pristup agresivnom pacjentu

7/23/2019 pristup agresivnom pacjentu

http://slidepdf.com/reader/full/pristup-agresivnom-pacjentu 1/17

1. UVOD

Agresivnost pacijenata kod nas nitko nije ni pokušao istražiti, niti se liječnicima i

medicinskim sestrama nudi specifična zaštita, za razliku od kolega u Sloveniji, koji kod bilo

koje vrste nasilja mogu anonimno nazvati policiju na besplatan broj ili mogu podnijeti

anonimnu prijavu Liječničkoj komori.

Ankete su pokazale kako u Hrvatskoj gotovo i nema liječnika ili medicinske sestre koji nije

pretrpio neki oblik nasilja, najčeše psovku ili prijetnju. !izičko je nasilje mnogo rje"e, no

bilo je i nasilja a čak i pokušaja ubojstva. Samo #,$ posto anketirani% liječnika nikada nije

doživjelo nasilje od bolesnika, što upuuje kako je stanje u tom segmentu u Hrvatskoj

zabrinjavajue, čak alarmantno.

&o, unatoč tome, nezadovoljstvo liječnika takvim ponašanjem pacijenata, a pogotovo nji%ovu

agresivnost nitko kod nas do sada nije pokušao istražiti, niti postoje me%anizmi zaštite

liječnika na radnome mjestu, za razliku, primjerice, od Slovenije koja nam može poslužiti kao

primjer.

Slovenskom liječniku u slučaju bilo koje vrste nasilja stoje na raspolaganju tri mogunosti.

'edna je anonimna prijava na besplatni telefon policije, kada policija bilježi doga"aj i angažira područnu kriminalističku ispostavu. (ruga je mogunost nazvati interventni broj policije, koja

odma% šalje svoju patrolu na mjesto doga"aja. ) ta prijava može biti anonimna, a trea je

mogunost prijava liječničkoj komori, i opet je anonimna.

*roz tri cjeline ovog rada i kratak zaključak nastojala sam približiti pojam agresivnog

pacijenta, problematiku i liječenje takvi% pacijenata, obveze i potrebne vještine medicinske

sestre koje su joj potrebne za rad sa agresivnim+psi%ijatrijskim pacijentima i dr., a u treoj

cjelini govori se o načinu na koji mediji govore o takvim pacijentima odnosno kako i na kojinačin se prikazuju širokoj javnosti.

2. AGRESIJA I DUŠEVNO ZDRAVLJE



to je agresija i kako se može definirati-

a početak mogli bismo radno definirati da je agresija /ponašanje kojim se namjerava

drugome nanijeti šteta, ili se pak nekoga fizički ili psi%ički vrije"a. 0vako openita definicijaobu%vaa mnoge vrste agresije, različite s obzirom na izvore agresivni% težnja i oblike

agresivni% postupaka.

!izički ili verbalni napad predstavlja aktivnu agresiju. tetne posljedice takve agresije nisu

samo fizičke ozljede i bol nego i ugrožavanje ličnosti napadnute osobe. &o, osim aktivne

agresije psi%olozi govore i o pasivnoj koja uzrokuje štetne posljedice namjernim

nepoduzimanjem akcije, kao primjerice kada se namjerno ne čini ništa što bi moglo ukloniti

ili ublažiti patnju i bol osobe prema kojoj postoji osjeaj neprijateljstva ili mržnje.

&a pojavu agresivnog ponašanja djeluje više me"usobno povezani% biološki%, psi%ološki% i

situacijski% faktora. 1nutrašnje tjelesno i psi%ičko stanje osnova je agresivne težnje tj. poriva.

(a li e se agresivno ponašanje u odre"enoj situaciji ostvariti ili e ono biti suspregnuto, ovisi

o učenju poželjni% oblika ponašanja pod utjecajem kulturalni% i socijalni% normi, i stra%u od

eventualni% posljedica takvog ponašanja.2

&eki psi%olozi smatraju da je izvor čovjekove agresivnosti uro"en i biološki kodiran kao

/agresivni instinkt/. 3akvi tvrde da je agresivno ponašanje obilježje cijele ljudske vrste,

biološki ugra"eno i /programirano/. 3akvom objašnjenju proturječe primjeri tradicionalni%,

/primitivni%/ naroda koji uope ne pokazuju agresivno ponašanje, a nemaju ni riječi koje

označavaju nasilje i rat. (rugi primjer su izrazito ratnička plemena koja nakon višestoljetnoga

nasilničkog ponašanja i ratovanja postaju miroljubiva. *ada bi čovjekova agresivnost bila

instinktivne prirode, ne bi postojale takve me"ukulturalne razlike u agresivnosti, niti bi mogle

nastati tako velike i relativno brze promjene u agresivnosti.

)ako se, dakle, čovjekova agresija ne može smatrati instinktivnom, ona ima svoju biološku

osnovu. 3o su ponajprije tjelesne promjene koje prate emocije. 4ojavljuju se uz osjeaj srdžbe

i neprijateljstva, u frustrativnim situacijama i u situacijama koje su doživljene kao prijetee.

1mons. 4ulji 5., Agreija i duševno zdravlja, članak, %ttp6++777.prudencija.%r ., 2$.8$.9829.

2

http://www.prudencija.hr/




4ostoje i psi%ološki izvori agresije. 'edan od češi% izvora agresije je stanje neugode i

napetosti izazvano frustracijom. 3o je nagonsko stanje koje potiče agresivne težnje. to je

frustracija intenzivnija, to je vea vjerojatnost da e se ostvariti agresivno ponašanje. Agresija

je, me"utim, samo jedan od mnogi% oblika reagiranja u frustracijskoj situaciji. 4oznato je da

frustrirani pojedinci ne reagiraju uvijek agresivnim težnjama, riječima ili postupcima. *ada

frustracija i pobudi agresivne težnje, mogu se ponašati miroljubivo, spriječiti i prikriti svoju

agresivnost.

*ao što frustracija, dakle, ne dovodi uvijek do agresije, tako ni svaka agresija nije izazvana

frustracijom. ) drugi izvori neugode i srdžbe izazivaju agresivne porive. 4osebno snažan

poticaj agresivnog ponašanja jest otvorena verbalna ili fizička prijetnja, a još više napad. atose može pri%vatiti rašireno vjerovanje da agresija ra"a agresiju.9

4otrebno je još na koncu dodati da je agresija, kao i drugi složeni oblici ponašanja, pod jakim

utjecajem procesa učenja. )skazivanje i in%ibicija agresije mogu biti naučeni uvjetovanjem ili

drugim vrstama učenja, posebno socijalnim učenjem. :noga su istraživanja pokazala da

odobravanje i nagra"ivanje agresije poveavaju njezino očitovanje, a zabrana i kazna

in%ibiraju agresiju. 0štro kažnjavanje uz upotrebu sile može, me"utim, imati i suprotan

učinak. &erijetko da roditelji fizički kažnjavaju dijete da bi ga odučili od agresivnog

ponašanja. 3akav pokušaj suzbijanja agresije nije djelotvoran zbog dvaju razloga. 4rvo, zato

što izaziva u djeteta srdžbu koja potiče agresivno ponašanje bez obzira na neželjene posljedice

i kazne. (rugo, zato što takvi roditeljski postupci predstavljaju model agresivnog ponašanja

koje dijete uči.

Agresivno ponašanje uči se opažanjem ponašanja i drugi% osoba koje služe kao modeli. &a

osnovi ponašanja modela uči se način izražavanja agresije.

4onašanje modela tako predstavlja obrazac, iskustveni okvir i uzor osobnog ponašanja.

2 ;oreta :., 4rimjena sile u psi%ijatrijskom tretmanu, &aklada adro, 988<.

3



3. MEDIJSKA SLIKA PSIHIJATRIJSKIH PACIJENATA

Agresivni pacijenti koji mogu biti opasni za sebe i+ili za okolinu primaju se u stacionarnu

psi%ijatrijsku ustanovu bez obzira daju li oni svoj pristanak ili ne. 4rema zakonu o zaštiti

osoba s duševnim smetnjama zaprima se i u roku od =9 sata intenzivno se prati njegovo

stanje. 3ijekom ta tri dana oni mogu /dati/ svoj pristanak za daljnje liječenje. Ako ga /ne

daju/, a i dalje su agresivni, nadležni psi%ijatar o prisilnoj %ospitalizaciji izvještava sud, koji

e odrediti vještačenje u svezi s potrebom daljnjeg liječenja.

Socijalna podrška, pri%vaanje drugi% ljudi i pružanje /oslonca/ pomažu čovjeku da lakše

podnese ili da prevlada razne bolesti > artritis, respiratorne infekcije, čak i maligna oboljenja,

kažu stručnjaci. Ako je podrška okoline značajna u savladavanju organski% bolesti, lako semože pretpostaviti da ima još više utjecaja, a vjerojatno i presudnog, kod osoba koje se liječe

zbog psi%ički% poremeaja.

(ruštvo često nema razumijevanja za ovu populaciju, odbačeni su od bližnji%, uskraeni su u

praksi za mnoga prava ? na primjer prilikom zapošljavanja i dr. Stigmatizirani ljudi oboljeli od

psi%ijatrijski% bolesti nisu samo posljednja rupa na svirali za veinu takozvani% normalni%

ljudi ve često sama nji%ova prisutnost predstavlja prijetnju, opasnost i izaziva iracionalnu

potrebu da se izbjegnu.

4rema riječima stručnjaka, ali i sami% pacijenata, postoji nekoliko razloga za ovakav stav o

psi%ijatrijskim pacijentima. 4rije svega, osoba sa psi%ičkim poremeajem reprezentira

mogunost da se /razum može izgubiti/. 0vaj stra% je tokom povijesti rezultirao izgradnjom

pravi% tamnica u kojima su duševno oboljeli /liječeni/ metodama koje su u najveoj mjeri

bile mučenje i ozlje"ivanje, a u najmanjoj sadržavale nekakav iscjeljujui tretman.

*ada problemi stignu u medije dobivaju posebnu formu, pri čemu se interpretacije gotovonikada ne kreu u korist pacijentima. (odatan i najupečatljiviji problem su pogrešna

predstavljanja činjenica ? psi%ijatrijska terminologija se koristi u potpuno neadekvatnom

kontekstu, nepravilno se upotrebljavaju dijagnoze, publika se zastrašuje, sve u cilju

privlačenja pažnje. 4romatrani kao agresivni psi%ijatrijski pacijenti e više nego ostali biti

tretirani kao potencijalna opasnost, a ako učine neko krivično djelo, biti e medijski

istaknutiji od oni% koji nisu pod psi%ijatrijskim tretmanom.

4



)straživanja ne govore u prilog raširenoj pretpostavci o psi%ijatrijskim pacijentima kao

opasnijim od ostatka populacije > proporcionalno gledano ne postoji razlika u broju krivični%

djela psi%ijatrijski% pacijenata i /normalni%/. Stigma koju nose psi%ijatrijski pacijenti je prva

prepreka promjeni nji%ovog tretmana u društvu, a mediji koji izvještavaju o njima često

odražavaju društvene predrasude.

@oljom informiranošu i pažljivije usmjerenim stavom moglo bi se dosta učiniti za boljitak.

:ediji mogu doprinijeti da se slika o psi%ijatrijskim pacijentima u javnosti izmjeni, najprije

time što su u velikom broju područja osnovna poluga informiranosti društva.

eina ljudi svoje znanje o psi%ijatrijskim dijagnozama crpe iz filmova. 0no je ne samo

nepotpuno ve vrlo često pogrešno. &a primjer, filmsko izjednačavanje psi%otičara i psi%opata. Best motiv je, na primjer, serijski ubojica iza kog stoji /psi%otični psi%opata/, pri

čemu pokazuje osobine i devijacije koje u psi%ijatrijskoj praksi uope nisu uobičajene ?

beskrupulozno i surovo, ali vrlo promišljeno i taktički ubija, dok istovremeno pati od

%alucinacija i ponekad ima i više ličnosti u jednoj osobi.

&a početku priče takav lik pokazuje psi%opatske karakteristike, jer se uspješno krije od

policije i neupadljiv je, dok, kasnije, počinje da pokazuje pravo /ludilo/, ponaša se

neuračunljivo i, na kraju, sasvim gubi kontakt s realnošu.

4rema podacima istraživanja =9,2 C svi% mentalno oboljeli% likova u televizijskom programu

je prikazano kao nasilno, a čak 92,D C kao ubojice.#

1 filmovima se često izjednačavaju poremeaji višestruke ličnosti i šizofrenije, iako su to

dvije različite dijagnoze. rlo je često miješanje duševnog poremeaja i mentalne retardacije.

0sobe koje su oboljele od psi%ijatrijske bolesti ne moraju, ali mogu, biti snižene inteligencije

i obrnuto, osobe sa intelektualnim ograničenjima ne moraju biti duševno oboljele.

*onačno, javnost nedovoljno obraa pažnju na terminologiju, osobe koje boluju od

šizofrenije gotovo uvijek se nazivaju /šizofreničari/. 3akav naziv dodjeljuje etiketu koja boji

čitavu osobu. 4ošto je uobičajen u svakodnevnom govoru i u medijima, predstavlja temelj

3 :E()'S*A SL)*A 4S)H)'A3F)'S*)H 4AG)'E&A3A, )zme"u ludakaI i normalni%I, doc.,

%ttp6++777.vreme.com., 2<.8$.9829.

5

http://www.vreme.com./




stigme koja utiče na svaki aspekt života oboljele osobe. a nji%ove stra%ove, frustracije i

osjeanja tuge ostali nemaju razumijevanja, smatrajui i% sastavnim dijelom bolesti.

)zvještaji antistigma kampanje Europske komisije ocjenjuju da je kontakt s psi%ijatrijskim pacijentima jedini način koji bi suštinski mogao utjecati na odstranjivanje predrasuda. 3o je,

tako"er, uspješna metoda i pri razbijanju predrasuda prema drugim grupama. )straživanja su

pokazala da postoje razlike u odnosu prema psi%ijatrijskim pacijentima izme"u stanovnika u

gradovima koji nemaju psi%ijatrijsku ustanovu i stanovnika u gradovima u kojima se nalazi

psi%ijatrijska ustanova.

a stigmu u društvu, ali i za medijsku sliku djelomično su odgovorni stručnjaci i bolnice,

odnosno tretman koji se primjenjuje nad njima. &ajbolji destigmatizacioni proces treba se bazirati na promjeni tretmana. &atpisi u medijima prate stvarno stanje u bolnicama, koje je

prilično loše i potvr"uje sliku o pacijentima kao zapuštenim, neartikuliranim, neuračunljivim,

prljavim, /izgubljenim/. Blanci su prepuni podataka o tom kako u bolnicama tijekom

dugotrajne %ospitalizacije pacijenta %rane, oblače, briju, namještaju mu krevet, o svemu

odlučuju umjesto njega, te kako poslije izvjesnog vremena on nije u stanju da funkcionira na

drugačiji način.

Hospitalizacija je posebno stanje nesposobnosti pacijenta da se suoči sa svakodnevnim

obavezama i preuzme odgovornost i za najjednostavnije aktivnosti. 0vo stanje razvija se

poslije dugog boravka u psi%ijatrijskoj ustanovi, gdje pacijent nema obavezu da misli o bilo

čemu. (ešava se da pacijenti otpušteni iz bolnice mole da budu ponovo %ospitalizirani, a da

pogoršanja bolesti nemaJ 'ednostavno, zbog razvijenog /sindroma %ospitalizacije/ ne mogu

da se sna"u van bolnice.

3ekstovi u medijima jesu bazirani na realnosti, ali nji%ova uloga nije da promjeni stvarnostanje > koje je loše, ve da se objave tekstovi koji su senzacionalistički i koji privlače pažnju

publike, objavljuju se neprovjerene činjenice i povezuju sa političkom situacijom.

*rivična djela čine osobe koje imaju izraženu agresivnost kao karakteristiku ličnosti, ali sama

agresivnost ne proizlazi iz psi%oze, ve je karakteristika ličnosti nezavisno od toga. 3ako"er,

psi%otične osobe koje su uz to i agresivne učiniti e krivično djelo najprije zbog lošeg testa

realnosti. 1 principu psi%ijatrijski pacijenti čine manji broj agresivni% postupaka i manji broj

krivični% djela, a kada učine krivično djelo, oni su nadalje pod mjerama osiguranja.

6



Sveobu%vatnim i kontinuiranim tretmanom može se spriječiti pogoršanje bolesti koje može

kod neki% pacijenata uvjetovati agresivnost.

Zbog čega je ljudima privlačno da kupe novine sa naslovima u kojima se spominju i uvredljivo nazivaju psihijatrijski pacijenti?

(osta toga što se tiče psi%ičkog života ljudima je nepoznato, i dobrim dijelom mistično. to

se termina tiče, u medijima se koriste oni koji se koriste i svakodnevno, oni kao takvi postoje

u društvu, a samo znanje novinara je u skladu s tim.

3u je i potreba da se nešto kritizira > mediji kritiziraju psi%ijatre, ne zato što loše rade svoj

posao ve zato što se /lu"aci šetaju unaokolo/, tj. ne štite ostale od psi%ijatrijski% pacijenata.

S druge strane, nitko se ne bavi time zašto nije oboljelima nije pružena adekvatna pomo.

7



4. SESTRINSKA SKRB NA PSIHIJATRIJSKOM ODJELU

4rvi susret medicinske sestre s bolesnikom može biti od velikog značaja za kasniji tijek

liječenja. ato ga sestra treba ljubazno pozdraviti i predstaviti mu se, te ga zamoliti da se i

on+ona predstavi. Fazgovor treba voditi s ciljem boljeg me"usobnog upoznavanja, stvaranja

ozračja opuštenosti, povjerenja, iskrenosti i empatije, tako da bolesnik doživi da ga

medicinsko osoblje razumije i da mu želi pomoi

atim se prelazi na intervju kako bi se mogla postaviti tzv. sestrinska dijagnoza, odnosno

odrediti psi%ički status bolesnika na slijedei način6

2. 4rocjenjuje se izgled, držanje i ponašanje pacijenta. 3reba utvrditi da li je ponašanje

povezano s normalnom ili promijenjenom sviješu6

• svrsis%odno ili dezorganizirano i besciljno,

• predvidivo ii impulzivno,

• ekstravagantno ili pri%vaeno od drugi%,

8



• poticano od drugi% ili je vo"eno vlastitom motivacijom,

• je li %iperaktivno, agitirano ili

• %ipoaktivno ili normoaktivno.K

9. Analizira se verbalna komunikacija, tj. brzina govora, intonacija, ritam, rječitost,

jakost glasa, neobični obrasci i bizarni sadržaji, postoji li mutizam, afazija, igre riječi,

rimovanje, perseveracija,

#. Analiza se neverbalna komunikacija, geste, mimika lica uobičajena ili oskudna,

pogled, da li izbjegava ili gleda u sugovornika, kretnje glave,

K. vrši se procjena stanja svijesti, pažnje, mišljenja, pamenja. *ako se kontakt

uspostavlja, daje li pacijent adekvatne podatke o sebi i drugima, je li orijentiran u

prostoru, vremenu, prema sebi i drugima, pitati ga o postojanju obmana osjetila, pratiti

spontano ponašanje pacijenta i dr.,

$. 4rocjenjuje se raspoloženje i voljne funkcije, vrši se pretpostavka preuveličavanja,

simulacije, odnosno prikazivanje lažni% simptoma, ili disimulacije, odnosno

prikrivanje simptoma,

D. 4rocjenjuje se fizički status i

=. 4rocjenjuje se socijalni status.

Sestrinska dijagnoza je iskustvena, radna dijagnoza i u svezi je s daljim postupcima sestre, a

ona može biti6

agresivnost = nasilna neprimjerena aktivnost koja povređuje i oštećuje, anksioznost,

anoreksija, depresivnost, hiperaktivno ponašanje, histerična reakcija, impulzivnost, kognitivni

deficit, krivnja, žalovanje, manija, nemogućnost samoskrbi, nepridržavanje terapijskih uputa,

nedolaženje na preglede, neuzimanje farmakoterapije, nevoljkost prema daljnjem liječenju,

nuspojave, perceptivni poremećaj, poremećaj svijesti, obiteljski problemi, ritualno ponašanje,

4 Sestrinska skrb na psi%ijatrijskom odjelu, %ttp6++psi%ijatrija.blogspot.%r.com., 9#.8$.9829.

9

http://psihijatrija.blogspot.hr.com./






seksualna provokativnost, simulacija, socijalna izolacija, strah, suicidalnost, sumnjičavost,

zlouporaba alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari.

&akon postavljanja dijagnoze, planira se intervencija. 4otrebno je stalno provjeravati rezultate

postignutog kako bi se promijenili ciljevi ili načini intervencije, tj. strategija ili taktika

liječenja.

Vješ!"e #e$!%!"&'e &e&(e ) e*"!+,(,

rlo je bitno da medicinska sestra posjeduje sljedee vještine6

2. 'E3)&A &'E;0A&'A

9. 'E3)&A (AA&'A 3EFA4)'E

#. 'E3)&A (AA&'A )&!0F:AG)'A ? uvijek treba nuditi nadu, poticati pacijenta

da se bori i aktivno sudjeluje u liječenju, bez prazni% obeanja i lažne nade i grubosti

istine, mada istinu uvijek treba rei ali na primjeren način, a sve u funkciji terapijski%

komunikacija. 4osao medicinske sestre nije predvi"ati is%od bolesti nego se boriti za

zdravlje i kvalitetniji život.

K. 'E3)&A S0G)'AL)AG)'E ? sestra treba biti osposobljena sudjelovati u socijalnim

i društvenim aktivnostima, društvenim igrama, organiziranju zabavni% aktivnosti,

izleta itd., kako bi se pacijenti relaksirali, razvijali povjerenje u socijalni milje.

$. 'E3)&E A3)3E ? u slučaju kada pacijent predstavlja opasnost po sebe i okolinu,

kada je suicidalan, agresivan, delirantan, sumračne svijesti i dr., potrebno ga je

fiksirati, ne za kaznu, ve za pomo. 4otrebno je pravovremeno uočiti predelirantna

stanja i potencijalnu opasnost. Sestra mora biti uz fiksiranog bolesnika.

D. 'E3)&A 04SEF)FA&'A ) 4F)*14L'A&'A )&!0F:AG)'A ? pri primitku

pacijenta potrebno je obratiti pažnju na njegovo fizičko stanje, %igijenu, tlak, puls,

temperaturu, disanje, boju kože, pokretljivost, dok spava, pri ustajanju, u vrijeme

podjele lijekova, u vrijeme objeda, u vrijeme aktivnosti, u vrijeme posjeta, fiziološke

funkcije, i dr.

10



=. 'E3)&E *0:1&)G)FA&'A

3ri su stila komuniciranja6

• Agresivni ? narušavajui prava drugi%,• 4asivni ? očekuju od drugi% da pogode nji%ove želje i misli,• Asertivni stil je najpoželjniji, a to su osobe koje znaju kako ostvariti ono što žele

uvažavajui druge i u skladu s realitetom.

4oruka koju sestra odašilje pacijentu treba biti direktna i otvorena, pravovremena, jasna,

kongruentna. 3reba izbjegavati dvostruke poruke, usmjeriti se na jednu stvar u odre"enom

trenutku, činiti jasnu razliku izme"u činjenica koje se uvi"aju i naši% stavova, biti jasan uželjama i emocijama. 4oruka treba biti istinita, i podržavajua.

. 'E3)&A SL1A&'A ? Aktivno slušanje, slušanje s empatijom, otvorenost, svjesno

slušanje, te zamijetiti poremeaje u govoru.

<. 'E3)&E S3AFA&'A 3EFA4)'S*0; 0(&0SA

28. 'E3)&A SA'E30A&'A ? cilj je o%rabriti pacijenta da sam donosi vlastite

odluke i iznalazi rješenja, izbjegavati davati gotove upute. 3reba raščlaniti problem,

uočiti mogua rješenja, odluku.

22. 'E3)&A S1;ES3)'E ) 4EFS1A)'E ? &A;0AFA&'A ? sugestijom potaknuti

kreativnost, npr. pri sociookupacionim te%nikama, nagovaranje npr. da pojede obrok,

uzme lijek, do"e na sastanak terapijske zajednice. :irno, strpljivo, uporno i

odmjereno, blago, popustljivo i nježno.

29. 'E3)&A 0ME&'A :ALE ;F14E. :edicinska sestra na psi%ijatrijskom odjelu

treba biti osposobljena voditi malu grupu usmjerenu na odre"eni zadatak, odnosno cilj

koji se postavi na početku rada grupe, ugovorom i konsenzusom svi% članova grupe.

2#. 'E3)&A S3AFA&'A 3EFA4)'S*0; 0(&0SA$

5 Lončar, 3., /dravstvena njega psi%ijatrijski% bolesnika/, skripta za studij sestrinstva, eleučilište u

Splitu, Split, 988#.

11

http://psihijatrija.blogspot.com/2011/10/terapijski-odnos-izmeu-medicinske.html

http://psihijatrija.blogspot.com/2011/10/terapijski-odnos-izmeu-medicinske.html



1z posjedovanje ovi% vještina medicinska sestra bi trebala sama sebi odgovoriti na slijedea

pitanja6

• 1živam li uistinu pomagati ljudima, bez potrebe za moi ili dobiti za sebe-,

• 'e li mi pri%vatljiva uloga /sluge/ osobi u nevolji, tj. ne biti rob ili niže bie, ve

osjeati zadovoljstvo pomaganja i činjenja dobra ? nagrada za dobro djelo je u samom

dobrom djelu, a ne u plai,

• :ogu li se bez obzira na okolnosti odnositi prema bolesniku kao prema gostu- Sestra

je uspješna onoliko koliko je bolesnik zadovoljan.,

• *oliko sam otvoren+?a prema ljudima i koliko mogu pri%vatiti nji%ovu različitost-,

• *oliko smo tolerantni i koliko možemo svoje mišljenje zadržati za sebe-.

• :ogu li biti istovremeno odlučan+?na i ljubazan+?a-

3erapijski odnos sestra ? bolesnik može imati povoljan, lječidbeni učinak, tj. biti u funkciji

liječenja bolesnika, a ako nije tako onda se negativno odražava pa ga zovemo antiterapijskim

procesom, ili je neutralan, kada nema nikakvog rezultata.

3erapijski odnos se gradi kroz terapijske komunikacije s pacijentom, ali i s drugim članovima

tima ? liječnicima, socijalnim radnicima, psi%olozima, drugim sestrama, obitelji i prijateljima

bolesnika. 1loge su suprotne, ali komplementarne, jedna strana traži pomo, a druga je može

pružiti.

0sim na svjesnoj razini komunikacija se odvija i na dubokoj, nesvjesnoj razini.

0značena je nekim sposobnostima, kao što su npr.6

• Empatija i simpatija ? sposobnost podijeliti i razumjeti tu"e emocije, uz pozitivnu

naklonjenost toj osobi,

12



• @iti na raspolaganju bolesniku, imati dovoljno vremena baviti se njime,

• Stei povjerenje, bliskost i doživljaj sigurnosti,

• Suradnja. )zbjegavati ovisnost pacijenta, težiti njegovom osamostaljivanju,

• 4rofesionalnost. &e smije se dozvoliti da se problemi medicinske sestre prelamaju

preko bolesnika, ve se ona mora ponašati sa stručnim i znanstvenim načelima svoga

posla, držati se termina i obaveza, poštovati tu"a prava, kulturno se odnositi,

kontrolirati svoje reakcije, racionalno se ponašati kad pokazuje kritiku, ljubav,

divljenje ili mržnju,

• )ndividualni pristup, jer svako ima svoju posebnost,

• 4olaziti iz pozitivne egzistencijalne pozicije ? 'a sam 0* ? ti si 0*,

• Etika. 1smjeriti se na dobrobit bolesnika,

• *omunikacija je zapravo razmjena poruka. 3reba paziti da one ne budu parcijalne,

kontaminirane, etiketirajue, sarkastične, negativne usporedbe, optužujue, prijetee

ili ucjenjujue,

• *omunikacija zadovoljava i neke potrebe, kao što su potreba za stimulacijom, za

kontaktom, pripadanjem i ljubavlju, za priznanjem, za sigurnošu, za strukturiranjem i

osmišljavanjem vremena, za moi, za slobodom, za samoaktualizacijom,

• *omunikacijski problemi koji blokiraju komunikacije najčeše su proturječje,kritiziranje, moraliziranje, ismijavanje i posti"ivanje, držanje lekcije, agresivnost,

prijetnja i dr..D

6 3erapijski odnos izme"u medicinske sestre i bolesnika, %ttp6++psi%ijatrija.blogspot.%r.com.,

2<.8$.9829.

13



-. ZAKLJUAK

Ljekari i ostalo medicinsko osoblje javni% zdravstveni% ustanova sve češe su na meti

uzrujani% i agresivni% pacijenata, kao i oni% koji su pod utjecajem alko%ola i narkotika ili sa

psi%ijatrijskim oboljenjima.

)ako su čelni ljudi i zaposleni u tim ustanovama suglasni da im je neop%odno bolje fizičko

osiguranje, medicinskom osoblju uglavnom preostaje da se u ambulantama i na terenu

oslanjaju jedino na suradnju sa 4olicijskom upravom..

14



1 takvim konfliktnim situacijama liječnici i medicinsko osoblje primorano je pribrano

reagirati i imati maksimalno razumijevanje za pacijenta kako se njegovo zdravstveno stanje

ne bi dodatno pogoršalo ili konflikt dobio vee razmjere.

Sa sličnim situacijama susree se i medicinsko osoblje koje odlazi na teren, a kako bi se one

izbjegle, medicinska sestra na prijemno?dojavnom radnom mjestu prilikom primanja poziva

gra"ana procjenjuje i sigurnost za ekipu koja odlazi na teren, te ukoliko uvidi da je to

neop%odno ekipa na teren ide u pratnji policije. &ajčeše su to slučajevi obilaska

psi%ijatrijski% pacijenata koji se opiru liječenju.

Slične situacije doga"aju se i u (omovima zdravlja.

4F):'EF) ) 4A*SE ? Samo u jednoj godini sam zbog verbalnog nasilja pacijenata deset

puta tražila intervenciju policijeI, navodi dr. 'osipa Fodi, koja radi u ambulanti u panskom

u agrebu, u svojem pismu upuenom ILiječničkim novinamaN, glasilu Hrvatske liječničke

komore, koje su provele anketu o nasilju nad liječnicima.

0bjašnjava da, kada policijsku intervenciju i preživi i zamoli pacijenta da si na"e novog

liječnika koji e raditi točno onako kako to on misli da bi trebalo, onda se javi H0 i

utvr"uje je li prekršila ugovor i %oe li joj oduzeti tri do pet tisua kuna od sljedee glavarine.

(rugi liječnik, koji je želio ostati anoniman, potvr"uje kako je gadno kolegama u primarnoj

zdravstvenoj zaštiti, kao i kolegama u bolnicama, a njegovo je mišljenje kako je došlo vrijeme

da se uvede bijeli telefon i za liječnike, koji, kako tvrdi, nikada nisu bili ovako jadni i

degradirani.

)ako znamo da je u odnosu liječnik?bolesnik ovaj potonji očito slabija strana, u pogledu

agresivnosti stanje je suprotno. ;otovo beziznimno je žrtva agresije liječnik ili medicinska

sestra, koji su u odnosu prema bolesniku vezani etički uvjetovanom samozatajnošu. eina

liječnika i sestara ulaže maksimalan napor da bi smirila nasilnika i udovoljila mu u granicama

mogunosti, svjesna svoje %umane misije i pacijentove frustriranosti. &o, svaki iskusan

medicinski djelatnik zna i to da je vrlo lako uspostaviti suradnju s pravim, teškim bolesnikom

te da su, u pravilu, najagresivniji lakiI bolesnici, rodbina, te razni neurotici i prepotentni

pojedinci koji su i inače skloni konfliktima, računajui da e nasilnim ponašanjem lakše

postii cilj.

15



LITERATURA

K"j!/e

2O ;oreta :., 4rimjena sile u psi%ijatrijskom tretmanu, &aklada adro, 988<.

9O Lončar, 3., /dravstvena njega psi%ijatrijski% bolesnika/, skripta za studij sestrinstva,

eleučilište u Splitu, Split, 988#.

I"e("e

16



2O mons. 4ulji 5., Agreija i duševno zdravlja, članak, %ttp6++777.prudencija.%r .,

2$.8$.9829.

9O :E()'S*A SL)*A 4S)H)'A3F)'S*)H 4AG)'E&A3A, )zme"u lu"akaI inormalni%I, doc., %ttp6++777.vreme.com., 2<.8$.9829.

#O Sestrinska skrb na psi%ijatrijskom odjelu, %ttp6++psi%ijatrija.blogspot.%r.com.,

9#.8$.9829.

KO 3erapijski odnos izme"u medicinske sestre i bolesnika,

%ttp6++psi%ijatrija.blogspot.%r.com.,2<.8$.9829.

17







Documents

pristup agresivnom pacjentu