PROBLEMI I IZAZOVI INTERNOG I EKSTERNOG VREDNOVANJA FUNKCIJE INTERNE REVIZIJE

1

PROBLEMI I IZAZOVI INTERNOG I EKSTERNOG VREDNOVANJA FUNKCIJE INTERNE REVIZIJE

Boris TušekEkonomski fakultet Zagreb

XV. Međunarodni simpozijFinansijski sistem i ekonomski razvoj - izazovi za finansije, računovodstvo i revizijuNeum, 21.09.2012.

Uloga i značaj IPPF-a

• Objekt interne revizije• Predmet interne revizije• Kriteriji za ocjenu poslovanja• Postupak interne revizije– IPPF (International Professional Practices

Framework) - Međunarodni okvir profesionalnog djelovanja (MOPD)

– Zakonski propisi

2

Međunarodni okvir profesionalnog djelovanja

Obvezno Preporučeno

Definicija interne revizije

Etički kodeks Standardi Sažeci osnovnih gledišta

Preporuke za rad Praktični vodiči

3

Koordinacija rada interne i eksterne revizije - Standardi

• Standard 1300 – Program osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Standard 1310 –Zahtjevi programu osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Standard 1311 – Interno vrednovanje• Standard 1312 – Eksterno vrednovanje• Standard 1320 – Izvještavanje o programu osiguranja

kvalitete i poboljšanja• Standard 1321 – Upotreba izraza ”Provedeno u skladu sa Standardima”• Standard 1322 – Obavijest o neusklađenosti

4

Koordinacija rada interne i eksterne revizije - Preporuke za rad

• Preporuka za rad 1300-1 Program osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Preporuka za rad 1310-1 Zahtjevi za program osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Preporuka za rad 1311-1 Interno vrednovanje• Preporuka za rad 1312-1 Eksterno vrednovanje• Preporuka za rad 1312-2 Eksterna vredovanja:

samoprocjena s nezavisnom ocjenom• Preporuka za rad 1312-3 Neovisnost tima za

eksterno vrednovanje u privatnom sektoru• Preporuka za rad 1321-1 Upotreba izraza

”Provedeno u skladu sa Standardima”5

6

Koordinacija rada interne i eksterne revizije – Praktični vodič

• Praktični vodič – Program osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Practice Guide (PG) – Quality Assurance and Improvement Program

• Neobvezujući ali snažno preporučeni dio cjelokupnog IPPF-a

7

Program osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Glavni revizor mora razraditi i održavati program osiguranja kvalitete i poboljšanja koji obuhvaća sve aspekte aktivnosti interne revizije

• Quality Assurance and Improvement Program (QAIP)• Program osiguranja kvalitete i poboljšanja uspostavljen je

tako da:– omogućava procjenu sukladnosti aktivnosti interne

revizije s Definicijom interne revizije i Standardima te procjenu primjene Etičkog kodeksa od strane internih revizora

– služi za procjenu učinkovitosti interne revizije i– pronalaženje mogućnosti za poboljšanje.

8

Zahtjevi programu osiguranja kvalitete i poboljšanja

• Program osiguranja kvalitete i poboljšanja mora uključivati:– interno i – eksterno vrednovanje.

9

Preporuka za rad 1300-1 Program osiguranja kvalitete i poboljšanja• Glavni revizor odgovoran je za provedbu postupaka koji trebaju dati

odgovarajuće jamstvo različitim zainteresiranim stranama interne revizije da ona:– postupa u skladu s poveljom, koja mora biti sukladna Definiciji

interne revizije, Etičkom kodeksu i Standardima– djeluje na učinkovit i djelotvoran način– djeluje na način da je zainteresirane strane percipiraju kao da

dodaje vrijednost i unaprjeđuje poslovanje organizacije.• Program osiguranja kvalitete i unaprjeđenja mora biti dovoljno

obuhvatan da uključuje sve aspekte djelovanja i upravljanja internom revizijom, kao što je utvrđeno u Definiciji interne revizije, Etičkom kodeksu, Standardima i najboljoj praksi.

• Program osiguranja kvalitete i poboljšanja treba provoditi glavni interni revizor ili mora biti pod njegovim izravnim nadzorom.

10

Preporuka za rad 1300-1 Program osiguranja kvalitete i poboljšanja• U velikim ili složenim okruženjima glavni interni

revizor mora uspostaviti formalnu funkciju programa osiguranja kvalitete i poboljšanja koja je neovisna u pogledu segmenata revizije i savjetovanja.

11

Preporuka za rad 1310-1Zahtjevi za program osiguranja kvalitete i

poboljšanja• Program kvalitete treba obuhvatiti procjenu (vrednovanje):– sukladnosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i

Standardima, uključujući pravovremene korektivne radnje za ispravljanje bilo kakvih značajnih neusklađenosti

– adekvatnosti povelje o internoj reviziji, ciljeva, politika i postupaka

– doprinos korporativnom upravljanju , upravljanju rizikom i kontrolnim procesima

– sukladnost s mjerodavnim zakonima, propisima, i standardima države ili djelatnosti

– učinkovitost stalnih aktivnosti na unaprjeđenju i usvajanju najbolje prakse

– mjere u kojoj interna revizija dodaje vrijednost te unaprjeđuje poslovanje organizacije

12

Preporuka za rad 1310-1Zahtjevi za program osiguranja kvalitete i

poboljšanja• Glavni interni revizor treba priopćiti rezultate

eksternog i internog vrednovanja različitim zainteresiranim stranama u djelatnosti, kao što su viši menadžment, odbor i eksterni revizori.

• Glavni interni revizor najmanje jedanput godišnje izvještava viši menadžment i odbor o nastojanjima i rezultatima programa kvalitete.

13

Interno vrednovanje• Interno vrednovanje mora uključivati:– stalne kontrole radnog učinka (uspješnosti) interne revizije– povremene kontrole koje se provode putem samoprocjene ili

vrednovanja od strane drugih osoba u organizaciji koje posjeduju znanje o praksi interne revizije

• Stalna kontrola je sastavni dio svakodnevnog nadzora, kontrole i mjerenja aktivnosti interne revizije. Stalna kontrola je dio rutinske politike i prakse upravljanja internom revizijom te koristi procese, alate i informacije koji se smatraju potrebnima za procjenu sukladnosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima.

• Povremene kontrole su vrednovanja koja se provode sa svrhom procjene sukladnosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima.

14

Preporuka za rad 1311-1Interno vrednovanje

• Procesi i alati koji se koriste u stalnom internom vrednovanju uključuju:– nadzor angažmana– pridržavanje kontrolnih listi i postupaka (npr. u priručniku o

reviziji i postupanju)– povratne informacije korisnika revizije i ostalih

zainteresiranih strana– selektivne ocjene radne dokumentacije od strane kolega koji

ne sudjeluju u dotičnim revizijama– proračune za revizijske projekte, sustave za kontrolu radnog

vremena, dovršetak plana revizije, troškovi, i/ili– analize ostalih pokazatelja učinkovitosti (uspješnosti) (kao

što su vrijeme ciklusa i prihvaćene preporuke).

15


• Povremena vrednovanja mogu:– uključivati više temeljitih razgovora i anketiranje skupina

zainteresiranih strana– provoditi članovi interne revizije (samoprocjena)– provoditi ovlašteni interni revizori ili drugi kompetentni

stručnjaci za reviziju koji su u tom trenutku raspoređeni na drugo mjesto u organizaciji

– obuhvaćati kombinaciju samoprocjene i pripreme materijala koje kasnije kontroliraju ovlašteni interni revizori ili drugi kompetentni stručnjaci za reviziju

– uključivati utvrđivanje najbolje prakse interne revizije i određivanje pokazatelja izvedbe u usporedbi s relevantnim najboljim praksama djelatnosti interne revizije.

16


• Povremeno interno vrednovanje provedeno kratko vrijeme prije eksternog vrednovanja može olakšati i smanjiti trošak eksternog vrednovanja.

• Ako se eksterno vrednovanje provodi u obliku „samoprocjene s nezavisnom ocjenom“, povremeno interno vrednovanje može poslužiti kao samoprocjena u sklopu tog postupka.

17


• Osobe kojima je dodijeljena odgovornost za stalne i povremene kontrole trebaju podnositi izvještaj glavnom internom revizoru za vrijeme provođenja kontrole, a rezultate trebaju priopćavati izravno glavnom internom revizoru.

• Glavni interni revizor mora priopćiti rezultate internog vrednovanja, potrebnih akcijskih planova i njihove uspješne provedbe višem menadžmentu i odboru najmanje jednom godišnje

18

Eksterno vrednovanje• Barem jednom u pet godina eksterno vrednovanje treba

provesti kvalificiran, neovisan ocjenjivač ili ocjenjivački tim izvan organizacije.

• Glavni interni revizor i odbor trebaju raspraviti:– potrebu za učestalijim eksternim vrednovanjem– potrebu za kvalifikacijama i neovisnosti eksternog

ocjenjivača ili ocjenjivačkog tima, uključujući mogući sukob interesa

• Kvalificirani ocjenjivač ili ocjenjivački tim pokazuje kompetentnost u dva područja: (a) profesionalnom obavljanju interne revizije i (b) postupka eksternog vrednovanja. Kompetentnost se može pokazati kombinacijom iskustva i teorijskog znanja.

19

Eksterno vrednovanje• Iskustvo stečeno u organizacijama slične veličine i složenosti,

sektora ili djelatnosti, ili tehničke problematike više je vrijedno od manje relevantnog iskustva.

• U slučaju ocjenjivačkog tima, ne moraju svi članovi tima imati sve kompetencije; tim kao cjelina mora biti kompetentan.

• Glavni revizor koristi profesionalnu prosudbu pri procjeni pokazuje li ocjenjivač ili ocjenjivački tim dovoljnu kompetentnost da bi bili kvalificirani.

• Pojam neovisni ocjenjivač ili ocjenjivački tim znači da ne postoji stvaran ili prividni sukob interesa, te da nije dio organizacije ili pod kontrolom organizacije kojoj pripada interna revizija.

20

Preporuka za rad 1312-1Eksterno vrednovanje

• Obuhvaća cijeli raspon angažmana s izražavanjem uvjerenja i savjetodavnih usluga

• Potrebno je uključiti i određivanje najbolje prakse (benchmarking), utvrđivanje i izvješavanje o vodećim praksama

• Uključuje mišljenje vezano uz raspon angažmana s izražavanjem uvjerenja i savjetodavnih usluga koje su obavljene od strane interne revizije, uključujući poštivanje Definicije interne revizije Etičkog kodeksa i Standarda

21


• Dva su pristupa eksternom vrednovanju:• Prvi pristup je potpuno eksterno vrednovanje koje

provodi kvalificiran eksterni ocjenjivač ili ocjenjivački tim. Ovaj pristup uključuje eksterni tim kompetentnih stručnjaka pod vodstvom iskusnog i profesionalnog voditelja projekta.

• Drugi pristup uključuje korištenje kvalificiranog, neovisnog eksternog ocjenjivača ili ocjenjivačkog tima koji provodi neovisne provjere interne samoprocjene i izvješća koje je izradila interna revizija. Neovisni eksterni ocjenjivači trebali bi biti vrlo iskusni u vođenju postupaka interne revizije.

22


• Osobe koja preuzmu eksterno vrednovanje ne smiju imati obveze ili interese u organizaciji čija je interna revizija objekt eksternog vrednovanja ili prema osoblju u takvoj organizaciji.

• Čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom odabira kvalificiranog, neovisnog eksternog ocjenjivača ili ocjenjivačkog tima, uključuju sljedeće:– stvarni ili prividni sukob interesa tvrtki koje pružaju usluge:

• eksterne revizije financijskih izvještaja• važne konzultantske usluge u području korporativnog upravljanja,

upravljanja rizicima, financijskog izvještavanja, interne kontrole i drugih povezanih područja

• pomoć aktivnosti interne revizije; važnost i opseg posla koji obavlja stručni pružatelj usluge treba se pomno razmotriti

– stvarni ili prividni sukob interesa bivših zaposlenika organizacije koji bi obavljali vrednovanje; treba razmotriti koliko je dugo pojedinac neovisan o organizaciji

23


• osobe koje su u drugom odjelu predmetne organizacije ili u povezanoj organizaciji, iako ustrojstveno odvojene od interne revizije, ne smatraju se neovisnima za potrebe provođenja eksternog vrednovanja;

• ”povezana organizacija“ može biti matično društvo, podružnica u istoj skupini subjekata, ili subjekt koji ima redovitu nadležnost za nadzor, nadgledanje ili osiguranje kvalitete u odnosu na predmetnu organizaciju

• stvarni ili prividni sukob unutar kontrole između kolega; uzajamna stručna vrednovanja između tri ili više organizacija (npr. unutar neke djelatnosti ili druge srodne skupine, regionalne udruge ili druge skupine organizacija) mogu biti strukturirane na način koji smanjuje zabrinutost u pogledu neovisnosti, ali mora se voditi briga da ne dođe do problema neovisnosti; uzajamna stručna vrednovanja između dvije organizacije ne mogu proći test neovisnosti

24


• Osoba koja radi kao eksterni ocjenjivač mora:– biti kompetentan, ovlašten stručnjak za reviziju koji

posjeduje aktualno i temeljito znanje o Standardima– biti dobro upoznat s najboljom praksom struke– imati barem tri godine aktualnog iskustva u struci interne

revizije ili sličnim poslovima na rukovodećoj razini.• Voditelji neovisnih skupina za eksterno ocjenjivanje i eksterni

ocjenjivači koji neovisno ocjenjuju rezultate samoprocjene trebali bi posjedovati dodatnu razinu stručnosti i iskustva:– prethodni rad u skupini za eksterno vrednovanje kvalitete,

uspješan dovršetak edukacije IIA-e o ocjenjivanju kvalitete ili slične edukacije, te iskustvo glavnog revizora ili slično iskustvo u višem menadžmentu interne revizije.

25


• Osobe koje posjeduju stručno znanje u drugim specijaliziranim područjima mogu pružati pomoć ocjenjivačkoj skupini

• Specijalisti za upravljanje rizikom u poduzećima, IT reviziju, statističko uzorkovanje, sustave za nadzor posla ili kontrolu samoprocjenjivanja mogu sudjelovati u određenim segmentima kontrole.

• Glavni interni revizor mora uključiti viši menadžment i odbor u postupak utvrđivanja pristupa i odabir eksternog ocjenjivača.

26


• Eksterno vrednovanje treba obuhvatiti širok raspon koji uključuje sljedeće elemente interne revizije:– poštivanje Definicije interne revizije, Etičkog kodeksa i Standarda,

kao i povelje o internoj reviziji, planove, politike, postupke, praksu i mjerodavne zakonske i regulatorne zahtjeve za internu reviziju

– očekivanja odbora, kao i višeg i nižeg menadžmenta u odnosu na internu reviziju

– integriranje interne revizije u upravljački proces u organizaciji, uključujući odnose među ključnim skupinama koje sudjeluju u tom procesu

– alate i tehnike koje koristi interna revizija– kombinaciju znanja, iskustva i struke među osobljem, uključujući

usredotočenost osoblja na unaprjeđenje postupka– odluku o tome dodaje li ili ne revizija vrijednost i poboljšava li

poslovanje organizacije.

27


• Preliminarne rezultate pregleda treba raspraviti s glavnim internim revizorom tijekom i na kraju postupka vrednovanja.

• Konačni rezultati moraju se priopćiti glavnom internom revizoru ili drugom dužnosniku koji je ovlastio kontrolu u ime organizacije, a kopiju treba poslati odgovarajućim članovima višeg menadžmenta i odbora.

• Priopćenje treba sadržavati sljedeće:– Mišljenje o poštivanju Definicije interne revizije, Etičkog kodeksa i

Standarda od strane interne revizije na osnovu strukturirana postupka ocjenjivanja (poštivanje, djelomično poštivanje, nepoštivanje)

– Ocjenu i vrednovanje korištenja najbolje prakse, kako onih koje su uočene tijekom ocjenjivanja, tako i drugih koje su potencijalno primjenjive na djelatnost.

– Preporuke za unaprjeđenje, prema potrebi.– Odgovore glavnog internog revizora koji uključuju akcijski plan i

rokove provedbe.

28


• Glavni interni revizor mora priopćiti rezultate eksternog vrednovanja kvalitete višem menadžmentu i eksternim revizorima, kao i detalje o planiranim korektivnim radnjama za važna pitanja i naknadne informacije o ostvarenju tih planiranih radnji s različitim zainteresiranim stranama u aktivnosti revizije.

29

Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s nezavisnom ocjenom

• Okolnosti u kojima sveuobuhvatno eksterno vrednovanje može biti problematično:

• manje aktivnosti interne revizije,• aktivnost interne revizije može biti:

– u industriji predmetom opsežne regulacije i/ili nadzora, – biti na drugi način predmetom opsežnog eksternog nadzora i propisa vezanih

uz upravljanje i interne kontrole, – nedavno predmetom vanjskog/ih vrednovanja i/ili savjetodavnih usluga u

okviru kojih se izvršilo opsežno sustavno vrednovanje (benchmarking) s najboljim praksama, ili

– su prema procjeni glavnog internog revizora prednosti samoprocjene za razvoj osoblja i snaga programa za interno osiguranje kvalitete i unaprjeđenje trenutačno veće od prednosti vrednovanja kvalitete od strane eksternog tima

30


• Samoprocjena s nezavisnom (eksternom) ocjenom obuhvaća sljedeće:– sveobuhvatan i u potpunosti dokumentiran proces

samoprocjene, koji bi trebao oponašati proces eksterne procjene, barem u odnosu na vrednovanje usklađenosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima

– nezavisnu izravnu procjenu od strane kvalificiranog nezavisnog ocjenjivača

– uštedu vremena i resursa – primarni fokus bio bi na usklađenosti sa Standardima

– ograničena briga za druga područja – benchmarking, intervjui s višim i operativnim menadžmentom mogu biti smanjeni

31


• Tim pod vodstvom direktora interne revizije (CAE) provodi i u potpunosti dokumentira proces samoprocjene.

• Izrađuje se nacrt izvješća sličan izvješću eksternog vrednovanja, a uključuje procjenu glavnog internog revizora, vezano uz usklađenost sa Standardima.

• Kvalificirani, nezavisni ocjenjivač ili ocjenjivački tim provodi dostatno testiranje samoprocjene kako bi potvrdio rezultate i izrazio mišljenje o naznačenoj razini sukladnosti aktivnosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima.

32


• Kao dio nezavisne procjene, nezavisni eksterni ocjenjivač po dovršetku stroge revizije vrednovanja usklađenosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima, koje provodi tim za samoprocjenu, čini sljedeće:– mijenja nacrt izvješća i pokušava riješiti eventualna

neriješena pitanja– u svojoj procjeni usklađenosti s Definicijom interne revizije,

Etičkim kodeksom i Standardima nezavisni ocjenjivač može, ukoliko je potrebno, dodati tekst koji se podudara s postupkom i mišljenjem samoprocjene, u adekvatnom opsegu, u tekstu nalaza izvješća, zaključcima i preporukama

33


– u slučaju nepodudarnosti s procjenom, nezavisni ocjenjivač treba dodati tekst u kojem postoji nesuglasje s izvješćem te navesti nesuglasne dijelove, zajedno s važnim nalazima, zaključcima i preporukama

– umjesto toga, nezavisni ocjenjivač može pripremiti posebno nezavisno izvješće o valjanosti, u kojem iznosi svoje slaganje ili neslaganje, kao dodatak izvješću o samoprocjeni.

34


• Završno (završna) izvješće (izvješća) o samoprocjeni s nezavisnom ocjenom treba biti potpisano od strane radne skupine za samoprocjenu (kvalificiranog/ih nezavisnog/ih eksternog/ih) te od strane glavnog revizora i podneseno višem menadžmentu i odboru.

• Glavni interni revizor treba priopćiti rezultate eksternog vrednovanja kvalitete, uključujući detalje planiranih dopunskih pothvata za važna pitanja i sukladno tome informacije o izvršavanju spomenutih planiranih pothvata, različitim zainteresiranim stranama u djelatnosti, kao što su viši menadžment, odbor i eksterni revizori

35

Preporuka za rad 1321-1 Uporaba izraza ”Provedeno u skladu sa Standardima

• Upotreba formulacije „usklađeno sa Standardima“ ili „u skladu sa Standardima“ zahtijeva:1. eksterno vrednovanje barem jednom tijekom petogodišnjeg

razdoblja, 2. zajedno s kontinuiranim nadziranjem i povremenim internim

vrednovanjima kojima je 3. zaključeno da je aktivnost interne revizije obavljena u skladu s

Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima. • Nije prikladno upotrebljavati frazu o usklađenosti prije nego

što se eksternim vrednovanjem pokaže usklađenost aktivnosti interne revizije s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima.

36

Rezultati istraživanja• Prema istraživanju Instituta internih revizora (IIA

Global) iz 2009.godine od 288 organizacija obuhvaćenih istraživanjem - 63% obavlja stalno interno vrednovanje, dok 37% tih organizacija obavlja povremene kontrole

• Alat koji se koristi za stalne kontrole je u 93% slučajeva nadzor angažmana, dok je alat koji se koristi za povremene kontrole u 78% slučajeva samoprocjena

• Izveštaji o rezultatima interne samoprocjene se u 75% slučajeva dostavljaju revizijskom odboru, u 64% slučajeva višem menadžmentu i u 35% eksternim revizorima.

37

Rezultati istraživanja• 59% odjela interne revizije prvodi eksterno vrednovanje

funkcije interne revizije• 25% provodi samoprocjenu s neovisnom ocjenom dok

75% provodi neovisno, eksterno vrednovanje funkcije interne revizije

• 75% ispitanika provodi eksterno vrednovanje svakih 5 godina prema zahtjevima Standarda

• Ključni elementi obuhvaćeni eksternim vredovanjem: povelja interne revizije (97%), usklađenost sa Standardima (96%), znanje i iskustvo osoblja interne revizije (90%)

• O rezultatima eksternog vrednovanja izvještava se revizijski odbor (98%), viši menadžment (88%), eksterni revizor (61%)

38

Alati korišteni pri internom vrednovanju – The Internal Audit Activity: Current Trends,

Issues and Practices• Istraživanje zadovoljstva na kraju svake obavljene revizije• Pribavljnje pisma s informacijama od revidiranog područja• Razgovor s ispitanicima i višim menadžmentom neposredno

tijekom godine radi pribav ljanja povratnih informacija o izvršenju angažaman

• Pregledavanje izabranog uzorka radnih papira svakog revizora kvartalno uz podršku višeg menadžmenta izvan aktivnosti interne revizije

• Pribavljanje ostvarenih mjera sličnih aktivnosti interne revizije i usporedba tih ostvarenja s vlastitim mjerama ostvarenja

• Korištenje alata kao što su odnos planiranog i ostvarenog vremena

39

Alati korišteni pri internom vrednovanju - A Global Summary of the Common Body of

Knowledge (CBOK) 2006

• 43% ispitanika provodi stalni nadzor angažmana

• 41% ispitanika koristi kontrolne liste pitanja za provjeru i odgovarajuće priručnike

• 39% koristi povratne informacije od ispitanika na kraju revizije

Documents

PROBLEMI I IZAZOVI INTERNOG I EKSTERNOG VREDNOVANJA FUNKCIJE INTERNE REVIZIJE