalbe, to povraćaj u pređašnje stanje nije dozvoljen.

S obzirom da Ustavni sud nije dozvolio povraćaj u pređašnje stanje, a iz dokumentacije priložene uz ustavnu žalbu, koja je izjavljena 21. septembra 2009. godine, proizilazi da je osporenu presudu Vrhovnog suda Crne Gore podnosilac žalbe primio 3. jula 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta po isteku roka propisanog odredbom člana 50 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 66/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIKP o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

b) Preuranjena (nijesu iscrpljena sva pravna sredstva u postupku u kome je osporeni akt donijet)

41

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU, KAO PREURANJENU, UKOLIKO PODNOSIOCI NIJESU ISKORISTILI ZAKONOM PREDVIĐENA PRAVNA SREDSTVA ZA ZAŠTITU USTAVOM ZAJEMČENIH PRAVA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Miodrag Latković, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 17. jula 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.Č., iz Podgorice i P.Lj.M., iz Londona, podnijeli su ovom Sudu ustavnu žalbu protiv radnji i propuštanja radnji Osnovnog suda u Kotoru u predmetima O.br. 335/00; P.br. 880/00; P.br. 747/05 i Ki.br. 278/06 i Upravnog suda Crne Gore, u predmetu U.br.1102/06.

U žalbi i zahtjevu za ubrzanje postupka pred Ustavnim sudom istaknuto je: da je radnjama Osnovnog suda u Kotoru i Upravnog suda Crne Gore podnosiocima žalbe povrijeđeno pravo iz čl. 17 i 60 Ustava Crne Gore u postupcima raspravljanja zaostavštine nakon smrti njihovog brata D.Č., nije ostavio potomke, tako da su pored T.Č. (D. udovice), oni njegovi jedini naslednici; da je Osnovni sud u Kotoru iako mjesno nenadležan, za jedinog nasljednika oglasio suprugu ostavioca T.Č., na osnovu njene neistinite nasledničke izjave da D. nije imao braće, sestara, ni roditelje i da ostavilac nije sačinio testament, niti ugovor o doživotnom izdržavanju; da su podnosioci žalbe, nakon saznanja za pravosnažno okončani postupak podnijeli tužbu radi utvrđivanja prava svojine, nakon čega je tužena T.Č. podnijela protivtužbu i tražila da se utvrdi pravo svojine na nepokretnosti u Petrovcu po osnovu testamenta, koji je naknadno pronađen; da je 12. marta 2001. godine testament proglašen pred Osnovnim sudom u Kotoru; da su podnosioci žalbe nakon proglašenja testamenta podnijeli tužbu, sa tri grafološka vještačenja, radi njegovog poništenja; da Osnovni sud u Kotoru nije odredio traženu privremenu mjeru što je udovici ostavioca omogućilo nesmetanu prodaju kuće u avgustu 2007. godine; da su podnosioci žalbe 3. maja 2006. godine poslije dobijanja nalaza i mišljenja grafologa podnijeli prijavu nadležnom tužilaštvu, zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave iz člana 207 stav 3, u vezi stava 1 Krivičnog zakona Republike

42

Crne Gore; da od februara 2007. godine, Osnovni sud u Kotoru u ovom predmetu nije preduzeo ni jednu radnju; da je zabilježba spora kod Uprave za nekretnine - Područna jedinica u Budvi, nad kućom u Petrovcu brisana po osnovu presude Upravnog suda, koja im nije dostavljena, zbog čega su tom sudu podnijeli zahtjev za ponavljanje postupka, o kome do podnošenja žalbe nije donesena odluka; da je u međuvremenu, nakon podnošenja ustavne žalbe Vrhovno državno tužilaštvo obavijestilo podnosioce žalbe da je Osnovni državni tužilac u Kotoru, podnio zahtjev za sprovođenje istrage protiv T.Č. i da je Upravni sud usvojio njihovu tužbu i poništio rješenje Uprave za nekretnine br.467-333/06 od 4. jula 2006 godine. Na kraju predlažu da Ustavni sud, saglasno Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, što prije donese odluku u ovom predmetu.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

Odredbom člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08), koji je stupio na snagu 3. novembra 2008. godine.

Saglasno odredbama člana 48 Zakona, predmet ustavne žalbe su pojedinačni akti državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, na koja je podnosilac ustavne žalbe imao pravo i iskoristio ih u postupku, u skladu sa zakonom. Prema odredbi člana 50 stav 1 Zakona, ustavna žalba se podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba, u skladu sa ovim zakonom.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iskorišćena sva pravna sredstva za zaštitu ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, na koja je podnosilac ustavne žalbe imao pravo u skladu sa zakonom.

Uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su predmeti P.br. 880/00 i O.br. 335/00, pridruženi krivičnim spisima Ki.br. 278/06, da je ročište u predmetu P.br. 747/05, zakazano; da je Upravni sud u predmetu U.br. 1102/06, usvojio tužbu podnosilaca ustavne žalbe i poništio rješenje Uprave za nekretnine br. 467-333/06, od 4. jula 2006. godine, iz čega proizilazi da je postupak pred Upravnim sudom riješen shodno zahtjevu podnosilaca ustavne žalbe, a da postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru i Osnovnim državnim tužiocem u Kotoru, na čije propuste se

43

posebno ukazuje, nije okončan, odnosno da podnosioci žalbe nijesu iscrpili pravna sredstva za zaštitu svojih eventualno povrijeđenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom, koja moraju prethoditi podnošenju ustavne žalbe, kao supsidijarnog pravnog sredstva. Podnosioci žalbe imaju mogućnost da zaštitu ustavnih prava za koja smatraju da su im povrijeđena ostvare, u ponovnom postupku, podnošenjem žalbe nakon okončanja osporenih postupaka u skladu sa zakonom.

S obzirom da podnosioci ustavne žalbe nijesu iskoristili zakonom predviđena pravna sredstva za zaštitu Ustavom zajemčenih prava, Ustavni sud je ocijenio da ustavnu žalbu, kao preuranjenu, treba odbaciti, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

U vezi zahtjeva podnosilaca žalbe za ubrzanje postupka i primjenu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (»Službeni list Crne Gore«, br.11/07) u ovom predmetu, treba ukazati da se pravo na sudsku zaštitu na način i pod uslovima propisanim tim zakonom, može ostvariti zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u građanskom sudskom sporu, krivičnom postupku i postupku po upravnom sporu, (član 2 stav1), odnosno da se navedeni Zakon ne primjenjuje u postupku pred Ustavnim sudom Crne Gore.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U.br. 29/08 USTAVNI SUD CRNE GORE 17. jul 2009. godine PREDSJEDNIKP o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD JE UTVRDIO DA O PRAVIMA I OBAVEZAMA PODNOSIOCA USTAVNE ŽALBE NIJE ODLUČENO, PA ZBOG TOGA NE POSTOJE USTAVOM I ZAKONOM PREDVIĐENE PRETPOSTAVKE ZA NJEGOVO POSTUPANJE PO PODNIJETOJ ŽALBI.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. novembra 2009. godine, donio je

44

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

B.B., iz Pljevalja, podnio je ustavnu žalbu i dopunu ustavne žalbe, protiv Presude Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br. 87/09, od 11. maja 2009. godine, jer mu je povrijeđeno pravo na rad, garantovano odredbom člana 62 Ustava Crne Gore i pravo na zdravstvenu zaštitu iz člana člana 69 Ustava, navodeći da je Biro rada iz Pljevalja kao prvostepeni organ, donio rješenje bez prava žalioca da se izjasni o činjenicama i okolnostima od značaja za donošenje tog rješenja, pa zahtijeva da Ustavni sud donese odluku kojom će se narediti nadležnom sudu da potvrdi potraživanja žalioca u predmetnom sporu. Ustavni sud je, nakon razmatranja navedene ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Evropskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima I obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona (član 6 stav 1).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da se ustavne žalbe podnijete do

45

dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odredbama Zakona o Ustavnom sudu propisano je, između ostalog, da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom; da protiv pojedinačnog akta ustavnu žalbu može izjaviti svako lice, ako mu je tim aktom povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom.

Saglasno navedenim odredbama Ustava i zakona, Ustavni sud utvrđuje da li su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi za postupanje Suda.

Ustavnom žalbom se osporava presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br. 87/09, od 11. maja 2009. godine, kojom je odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Zahtjev za vanredno prispitivanje sudske odluke zbog povrede pravila postupka u upravnom sporu, blagovremeno je podnio tužilac sa predlogom da se pobijana presuda Upravnog suda Crne Gore U.br. 133/08, od 18. februara 2009. godine, ukine. Tom presudom Upravni sud odbio je tužbu žalioca B.B., podnijeta protiv rješenja tuženog Zavoda za zapošljavanje Crne Gore-Podgorica, br. 05-8572, od 14. januara 2008. godine, kojim je poništeno rješenje Zavoda za zapošljavanje Crne Gore - Biro rada Pljevlja, Up/1 br. 106-2202-711, od 26. novembra 2007. godine, kojim je odbijen zahtjev tužioca za priznavanje prava na novčanu naknadu i penzijski staž. Kako je tom presudom Upravni Sud utvrdio da je prvostepeni organ počinio bitnu povredu odredaba upravnog postupka iz člana 226 stav 2 tačka 3 ZUP-a, a drugostepeni organ primjenom člana 236 stav 3 ZUP-a osporeno rješenje poništio i vratio na ponovni postupak, to Upravni sud, po nalaženju Vrhovnog suda, nije mogao meritorno riješiti predmetnu upravnu stvar.

Citiranom odredbom člana 48 Zakona propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta zbog povrede prava i sloboda koje su zajemčene Ustavom. Članom 6 stav 1 Evropske konvencije, pored ostalog je propisano, da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.

46

U konkretnom slučaju, osporenom presudom Vrhovnog suda Crne Gore odlučivalo se samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi za preispitivanje sudske odluke- presude Upravnog suda Crne Gore. Stoga, ne radi se o aktu kojim je u meritumu odlučeno o suštini stvari.

O pravima i obavezama podnosioca žalbe nije odlučeno ni presudom Upravnog suda, U.br. 133/2008, od 18. februara 2009. godine, kojom je Sud utvrdio da je neosnovana, zbog toga što je po žalbi tužioca (podnosioca ustavne žalbe), poništeno rješenje Zavoda za zapošljavanje Crne Gore - Biro rada Pljevlja i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak u kojem će tužilac biti u mogučnosti da u ponovnom postupku kod prvostepenog organa iznošenjem činjenica štiti svoja prava i interese.

Pri tome, o pravima i obavezama nije odlučeno, zbog toga što postupak pred prvostepenim organom nije okončan, jer je Zavod za zapošljavanje Crne Gore-Podgorica, kao drugostepeni organ, vratio predmet prvostepenom organu Zavodu za zapošljavanje Crne Gore - Biro rada Pljevlja, na ponovni postupak.

Na osnovu navedenog, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje Ustavom i zakonom predviđene pretpostavke za njegovo postupanje po podnijetoj žalbi i da su ispunjeni uslovi da se ustavna žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

Už-III br. 10/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 12. novembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

BUDUĆI DA, U KONKRETNOM SLUČAJU, NIJE ISCRPLJEN PRAVNI PUT, USTAVNU ŽALBU TREBA ODBACITI, JER NIJESU ISPUNJENE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28

47

tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009.godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

R.P., iz Podgorice, podnio je ovom Sudu ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U.br. 304/2009, od 29. juna 2009. godine, zbog kršenja odredaba Zakona o Univerzitetu, Statuta Univerziteta, Pravilnika o proceduri i rokovima izbora i postupka prestanka funkcije i razrješenja rektora Univerziteta Crne Gore, a kojim je nezakonitim radnjama žalitelju povrijeđeno Ustavom zajemčeno pravo na slobodan izbor zanimanja i pravo na rad. Dalje navodi da se Upravni sud bavio samo pitanjem nedopuštenosti prigovora, a nije ulazio u meritum spora koji se odnosi na povredu prava iz radnog odnosa zajemčenog Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstava na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1).

Zakonom o upravnom sporu (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 60/03) propisano je da protiv pravosnažne odluke Upravnog suda mogu se podnijeti vanredni pravni ljekovi, i to zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (član 40 tačka 1) i da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnosi Vrhovnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema odluke Upravnog suda (član 42 stav 2).

48

Uvidom u dostavljenu presudu i drugu dokumentaciju, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda odbijena tužba tužioca R.P., protiv Zaključka Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, br. 01-236, od 20. februara 2009. godine.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava na koja je imao pravo u skladu sa zakonom, podnijeti ustavnu žalbu, ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom.

Navedenim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Naime, podnosilac ustavne žalbe u sudskom postupku nije iskoristio sva pravna sredstva predviđena zakonom, u konkretnom slučaju propisana Zakonom o upravnom sporu, pa je Ustavni sud utvrdio da, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu treba odbaciti, jer nijesu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetog riješeno je kao u izreci. Už-III 61/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

BUDUĆI DA, U KONKRETNOM SLUČAJU, NIJE ISCRPLJEN PRAVNI PUT, USTAVNU ŽALBU TREBA ODBACITI, JER NIJESU ISPUNJENE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Miodrag Latković, Desanka Lopičić i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tač. 4 i 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009. godine, donio je

49

R J E Š E N J E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

D.N., iz Podgorice, podnio je Ustavnom sudu ustavnu žalbu, protiv rješenja Osnovnog suda u Herceg Novom, Posl.br. P. 370/2004, od 4. oktobra 2004. godine i rješenja Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 581/07, od 30. decembra 2008. godine.

Podnosilac ustavne žalbe ističe: da su mu povrijeđena lična prava i slobode iz čl. 6 i 28 stav 1 i pravo na pravično i javno suđenje iz člana 32 Ustava, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek garantovano članom 13 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda; da je rješenje Osnovnog suda u Herceg Novom Posl.br. P. 370/04, od 4.oktobra 2004.godine donijeto u postupku određivanja privremene mjere radi tehničkog priključenja stanova tužilaca na elektro mrežu; da je to rješenje ukinuto rješenjem istog suda Posl.br. P. 370/04, od 12. aprila 2006. godine, koje je Viši sud u Podgorici rješenjem Gž. br. 1263/06, od 16.aprila 2oo6. godine, ukinuo; da je na njegov predlog kao umješača u sporu, Osnovni sud u Herceg Novom rješenjem Posl.br. P. 370/04, od 21. jula 2006.godine, ponovo ukinuo privremenu mjeru; da su osporenim rješenjem Višeg suda u Podgorici Gž. br. 581/07, od 30. decembra 2008. godine, usvojene žalbe tužioca i tuženog izjavljene na rješenje Osnovnog suda u Herceg Novom Posl.br. P. 370/04, od 23. januara 2007. godine, kojim nije dozvoljeno predloženo sudsko poravnanje. Predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom će ukinuti rješenje Osnovnog suda u Herceg Novom Posl.br. P. 370/04, od 4. oktobra 2004. godine i rješenje Višeg suda u Podgorici Gž. br. 581/07, od 30. decembra 2008. godine i predmete vrati na ponovni postupak.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tač. 4 i 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna

50

ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačinih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda po njoj, koji u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Naime, iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da se može izjaviti samo protiv pojedinačinih akata koji su donijeti nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore, tj. nakon 22. oktobra 2007. godine.

U odnosu na dio ustavne žalbe koji se odnosi na rješenje Osnovnog suda u Herceg Novom, Posl.br. P. 370/04, od 4. oktobra 2004. godine, dakle na akt koji je donijet prije stupanja na snagu Ustava, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke propisane odredbom člana 93 Zakona, za vođenje postupka i odlučivanje i da su ispunjeni uslovi da se zbog toga ustavna žalba u ovom dijelu odbaci.

Osim toga, kako iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da je jedna od osnovnih pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je osporenim pojedinačnim aktom povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom podnosioca ustavne žalbe, a da je ustavnu žalbu podnijelo lice o čijem pravu ili obavezi nije odlučivano osporenim aktom, odnosno da ustavna žalba nije izjavljena od lica koje je na to Ustavom i Zakonom ovlašćeno, zbog čega, po ocjeni Suda, i iz tog razloga ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Povodom dijela ustavne žalbe kojom se osporava rješenje Višeg suda u Podgorici Gž.br. 581/07, od 30. decembra 2008. godine, Ustavni sud je utvrdio da je na sjednici od 2. jula 2009. godine, već odlučivao o istoj pravnoj stvari. Tim povodom Sud je donio rješenje U.br. 71/09, od 2. jula 2009. godine kojim je žalbu odbacio. U Rješenju se, pored ostalog, navodi da je ustavna žalba izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 581/07, od 30. decembra 2008. godine, kojim su usvojene žalbe tužioca i tuženog i ukinuto rješenje Osnovnog suda u Herceg Novom, P.br. 370/2004, od 23. januara 2007. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, pa, stoga, ne postoje procesne pretpostavke za postupanja Suda po podnijetoj žalbi. Ovo zbog toga što postupak pred prvostepenim sudom nije okončan, s obzirom da se predmet vraća na ponovno odlučivanje. Budući da u konkretnom slučaju nije iscrpljen pravni put, zahtjev za pružanje ustavnosudske zaštite nije dopušten.

51

Polazeći od činjenice da je Ustavni sud već odlučivao o ustavnoj žalbi izjavljenoj na rješenja Višeg suda u Podgorici Gž.br. 581/07, od 3o.decembra 2008. godine, Sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 4 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba i u ovom dijelu odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 72/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO PODNOSILAC USTAVNE ŽALBE U SUDSKOM POSTUPKU NIJE ISKORISTIO SVA PRAVNA SREDSTVA PREDVIĐENA ZAJKONOM, U KONKRETNOM SLUČAJU, ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE PROPISAN ZAKONOM O UPRAVNOM SPORU, USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Đ.B., iz Kotora, podnio je ovom sudu ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda Crne Gore U. br. 701/2009, od 5. novembra 2009. godine, kojom je odbijena njegova tužba, što je protivno ustavnim odredbama, kojima se garantuju osnovna prava i slobode, pa i pravo na rad propisano odredbom člana 62 Ustava Crne Gore, kao i postupanje drugih organa.

52

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstava na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1).

Zakonom o upravnom sporu (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 60/03) propisano je da protiv pravosnažne odluke Upravnog suda mogu se podnijeti vanredni pravni ljekovi, i to zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (član 40 tačka 1); da protiv odluka Upravnog suda stranka koja je učestvovala u upravnom sporu i državni tužilac ili drugi nadležni organ može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (član 41 stav 1) i da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnosi Vrhovnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema odluke Upravnog suda (član 42 stav 2).

Uvidom u dostavljenu presudu i drugu dokumentaciju, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda odbijena žalba tužioca Đ.B., protiv Rješenja Komisije za žalbe Crne Gore, br. 89/06, od 11. maja 2009. godine.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava na koja je imao pravo u skladu sa zakonom, podnijeti ustavnu žalbu, ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom.

Navedenim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

53

Naime, podnosilac ustavne žalbe u sudskom postupku nije iskoristio sva pravna sredstva predviđena zakonom, u konkretnom slučaju zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke propisan Zakonom o upravnom sporu, pa je Ustavni sud utvrdio da, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu treba odbaciti, jer nijesu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetog riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 106/09 USTAVNI SUD CRNE GORE24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU, UKOLIKO JE IZJAVLJENA PROTIV POJEDINAČNOG AKTA PROTIV KOJEG NIJESU ISCRPLJENA SVA PRAVNA SREDSTVA NA KOJA JE PODNOSILAC IMAO PRAVO U SKLADU SA ZAKONOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Ć.A., iz Tuzi, podnio је ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U. br. 1051/2007, od 25. decembra 2008. godine, kojim je odbijena njegova tužba, izjavljena na rješenje Ministarstva finansija, br. 07-1- 441/2007, od 12. jula 2007. godine i inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i saglasnosti sa međunarodnim ugovorima odredbe člana 12 stav 1 Zakona o objavljivanju propisa i drugih akata (»Službeni list Crne Gore«, br. 5/08).

54

Kako je istim podneskom istovremeno podnijeta ustavna žalba i inicirano pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, Ustavni sud je, s obzirom da se radi o dva različita postupka iz nadležnosti Suda, na sjednici, od 30. juna 2009. godine, saglasno odredbama člana 45 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 33/09), rješenjem razdvojio postupak po ustavnoj žalbi od postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 stav 1 Zakona o objavljivanju propisa i drugih akata.

U žalbi i dopuni žalbe podnosilac navodi da su osporenom presudom, zbog odbijanja njegove tužbe protiv rješenja Ministarstva finansija, br. 07-1-44172007, od 12. jula 2007. godine, kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Komisije za povraćaj i obeštećenje Podgorica, br. 379/05, od 24. aprila 2007. godine, povrijeđena njegova prava i slobode zajemčene u članu 17 stav 2, čl. 19, 20, 32 i 79 stav 1 tač. 3, 5 i 11 Ustava Crne Gore, kao i prava iz člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1 Protokola 12 uz Konvenciju i predlaže da Ustavni sud osporenu presudu poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu u prethodnom postupku, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak kad ne postoje druge pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje (član 28 tačka 6); da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1).

Zakonom o upravnom sporu (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 60/03) propisano je: da se protiv pravosnažne odluke Upravnog suda mogu podnijeti vanredni pravni ljekovi i to zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke i zahtjev za ponavljanje postupka (član 40 tač. 1 i 2), da protiv odluke Upravnog suda stranka koja je

55

učestvovala u upravnom sporu i državni tužilac ili drugi nadležni organ može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (član 41 stav 1) i da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnosi se Vrhovnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema odluke Upravnog suda (član 42 stav 2).

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore. Saglasno citiranim odredbama, ustavna žalba se može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da se pod iscrpljivanjem svih djelotvornih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom.

Ustavna žalba protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U. br. 1051/2007, od 25. decembra 2008. godine, podnijeta je neposredno na pisarnici ovog suda dana 31. marta 2009. godine. U dopuni ustavne žalbe, od 8. decembra 2009. godine, podnosilac ustavne žalbe navodi da je osporenu presudu primio 22. januara 2009. godine, što je i nesporno iz dostavnice Upravnog suda i da nije iskoristio pravo da podnese zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu, zbog toga, što prema njegovim saznanjima, ni jedan zahtjev nije pozitivno riješen u predmetima koji se tiču restitucije svojinskih prava.

Ustavni sud je, iz sadržaja ustavne žalbe i uvida u osporenu presudu, utvrdio da podnosilac ustavne žalbe, prije njenog izjavljivanja protiv osporene presude Upravnog suda, nije podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu na koji je imao pravo saglasno odredbi člana 41 stav 1 Zakona o upravnom sporu.

Polazeći od činjenice, da je ustavna žalba izjavljena protiv pojedinačnog akta protiv kojeg nijesu iscrpljena sva pravna sredstva na koja je podnosilac žalbe imao pravo u skladu sa zakonom, Ustavni sud je utvrdio da, saglasano odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, žalbu treba odbaciti, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje o istoj.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U.br. 77/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIKP o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

56

***

BUDUĆI DA, U KONKRETNOM SLUČAJU, NIJE ISCRPLJEN PRAVNI PUT, USTAVNU ŽALBU TREBA ODBACITI, JER NIJESU ISPUNJENE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Fetija Međedović, Zoran Smolović, Đole Sekulović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 2. jula 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Bijelom Polju, Kž.br. 341/07, od 16. maja 2007. godine i protiv presude Osnovnog suda u Rožajama, K.br.167/06, od 26. decembra 2006. godine.

O b r a z l o ž e nj e

M.M.M., iz Berana, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv odluka sudova, bliže označenih u izreci, zbog povrede prava i sloboda iz člana 36 Ustava Crne Gore, kojom je propisano da se nikome ne može ponovo suditi niti može biti ponovo osudjen za isto kažnjivo djelo (ne bis in idem).

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je: da se ustavna žalba može podnijet protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim

57

aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1).

Uvidom u dostavljene odluke i drugu dokumentaciju Ustavni sud je utvrdio da je rješenjem Višeg suda u Bijelom Polju, Kž.br. 341/07, od 16. maja 2007. godine, ukinuta presuda Osnovnog suda Rožaje, K.br.167/06, od 26. decembra 2006. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom.

Kako je ustavna žalba izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Bijelom Polju, kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda u Rožajama i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, Sud je utvrdio da ne postoje Ustavom i Zakonom propisane pretpostavke za postupanje Suda po podnijetoj žalbi.

Budući da, u konkretnom slučaju, nije iscrpljen pravni put, zahtjev za pružanje ustavnosudske zaštite nije dopušten.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U. br. 25/08 USTAVNI SUD CRNE GORE2. jul 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

58

BUDUĆI DA, U KONKRETNOM SLUČAJU, NIJE ISCRPLJEN PRAVNI PUT, USTAVNU ŽALBU TREBA ODBACITI, JER NIJESU ISPUNJENE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije –, Miodrag Latković, Zoran Smolović, Desanka Lopičić, Đole Sekulović i Fetija Međedović, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 2. jul 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba, izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Podgorici Gž.br. 581/07, od 30. decembra 2008. godine.

O b r a z l o ž e nj e

D.N. iz Podgorice, podnio je, 26. marta 2009.godine, ustavnu žalbu i dopunu žalbe 29. juna 2009.godine, protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, označenog u izreci , zbog toga što smatra da mu je osporenim rješenjem, kojim je ukinuto rješenje prvostepenog suda i predmet vraćen na ponovni postupak, povrijeđeno pravo na pravično i javno suđenje iz člana 32 Ustava Crne Gore. U žalbi se takođe, navodi da priključenje na elektromrežu nije bilo dopušteno po propisima o izgradnji objekata, a sud je o tome , po mišljenju žalioca, trebao paziti po službenoj dužnosti i da priključenje na objekte ne spada u nadležnost osnovnog suda, jer se radi o upravnom postupku, čime su prekršena pravila iz člana 379 Zakona o parničnom postupku.

Ustavni sud je, nakon razmatranja navedene ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijet protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom

59

(član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Ustavna žalba je izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Podgorici Gž.br. 581/07 17/08, od 30. decembra 2008. godine, kojim je usvojena žalba tužioca i ukinuto rješenje Osnovnog suda u Herceg Novom P.br. 370/2004, od 23. januara 2007. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda, koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom.

Ustavna žalba nije pravno sredstvo u sastavu redovnih ili vanrednih pravnih ljekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata, radi zaštite ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.

Kako je ustavna žalba izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Herceg Novom i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, Sud je utvrdio da ne postoje Ustavom i Zakonom propisane pretpostavke za postupanja Suda po podnijetoj žalbi. Ovo iz razloga što je osporenim rješenjem predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, iz čega slijedi da postupak pred prvostepenim sudom nije okončan. Rješenjem se ne završava parnični postupak, jer je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da u konkretnom slučaju nije iscrpljen pravni put, zahtjev za pružanje ustavnosudske zaštite nije dopušten

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U.br. 71/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 2. jul 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

60

v) Neblagovremena

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA NAKON ISTEKA ROKA IZ ČLANA 50 STAV 1 ZAKONA O USTAVNOM SUDU SMATRA SE NEBLAGOVREMENOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Fetija Međedović, Đole Sekulović, Miodrag Latković, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. septembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.M., iz Herceg Novog, je 5. januara 2009. godine podnijela, preko svog punomoćnika Vojislava M. Đurišića, advokata iz Podgorice, ustavnu žalbu protiv rješenja Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.br. 349/08, od 9. septembra 2008. godine, kojim je

61

odbijena revizija tužilje, izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 2820/06, od 6. maja 2008. godine.

Podnosilac žalbe smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo iz člana 118 st. 1 i 2 i člana 3 stav 1 Zakona o sudovima i pravo na djelotvoran pravni lijek, propisan članom 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava I osnovnih sloboda, zbog čega predlaže da se ukine osporeno rješenje i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak.

Ustavni sud je razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 2 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se podnesci kojima se inicira ili pokreće postupak pred Ustavnim sudom predaju preko pošte ili neposredno Ustavnom sudu i moraju biti potpisani i da se ako su podnesci kojima se inicira ili pokreće postupak upućeni preko pošte preporučeno, dan predaje pošti smatra kao dan predaje Ustavnom sudu (član 23 st. 1 i 5); da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak ako nije podnijet u propisanom roku (član 28 tačka 2); da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom( član 50 stav 1).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04 i 76/06) propisano je da kad stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku (član 133 stav 1).

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu. Prema odredbi člana 50 stav 1 Zakona ustavna žalba se može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom. Ovaj rok je prekluzivan i ne može se produžavati. Odredbom člana 48 stav 1 Zakona propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog

62

lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odluka kojom je iscrpljeno djelotvorno pravno sredstvo, u konkretnom slučaju, je rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 349/08, od 9. septembra. 2008. godine. Osporeno rješenje je, u skladu sa odredbama člana 133 stav 1 Zakona o parničnom postupku, dostavljeno punomoćniku žalilje, Vojislavu M. Đurišiću, advokatu iz Podgorice, dana 31. oktobra 2008. godine, što je nesporno iz dostavnice Osnovnog suda u Podgorici.

Ustavna žalba protiv navedenog rješenja podnijeta je ovom Sudu 5. januara 2009. godine, poštom, preporučenom pošiljkom. Rok za podnošenje ustavne žalbe u ovom predmetu istekao je 30. decembra 2008. godine. Kako je očigledno da je ustavna žalba podnijeta poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona, Ustavni sud je utvrdio da je ista neblagovremena i da je treba odbaciti.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 2/09 USTAVNI SUD CRNE GORE24. septembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU, PODNIJETU POSLIJE ISTEKA ROKA IZ ČLANA 50 STAV 1 ZAKONA O USTAVNOM SUDU, KAO NEBLAGOVREMENU.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009 godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

63

O b r a z l o ž e nj e

B.V., iz Podgorice, podnio je dana 16. maja 2009. godine, preko svog punomoćnika Vojislava M. Đurišića, advokata, iz Podgorice, ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Podgorici Gž br.2089/07, od 13. februara 2009. godine, kojom je odbijena, kao neosnovana, njegova žalba izjavljena na presudu Osnovnog suda u Podgorici P. br.83/06, od 20. juna 2007. godine i ista potvrđena.

U žalbi se ističe da su mu osporenom presudom povrijeđena njegova osnovna prava i slobode iz čl. 17 i 32 Ustava Crne Gore, prava iz čl. 5 stav 2 i čl. 3 i 7 Zakona o sudovima, člana 6 stav 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 42 stav 2 Povelje osnovnih prava Evropske Unije. Predlaže, da Ustavni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08) propisano je: da se podnesci kojima se inicira ili pokreće postupak pred Ustavnim sudom predaju preko pošte ili neposredno Ustavnom sudu i moraju biti potpisani i da se ako su podnesci kojima se inicira ili pokreće postupak upućeni preko pošte preporučeno, dan predaje pošti smatra kao dan predaje Ustavnom sudu (član 23 st.1 i 5 ); da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak ako nije podnijet u propisanom roku (član 28 tačka 2 ); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1 ); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04) propisano je da kad stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku, odnosno punomoćnika (član 133 stav 1).

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore. Prema odredbi člana 50 stav 1 Zakona ustavna žalba se može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna

64

žalba u skladu sa ovim zakonom. Ovaj rok je prekluzivan i ne može se produžavati. Odredbom člana 48 stav 1 Zakona propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odluka kojom je iscrpljeno djelotvorno pravno sredstvo u konkretnom slučaju je presuda Višeg suda u Podgorici Gž broj 2089/07, od 13. februara 2009 godine. Osporena presuda je, u skladu sa odredbom člana 133 stav 1 Zakona o parničnom postupku, dostavljena punomoćniku žalioca, Vojislavu M. Đurišiću, advokatu, iz Podgorice, dana 13 marta 2009.godine, što je nesporno iz dostavnice Osnovnog suda u Podgorici.

Ustavna žalba protiv navedene presude podnijeta je ovom Sudu preko pošte, preporučeno 16. maja 2009. godine, dakle poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona, pa je, po ocjeni Ustavnog suda treba odbaciti, kao neblagovremenu.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U.br. 121/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA NAKON ISTEKA ROKA IZ ČLANA 50 STAV 1 ZAKONA O USTAVNOM SUDU SMATRA SE NEBLAGOVREMENOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 32 tačka 10 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 22. oktobra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

65

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.U., iz Podgorice podnio je ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Podgorici Gž. br. 981/07, od 27. januara 2009. godine, kojom je odbijena žalba tužioca kao neosnova i potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 3204/05, od 17. februara 2007. godine, zbog povrede odredaba člana 6, člana 8 stav 1, člana 10 stav 2, člana 19, čl. 28, 31 i 32, člana 35, člana 118 stav 2 i člana 123 Ustava Crne Gore kao i člana 6 Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.Smatra da postupajući sudovi nijesu pravilno utvrdili činjenično stanje koje se odnosi na tešku povredu ugleda, časti i dostojanstva tužioca.

Ustavni sud je nakon razmatranja ustavne žalbe utvrdio da su ispunjeni uslovi iz odredbe čl. 28 tač. 2 i 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom(član 48) i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa zakonom(član 50 stav 1).

Iz citiranih Ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba, u skladu sa zakonom.Ovaj rok je prekluzivan i ne može se produžavati, osim u slučajevima propisanim Zakonom. Osporena presuda, je saglasno članu 133 stav 1 Zakona o parničnom postupku, dostavljena punomoćniku žalioca, Vladimiru Vukčeviću, advokatu iz Podgorice, dana 25.02.2009 godine, što je izvjesno iz dostavnice Osnovnog suda u Podgorici.

66

Ustavna žalba protiv navedene presude podnijeta je neposredno ovom Sudu 8. jula 2009. godine. Rok za podnošenje ustavne žalbe istekao je 25. aprila 2009. godine, pa je Sud ocijenio da je neblagovremena, jer je podnijeta poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona, zbog čega je, saglasno odredbi člana 28 tačka 2 Zakona, odbacio.

S obzirom da je Ustavni sud iz procesnih razloga odbacio ustavnu žalbu, to nije bilo uslova za odlučivanje o drugim navodima žalbe.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

Už - III broj 19/09 USTAVNI SUD CRNE GORE22. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA NAKON ISTEKA ROKA PROPISANOG ČLANOM 50 STAV 1 ZAKONA O USTAVNOM SUDU SMATRA SE NEBLAGOVREMENOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 2 i člana 33 tačka 4 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 22. oktobra 2009, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

K.M., iz Beograda, podnio je ovom Sudu ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda Crne Gore U.br. 1022/2007, od 13. novembra 2008. godine, kojom je odbijena njegova tužba kojom je osporio zakonitost rješenja Ministarstva finansija Vlade Crne Gore, br. 07-1-298-207, od 8. juna 2007. godine. U obrazloženju osporene presude se, između ostalog, navodi da je prekluzivan rok za podnošenje zahtjeva Komisiji za

67

povraćaj imovinskih prava i obeštećenje, formiranoj odlukom Skupštine opštine Podgorica, tako da je zahtjev tužioca podnijet navedenoj komisiji dana 7. juna 2006. godine, ocijenjen kao neblagovremen.

Takvim postupanjem Upravnog suda Crne Gore, po mišljenju podnosioca žalbe, povrijeđena su mu prava garantovana odredbama člana 17 stav 2 i čl. 19 i 20 Ustava i odredbama čl. 6, 7, 13 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i odredbom člana 1 Protokola 12 uz Konvenciju.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je: da se podnesci kojima se inicira i pokreće postupak pred Ustavnim sudom predaju preko pošte ili neposredno Ustavnom sudu i moraju biti potpisani i da se ako su podnesci kojima se inicira ili pokreće postupak upućeni preko pošte preporučeno, dan predaje pošti smatra kao dan predaje Ustavnom sudu (član 23 st. 1 i 5); da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak ako nije podnijet u propisanom roku (član 28 tačka 2) i da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstava na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48).

Zakonom o upravnom sporu (»Službeni list Republike Crne Gore«, 60/03) propisano je da se odluka dostavlja strankama u ovjerenom prepisu (član 39 tačka 4).

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore. Prema odredbi člana 50 stav 1 Zakona, ustavna žalba se može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba, u skladu sa ovim zakonom. Ovaj rok je prekluzivan i ne može se produžavati. Odredbom člana 48 stav 1 Zakona propisano je da se utavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

68

U postupku prethodnog ispitivanja podneska utvrđeno je da je ustavna žalba nepotpuna, jer ne sadrži sve podatke neophodne za postupanje Suda, propisane članom 50 stav 1 i članom 51 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.

Stoga je Ustavni sud dopisom od 19. maja 2009. godine, obavijestio podnosioca ustavne žalbe o nedostacima koji sprečavaju postupanje Suda po ustavnoj žalbi i naložio mu da, u ostavljenom roku, između ostalog, dostavi ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i druge dokaze od značaja za odlučivanje.

Uvidom u dostavljene spise utvrđeno je da je osporena presuda, u skladu sa odredbama člana 39 tačka 4 Zakona o upravnom sporu, dostavljena punomoćniku, advokatu, iz Beograda, dana 26. novembra 2008. godine, što je izvjesno utvrđeno neposrednim uvidom u dostavnicu sadržanu u predmetnom spisu. Ustavna žalba protiv osporene presude Upravnog suda podnijeta je neposredno ovom Sudu dana 12. maja 2009. godine. Rok za podnošenje ustavne žalbe istekao je 26. januara 2009. godine, pa je Sud ocijenio da je ustavna žalba podnijeta poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, odnosno da je ista neblagovremena.

Takođe, je utvrđeno da je Vrhovni sud Crne Gore, rješavajući po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke tužioca K.M., iz Beograda, koga zastupa punomoćnik Mijajlović Veselin, advokat, iz Beograda, koji je podnijet protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U.br. 1022/2007, donio presudu kojom se navedeni zahtjev odbija kao neosnovan, čime je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo, u skladu sa Zakonom.

Kako je ustavna žalba protiv osporene presude podnijeta neposredno ovom Sudu dana 12. maja 2009. godine, to je rok za podnošenje ustavne žalbe protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br. 4/2009, od 18. februara 2009. godine, istekao 11. maja 2009. godine, odnosno poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu.

S obzirom da je Sud utvrdio da postoji neblagovremenost, kako po podnijetoj ustavnoj žalbi protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U.br. 1022/2007, od 13. novembra 2008. godine, tako i protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br. 4/2009, od 18. februara 2009. godine, to su se stekli uslovi da se ustavna žalba odbaci.

Na osnovu iznijetog riješeno je kao u izreci.

U. br. 116/09 USTAVNI SUD CRNE GORE22. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

69

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU KOJA JE PODNESENA SUDU NAKON ISTEKA UTVRĐENOG ZAKONSKOG ROKA (ČLAN 50 STAV 1 ZAKONA), JER SE SMATRA NEBLAGOVREMENOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Miodrag Latković, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 22. oktobra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

D.O.O. »Montepranzo«, iz Budve, koga zastupa G.A., izvršni direktor, podnijelo je 19. maja 2009. godine, ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I. p br. 17/2008, od 7. maja 2008. godine, kojim je odbijena kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda Republike Crne Gore Pž. br.306/05, od 29. juna 2007. godine, kojom se odbija žalba i potvrđuje presuda Privrednog suda u Podgorici, P.br. 344/04, od 7. septembra 2004. godine.

U žalbi se ističe da je osporenim presudama povrijeđeno pravo svojine iz člana 58 Ustava Crne Gore i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz razloga što su sudovi pri donošenju osporenih presuda počinili povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primjenili materijalno pravo. Predlaže da Ustavni sud ukine osporene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Ustavni sud je razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 2 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci.

70

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da će Ustavni sud će odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak ako nije podnijet u propisanom roku ( član 28 tačka 2); da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta ndržavnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom( član 50 stav 1).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04) propisano je kad stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku (član 133 stav 1).

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore. Prema odredbi člana 50 stav 1 Zakona ustavna žalba se može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom. Ovaj rok je prekluzivan i ne može se produžavati. Odredbom člana 48 stav 1 Zakona propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odluka kojom je iscrpljeno djelotvorno pravno sredstvo u konkretnom slučaju je presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I. p br. 17/2008, od 7. maja 2008. godine. Osporena presuda je, u skladu sa odredbama člana 133 stav 1 Zakona o parničnom postupku, dostavljena punomoćniku žalioca, advokatu, iz Podgorice, dana 24. oktobra 2008. godine, što je izvjesno iz dostavnice Privrednog suda u Podgorici.

Ustavna žalba protiv navedene presude podnijeta je ovom Sudu 19. maja 2009. godine. Rok za podnošenje ustavne žalbe u predmetnoj pravnoj situaciji istekao je 23. decembra 2008. godine. Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona, zbog čega je ista neblagovremena.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

71

U. br. 120/09 USTAVNI SUD CRNE GORE22. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA OVOM SUDU POSLIJE ISTEKA ROKA IZ ČLANA 50 STAV 1 ZAKONA SMATRA SE NEBLAGOVREMENOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. novembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.P., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 179/2008, od 8. maja 2008. godine, kojom je odbijena kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Podgorici, Gž. br. 2606/06, od 19. februara 2008. godine.

U ustavnoj žalbi se ističe: da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na rad zajamčeno odredbom člana 62 Ustava Crne Gore; da je odluka poslodavca donijeta u nezakonitom postupku; da je prvostepenom presudom poništena odluka KAP-a o otkazu ugovora o radu i naloženo tuženom da vrati na rad tužioca; da su Viši i Vrhovni sud pogrešno primjenili materijalno pravo, iz razloga što su primjenili odredbe Zakona o radu koji u vrijeme kada je diploma o stručnoj spremi dostavljena poslodavcu nije bio na snazi; da se zbog dostavljanja nevjerodostojne diplome može izreći sankcija, ali samo ona koja je propisana u vrijeme izvršenja kažnjive radnje, pa predlaže da Ustavni sud ukine osporenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

72

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak ako nije podnijet u propisanom roku (član 28 tačka 2); da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore« br. 22/04) propisano je da kad stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku (član 133 stav 1).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona Ustavnom sudu proizilazi da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom.

Međutim, prelaznom odredbom člana 93 Zakona, propisano je da se ustavne žalbe koje su podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim i da su dozvoljene protiv pojedinačnih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Uvidom u spise osporenog predmeta, Sud je utvrdio da je podnosioca ustavne

žalbe, kao tužioca u predmetnij pravnoj stvari, zastupao punomoćnik Miladin Adžić , advokat, iz Podgorice, kojem je osporena presuda dostavljena 15. maja 2008. godine, što je izvjesno iz fotokopije dostavnice koju je dostavio Osnovni sud u Podgorici, aktom P.br. 1806/05, od 22. oktobra 2009. godine. Ustavna žalba protiv navedene presude

73

podnijeta je ovom Sudu neposredno 17. februara 2009. godine, dakle poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona, pa je, po ocjeni Suda, treba odbaciti kao neblagovremenu.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U.br. 41/09 USTAVNI SUD CRNE GORE12. novembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA USTAVNOM SUDU POSLIJE ISTEKA ROKA IZ ČLANA 50 STAV 1 ZAKONA, SMATRA SE NEBLAGOVREMENOM.

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore,člana 28 tačka 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 26. novembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.T., iz Pljevalja, podnio je dana 23. decembra 2008. godine ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju, Kž br. 586/08, od 15. septembra 2008. godine, kojom je odbijena, kao neosnovana, njegova žalba izjavljena na presudu Osnovnog suda u Pljevljima K. br. 195/07, od 18. decembra 2007. godine i ista potvrđena.

U žalbi se ističe da su mu osporenom presudom povrijeđena osnovna prava i slobode iz člana 17 stav 2, čl. 19, 32, 37 i 47 Ustava Crne Gore, pa predlaže da Ustavni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

74

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.

64/08) propisano je: da se podnesci kojima se inicira ili pokreće postupak pred Ustavnim sudom predaju preko pošte ili neposredno Ustavnom sudu i moraju biti potpisani i da se podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak smatra podnijetim onog dana kada je predat Ustavnom sudu (član 23 st.1 i 4 ); da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak ako nije podnijet u propisanom roku (član 28 tačka 2); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1 ); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04) propisano je da će se tužba, odgovor na tužbu, poziv na ročište, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojih je dozvoljena posebna žalba, pravni lijek, dostaviti lično stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku, a da će se ostala pismena dostaviti lično kad je to ovim zakonom izričito određeno ili kad sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili iz kog drugog razloga potrebna veća opreznost (član 136 stav 1).

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore. Prema odredbi člana 50 stav 1 Zakona ustavna žalba se može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom. Ovaj rok je prekluzivan i ne može se produžavati. Odredbom člana 48 stav 1 Zakona propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odluka kojom je iscrpljeno djelotvorno pravno sredstvo, u konkretnom slučaju, je presuda Višeg suda u Bijelom Polju Kž br. 586/08, od 15. septembra

75

2008. godine. Osporena presuda je, u skladu sa odredbom člana 136 stav 1 Zakona o parničnom postupku, dostavljena žaliocu dana 8. oktobra 2008. godine, što je nesporno iz dostavnice Osnovnog suda u Pljevljima.

Ustavna žalbu protiv navedene presude podnijeta je neposredno ovom Sudu, dana 23. decembra 2008. godine, dakle poslije isteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona, pa je Ustavni sud utvrdio da je ista neblagovremena i da je treba odbaciti.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U.br. 175/08 USTAVNI SUD CRNE GORE26. novembar 2009. godine PREDSJEDNIKP o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

g) Neuredna i nedopunjena ustavna žalba

***

BUDUĆI DA PODNOSIOCI USTAVNE ŽALBE NIJESU U OSTAVLJENOM ROKU OTKLONILI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, SUD JE ODBACIO PODNIJETU ŽALBU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Miodrag Latković i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. februara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

I.R.G. i R.A.G., iz Rožaja, podnijeli su ustavnu žalbu zbog, kako navode kršenja prava na žalbu, kršenja prava na sudsku zaštitu i zbog materijalne i moralne štete.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

76

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je: da se predlog, inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ustavna žalba i žalba ispituju u prethodnom postupku (član 24); da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži nedostatke koji onemućavaju postupanje po njemu zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25) i da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu i žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak kad u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje (član 28 tačka 3).

Ispitujući u prethodnom postupku podnijetu ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da je podnesak nerazumljiv, nepotpun i da sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu.

Saglasno odredbama Zakona o Ustavnom sudu od podnosilaca ustavne žalbe je traženo da otklone nedostatke u ostavljenom roku.

Naime, aktom Suda od podnosilaca ustavne žalbe zatraženo je da istu dopune saglasno odredbama člana 50 stav 1 i člana 51 Zakona o Ustavnom sudu tako što će bliže označiti osporeni pojedinačni akt, jedinstveni matični broj gradjana, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčeno Ustavom za koje se tvrdi da je povrijedjeno sa navodjenjem odredbe Ustava kojom se to pravo odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjevu o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe. Takodje, traženo je da dostave dokaze o danu kada im je dostavljen pojedinačni akt protiv kojeg se podnosi ustavna žalba, ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i druge dokaze od značaja za odlučivanje.

Budući da podnosioci ustavne žalbe, u ostavljenom roku, nijesu otklonili nedostatke koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda po njoj, to su se stekli uslovi da Sud odbaci podnijetu ustavnu žalbu.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 1/08 USTAVNI SUD CRNE GORE12. februar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

77

***

UKOLIKO PODNOSILAC USTAVNE ŽALBE, U OSTAVLJENOM ROKU, PO ZAHTJEVU SUDA, NE OTKLONI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO PODNIJETOJ ŽALBI, ISTA ĆE BITI ODBAČENA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

S.C., iz Bioča, Opština Bijelo Polje, dostavio je ovom Sudu podnesak, protiv odluke Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja, koja je donijeta po njegovoj žalbi, izjavljenoj na odluku Ljekarske komisije Ministarstva.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana

28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se predlog, inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ustavna žalba i žalba ispituju u prethodnom postupku (član 24); da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži

78

nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu, zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25) i da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak kad u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje (član 28 tačka 3).

Iz citiranih odredaba Ustava proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Prema odredbi člana 51 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu ustavna žalba mora da sadrži ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta pritiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajamčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jamči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe.

U konkretnom slučaju od podnosioca žalbe je, dopisom U.br. 46/08, od 20. marta 2008. godine, zatraženo da istu dopuni, saglasno navedenoj odredbi Zakona i da dostavi osporena akta, u određenom roku.

Kako imenovani, u ostavljenom roku, nije postupio po zahtjevu Suda, to su se stekli uslovi iz odredaba člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se ustavna žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 46/08 USTAVNI SUD CRNE GORE8. maj 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU UKOLIKO PODNOSILAC USTAVNE ŽALBE NE DOKAŽE TVRDNJE O POVREDI ILI USKRAĆENJU USTAVNOG PRAVA I SLOBODE.

79

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. novembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.D. i još devet građana, podnijeli su, preko svog punomoćnika, Vukote Rajkovića, advokata, iz Podgorice, ustavnu žalbu i dopunu ustavne žalbe, protiv presude Apelacionog suda Crne Gore, Pž. br. 594/06, od 23. novembra 2007. godine.

U žalbi ističu da im je tom presudom povrijeđeno pravo na sticanje akcija iz člana 17 Zakona o svojinskoj i upravljačkoj transformaciji, člana 8 Zakona o privatizaciji privrede, člana 2 Zakona o hartijama od vrijednosti i pravo svojine iz člana 58 Ustava Crne Gore.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu, zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25); da ustavna žalba mora da sadrži ime i prezime, jedinstveni matični broj građanina, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno sjedište podnsioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe, uz ustavnu žalbu se podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za

80

odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Iz Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, proizilazi da podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak mora biti razumljiv, potpun i da sadrži podatke koji omogućavaju postupanje po njemu, a naročito ustavno pravne razloge sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava.

U prethodnom postupku ispitivanja ispunjenosti procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži potrebne podatke iz člana 51 Zakona, a naročito da nijesu dati ustavno-pravni razlozi na kojima se ustavna žalba zasniva, kao ni drugi podaci od značaja za odlučivanje.

Ustavni sud je dopisom od 23. februara 2009. godine,obavijestio podnosioce ustavne žalbe o nedostacima koji onemogućavaju postupanje Suda po ustavnoj žalbi i zatražio da u roku od 15 dana od dana prijema dopisa, istu dopune.

Podneskom od 12. marta 2009. godine, dopunjena je ustavna žalba, na način što je ukazano da je osporenom presudom povrijeđeno pravo iz člana 58 Ustava jer je, saglasno članu 17 Zakona o svojinskoj i upravljačkoj transformaciji, članu 8 Zakona o privatizaciji privrede i članu 2 Zakona o hartijama od vrijednosti, tužiocima onemogućeno da ostvare pravo svojine na dionicama- akcijama.

U konkretnom sučaju, ni dopunjenom ustavnom žalbom podnosilac nije dao valjane ustavno-pravne razloge kojima bi dokazao tvrdnju o povredi ili uskraćivanju ljudskog prava ili slobode, već ukazuje na povredu materijalnog prava, koji uređuje način i uslove ostvarivanja prava na izdavanje akcija, prijavljivanjem na oglas.

Kako podnosilac ustavne žalbe nije dokazao tvrdnje o povredi ili uskraćivanju ustavnog prava ili slobode, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

U. br. 28/08 USTAVNI SUD CRNE GORE12. novembar 2009 godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

81

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU, UKOLIKO PODNOSILAC ŽALBE, ILI NJEGOV PUNOMOĆNIK, U OSTAVLJENOM ROKU, NIJESU OTKLONILI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE USTAVNOG SUDA PO PODNIJETOJ ŽALBI.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Mitropolija Crnogorska-Primorska, Cetinje, koju zastupa Mlađen S.Mićović, advokat iz Podgorice, podnijela je ustavnu žalbu radi zaštite prava svojine i povrede prava na neometano uživanje svoje imovine iz člana 1 Prvog Protokola uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u vezi sa odredbom člana 9 Ustava Crne Gore.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08) propisano je: da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu, zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25); da ustavna žalba mora da sadrži ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe i da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od

82

značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Iz Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, proizilazi da podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak mora biti razumljiv, potpun i da sadrži podatke koji omogućavaju postupanje po njemu, a naročito ustavno pravne razloge sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava.

U prethodnom postupku ispitivanja ispunjenosti procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži potrebne podatke i dokaze iz člana 51 Zakona o Ustavnom sudu.

Ustavni sud je aktom, od 23. novembra 2009. godine, obavijestio punomoćnika podnosioca ustavne žalbe o nedostacima koji onemogućavaju postupanje Suda po podnijetoj žalbi i zatražio da, u roku od osam dana od prijema akta Suda, ustavnu žalbu uredi na način sadržan u odredbi člana 51 Zakona o Ustavnom sudu, prvenstveno da dostavi podatke o pravnom licu čiji je punomoćnik, precizira pojedinačni akt protiv koga se izjavljuje ustavna žalba i dostavi ovjereni prepis toga akta, kao i ovlašćenje (punomoćje) za zastupanje u postupku pred Ustavnim sudom.

Istim aktom punomoćnik podnosioca žalbe je upozoren da će ustavna žalba biti odbačena ukoliko se u ostavljenom roku ne otklone nedostaci koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda.

Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe, u ostavljenom roku, nije postupio po aktu Ustavnog suda, koji mu je uredno dostavljen 24. novembra 2009. godine.

S obzirom da u ostavljenom roku nijesu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, Sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu za njeno odbacivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 82/08 USTAVNI SUD CRNE GORE24. decembar 2009.godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE PO PODNIJETOJ USTAVNOJ ŽALBI, UKOLIKO PODNOSILAC U OSTAVLJENOM ROKU NIJE OTKLONIO NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ.

83

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije –, Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

B.Đ., iz Podgorice, podnio je, preko Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija Kazneno-Popravnog doma Podgorica, podnesak za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, ukazujući na povrede odredbe člana 20 Ustava Crne Gore i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe ustanovljeno je da žalba ne sadrži sve podatke propisane odredbom člana 51 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08). Ustavni sud je dopisom U.br. 88/08, od 16. novembra 2009. godine, tražio od podnosioca da žalbu uredi u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva Suda, uz upozorenje na pravne posledice propuštanja ovog roka. Od podnosioca ustavne žalbe je traženo: da dostavi podatke o pojedinačnom aktu koji se osporava; da naznači ljudsko pravo i slobodu za koje tvrdi da mu je povrijeđeno; da navede razloge žalbe, kao i druge podatke od značaja za odlučivanje, koji su propisani Zakonom.

Kako podnosilac žalbe, u ostavljenom roku, nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje Suda po istoj, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 88/08 USTAVNI SUD CRNE GORE24. decembra 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

84

***

UKOLIKO PODNESAK – USTAVNA ŽALBA NE SADRŽI PODATKE O DATUMU PRIJEMA POJEDINAČNOG AKTA PROTIV KOJEG SE MOŽE IZJAVITI USTAVNA ŽALBA, KAO NI USTAVNOPRAVNE RAZLOGE U ČEMU SE SASTOJI POVREDA ILI USKRAĆIVANJE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA, USTAVNI SUD ĆE JE ODBACITI SAGLASNO ODREDBI ČLANA 28 TAČKA 3 ZAKONA O USTAVNOM SUDU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Ž.V., iz Podgorice podneskom od 22. jula 2007. godine i dopuni podneska od 30. novembra 2009. godine, podnio je ustavnu žalbu protiv Rješenja UP-Ibr. 04-1-475, od 6. februara 2007. godine, Ministarstva prosvjete i nauke i inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 8 stav 2 tačka 5 Pravilnika o vrstama zvanja, uslovima načinu i postupku dodjeljivanja zvanja nastavnika (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 10/04).

S obzirom da su istim podneskom istovremeno inicirana dva postupka iz nadležnosti Ustavnog suda (postupak po ustavnoj žalbi i postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti) protiv različitih akata (opšteg i pojedinačnog) različitih donosilaca, Ustavni sud je na radnoj sjednici, od 15. decembra 2009. godine, saglasno odredbama člana 45 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 33/09), razdvojio postupke i odlučivanje u ovom predmetu.

U ustavnoj žalbi se ističe da su mu osporenim rješenjem i presudama Upravnog suda i Vrhovnog suda povrijeđena ljudska prava, iz člana 64 stav 1, člana 76 st.1 i 2, člana 77 st. 1 i 2 i člana 10 Ustava Crne Gore i da, zbog toga, traži da Ustavni sud naloži Komisiji Ministarstva prosvjete i nauke, da pravilno vrednuje sve njegove stečene sposobnosti, znanja vještine i kompentencije i dodjeli mu zvanje nastavnik-istraživač

85

počev od 6.02.2007.godine, čime bi mu se nadoknadila materijalna i nematerijalna šteta uvećana za materijalne troškove u ovom sporu, u skladu sa članom 71 Zakona o Ustavnom sudu.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08) propisano je: da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu, zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25); da ustavna žalba mora da sadrži ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe i da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Iz Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, proizilazi da podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak mora biti razumljiv, potpun i da sadrži podatke koji omogućavaju postupanje po njemu, a naročito ustavno pravne razloge sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava.

U prethodnom postupku ispitivanja ispunjenosti procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži potrebne podatke i dokaze iz člana 51 Zakona o Ustavnom sudu.

Aktom od 20. novembra 2009. godine, Ustavni sud je obavijestio podnosioca žalbe o nedostacima koji sprečavaju postupanje Suda po podnijetoj žalbi i, zatražio da, u roku od 8 dana od dana prijema akta dostavi dopunjenu i uređenu ustavnu žalbu u kojoj će navesti nedostajuće podatke i priložiti dokaze od značaja za odlučivanje Ustavnog suda.

Podnosilac ustavne žalbe je, 30. novembra 2009. godine, postupajući po zahtjevu Suda, dostavio osporeno rješenje i presude kojima su odbijeni njegovi zahtjevi za dodjelu zvanja nastavnik-istraživač; označio prava i odredbe Ustava za koja tvrdi da

86

su mu povrijeđena i izložio zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči. Međutim, podnesak ne sadrži podatak o datumu prijema pojedinačnog akta protiv kojeg se može izjaviti ustavna žalba, kao ni ustavnopravne razloge u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje tih prava.

S obzirom da ustavna žalba, ni nakon uređenja ne sadrži Zakonom propisane elemente, Ustavni sud je ocijenio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, jer podnosilac žalbe, u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke kojo onemogućavaju postupanje Ustavnog suda.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 98/08 USTAVNI SUD CRNE GORE24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ODREDBA KOJA NE SADRŽI LJUDSKA PRAVA I SLOBODE ZAJEMČENE USTAVOM, KOJA SE ŠTITE U POSTUPKU POKRENUTOM USTAVNOM ŽALBOM, ISTA NE MOŽE BITI PREDMET PREISPITIVANJA PRED USTAVNIM SUDOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Miodrag Latković, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 26. februara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

O.M., iz Podgorice, podnijela je ustavnu žalbu u kojoj ističe da je rješenjem Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje br. 02-30/27, od 1. septembra 1994. godine,

87

stekla pravo na ličnu penziju, koju je po tom rješenju primala do novembra mjeseca 2007. godine i da je nakon sporazuma između Crne Gore i Republike Srpske donijeto rješenje kojim je iznos penzije znatno umanjen. Smatra da se radi o stečenom pravu i da je na taj način povrijeđena odredba člana 147 Ustava.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1); da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe; da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

U postupku prethodnog ispitivanja podneska, Ustavni sud je ocijenio da ustavna žalba ne sadrži sve podatke propisane članom 51 Zakona o Ustavnom sudu i to: podatke o jedinstvenom matičnom broju podnosioca, broju i datumu akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, naznaku ljudskog prava i slobode zajemčenih Ustavom, za koje se tvrdi da su povrijeđene, s oznakom odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči. Uz ustavnu žalbu nijesu dostavljeni ovjereni prepisi osporenih pojedinačnih akata, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva i drugi dokazi od značaja za odlučivanje.

88

Stoga je Ustavni sud, dopisom od 21. decembra 2008. godine obavijestio podnosioca ustavne žalbe o nedostacima koji sprečavaju postupanje Ustavnog suda po njegovoj žalbi i naložio mu da, u ostavljenom roku, dostavi uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu. Podnosilac ustavne žalbe je upozoren da će ustavna žalba biti odbačena, ukoliko u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke koji onemogućavaju postupanje Suda po istoj.

Podnosilac ustavne žalbe je dostavio podnesak 12. januara 2009. godine, naznačen kao dopuna ustavne žalbe, koji, po ocjeni Ustavnog suda, ne sadrži razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje prava zajemčenog Ustavom, već samo JMBG i oznaku pojedinačnih akata koji su dostavljeni u prilogu.

Iz citiranih odredaba čl. 48 i 49 Zakona, proizilazi da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. U skladu sa tim, samo ona ljudska prava i slobode koje su zajemčene Ustavom, smatraju se ustavnim pravima za čiju je povredu Ustavni sud dužan da pruži zaštitu.

Saglasno odredbi člana 55 Zakona, Ustavni sud ispituje samo one povrede ljudskog prava i slobode koje su istaknute u ustavnoj žalbi. Podnosilac ustavne žalbe je istakao povredu odredbe člana 147 Ustava. Navedena ustavna odredba ne sadrži ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom žalbom, već se njome utvrđuje načelo zabrane povratnog dejstva zakona i drugih propisa. Osim toga, u konkretnom slučaju ustavnom žalbom i njenom dopunom nije preciziran ni pojedinačni akt protiv kojeg je izjavljena ustavna žalba.

Budući da podnosilac nije dopunio i uredio ustavnu žalbu na način koji bi omogućio postupanje Suda u ovom predmetu, to su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 28 tačka 3 Zakona za njeno odbacivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 94/08 USTAVNI SUD CRNE GORE26. februar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

89

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI PODNIJETU USTAVNU ŽALBU, UKOLIKO PODNOSILAC U UTVRĐENOM ROKU NE OTKLONI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, JER NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE UTVRĐENE ZAKONOM ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Zoran Smolović, Desanka Lopičić i Miodrag Latković, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. marta 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.E., iz Ulcinja, podnio je ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda Crne Gore U.br. 545/06, od 16. januara 2007. godine, ističući da mu je tim aktom povrijeđeno pravo na zaposlenje ili doškolovavanje u ljetnjim seminarima, pravo na rad i plaćanje električne energije i druge obaveze, kao i pravo na materijalno obezbjeđenje porodice.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog

90

zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda, koji u konkretnom predmetu, po ocjeni Suda, nijesu ispunjeni.

Aktom Suda od podnosioca ustavne žalbe, saglasno članu 51 stav 1 Zakona, traženo je da dopuni ustavnu žalbu i bliže naznači ljudsko pravo i slobodu zajamčenu Ustavom za koje tvrdi da je povrijeđeno, navede odredbu Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i druge dokaze od značaja za odlučivanje.

Po ocjeni Suda, ni dopunom od 3. februara 2009. godine, podnosilac nije otklonio nedostatke koji omogućavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, pa, sa tih razloga, ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Zakonom, za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 97/08 USTAVNI SUD CRNE GORE12. mart 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU, UKOLIKO PODNOSILAC U OSTAVLJENOM ROKU NE DOSTAVI NEOPHODNE PODATKE NA OSNOVU KOJIH BI USTAVNI SUD NA OSNOVU SVOJE NADLEŽNOSTI UTVRĐENE ODREDBOM ČLANA 149 USTAVA MOGAO DA ODLUČUJE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 16. aprila 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

91

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

B.Đ.S., iz Bara, podnio je ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Baru P.br. 734/03, od 23. aprila 2007. godine, presude Višeg suda u Podgorici Gž.br. 1511/07 i revizije Vrhovnog suda Crne Gore, jer mu je odbijen zahtjev za naknadu nematerijalne štete po više osnova zbog prestanka radnog odnosa, navodeći da mu je pobijanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na rad.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su se stekli uslovi za njeno odbacivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se predlog, inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnost i zakonitosti, ustavna žalba i žalba ispituju u prethodnom postupku (član 24); da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25); da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak kad u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke koj onemogućavaju postupanje (član 28 stav 3); da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajamčeni Ustavom (član 49 stav 1) i da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajamčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jamči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe (član 51 stav 1).

92

Ispitujući u prethodnom postupku podnijetu ustavnu žalbu, utvrđeno je da je podnesak nepotpun i da sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu.

Saglasno odredbama člana 50 stav 1 i člana 51 Zakona o Ustavnom sudu, od podnosioca ustavne žalbe zatraženo je, između ostalog, da istu dopuni tako što će bliže označiti osporeni pojedinačni akt, dostaviti ovjereni prepis tog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i druge dokaze od značaja za odlučivanje. Istim aktom, podnosilac je upozoren da će podnesak biti odbačen, ukoliko u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda.

Kako podnosilac žalbe, u ostavljenom roku od 15 dana, nije dostavio neophodne podatke na osnovu kojih bi Ustavni sud, u smislu nadležnosti utvrđene odredbom člana 149 Ustava mogao da odlučuje, to su se, po ocjeni Suda, stekli uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu, da se žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u dispozitivu.

U.br. 152/08 USTAVNI SUD CRNE GORE16. april 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO PODNOSILAC USTAVNE ŽALBE U OSTAVLJENOM ROKU NE OTKLONI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, USTAVNI SUD ĆE SAGLASNO ODREDBI ČLANA 28 TAČKA 3 ZAKONA O USTAVNOM SUDU ISTU ODBACITI.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Zoran Smolović, Miodrag Latković, Fetija Međedović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

93

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

B.S., iz Podgorice, izjavio je ustavnu žalbu na više akata, zbog neodgovornosti predsjednika Osnovnog suda u Nikšiću, Osnovnog suda i Višeg suda u Podgorici , predsjednika Vrhovnog suda i ministra pravde Crne Gore, navodeći da vodi spor više od 12 godina, u vezi razgraničenja plemenskog puta u selu Kosorići, Opština Šavnik, za prolaz i prilaz kući, da se više puta obraćao dopisima za dostavu presuda sudova kod kojih je vodio sporove.

Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu da se ustavna žalba odbaci.

U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe ustanovljeno je da žalba ne sadrži sve podatke propisane odredbom člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08). Ustavni sud je dopisom U.br. 156/08, od 17. februara 2009. godine, u skladu sa odredbom člana 25 Poslovnika o radu Ustavnog suda, zatražio od podnosioca da žalbu uredi, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva Suda, uz upozorenje na pravne posledice propuštanja ovog roka.

Imajući u vidu da podnosilac ustavne žalbe u dopisu od 11. maja 2009. godine, nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda po podnijetoj ustavnoj žalbi, Ustavni sud je ocijenio da žalbu, saglasno odredbi člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu, treba odbaciti.

Polazeći od iznijetog, Ustavni sud je donio rješenje kao u izreci.

U. br. 156/08 USTAVNI SUD CRNE GORE 28. maja 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

94

BUDUĆI DA PODNOSILAC U USTAVNOJ ŽALBI NIJE NAVEO USTAVNO RELEVANTNE PRAVNE RAZLOGE NA OSNOVU KOJIH BI SUD MOGAO OCIJENITI DA LI JE PRI ODLUČIVANJU O PRAVIMA PODNOSIOCA OD STRANE SUDOVA DOŠLO DO USTAVNO NEDOPUŠTENE POVREDE SLOBODE I PRAVA KOJA SU USTAVOM ZAJEMČENA FIZIČKOM ILI PRAVNOM LICU, TO SU ZBOG NEPOSTOJANJA PROCESNIH PRETPOSTAVKI ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE ISPUNJENI USLOVI DA SE USTAVNA ŽALBA ODBACI.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Zoran Smolović, Miodrag Latković, Fetija Međedović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

»Podgoricaekspres« AD, iz Podgorice, je preko svog punomoćnika Branka Simovića, advokata iz Podgorice, podnijela ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br. 582/2008, od 12. decembra 2008. godine, presude Višeg suda u Podgorici Gž. br.889/06 od 8. 01. 2008.godine i presude Osnovnog suda u Podgorici P.br. 3372/04, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa predlogom da se osporene presude ukinu ili preinače, tako da se tuženik obaveže da tužiocu isplati materijalnu štetu u iznosu od 6.786,00 €, sa pripadajućom kamatom, kao i troškove sudskog postupka.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u

95

postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48), da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom i da stavnu žalbu u ime lica iz stava 1 ovog člana, na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti drugo lice (član 49 stav 1 i 2) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

Navedenim odredbama Zakona o Ustavnom sudu propisano je da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajamčeno Ustavom i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi .

Ustavni sud u postupku povodom ustavne žalbe nema nadležnost žalbenog organa, ni Upravnog niti Vrhovnog suda, već utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca došlo do ustavno nedopuštene povrede sloboda i prava. Stoga su i ovlašćenja Ustavnog suda u vezi sa pitanjima primjene materijalnog prava, činjeničnih utvrđenja i ocjene dokaza kvalitativno drugačija. Za Ustavni sud su relevantne činjenice od čijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.

Ustavni sud ispituje i pogrešnu primjenu materijalnog prava ako ona istovremeno znači i povredu ustavnog prava. Pojedinačni akt (sudskih, upravnih organa ili drugih organa koja vrše javna ovlašćenja) nezakonit je, ako je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Svaka nezakonitost, međutim, ne mora uvijek istovremeno biti i povreda ustavnog prava. Budući da podnosilac nije u ustavnoj žalbi naveo ustavno-pravno relevantne razloge na osnovu kojih bi Sud mogao ocijeniti da li je pri odlučivanju o pravima podnosioca, od strane sudova došlo do ustavno nedopuštene povrede slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkom ili pravnom licu, to su zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje ispunjeni uslovi da se ustavna žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 34/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. maj 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO USTAVNA ŽALBA SADRŽI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, USTAVNI SUD ĆE JE ODBACITI (ODREDBA ČLANA 28 STAV 3 ZAKONA).

96

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Miodrag Latković, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009. godine, donio je

R J E Š E N J E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Đ.B., iz Kotora, podnio je, preko svog punomoćnika Branka Simovića, advokata, iz Podgorice, ustavnu žalbu protiv rješenja Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.br. 239/09, od 4. marta 2009. godine, zbog toga što su nižestepeni sudovi povrijedili pravo tužitelja da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, koji je na njegovu štetu okončan zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ustavnoj žalbi i njenoj dopuni podnosilac žalbe navodi: da je Osnovnom sudu Cetinje 19. novembra 2005. godine podnio predlog za ponavljanje parničnog postupka, koji je pravosnažno okončan presudom Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 2270/00, od 22. juna 2001. godine; da je Osnovni sud odbacio predlog kao nedozvoljen; da je Viši sud po žalbi na to rješenje odbio žalbu; da je Vrhovni sud odbio kao neosnovanu reviziju izjavljenu protiv tog rješenja. Ponavljajući osporavajuće razloge isticane tokom žalbenog i revizijskog postupka, smatra da su sudovi pogrešno ocjenili da nijesu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan na njegovu štetu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Sud ukine osporena rješenja i predmet vrati na ponovni postupak.

Ustavni sud je razmatrajući ustavnu žalbu utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom

97

(član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1); da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe; da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

Iz citiranih odredaba Zakona, proizilazi da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

U postupku prethodnog ispitivanja podneska, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba nepotpuna, jer ne sadrži sve podatke neophodne za postupanje Suda, propisane članom 51 Zakona o Ustavnom sudu, i to: podatak o jedinstvenom matičnom broju građana, naznaku ljudskog prava i slobode zajemčene Ustavom, za koje se tvrdi da je povrijeđeno, oznaku odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje tih prava. Uz ustavnu žalbu nije dostavljeno ovlašćenje za izjavljivanje ustavne žalbe, ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta i drugi dokazi od značaja za odlučivanje.

Stoga je Ustavni sud, dopisom od 24. juna 2009. godine, obavijestio advokata, koji je označen kao punomoćnik podnosioca ustavne žalbe, o svim nedostacima koji sprečavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi i naložio mu da, u ostavljenom roku, dostavi uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu. U dopisu Suda je sadržano i upozorenje da će ustavna žalba biti odbačena, ukoliko se u ostavljenom roku ne otklone nedostaci koji onemogućavaju postupanje Suda po istoj.

Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe je dostavio podnesak 1. jula 2009. godine, ali tim podneskom nije uredio i dopunio ustavnu žalbu na traženi način, već je dostavio ovjereni prepis rješenja Osnovnog suda u Cetinju, Višeg suda u Podgorici i Vrhovnog suda Crne Gore i priložio traženo punomoćje.

Budući da punomoćnik, po zahtjevu Ustavnog suda, nije uredio i dopunio ustavnu žalbu Sud je ocijenio da nijesu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje po

98

ustavnoj žalbi i da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 28 tačka 3 Zakona za njeno odbacivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 81/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO USTAVNA ŽALBA SADRŽI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, A PODNOSILAC IH NE OTKLONI U OSTAVLJENOM ROKU, USTAVNI SUD ĆE JE ODBACITI IZ PROCESNIH RAZLOGA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. septembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

A.P., iz Podgorice podnio je, preko punomoćnika Branka Simovića, advokata iz Podgorice, ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Podgorici Kž.br. 633/08, od 3. februara 2009. godine, kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici K.br.07/704, od 16. novembra 2007. godine i odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i povrede člana 6 stav 3 tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci.

99

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore« br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, da ustavnu žalbu u ime lica iz stava 1 ovog člana, na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti drugo lice (član 49 st. 1 i 2); da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe, da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

Iz citiranih odredaba čl. 48 i 49 Zakona, proizilazi da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. U skladu sa tim, samo ona ljudska prava i slobode koje su zajemčene Ustavom, smatraju se ustavnim pravima za čiju je povredu Ustavni sud dužan da pruži zaštitu. Saglasno odredbi člana 55 Zakona, Ustavni sud ispituje samo one povrede ljudskog prava i slobode koje su istaknute u ustavnoj žalbi.

Ispitujući konkretnu ustavnu žalbu, Ustavni sud je, u prethodnom postupku, utvrdio da ista sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njoj. Naime, ocjenjeno je da, u smislu odredbe člana 51 Zakona, istu treba dopuniti navođenjem ustavnog prava ili sloboda za koje se tvrdi da su povrijeđena i odgovarajuće odredbe Ustava kojim se to pravo ili sloboda jemči, uz obrazloženje tvrdnje da je povrijeđeno ustavno pravo ili sloboda, dostavljanjem ovjerenog prepisa pojedinačnog akta koji se osporava, a kojim je odlučeno o pravima ili obavezama njenog podnosioca i odgovarajućeg punomoćja za zastupanje za podnošenje ustavne žalbe, sa naznakom jedinstvenog matičnog broja

100

građana, dokaza da su iscrpljena sva pravna sredstva na koja je u odnosnoj pravnoj stvari podnosilac imao pravo u skladu sa zakonom, odnosno dokaza da nijesu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu prava i obaveza, kao i drugih dokaza od značaja za odlučivanje. Stoga, Ustavni sud je dopisom od 23. juna 2009. godine, obavijestio punomoćnika o svim nedostacima koji sprečavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi i naložio mu da, u ostavljenom roku, dostavi uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu. Istim dopisom upozoren je da će ustavna žalba biti odbačena, ukoliko se u ostavljenom roku ne otklone nedostaci koji onemogućavaju postupanje Suda po istoj.

Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe u ostavljenom roku nije dostavio uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu .

Kako u ostavljenom roku nijesu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, Sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 28 tačka 3 Zakona za njeno odbacivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 52/09 USTAVNI SUD CRNE GORE24. septembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD ĆE ODBACITI USTAVNU ŽALBU UKOLIKO PODNOSILAC NIJE OTKLONIO, U OSTAVLJENOM ROKU, NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Zoran Smolović, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Miodrag Latković i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 17. jula 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

N.U., iz Herceg Novog, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. 628/2008, od 16. decembra 2008. godine, zbog povrede člana 17 Ustava Crne Gore, a u vezi sa članom 6 Evropske konvencije kojim se garantuje pravično sudjenje, jer je Vrhovni sud Crne Gore donio navedenu presudu, a

101

nije se izjasnio ni na jednom revizijskom razlogu, s tim što je presuda donesena nekoliko dana po pristizanju u sud.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je: da se predlog, inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ustavna žalba i žalba ispituju u prethodnom postupku (član 24), da ako je podnesak kojim se inicira ili pokreće postupak nerazumljiv, nepotpun ili sadrži nedostatke koji onemućavaju postupanje po njemu zatražiće se od podnosioca podneska da te nedostatke otkloni u ostavljenom roku (član 25) i da će Ustavni sud odbaciti predlog, inicijativu, ustavnu žalbu i žalbu, odnosno drugi podnesak kojim se pokreće postupak, kad u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje (član 28 tačka 3).

Ispitujući u prethodnom postupku podnijetu ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da je podnesak nepotpun i da sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njemu.

Saglasno odredbama Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore od podnosioca ustavne žalbe je traženo da otkloni nedostatke u ostavljenom roku.

Naime, aktom Suda U. br. 78/09, od 14. maja 2009. godine, saglasno odredbama člana 23 stav 3, člana 50 stav 1 i člana 51 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore od podnosioca ustavne žalbe je zatraženo da istu dopuni tako što će dostaviti dokaz o danu dobijanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba. Takodje je traženo da se dostavi njegov jedinstveni matični broj, navede ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijedjeno, sa navodjenjem odredbe Ustava kojom se to pravo odnosno sloboda jemči, da podrobnije obrazloži razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava i preciznije obrazloži zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči.

Kako ni dopunjenim podneskom od 10. juna 2009. godine, podnosilac nije otklonio nedostatke koji onemogućavju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci, jer podnosilac žalbe u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje.

102

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U br. 78/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 17. jul 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO PODNOSILAC USTAVNE ŽALBE, U OSTAVLJENOM ROKU, NE OTLONI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, SUD ĆE JE ODBACITI (ODREDBA ČLANA 28 STAV 3 ZAKONA).

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.T., iz Plužina, podnio je preko svog punomoćnika Labuda Šljukića, advokata, iz Nikšića, ustavnu žalbu, zbog povrede ustavom zajemčenog prava tužioca na ravnopravnost građana pred sudovima i drugim organima.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

103

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba se može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1); da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijedjeno, sa navodjenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe i da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava iIi slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

U postupku prethodnog ispitivanja podneska, utvrdjeno je da ustavna žalba sadrži nedostatke koji onemogućavaju postupanje po njoj. Naime, ustavna žalba ne sadrži: podatke o prijemu odnosno dostavljanju pojedinačnog akta protiv kojeg je izjavljena ustavna žalba, jedinstveni matični broj gradjana, ljudsko pravo ili slobodu zajemčenu Ustavom za koje se tvrdi da je povrijedjeno sa navodjenjem odredbe Ustava kojom se to pravo odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, kao i zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči. Uz ustavnu žalbu nije dostavljen ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, kao i drugi dokazi od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.

Stoga je Sud dopisom obavijestio advokata Labuda Šljukića, iz Nikšića, koji je označen kao punomoćnik podnosioca ustavne žalbe, o svim nedostacima koji sprečavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi i naložio mu da u ostavljenom roku dostavi uredjenu i dopunjenu ustavnu žalbu. Dopis Suda je sadržao i upozorenje da će ustavna žalba biti odbačena ukoliko podnosilac ustavne žalbe u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke koji onemogućavaju postupanje Suda po istoj.

104

Kako, u ostavljenom roku nijesu otkonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje Suda po ustavnoj žalbi, Ustavni sud je utvrdio da, saglasno odredbi člana 28 tačka 3 Zakona, ustavnu žalbu treba odbaciti.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 26/09 i 93/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 24. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO USTAVNA ŽALBA SADRŽI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO ISTOJ, USTAVNI SUD ĆE JE ODBACITI, U SMISLU ODREDBE ČLANA 28 TAČKA 6 ZAKONA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 26. novembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Jovan Pejović, advokat, iz Herceg Novog, u ime Z.V., podnio je 11. avgusta 2009. godine, ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda, Rev. 579/2008, od 26. maja 2009.godine, zbog povrede prava iz člana 17 Ustava, a u vezi člana 6 Evropske konvencije, jer je Vrhovni sud nezakonito primjenio član 111 Zakona o radu.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje Suda po ovoj ustavnoj žalbi.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore« br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog

105

organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, da ustavnu žalbu u ime lica iz stava 1 ovog člana, na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti drugo lice (član 49 st. 1 i 2); da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe, da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

Iz citiranih odredaba čl. 48 i 49 Zakona, proizilazi da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. U skladu sa tim, samo ona ljudska prava i slobode koje su zajemčene Ustavom, smatraju se ustavnim pravima za čiju je povredu Ustavni sud nadležan da pruži zaštitu. Saglasno odredbi člana 55 Zakona, Ustavni sud ispituje samo one povrede ljudskog prava i slobode koje su istaknute u ustavnoj žalbi.

Stoga, Ustavni sud je aktom br Už-III br.42/09 od 19. oktobra. 2009. godine, obavijestio punomoćnika podnosioca ustavne žalbe o svim nedostacima koji sprečavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi i naložio mu da u roku od 15 dana, dostavi uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu.

Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe je dostavio podnesak - dopunu ustavne žalbe kojom nije otklonio nedostatke na koje mu je Sud svojim aktom ukazao. Naime, u dopuni je dostavljeno traženo punomoćje, kao i kopija dostavnice za lično dostavljanje, ali razlozi za tvrdnju da je povrijeđeno pravo iz člana 17 Ustava, nijesu dati saglasno odredbama Zakona o Ustavnom sudu, već je kao obrazloženje istog navedeno: »Vrhovni sud Crne Gore donio je nezakonitu presudu kojom je nezakonito i retroaktivno suprotno čl. 147 Ustava Crne Gore primjenio čl. 111 Zakona o radu«.

106

Kako ni dopunom ustavne žalbe nijesu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda po podnijetoj ustavnoj žalbi, jer nijesu navedeni ustavnopravni razlozi koji se mogu dovesti u vezu s povredom ili uskraćivanjem Ustavom zajamčenih prava i sloboda, Sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje i da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 28 tačka 6 Zakona za njeno odbacivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 42/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 26. novembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

UKOLIKO PODNOSILAC USTAVNE ŽALBE, U OSTAVLJENOM ROKU, PO ZAHTJEVU SUDA, NE OTKLONI NEDOSTATKE KOJI ONEMOGUĆAVAJU POSTUPANJE SUDA PO PODNIJETOJ ŽALBI, ISTA ĆE BITI ODBAČENA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Miodrag Latković na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 3 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 26. novembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

R.J., iz Plava, podnio je ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju Gž. br. 9/08, od 2. septembra 2008. godine i rješenja Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br. 611/2008, od 8. decembra 2008. godine.

107

U žalbi se, u suštini ističe, da mu je 16. avgusta 2004. godine, prestao radni odnos u »Elektroprivredi Crne Gore AD Nikšić« - Elektrodistribucija Berane i to kao invalidu III kategorije sa tjelesnim oštećenjem od 60% i smatra da ga poslodavac iz tih razloga nije mogao proglasiti tehnološkim viškom. U prilog navedenom navodi odredbu člana 117 stav 3 Zakona o radu, kojom je propisano da zaposlenom invalidu ne može prestati radni odnos, dok uz njegovu saglasnost ne ostvari jedno od prava iz člana 116 stav 1 Zakona o radu. U žalbi dalje ističe da se tužbom obratio Osnovnom sudu u Plavu koji je presudio da mu poslodavac isplati, na ime razlike za otpremninu, iznos naveden u žalbi, koju presudu je Viši sud u Bijelom Polju svojom presudom Gž. br. 349/08, od 2. septembra 2008. godine preinačio, a Vrhovni sud je po osnovu podnijete revizije tužioca protiv navedene presude Višeg suda u Bijelom Polju donio rješenje kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu, smatrajući da mu je na taj način povrijedjeno i pravo iz člana 68 Ustava Crne Gore, a koje se odnosi na zaštitu lica sa invaliditetom.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstva, da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva se da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1) da ustavna žalba mora da sadrži : ime i prezime, jedinstveni matični broj gradjana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijedjeno, sa navodjenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis pdnosioca ustavne žalbe da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

108

Iz citiranih odredaba čl. 48 i 49 Zakona, proizilazi da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. U skladu sa tim, samo ona ljudska prava i slobode koje su zajemčene Ustavom, smatraju se ustavnim pravima za čiju je povredu Ustavi sud dužan da pruži zaštitu. Saglasno odredbi člana 55 Zakona, Ustavni sud ispituje samo one povrede ljudskog prava i slobode koje su istaknute u ustavnoj žalbi.

U postupku prethodnog ispitivanja podneska utvrdjeno je da je ustavna žalba nepotpuna jer ne sadrži sve podatke neophodne za postupanje Suda propisane članom 23 stav 3, 50 stav 1 i 51 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.

Stoga je Ustavni sud dopisom, od 23. oktobra 2009. godine, obavijestio podnosioca ustavne žalbe, o svim nedostacima koji sprječavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi i naložio mu, da u ostavljenom roku dostavi uredjenu i dopunjenu ustavnu žalbu, sa upozorenjem da će ustavna žalba biti odbačena ukoliko u ostavljenom roku ne budu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje Suda po istoj.

Podnosilac ustavne žalbe, u ostavljenom roku, nije postupio po dopisu Ustavog suda kojim je od njega traženo, da dostavi dokaz o prijemu – dostavljanju pojedinačnog akta protiv kojeg je izjavio ustavnu žalbu, ovjereni prepis pojedinačnog akta, jedinstveni matični broj gradjana, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijedjeno, sa navodjenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, kao i zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči. Stoga je Sud utvrdio da su se stekli uslovi iz odredbe člana 28 tačka 3 Zakona o Ustavnom sudu da se podnijeta ustavna žalba odbaci.

Na osnovu iznijetog riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 68/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 26. novembar 2009. godine PREDSJEDNIK, P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

d) Nadležnost Suda za odlučivanje (ne radi se o ustavnoj žalbi, već o žalbi protiv sudskih

Akata i akata drugih organa (akti tužilaštva))

109

***

OSPORENIM RJEŠENJEM OSNOVNOG SUDA NE ODLUČUJE SE O USTAVNIM PRAVIMA I SLOBODAMA POJEDINCA, VEĆ O ISPUNJENOSTI PROCESNIH USLOVA STRANKE U POSTUPKU RASPRAVLJANJA ZAOSTAVŠTINE, U OSTAVINSKOM POSTUPKU, PRED NADLEŽNIM PRVOSTEPENIM SUDOM, PA SE NE MOŽE SMATRATI ODLUKOM U SMISLU ODREDBE ČLANA 48 ZAKONA O USTAVNOM SUDU PROTIV KOJE SE MOŽE IZJAVITI USTAVNA ŽALBA.

IMAJUĆI U VIDU DA SU OSTALI OSPORENI AKTI DONIJETI PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE, STEKLI SU SE USLOVI, U SMISLU ODREDBE ČLANA 93 ZAKONA O USTAVNOM SUDU DA SE PODNIJETA ŽALBA ODBACI.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Fetija Međedović, Miodrag Latković, Zoran Smolović, Đole Sekulović i Desanka Lopičić na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustavan Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. septembra 2009.godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

A.D., iz Kotora, koji zastupa A., I. i M.S. i P.D., iz Hrvatske, podnio je ustavnu žalbu protiv rješenja Osnovnog suda u Kotoru Posl.br. O 366/04, od 25. decembra 2007. godine, presude Vrhovnog suda Republike Crne Gore, Uvp. br. 84/2006, od 3. maja 2007.godine, rješenja Vrhovnog suda Uvp. br. 53/07, od 20. juna 2007.godine, i rješenja Upravnog suda, U br. 977/2006, od 19. oktobra 2006. godine i rješenja Komisije za izlaganje podataka o nepokretnosti i utvrđivanje stvarnih prava na nepokretnostima za KO Kotor II broj UP/I 0301-142/l-94, od 16. decembra 1994.godine. Podnosilac žalbe smatra da su osporenim aktima nadležni državni organi, rješavajući u postupcima utvrđivanja stvarnih prava na nepokretnostima radi raspravljanja zaostavštine, povrijedili pravni poredak.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

110

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijet protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom. S tim u vezi, samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravu ili slobodi podnosioca, jeste pojedinačni akt, u smislu citiranih odredaba Zakona o Ustavnom sudu, povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutim ustavnom žalbom, nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

Uvidom u osporene sudske odluke i drugu dokumentaciju, Ustavni sud je utvrdio slijedeće činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje ove ustavnopravne stvari - ustavna žalba je podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Kotoru Posl.br.O.366/04, od 25. decembra 2007. godine kojim je stavljeno van snage rješenje Suda Posl.br.O.366/04, od 8. decembra 2005. godine, jer punomoćje na osnovu kojeg se imenovani pojavljuje kao zastupnik nasljednih učesnika A., M. i I.S., te P.D., nije uredno ovjereno, a nasledni učesnici nijesu neposredno pred Sudom dali odgovarajuće izjave.

Navedenim rješenjem, po ocjeni Suda, se ne odlučuje o ustavnim pravima i slobodama pojedinca već o ispunjenosti procesnih uslova stranke u postupku raspravljanja zaostavštine, u ostavinskom postupku, pred nadležnim prvostepenim sudom, pa se ne može smatrati odlukom, u smislu odredbe člana 48 Zakona o Ustavnom sudu protiv koje se može podnijeti ustavna žalba.

111

Ustavnom žalbom su osporene odluke Vrhovnog i Upravnog suda kao i rješenje Komisije za izlaganje podataka o nepokretnosti za KO Kotor II, dakle, akata koji su doneseni u upravnom postupku koji je stranka vodila povodom utvrđivanja stvarnih prava na nepokretnostima. Međutim, navedeni akti su donijeti prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi, u smislu člana 93 Zakona o Ustavnom sudu da se podnijeta žalba odbaci, jer ne postoje Zakonom utvrđene procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 117/07 USTAVNI SUD CRNE GORE24. septembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

POJEDINAČNI AKTI NADLEŽNIH ORGANA DONESENI U POSTUPCIMA POKRENUTIM ZAHTJEVOM ZA PONAVLJANJE POSTUPKA, NE SMATRAJU SE POJEDINAČNIM AKTIMA PROTIV KOJIH JE USTAVNI SUD NADLEŽAN PRUŽITI ZAŠTITU KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE, JER SE U TIM POSTUPCIMA NE DONOSI ODLUKA O PRAVIMA I OBAVEZAMA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tač. 1 i 2 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. septembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a zl o ž e nj e

D.N., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu i dopunu žalbe izjavljenu protiv presude Upravnog suda, U. broj 1189/2006, od 6. juna 2007. godine, rješenja tog Suda, U.br. 920/2007, od 28 decembra 2008. godine, kao i presude Vrhovnog suda, Uvp. br. 69/2007, od 25. januara 2008. godine U žalbi se navodi da su mu tim aktima povrijeđena

112

prava na pravično i javno suđenje, propisano članom 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na djelotvoran pravni lijek, propisano članom 13 Konvencije i Ustavom Crne Gore. Predlaže da Sud obustavi izvršenje osporenih presuda.

Ocjenjujući navode i razloge iznijete u ustavnoj žalbi u odnosu na osporene akte sudova i odgovarajuće ustavne i zakonske odredbe, Ustavni sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Presudom Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br. 69/2007, od 25. januara 2008. godine, koja se žalbom osporava, odbijen je, kao neosnovan, Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – Presude Upravnog suda Crne Gore, U. br. 1189/2006, od 6. juna 2007. godine, izjavljen zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka, iz razloga što je presuda zasnovana na relevantnom i pouzdanom činjeničnom utvrđenju, pravilnoj ocjeni dokaza i zakonitom materijalno – pravnom osnovu, jer je upis prava, koji žalilac osporava, izvršen na osnovu kupoprodajnog ugovora i aneksa tog ugovora, gdje se on kao prodavac saglasio da se kupac uknjiži kao vlasnik prava svojine na spornoj nepokretnosti.

Osporenim Rješenjem Upravnog suda Crne Gore, U.br. 920/2007, od 28 decembra 2008. godine, odbačen je Zahtjev za ponavljanje postupka okončanog presudom tog Suda, U. br. 1189/2007, od 6. juna 2007. godine. U obrazloženju rješenja se navodi da je ponavljanje postupka vanredni pravni lijek, predviđen odredbama člana 47 Zakona o upravnom sporu, u kojem su bliže određeni razlozi za ponavljanje postupka, između ostalog, zbog novih činjenica ili dokaza koji bi, da su bili iznijeti ili upotrijebljeni u ranijem postupku, doveli do povoljnijeg rješavanja spora za stranku, ali da se taj razlog može koristiti samo ako je sam sud utvrđivao činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja riješio upravni spor, čije je ponavljanje traženo. Osporenom presudom Upravnog suda, U. br. 1189/2006, od 6. juna 2007. godine, tužba je odbijena jer je, po ocjeni Suda, prvostepeni organ pravilno postupio kada je donio rješenje, a tuženi organ pravilno našao da je žalba izjavljena na ovo rješenje neosnovana, ističući da pravilno tuženi organ nalazi da je ovlašćen da cijeni samo da li je podneseni ugovor sačinjen u skladu sa zakonom, a da nije ovlašćen da cijeni pravnu valjanost ugovora.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Evropskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je: da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona (član 6 stav 1).

113

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju se blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odredbama Zakona o Ustavnom sudu propisano je, između ostalog, da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, da protiv pojedinačnog akta ustavnu žalbu može izjaviti svako lice, ako mu je tim aktom povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom.

Ustavnom žalbom se osporava presuda Vrhovnog suda, Uvp.br.69/07, kojom je odbijen zahtjev za vanredno ispitivanje sudske odluke, koja je donijeta 25. januara 2008. godine, a ustavna žalba protiv nje je podnesena 27. februara 2009. godine, dakle, nakon proteka roka iz člana 50 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu, pa su, po ocjeni Ustavnog suda, ispunjeni uslovi da se žalba, i u ovom dijelu, odbaci.

Žalba je blagovremeno izjavljena protiv Rješenja Upravnog suda, U br. 920/2007, od 28.decembra 2008. godine, kojim je odbačen Zahtjev za ponavljanje upravnog postupka pravosnažno završenog presudom Upravnog suda, jer je Sud ocijenio da tužilac nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka. Iz odredbe člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, proizilazi da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta zbog povrede prava i sloboda koje su zajemčene Ustavom, a članom 6 stav 1 Evropske konvencije, pored ostalog, je propisano da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama, ima pravo na pravičnu i

114

javnu raspravu, u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Saglasno navedenom, pojedinačni akti nadležnih organa, koji su doneseni u postupcima pokrenutim zahtjevom za ponavljanje postupka, u konkretnom slučaju osporeno rješenje, po pravilu se ne smatraju pojedinačnim aktima protiv kojih je Ustavni sud nadležan pružiti ustavno-sudsku zaštitu, jer se u tim postupcima ne donosi odluka o pravima i obavezama. Naime, o pravima i obavezama prethodno je već pravosnažno odlučeno u postupku čije se ponavljanje traži, a protiv tih su odluka stranke imale pravo podnijeti Ustavnom sudu žalbu radi zaštite ustavnih prava. U konkretnom slučaju, osporenim Rješenjem Upravnog suda odlučivalo se samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u smislu člana 47 Zakona o upravnom sporu.

O pravima i obavezama podnosioca žalbe odlučeno je pravosnažnom presudom Upravnog suda, U.br. 1189/06, od 6. juna 2007. godine, koju je, takođe, podnosilac žalbe osporio. Ovom presudom odbijena je tužba podnosioca žalbe, jer je Sud utvrdio da je neosnovana. Presuda je donijeta 6. juna 2007. godine, dakle, prije donošenja novog Ustava Crne Gore, zbog čega je po ocjeni Ustavnog suda treba odbaciti. Naime, Zakonom o Ustavnom sudu odredbom člana 93, propisano je da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Kako ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje Suda, nijesu ispunjeni ni procesni uslovi za donošenje privremene naredbe – obustave izvršenja osporenih odluka, saglasno odredbi člana 150 stav 2 Ustava Crne Gore.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U. br. 90/07 i 47/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 24. septembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

U KONKRETNOM PREDMETU USTAVNA ŽALBA NIJE DOPUŠTENA, JER OSPORENO MIŠLJENJE KOMISIJE O UTVRĐIVANJU KONVLIKTA INTERESA NIJE POJEDINAČAN PRAVNI AKT PROTIV KOJEG JE DOPUŠTENO IZJAVITI USTAVNU ŽALBU, ZBOG POVREDE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA ZAJEMČENIH USTAVOM.

IMAJUĆI U VIDU DA USTAVNA ŽALBA NE SADRŽI PODATKE PROPISANE ODREDBOM ČLANA 51 STAV 1 ZAKONA O USTAVNOM SUDU, A KAKO PODNOSILAC U OSTAVLJENOM ROKU NIJE POSTUPIO PO ZAHTJEVU SUDA I ISTU DOPUNIO, STEKLI SU SE USLOVI ZA ODBACIVANJE.

115

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Zoran Smolović, Miodrag Latković, Fetija Međedović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.Ć., iz Podgorice, podnijela je ustavnu žalbu protiv Mišljenja, koje je dala Komisija za utvrđivanje konflikta interesa, br. 1438/2, od 30. marta 2007. godine. U žalbi se navodi da su Odlukom o obrazovanju Nacionalne komisije za implementaciju Akcionog plana za sprovođenje programa borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, u Komisiju imenovani članovi Vlade, sudije, tužioci i podnosilac žalbe; da je Komisija za utvrđivanje konflikta interesa donijela odluke da članovi Nacionalne komisije, koji su članovi Vlade, sudije i tužioci obavljaju samo poslove iz svoje nadležnosti i da zato nijesu javni funkcioneri, u smislu odredbe člana 2 stav 2 Zakona o konfliktu interesa, a da je osporenim Mišljenjem Komisija ocijenila da je podnosilac žalbe, kao član Nacionalne komisije javni funkcioner, zbog čega je povrijeđen član 15 Ustava.

Ustavni sud je, nakon razmatranja navedene ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu da se ustavna žalba odbaci.

Osporenim aktom, Komisija za konflikt interesa, dala je Mišljenje kojim ocjenjuje da je V.Ć., kao član Nacionalne komisije, javni funkcioner, u smislu odredbe člana 2 stav 2 Zakona o konfliktu interesa.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u

116

postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48).

Iz citiranih odredaba Ustava proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Odredbama čl. 48 i 49 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, uređeno je da svako lice može nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom.

U konkretnom predmetu, ustavna žalba nije dopuštena. Naime, osporeno Mišljenje Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, po ocjeni Ustavnog suda, nije pojedinačni akt protiv kojeg je dopušteno podnijeti ustavnu žalbu zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom. Ovo zbog toga, što se osporenim aktom ne uređuje konkretan pravni odnos, već se daje tumačenje o primjeni konkretne odredbe Zakona o konfliktu interesa.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 100/07 USTAVNI SUD CRNE GORE 8. maja 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

RJEŠENJE DONESENO U POSTUPKU ODLUČIVANJA O PRIVREMENOJ MJERI U KOJEM JOŠ NIJE DONIJETA SUDSKA ODLUKA, NIJE POJEDINAČAN AKT PROTIV KOGA SE MOŽE IZJAVITI USTAVNA ŽALBA, U SMISLU ODREDBE ČLANA 48 ZAKONA O USTAVNOM SUDU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Fetija Međedović, Zoran Smolović, Miodrag Latković, Đole Sekulović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 17. jula 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

117

ODBACUJE SE ustavna žalba izjavljena protiv Rješenja Višeg suda u Podgorici, Gž. br. 3100/07, od 11. januara 2008. godine.

O b r a z l o ž e nj e

R.P., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv Rješenja, navedenog u izreci, kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Podgorici I. br. 2509/07, od 10. decembra 2007. godine, a žalba protivnika obezbjeđenja, odbijena kao neosnovana, navodeći da su tim rješenjem povrijeđena ljudska prava i slobode zajemčene članom 1 stav 2, čl. 6 i 9, članom 17 stav 1 i članom 32 Ustava Crne Gore i prava iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer Viši sud nije ocijenio ožalbene navode koji su se odnosili na povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, koja su, po ocjeni žalioca, od značaja za odlučivanje; da nije označio razloge koje je uzeo po službenoj dužnosti; da je suđenje bilo nepravično i da je zasnovano na neprihvatljivim dokazima, koje je sud mimo zakona izveo po svom nahođenju, bez inicijative stranaka i da pravo na pravično suđenje uključuje i pravo na obrazloženu presudu i prihvatljivost dokaza, tj. načina na koji su dokazi razmatrani kao bitnom elementu kod odlučivanja da je suđenje bilo pravično.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, za njeno odbacivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom(član 48).

Podnosilac ustavne žalbe osporava Rješenje Višeg suda u Podgorici Gž. br. 100/07, od 11. januara 2008. godine, kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Podgorici kojim se odbija prijedlog za određivanje privremene mjere, kojim je predlagač obezbjeđenja tražio da se zabrani protivnicima obezbjeđenja Glavnog grada Podgorice i Republici Crnoj Gori – Vladi Republike Crne Gore – Ministarstvu odbrane raspolaganje tj. otuđenje i opterećenje određenih nekretnina.

118

Iz citiranih Ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Uvidom u dostavljene odluke utvrdili smo da je rješenjem Osnovnog suda u Podgorici I.br.2509/07, od 10. decembra 2007. godine, odbijen predlog za određivanje privremene mjere, da je protiv tog rješenja izjavljena žalba predlagača obezbjeđenja Višem sudu u Podgorici, koji je Rješenjem Gž. Br. 3100/07, od 11. januara 2008. godine potvrdio rješenje o odbijanju privremene mjere.

Jedna od procesnih pretpostavki za postupanje Ustavnog suda je da se ustavne žalbe podnose protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.Međutim, predmetna ustavna žalba odnosi se na postupak o određivanju privremene mjere, kao sredstva vremenski ograničenog trajanja spornog odnosa postupka koji je u toku i u kojem tek treba da se donese sudska odluka.

Osporeno Rješenje , po ocjeni Suda, nije pojedinačni akt protiv kojeg se, saglasno članu 48 Zakona, može podnijeti ustavna žalba, jer samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o suštini stvari, koja je predmet spora, je pojedinačni akt povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom žalbom, nadležan štititi ljudska prava i slobode podnosioca žalbe.

Budući da je osporeno Rješenje doneseno u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri u kojem još nije donijetia sudska odluka, to je Ustavni sud utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U. br. 51/08 USTAVNI SUD CRNE GORE17. jula 2009 godine PREDSJEDNIKP o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

119

***

ODLUKA KOJOM SE DELEGIRA MJESNA NADLEŽNOST JE SUDSKA RADNJA KOJA JE REGULISANA PRAVILIMA PROCESNOG PRAVA, ALI TO NIJE SUDSKA PARNIČNA RADNJA PROTIV KOJE BI MOGLA BITI DOPUŠTENA USTAVNA ŽALBA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Fetija Međedović, Miodrag Latković, Zoran Smolović, Desanka Lopičić i Đole Sekulović, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 25. marta 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

R.B., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv Rješenja Vrhovnog suda Crne Gore R.I. br. 17/08, od 4. marta 2008. godine, navodeći da je tim rješenjem usvojen predlog za delegaciju nadležnosti i određivanju da u predmetu Osnovnog suda u Podgorici P.br. 3231/07, postupa Osnovni sud u Kolašinu, što ne daje tužiocu pravo na pravni lijek, pa se ima smatrati da su iscrpljena sva pravna sredstva protiv predmetnog rješenja; da je Vrhovni sud pogrešno primijenio odredbe člana 66 Zakona o parničnom postupku koje regulišu određivanje mjesne nadležnosti, kao i odredbe člana 26 tačka 4 Zakona o sudovima, zbog čega su povrijeđene odredbe člana 17 stav 2, člana 19, člana 118 st. 1 i 2 člana 124 st. 1 i 2 Ustava Crne Gore, kao i odredbe čl. 20 i 21 Povelje osnovnih prava Evropske Unije, u vezi sa članom 9 i članom 118 stav 2 Ustava Crne Gore.

Ustavni sud je, nakon razmatranja navedene ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu da se ustavna žalba odbaci.

120

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijet protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom (član 49 stav 1); da ustavna žalba mora da sadrži ime i prezime, jedinstveni matični broj građanina, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojim se to pravo, odnosno sloboda jamči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi il uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe, uz ustavnu žalbu podnosi ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04 i 76/06) propisano je da Vrhovni sud može, na predlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi (član 66).

Ustavna žalba je izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda Crne Gore R.I.br. 17/08, od 4. marta 2008. godine, kojim je usvojen predlog za delegaciju nadležnosti i određeno da u predmetu Osnovnog suda u Podgorici, P.br. 3231/07, postupa Osnovni sud u Kolašinu.

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda, koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne

121

samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom.

Ustavna žalba nije pravno sredstvo u sastavu redovnih ili vanrednih pravnih ljekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata, radi zaštite ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravu ili obavezi podnosioca, jeste pojedinačni akt u smislu citiranih odredaba Zakona o Ustavnom sudu, povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutim ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

Delegacija nadležnosti je institut procesnog prava, prema kojem viši sud određuje da u jednoj pravnoj stvari postupa drugi, stvarno nadležni sud, a ne onaj koji bi za tu pravnu stvar bio redovno, mjesno nadležan po zakonu.

Na osnovu odredbbe člana 66 Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je ovlašćen da odluči o prenošenju mjesne nadležnosti jednog suda na drugi sud radi lakšeg vođenja postupka ili drugih važnih razloga. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem nije odlučeno o tužbenom zahtjevu tužilaca, već je odlučeno o predlogu Osnovnog suda u Podgorici za delegaciju nadležnosti. Odluka kojom se delegira nadležnost je sudska radnja koja je regulisana pravilima procesnog prava, ali to nije sudska parnična radnja, pa, stoga, protiv te odluke nije ni dopuštena žalba.

Kako je osporeno Rješenje kojim je delegirana mjesna nadležnost suda, donijeto u procesnoj funkciji, to, po ocjeni Ustavnog suda, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu odredbe člana 48 Zakona, pa ne postoje procesne pretpostavke za postupanje Ustavnog suda po odnosnoj ustavnoj žalbi.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u dispozitivu.

U.br. 58/08 USTAVNI SUD CRNE GORE25. mart 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

122

OSPORENO RJEŠENJE, KOJIM JE DELEGIRANA MJESNA NADLEŽNOST, DONIJETO U PROCESNOJ FUNKCIJI, NIJE POJEDINAČAN AKT, U SMISLU ODREDBE ČLANA 48 ZAKONA, PA NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA POSTUPANJE SUDA PO PODNIJETOJ ŽALBI.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopiči, Đole Sekulović, Miodrag Latković, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 26. februara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

R. i R.S., iz Podgorice, podnijeli su ustavnu žalbu protiv rješenja Vrhovnog suda Crne Gore R.I.br.342/08 od 27 februara 2008. godine.

U žalbi i njenoj dopuni se navodi: da je navedenim rješenjem usvojen predlog za delegaciju nadležnosti i određeno da u predmetu P.br. 2714/07 Osnovnog suda u Podgorici, postupa Osnovni sud u Kolašinu; da Vrhovi sud ovim rješenjem ne daje tužiocima pravo na pravni lijek, pa se ima smatrati da su iscrpljena pravna sredstva protiv predmetnog rješenja; da je Vrhovni sud pogrešno primjenio odredbe člana 66 Zakona o parničnom postupku koje regulišu određivanje mjesne nadležnosti, kao i odredbe člana 26 tačka 4 Zakona o sudovima, zbog čega su povrijeđene odredbe člana 17 stav 2, čl.19, 118 st.1 i 2 i člana 124 stav 1 Ustava, kao i odredbe čl. 20 i 21 stav 1 Povelje osnovnih prava Evropske unije.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore («Službeni list Crne Gore« br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih

123

sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1); da ustavna žalba mora da sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, prebivalište ili boravište i adresu, odnosno naziv i sjedište podnosioca ustavne žalbe, broj i datum akta protiv kojeg je ustavna žalba izjavljena i naziv organa koji ga je donio, ljudsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povrijeđeno, sa navođenjem odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči, razloge ustavne žalbe sa navodima o povredi ili uskraćivanju prava, zahtjev o kojem Ustavni sud treba da odluči i potpis podnosioca ustavne žalbe; da se uz ustavnu žalbu podnosi i ovjereni prepis osporenog pojedinačnog akta, dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, kao i drugi dokazi od značaja za odlučivanje (član 51) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

Zakonom o parničnom postupku («Službeni list Republike Crne Gore« br. 22/04 i 76/06) propisano je da Vrhovni sud može, na predlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi (član 66).

Ustavna žalba je izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda Crne Gore R.I.br. 342/08, od 27. februara 2008. godine, kojim je za postupanje u predmetu Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2714/07, u pravnoj stvari tužilaca R. i R.S., iz Podgorice, kao drugi stvarno nadležan sud, određen Osnovni sud u Kolašinu.

Prema citiranim odredbama čl. 48 i 49 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, svako lice može po iscrpljivanju svih djelotvornih pravnih sredstava podnijeti Ustavnom sudu ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom.

Ustavna žalba nije pravno sredstvo u sastavu redovnih ili vanrednih pravnih ljekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata radi zaštite ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. U skladu sa navedenim, samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravu ili obavezi podnosioca, jeste pojedinačni akt u smislu citiranih odredaba Zakona, povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutim ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom. To znači da se pojedinačnim aktom iz člana 48 stav 1 Zakona smatra sudska odluka kojom je odlučeno o glavnoj stvari u sudskom potupku.

124

Delegacija nadležnosti je institut procesnog prava, prema kojem viši sud određuje da u jednoj pravnoj stvari postupa drugi, stvarno nadležni sud, a ne onaj koji bi za tu pravnu stvar bio, redovno, mjesno nadležan po zakonu.

Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 66 Zakona o parničnom postupku ovlašćen da odluči o prenošenju mjesne nadležnosti jednog suda na drugi sud radi lakšeg vođenja postupka ili drugih važnih razloga. U konkretnom slučaju, osporenim Rješenjem nije odlučeno o tužbenom zahtjevu tužilaca, već je odlučeno o predlogu Osnovnog suda, u Podgorici za delegaciju nadležnosti. Osporeno Rješenje je akt sudske uprave, a ne akt kojim se vrši funkcija suđenja, jer se radi o sudskoj radnji koja je regulisana pravilima procesnog prava.

Kako je osporeno Rješenje, kojim je delegirana mjesna nadležnost suda, donijeto u procesnoj funkciji, to po ocjeni Ustavnog suda, nije pojedinačni akt, u smislu odredbe člana 48 Zakona, pa ne postoje procesne pretpostavke za postupanje Ustavnog suda po odnosnoj ustavnoj žalbi.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 65/08 USTAVNI SUD CRNE GORE26. februar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

RJEŠENJE DONESENO O POSTUPKU ODLUČIVANJA O PRIVREMENOJ MJERI U POSTUPKU U KOME JOŠ NIJE DONIJETA SUDSKA ODLUKA, NIJE POJEDINAČNI AKT PROTIV KOGA SE MOŽE IZJAVITI USTAVNA ŽALBA U SMISLU ODREDBE ČLANA 48 ZAKONA O USTAVNOM SUDU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije –Miodrag Latković, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović i Đole Sekulović,

125

na osnovu Ustavni sud Crne Gore, na osnovu odredaba člana 149 stav 1tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08), na sjednici od 17. jula 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.U., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Upravnog suda Crne Gore Upm. br. 20/2008, od 15. maja 2008. godine, navodeć da je Upravni sud prekršio odredbe čl. 6 i 10 stav 2 Ustava Crne Gore, jer je odbacujući zahtjev za izdavanje privremene mjere, osporenim rješenjem, povrijedio njegova garantovana prava iz člana 17 stav 2 i čl. 19 i 20 Ustava.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstva i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva se da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48).

Uvidom u dostavljenu žalbu i osporeno Rješenje utvrdili smo da je podnosilac žalbe, podnio Upravnom sudu Crne Gore žalbu na Rješenje istog suda Upm. br. 17/2008, od 29. aprila 2008. godine, kojim je odbačen njegov zahtjev za donošenje privremene mjere. Upravni sud Crne Gore u obrazloženju Rješenja koje se osporava, navodi da ožalbenim rješenjem nije odlučeno o tužbi, već o zahtjevu za donošenje privremene mjere, o kojem na osnovu člana 14 stav 2 Zakona o upravnom sporu odlučuje predsjednik vijeća.

Iz citiranih ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi podnijetoj protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

126

Ispitujući žalbu u prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vodjenje postupka i odlučivanje.

Naime, jedna od procesnih pretpostavki za postupanje Ustavnog suda je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Medjutim, predmetna ustavna žalba odnosi se na postupak o odredjivanju privremene mjere, kao pravnog sredstva koje je vremenski ograničenog trajanja, u postupku odlučivanja o predmetu spora koji je u toku i o kojem tek treba da se donese sudska odluka. Prema tome, osporeno rješenje nije pojedinačni akt protiv kojeg se, saglasno članu 48 Zakona, može podnijeti ustavna žalba, jer samo ona odluka, kojom je nadležni organ meritorno odlučio o suštini koja je predmet spora, je pojedinačni akt u smislu člana 48 Zakona.

Budući da je osporeno Rješenje doneseno u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri u postupku u kojem još nije donesena sudska odluka, to je Ustavni sud utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U br. 100/08 USTAVNI SUD CRNE GORE 17. jula 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD JE NADLEŽAN DA ODLUČUJE SAMO O USTAVNIM ŽALBAMA PODNIJETIM PROTIV POJEDINAČNIH AKATA DRŽAVNIH ORGANA, ORGANA DRŽAVNE UPRAVE, ORGANA LOKALNE SAMOUPRAVE, ILI PRAVNIH LICA KOJA VRŠE JAVNA OVLAŠĆENJA, ZBOG POVREDE PRAVA I SLOBODA ZAJEMČENIH USTAVOM, A NE I O USTAVNIM ŽALBAMA PODNIJETIM PROTIV POJEDINAČNIH AKATA DRUGIH PRAVNIH LICA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 1 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 16. aprila 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

127

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

H.V., iz Kotora, podnijela je ustavnu žalbu protiv Odluke Crnogorsko-Italijanskog kulturnog udruženja »Dante Alighieri«, iz Kotora, od 15. maja 2008. godine, zbog povrede Ustavom garantovanih prava, jer je osporena Odluka donijeta na sjednici Skupštine tog udruženja, koja je, suprotno odredbama Statuta, sazvana u njenom odsustvu i ona smijenjena sa funkcije predsjednika Udruženja.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom i da ustavnu žalbu u ime lica iz stava 1 ovog člana, na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti drugo lice (član 49 st. 1 i 2).

Zakonom o nevladinim organizacijama (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 27/99, 30/02 i 11/07) propisano je da su nevladine organizacije, u smislu ovog zakona, nevladina udruženja i nevladine fondacije (član 1 stav 2) i da je nevladino udruženje neprofitna organizacija sa članstvom, koju osnivaju domaća i strana fizička i pravna lica, radi ostvarivanja pojedinačnih ili zajedničkih interesa ili radi ostvarivanja i afirmisanja javnog interesa (član 2).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, da iscrpljivanje

128

svih djelotvornih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom, da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica, koje vrši javna ovlašćenja, povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom i da ustavnu žalbu u ime tog lica, a na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti i drugo lice.

Iz Zakona o nevladinim organizacijama proizilazi da su nevladine organizacije nevladina udruženja i nevladine fondacije, da je nevladino udruženje neprofitna organizacija sa članstvom, koju osnivaju domaća i strana fizička i pravna lica, radi ostvarivanja pojedinačnih ili zajedničkih interesa ili radi ostvarivanja i afirmisanja javnog interesa.

Predmetna žalba podnijeta je protiv pojedinačnog akta koji je donijela Skupština

Crnogorsko-Italijanskog kulturnog udruženja »Dante Alighieri«, koje ima status pravnog lica i registrovano je u Registru nevladinih organizacija dana 30. juna 2004. godine, pod rednim brojem 02-2764/04. Sud je utvrdio da to udruženje nije pravno lice koje vrši javna ovlašćenja u smislu odredaba člana 48 Zakona o Ustavnom sudu. Saglasno citiranim odredbama Zakona o Ustavnom sudu, Sud je nadležan da odlučuje samo o ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja, zbog povreda prava i sloboda zajemčenih Ustavom, ali ne i ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata drugih pravnih lica.

Na osnovu izloženog Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi iz odredaba člana 28 tačka 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se predmetna žalba odbaci, zbog nenadležnosti.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 126/08 USTAVNI SUD CRNE GORE16. april 2009. godine PREDSJEDNIK, P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

RJEŠENJE O IZUZEĆU SUDIJE NE PREDSTAVLJA POJEDINAČAN AKT DRŽAVNOG ORGANA PROTIV KOGA SE MOŽE IZJAVITI USTAVNA ŽALBA.

129

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Miodrag Latković i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 18. juna 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba izjavljena protiv Rješenja Vrhovnog suda Crne Gore Su VI br. 104/08, od 22. oktobra 2008. godine.

O b r a z l o ž e nj e

D.N., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Vrhovnog suda Crne Gore, navedenog u izreci, kojim se kao neosnovan odbija zahtjev za izuzeće predsjednika Upravnog suda Crne Gore. Smatra da su mu ovakvim postupanjem povrijeđena prava iz čl. 9 i 32 Ustava Crne Gore, pa predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, ukine osporeno rješenje o izuzeću i izuzme predsjednika Upravnog suda iz odlučivanja u predmatima U.br. 920/07 i U.br. 45/08.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstva, da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04 i 76/06) je propisano: da sudija ne može da sudi ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (član 69); da izuzeće mogu da traže i stranke (član 71 stav 1); da ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda i da protiv riješenja kojim se zahtjev za izuzeće

130

odbija nije dozvoljena posebna žalba (član 73 st. 2 i 5); da se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (član 366 stav 1 tačka 1); da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji se po zakonu morao izuzeti, odnosno koji je rješenjem Suda bio izuzet (član 367 stav 2 tačka 2); da se revizija može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 367 stav 2, osim tačke 5 (član 400 stav 1 tačka 1).

Iz citiranih odredaba Ustava Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Odredbama čl. 48 i 49 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore propisano je da svako lice može nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa držvne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijedjeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da institut izuzeća sudije treba da obezbijedi svakome da o njegovim pravima i obavezama odlučuje nepristrasan sud, što je jedna od garancija prava na pravično i javno sudjenje zajemčeno članom 32 Ustava. Međutim, o pravima i obavezama stranaka u parničnom postupku sud odlučuje presudom, a ne rješenjem o izuzeću. Rješenje o izuzeću je jedno od procesnih rješenja koje sud donosi u parničnom postupku i protiv koga nije dozvoljena posebna žalba. Učestvovanje sudije koji je po zakonu morao biti izuzet u donošenju presude predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, zbog koje se mogu izjaviti žalba i revizija protiv presude, a po iscrpljivanju ovih pravnih sredstava i ustavna žalba, u slučaju da je navedena povreda pravila parničnog postupka dovela do povrede prava na pravično sudjenje. Polazeći od iznijetog, Ustavni sud je ocijenio da rješenje o izuzeću ne predstavlja pojedinačni akt državnog organa protiv koga se može izjaviti ustavna žalba, pa je ustavnu žalbu odbacio, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U br. 178/08 USTAVNI SUD CRNE GORE 18. jun 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

131

***

USTAVNA ŽALBA, KOJOM SE TRAŽI OD USTAVNOG SUDA DA POSTUPA KAO INSTANCIONI SUD U ODNOSU NA VRHOVNI SUD U PARNIČNIM PREDMETIMA, JE NEDOPUŠTENA, JER ODLUČIVANJE PO ISTOJ NE SPADA U USTAVOM PROPISANU NADLEŽNOST USTAVNOG SUDA UTVRĐENU ČLANOM 149 STAV 1 TAČKA 3 USTAVA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Fetija Međedović, Zoran Smolović, Desanka Lopičić i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.Ć., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 428/08, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je u momentu proglašenja invalidnosti bio šef servisa sa završenom višom stručnom spremom, da je protiv takvog rasporeda tužitelj vodio spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, da je presudom tog suda Prs.br. 522/92, koja je potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br. 1968/3, poništeno rješenje tuženika br. 756, od 2. juna 1992. godine, kojim je tužilac raspoređen na radno mjesto konobara, da je tužilac procesuirao izvršenje pored Osnovnim sudom u Podgorici I.br. 149/94, kojim je tužitelj tražio da se rasporedi na odgovarajuće poslove sa višom spremom, koje nije izvršeno, da tuženik nije tužitelju omogućio rad na radnom mjestu više stručne spreme koja je odgovarajuća njegovoj stručnoj spremi i njegovim radnim sposobnostima, kao invalida rada treće

132

kategorije, već mu je samo nuđeno radno mjesto konobara i ističe da su pisani dokazi pogrešno cijenjeni na štetu tužioca, da su svi sudovi odbili njegov zahtjev na zaradu i rad, a zbog neizvršenja presude tužitelj je bio prinuđen da koristi plaćeno odsustvo sa posla i zbog svega toga predlaže da Ustavni sud preinači presudu prvostepenog i drugostepenog suda i dosudi tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 5.635,93€, sa pripadajućom kamatom počev od 27. maja 2004. godine.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa zakonom (član 50 stav 1) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Zakonom o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04) propisano je da su vanredni pravni ljekovi revizija (član 397), zahtjev za zaštitu zakonitosti (član 416) i ponavljanje postupka (član 421).

Podnosilac smatra da su osporenom presudom pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava u svim fazama postupka.

Iz citiranih odredaba Ustava proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Sledstveno tome, Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore propisano je da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom. Iz citiranih odredaba Zakona o parničnom postupku proizilazi da su vanredni pravni ljekovi revizija, zahtjev za zaštitu zakonitosti i ponavljanje postupka.

133

Imajući u vidu da predmetna ustavna žalba, po svojoj formi i sadržini, nema karakter ustavne žalbe, već se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i od Ustavnog suda traži da postupa kao instancioni sud u odnosu na Vrhovni sud u parničnim predmetima, što nije Ustavom propisana nadležnost ovog Suda utvrđena članom 149 stav 1 tačka 3 Ustava da odlučuje o povredi ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, pa sa tih razloga, Ustavni sud je ocijenio da, saglasno članu 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, žalbu treba odbaciti kao nedopuštenu.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 36/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 28. maja 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

KOŠARKAŠKI SAVEZ NIJE PRAVNO LICE KOJE VRŠI JAVNA OVLAŠĆENJA, PA, USTAVNA ŽALBA PODNIJETA PROTIV POJEDINAČNOG AKTA TOG LICA NE MOŽE BITI PREDMET USTAVNO-SUDSKE ZAŠTITE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Miodrag Latković i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 1 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Košarkaški klub »Ibon Nikšić«, iz Nikšića, podnio je ustavnu žalbu protiv Odluke Komesara Opportunity lige, br. 570, od 15. decembra 2008. godine. U žalbi navode da je taj klub isključen iz takmičenja I A MCKL Lige, za sezonu 2008/2009. godinu i kažnjen prebacivanjem u II MCKL iste Lige, za sezonu 2009/2010. godine; da su poništeni dosadašnji rezultata Kluba; da su osporenom Odlukom grubo narušena prava Kluba, propisi Košarkaškog saveza Crne Gore i ustavna prava; predlažu da Ustavni sud poništi

134

osporenu Odluku, naredi da se otklone posledice proizašle iz tog akta i obustavi izvršenje osporene Odluke, do donošenja konačne odluke Suda.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom i da ustavnu žalbu u ime lica iz stava 1 ovog člana, na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti drugo lice (član 49 st. 1 i 2).

Zakonom o sportu (»Službeni list Republike Crne Gore«, br.49/04 i »Službeni list Crne Gore«, br. 13/07) propisano je: da su oblici organizovanja sporta sportski klub (amaterski i profesionalni), sportski savez, savez sportova i Crnogorski olimpijski komitet, da su oblici organizovanja sporta i: sport u školi, studentski sport, sportska rekreacija i sport invalida i da su sportske organizacije iz st. 1 i 2 ovog člana, izuzev profesionalnog sportskog kluba, neprofitna pravna lica (član 12); da radi ostvarivanja zajedničkih interesa u određenom sportu, sportski klubovi istog sporta mogu osnovati sportski savez; da crnogorski sportski savez mogu osnovati najmanje tri sportska kluba koja djeluju na teritoriji Crne Gore, odnosno dva opštinska sportska saveza istog sporta i da se u Crnoj Gori za isti sport može osnovati samo jedan crnogorski sportski savez (član 21 st.1, 3 i 5) i da se sportska organizacija upisuje u registar kada organ državne uprave nadležan za poslove sporta utvrdi da su ispunjeni uslovi za obavljanje sportske djelatnosti propisani ovim zakonom; da organ iz stava 1 ovog člana vodi registar sportskih organizacija i da upisom u Registar iz stava 2 ovog člana sportska organizaicja, osim profesionalnog kluba, stiče svojstvo pravnog lica (član 38 st. 1, 2 i 3).

Statutom Košarkaškog saveza Crne Gore propisano je: da je Košarkaški savez Crne Gore samostalni i dobrovoljni savez osnovnih košarkaških organizacija (klubova) koje su se udružile u cilju utvrđivanja opšteg razvoja i unaprijeđenja košarkaškog sporta

135

u Crnoj Gori (član 1) i da je Košarkaški savez Crne Gore društveno – sportska neprofitabilna organizacija i djeluje na području Republike Crne Gore (član 2).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom, da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica, koje vrši javna ovlašćenja, povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom i da ustavnu žalbu u ime tog lica, a na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti i drugo lice.

Iz citiranih odredaba Zakona o sportu proizilazi da su tim zakonom utvrđeni oblici organizovanja sportskih organizacija, između ostalih, i sportskih saveza, koji su neprofitna pravna lica i da sportski savez osnivaju klubovi istog sporta. Takođe je propisana obaveza upisa u Registar sportskih organizacija, koji vodi organ državne uprave nadležan za poslove sporta i utvrđeno da upisom u Registar sve sportske organizacije, osim profesionalnih klubova, stiču svojstvo pravnog lica. Statut Košarkaškog saveza utvrđuje da je Savez dobrovoljni savez osnovnih košarkaških organizacija (klubova), udruženih sa ciljem da razvija i unaprjeđuje košarkaški sport i da je Savez neprofitabilna organizacija koja djeluje na području Crne Gore.

S obzirom da je predmetna žalba podnijeta protiv pojedinačnog akta koji je donio Komesar Opportunity lige Košarkaškog saveza Crne Gore, koji je neprofitna organizacija sa statusom pravnog lica, Ustavni sud je utvrdio da Košarkaški savez nije pravno lica koje vrši javna ovlašćenja u smislu odredaba člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore. Saglasno citiranim odrdbama Zakona o Ustavnom sudu, Sud je nadležan da odlučuje samo o ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povreda prava i sloboda zajemčenih Ustavom, a ne i o ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata ostalih pravnih lica.

Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi iz odredaba člana 28 tačka 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se predmetna žalba odbaci, zbog nenadležnosti..

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 37/09 USTAVNI SUD CRNE GORE

136

8. maj 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

OSPORENI AKT VRHOVNOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA NE PREDSTAVLJA POJEDINAČNI AKT U SMISLU ODREDBE ČLANA 48 ZAKONA O USTAVNOM SUDU, PROTIV KOJEG SE MOŽE IZJAVITI USTAVNA ŽALBA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Fetija Međedović, Miodrag Latković, Zoran Smolović, Đole Sekulović i Desanka Lopičić na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 24. septembra 2009.godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu podnijeta je ustavna žalba Izvozne klanice J.Gosschalk en Zn b.v. Epe, iz Holandije, koju zastupa punomoćnik Vojislav M. Đurišić, advokat, iz Podgorice, izjavljena protiv akta Vrhovnog državnog tužilaštva Ktž. broj 83/08, od 29. decembra 2008. godine. Podnosilac ustavne žalbe navodi da je diskriminisan kao strani pravni subjekt, u krivičnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom, u Pljevljima i Višem sudu, u Bijelom Polju i da su mu povrijeđena ustavna prava na jednakost pred zakonom, pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda, pravo na pravni lijek, pravo na pravično i javno suđenje, zajamčenu slobodu preduzetništva i pravo da strano lice može biti subjekt prava svojine.

Ocjenjujući navode i razloge iznijete u ustavnoj žalbi u odnosu na dopis Vrhovnog državnog tužioca, sa stanovišta mjerodavnih ustavnih i zakonskih odredaba, Ustavni sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

137

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstva, da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da stavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1).

Ustavna žalba je izjavljena protiv dopisa Vrhovnog državnog tužilaštva Ktž. broj 83/08, od 29. decembra 2008. godine, kojim se, punomoćnik ustavne žalbe obavještava, da tužilac neće podizati zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Osnovnog suda u Pljevljima K.br. 175/06, od 4. decembra 2006. godine i Višeg suda u Biljelom Polju Kž.br. 581/08, od 23. septembra 2008.godine, sa razloga jer nije povrijeđen zakon.

Ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda. Jedna od pretpostavki za odlučivanje o ustavnoj žalbi je da je izjavljena protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.

Ustavna žalba nije pravno sredstvo u sastavu redovnih ili vanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata, radi zaštite ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravu ili obavezi podnosioca, jeste pojedinačni akt, u smislu citiranih odredaba Zakona o Ustavnom sudu, povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutim ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

Osporeni akt Vrhovnog državnog tužioca po svojoj formi, po svom sadržaju i načinu donošenja ne predstavlja pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama nekog lica.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocijenio, da osporeni akt Vrhovnog državnog tužilaštva, kojim je podnosilac ustavne žalbe obavješten da neće podizati

138

zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presuda Osnovnog i Višeg suda sa razlogom da nije povrijeđen zakon, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu člana 48 Zakona, protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

U. br. 64/09 USTAVNI SUD CRNE GORE24. septembar 2009.godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE, KAO AKT SUDA, NE PREDSTAVLJA MERITORNU ODLUKU O GLAVNOJ STVARI, ODNOSNO O UTVRĐIVANJU GRAĐANSKIH PRAVA I OBAVEZA PODNOSIOCA USTAVNE ŽALBE, PA STOGA I NE PODLIJEŽE ZAŠTITI PRED USTAVNIM SUDOM KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 1 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 10. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

B.B., iz Pljevalja podnio je ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Uvp.br. 61/09, od 11. maja 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

U ustavnoj žalbi i njenoj dopuni navodi se: da je zahtjev za vanredno

preispitivanje, podnijet protiv rješenja Upravnog suda Crne Gore U.br. 59/2009, od 5. februara 2009. godine, odbačen; da su pri donošenju osporene presude počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primjenjeno materijalno pravo; da je kao profesionalno vojno lice neosnovano razriješen dužnosti; da su mu povrijeđene

139

slobode i prava zajamčene odredbama čl. 17, 19, 39, 43 i 44 Ustava Crne Gore, pa predlaže da Ustavni sud poništi ili preinači osporenu presudu.

Ustavni sud je razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 1 Zakona o Ustavnom sudu da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva (član 9) i da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona (član 6 stav 1).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore« br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (55).

U konkretnom slučaju podnosilac je podnio ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Crne Gore Uvp.br. 61/09, od 11. maja 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Upravnog suda Crne Gore U.br. 59/2009, od 5. februara 2009. godine. U obrazloženju presude navedeno je da je pomenutim rješenjem Upravnog suda odbačena tužba tužioca podnijeta protiv naredbe tuženog Ministarstva odbrane Crne Gore - Komande Podgoričkog korpusa, br. 80-103, od 4. juna 1997. godine, kojom je tužilac postavljen po mirnodopskoj formaciji u 2. armiju u Podgorički korpus u 57. pješadijsku brigadu »NA«. Dalje se navodi, da je u postupku donošenja tog rješenja otklonjena povreda pravila postupka na koju je ukazano presudom Vrhovnog suda Crne Gore Uvp.br. 127/2008, od 31. decembra 2008. godine, povodom rješenja Upravnog suda Crne Gore U.br. 885/2008, od 11.

140

septembra 2008. godine. Vrhovni sud je zaključio da je pravilno Upravni sud, osporenim rješenjem odbacio tužbu primjenom člana 22 stav 1 tačka 5 Zakona o upravnom sporu, jer je isti sud rješenjem U.br. 113/2007, od 5. aprila 2007. godine, već odlučivao o zahtjevu tužioca za poništaj naredbe, isti broj i datum, odbacivši tužbu. Konačno, Vrhovni sud je zaključio da, kako već postoji pravosnažna odluka suda donijeta u ranije vođenom upravnom sporu, koja je pravilna i zakonita i kojom nije povrijeđen zakon na štetu tužioca da, u konkretnom slučaju, nijesu ispunjeni razlozi zbog kojih se može dozvoliti vanredno preispitivanje rješenja, pa je zahtjev podnosioca odbijen kao neosnovan.

Prema citiranim odredbama čl. 48 i 49 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu, svako lice može po iscrpljivanju svih djelotvornih pravnih sredstava podnijeti Ustavnom sudu ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčene Ustavom.

Ustavna žalba nije pravno sredstvo u sastavu redovnih ili vanrednih pravnih ljekova, nego poseban pravni institut za ocjenu pojedinačnih akata radi zaštite ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. U skladu sa navedenim, samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravu ili obavezi podnosioca, jeste pojedinačni akt u smislu citiranih propisa, povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutim ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

U konkrenom predmetu odbijen je zahtjev podnosioca ustavne žalbe za vanredno preispitivanje rješenja Upravnog suda Crne Gore U.br. 59/2009, od 5. februara 2009. godine, koje je pravosnažno i kojim je odbačena njegova tužba, jer je isti sud već odlučivao o istoj pravnoj stvari. Dakle, Vrhovni sud se u osporenoj presudi bavio pitanjem da li su ispunjeni razlozi iz člana 42 Zakona o upravnom sporu, na osnovu kojih se može dozvoliti vanredno preispitivanje sudske odluke i zaključio da, u konkretnom slučaju, ti razlozi ne postoje.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocijenio da presuda koja je predmet ove ustavne žalbe ne predstavlja meritornu odluku o glavnoj stvari, odnosno o utvrđivanju građanskih prava ili obaveza podnosioca ustavne žalbe, pa se, stoga, ne radi o pojedinačnom aktu povodom kojeg bi Sud bio nadležan da, u smislu citiranih propisa, pruži ustavnosudsku zaštitu.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

Už-III br. 11/09 USTAVNI SUD CRNE GORE 10. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

141

***

RJEŠENJE O PITANJU TROŠKOVA ODBRANE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI U KRIVIČNOM POSTUPKU, NIJE POJEDINAČAN AKT, U SMISLU ODREDBE ČLANA 48 ZAKONA O USTAVNOM SUDU, POVODOM KOJEGA JE USTAVNI SUD U POSTUPKU POKRENUTOM USTAVNOM ŽALBOM NADLEŽAN DA ŠTITI LJUDSKA PRAVA I SLOBODE ZAJEMČENE USTAVOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 8. oktobra 2009.godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

S.P., koga zastupa Dragan Braunović, advokat iz Podgorice, blagovremeno je podnio ustavnu žalbu protiv rješenja Osnovnog suda u Podgorici, Kv.br. 09/123, od 14. maja 2009. godine, zbog povrede prava na jednakost pred zakonom, iz člana 17 stav 2 i prava na pravično suđenje, iz člana 32 Ustava Crne Gore.

U žalbi se, u suštini, ističe: da je podnosiocu ustavne žalbe osporenim rješenjem određena nagrada kao braniocu po službenoj dužnosti; da Osnovni sud nije pravilno odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na visinu nagrade po osnovu troškova zastupanja za odbranu okrivljenog u krivičnom postupku; da je sud pogrešnom primjenom odredaba člana 359 stav 2 i člana 407 stav 3 Zakona o krivičnom postupku i Advokatske tarife Crne Gore odredio iznos nagrade za izvršeni rad za samo dva krivična djela, a ne za sva, tj. ukupno 39 krivičnih djela: da je nezakonitim preinačavanjem prvostepenog rješenja Krivično vijeće Osnovnog suda u Podgorici povrijedilo odredbe člana 17 stav 2 i člana 32 Ustava.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci

142

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda po njoj, koji u konkretnom predmetu, po ocjeni Suda, nijesu ispunjeni.

Ustavna žalba se, saglasno odredbama člana 48 Zakona o Ustavnom sudu, može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Iz osporenog rješenja Osnovnog suda proizilazi da je tim rješenjem usvojena žalba Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, Kt.br. 1726/05, od 12. februara 2009. godine i preinačeno rješenje Osnovnog suda u Podgorici, K.br. 07/474, od 17. novembra 2008. godine, na način što je braniocu po službenoj dužnosti optuženog određena nagrada u ukupnom iznosu od 2.165,62 €.

Osporenim rješenjem, dakle, odlučeno je samo o pitanju troškova odbrane po službenoj dužnosti u krivičnom postupku koji je vođen, zbog čega, po ocjeni Ustavnog suda ne postoje Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za postupanje po ovoj ustavnoj žalbi. Naime, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravima i obavezama koje su Ustavom propisane, jeste pojedinačni akt, u smislu člana 48 Zakona o Ustavnom sudu, povodom kojeg je Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

143

Už-III br. 24/09 USTAVNI SUD CRNE GORE8. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković, s.r.

***

RJEŠENJE KOJIM JE ODLUČENO SAMO O PITANJIMA TROŠKOVA ODBRANE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI U KRIVIČNOM POSTUPKU, NIJE POJEDINAČNI AKT POVODOM KOJEG JE USTAVNI SUD U POSTUPKU POKRENUTOM USTAVNOM ŽALBOM NADLEŽAN DA ŠTITI LJUDSKA PRAVA I SLOBODE ZAJEMČENE USTAVOM.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 22. oktobara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Lj.B., advokat, iz Bijelog Polja, blagovremeno je podnio ustavnu žalbu protiv rješenja Višeg suda u Bijelom Polju, Kv.br. 274/09, od 24. jula 2009. godine, zbog povrede prava iz čl. 8, 9,17, 19 i 37 Ustava Crne Gore.

U žalbi se, u suštini, ističe: da je podnosiocu ustavne žalbe osporenim rješenjem određena nagrada kao braniocu po službenoj dužnosti u predmetu okrivljenog E.G., iz Bijelog Polja; da Viši sud u Bijelom Polju nije pravilno primjenio važeće propise pri određivanju ukupnog iznosa nagrade, jer je ispostavljeni račun za naplatu advokatskog honorara iznosio 800,00 €, a Sud je osporenim rješenjem priznao svega 320,00 € i da je kao branilac po službenoj dužnosti diskriminisan u odnosu na angažovane branioce zbog nepriznavanja paušala.

144

Ustavni sud je ispitujući ustavnu žalbu u prethodnom postupku utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1) i da Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je navedena u ustavnoj žalbi (član 55).

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda koji, u konkretnom predmetu, po ocjeni Ustavnog suda, nijesu ispunjeni.

Saglasno odredabma člana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore ustavna žalba se može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Uvidom u osporeno rješenje Višeg suda u Bijelom Polju, Ustavni sud je utvrdio da je tim rješenjem odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, izjavljena protiv rješenja tog Suda Ki. br. 34/09, od 9. 07.2009.godine, kojim je podnosiocu ustavne žalbe na ime izdataka i nagrade za rad branioca po službenoj dužnosti, određen iznos od 320,00 € .

Navedenim Rješenjem, dakle, odlučeno je samo o pitanju troškova odbrane po službenoj dužnosti u krivičnom postupku koji je vođen, zbog čega ne postoje Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za postupanje po ovoj žalbi. Naime, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravima i obavezama, je pojedinačni akt, u smislu odredaba člana 48 Zakona o Ustavnom sudu, povodom kojeg je Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

145

Na osnovu izloženog riješeno je kao u izreci.

Už – III broj 50/09 USTAVNI SUD CRNE GORE22. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI NE PREDSTAVLJA POJEDINAČAN AKT KOJIM SE ODLUČUJE O PRAVIMA I OBAVEZAMA NEKOG LICA, PROTIV KOGA SE, SAGLASNO ČLANU 48 ZAKONA, MOŽE IZJAVITI ŽALBA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 10. decembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Goran Rodić, advokat, iz Podgorice, kao punomoćnik R.D., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv akta Vrhovnog državnog tužilaštva Ktz . br. 64/09, od 20. avgusta 2008. godine. Podnosilac žalbe, pored ostalog, navodi, da je podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici Kv br. 796/09, od 8. jula 2009. godine, jer je tim rješenjem nezakonito omogućeno stupanje na snagu optužnice; da je osporenim aktom Vrhovnog državnog tužilaštva, kojim se navedena inicijativa bez obrazloženja odbija kao neosnovana, podnosiocu žalbe povrijeđeno pravo na odbranu i pravo na pravni lijek garantovano odredbama čl. 20 i 37 Ustava Crne Gore, kao i odredbe člana 6 Evropske konvencije. Ustavni sud je, nakon razmatranja navedene ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

146

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstva i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva se da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom (član 49 stav 1). Zakonikom o krivičnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 71/03, 7/04 i 46/06), propisano je: da protiv pravosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravosnažnim odlukama, nadležni državni tužilac može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povrijeđen zakon (član 427) i da zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže državni tužilac određen zakonom (član 429).

Navedenim ustavnim i zakonskim odredbama utvrđeni su procesni uslovi potrebni za podnošenje ustavne žalbe i postupanje Ustavnog suda, koji, u konkretnom predmetu, nijesu ispunjeni.

Iz ustavnih i zakonskih odredaba proizilazi da svako lice može, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, podnijeti ustavnu žalbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom.

Ustavna žalba nije pravno sredstvo u sastavu redovnih ili vanrednih pravnih ljekova, nego poseban pravni institut za ocjenu pojedinačnih akata, radi zaštite ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Samo ona odluka kojom je nadležni organ meritorno odlučio o glavnoj stvari, odnosno o pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jeste pojedinačni akt u smislu citiranih odredaba Zakona o Ustavnom sudu, povodom kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutim ustavnom žalbom nadležan da štiti ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom.

Uvidom u podnijetu žalbu i osporeno obavještenje Vrhovnog državnog tužilaštva, Sud je utvrdio da je podnosilac žalbe preko punomoćnika, podnio inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici KV.br. 796/09, od 8. jula 2009. godine. Ovim rješenjem prigovor na optužnicu odbačen je kao neblagovremen sa obrazloženjem u kojem se navodi da - kako je branilac okrivljenog R.D., prigovor protiv optužnice predao ovom sudu dana 6. jula 2009.godine, a optužnicu

147

je primio dana 26. juna 2009. godine, to je očigledno da je isti podnijet poslije isteka zakonskog roka od osam dana, pa je isti odbačen kao neblagovremen, na osnovu člana 280 stav 1 ZKP-a. Vrhovno državno tužilaštvo je povodom inicijative za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv označenog rješenja, donijelo akt kojim se punomoćnik ustavne žalbe obavještava da je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nema osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Saglasno odredbama čl. 427 i 429 Zakonika o krivičnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 71/03, 7/04 i 46/06), podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u isključivoj je nadležnosti državnog tužioca. Iz navedenog proizilazi da okrivljeni u ovom predmetu, ne može da utiče na odluku državnog tužioca da li će podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti, bez obzira na lično podnijetu inicijativu, niti ima zakonsku mogućnost da samostalno podnese navedeno vanredno pravno sredstvo, ako to nije učinio tužilac, jer zahtjev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo čije izjavljivanje stoji na raspolaganju ovom licu.

Ustavni sud je utvrdio da osporeno obavještenje Vrhovnog državnog tužilaštva Ktz. Br. 64/09, od 20. avgusta 2009. godine, kojim je podnosilac ustavne žalbe obavješten da, u konkretnom slučaju, nema osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, ne predstavlja pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama nekog lica, protiv kojeg se, saglasno članu 48 Zakona, može podnijeti ustavna žalba.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

Už-III br. 81/09 USTAVNI SUD CRNE GORE10. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

đ) Nedozvoljena (ustavna žalba podnijeta protiv akta i radnjiprije stupanja na snagu Ustava)

148

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA PROTIV AKTA USTAVOTVORNE SKUPŠTINE, U VRIJEME VAŽENJA USTAVA REPUBLIKE CRNE GORE IZ 1992. GODINE, KOJOM JE TRAŽENA ZAŠTITA PRAVA GARANTOVANIH TIM USTAVOM NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE U POSTUPKU PRED USTAVNIM SUDOM KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, većinom glasova, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.P., iz Podgorice, koju zastupa Nikola Bulatović, advokat, iz Podgorice, podnijela je ustavnu žalbu protiv akta Ustavotvorne Skupštine Republike Crne Gore, SU-SK br. 01-694/7, od 21. decembra 2006. godine, navodeći da joj je tim aktom povrijeđeno i uskraćeno pravo na rad garantovano odredbom člana 52 Ustava Republike Crne Gore, jer dužnosti sudije Osnovnog suda u Podgorici, nije razriješena na način propisan Zakonom o sudovima, odnosno da je Sudski savjet predlog za njeno razrješenje Skupštini Republike Crne Gore dostavio nakon isteka prekluzivnog roka od 90 dana od dana prijema inicijative, zbog čega je trebalo obustaviti navedeni predlog o razrješenju.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

Odredbom člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08).

Prema odredbama člana 48 Zakona, predmet ustavne žalbe su pojedinačni akti državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica

149

koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Ustavne žalbe, u smislu odredbe člana 93 Zakona, podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju se blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta koji je donijet nakon proglašenja Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine.

Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta 1. februara 2007. godine, u vrijeme važenja Ustava Republike Crne Gore iz 1992. godine i da je tražena zaštita prava garantovana tim Ustavom.

S obzirom da je osporeni akt Ustavotvorne Skupštine donijet 21. decembra 2006. godine, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 9/07 USTAVNI SUD CRNE GORE 28. maja 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

Na osnovu člana 70 Poslovnika Ustavnog suda Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.33/09), u predmetu U. br.9/07, na sjednici od 28. maja 2009. godine, dajem

IZDVOJENO MIŠLJENJE

Ustavni sud je, većinom glasova, donio rješnje o odbacivanju ustavne žalbe, podnijete protiv Odluke Ustavnotvorne Skupštine Crne Gore Su-Sk br.01-694/8, od 21. decembra 2006. godine, kojom je razriješena funkcije sudije Osnovnog suda u Podgorici, V.P., iz Podgorice.

150

Razlozi za donošenje ovog Rješenja nalaze se u njegovom obrazloženju. Prema tim razlozima, ustavna žalba, podnijeta dana 1. februara 2007. godine (prije stupanja na snagu ustava Crne Gore), odbacuje se na osnovu člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Pošto sam glasao protiv usvojenog Rješenja, iznosim razloge koji su me rukovodili da izdvojim mišljenje.

Smatram da za pravilno postupanje Ustavnog suda u konkretnoj pravnoj situaciji – radi se o ustavnoj žalbi podnijetoj prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore i protiv pojedinačnog akta donijetog prije stupanja na snagu ustava, potrebno je poći od ustavnih i zakonskih pretpostavki da Sud odlučuje po ustavnoj žalbi.

Ustavne predpostavke da Sud postupa po ustavnoj žalbi su da se radi o povredi ljudskih prava i sloboda zajemčenih ustavom i da su isrcpljena sva djelotvorna pravna sredstva (redovna i vanredna).

Zakonske predpostavke su predviđene članom 28 Zakona o Ustavnom sudu, one se utvrđuju u predhodnom postupku, kada Sud ispituje podnesak kojim se pokreće ili inicira postupak (član 24 Zakona) i odnose se na sve podneske (predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu i dr.). Ove zakonske pretpostavke se mogu smatrati opštim-zajedničkim procesnim pretpostavkama, jer se odnose na sve zahtjeve-podneske kojima se inicira ili pokreće postupak, pa i na ustavnu žalbu.

Kada je riječ o ustavnoj žalbi, Zakon u dijelu postupka – 3. Postupak po ustavnoj žalbi (član 48-59) predviđa i posebne procesne pretpostavke za postupanje Suda po ustavnoj žalbi (rok od 60 dana, korišćenje svih djelotvornih pravnih sredstava i dr.). Posebne procesne pretpostavke za postupanje Suda po ustavnoj žalbi su predviđene i u prelaznoj odredbi Zakona (član 93), a odnose se na blagovremenost i dozvoljenost ustavne žalbe u prelaznom periodu.

Od navedenih ustavnih i zakonskih pretpostavki, za postupanje Suda po ustavnoj žalbi u konkretnoj pravnoj situaciji, od bitnog značaja ja pravna analiza i primjena odredbe člana 28 tačka 6 Zakona, čijom primjenom Sud odbacuje podnesak »kad ne postoje druge pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje«. Kao što je već rečeno radi se o opštoj zakonskoj pretpostavci, koja se utvrđuje, pored »prvih« (tačka 1-5 člana 28 Zakona) pri ispitivanju svakog podneska u predhodnom postupku. Dakle, njena primjena dolazi u obzir samo u predhodnom postupku, kada Sud ispituje da li ima procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje, pa ako utvrdi da »ne postoje«, dolazi do odbacivanja podneska.

151

U konkretnoj pravnoj situaciji (ustavna žalba podnijeta februara 2007. godine), u postupku ispitivanja u predhodnom postupku, »postojale« su sve procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje, pa i »druge«, jer se ustavna žalba mogla podnijeti protiv akta Skupštine Republike Crne Gore, zbog čega se ustavna žalba nije mogla ni odbaciti.

Prelaznom odredbom – članom 93 Zakona o Ustavnom sudu, koji je stupio na snagu početkom novembra mjeseca 2008. godine, uređeno je, pored ostalog, da su ustavne žalbe »... a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji odonijetih nakon stupanja na snagu Ustava«. Time je prelaznom, kao što je već rečeno, pored ovih predviđenih Zakonom u postupku po ustavnoj žalbi (član 48-59), predviđena još jedna procesna pretpostavka za postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, a to je da se radi o pojedinačnom aktu donijetom nakon stupanja na snagu Ustava, protiv kojih je ona dozvoljena, odnosno da pojedinačni akti, donijeti prije stupanja na snagu Ustava, ne mogu biti predmet razmatranja Ustavnog suda po ustavnoj žalbi.

Istovremeno, u konkretnoj pravnoj situaciji prethodno navedena znači da »druge« procesne pretpostavke, koje su »postojale« pri ispitivanju ustavne tužbe u predhodnom postupku, prelaznom odredbom Zakona su »prestale« da postoje.

Samim tim, pošto su »prestale procesne pretpostavke za vođenje postupka« po ustavnoj žalbi, u konkretnoj pravnoj situaciji dolazi do primjene posebnih odredbi za postupak po ustavnoj žalbi, preciznije, dolazi u obzir primjena odredbe člana 54 tačka 3 Zakona, kojom je uređeno da će Sud obustaviti postupak ako »prestanu druge procesne pretpostavke za vođenje postupka«.

Potrebno je navesti, radi boljeg razumijevanja prednjih razloga, da odredba člana 28 tačka 6 za odbačaj i odredba člana 54 tačka 3 Zakona, za obustavu, identično podrazumijevaju »druge« procesne pretpostavke za vođenje postupka, međutim, za primjenu navedene odredbe o odbačuju je potrebno da »ne postoje« druge pretpostavke u momentu ispitivanja ustavne žalbe, dok za primjenu odredbe o obustavi je potrebno da su druge procesne pretpostavke »prestale« da postoje, što znači da su one predhodno, dakle, u postupku ispitivanja ustavne žalbe postojale.

Iz navedenih razloga smatram da u konkretnim predmetima, u kojima je idetična pravna situacija tj. radi se o ustavnoj žalbi podnijetoj prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore i odnosi se na pojedinačni akt donijet prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, dolazi do primjene odredbe člana 54 tačka 3 Zakona, kojom se postupak obustavlja, jer su prestale procense pretpostavke za vođenje postupka.

SUDIJA

152

USTAVNOG SUDA CRNE GORE Zoran Smolović

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA PROTIV AKTA USTAVOTVORNE SKUPŠTINE, U VRIJEME VAŽENJA USTAVA REPUBLIKE CRNE GORE IZ 1992. GODINE, KOJOM JE TRAŽENA ZAŠTITA PRAVA GARANTOVANIH TIM USTAVOM, NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE U POSTUPKU PRED USTAVNIM SUDOM KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, većinom glasova, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

D.R., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv akta Ustavotvorne Skupštine Republike Crne Gore, SU-SK br. 01-695/8, od 21. decembra 2006. godine, navodeći da mu je tim aktom povrijeđeno i uskraćeno pravo na rad garantovano odredbom člana 52 Ustava Republike Crne Gore, jer je razriješen dužnosti sudije Osnovnog suda u Podgorici, na način suprotan Zakonu o sudovima. U žalbi se ističe da je Sudski savjet predlog za njegovo razrješenje dostavio Skupštini Republike Crne Gore nakon isteka prekluzivnog roka od 90 dana od dana prijema inicijative, odnosno nakon proteka roka od 91 dana, od dana prijema inicijative i da je predlog za razrješenje podnosioca žalbe, stavljen na dnevni red bez predloga i mišljenja nadležnih odbora, tj. da nije pripremljen u skladu sa Ustavom, zakonom i Poslovnikom Skupštine.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

153

Odredbom člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08).

Prema odredbama člana 48 Zakona, predmet ustavne žalbe su pojedinačni akti državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Ustavne žalbe, u smislu odredbe člana 93 Zakona, podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju se blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta koji je donijet nakon proglašenja Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine.

Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta 14. februara 2007. godine, u vrijeme važenja Ustava Republike Crne Gore iz 1992. godine i da je tražena zaštita prava garantovana tim Ustavom.

S obzirom da je osporeni akt Ustavotvorne Skupštine donijet 21. decembra 2006. godine, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 15/07 USTAVNI SUD CRNE GORE 28. maja 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

Na osnovu člana 70 Poslovnika Ustavnog suda Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.33/09), u predmetu U br.15/07, na sjednici od 28.maja 2009. godine, dajem

IZDVOJENO MIŠLJENJE

154

Ustavni sud je, većinom glasova, donio rješnje o odbacivanju ustavne žalbe, podnijete protiv Odluke Ustavnotvorne Skupštine Crne Gore Su-Sk br.01-685/8, od 21. decembra 2006. godine, kojom je razriješen funkcije sudija Osnovnog suda u Podgorici, D.R., iz Podgorice.

Razlozi za donošenje ovog Rješenja nalaze se u njegovom obrazloženju. Prema tim razlozima, ustavna žalba, podnijeta dana 12. februara 2007. godine (prije stupanja na snagu ustava Crne Gore), odbacuje se na osnovu člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08), jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Pošto sam glasao protiv usvojenog Rješenja, iznosim razloge koji su me rukovodili da izdvojim mišljenje.

Smatram da za pravilno postupanje Ustavnog suda u konkretnoj pravnoj situaciji – radi se o ustavnoj žalbi podnijetoj prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore i protiv pojedinačnog akta donijetog prije stupanja na snagu ustava, potrebno je poći od ustavnih i zakonskih pretpostavki da Sud odlučuje po ustavnoj žalbi.

Ustavne predpostavke da Sud postupa po ustavnoj žalbi su da se radi o povredi ljudskih prava i sloboda zajemčenih ustavom i da su isrcpljena sva djelotvorna pravna sredstva (redovna i vanredna).

Zakonske predpostavke su predviđene članom 28 Zakona o Ustavnom sudu, one se utvrđuju u predhodnom postupku, kada Sud ispituje podnesak kojim se pokreće ili inicira postupak (član 24 Zakona) i odnose se na sve podneske (predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu i dr.). Ove zakonske pretpostavke se mogu smatrati opštim-zajedničkim procesnim pretpostavkama, jer se odnose na sve zahtjeve-podneske kojima se inicira ili pokreće postupak, pa i na ustavnu žalbu.

Kada je riječ o ustavnoj žalbi, Zakon u dijelu postupka – 3. Postupak po ustavnoj žalbi (član 48-59) predviđa i posebne procesne pretpostavke za postupanje Suda po ustavnoj žalbi (rok od 60 dana, korišćenje svih djelotvornih pravnih sredstava i dr.). Posebne procesne pretpostavke za postupanje Suda po ustavnoj žalbi su predviđene i u prelaznoj odredbi Zakona (član 93), a odnose se na blagovremenost i dozvoljenost ustavne žalbe u prelaznom periodu.

Od navedenih ustavnih i zakonskih pretpostavki, za postupanje Suda po ustavnoj žalbi u konkretnoj pravnoj situaciji, od bitnog značaja ja pravna analiza i primjena odredbe člana 28 tačka 6 Zakona, čijom primjenom Sud odbacuje podnesak »kad ne postoje druge pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje«. Kao što je već rečeno radi se o opštoj zakonskoj pretpostavci, koja se utvrđuje, pored »prvih« (tačka 1-

155

5 člana 28 Zakona) pri ispitivanju svakog podneska u predhodnom postupku. Dakle, njena primjena dolazi u obzir samo u predhodnom postupku, kada Sud ispituje da li ima procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje, pa ako utvrdi da »ne postoje«, dolazi do odbacivanja podneska.

U konkretnoj pravnoj situaciji (ustavna žalba podnijeta februara 2007. godine), u postupku ispitivanja u predhodnom postupku, »postojale« su sve procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje, pa i »druge«, jer se ustavna žalba mogla podnijeti protiv akta Skupštine Republike Crne Gore, zbog čega se ustavna žalba nije mogla ni odbaciti.

Prelaznom odredbom – članom 93 Zakona o Ustavnom sudu, koji je stupio na snagu početkom novembra mjeseca 2008. godine, uređeno je, pored ostalog, da su ustavne žalbe »... a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji odonijetih nakon stupanja na snagu Ustava«. Time je prelaznom, kao što je već rečeno, pored ovih predviđenih Zakonom u postupku po ustavnoj žalbi (član 48-59), predviđena još jedna procesna pretpostavka za postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, a to je da se radi o pojedinačnom aktu donijetom nakon stupanja na snagu Ustava, protiv kojih je ona dozvoljena, odnosno da pojedinačni akti, donijeti prije stupanja na snagu Ustava, ne mogu biti predmet razmatranja Ustavnog suda po ustavnoj žalbi.

Istovremeno, u konkretnoj pravnoj situaciji prethodno navedena znači da »druge« procesne pretpostavke, koje su »postojale« pri ispitivanju ustavne tužbe u predhodnom postupku, prelaznom odredbom Zakona su »prestale« da postoje.

Samim tim, pošto su »prestale procesne pretpostavke za vođenje postupka« po ustavnoj žalbi, u konkretnoj pravnoj situaciji dolazi do primjene posebnih odredbi za postupak po ustavnoj žalbi, preciznije, dolazi u obzir primjena odredbe člana 54 tačka 3 Zakona, kojom je uređeno da će Sud obustaviti postupak ako »prestanu druge procesne pretpostavke za vođenje postupka«.

Potrebno je navesti, radi boljeg razumijevanja prednjih razloga, da odredba člana 28 tačka 6 za odbačaj i odredba člana 54 tačka 3 Zakona, za obustavu, identično podrazumijevaju »druge« procesne pretpostavke za vođenje postupka, međutim, za primjenu navedene odredbe o odbačuju je potrebno da »ne postoje« druge pretpostavke u momentu ispitivanja ustavne žalbe, dok za primjenu odredbe o obustavi je potrebno da su druge procesne pretpostavke »prestale« da postoje, što znači da su one predhodno, dakle, u postupku ispitivanja ustavne žalbe postojale.

Iz navedenih razloga smatram da u konkretnim predmetima, u kojima je idetična pravna situacija tj. radi se o ustavnoj žalbi podnijetoj prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore i odnosi se na pojedinačni akt donijet prije stupanja na snagu Ustava Crne

156

Gore, dolazi do primjene odredbe člana 54 tačka 3 Zakona, kojom se postupak obustavlja, jer su prestale procense pretpostavke za vođenje postupka.

SUDIJA USTAVNOG SUDA CRNE GORE,

Zoran Smolović

***

USTAVNA ŽALBA PODNESENA PROTIV AKTA USTAVOTVORNE SKUPŠTINE, U VRIJEME VAŽENJA USTAVA REPUBLIKE CRNE GORE IZ 1992. GODINE, KOJOM JE TRAŽENA ZAŠTITA PRAVA GARANTOVANIH TIM USTAVOM, NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE PRED USTAVNIM SUDOM KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, većinom glasova, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.R., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv akta Ustavotvorne Skupštine Republike Crne Gore, SU-SK br. 01-65/2, od 18. aprila 2007. godine, kojom je konstatovano da podnosiocu ustavne žalbe prestaje funkcija sudije Ustavnog suda Republike Crne Gore, zbog sticanja uslova za starosnu penziju.

Podnosilac žalbe ističe da su mu osporenim aktom povrijeđena ustavna prava proklamovana odredbama čl. 15, 17 i 53 Ustava Republike Crne Gore, zbog toga što razlozi za prestanak mandata sudije nijesu pravilno utvrđeni i da mu je zbog pogrešnog tumačenja i primjene propisa donosioca akta prestala funkcija sudije.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

Odredbom člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

157

Postupak po ustavnoj žalbi uređen je Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08).

Prema odredbama člana 48 Zakona, predmet ustavne žalbe su pojedinačni akti državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Ustavne žalbe, u smislu odredbe člana 93 Zakona, podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju se blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta koji je donijet nakon proglašenja Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine.

Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta 14. maja 2007. godine, u vrijeme važenja Ustava Republike Crne Gore iz 1992. godine i tražena je zaštita prava garantovana tim Ustavom.

S obzirom da je osporeni akt Ustavotvorne Skupštine protiv kojeg je izjavljena ustavna žalba, donijet 17. aprila 2007. godine, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U. br. 62/07 USTAVNI SUD CRNE GORE 28. maja 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

Na osnovu člana 70 Poslovnika Ustavnog suda Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 33/09), u predmetu U br.15/07, na sjednici od 28.maja 2009. godine, dajem

IZDVOJENO MIŠLJENJE

158

Ustavni sud je, većinom glasova, donio rješnje o odbacivanju ustavne žalbe, podnijete protiv Odluke Ustavnotvorne Skupštine Crne Gore br. 01-65/2, od 18. parila 2007. godine, kojim je prestala funkcija sudije Ustavnog suda V.R., iz Podgorice, zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju.

Razlozi za donošenje ovog Rješenja nalaze se u njegovom obrazloženju. Prema tim razlozima, ustavna žalba, podnijeta dana 14. maja 2007. godine (prije stupanja na snagu ustava Crne Gore), odbacuje se na osnovu člana 28 stav 1 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08), jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Pošto sam glasao protiv usvojenog Rješenja, iznosim razloge koji su me rukovodili da izdvojim mišljenje.

Smatram da za pravilno postupanje Ustavnog suda u konkretnoj pravnoj situaciji – radi se o ustavnoj žalbi podnijetoj prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore i protiv pojedinačnog akta donijetog prije stupanja na snagu ustava, potrebno je poći od ustavnih i zakonskih pretpostavki da Sud odlučuje po ustavnoj žalbi.

Ustavne predpostavke da Sud postupa po ustavnoj žalbi su da se radi o povredi ljudskih prava i sloboda zajemčenih ustavom i da su isrcpljena sva djelotvorna pravna sredstva (redovna i vanredna).

Zakonske predpostavke su predviđene članom 28 Zakona o Ustavnom sudu, one se utvrđuju u predhodnom postupku, kada Sud ispituje podnesak kojim se pokreće ili inicira postupak (član 24 Zakona) i odnose se na sve podneske (predlog, inicijativu, ustavnu žalbu, žalbu i dr.). Ove zakonske pretpostavke se mogu smatrati opštim-zajedničkim procesnim pretpostavkama, jer se odnose na sve zahtjeve-podneske kojima se inicira ili pokreće postupak, pa i na ustavnu žalbu.

Kada je riječ o ustavnoj žalbi, Zakon u dijelu postupka – 3. Postupak po ustavnoj žalbi (član 48-59) predviđa i posebne procesne pretpostavke za postupanje Suda po ustavnoj žalbi (rok od 60 dana, korišćenje svih djelotvornih pravnih sredstava i dr.). Posebne procesne pretpostavke za postupanje Suda po ustavnoj žalbi su predviđene i u prelaznoj odredbi Zakona (član 93), a odnose se na blagovremenost i dozvoljenost ustavne žalbe u prelaznom periodu.

Od navedenih ustavnih i zakonskih pretpostavki, za postupanje Suda po ustavnoj žalbi u konkretnoj pravnoj situaciji, od bitnog značaja ja pravna analiza i primjena odredbe člana 28 tačka 6 Zakona, čijom primjenom Sud odbacuje podnesak »kad ne postoje druge pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje«. Kao što je već rečeno radi se o opštoj zakonskoj pretpostavci, koja se utvrđuje, pored »prvih« (tačka 1-5 člana 28 Zakona) pri ispitivanju svakog podneska u predhodnom postupku. Dakle,

159

njena primjena dolazi u obzir samo u predhodnom postupku, kada Sud ispituje da li ima procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje, pa ako utvrdi da »ne postoje«, dolazi do odbacivanja podneska.

U konkretnoj pravnoj situaciji (ustavna žalba podnijeta februara 2007. godine), u postupku ispitivanja u predhodnom postupku, »postojale« su sve procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje, pa i »druge«, jer se ustavna žalba mogla podnijeti protiv akta Skupštine Republike Crne Gore, zbog čega se ustavna žalba nije mogla ni odbaciti.

Prelaznom odredbom – članom 93 Zakona o Ustavnom sudu, koji je stupio na snagu početkom novembra mjeseca 2008. godine, uređeno je, pored ostalog, da su ustavne žalbe »... a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji odonijetih nakon stupanja na snagu Ustava«. Time je prelaznom, kao što je već rečeno, pored ovih predviđenih Zakonom u postupku po ustavnoj žalbi (član 48-59), predviđena još jedna procesna pretpostavka za postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, a to je da se radi o pojedinačnom aktu donijetom nakon stupanja na snagu Ustava, protiv kojih je ona dozvoljena, odnosno da pojedinačni akti, donijeti prije stupanja na snagu Ustava, ne mogu biti predmet razmatranja Ustavnog suda po ustavnoj žalbi.

Istovremeno, u konkretnoj pravnoj situaciji prethodno navedena znači da »druge« procesne pretpostavke, koje su »postojale« pri ispitivanju ustavne tužbe u predhodnom postupku, prelaznom odredbom Zakona su »prestale« da postoje.

Samim tim, pošto su »prestale procesne pretpostavke za vođenje postupka« po ustavnoj žalbi, u konkretnoj pravnoj situaciji dolazi do primjene posebnih odredbi za postupak po ustavnoj žalbi, preciznije, dolazi u obzir primjena odredbe člana 54 tačka 3 Zakona, kojom je uređeno da će Sud obustaviti postupak ako »prestanu druge procesne pretpostavke za vođenje postupka«.

Potrebno je navesti, radi boljeg razumijevanja prednjih razloga, da odredba člana 28 tačka 6 za odbačaj i odredba člana 54 tačka 3 Zakona, za obustavu, identično podrazumijevaju »druge« procesne pretpostavke za vođenje postupka, međutim, za primjenu navedene odredbe o odbačuju je potrebno da »ne postoje« druge pretpostavke u momentu ispitivanja ustavne žalbe, dok za primjenu odredbe o obustavi je potrebno da su druge procesne pretpostavke »prestale« da postoje, što znači da su one predhodno, dakle, u postupku ispitivanja ustavne žalbe postojale.

Iz navedenih razloga smatram da u konkretnim predmetima, u kojima je idetična pravna situacija tj. radi se o ustavnoj žalbi podnijetoj prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore i odnosi se na pojedinačni akt donijet prije stupanja na snagu Ustava Crne

160

Gore, dolazi do primjene odredbe člana 54 tačka 3 Zakona, kojom se postupak obustavlja, jer su prestale procense pretpostavke za vođenje postupka.

SUDIJA USTAVNOG SUDA CRNE GORE,

Zoran Smolović

***

NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE UKOLIKO JE USTAVNA ŽALBA PODNIJETA PROTIV AKATA I RADNJI PREDUZETIH PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA, ZBOG POVREDE PRAVA I SLOBODA KOJA SU TIM USTAVOM ZAJEMČENA.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Fetija Međedović, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. februara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.Ć., iz Podgorice, podnijela je 9. marta 2007. godine ustavnu žalbu, zbog povrede prava i sloboda propisanih odredbama čl. 4, 14, 15, 16, 33, 34 stav 2 i 38 Ustava Republike Crne Gore. U žalbi se, pored ostalog, navodi da su navedena prava povrijeđena radnjama Komunalne policije Glavnog grada, koje su sadržane u Zapisniku br. 0038801, u postupku inspekcijskog nadzora u toku prikupljanja potpisa za građansku inicijativu od strane MANS-a; da im za prikupljanje potpisa nije trebala dozvola bilo kog državnog organa, a što se tražilo, i da su ovakvim postupanjem prekršena prava i slobode potpisnika inicijative, kao i onih koji su to namjeravali da urade, zbog čega se predlaže da Sud naredi obustavu vršenja preduzetih radnji opštinskih organa i da ukloni posljedice koje su iz tih radnji proizašle.

161

U odgovoru Komunalne policije Glavnog grada Podgorica se, pored ostalog, navodi da je Komunalna policija, u okviru svojih ovlašćenja, primijenila odredbe važećih propisa iz komunalnih djelatnosti i komunalnog reda na javnim površinama; da je sačinila Zapisnik u kojem je konstatovano da je Nevladina organizacija MANS postavila stolove i panoe na Trgu Republike bez odobrenja nadležnog organa i time zauzela javne površine; da je istim zapisnikom naloženo njihovo otklanjanje u određenom roku i da su nakon isteka tog roka ti predmeti privremeno oduzeti; da je pokrenut prekršajni postupak i da je komunalni inspektor u postupku vršenja inspekcijskog nadzora postupao u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Predmetna ustavna žalba je podnijeta 9. marta 2007. godine, dakle, u vrijeme važenja ranijeg Ustava Republike Crne Gore, zbog povrede prava i sloboda utvrđenih tim ustavom.

Ustavna žalba bila je definisana na način da Ustavni sud odlučuje o ustavnim žalbama zbog povrede pojedinačnim aktom ili radnjom, sloboda i prava čovjeka i građanina utvrđenih Ustavom i kada nije predviđena druga sudska zaštita.

Ustav Crne Gore ova institut propisuje na način da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, dakle, kroz uslovljenost njenog korišćenja iscrpljivanjem svih djelotvornih pravnih sredstava, koja u konkretnom slučaju nije ispunjena.

162

Iz Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, pored ostalog, proizilazi da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava. Ustavna žalba je podnijeta protiv akata i radnji preduzetih prije stupanja na snagu Ustava, zbog povrede prava i sloboda koja su tim Ustavom zajemčena. Stoga je Ustavni sud utvrdio da su se stekli uslovi za odbacivanje te ustavne žalbe, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 22/07 USTAVNI SUD CRNE GORE12. februar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA IZJAVLJENA PROTIV RJEŠENJA VIŠEG SUDA U PODGORICI, KOJE JE DONIJETO PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE, NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE PRED USTAVNIM SUDOM, KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 16. aprila 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Lj.P., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, Gž. br. 1948/07, od 25. septembra 2007. godine, kojim je preinačeno rješenje Osnovnog suda u Podgorici I.br. 1570/07, od 9. jula 2007. godine, o djelimičnom usvajanju njegovog predloga za obezbjeđenje i određivanje privremene mjere zabrane

163

izvođenje radova na trasi 110KV dalekovoda preko njegovog dvorišta i kuće. U žalbi ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je Viši sud u Podgorici, odlučujući po žalbi protivnika obezbjeđenja, utvrdio drugačije činjenično stanje od prvostepenog suda; da mu žalba nije dostavljena na odgovor i da je bio lišen svake komunikacije sa Višim sudom, koji se nije izjasnio ni o jednom njegovom podnesku; da nije održana javna rasprava i predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom će poništiti osporeno rješenje, zabraniti dalje radnje i otkloniti posljedice koje su proizašle iz ovog rješenja.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, da se ustavna žalba podnijeta do dana stupanja na snagu Zakona smatra blagovremenom, a dozvoljena je samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine. Zakon o Ustavnom sudu stupio je na snagu 4. novembra 2008. godine, a predmetna ustavna žalba je predata Sudu dana 28. decembra 2007. godine, znači, prije stupanja na snagu Zakona, pa se, u smislu odredaba člana 93 Zakona, ima smatrati blagovremenom, ali ne i dopuštenom.

Naime, ustavna žalba je izjavljena protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, Gž.br. 1948/07, od 25. septembra 2007. godine, koje je donijeto prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, zbog čega je Ustavni sud utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore za vođenje postupka i odlučivanje i da su ispunjeni uslovi da se ustavna žalba odbaci.

164

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 119/07 USTAVNI SUD CRNE GORE16. april 2009. godine PREDSJEDNIK, P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE SUDA PO USTAVNOJ ŽALBI PODNIJETOJ PROTIV AKATA I RADNJI DONIJETIH NAKON STUPANJA NA SNAGU USTAVA, ZBOG POVREDE SLOBODA I PRAVA KOJE SU TIM USTAVOM ZAJEMČENE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović, Miodrag Latković i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. februara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

P.R., iz Pljevalja, podnio je 6. avgusta 2007. godine, ustavnu žalbu protiv Odluke o usklađivanju penzija i novčanih naknada, od 1. januara 2007. godine (»Službeni list Republike Crne Gore«, br. 8/07) i pogrešne primjene zakona od strane Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, zbog čega su mu povrijeđena prava i slobode garantovane Ustavom Republike Crne Gore.

U odgovoru Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja se, pored ostalog, navodi da je imenovanom, kao nezaposlenom invalidu III kategorije uspostavljeno pravo na privremenu naknadu po tom osnovu, priznatu rješenjem br. 02-292 od 20. februara 1998. godine i da je na naznačeno rješenje, u vršenju revizije, data saglasnost od strane Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja.

165

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi, iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Predmetna ustavna žalba je podnijeta 6. avgusta 2007. godine, dakle, u vrijeme važenja Ustava Republike Crne Gore, zbog povrede prava i sloboda utvrđenih tim ustavom.

Ustavom Republike Crne Gore ustavna žalba je bila definisana na način da Ustavni sud odlučuje o ustavnim žalbama zbog povrede, pojedinačnim aktom ili radnjom, sloboda i prava čovjeka i građanina utvrđenih Ustavom, kad takva zaštita nije u nadležnosti Saveznog Ustavnog suda i kada nije predviđena druga sudska zaštita.

Ustav Crne Gore ovaj institut propisuje na način da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, dakle, kroz uslovljenost njenog korišćenja iscrpljivanjem svih djelotvornih pravnih sredstava.

Iz Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, pored ostalog, proizilazi da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava. Kako je ustavna žalba podnijeta protiv akata i radnji preduzetih prije stupanja na snagu Ustava, zbog povrede prava i sloboda koja su tim Ustavom zajemčena, Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi za odbacivanje te ustavne žalbe, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu. U. br. 85/07 USTAVNI SUD CRNE GORE

166

12. februar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA MOŽE BITI IZJAVLJENA SAMO PROTIV POJEDINAČNIH AKATA DONIJETIH NAKON PROGLAŠENJA USTAVA CRNE GORE (ODREDBA ČLANA 48 ZAKONA O USTAVNOM SUDU).

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Miodrag Latković, na osnovu člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 26. februara 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.B., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Crne Gore U.br. 993/94, od 22. marta 1995. godine, donijete u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva rada i socijalnog staranja, kojim mu se određuje novi iznos starosne penzije, navodeći da se istim krši ustavni princip iz člana 58 stav 2 Ustava Crne Gore, kojim je utvrđeno da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, jer nije bilo osnova da se pravosnažno i konačno rješenje prvostepenog organa mijenja.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore za njeno odbacivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši

167

javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Ustavna žalba kao pravno sredstvo protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava ustanovljena je Ustavom Crne Gore, koji je stupio na snagu 22. oktobra 2007. godine.

Iz odredbe člana 48 Zakona o Ustavnom sudu proizilazi da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom. Iz Zakona, takođe, proizilazi da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Prema tome, po ocjeni Suda, iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon proglašenja Ustava Crne Gore.

Predmetna ustavna žalba podnijeta je 29. decembra 2008. godine, protiv presude Vrhovnog suda U.br. 993/94, od 22. marta 1995. godine. Imajući u vidu da je presuda donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se ustavna žalba odbaci, jer ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U.br. 179/08 USTAVNI SUD CRNE GORE26. februar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

168

***

USTAVNA ŽALBA NIJE DOZVOLJENA AKO JE PODNESENA PROTIV RJEŠENJA PRIVREDNOG SUDA I RJEŠENJA APELACIONOG SUDA, DONIJETIH NAKON PROGLAŠENJA USTAVA CRNE GORE, OD 22. OKTOBRA 2007. GODINE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Fetija Međedović, Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 25. marta 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.J., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv rješenja Privrednog suda u Podgorici P.br. 282/00, od 18. aprila 2006.godine, rješenja Apelacionog suda Republike Crne Gore Pž.br. 535/06, od 30. novembra 2006.godine i odgovora Vrhovnog suda Crne Gore, od 12. oktobra 2007. godine, jer smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

169

Ustavom Crne Gore ustanovljena je ustavna žalba kao pravno sredstvo protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

Iz odredbe člana 48 Zakona o Ustavnom sudu proizilazi da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvorjih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom. Iz Zakona, takođe, proizilazi da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i zakona, po ocjeni Suda, proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon proglašenja Ustava Crne Gore, od 22. oktobra 2007. godine.

Prema tome, ova žalba nije dozvoljena, jer je podnijeta protiv rješenja Privrednog suda u Podgorici i rješenja Apelacionog suda Republike Crne Gore, koja su donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore.

Naime, u prethodnom postupku provjere ispunjenosti procesnih pretpostavki za vođenje postupka po ustavnoj žalbi, Sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta dana 26. novembra 2008. godine i da je izjavljena protiv rješenja Privrednog suda u Podgorici P.br. 282/00, od 18. aprila 2006.godine i rješenja Apelacionog suda Republike Crne Gore Pž.br. 535/06, od 30. novembra 2006.godine. Imajući u vidu da su rješenja donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, to su se po ocjeni Suda stekli uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci, jer ne postoje utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 158/08 USTAVNI SUD CRNE GORE25. mart 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

170

***

IMAJUĆI U VIDU ČINJENICU DA JE USTAVNA ŽALBA IZJAVLJENA PROTIV PRESUDE VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE CRNE GORE, KOJA JE PODNIJETA PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE, TO NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE, UTVRĐENE ZAKONOM ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE SUDA PO ISTOJ.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 25. marta 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

R.J., iz Bijelog Polja, je 18. januara 2008. godine, podnio ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Crne Gore Rev. br. 396/2007, od 25. septembra 2007. godine.

U ustavnoj žalbi se navodi da je osporenom presudom odbijena kao neosnovana revizija tužioca protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju Gž.br. 1620/05, od 15. juna 2007. godine, kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju P.br. 870/03, od 10. novembra 2005.godine, kojom je utvrđeno da je ugovor o kupovini stana ništav i da kao takav ne proizvodi pravno dejstvo, pa je naloženo da nesavjesni kupac stan oslobodi od lica i stvari i preda vlasniku. Smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo svojine zajemčeno Ustavom.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

171

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore («Službeni list Crne Gore« br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačinih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, a da se ustavna žalba podnijeta do dana stupanja na snagu Zakona smatra blagovremenom, a dozvoljena je samo protiv pojedinačinih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine. Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore stupio je na snagu 4. novembra 2008.godine, a predmetna ustavna žalba podnijeta je ovom Sudu, poštom preporučeno, dana 18. januara 2008. godine, znači prije stupanja na snagu pomenutog Zakona, pa se, u smislu odredaba člana 93 Zakona, ima smatrati blagovremenom.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da je ustavna žalba izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Republike Crne Gore Rev. br. 396/2007, od 25. septembra 2007. godine, koja je dakle, donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Zakonom za vođenje postupka i da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 10/08 USTAVNI SUD CRNE GORE25. mart 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

172

***

IMAJUĆI U VIDU DA JE USTAVNA ŽALBA IZJAVLJENA PROTIV RJEŠENJA VRHOVNOG SUDA, KOJE JE DONIJETO PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE, TO NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE UTVRĐENE ZAKONOM ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE SUDA PO ISTOJ.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Đole Sekulović, Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 25. marta 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

V.J., iz Mostara - Federacija Bosna i Hercegovina, je preko svog punomoćnika Vukote Rajkovića, advokata iz Podgorice, 24. januara 2008. godine, podnio ustavnu žalbu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Crne Gore Rev. br. 174/2007, od 10. oktobra 2007. godine.

U ustavnoj žalbi se navodi: da je osporenim rješenjem odbačena kao nedozvoljena revizija tužioca protiv presude Višeg suda u Podgorici Gž.br. 464/05, od 31. decembra 2006. godine, kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br. 819/04, od 18. maja 2004. godine; da je prvostepenom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužioca za raskid kupoprodajnog ugovora, zbog neispunjenja, čime je povrijeđeno pravo na pravično i javno suđenje, iz člana 32 i pravo svojine zajemčeno odredbom člana 58 Ustava, kao i osnovna načela parničnog postupka i pravo stranke da raskine ugovor zbog neispunjenja, propisano članom 125 Zakona o obligacionim odnosima.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

173

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore («Službeni list Crne Gore« br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva, da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačinih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, a da se ustavna žalba podnijeta do dana stupanja na snagu Zakona smatra blagovremenom, a dozvoljena je samo protiv pojedinačinih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine. Zakon o Ustavnom sudu stupio je na snagu 4. novembra 2008.godine, a predmetna ustavna žalba je predata Sudu, dana 24. januara 2008. godine, znači prije stupanja na snagu Zakona, pa se, u smislu odredaba člana 93 Zakona, ima smatrati blagovremenom.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da je ustavna žalba izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Crne Gore Rev.br. 174/2007, od 10. oktobra 2007. godine, koje je, dakle donijeto prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Zakonom za vođenje postupka i da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 15/08 USTAVNI SUD CRNE GORE25. mart 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA IZJAVLJENA PROTIV PRESUDE OSNOVNOG SUDA, KOJA JE DONIJETA PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE, NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE PRED USTAVNIM SUDOM, JER NE POSTOJE UTVRĐENI PROCESNI USLOVI ZA ODLUČIVANJE.

174

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopičić, Miodrag Latković, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) na sjednici od 12. marta 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Ž., I. i I.T., iz Pljevalja, podnijeli su ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Pljevljima, P.br. 45/04, od 8. jula 2004. godine, navodeći da im je povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo svojine iz člana 58 Ustava Crne Gore, zbog toga što je njihovom pretku poslije II Svjetskog rata oduzeto zemljište u korist države, radi eksploatacije uglja, bez sprovođenja postupka i plaćanja bilo kakve naknade.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, ocijenio da su se stekli uslovi za njeno odbacivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Ustavom Crne Gore ustanovljena je ustavna žalba kao pravno sredstvo protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.

175

Iz odredbe člana 48 Zakona o Ustavnom sudu proizilazi da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvorjih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom. Iz Zakona, takođe, proizilazi da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenom, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i zakona, po ocjeni Suda, proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon proglašenja Ustava Crne Gore, od 22. oktobra 2007. godine.

Prema tome, ova žalba nije dozvoljena, jer je podnijeta protiv presude Osnovnog suda u Pljevljima, koja je donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore.

Naime, u prethodnom postupku provjere ispunjenosti procesnih pretpostavki za vođenje postupka po ustavnoj žalbi, Sud je utvrdio da je ustavna žalba podnijeta dana 11. februara 2008. godine i da je izjavljena protiv presude Osnovnog suda, P.br. 45/04, od 8. jula 2004. godine. Imajući u vidu da je presuda donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, to su se po ocjeni Suda stekli uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci, jer ne postoje utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U.br. 26/08 USTAVNI SUD CRNE GORE12. mart 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNI SUD POSTUPAJUĆI PO USTAVNOJ ŽALBI NIJE NADLEŽAN DA RAZMATRA DA LI SU AKTIMA ILI RADNJAMA KOJE SU SE DESILE PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA, ODNOSNO RATIFIKACIJE EVROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA POVRIJEĐENA LJUDSKA PRAVA I SLOBODE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Desanka Lopičić, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 10.decembra 2009. godine, većinom glasova, donio je

176

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom žalbom Ž.L., koga zastupa Ortačko advokatsko društvo »Iustitia«, iz Podgorice, osporavaju se radnje nečinjenja - nedostavljanja spisa K.br. 142/99 Višeg suda, u Podgorici Saveznom državnom tužiocu, u Beogradu radi odlučivanja o podizanju zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Osporava se takođe i pojedinačni pravni akt predsjednika Vrhovnog suda Republike Crne Gore, Su VI br. 19/2001, od 2. marta 2001. godine, kojim je utvrđena obaveza za sudove da nedostavljaju spise predmeta saveznim organima.

U žalbi se, pored ostalog, navodi: da je presudom Višeg suda u Podgorici, K. br. 142/99, od 28. oktobra 1999. godine, podnosilac žalbe osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od četiri godine, ali je presudom Vrhovnog suda, Kž. br. 16/2001, od 22. marta 2001. godine, ta presuda preinačena sa četiri na trinaest godina zatvora; da je protiv drugostepene presude podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Saveznom državnom tužiocu koji je, radi odlučivanja o zahtjevu, tražio dostavu spisa od Višeg suda u Podgorici, koji po tom zahtjevu nije postupio; da je Vrhovni sud donio akt Su VI br. 19/2001, od 2. marta 2001. godine, kojim je obavezao sudove u Crnoj Gori da obustave dostavljanje predmeta saveznim organima, pa i Saveznom državnom tužiocu sa pozivom na Rezoluciju o zaštiti prava i interesa Republike Crne Gore i njenih građana; da je u toku postupka prestao sa radom Savezni državni tužilac, 2003. godine, pa je inicijativa za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti ostala neriješena; da je ustavna žalba podnijeta i Saveznom sudu Savezne Republike Jugoslavije, kao i Sudu Državne zajednice Srbija i Crna Gora, koja je ostala neriješena zbog prestanka Državne zajednice i da su navedenim radnjama podnosiocu žalbe povrijeđena Ustavom garantovana prava: na jednakost (član 17), na jednaku zaštitu prava i sloboda (član 19), pravo na pravni lijek (član 20), kao i prava garantovana odredbama čl. 7 i 10 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, odredbama čl. 2 (1), 3, 14 (5) i 26 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a posebno odredbama čl. 13 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 2 Protokola 7 uz Konvenciju. Podnosilac predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih ustavnih i međunarodnim konvencijama zajemčenih prava i obaveže Vrhovnog državnog tužioca da, bez odlaganja, prihvati inicijativu podnosioca ustavne žalbe za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, izjavljenu 7. maja 2001. godine kao zakonitu, blagovremenu i urednu.

Ustavni sud je, razmatrajući ustavnu žalbu i dostavljene spise, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

177

U konkretnoj pravnoj stvari Ustavni sud je utvrdio: da je punomoćnik podnosioca žalbe, 7. maja 2001. godine, podnio Saveznom državnom tužiocu Savezne Republike Jugoslavije zahtjev za zaštitu zakonitosti; da je Savezni državni tužilac zatjevom posl.br.Ktz. 164/01, od 7. maja 2001. godine, tražio krivične spise u predmetu K.br. 142/99 od Višeg suda u Podgorici radi odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti i isti nijesu dostavljeni, a u toku postupka, na osnovu Zakona o sprovođenju Ustavne povelje Državne zajednice Srbija i Crna Gora ovaj organ je prestao sa radom, pa je i inicijativa za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti ostala neriješena.

Ustavna žalba, kao pravno sredstvo ustanovljena je Ustavom Crne Gore, koji je stupio na snagu 22. oktobra 2007. godine. Saglasno odredbama člana 149 Ustava, ustavna žalba se može izjaviti zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) koji je stupio na snagu 6.novembra 2008.godine uređen je postupak po ustavnoj žalbi i odredbom člana 93, propisano da su ustavne žalbe dozvoljene protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta (odredba člana 50 stav 1 Zakona).

Crna Gora je ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama 2003. godine, u okviru Državne zajednice Srbija i Crna Gora, koja je stupila na snagu 3. marta 2004. godine.

Iz navedenog, po ocjeni Ustavnog suda, proizilazi da Ustavni sud, postupajući po ustavnoj žalbi nije nadležan da razmatra da li su aktima ili radnjama koje su se desile prije stupanja na snagu Ustava, odnosno ratifikacije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, povrijeđena ljudska prava i slobode. Sporne radnje, nedostavljanje spisa za odlučivanje o vanrednom pravnom lijeku, zahtjevu za zaštitu zakonitosti, izvršene su u periodu od 2001. do 2003. godine, dakle prije stupanja na snagu Ustava i Evropske konvencije. Iz navedenog proizilazi da je ustavna žalba ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Crne Gore i Konvencijom, zbog čega je Ustavni sud utvrdio da nema procesnih pretpostavki za vodjenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U. br. 35/08 USTAVNI SUD CRNE GORE10. decembar 2009. godine PREDSJEDNIK, P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

178

***

NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE SUDA PO USTAVNOJ ŽALBI PODNIJETOJ PROTIV POJEDINAČNIH AKATA DONIJETIH PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE (ODREDBA ČLANA 28 TAČKA 6 ZAKONA O USTAVNOM SUDU)

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Desanka Lopičić i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 28. maja 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba izjavljena protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U.br. 496/07, od 2. oktobra 2007. godine i rješenja Uprave za nekretnine – Podgorica, br. 04-50/2-96, od 12. oktobra 2006. godine.

O b r a z l o ž e nj e

AD »Eko Meduza«, iz Bijelog Polja, blagovremeno je podnijelo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda Republike Crne Gore, U.br. 496/07, od 2. oktobra 2007. godine i rješenja Uprave za nekretnine – Podgorica, br. 04-50/2-96, od 12. oktobra 2006. godine, donijetih u postupku povodom zahtjeva ranijih vlasnika za vraćanje poljoprivrednog zemljišta iz društvene svojine označenog katastarskim parcelama u ovim aktima, a koji su kao obveznika vraćanja zemljišta označili AD »Eko Meduza«. Po mišljenju podnosioca žalbe označenim aktima krši se ustavni princip iz člana 58 Ustava Crne Gore, kojim se jamči pravo svojine.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je: da Ustavni sud odlučuje: o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br.64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon

179

iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48), da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeni Ustavom i da ustavnu žalbu u ime lica iz stava 1 ovog člana, na osnovu njegovog ovlašćenja, može izjaviti drugo lice (član 49 st. 1 i 2) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Ustavna žalba kao pravno sredstvo protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava ustanovljena je Ustavom, koji je stupio na snagu 22. oktobra 2007. godine.

Iz odredbe člana 48 Zakona o Ustavnom sudu proizilazi da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom. Iz Zakona, takođe, proizilazi da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčeno Ustavom . Po ocjeni Suda, pod pojmom »svako lice« podrazumijeva se svako fizičko i pravno lice. Ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju se blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona, po ocjeni Suda, proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon proglašenja Ustava Crne Gore.

Predmetna ustavna žalba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Crne Gore, U.br. 496/07, od 2. oktobra 2007. godine i rješenja Uprave za nekretnine – Podgorica, br. 04-50/2-96, od 12. oktobra 2006. godine. Imajući u vidu da je presuda, kao i osporeneno rješenje, donijeto prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, to su se po ocjeni Suda stekli uslovi, iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, da se ustavna žalba odbaci, jer ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

180

Na osnovu iznijetih razloga riješeno je kao u dispozitivu.

U. br. 78/08 USTAVNI SUD CRNE GORE28. maj 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA IZJAVLJENA PROTIV POJEDINAČNIH AKAT ADONIJETIH PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE U POSTUPKU PRED USTAVNIM SUDOM KROZ INSTITUT USTAVNE ŽALBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Desanka Lopičić, Đole Sekulović, Zoran Smolović, Fetija Međedović i Miodrag Latković, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 18. juna 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda u Kolašinu, O.br. 69/02, od 22. septembra 2003. godine, Rješenja Višeg suda u Bijelom Polju, Gž. br. 38/06, od 19. januara 2006. godine i Rješenja Vrhovnog suda Republike Crne Gore, Rev. br. 82/2006, od 14. marta 2006. godine.

O b r a z l o ž e nj e

M.M.Š., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu protiv rješenja, navedenih u dispozitivu. U žalbi ističe da je njegov otac bio vlasnik šume, površine oko 3 hektara, u mjestu Tavani, koja je oduzeta, kao državna, prilikom razgraničenja šuma 1961. i 1962. godine; da je po usvajanju Zakona o restituciji podnio zahtjev za povraćaj šume i da je tom prilikom u katastru ustanovljeno da je 1993. godine, prilikom izlaganja katastra, šuma

181

upisana na drugo lice; da je poslije smrti tog lica sproveden ostavinski postupak u kojem je imovina, uključujući i šumu, koja je bila vlasništvo njegovog oca, podijeljena među naslednicima tog lica; da je protiv Rješenja, donijetog u ostavinskom postupku, izjavio žalbu Višem sudu u Bijelom Polju, koji je odbacio kao nedozvoljenu, iz razloga što žalilac nije zakonski naslednik i da je Vrhovni sud u revizionoj presudi, njegovu žalbu odbacio kao nedozvoljenu, navodeći da revizioni sud nije ovlašćen da se upušta u osnovanost činjeničnog stanja, utvrđenog u prvostepenom postupku. Takođe navodi da se obraćao Osnovnom i Vrhovnom državnom tužiocu radi podnošenja tužbe i povraćaja statusa sporne šume, kao državne, ali da je dobio odgovore da nema osnova za ulaganje tužbe kod ostavinskog suda od njihove strane, iako je, po mišljenju podnosioca žalbe, jasno da je u postupku upisa sporne šume, učinjeno više krivičnih djela; da se u konkretnom slučaju radi o apsolutnoj ništavosti osnova sticanja svojine, da ta ništavost ne zastarijeva; da su sudovi morali o tome da vode računa po službenoj dužnosti, jer im je to u postupku ukazano i da zbog toga traži da Ustavni sud poništi sve odluke od Osnovnog suda u Kolašinu do Vrhovnog suda.

Ustavni sud je, nakon razmatranja ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava, a da se ustavna žalba podnijeta do dana stupanja na snagu Zakona smatra blagovremenom, a dozvoljena je samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine.

Zakon o Ustavnom sudu stupio je na snagu 4. novembra 2008. godine, a predmetna ustavna žalba je predata Sudu dana 27. avgusta 2008. godine, znači, prije

182

stupanja na snagu Zakona, pa se, u smislu odredaba člana 93 Zakona, ima smatrati blagovremenom.

Međutim, polazeći od činjenice da je ustavna žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda u Kolašinu, O. br. 69/02, od 18. decembra 2003. godine, Rješenja Višeg suda u Bijelom Polju, Gž. br. 38/06, od 19. januara 2006. godine i Rješenja Vrhovnog suda Republike Crne Gore, Rev. br. 82/2006, od 14. marta 2006. godine, koja su donijeta prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Zakonom za vođenje postupka i da su ispunjeni uslovi da se žalba odbaci.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

U. br. 112/08 USTAVNI SUD CRNE GORE18. jun 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

USTAVNA ŽALBA PODNIJETA PROTIV AKTA DONIJETOG PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE, NE MOŽE BITI PREDMET ZAŠTITE PRED USTAVNIM SUDOM KROZ INSTITUT USTAVNE ŽELBE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Miodrag Latković, Fetija Međedović, Desanka Lopičić, Zoran Smolović i Đole Sekulović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore i člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 16. aprila 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

M.V., iz Podgorice, podnio je ustavnu žalbu i dopunu ustavne žalbe, protiv presude Višeg suda u Podgorici Kž.br. 660/01, od 13. marta 2002. godine, kojim je po žalbi oštećenog kao tužioca M.V. i okrivljene V.P., a po službenoj dužnosti preinačena presuda Osnovnog suda u Podgorici K.br. 96/7737, od 14. januara 1998. godine, tako što se optužba odbija, zbog povrede prava na dostojanstvo ličnosti zajemčenog članom

183

28 Ustava Crne Gore i ističe da je u periodu od 1993 – 1995. godine, sedamnaest puta privođen, hapšen, proganjan, maltretiran i izlagan različitim neprijatnostima, što je uslovilo raskol porodičnog doma, da kao profesionalno vojno lice nije smio biti hapšen, nit privođen bez odobrenja vojnih organa, da mu nije bilo dozvoljeno da vidi svoju djecu, da se obraćao Ministarstvu unutrašnjih poslova zahtjevom za dostavljanje informacija po presudi Upravnog suda Crne Gore, Direktoru policije da mu dostavi odgovor na prestavku po preporuci Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Upravnom sudu Crne Gore, Vrhovnom sudu Crne Gore, Vrhovnom državnom tužiocu, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda i Upravi policije i drugim organima državne uprave radi zaštite svojih prava.

Ustavni sud je, nakon razmatranja navoda ustavne žalbe, utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava iz stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku i skoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48); da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom (član 50 stav 1) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Saglasno tome, citiranim odredbama člana 48 i člana 49 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, utvrđeno je da svako lice može nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava podnijeti ustavnu žalbu, ako smatra da mu je pojedinačnim aktom državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo sloboda zajemčene Ustavom i da se ustavna žalba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta protiv kojeg se može podnijeti ustavna žalba u skladu sa ovim zakonom.

184

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata organa ili organizacija koja vrše javna ovlašćenja donijetih nakon proglašenja Ustava Crne Gore, od 22. oktobra 2007. godine.

U konkretnom predmetu utvrdili smo da je ustavna žalba podnijeta 30 decembra 2008. godine, dopunjena podneskom od 27 januara 2009. godine i da je izjavljena protiv presude Višeg suda u Podgorici Kž.br. 660/01, od 13. marta 2002. godine, kojim je po žalbi oštećenog kao tužioca M.V., a po službenoj dužnosti preinačena presuda Osnovnog suda u Podgorici, K.br. 96/7737, od 14. januara 1998. godine, tako što se optužba odbija. Kako je ustavna žalba podnijeta protiv pojedinačnog akta donijetog prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da su se stekli uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu, da se ustavna žalba odbaci, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u dispozitivu.

U.br. 182/08 USTAVNI SUD CRNE GORE16. april 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE PO PODNIJETOJ USTAVNOJ ŽALBI IZJEVLJENOJ PROTIV AKATA DONIJETIH PRIJE STUPANJA NA SNAGU USTAVA CRNE GORE.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije - Miodrag Latković, Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović i Zoran Smolović, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 22. oktobra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

185

O b r a z l o ž e nj e

M.R., iz Nikšića, uz saglasnost svog supruga B., data na podnesku, podnijela je ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Nikšiću, K-169/02, od 15. septembra 2006. godine i presude Višeg suda u Podgorici, Kž. br. 373/07, od 17. maja 2007. godine, označenih u izreci, zbog povredе ljudskih prava i sloboda njenog supruga, zajemčenih odredbama člana 6 Evropske konvencije i Ustava, jer mu je, kao građaninu Crne Gore, suđeno za krivično djelo za koje je mjesno nadležan sud u Bosni i Hercegovini, koji ga je oslobodio optužbe za to djelo. Uz žalbu je priložila osporene presude i medicinsku dokumentaciju supruga.

Ustavni sud je ispitujući podnijetu ustavnu žalbu u prethodnom postupku, utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je: da se ustavna žalba može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih sredstava, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva da je podnosilac ustavne žalbe u postupku iskoristio sva pravna sredstva na koja je imao pravo u skladu sa zakonom (član 48) i da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, izjavljenoj zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da je ustavna žalba dozvoljena samo protiv pojedinačnih akata donijetih nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore.

U konkretnom slučaju, ustavna žalba podnijeta je 10. septembra 2009. godine, protiv presuda Osnovnog suda u Nikšiću, broj K-169/02, od 15. septembra 2006. godine i Višeg suda u Podgorici, Kž. br. 373/07, od 17. maja 2007. godine, koje su donesene prije stupanja na snagu Ustava Crne Gore, 22. oktobra 2007. godine.

Kako je ustavna žalba izjavljena protiv pojedinačnih akata donijetih prije stupanja na snagu Ustava to je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 28 stav 6 Zakona o

186

Ustavnom sudu Crne Gore, utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnijetoj ustavnoj žalbi.

Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

Už - III br. 27/09 USTAVNI SUD CRNE GORE22. oktobar 2009. godine PREDSJEDNIK, P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

***

IMAJUĆI U VIDU DA JE USTAVNA ŽALBA PODNIJETA PROTIV PRESUDA KOJE SU DONIJETE PRIJE PROGLAŠENJA USTAVA CRNE GORE, TO NE POSTOJE PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA VOĐENJE POSTUPKA I ODLUČIVANJE, SAGLASNO ODREDBI ČLANA 28 TAČKA 6 ZAKONA O USTAVNOM SUDU.

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik dr Milan Marković i sudije – Desanka Lopičić, Fetija Međedović, Đole Sekulović, Zoran Smolović i Miodrag Latković, na osnovu odredaba člana 149 stav 1 tačka 3 Ustava Crne Gore, člana 28 tačka 6 i člana 33 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08), na sjednici od 12. novembra 2009. godine, donio je

R J E Š E NJ E

ODBACUJE SE ustavna žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Š.R., koga zastupa Radivoje Šuković, advokat, iz Bijelog Polja, podnio je ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju Gž.br. 425/05, od 2. februara 2006. godine, kojiom je preinačena presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju P.br. 771/04, od 23. marta 2005. godine i presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 130/06, od 18. aprila 2006. godine, kojom je odbijena revizija tužioca, kao neosnovana, navodeći da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku, iz člana 32 Ustava Crne Gore.

187

Ustavni sud je, nakon razmatranja navedene ustavne žalbe, utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, da se ustavna žalba odbaci.

Ustavom Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih sredstava (član 149 stav 1 tačka 3).

Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, br. 64/08) propisano je da se ustavne žalbe podnijete do dana stupanja na snagu ovog zakona smatraju blagovremenim, a dozvoljene su protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava (član 93).

Iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da Ustavni sud odlučuje o ustavnoj žalbi, izjavljenoj zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava i da je ustavna žalba dozvoljena samo protiv pojedinačnih akata i radnji donijetih nakon stupanja na snagu Ustava Crne Gore.

U konkretnom slučaju, ustavna žalba podnijeta je 23. oktobra 2009. godine, protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju Gž.br. 425/05, od 2. februara 2006. godine i presude Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br. 130/06, od 18. aprila 2006. godine.

Imajući u vidu da je ustavna žalba podnijeta protiv presuda koje su donijete prije proglašenja Ustava Crne Gore, tj. prije 22. oktobra 2007. godine, Sud je utvrdio da, saglasno odredbi člana 28 tačka 6 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom, za vođenje postupka i odlučivanje po ovoj ustavnoj žalbi.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

Už-III br. 78/09 USTAVNI SUD CRNE GORE12. novembar 2009. godine PREDSJEDNIK,P o d g o r i c a dr Milan Marković,s.r.

188