Prirucnik Za Obuku Medijatora

PRIRUCNIK ZA OBUKU MEDIJATORA

POJAM KONFLIKTA

Konflikt – je odnos izmedju dvije ili vise strana (pojedinaca ili grupa) koji imaju, ili misle da imaju, nepomirljive ciljeve. Rijec konflikt potice od latinske rijeci confligere sto znaci udariti jedno o drugo. Konflikt je znak da je odredjeno stanje zrelo za promjenu. Nacin na koji reagujemo na konflikt i nacin na koji se nosimo sa njim moze biti dobar ili los. Razvoj ili ishod konflikta bit ce konstruktivan ili destruktivan, u zavisnosti sta ukljucene i trece strane preduzmu u vezi sa njim.

UZROCI KONFLIKTA U TEORIJI

TEORIJA MEDJUSOBNIH ODNOSA U ZAJEDNICI – smatra da su konflikti uzrokovani trajnom polarizacijom, nepovjerenjem i neprijateljstvom medju razlicitim grupama u zajednici. Ciljevi koje teorija medjusobnih odnosa u zajednici postavlja u radu sa konfliktom su:

- Poboljsana komunikacija i razumijevanje medju grupama u konfliktu- Promoviranje tolerancije i prihvatanja razlika u zajednici.

TEORIJA PREGOVARANJA ZASNOVANOG NA PRINCIPIMA – smatra da su konflikti izazvani nepomirljivim pozicijama i potpuno oprecnim vidjenjem konflikta. Ciljevi koje ova teorija postavlja u radu sa konfliktom su:

- Pomoc strana u sukobu da odvoje licnost od problema i da se osposbe za pregovaranje zasnovano na interesima, a ne na pozicijama,

- Omoguciti postizanje sporazuma kojim ce obje strana biti zadovoljene.

TEORIJA OSNOVNIH LJUDSKIH POTREBA – smatra da su dobro ukorijenjeni konlfikti produkt nezaodovljstva ili frustracija u ostvarenju osnovnih ljudskih potreba – fizickih, psiholoskih i socijalnih. Sigurnost, identitet, ucesce i samostalnost su cesto navedeni kao primjeri potreba. Ciljevi koje ova teorija postavlja u radu sa konfliktom su:

- Pomoc strana u konfliktu da otkriju i govore o svojim nezadovoljenim potrebama i potraze rjesenja koja mogu dovesti do zadovoljavanja tih potreba

- Postizanje sporazuma kojim bi bile zadovoljene osnovne potrebe obiju strana.

TEORIJA IDENTITETA – smatra da je konflikt izazvan osjecajem da je identitet strana ugrozen, a uzrok je cesto u nerazrijesenom gubitku ili patnji iz proslosti. Ciljevi koje ova teorija postavlja u radu sa konfliktom su:

- Otkrivati, kroz razne radionice i dijaloge u kojima ucestvuju obje strane, ono sto ih ugrozava i cega se boje i kretati se ka medjusobnom pomirenju

- Zajednicko postizanje sporazuma, koji prepoznaje i priznaje najznacajnije potrebe za identitetom svih strana.

TEORIJA LOSE KOMUNIKACIJE MEDJU RAZLICITIM KULTURAMA – smatra da uzrok konfliktima lezi u razlicitom nacinu na koji razlicite kulture komuniciraju. Ciljevi, koje ova teorija ima u radu sa konfliktima su:

- Unaprijediti znanje o kulturi druge strane- Oslabiti stereotipe u odnosu na drugu stranu- Konacno, omoguciti efikasnu komunikaciju medju kulturama!

TRANSFORMATIVNI KONFLIKT – smatra da je konflikt izazvan stvarnim problemima zbog nejednakosti i nepravde izrazen u odredjenim sociajlnim, ekonomskim i kulturnim pravilima. Ciljevi ove teoriju u redu sa konfliktima su:

- Promjena strukture koja uzrokuje nejednakost i nepravdu, ukljucujuci raspodjelu ekonomskih dobara

- Unapredjenje dugorocnih odnosa i nacina ophodjenja medju stranama u konfliktu- Razvijanje procesa i sistema koji ce promovirati pravdu, mir, oprostaj, pomirenje i

priznanje.

1


ANALIZA KONFLIKTA

TROKUT – je baziran na tvrdnji da se svaki konflikt sastoji od tri osnovna elementa: sadrzaja, ponasanja, ukljucenih osoba i njihovog stava prema problemu. Ova tri faktora uticu jedan na drugi i vode jedan ka drugome.

LUK – sto se bolje i sigurnije osjecamo u odnosu na druge, to vise govorimo i ponasamo se u skladu sa svojim potreebama. Kad nivo povjerenja opada, odnosno, kad nepovjerenje i strah rastu, sve vise skrivamo svoje potrebe. To radimo da bismo sakrili svoju ranjivost i sprijecili drugu stranu da postane nadmocna. Bez uocavanja svoji i potreba druge strane ne mozemo, na zadovoljavajuci nacin, pregovarati tako da ocuvamo svoje interese u odnosima sa drugima.

TEORIJA OSNOVNIH LJUDSKIH POTREBA

RAZLIKA IZMEDJU SPORA I KONFLIKTA - Sporovi su situacije u kojima je o problemu moguce pregovarati, praviti kompromise i koji ne traze ukljucivanje visih institucija i struktura. Konflikt je nacin ponasanje osobe, grupe ili nacije koji ide dalje od normalnog neslaganja i suprostavljanja uobicajenog u svakodnevnim zahtjevima ekonomskog zivota u drustvima. Konflikt sadrzi u sebi osnovne ljudske potrebe.

Simptomi duboko ukorjenjenih konflikta su drzanje talaca, strajkovanje, javni protesti, etnicko nasilje, terorizam, bande i drugi oblici suprostavljanja autoritetu na razlicitim nivoima u drustvu. Nezadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba izaziva kod ljudi potrebu da se bore.

REKACIJE NA KONFLIKT I NEUTRALNOSTNa konflikte sa kojima se suocavamo mozemo reagovati i konstruktivno, tako da stranama pomognemo da same dodju do rjesenja. Mozemo im pomoci da sagledaju situaciju iz razlicitih uglova, smire emocije, uoce svoje interese, pronadju nesto zajednicko i dogovore se oko rjesenja. A istovremeno da se pri tome ne uvucemo u problem, da ne upadnemo u vatru, odnosno da nas i jedna i druga strana dozivljavaju neutralnim pomagacem. Neutralnost u pristupu konfliktu ne znaci biti nezainteresovan, bez uvjerenja, misljenja i principa. Neutralan pristup podrazumijeva takav postupak koji ce strankama pomoci da same dodju do rjesenja, i u kojem neutralna osoba svoja misljenja i uvjerenja nece umjesti u cjelokupne odnose medju stranama u konfliktu.

PRINCIPI NEUTRALNOSTI

1. PROVJERAVAJTE SAGLASNOST – prije pristupanja postupku rjesavanja konflikta, neutralna strana mora osigurati saglasnost obiju stranaka da je upravo ona ta kojoj je ukazano povjerenje. Ovu saglasnost treba traziti i pri drugim koracima u pregovorima kada se zeli preci na drugi nivo sukoba ili razgovarati o nekoj drugoj temi. Proces bez saglasnoti onih kojima je namijenjen je nametnut, ne neutralan.

2. UZIVAJTE I POSTUJTE – budite primjer ponasanja kakvo zelite u prostorije u kojoj se radi. Za postizanje rjesenja potrebno je da stranke odvoje licnost od problema i da sa medjusobnog licnog kritikovanja, kriticke pristupe rjesavanju problema.

3. VI PITAJTE, NA NJIMA JE DA ODGOVORE- pitanja su najvazniji alat neutralnog. Tek iz odgovora neutralni moze zakljuciti gdje se kriju interesi stranaka.

2


4. SLUSAJTE, CUJTE, NASTOJTE RAZUMJETI – slusajte pazljivo sa razumjevanje sve o cemu govore stranke. Samo tako ce te moci uociti uzroke konflikata, zajednicke interese, moguce opcije, ali i znati postaviti pravo sljedece pitanje.

5. NE NUDITE RJESENJA, ONI ODLUCUJU – ako predlozite rjesenje, mozete postati dio problema.

6. ODGOVORITE, NE REAGUJTE – pokazite razumijevanje i uvazavanje onoga o cemu se govori, ali ostanite neutralni.

7. ZADRZITE SVE U CETIRI ZIDA – informacija moze biti snazno oruzje, unistiti pregovore, zaostriti odnose medju ljudima. Onaj ko siri informacije moze takodjer postati dio problema.

8. POKAZITE NEUTRALNOST – osim ponasanja i pitanja i polozaj vaseg tijela mora odavati utisak neutralnosti!

PRISTUPI RJESAVANJU SUKOBA

1. PRISTUP ZASNOVAN NA MOCI – moc je povezana sa sposbnoscu da se druga strana natjera da ucini nesto sto svojom voljom ne bi ucinila. U pristupu rjesavavnju konflikta zasnovanom na moci, stranke ce iskoristi vlastitu moc da bi pokusale dobiti ono sto zele ili sto im je potrebno.

2. PRISTUP ZASNOVAN NA PRAVIMA – ova vrsta pristupa daje rezultate bazirane na odredjivanju prava stranaka. Prava proizilaze iz statuta, zakonskih odredaba, opceg zakona, ugovora i konvenija. Osnovni procesi ukljucuju sud i arbitrazu.

3. PRISTUP ZASNOVAN NA INTERESU – interesi su potrebe, zelje i strahovi koje stranke u sukobu imaju. Ovi pristupi rjesavanju sukoba pokusavaju pronaci rjesenje koje bi objedinilo interese svih sudionika u skobu. Najcesci interesno bazirani pristup je pregovaranje.

ALTERNATIVNO RJESAVANJE SUKOBA (ARS)

ARS – pokret u SAD je zapoceo 1970-ih, pocevsi kao drustveni pokret da se rijese sporovi koji se ticu ljudskih prava sirom zajednice kroz medijaciju, i kao pravni pokret da bi se apeliralo na povecano kasnjenje i troskove parnicenja proizasle iz preotperecenog sudskog sistema.

SUDSKI VEZAN ARS – ARS procesi koji su formalno vezani za drzavni pravosudni sistem, takve aktivnosti su ovlastene, nudjene, koristene, pozivaju se na ili bazirane su na sudskom sistemu. Sudski bazirani programi i sudska upucivanja na privatne ARS usluge su obuhvacene ovim terminom.

ARS PRIPOJEN SUDU – ARS programi ili prakse ovlastene i koristene od strane sudskog sistema.

FACILITACIJA – odnosi se na proces u kojem neutralna treca osoba pomaze stranama da postignu konsenzus o spornim stvarima.

3


NEPRISTRASNOST – kada se govori o intervenciji trece strane, nepristrasnost se odnosi na nezainteresovanost trece strane u sporu – on/a nema licnog udjela ili interesa u situaciji. Sa druge strane, treca neutralna strana nema sklonosti ka jednom ili drugom nacinu rjesenja spora ili ka stranam u sporu.

OBAVEZNO, DOBROVOLJNO – ovi termini se odnose na to kako sporovi otvaraju ARS procese. Ako su strane obaveze da koriste ARS, onda je upotreb obavezna. Ako se ARS koristi samo uz pristanak svih strana onda je ona dobrovoljna!

MIRENJE,POSREDOVANJE ILI MEDIJACIJA I ARBITRAZA su najpoznatiji oblici alternativnog rjesavanja sporova u svijetu koji podrazumijevaju ucesce trece neutralne strane.

MIRENJE – je proces priblizavanja, pokusaj trece strane koja jeste ili nije neutralna da ohrabri strane da same rijese svoj spor. Mirenje je proces u kojem se treca strana sastaje odvojeno sa strankama u sporu u nastojanju da uspostavi obostrano razumijevanje osnovnih uzroka spora i time promovise rjesenje na prijateljski, neantagonisticki nacin. Cilj mirenja je da usmjeri stranke na proces kojim ce pokusati rijesiti problem. Pod mirenjem se obicno podrazumijeva aktivnost koja stranke treba da dovede do toga da same postignu sporazum.

U medjunarodnim odnosima mirenje ima drugacije znacenje. Osnovna funkcija mirenja je da istrazi i rasvijetli cinjenice u sporu i da pokusa dovesti strane do sporazuma sugerirajuci obostrano prihvatljivo rjesenje. Mirenje u medjunarodnim odnosima obicno provodi postojeca ili ad hoc komisija sastavljena od pojedinaca. Osoba koja provodi mirenje moze predloziti rjesenje na osnovu cinjenica u sporu, ali taj prijedlog ne vezuje stranke.

MEDIJACIJA ILI POSREDOVANJE – potice od latinske rijeci medius sto znaci nepristran, neutralan, onaj koji ide srednjim putem. Medijaciju je najjednostavnije definisati kao pomoc trece neutralne strane. Neutralna treca strana, medijator ili posrednik olaksava pregovaranje izmedju strana u sporu sa ciljem rjesavanja spora. Medijacija je postupak u kojem treca osoba pomaze strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rjesenje spora. Postupak medijacije vodi treca neutralna strana – medijator, kojeg biraju stranke.

Stranke su odgovorne za postizanje sporazuma, a uloga medijatora je da pomogne odvijanje postupka na nacin koji je prihvatljiv za stranke. Medijator ne moze predloziti rjesenje spora. U medjunarodnim odnosima i pravu, upute za pokretanje i zavrsavanje medijacije date su u Haskoj konvenciji iz 1907. godine. Medijacija je obicno ad hoc organizovana bilo na prijedlog strana u sukobu, bilo na prijedlog trece strane. Nakon diskusije i analize sustine spora sa strankama, internacionalni medijator cesto odredjuje ili predlaze uslove sporazuma za koje smatra da ih stranke mogu prihvatiti. Ovdje se medjunarodna medijacija razlikuje od domace, i od medjunarodnih medijatora se u pravilu ocekuje da predloze rjesenje.

ARBITRAZA – podrazumijeva nacin rjesavanja spora u koji je ukljucena treca strana, s tim sto ovdje arbitar odlucuje i njegova odluka obavezuje strane u sporu. To je proces u kojem jedan ili vise arbitara donosi odluku uvazavajuci razloge za i protiv, nakon ubrzanog, nepovoljnog saslusanja u kojem svaka strana ima mogucnost da predstavi dokaze i argumente. Kod sudski pripojene arbitraze, jedan ili vise arbitara, izdaju nevazecu presudu uvazavajuci razlog za i protiv nakon ubrzanog, nepovoljnog saslusanja.

4


PRIMJERI HIBRIDNIH MODELA ARS: apelaciono ARS, rana neutralna procjena, pronalazenje cinjenica, nagodbeni sastanak kojim predsjedava sudija, medijacija – arbitraza, ko – med – arb, minisudjenje, sudski bazirano minisudjenje, donosenje pravila pregovaranjem, ombusmen, sedmica za rjesavanje sporova, pristup sa dva puta.

ALTERNATIVNO RJESAVANJE SPOROVA U SVIJETU

FRANCUSKA – tradicija ARS-a ovdje postoji u posljednjih 200 godina. Zakon iz 1995., pominje i medijaciju/posredovanje kao mogucnost, koju stranke mogu prihvatiti u rjesavanju svojih sporova. KANADA – obavezna medijacija u provinciji Ontario u Kanadi regulisana je pravilima za postupke u gradjanskim sporovima i odnosi se na sve gradjanske sporove osim porodicnih. U procesu medijacije, medijator kao treca neutralna strana pomaze strankama u sporu da medjusobno komuniciraju u konstruktivnoj atmosferi i traze rjesenje koje im odgovara.

SLOVENIJA - sud u Ljubljani nudi stranama u sporu od 2001., alternativne nacine za rjesavanje sporova. Jedan od osnovnih nacina je posredovanje, koje je pripojeno sudu u klasicnim gradjanskim predmetima, u predmetima porodicnog prava i u privrednim sporovima.

SAD – u Americi postoji tzv. pokret za alternativno rjesavanje sukoba. Radi se o pokretu u pravnickim krugovima, koji zagovaraju upotrebu alternativnih nacina umjesto sudskog sporenja.

POJAM PREGOVARANJA

PREGOVARANJE je u sirem smislu dvosmjerna komunikacija koja tece sa ciljem postizanja sporazuma sa drugima, bilo da su vasi interesi zajednicki ili potpuno srodni. Pregovaranje je neformalna aktivnost u koju se ukljucujete kada zelite nesto od drugoga. Ono oblikuje nase zivote, ukljucujuci porodicne, poslovne, javne, internacionalne pregovore.

STRATEGIJA PRODORA KROZ PROBLEM ZAMISLJENJA JE TAKO DA NEPRIJATELJ KROZ PREGOVORE POSTANE PARTNER : METOD – RAZDVOJITE LJUDE OD PROBLEMA – USMJERITE SE NA INTERESE, NE NA POZICIJE – PRONADJITE OPCIJE ZA OBOSTRANU KORIST – INSISITRAJTE NA UPOTREBI OBJEKTIVNIH KRITERIJUMA

ODREDJIVANJE PUTA KA SPORAZUMU

PRIPREMA: tajna uspjesnog pregovaranja je u pripremi. Tokom pregovaranja pojavljuje se pet osnovnih tacaka o kojima treba razmisliti unaprijed na putu ka obostrano prihvatljivom sporazumu.

1. INTERESI – su nevidljivi i nedodirljivi motivatori koji vas vode u zauzimanju pozicije: identifikujte svoje interese, identifikujte njihove interese.

2. OPCIJE – razvijanje opcija je sansa za pregovaraca. Otvaranje za vise opcija, moze se stvoriti vise mogucnosti i neka od njih moze biti dobra za obje strane.

3. STANDARDI – nezavisni standardi mogu posluziti kao jedinica mjere u odlucivanje sta je fer. Uobicajeni standardi su trzisna cijena, jednak tretman, zakon ili jednostavno nacin na koji su slicni problemi rjesavani ranije.

4. ALTERNATIVE – Cilj pregovaranja nije uvijek postizanje sporazuma. Sporazum je ono cime se pregovaranje moze zavrsiti, ako su time vasi interesi zadovoljeni. Cilj pregovaranja je da utvrdimo da li svoje interese mozemo bolje zadovoliti tako ili cemo se opredijeliti za drugu opciju odnosno pratiti svoju BAMS (alternativa mogucem sporazumu)

5


5. PRIJEDLOZI – prijedlog je potencijalni sporazum za koji ste spremni reci da.6. PROBA PRED NASTUP

TRADICIONALNI NACIN (blagi i tvrdi pristup)EFIKASAN NACIN (principijelan pristup)

POJAM I PRINCIPI MEDIJACIJE

Moore: Medijacija je intervencija prihvatljive, nepristrasne i neutralne trece strane koja nema autoritet donosioca odluke i koja asistira zainteresovanim stranama u njihovom dobrovoljnom nastojanju da dodju do obostranog prihvatljivog rjesenja spornih pitanja.

Lon Fuler: kao osnovu medijacije navodi njenu sposobnost da preorjentise stranke jedne prema drugima, ne postavljanjem pravila, nego pomazuci im da dodju do nove i zajednicke predstave o svojim uzajamnim odnosima, predstave koja ce ih usmjeriti jednu prema drugoj.

Zajednicki elementi za vecinu facilitativnih modela medijacije:- Medijatori asistiraju u pregovaranju- Oni ne donose odluke- Oni pomazu strankama da razumiju jedna drugu kroz efektivnu komunikaciju- Stranke treba da se odmaknu od pozicija i usmjere na interese- Stranke su te koje su u stanju da osmisle opcije za eventualni sporazum boilje nego

iko drugi- Medijacija je usmjerenja ka buducnosti, a ne proslosti.

Strategije u medijaciji mogu biti podijeljene na tri osnovne:1. Procesno orijentisani medijatori nastoje da dobro vode proces2. Medijatori usredsredjeni na sadrzaj se ukljucuju u prikupljanje informacija koje mogu

pomoci donosenju odluka i 3. Medijatori koji se usredsredjuju na komunikaciju i razumijevanje sustine spora medju

strankama.

Usmjeravajuci ili evaluativni medijator nudi savjete, podvlaci jake i slabe strane zahtjeva, predvidja ishod sudskog procesa i navodi stranke na dogovor.

Nesumjeravajuci ili facilitativni medijator izbjegava davanje savjeta i svoju ulogu vidi u pomaganju strankama u razumijevanju skrivenih interesa i razvijanju sirokih, na interesima zasnovanih, prijedloga i evaluiranju tih prijedloga.

6


CETIRI NACINA KLASIFICIRANJA STILOVA MEDIJATORA

POGADJANJE TERAPEUTSKI STILSILBEY&MERRY 1986

Cilj medijacije je sporazum,zadatak medijatora je da trazi donju granicu,cesti su odvojeni sastanci,manje direktne komunikacije medju strankama.

Cilj je pomoc razumijevanje medju strankama, posmatra spor kao problem u komunikaciji, usredsredjen na komunikaciju i uzajamne odnose, podvlaci zajednicko, istrazuje odnose iz proslosti.

RJESAVANJE PROBLEMA TRANSFORMACIJABUSH&FOLGER 1994

Individualisticki pogled na svijet, sporove vidi kao probleme koje treba rijesiti, medijator odlucuje o cemu je spor, rjesenje uvecava obostrano zadovoljstvo.

Uzajamni odnosi kao osnova pogleda na svijet, spor omogucava moralni rast i transformaciju, spostvena ucinkovitost dolazi do izrazaja

SPORAUZM KAO RAM KOMUNIKACIJA KAO RAMKOLB&ASSOC.1994

Medijator nastoji da otkrije elemente sporazuma i ubijedi stranke da to prihvate, sugerise, ubjedjuje i utice na stranke, iznosi svoje misljenje o dobrim i losim sporazumima.

Cilj je pomoci razumijevanju konflikta, sporazum je manje vazan od uzajamnog razumijevanja, manje usmjerava

EVALUATIVAN FACILITATIVANPritisce stranke da sklope sporazum, razvija i predlaze sporazum, predvidja ishod sudskog spora, procjenjuje slabosti i jake strane.

Pomaze im u razvijanju prijedloga, pomaze im u razumijevanju problema, istrazuje slabe i jake strane

ULOGA MEDIJATORA

Medijator kao treca neutralna strana ima dvije osnovne uloge u postupku:1. UPRAVLJA POSTUPKOM tako sto: priprema medijaciju, objasnjava i vodi proces, prati i

upravlja pregovorima, vodi racuna o postovanju vremenskog okvira2. OHRABRUJE STRANKE u komunikaciji i prevazilazenju razlika tako sto: odrzava

ravnotezu snaga, daje odredjeni okvir dijalogu, obezbjedjuje ocuvanje tajnosti, priblizava opcije, podsjeca stranke na njihovu BAMS, odrzava paznju

ULOGA OPSERVERA

Opserver je cesto taj koji samim svojim prisustvom, sustinski utjece na proces. On bez rijeci podrzava neutralnog i istovremeno predstavalja jednog posmatraca i slusaoca vise. Njegovo prisustvo stvara osjecaj sigurnosti i kod neutralnog i kod stranaka. Njegova uloga nije da vodi zabiljeske, niti da podnese izvjesce po okoncanju postupka. Opserver je obicno: partner u postupku, posmatrac, a ne evaluator, pruza sigurnost i zastitu, cuteci prati postupak.

7


PROCES MEDIJACIJE1. PREDMEDIJACIJA

Ucece medijatora na ovom nivou zavist ce od okruzenja u kojem se medijacija odrzava

Ostvariti pocetni kontakt sa strankama Upoznati stranke sa osnovnim pravilima postupka Podrzati stranke u opredjeljenju za proces medijacije Odrediti vrijeme, mjesto i ucesnkike Pribaviti sazetak spora od svake stranke Stvarati povjerenje u proces i u ulogu trece neutralne strane Zakazati medijaciju

2. UVOD Predstavljanje ucesnika, uspostavljanje prijateljske atmosfere i davanje

pozitivnog tona sastanku Uspostavljanje osnovnih pravila i vremenskog okvira Objasnjenje uloga ucesnika Opis procesa Obezbjediti obostrani pristanak za razmatranje opcija te demonstrirati

fleksibilnost Objasniti upotrebu odvojenog razgovora sa jednom od stranaka, kao i pravila

o povjerljivosti informacija Potpisivanje sporazuma o prihvatanju medijacije

3. IDENTIFICIRANJE PROBLEMA/USTANOVLJAVANJE PLANA RADA: Uvodne izjave stranaka o sporu Usmjeravanje procesa na kljucna pitanja Osgirati razmjenu iznesenih gledista o sporu Sazimanje i pozitivno preoblikovanje izjava

4. UTVRJDIVANJE INTERESA Razmjena informacija Identifikovanje pojedinacnih i zajednickih interesa Trazenje objektivnog kriterija Obeshrabrivranje principijelno oprecnih stavova Odredjivanje tacaka sporazuma i preklapajucih interesa Odrzavanje mirne atmosfere Izgradnja empatije (suosjecanja) i upravljanje emocionalnom klimom u

procesu

5. RAZVIJANJE I PROCJENA OPCIJA ZA SPORAZUM Razvijanje opcija Preispitivanje pretpostavki Konkretiziranje i izgradnja tacaka sporazuma Razvoj preklapajucih interesa Analiziranje rizika i finansijskih prednosti Testiranje opcija koristeci objektivne kriterije do kojih su stranke same dosle Provjera realnosti i prakticnosti

6. MOGUCNOST/PRIJEDLOZI Razjasniti dostignute sporazume kako bi se izbjegla eventualna dvosmislenost Dokumentovanje sporazuma Dogovoriti proceduru i korake implementacije sporazuma

8


Razviti sporazum na alternativnim osnovama ukoliko se zavrsni sporazum ne sprovede

KOMUNIKACIJSKE VJESTINE1. Postavljanje pitanja2. Aktivno slusanje3. Parafraziranje4. Sazimanje5. ''Ja'' govor6. Preoblikovanje7. Neverbalna komunikacija

POSTAVLJANJE PITANJA – Pitanja su osnovni alat kojim se sluzi medijator u toku medijacije. Postavljanjem pitanja on podstice stranke da problem sagledaju iz razlicitih uglova, da pocnu razmisljati o intersima, sto ih vodi efektnom rjesavanju spora. Za medijatora je vazno da razvije vjestinu postavljanja pitanja i da zna postaviti pravo pitanje u pravo vrijeme. Tome moze pomoci opsta podjela pitanja u tri grupe:

a) Pitanja koja ne obavezuju (pitanja koja podsticu sagovornika da nastavi iznositi informacije)

b) Otvorena pitanja (od sagovornika traze objasnjenje)c) Zatvorena pitanja (traze jednostavan odgovor da ili ne, ili odgovor od nekoliko rijeci)

AKTIVNO SLUSANJE – U oblike lose slusanja u komunikaciji ubrajaju se:a) Pseudoslusanje – slusalac pokazuje reakcije usredotocene na govor druge strane, ali

je u mislima odsutan ili su misli usmjerene na neki sasvim drugi problemb) Selektivno slusanje – slusalac slusa i prihvata samo one teme koje ga interesuju, dok

druge ne slusac) Jednoslojno slusanje – slusalac prima samo dio poruke, ili samo jednu vrstu porukad) Slusanje radi otimanja rijeci – slusalac ne prati sadrzaj, ali pazi kada ce sagovornik

napraviti pauzu u govoru i oduzima mu rijece) Odbrambeno slusanje – zbog ranijih iskustava, slusalac sve poruke tumaci kao napad

na njegovu licnost i slusa radi pripreme odbranef) Slusanje ''u zasjedi'' – slusalac slusa sagovornika kako bi ga napao kad mu se ucinio

da se njegove izjave mogu dovesti u pitanje

Aktivno slusanje je jedan od osnovnih principa kojih se medijator mora drzati. Medijator mora biti siguran da je sve dobro razumio i osigurati da su to razumjele i sve prisutne stranke. Aktivno slusajuci, medijator lakse dolazi do pitanja koje ce postaviti u narednim fazama medijacije.

PARAFRAZIRANJE I SAZIMANJE – parafraziranje je vjestina koja nam pomaze da uz aktivno slusanje zajedno sa sagovornikom potvrdimo da smo se razumjeli. Prafraziranje je ponavljanje svojim rijecima onoga sto ste culi da je sagovornik rekao. Sazimanje je vjestina kojom kratko i jasno prepricavam dosadasnji tok rasprave stavljajuci akcenat na kljucne dijelove razgovora. Prafraziranje i sazimanje su vjestine kojim ce se medijator sluziti da uputi stranke na kljucne momente u njihovim izlaganjima, ukaze na jos uvijek nerjesene probleme koje su strane navele, podsjeti na dogovoreno..

''JA GOVOR''/IZJAVE SA ''JA'' – Formula za uspjesan ''ja-govor'' : Ja sam/Osjecam se/ Meni je + opis osjecanja + kada ti + opis ponasanja druge osobe. Zbog toga + kako je uticalo ponasanje na vas + A ja bih zelio + opis situacije koja bi bila bolja za vas!

9


PREOBLIKOVANJE – dok je oblikovanje nacin na koji se konflikt predstavlja, preoblikovanje je postupak mijenjanja ugla, odnosno nacina na koji se problem posmatra, kao i nacina na koji se izrazava misao. Sve to sluzi kao podrska naporima za postizanje dogovora. Stranke mogu i same pokusati preoblikovati svoje iskaze, ali je neuporedivo bolje da to cine uz pomoc trece neutralne strane. Zadatak medijatora ili facilitatora je da izrazi ono sto stranke govore na nacin koji ce izazvati manje otpora ili neprijateljstva. Konacan cilj preoblikovanja je da se sacini zajednicka definicija problema i tako poveca mogucnost rada na zajednickom rjesenju.

Preoblikovanje u ''tvrdoglavim'' konfliktima – je cesto dobro, ali ne i dovoljno. Stranke treba ne samo da prepoznaju zajednicki interes, nego da idu i dublje i utvrde skrivene potrebe. Kad jednom razumiju skrivene uzroke konflikta posmatrane sa aspekta potreba i interesa, lakse je poceti razmisljati o inovativnim rjesenjima ili u najmanju ruku o mogucem pristupu za pracenje problema na blazi nacin.

Koliko pomoci ponuditi? – medijator i facilitator se razlikuju po tome koliko pokusavaju ponuditi pomoc proeblikovanjem. Neki ce samo postaviti pitanje i ostaviti strankama da nastave sa istrazivanjem problema. S druge strane, medijator moze biti direktniji i jasno sugerirati definiranje problema na nacin koji se njemu cini najkonstruktivnijim.

Nacin preoblikovanja – kako ce medijator prici preoblikovanju zavisi od vrste konflikta. Lakse je preoblikovati konflikte u kojima je sustina interes nego one, u kojima se radi o sistemu vrijednosti, pravima, faktima. Kod preoblikovanja konflikta u kojem se radi o interesima u odredjenju problema moraju se uvrstiti osnovni interesi obiju strana. To se postize prebacivanjem nivoa opsteg ili posebnog. Konflikti koji se vode oko sistema vrijednosti ili u kojima vrijednosti dolaze do izrazaja tezi su za proeblikovanje i cesto dovode do polarizacije. Jos jedan nacin proeblikovanja je izbjegavanje. To znaci da medijator ili izbjegava identifikovanje ili odgovaranje na razlike u vriejdnostima direktno ili ih oblikuje tako da stranke se ne sloze ili sloze sa pojedinim tackama.

ZADATAK MEDIJATORA JE DA PONOVI ONO STO SU STRANKE REKLE NA MANJE NAMETLJIV I AGRESIVAN NACIN, TE POSTAVI PITANJE KOJE CE IH NAVESTI DA O PROBLEMU RAZMISLJAJU IZ PROMIJENJENOG, A NA KRAJU, I ZAJEDNICKOG UGLA. KONACAN CILJ PREOBLIKOVANJA JE DA STRANKE DODJU DO ZAJEDNICKE DEFINICIJE PROBLEMA I TIME POVECAJU MOGUCNOST NJEGOVOG RJESAVANJA. PRILIKOM DEFINISANJA PROBLEMA BITNO JE DA SE UKLJUCE INTERESI OBIJU STRANAKA.

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA – ima vaznu ulogu u procesu komunikacije. Ona uspostavlja i regulise odnose i podrzava verbalnu komunikaciju, a nekada poruke tijela otkrivaju vise nego same rijeci. Neverbalna komunikacija tako utice na to kako druge vidimo, odnosno kako oni vide nas. Za medijatora je vazna da ima osnovno znanje o neverbalnoj komunikaciji jer:

- Osim rijecima i govorom svog tijela mora pokazati neutralnost- Osim rijeci stranaka mora pratiti i njihove neverbalne izraze, te primjetiti koliko su oni

u skladu sa izrecenim - Govorom svog tijela moze podstaci pozitivno komuniciranje.

Najvaznija sredstva neverbalne komunikacije kojih se medijator treba drzati su:- Kontakt ocima i usmjeren pogled u osobu kojoj se obraca- Klimanje glavom kao znak razumijevanja- Blagi osmijeh kao podrska napretku u razgovaranju- Uspravno drzanje i stabilno sjedenje kao znak autoriteta i neutralnosti- Odmjeren, ozbiljan stil oblacenja, prilagodjen datoj situaciji.

10


MEDIJATOR MORA BITI SVJESTAN VAZNOSTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE, JER ONA MOZE BITI DODATNI PODSTICAJ POZITIVNOM KOMUNICIRANJU MEDJU STRANKAMA!

MOGUCA PITANJA U PROCESU MEDIJACIJEU pocetku postupka (Molim Vas da mi kazete nesto vise o situaciji, sta se dogodilo, sta mislite o ....)Pocetna i sredisnja etapa (Mozete li nam reci nesto vise o tome, sta se tada dogodilo, sta se promijenilo,kako je bilo prije, sta biste zeljeli promijeniti..)Srednja i zavrsne etapa (Zelite li nam jos nesto reci,moze li se to rijesiti i drugacije,znaci vi se slazete da....)

RAVNOTEZA SNAGA MEDJU STRANKAMA

Svoju moc ili snagu svaki ucesnik u pregovorima, u ili van medijacije, moze odrediti, razraditi i eventualno povecati. Ono cega mora biti svjestan je da postoje stvari koje jednostavno ne moze dobiti, ma kako dobar ili jak pregovarac bio. Pregovaracka snaga je sposobnost da nekoga ubijedimo da nesto uradi ili ne uradi. Postoji snaga u razvijanju dobrih odnosa u radu medju pregovaracima i razumijevanju interesa druge strane. Sto bolje razumijemo zabrinutost druge strane, lakse cemo nacin nacina da zadovoljimo njen interes uz placanje najnize cijene. Vazno je takodjer dobro razmisliti o tome sta smo spremni uraditi / prihvatiti.

Kad pregovaraci imaju slicnu ili simetricnu snagu, oni, po pravilu, favoriziraju saradnju, efektivno rade i nisu eksploatatorski ili manipulativni kao u asimetricnom odnosu. U asimetricnim odnosima postoji razlika u snazi ili uticaju koji stranke imaju jedna u odnosu na drugu. U ovakvim situacijama mogu se javiti sljedece vrste problema:

1. Precepcija – ako jaca strana vjeruje da slabija strana ima istu ulogu, ili slabija strana nije svjesna svojih slabosti

2. Ekstremno asimetricni odnosi - kad je jedna strana daleko slabija u odnosu na drugu i obje strane to znaju.

Teorija o ugnjetavanju – pored toga sto proces medijacije ima najbolje namjere, medijacija se pretvorila u opasno orudje u rukama onih koji imaju moc i dozvoljava im da iskoristavaju nemocnije. Cilj pokret za medijaciju, je pomogao jacima da zavade i zavladaju.

ETIKA I POVJERLJIVOST

UvodMedijacija je proces rjesavanja sporova u kojem nepristrasna treca strana pomaze prisutnim strankama da dogovore medjusobno prihvatljivo rjesenje spora. U medijaciji pravo na donosenje odluka imaju iskljucivo stranke. Uloga medijatora je da otkloni prepreke u komunikaciji, podstankne utvrdjivanje interesa, iznosenje i ispitivanje mogucih opcija, koje bi mogle odgovoriti na potrebe lica ukljucenih u spor. Medijatori treba da budu posteni, nepristrasni, djelovati sa dobrim namjerama i prema potrebama i interesima stranaka.

Postupanje u toku medijacijeMedijator ce strankama objasniti postupak medijacije i opisati slicnosti i razlike sa ostalim postupcima rjesavanja sporova. Medijator ce istaci da nema pravo da donosi odluke i u tom smislu ce istaknuti razliku u odnosu na arbitrazu, sudski proces, savjetovanje i sl. Medijator nece donositi odluke o rjesenju spora. Medijator i stranke ce se sloziti o pravilima koja ce svi postovati u toku medijacije.

Nepristrasnost i neutralnostMedijator mora odrzati nepristrasnost prema strankama, sto znaci da nijednu nece favorizirati niti rijecima, ni djelima. Nepristrasnost podrazumijeva obavezu medijatora da

11


pomogne svim strankama u postizanju medjusobno prihvatljivog rjesenja. Neutralnost podrazumijeva odnos medijatora prema strankama u sporu.

Sukob interesaMedijator treba da informise stranke o bilo kakvoj nastaloj okolnosti koja bi se mogla smatrati ili uzrokovati sukob interesa.

Troskovi i honorarNa pocetku procesa medijator treba da objasni visinu honorara koji ce naplatiti za usluge medijacije, kao i pratecih troskova, i dogovori se sa strankama o tome kako ce one podijeliti troskove te o nacinima placanja.

Povjerljivost i razmjena informacijaOcuvanje povjerljivosti je od presudne vaznosti za proces rjesavanja spora. Medijator mora ocuvati povjerljivost u postupku. Medijator treba dobiti saglasnost stranaka za bilo kakvo prenosenje informacije trecim licima.

Odvojeni razgovori (kokus)Medijator moze drzati odvojene razgovore sa bilo kojom od stranaka ukoliko ocijeni da je potrebno. Kada je rijec o povjerljivosti. Medijator mora provjeriti koliko od izrecenog u odvojenim razgovorima smije prenijeti drugoj strani. Profesionalni savjetMedijator ce podrzavati i pomagati strankama da prikupe neophodnu strucnu informaciju i savjet u slucajevima gdje su takve informacije neophodne radi postizanja sporazuma i zastite prava stranaka.

Zakljucivanje medijacijeMedijacija moze biti zavrsena sa sporazumom ili bez sporazuma. Ukoliko se medijacija zavrsi potpunim sporazumom, medijator ce sa strankama razgovarati o procedurama za formalizaciju i provodjenje postignutog sporazuma. Ukoliko je sporazum nepotpun, medijator ce sa strankama razgovarati o procedurama koje su im na raspolaganju da rijese ostala pitanja.

Trening i edukacijaMedijator mora posjedovati osnovna znanja i vjestine o medijaciji, i biti upoznat sa procedurama. Uz to ove vjestine mora kontinuirano usavrsavati. Medijator je sam odgovoran za odrzavanje i unapredjenje svojih profesionalnih sposobnosti.

Javni nastupi i reklamiranjeMedijator ce davati samo tacne izjave o postupku medijacije, njenim prednostima, troskovima medijacije i profesiji medijatora.

Odnosi sa kolegama i drugim profesijamaMedijator treba da postuje kolege i promovise saradnju medju medijatorima, kao i saradnju medijatora sa strucnjacima u drugim profesijama.

12


ODVOJENI RAZGOVORI SA STRANKAMA

Razgovor sa jednom strankom (caucus)U procesu medijacije prednost se uglavnom daje radu u kojem ce ucestvovati sve prisutne stranke. Takav nacin rada sa sobom nosi vise prednosti:

- Komunikacija je uspjesnija- Razjasnjenje je jednostavnije- Ideje dolaze sa obje strne- Postoji mogucnost razvoja kruznog procesa razumijevanja i prihvatnja koji vodi ka

transformaciji- Ne postoje tajne – nista nije sakriveno- Razvija se povjerenje medju strankama.

Razlozi za razgovor sa jednom strankomU toku procesa doci ce do situacije kada ce medijator ili stranke u sukobu smatrati da je za uspjesno rjesavanje konflikta potreban odvojeni sastanak sa jednom strankom. Takva odluka moze biti donesena iz vise razloga:

- Odvojeni sastanak omogucuje iskren i otvoren razgovor o barijerama procesa i prijedloge kako to prevazici

- Medijator mora poduciti stranke o komunikaciji i nacelima pregovaranja- Medijator moze strankama obezbijediti povratne informacije- Stranke mogu ispuhati svoje negativne emocije- Ili mogu jednostavno napraviti pauzu, odahnuti.

Rizici razgovora sa samo jednom strankom U vezi sa ovim procesom, medijator i stranke moraju biti svjesni sljedecih faktora rizika:

- Pregovori se usporavaju ili ostaju nepovezani- Mogu se povecati sumnje i paranoje- Moze izgledati da medijator nije neutralan- Stranke mogu imati osjecaj da ucestvuju u zavjeri- Medijator moze imati teskoce sa ocuvanjem tajnosti

Osnovne smjernice u vodjenju razgovoras sa jednom strankom- Ne voditi razgovor sa jednom strankom prerano- Ne smije trajati previse dugo- Ne smije se ponavljati cesto- Cvrsto valja istrajati na principu povjerljivosti- Dati valjane razloge za takav razgovor- Remizirati na kraju sastanka i provjeriti koliko od iznesenog se moze prenijeti u

nastavku medijacije pred drugom strankom- Ne prenositi informacije od jednog do drugog

13


- Ne uskratiti ni jednoj stranki mogucnost odvojenog sastanka

ZAKON O POSTUPKU MEDIJACIJESlužbeni glasnik BiH, br. 37/04.

I – OPĆE ODREDBEČlan 1.Ovim zakonom se uređuje postupak medijacije na teritoriji Bosne i Hercegovine.Poslovi medijacije posebnim zakonom prenose se na udruženja ili udruženja po proceduri utvrđena tim zakonom.

Član 2.Medijacija, u smislu ovog zakona, postupak je u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama unastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora.Medijator ne može nametnuti stranakama rješenje spora.

Član 3.Postupak medijacije vodi medijator pojedinac osim ako se stranke dogovore da postupak vrši više medijatora. Medijator je treća neutralna osoba koja posreduje u rješavanju spora između stranaka u skladu sa principima medijacije.

Član 4.Stranke u sporu mogu se sporazumjeti, prije i nakon pokretanja sudskog postupka do zaključenja glavne rasprave, da spor riješe u postupku medijacije. Ako stranke prije pokretanja sudskog postupka nisu pokušale riješiti spor u postupku medijacije, sudija koji vodi sudski postupak može, ako ocijeni da je to svrsishodno, na pripremnom ročištu predložiti strankama da spor pokušaju riještiti u postupku medijacije.

Član 5.Stranke zajednički biraju medijatora s liste medijatora koju utvrđuje Udruženje. Ako se stranke ne mogu dogovoriti oko izbora medijatora, medijatora imenuje Udruženje. Pisani akt-sporazum iz st. 1. ili akt Udruženja medijatora iz st. 2. ovog člana dostavlja se i ulaže u spis predmeta kod postupajućeg suda ukoliko je postupak medijacije pokrenut u toku ili nakon pokretanja sudskog postupka.

II – PRINCIPI POSTUPKA MEDIJACIJEČlan 6.Strane u sporu pokreću postupak medijacije i učestvuju u postizanju obostrano prihvatljivog sporazuma dobrovoljno.

Član 7.Postupak medijacije povjerljive je prirode. Izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu se bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku. Medijator će informacije koje mu budu dostavljene u toku odvojenih sastanaka sa svakom strankom posebno zadržati u tajnosti i neće o njima raspravljati sa drugom stranom, ukoliko drugačije nije dogovoreno.

Član 8.Stranke u postupku medijacije imaju jednaka prava.

Član 9.

14


Medijator će posredovati na neutralan način, bez ikakvih predrasuda u pogledu stranaka i predmeta spora.

III – POSTUPAK MEDIJACIJEČlan 10.Postupak medijacije pokreće se pismenim ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke u sporu i medijator.

Član 11.Ugovor o medijaciji mora sadržavati:

- podatke o ugovornim stranama, zakonskim zastupnicima ili punomoćnicima,- predmet medijacije (opis spora),- izjavu o prihvaćanju načela medijacije definiranih ovim zakonom,- mjesto održavanja medijacije,- odredbe o troškovima postupka i- naknadu medijatoru.

Član 12.Nakon potpisivanja ugovora o medijaciji, medijator u dogovoru sa strankama određuje vrijeme i bliže mjesto/prostoriju održavanja sastanka za medijaciju.

Član 13.Ako je sudski postupak već u toku, stranke koje su se sporazumjele da spor riješe u postupku medijacije dužne su o tome obavijestiti sudiju koji vodi sudski postupak, dostavljanjem kopije ugovora o medijaciji.

Član 14.Ako su stranke u toku parničnog postupka, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog sudije, sporazumjele da spor pokušaju riješiti u postupku medijacije, sud će odgoditi ročište na period najduže 30 dana.

Član 15.Ukoliko su stranke u sporu fizičke osobe, njihovo prisustvo postupku je obavezno. Interese stranaka u postupku mogu zastupati njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici. Radnje u postupku medijacije, uključujući i potpisivanje sporazuma o nagodbi, koje preduzima punomoćnik, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka.

Član 16.Pored medijatora, stranaka, odnosno njihovih zastupnika, postupku mogu prisustvovati i treće osobe, uz saglasnost stranaka. Sve treće osobe koje prisustvuju postupku medijacije moraju se u pismenoj formi obavezati da će poštovati princip povjerljivosti postupka medijacije.

Član 17.Stranke moraju, blagovremeno, dostaviti medijatoru svu relevantnu dokumentaciju u vezi sa predmetom spora.

Član 18.Na početku postupka medijacije, medijator ukratko upoznaje stranke s ciljem medijacije, postupkom koji će biti proveden i ulogom medijatora, kao i stranaka u postupku.

Član 19.Postupak medijacije može prekinuti svaka stranka u bilo kojem trenutku u toku postupka. Medijator može prekinuti postupak medijacije ako ocijeni da dalje vođenje postupka nije svrsishodno. Medijator će prekinuti postupak medijacije ako postoje ili se u toku postupka

15


pojave razlozi koji ga sprečavaju da bude neutralan i nepristrasan. Pisanu i usmenu izjavu stranke o prekidu medijacije, odnosno ocjenu medijatora da je dalje vođenje postupka nesvrsishodno medijator će konstatirati u formi posebnog akta, potpisati i dostaviti postupajućem sudu.

Član 20.Medijator je dužan provesti postupak medijacije bez odugovlačenja.Član 21.U toku postupka medijacije, medijator može voditi i odvojene razgovore sa svakom strankom pojedinačno.Član 22.Medijator neće davati obećanja niti će garantirati određeni rezultat iz postupka medijacije.Član 23.Na zahtjev stranke, istaknut u odvojenom razgovoru, medijator može dati prijedlog opcija za rješavanje spora, ali ne i rješenje.

Član 24.Kada stranke u postupku medijacije iznađu rješenje spora, uz pomoć medijatora, sačinit će se pismeni sporazum o nagodbi i odmah ga potpisati.Član 25.Sporazum o nagodbi iz čl. 24. ovog zakona ima snagu izvršne isprave.

Član 26.Kad je parnica u toku, stranke su dužne obavijestiti sud o ishodu postupka medijacije odmah, a najkasnije do održavanja ročišta zakazanog u skladu sa odredbom čl. 14. ovog zakona, dostavljanjem sporazuma o nagodbi.

Član 27.Medijator podliježe odgovornosti za štetu koju nanese stranci svojim nezakonitim postupanjem prema općimpravilima odgovornosti za štetu, te disciplinskoj odgovornosti u skladu sa aktima Udruženja.

IV – SUKOB INTERESAČlan 28.Medijator ne može postupati u predmetima u kojima ima ili je imao, odnosno ukoliko se u međuvremenupojavi lični interes, lični, porodični ili poslovni odnos sa strankom u sporu ili ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

Član 29.Medijator može voditi postupak medijacije i u slučajevima iz čl. 28. ovog zakona, ukoliko su stranke, i nakonšto su obaviještene o postojanju tih okolnosti, saglasne da on vodi postupak.

V – USLOVI PLAĆANJA TROŠKOVA POSTUPKA MEDIJACIJEČlan 30.Nagradu i naknadu troškova medijatora, u visini propisanoj aktom Udruženja kao i druge troškove neophodneza provođenje postupka medijacije, stranke snose na jednake dijelove osim ako ugovorom o medijaciji nije drugačije predviđeno.

16


VI – USLOVI ZA BAVLJENJE MEDIJACIJOMČlan 31.Medijator može biti osoba koja ispunjava opće uslove za zapošljavanje. Pored uslova iz st. 1. ovog člana, medijator mora ispunjavati i sljedeće uslove:

a) visoka stručna sprema,b) završena obuka prema programu Udruženja ili prema drugom programu

obuke koji priznaje Udruženje,c) upis u registar medijatora koji vodi Udruženje.

Osobi koja sa uspjehom završi obuku za medijatora izdat će se odgovarajući certifikat koji služi kao osnov za upis u registar medijatora.

Član 32.Strani državljanin koji je ovlašten da obavlja poslove medijacije u drugoj državi može u pojedinačinim slučajevima, pod uslovom reciprociteta, voditi postupak medijacije u BiH, uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde i Udruženja medijatora u BiH.

ZAVRŠNE ODREDBEČlan 33.Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH” i službenimglasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

17

Documents

Prirucnik Za Obuku Medijatora