RR\1082439HR.doc PE565.021v02-00

HR Ujedinjena u raznolikosti HR

Europski parlament 2014-2019

Dokument s plenarne sjednice

A8-0373/2015

21.12.2015

IZVJEŠĆE

o ulozi meĎukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u

promicanju temeljnih vrijednosti EU-a

(2015/2139(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje

Izvjestiteljica: Julie Ward

PE565.021v02-00 2/18 RR\1082439HR.doc

HR

PR_INI

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA ................................................ 3

EXPLANATORY STATEMENT ............................................................................................ 13

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŅNOM ODBORU .......................... 17

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŅNOM

ODBORU ................................................................................................................................. 18

RR\1082439HR.doc 3/18 PE565.021v02-00

HR

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju

temeljnih vrijednosti EU-a

(2015/2139(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir članke 2. i 21. te članak 27. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove

članke 165. i 167. te posebno njegov članak 17. prema kojem Unija mora pońtovati status

koji crkve i vjerske udruge ili zajednice, kao i svjetonazorske i nekonfesionalne

organizacije, imaju na temelju nacionalnog prava te mora priznati njihov identitet i njihov

specifičan doprinos i odrņavati otvoren, transparentan i redovit dijalog s njima,

– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije1, a posebno njezine

članke 10., 11. i 22. te njezinu preambulu,

– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno članak 2. njezina

Protokola br. 1,

– uzimajući u obzir Rezoluciju Ujedinjenih naroda od 20. prosinca 2010. pod nazivom

„Kultura i razvoj”,

– uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000.), a posebno članke

pod naslovom „Ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje”,

– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije

ņena (CEDAW, 1979.),

– uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zańtiti i promicanju raznolikosti kulturnih

izričaja iz 2005. (Konvencija UNESCO-a),

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin

članak 16., i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnońljivosti i diskriminacije na

temelju vjere ili uvjerenja,

– uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupńtine UN-a br. 67/179 od 20. prosinca 2012. i

Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 22/20 od 22. oņujka 2013.,

– uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu Smjernica EU-a o

promicanju i zańtiti slobode vjere ili uvjerenja2 te Smjernice EU-a o promicanju i zańtiti

slobode vjere ili uvjerenja koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

– uzimajući u obzir Odluku br. 1983/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od

18. prosinca 2006. o Europskoj godini meĎukulturnog dijaloga (2008.)1,

1 SL C 364, 18.12.2000., str. 1.

2 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0279.

PE565.021v02-00 4/18 RR\1082439HR.doc

HR

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenog 2008. o promicanju kulturne

raznolikosti i meĎukulturnog dijaloga u vanjskim poslovima Unije i njezinih drņava

članica (2008/C 320/04)2,

– uzimajući u obzir strateńki okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju

(11855/2012) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

– uzimajući u obzir Bijelu knjigu Vijeća Europe od 7. svibnja 2008. o meĎukulturnom

dijalogu pod nazivom „Ņivjeti zajedno dostojanstveno kao jednaki”,

– uzimajući u obzir Europski kulturni program u globalizirajućem svijetu

(COM(2007)0242), čiji je cilj promicanje osvijeńtenosti o kulturnoj raznolikosti i

vrijednostima EU-a, dijaloga s civilnim druńtvom i razmjene dobrih praksi,

– uzimajući u obzir rezultate i popratne mjere pripremnog djelovanja o kulturi u vanjskim

odnosima EU-a iz 2014.,

– uzimajući u obzir Protokol o suradnji u području kulture priloņen modelu Sporazuma o

slobodnoj trgovini3,

– uzimajući u obzir Parińku deklaraciju o promicanju graĎanstva i zajedničkih vrijednosti

slobode, snońljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na

neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. oņujka 2015. u Parizu (8496/15),

– uzimajući u obzir zavrńne zajedničke preporuke trojnog predsjednińtva na Konferenciji o

mladima koja se 2015. odrņala u Luxembourgu, u kojima se uzelo u obzir savjetovanje

odrņano u obliku strukturiranog dijaloga za osnaņivanje mladih da se političke uključe u

demokratski ņivot Europe te u kojima se Parlament poziva na promicanje obrazovanja

utemeljenog na vrijednostima i aktivnom obrazovanju graĎanstva,

– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvjeńće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0373/2015),

A. budući da Europu krasi beskrajno bogatstvo kulturne, socijalne, jezične i vjerske

raznolikosti; budući da su u tom kontekstu zajedničke vrijednosti koje povezuju nańa

druńtva, kao ńto su sloboda, socijalna pravda, jednakost i nediskriminacija, demokracija,

ljudska prava, vladavina prava, tolerancija i solidarnost, od ključne vaņnosti za budućnost

Europe;

B. budući da meĎukulturni dijalog nije reguliran nacionalnim, europskim ili meĎunarodnim

pravom jer nije pravni koncept, no temelji se na meĎunarodnim okvirima čiji je cilj zańtita

ljudskih prava i kulturne raznolikosti;

C. budući da su različite studije i zaključci tijekom Europske godine meĎukulturnog dijaloga

(2008.) pokuńali definirati meĎukulturni dijalog kao proces koji se sastoji od otvorene

razmjene ili interakcije pune pońtovanja izmeĎu pojedinaca, skupina i organizacija s

1 SL L 412, 30.12.2006., str. 44. 2 SL C 320, 16.12.2008., str. 10. 3 SL L 127, 14.05.2011., str. 1418.

RR\1082439HR.doc 5/18 PE565.021v02-00

HR

različitim kulturnim pozadinama ili svjetonazorima; budući da se meĎu njegovim

ciljevima nalaze: razvijanje boljeg razumijevanja različitih perspektiva i praksi; povećanje

sudjelovanja te slobode i sposobnosti za donońenje odluka; poticanje jednakosti; i jačanje

kreativnih procesa;

D. budući da je vaņno omogućiti potrebna sredstva, posebno financijska, kojima bi se

prednost dala financiranju programa za poticanje meĎukulturnog dijaloga i dijaloga meĎu

graĎanima u cilju jačanja meĎusobnog pońtovanja u kontekstu snaņne kulturne

raznolikosti i rjeńavanja sloņene realnosti nańih druńtava i suņivota različitih kulturnih

identiteta i vjerovanja, kao i u cilju isticanja doprinosa različitih kultura europskim

druńtvima i bańtini te učinkovitog upravljanja sukobima;

E. budući da postizanje tog cilja nije samo zadaća javnih vlasti i donositelja odluka, nego i

zajednička odgovornost cijelog druńtva, uključujući cijeli niz dionika kao ńto su obitelji,

mediji, nastavnici, poslovni subjekti, voĎe zajednica i vjerski voĎe; budući da je uz

političke aktere vaņno istaknuti ulogu svih ostalih dionika u meĎukulturnom dijalogu;

F. budući da su odreĎeni članci Povelje o temeljnim pravima Europske unije posebno vaņni

za meĎukulturni dijalog jer se njima promiču jednakost, nediskriminacija, kulturna,

vjerska i jezična raznolikost, sloboda izraņavanja i kretanja te graĎanska prava

sudjelovanja u gospodarstvu i politici;

G. budući da je za kvalitetan meĎukulturni dijalog potrebno dobro poznavanje vlastite i tuĎe

kulture;

H. budući da se u kontekstu Europske godine razvoja 2015., revizije Milenijskih razvojnih

ciljeva UN-a i rezultata sastanka na vrhu UN-a o odrņivom razvoju odrņanom 2015. uloga

kulture pokazala ključnom za postizanje odrņivog razvoja i iskorjenjenje siromańtva u

svijetu; nadalje poziva na snaņniju integraciju kulture u program UN-a za odrņivi razvoj

za razdoblje nakon 2015.;

I. budući da se Europa i svijet suočavaju s brojnim izazovima povezanima s globalizacijom,

migracijom, vjerskim i meĎukulturnim sukobima te jačanjem radikalizma;

J. budući da je u kontekstu meĎukulturnog dijaloga ključno primijeniti univerzalna ljudska

prava (kao pojedinačna prava) i kulturna prava (kojima se prepoznaju specifični i

vińestruki kulturni identiteti);

K. budući da razvijanje obrazovne mobilnosti za studente i nastavnike i bilo kojeg drugog

oblika meĎunarodne razmjene moņe dovesti do boljeg svijeta u kojem se ljudi kreću

slobodnije i sudjeluju u otvorenom meĎukulturnom dijalogu;

1. tvrdi da se u pristupu Europske unije treba uzeti u obzir i nastaviti izvrstan rad koji je

pokrenut 2008. godine, u kojoj se obiljeņila Europska godina meĎukulturnog dijaloga,

pojačati razmjena dobrih praksi i promicati novi strukturirani dijalog sa svim dionicima u

meĎukulturnim i meĎuvjerskim pitanjima u kontekstu svih nedavnih dramatičnih

dogaĎaja: europskim i nacionalnim političarima, lokalnim i regionalnim vlastima,

crkvama, vjerskim udrugama i zajednicama te svjetonazorskim i nekonfesionalnim

organizacijama, organizacijama i platformama civilnog druńtva, zaposlenima u području

PE565.021v02-00 6/18 RR\1082439HR.doc

HR

sporta, kulture i obrazovanja, nacionalnim i europskim odborima mladih, akademicima i

medijima;

2. potiče sve dionike da usvoje aņuriranu i jasnu politički orijentiranu definiciju

meĎukulturnog dijaloga, da provedu ili usklade metode te kriterije i pokazatelje kvalitete u

cilju ocjenjivanja učinka programa i projekata u području meĎukulturnog dijaloga te da

istraņe metodologiju za meĎukulturnu usporedbu;

3. zalaņe se za to da je u području obrazovanja potrebno potaknuti meĎukulturni i

meĎuvjerski pristup utemeljen na vrijednostima kako bi se razmotrili i promicali

meĎusobno pońtovanje, integritet, etička načela kulturne raznolikosti, socijalna

uključenost i kohezija, izmeĎu ostalog posredstvom programa razmjene i mobilnosti za

sve;

4. zalaņe se za to da se audiovizualne i kulturne industrije takoĎer posvete pitanju kulturne

raznolikosti; potiče te industrije da pronaĎu kreativne načine za postizanje dogovora o

nacionalnim, regionalnim i lokalnim akcijskim planovima za provedbu Konvencije

UNESCO-a o zańtiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

5. poziva na to da se meĎuvjerski dijalog uzme u obzir kao dio meĎukulturnog dijaloga, ńto

je preduvjet za mir i ključni alat za rjeńavanje sukoba, uz posvećivanje pozornosti na

dostojanstvo pojedinca i potrebu da se diljem svijeta očuvaju ljudska prava te poseban

osvrt na slobodu mińljenja, savjesti i vjeroispovijesti te na pravo vjerskih manjina na

zańtitu;

6. ističe da se iskrenim meĎukulturnim i meĎuvjerskim dijalogom potiču pozitivne

interakcije utemeljene na suradnji, promiču razumijevanje i pońtovanje meĎu kulturama,

povećava raznolikost i pońtovanje demokracije, slobode i ljudskih prava te tolerancija

prema univerzalnim vrijednostima i vrijednostima specifičnima za pojedine kulture;

7. ističe da je vaņno pravovremeno integrirati i obrazovati izdvojene zajednice čije je

ponańanje suprotno temeljnim europskim vrijednostima;

8. zalaņe se za to da EU kao akter u postizanju svjetskog mira mora u svoju politiku vanjskih

odnosa i politiku razvoja uvrstiti kulturu i kulturnu razmjenu te u njima istaknuti

obrazovanje jer su to sredstva za jačanje zajedničkih temeljnih vrijednosti pońtovanja i

meĎusobnog razumijevanja, a time se pruņaju učinkoviti alati za značajan i odrņiv pristup

rjeńavanju sukoba, izgradnji mira i sprečavanju kriza;

9. smatra da u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a kulturni dijalog i raznolikost

trebaju na transverzalan način biti integrirani u sva područja politike EU-a koja utječu na

zajedničke temeljne vrijednosti i prava EU-a kao ńto su politika o mladima, obrazovna

politika, mobilnost, zapońljavanje i socijalna pitanja, vanjska politika, prava ņena i

jednakost spolova, trgovina i regionalni razvoj;

10. ističe da je potrebno osposobljavati i pripremiti buduće generacije za smiono rjeńavanje

problema i učinkovito i inovativno pristupiti izazovima s kojima će se europski graĎani

suočiti u budućnosti tako da im se omogući pristup kvalitetnom obrazovanju o graĎanstvu

i zajamči njihova motivacija i predanost stjecanju kompetencija i vjeńtina kao ńto su

poduzetnińtvo, upravljačke vjeńtine i vjeńtina izgradnja kapaciteta;

RR\1082439HR.doc 7/18 PE565.021v02-00

HR

11. uviĎa da je meĎukulturni dijalog sredstvo za uključivo demokratsko sudjelovanje i

osnaņivanje graĎana, posebno kada je riječ o zajedničkom dobru i javnim prostorima;

tvrdi da meĎukulturni dijalog kao takav moņe znatno doprinijeti poboljńanju stanja

demokracije i razvoju veće i dublje uključivosti i osjećaja pripadnosti;

12. smatra da je povećanje javnog ulaganja u uključivo, kvalitetno i dostupno formalno,

neformalno i informalno obrazovanje prvi korak u omogućivanju jednakog pristupa i

mogućnosti za sve; podsjeća da je potrebno zajamčiti kulturnu i socijalnu raznolikost u

učionicama i obrazovnim okruņenjima, uključujući meĎu nastavnicima, kako bi se

smanjilo rano napuńtanje ńkolovanja i potaknulo obrazovanje djece u nepovoljnom

poloņaju u cilju promicanja jednakosti i poticanja socijalne kohezije meĎu budućim

generacijama;

13. naglańava da formalno, neformalno i informalno obrazovanje i pristup cjeloņivotnom

učenju pruņaju znanje, vjeńtine i kompetencije, ali i da bi se njima učenicima trebalo

pomoći da razviju etičke i graĎanske vrijednosti i postanu aktivni, odgovorni članovi

druńtva bez predrasuda; u tom pogledu ističe da je potrebno započeti s graĎanskim

obrazovanjem u ranoj dobi i prepoznaje vaņnost suradnje izmeĎu svih dionika u području

obrazovanja; zagovara da se kod djece i mladih potakne osjećaj za inicijativu i uključenost

kako bi se druńtvene veze ojačale te razvili osjećaj pripadnosti i etička načela za borbu

protiv diskriminacije;

14. ističe vaņnu ulogu neformalnog i informalnog učenja i prepoznaje koristi izgradnje

sinergija i partnerstva izmeĎu svih razina i oblika učenja, uključujući meĎu generacijama;

takoĎer ističe da je sudjelovanje u sportskim aktivnostima i volontiranju vaņno za

poticanje razvoja graĎanskih, socijalnih i meĎukulturnih kompetencija i za doprinos

socijalnoj uključenosti ugroņenih skupina i skupina u nepovoljnom poloņaju te općenitije

graĎana, posebno djece, podučavanjem o duhu zajednińtva u radu i pońtovanju

raznolikosti, čime se doprinosi borbi protiv socijalnih fenomena kao ńto su nasilje,

radikalizam, rasizam i ksenofobija i potiče ponovna izgradnja temelja za konstruktivan i

miran dijalog meĎu zajednicama; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu programa EU-

a u području kulture, medija, obrazovanja, mladih i sporta kao sredstva za borbu protiv

netolerancije i predrasuda te za poticanje zajedničkog osjećaja pripadnosti i pońtovanja

prema kulturnoj raznolikosti;

15. naglańava da je vaņno izgraditi snaņne poveznice izmeĎu kulture i obrazovanja u cilju

razvijanja kompetencija i prijenosnih vjeńtina, povećanja broja visoko pozicioniranih i

sigurnih radnih mjesta u skladu s Programom za dostojanstven rad MeĎunarodne

organizacije rada te postizanja veće razine socijalne uključenosti i aktivnog graĎanstva;

smatra da su to jedni od glavnih ciljeva u provedbi temeljnih vrijednosti EU-a kako je

utvrĎeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i u Povelji o temeljnim pravima

Europske unije; podsjeća na vrijednost programa CONNECT, jedinog programa EU-a

kojim se promiču projekti u području kulture i obrazovanja i potiče Komisiju da razmotri

usvajanje novih pilot-aktivnosti za ispitivanje sadańnje izvedivosti takvog programa;

16. podrņava mobilnost mladih i nastavnika te sve oblike suradnje izmeĎu ńkola i sveučilińta,

primjerice, zajedničke obrazovne platforme, zajedničke studijske programe i projekte kao

sredstva za poticanje razumijevanja i vrednovanja kulturne raznolikosti i pruņanje

mladima socijalnih, graĎanskih i meĎukulturnih kompetencija i vjeńtina; u tom pogledu

PE565.021v02-00 8/18 RR\1082439HR.doc

HR

smatra da djeca koja su u vrlo ranoj dobi izloņena drugim kulturama stječu osnovne

ņivotne vjeńtine i kompetencije koje su potrebne za osobni razvoj, buduće zapońljavanje i

aktivno graĎanstvo EU-a; ističe da su ciljani obrazovni ńkolski posjeti različitim drņavama

članicama i transnacionalna mobilnost djece u ranoj dobi takoĎer vaņni alati u polaganju

temelja za vrednovanje europskih kultura, umjetnosti, jezika i vrijednosti; osobito potiče

mobilnost nastavnika u osnovnim i srednjim ńkolama kako bi razmijenili svoja iskustva i

razvili vlastite alate za suočavanje s rastućim druńtvenim izazovima i njihovo rjeńavanje;

ističe ulogu i vaņnost programa Erasmus+, kojim se meĎu mladima potiče osvijeńtenost o

europskim vrijednostima te stvara osjećaj pripadnosti i meĎukulturni dijalog olakńavanjem

njihove mobilnosti, kao i povećanjem njihove zapońljivosti; posebno potiče poduzimanje

daljnjih mjera kako bi se skupinama u nepovoljnom poloņaju i osobama s posebnim

potrebama omogućio pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnońću

te kako bi se omogućila njihova integracija u takve aktivnosti;

17. potiče drņave članice da razviju kvalitetne programe osposobljavanja kojima se promiče

raznolikost, osnaņuju nastavnici, mladi i radnici u zajednici, kao i savjetodavne sluņbe u

ńkolama te neformalnom i informalnom obrazovnom okruņenju koje usluge pruņaju i djeci

i roditeljima, u cilju zadovoljavanja potreba koje djeca iz različitih kulturnih i socijalnih

pozadina imaju za obrazovanjem i osposobljavanjem te iskorjenjenja svih oblika

diskriminacije i rasizma, uključujući vrńnjačko nasilje i nasilje na internetu; napominje da

je potrebno preispitati obrazovne resurse kako bi se potaknulo učenje koje u obzir uzima

vińe perspektiva i uključuje vińe jezika te da je u tom kontekstu potrebno vrednovati i

sustavno promicati iskustva i vjeńtine nastavnika povezane s vińejezičnosti i

meĎukulturnosti;

18. ističe da je vaņno ulagati u programe cjeloņivotnog učenja za nastavnike, osposobiti

nastavnike s potrebnim pedagońkim kompetencijama na temu migracije, kulturne

prilagodbe i socijalne psihologije te im omogućiti da se koriste raznolikońću kao bogatim

izvorom za podučavanje u učionicama;

19. prima na znanje da nastavnici, u suradnji s obiteljima, imaju ključnu ulogu u jačanju

socijalnih veza, stvaranju osjećaja pripadnosti i pomaganju mladima da razviju etičke i

graĎanske vrijednosti;

20. ponavlja da je potrebno stvoriti obrazovna okuņenja utemeljena na pravima koja uzimaju

u obzir rodnu perspektivu kako bi učenici učili o ljudskim pravima, uključujući prava ņena

i djece, temeljnim vrijednostima i sudjelovanju graĎana, pravima i odgovornostima

graĎana, demokraciji i vladavini prava, vjeri u vlastiti identitet, saznanju da je njihov glas

vrijedan i osjećaju da ih njihove zajednice cijene te kako bi se za te iste vrijednosti borili;

potiče drņave članice i obrazovna okruņenja da jačaju aktivno sudjelovanje studenata u

upravljanju svojim obrazovnim strukturama;

21. ističe ulogu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i interneta kao sredstva za

promicanje meĎukulturnog dijaloga; promiče korińtenje druńtvenih medija u cilju

podizanja razine osvijeńtenosti graĎana o zajedničkim temeljnim vrijednostima i načelima

Europske unije i naglańava da je medijska pismenost vaņna na svim razinama obrazovanja

kao sredstvo za promicanje meĎukulturnog dijaloga meĎu mladima; takoĎer potiče ESVD

i sve čelnike predstavnińtva EU-a da na najbolji mogući način iskoriste nove digitalne

alate u svojem radu;

RR\1082439HR.doc 9/18 PE565.021v02-00

HR

22. prima na znanje da je potrebno pruņiti odrņivu i strukturiranu potporu nevladinim

organizacijama, organizacijama za ljudska prava, organizacijama za mlade i institucijama

za osposobljavanje u cilju borbe protiv ekstremizma putem socijalne kohezije i

uključenosti, aktivnog graĎanstva te osnaņivanja i sudjelovanja mladih, posebno

pokretanjem manjih lokalnih inicijativa i inicijativa na najniņim razinama;

23. prepoznaje ključnu ulogu koju nevladine organizacije, kulturne mreņe i platforme te

spomenute institucije imaju i trebaju u budućnosti imati u područjima u kojima su

strukture, politike i programi za meĎukulturni dijalog slabo razvijeni; potiče daljnji dijalog

izmeĎu EU-a i velikih gradova, regija i lokalnih vlasti u cilju učinkovitije analize (i.)

poveznice izmeĎu urbanih modela u kojima graĎani ņive i uspjeha ili neuspjeha ńkolskih

sustava, (ii.) koristi formalnog i informalnog obrazovanja za svu djecu i obitelji te (iii.)

koordinacije obrazovnih struktura u promicanju učinkovitog meĎukulturnog dijaloga;

24. poziva na posvećivanje dodatne pozornosti promicanju meĎukulturnog druńtva koje se

temelji na solidarnosti, posebno meĎu mladima, provedbom programa Europa za graĎane,

prikladnim financiranjem za postizanje ciljeva izgradnje bolje usklaĎenog i uključivog

druńtva te poticanjem aktivnog graĎanstva koje je otvoreno za svijet, puno pońtovanja

prema kulturnoj raznolikosti i koje se temelji na zajedničkim vrijednostima EU-a;

25. potiče uključive umjetničke i sportske obrazovne aktivnosti i one za osposobljavanje za

sve ņivotne dobi, kao i volontiranje, kako bi se ojačao proces socijalizacije i sudjelovanje

manjina, skupina u nepovoljnom poloņaju, marginaliziranih zajednica, migranata i

izbjeglica u kulturnom i druńtvenom ņivotu, uključujući sudjelovanje na upravljačkoj

razini i u donońenju odluka;

26. prima na znanje da su formalno, neformalno i informalno učenje te volontiranje vaņni za

promicanje samorazvoja koji je usmjeren na kognitivne i nekognitivne vjeńtine i

kompetencije, kritičko razmińljanje, sposobnost nońenja s različitim mińljenjima, medijsku

pismenost, vjeńtine i kompetencije povezane s nediskriminacijom i meĎukulturnim

vrijednostima te učenje jezika, te da su socijalne i graĎanske kompetencije vaņne,

uključujući učenje o kulturnoj bańtini kao sredstvo za rjeńavanje suvremenih izazova

pomoću osjetljivog tumačenja;

27. potvrĎuje da je u rjeńavanju pitanja meĎukulturnog dijaloga i obrazovanja vaņno uzeti u

obzir rodnu perspektivu i potrebe osoba koje su ņrtve različitih oblika diskriminacije,

uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i osobe iz marginaliziranih

zajednica;

28. potiče institucije EU-a da prońire analizu svih oblika radikalizacije i da na nove načine

razmotre prirodu i procese političkog ekstremizma i nasilja, počevńi od pretpostavke da je

radikalizacija dinamički i relacijski proces te neočekivana i nepredvidiva posljedica

cijelog niza promjena; stoga pozdravlja Parińku deklaraciju potpisanu 17. oņujka 2015. o

promicanju graĎanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije

obrazovanjem kojim se nastoji potaknuti aktivni dijalog meĎu kulturama te globalna

solidarnost i meĎusobno pońtovanje, uz isticanje vaņnosti graĎanskog obrazovanja,

uključujući podizanje osvijeńtenosti o jedinstvenoj ulozi koju sredstva iz područja kulture

imaju u poticanju meĎusobnog pońtovanja meĎu učenicima i studentima;

PE565.021v02-00 10/18 RR\1082439HR.doc

HR

29. podsjeća na legitimnost i odgovornost vlada i europskih institucija u rjeńavanju

kriminalnih aktivnosti uz potporu obavjeńtajnih sluņbi i tijela za kazneni progon; ipak

napominje da prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije kaznene mjere moraju

uvijek pońtovati temeljna prava kao ńto su pravo na zańtitu podataka, pravo na slobodu

izraņavanja, pravo na pretpostavku neduņnosti i pravo na učinkoviti pravni lijek;

30. vjeruje da EU pri promicanju temeljnih vrijednosti, meĎukulturnog dijaloga i kulturne

raznolikosti na meĎunarodnoj razini treba snaņno osuĎivati svako nehumano i

poniņavajuće postupanje i sva krńenja ljudskih prava kako bi se na konkretan način

promicalo puno pońtovanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima;

31. poziva drņave članice da zajamče da se obvezujuće europske i meĎunarodne norme za

suzbijanje diskriminacije u potpunosti provedu u nacionalno pravo;

32. poziva drņave članice da uključe marginalizirane zajednice, migrante, izbjeglice,

zajednice domaćine te vjerske i sekularne zajednice u procese uključenosti koji se temelje

na pońtovanju i osnaņivanju te kojima se u svim situacijama jamči njihovo sudjelovanje u

graĎanskom i kulturnom ņivotu na human i odrņiv način pun pońtovanja, posebno u hitnim

situacijama;

33. pozdravlja pripremno djelovanje o kulturi u vanjskim odnosima EU-a i njegovu ulogu u

jačanju značaja kulture kao strateńkog čimbenika za ljudski, socijalni i gospodarski razvoj,

čime se doprinosi ciljevima vanjske politike te poziva Europsku sluņbu za vanjsko

djelovanje i predstavnińtva EU-a diljem svijeta da i kulturu uvrste u vanjsku politiku EU-a

kao njezin sastavni element, imenuju kulturnog atańea u svakom predstavnińtvu EU-a u

trećim zemljama i osoblju ESVD-a omoguće osposobljavanje na temu kulturne dimenzije

vanjske politike; poziva Komisiju da kulturnu diplomaciju i meĎukulturni dijalog uvrsti u

sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; nadalje, poziva EU i drņave

članice da pojačaju suradnju s drugim europskim i meĎunarodnim organizacijama kao ńto

su Ujedinjeni narodi i agencije koje su povezane s UN-om, posebno UNESCO, UNICEF i

UNHCR te da zahtijevaju učinkovito i bolje predstavljanje EU-a u okviru tih tijela;

nadalje poziva na suradnju s nacionalnim kulturnim institutima u cilju poboljńanja

provedbe postojećih instrumenata kao ńto su kulturni klasteri Nacionalnih instituta za

kulturu Europske unije (EUNIC) utemeljeni na mreņama te na izradu novih alata za

rjeńavanje zajedničkih izazova u globaliziranom svijetu;

34. smatra da kultura mora postati vaņan dio političkog dijaloga s trećim zemljama i podsjeća

da je potrebno sustavno integrirati kulturu u razvojne projekte i programe; stoga ističe da

je potrebno ukloniti prepreke za mobilnost umjetnika, nastavnika, akademika i stručnjaka

u području kulture usklaĎivanjem i pojednostavnjenjem postupaka za vizu kako bi se

potaknula kulturna suradnja sa svim dijelovima svijeta;

35. poziva Komisiju i drņave članice da razviju strategije kojima se meĎukulturni dijalog

prepoznaje kako proces interaktivne komunikacije unutar i izmeĎu kultura, da zajamče

meĎusobno pońtovanje i jednake prilike, da osmisle i provedu učinkovita rjeńenja za borbu

protiv gospodarskih i socijalnih nejednakosti i uzroka isključenosti, kao i svih vrsta

diskriminacije te da se posvete boljem razumijevanju različitih perspektiva i praksi;

podsjeća na ključnu ulogu medija, uključujući druńtvene medije, koji su potencijalna

platforma za ekstremne rasprave i sredstvo za suprotstavljanje ksenofobnim izjavama,

ruńenje stereotipa i predrasuda te promicanje tolerancije;

RR\1082439HR.doc 11/18 PE565.021v02-00

HR

36. podsjeća da kulturna bańtina predstavlja raznolikost kulturnog izričaja te se ona stoga

mora zańtititi i promicati usvajanjem usklaĎenog zakonodavstva i meĎunarodnih

sporazuma u uskoj suradnji s UNESCO-om;

37. poziva drņave članice i Komisiju da stanu na kraj raznim oblicima ekstremizma kao ńto su

ksenofobija, rasizam i sve vrste diskriminacije uvoĎenjem mjera za koheziju u zajednici

kojima se moņe uspjeńno boriti protiv gospodarske i socijalne nejednakosti i koje

uključuju ńirok raspon aktera kao ńto su urbanisti, socijalni radnici, zajednica, crkve i

vjerske udruge, nastavnici, organizacije za potporu obiteljima te stručnjaci u području

zdravstva, čime se jamči socijalna uključenost te formalna i stvarna jednakost, promiče

raznolikost i potiče kohezija zajednice;

38. preporučuje da EU suraĎuje s drugim akterima kako bi se djeci izbjeglicama pruņio

pristup učenju i ńkolovanju, da nastavi podrņavati programe za pristup obrazovanju u

humanitarnim krizama te da zajamči integraciju studenata migranata u Europi;

39. poziva Komisiju i drņave članice da na svim razinama vlasti istraņe, osmisle i provedu

interaktivne metode sudjelovanja usmjerene na mlade i djecu;

40. ističe ulogu obitelji u očuvanju kulturnog identiteta, tradicija, etike i sustava vrijednosti

druńtva i naglańava da upoznavanje djece s kulturom, vrijednostima i normama druńtva

započinje u obitelji;

41. poziva Komisiju i Vijeće da usvoje meĎukulturni dijalog kao snaņan i predan politički cilj

EU-a i da stoga zajamči potporu EU-a raznim mjerama politike, inicijativama i

fondovima, uključujući meĎukulturni dijalog s trećim zemljama, a posebno s nestabilnim

drņavama;

42. potiče Komisiju i drņave članice da nastave davati prednost inicijativama kojima je cilj

podrņati kulturnu raznolikost, meĎukulturni dijalog i obrazovanje i da se u potpunosti

koriste financijskim instrumentima, programima i inicijativama EU-a, kao ńto su programi

Erasmus+, Europa za graĎane, Kreativna Europa i Obzor 2020., europska politika

susjedstva i instrumenti za vanjske odnose te tijelima kao ńto su Agencija Europske unije

za temeljna prava, u cilju promicanja i podrņavanja meĎukulturnog dijaloga i kulturne

raznolikosti unutar Europe i s njezinim susjednim drņavama i drugim regijama svijeta;

43. ističe da europsko umjetničko stvaralańtvo uvelike doprinosi kulturnoj raznolikosti i stoga

ima ulogu u ńirenju vrijednosti EU-a i poticanju europskih graĎana na razvijanje kritičkog

razmińljanja;

44. podsjeća na ulogu koju Nagrada LUX ima u davanju počasti europskim filmovima koji

slave europski identitet ili europsku kulturnu raznolikost;

45. potiče Komisiju i drņave članice da ocijene učinak mjera koje su se poduzele u kontekstu

ovog izvjeńća i poziva Komisiju da podnese izvjeńće o praćenju i reviziju;

o

o o

PE565.021v02-00 12/18 RR\1082439HR.doc

HR

46. nalaņe svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te

potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu

politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i drņavama članicama.

RR\1082439HR.doc 13/18 PE565.021v02-00

HR

EXPLANATORY STATEMENT

The European Union is at a particular point in history where notions of identity and

belonging are being contested, reconfigured and defended, with strong feelings from a

diversity of voices and divergent political perspectives.

The Paris Declaration of 17 March 2015 is a powerful statement, providing a welcome

imperative for Member States to act in order to strengthen the role of intercultural

dialogue in education and learning environments.

This is required in order to adequately address current concerns as well as to lay down the

foundations for building the strong, confident, resilient and cohesive communities of the

future.

EU Education Ministers were clear in their joint affirmation of the value of pluralistic,

non-discriminatory, tolerant and just societies, where solidarity and equality between

women and men is wholeheartedly embraced in the pursuit of the EU fundamental values

of human dignity, liberty, democracy, equality, the rule of law and respect for human

rights (as enshrined in Article 2 of the Treaty on European Union, and in the Charter of

Fundamental Rights the European Union).

The shaping of Member States‟ education policies to this end was therefore agreed in

Paris as a necessity, with „Citizenship‟ as the main vehicle for achieving success in this

collective endeavour.

This report is an attempt to build on the Education Ministers‟ common agreement that

combined efforts are needed in order to prevent and tackle marginalisation, intolerance,

racism and radicalisation, and also to preserve a framework of equal opportunities for all.

The report identifies opportunities along with challenges and makes concrete

recommendations for action at all governmental levels as well as at EU level, including

the increased use of culture in external actions and in the EU development agenda,

recognising the unique role that culture can play in peace-building, conflict resolution and

crisis prevention.

Intercultural dialogue as a positive narrative

Although the topic and goals of this report reflect an anxiety resulting from the violent and

dramatic events that Europe has faced in the past months and years, and translate a

collective will to prevent radicalisation and extremism, it adopts a broader approach that

encourages new reflections on the nature and the processes of political violence, starting

from the premise that radicalisation is a dynamic, relational process and an unforeseen and

unpredictable consequence of a series of disruptive events.

At the core of this discourse lies the possibility for increased self-knowledge which is the

first step in beginning to understand the “other”. Accepted intercultural theory suggests

that we learn most about ourselves when we see ourselves reflected in others. Knowing

oneself is important for self-confidence and the development of social skills, all of which

PE565.021v02-00 14/18 RR\1082439HR.doc

HR

can help the process of integration as well as prepare one for active citizenship, provided

support mechanisms are in place.

Intercultural dialogue is a two-way process and both parties benefit through being able to

stand in one another‟s shoes. Some excellent best practice examples of cultural exchange

already exist through EU funded programmes such as Erasmus+ and other initiatives run

by NGOs, as well as Town Twinning funded by the Europe for Citizens programme which

has a long history of inter-generational, intercultural dialogue.

It must be noted that culture is not fixed but rather a fluid idea encompassing multiple

shared reference points, including language, faith, dress codes, food and drink, and

traditional arts and crafts. It should also be acknowledged that migratory peoples bring

with them skills, knowledge, ideas, new approaches, entrepreneurship and cultural

practices that enrich the social fabric of the communities they become part of, and that

migration is part of our cultural heritage.

The root of violent extremism can sometimes be found in the cultural, social and

economic exclusion of people from their societies. The divisive and derogatory language

sometimes used about marginalised communities and minorities, as well as the

discrimination that many people experience - especially young people - can cause

alienation which may lead to segregation of certain groups in society. Focusing on young

people and minorities in the sole context of radicalisation might also lead to increasing

stigmatisation. Meanwhile, there is a growing need to promote inclusion, participation and

active citizenship, not just in respect of minority youth but also amongst the dominant

cultural groups where exacerbating factors have also removed them from community

support structures that could best support them through challenging times.

To take a positive approach, it is important to understand that differentiated narratives

resulting from intercultural dialogue and a celebration of cultural diversity can create

empathy, empower marginalised communities and foster more active citizenship, given

that such a dialogue also addresses stereotypes, prejudices and discrimination by the

majority.

Simultaneously, dealing with the concept of intercultural dialogue in legislation is a

challenge as it is multi-, inter- and transdisciplinary by nature and affects our societies at

both European and national levels; and therefore, not being a legal concept, intercultural

dialogue is not regulated by national, European or international law, but relies instead on

international frameworks aimed at the respect of human rights and cultural diversity.

The report therefore takes a positive and pro-active position, seeing opportunity in the

situations that present themselves, rather than over-reacting to a culture of fearfulness.

The report focuses on promoting the need to reinvigorate and reinforce healthy dialogue

between all kinds of communities, leading to a better understanding and acceptance of

common fundamental values, thereby laying the foundations for more inclusive and

pluralistic societies.

Inclusive learning and active citizenship

Increasing cultural pluralism requires active participation in democratic processes at all

levels, not only in respect of citizen‟s participation in institutional structures, but also

RR\1082439HR.doc 15/18 PE565.021v02-00

HR

through the development of dialogue and consensus between groups with different

interests, origins and backgrounds.

Therefore we need to prepare a generation of young people with the motivation,

commitments and skills, such as entrepreneurship, leadership, volunteering and capacity

building, to be audacious problem-solvers and develop their critical and creative thinking

capacity to deal with different opinions, acquire media literacy and develop intercultural

skills, as well as social and civic competences including learning about cultural heritage.

Differentiated approaches to teaching and learning are required in order to respond to

specific community needs from early years practice to lifelong learning. To this end high

quality training programmes in citizenship should be developed for educators from both

statutory and voluntary sectors.

In addressing the past it is important to ensure heritage and history is not used as a

divisive tool but as an opportunity to address contemporary challenges through sensitive

interpretation and skilful, targeted education programmes.

Education and intercultural learning in their diverse settings are crucial to ensure

sustainable progress in the field of active citizenship. Learning is a dynamic process

which can take place in a multitude of settings, leading to the acquisition of additional

life-skills, transferable knowledge and intercultural competences. Therefore, the report

tackles the issue of education not just targeting children and young people but also

ensuring the involvement of all generations, in particular through lifelong learning

opportunities.

The diversity of learning structures and educators, including family, the community or the

work environment, as well as the possibility to challenge the traditional relationships

between teachers and learners, must be embraced in order to achieve the goal of inclusive

quality learning. It is also important to highlight the synergies between formal, non-formal

and learning and the benefits of working at all levels in a coherent way, for example

through inter-generational learning, peer-to-peer learning, family learning, work-based

learning, on-line learning, museum learning, learning through the arts and sports, and

learning outdoors.

Non-formal and informal settings, widely used in the context of community education and

work with groups underrepresented in mainstream academic and adult education

provision, provide opportunities for active promotion of common values of freedom,

tolerance and non-discrimination, for learning about Human Rights, including women‟s

and children rights. Learners‟ participation in negotiations and decision making within the

learning structures themselves help to strengthen democratic values and empower learning

communities to become active citizens.

The report puts a particular emphasis on the role of volunteering, sport and arts in

strengthening socialisation processes and encouraging the participation of individuals,

including minorities, marginalised communities, migrants and refugees, in better

accessing cultural and social life. Learning for leadership and developing skills for

decision-making are crucial for building resilient, cohesive and sustainable societies. The

role of intercultural dialogue in citizenship education must therefore be part of a long term

PE565.021v02-00 16/18 RR\1082439HR.doc

HR

strategy to develop successful, functional and welcoming communities, proud of their

heritage and united in diversity.

Conclusion: Towards a coherent and integrated approach

Addressing the challenges tackled in this report requires that cultural dialogue and

diversity is integrated in a transversal way to all policy areas such as children and youth

policy, education, mobility, employment and social affairs, security and internal affairs as

well as women‟s rights and gender equality, and regional development. A greater and

more coherent cooperation between different policy structures and subject areas is needed,

not just at EU level but also at national and local level.

A particular plea is made in the report for including intercultural dialogue in EU external

relations, including in the EU development agenda. Culture plays a key role in fostering

democratisation, peace-building and respect of human rights, which is particularly

relevant to the topic of this report. The development of a dynamic role for culture,

including the promotion and protection of cultural diversity, on the international stage as a

“soft power”, can benefit the EU and its Member States in their relations with the wider

world.

Emphasis must be placed on the role of mobility and exchanges in promoting intercultural

dialogue. The challenge in this area is to fully exploit the existing instruments and also

provide opportunities that would allow a broader reach of participants to include

individuals suffering from marginalisation, geographic or social isolation and other forms

of discrimination.

An integrated approach to tackle the role of intercultural dialogue, cultural diversity and

education in promoting EU fundamental values also requires a greater cooperation among

international institutions, notably between the EU, its Member States and international

organisations such as the United Nations and its related agencies, in particular UNESCO,

UNICEF and UNHCR, towards a better implementation of existing instruments and the

design of new tools to tackle common challenges in a globalised world.

Beyond the action of policy and law makers, the report recalls that more consideration

must be given to the power of civil society to pursue intercultural exchange, people to

people dialogue, peace-building initiatives and citizenship engagement, in order to put the

empowerment of communities at the core of strengthening the social cohesion process. To

this end, structural and sustainable support must be provided to NGOs, children and youth

organisations and training institutions, as well as all relevant organisations and small scale

initiatives working at the grass roots level.

RR\1082439HR.doc 17/18 PE565.021v02-00

HR

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja 7.12.2015

Rezultat konačnog glasovanja +:

–:

0:

23

5

0

Zastupnici nazočni na konačnom

glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Louise Bours,

Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Damian Drăghici, María Teresa

Giménez Barbat, Petra Kammerevert, Rikke Karlsson, Andrew Lewer,

Svetoslav Hristov Malinov, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Michaela

Ńojdrová, Sabine Verheyen, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Milan

Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom

glasovanju

Norbert Erdős, Santiago Fisas Ayxelà, György Hölvényi, Zdzisław

Krasnodębski, Ernest Maragall, Michel Reimon, Liliana Rodrigues,

Hannu Takkula

PE565.021v02-00 18/18 RR\1082439HR.doc

HR

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

23 +

ALDE María Teresa Giménez Barbat, Hannu Takkula

EFDD Isabella Adinolfi

GUE/NGL Nikolaos Chountis

PPE Andrea Bocskor, Norbert Erdős, Santiago Fisas Ayxelà, György Hölvényi, Svetoslav Hristov Malinov,

Michaela Ńojdrová, Sabine Verheyen, Bogdan Brunon Wenta, Milan Zver

S&D Silvia Costa, Damian Drăghici, Petra Kammerevert, Krystyna Łybacka, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Liliana Rodrigues, Julie Ward

VERTS/ALE Ernest Maragall, Michel Reimon

5 -

ECR Rikke Karlsson, Zdzisław Krasnodębski, Andrew Lewer

EFDD Louise Bours

ENF Dominique Bilde

0 0

Korińteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdrņani