Puno magle, još više gusaka - Intervju s Deanom Dudom

8/3/2019 Puno magle, jo vie gusaka - Intervju s Deanom Dudom

1/5

R

20|S |listopad 2011.

DEAN DUDADEAN DUDAprofesor knjievnosti

.....


2/5listopad 2011. |S |

Uvjeren sam da postoje

podruja ljudskog

djelovanja u kojima se

stvari ne mogu sves

na odnos ponude ipotranje, podruja koja

su oblikovana drukijom

logikom od logike

profita. Obrazovanje jest

nedvojbeno jedno od njih

Razgovarao: Drago BOJISnimio: Zvonko BENKOVI

Dok u Bosni i Hercegovini vladapolitika buka i akademski opor-tunizam, posvuda u Europi godi-

nama traju rasprave oko reorme visokogobrazovanja. Tako i u susjednoj Hrvat-skoj one su posljednjih godinu dana go-tovo svakodnevne. Na jednoj strani Mi-nistarstvo znanosti obrazovanja i porta, ana drugoj sveuilini proesori i studenti

koji se protive novim zakonima. Jedanod najangairanijih u tim raspravama jeDean Duda, proesor komparativne knji-evnosti na Filozoskom akultetu u Za-grebu. U svojim pojedinanim istupimai u suradnji s drugim proesorima Dudaje otro kritizirao cijeli paket zakona koje je pokrenuo ministar Fuchs upozorava-jui pritom da novi zakoni za konani ciljimaju dokidanje autonomije sveuilita isvoenje znanosti na kratkorone trineinterese, to e izmeu ostalog, smatraDuda, omoguiti dodatnu komercijali-zaciju visokog obrazovanja.

Proesor Duda je autor knjiga Pria iputovanje: hrvatski romantiarski putopiskao pripovjedni anr (1998), Kulturalnistudiji: ishodita i problemi (2002), Hrvat-ski knjievni bajkomat(2010), prireivaantologija, zbornika i leksikona. Bio jeurednik u Zarezu i dugogodinji surad-nik u Feralu. Od 1990. predaje na Filo-zoskom akultetu u Zagrebu na Odsjekuza komparativnu knjievnost. Podrujenjegova rada je iroko i zahvaa knjiev-nu teoriju, kulturalne studije, popularnu

kulturu, kulturu putovanja, povijest iteoriju pripovjednih anrova. S Dudomrazgovaramo o stanju i reormi studija uHrvatskoj, o obrazovanju, o prednostimai nedostacima bolonjskog sustava, o ne-oliberalizmu, komercijalizaciji obrazova-nja, knjievnosti, kulturi.

Proesore Duda, budui da je povodovom razgovoru rasprava o reormistudija u Hrvatskoj, duga i kompleksnarasprava o novim zakonima izmeu Ministarstva znanosti, obrazovanja iporta i Sveuilita, moete li ukratkoskicirati o emu je zapravo rije? topredviaju novi zakoni i zato su oniprema Vaem i miljenju Vaih koleganeprihvatljivi?

itav paket zakona kojima se poku-ava regulirati sveuilite, znanost i viso-ko obrazovanje neprihvatljiv je kako naproceduralnoj tako i na sutinskoj razini.

Sporna je intencija tih zakona, kao to jeposve neprihvatljiva procedura rada nanjihovim nacrtima u oktroiranim povje-renstvima i proljetna kozmetika dora-da gdje se vie ilo za tim da se udovoljiodreenim interesnim grupama koje bise tako prometnule u zagovornike zako-na. Prigovori proizili iz neega to je sastajalita zakonodavca trebalo simuliratijavnu raspravu, apsolutno su poraavaju-i. Zakoni predviaju etatizaciju sustava visokog obrazovanja i znanosti, presud-no mijeanje nekompetentne politike,dokidanje autonomije sveuilita, svoe-

nje znanosti na kratkorone trine in-terese, daljnju komercijalizaciju visokogobrazovanja, kao i mogunost interesnogpretvaranja javnoga dobra u privatno.Usto, zakonski paket prevodi znanstvenei sveuiline radnike u prekarnu radnusnagu tako to umjesto suradnje i kole-gijalnosti utemeljuje meusobnu konku-rentnost u vidu nesigurnosti i nestalnostikao osnovnu vrijednost i temelj unkcio-niranja sustava, to osobito pogaa mla-e ljude oko i poslije doktorata, ali i onekoji su ormalno na viim pozicijama usveuilinoj hijerarhiji.

Prekaritet je oevidan i na stilistikojrazini. Na primjer, redoviti proesor utrajnom zvanju za zakonopisca bi tre-bao biti redoviti proesor u drugom iz-boru jer valjda u trinoj utakmici pre-ziremo bilo to trajnije. Rektori i dekani vie nisu prvi meu jednakima negopostaju kreativni lideri, kao da smo uneoliberalnoj korporaciji. Ma, ima itavagomila neprihvatljivih rjeenja. Recimo,uza svu maglu o besplatnom studiju, za-konopisci su odluili da studenti koji mi-

jenjaju studij ili akultet mogu svoj nostudij upisati besplatno, a studenti kone udovolje uvjetima, dakle padaju smestar ili godinu na matinom studijmoraju plaati ponavljanje ili ono to umiveno zove neispunjenim obavezma. Zato? Valjda su prvi pronali sei novi vjetar u ivotu, a one druge nesrenike treba u njihovoj nevolji jo jednoudariti po nosu i depu. Svima treomoguiti jednakost druge prilike.

U otvorenom pismu koje je VijeFilozofskog fakulteta u Zagrebu uptilo rektoru, resornome ministru sredstvima javnog priopavanja u prsincu prole godine upozorava se napsurdnost paketa zakona (tri zakon o visokom obrazovanju, sveuilii znanosti). Vi ste tim povodom u vinavrata kazali kako predloeni zakonaruavaju autonomiju hrvatskih sv

uilita i potiu njihovu privatizacijuMoete li to precizirati?Drava godinama ne ulae dovoljn

u javno kolstvo i znanost, ali omoguje da subjekti u sustavu komercijalnodjelatnou zaepe rupu, a neki, kaksmo imali prilike uti i vidjeti, i dalekvie od toga. Javna inrastruktura postapoligon za osobnu zaradu i dobit. Bududa se ne moete pokriti javnim novcemostaje vam ili redukcija do razine neviljivosti i znanstvene nevanosti ili panaravno, trino snalaenje, i to najee tako to jo jednom poseete u d

poreznog obveznika koji proraunski nancira sustav izmiljajui njegovim ptomcima upis za vlastite potrebe, ljene kole, upisnine, kolarine, plaanbodova ili sline nadoknadne mehanime. Intencije su jasne: to ste vie trno uinkoviti i fnancijski samostalnito se drava vie povlai iz fnanciranSvrha ovih zakona jest da se, kao to izgleda u dugom procesu neoliberalnpomraenja uma, javno polako prevdi u privatno, bilo tako to e nastavnznanstveni kadar odlaziti u privatni viskokolski i znanstveni pogon zbog boljuvjeta rada i plaa, bilo tako to e trno probitaniji ili fnancijski isplativdijelovi sustava prelaziti u privatne rukTako se ideja javnog i svima dostupnobrazovanja pretvara u kapitalistikobrazovnu karikaturu za povlatene,slobodno znanstveno istraivanje postaciljano i narueno sluenje zainteresirnom fnancijeru. U toj igri nema neviniali je logikom proraunskog izdvajanmanjeg od 0,8% jasno tko je igru zapeo, kao to je posve jasno tko ili to


3/522|S |listopad 2011.

njoj sigurno gubi. Niz svjeih europskihiskustava potvruje o emu se radi.

Vi osim toga vrlo kritiki govorite i ohrvatskoj akademskoj zajednici, o nje-zinoj unutarnjoj hijerarhizaciji i reak-cionarstvu. Kakvo je stanje u hrvatskojakademskoj zajednici?

Bilo bi suvie jednostavno kad bismostvari sveli na dosadni socioloki paraleli-zam tipa sve to postoji u drutvu postojii u akademskoj zajednici kao njegovu sa-stavnom dijelu. S druge strane, to svakakone znai nuno da je akademska zajedni-ca, uvjetno govorei, bolji dio drutva. Sobzirom na njezin potencijal, kanale od-luivanja i participaciju u stvarima kojese tiu javnog obrazovanja, rekao bih daakademska zajednica nije odradila onoto joj je strukturno omogueno. Mogu jasimulirati puno razumijevanje za njezinuinertnost, kule bjelokosne, posveenost

poslu i sline elemente iz uobiajenog de-skriptivnog arsenala, ali indierentnost jeneto na to ne mogu pristati.

to to znai biti intelektualac?To je za mene preteko pitanje. Dije-

lom stoga to pripada uvrijeenom arse-nalu liberalnih opih mjesta, dijelom zatoto unaprijed socijalno privilegira skupinukoja bi toboe morala pokazati neki oblikinterpretativnog vika ili odgovornosti,a redovito to ne ini. Raspolagati nekimoblikom intelektualnog kapitala, a pritombiti slijep na diskriminaciju, zakidanje,

potlaenost, tuu muku ili patnju u su-sjedstvu nije ba relevantna kvalifkacija.Ako moramo o intelektualcima, onda samnajblii Gramscijevoj koncepciji organ-skog intelektualca unato svim njezinimskliskim mjestima. Fronta onih koji elepromjene u opem interesu i pritom susposobni operativno djelovati mimo par-titokratskih struktura, mimo uspavane isamodovoljne predstavnike demokracije to je smjer koji mi se ini izglednim.

U svojim istupima esto se kritikiosvrete i na neoliberalistike modelekoji iskoritavaju i komercijaliziraju zna-nje. to je alternativa takvom modelu?

Dobra regulativa, kvalitetna inra-struktura, besplatno i svima dostupno javno visoko obrazovanje, kolegijalnasuradnja, odgovornost za javna sredstva,uz slobodu istraivanja i nastave sigurnovode alternativnom modelu s onu stranuhijerarhijskih, gotovo eudalnih principaunutarnje organizacije same akademskezajednice. Treba organizirati raspraveodozdo, domisliti strategije s punom

odgovornou i nai im zadovoljavajuilegislativni oblik. Ponuditi sigurnost i uz-vratiti odgovornost. to manje etatizma,politikog nadzora, korporacijske logike idranja akademske zajednice nedoraslimpartnerom za razgovor, uz neprestanopodsjeanje da je javno visoko kolstvosocijalno osjetljiva i vana stvar. Stvoritiokvir u kojemu e se trgovci i prekupciosjeati nelagodno u svakom sluaju.

Moe li neoliberalizam sa svojom f-lozofjom drutva i ekonomije rijeitidananju krizu, ne samo onu ekonom-sku o kojoj se najvie govori ve i uopekrizu duha?

Oevidno ne moe. Naime, strukturakoja generira krizu ne moe krizu rijei-ti jer mora i iz krize proftirati na tuutetu, na tetu javne sere ili pak na tetuneposrednih proizvoaa na dnu hra-nidbenog lanca. Produljenje radnog vi-

jeka, nesigurnost mirovinskih ondova,neprestana proizvodnja straha i osjeajazamjenjivosti, gomila neplaenih radnihsati samo da bi se opstalo odnosno da nebismo zavrili na ulici, tretiranje radnikakao potronog jednokratnog materijala to su, ako hoete, i elementi naopakog vrijednosnog sistema koji se vjerojatnomoe podvesti i pod krizu duha.

U Bosni i Hercegovini uz osam drav-nih sveuilita postoji i mnotvo pri-vatnih, esto bez ikakve obrazovne in-rastrukture s gostujuim proesorima

koji se ne pojavljuju. Nije rijedak sluda diplome za koje studenti izdvajapuno novca na koncu budu ponitento mislite o privatnim sveuilitimakultetima? Kakvo je stanje s privanim sveuilitima u Hrvatskoj?

Nisam ba upuen u stanje stvaUglavnom su posrijedi poslovne kokoje dijelom opsluuju nastavnici s janih sveuilita i tzv. okorjeli proesionaiz medija i biznisa. Humanistika je uglanom svedena na pokoji kolegij iz etikkomunikacije i hrvatskog jezika. Tutamo postoji i neki studij dizajna, nenerealizirani projekti studija medija kose upravo na relaciji Split Varadin prdaju i kupuju u sumnjivim aranmanimali veinom je ekonomija. Nije ba nekonkurencija javnom visokom obrazovnju, ali kako sam vam ve rekao, javn visoko kolstvo esto je i samo orgazirano prema modelu javno-privatn

partnerstva, kao svojevrsno zadovoljenpojedinanih fnancijskih interesa javnoj inrastrukturi, pa mu se privatsektor nije mogao ba nametnuti.

O krizi obrazovanja suvremenog dba, o ragmentiranju i specijaliziranznanja, o kapitalizaciji i merkantilizacduha govori i beki flozo Liessmannsvojoj knjizi Teorija neobrazovanosti. u svojim istupima takoer upozoravana to. Koliko je dananje obrazovanpodloeno pukoj svrhovitosti i kapitazaciji i kako ga osloboditi od toga?



Jedino uz otpor u samom sistemu,dakle konkretno uz nastavniki ulog usamom kolegiju ili pak naelno zajedni-ki na razini odsjeka u izradi programastudija u prvom koraku. Drugi i vanijikorak jest politiki angaman odnosnoinicijativa i sindikat Akademska solidar-nost, paralelno sa studentskim direktnodemokratskim odluivanjem i plenumomFilozoskog akulteta. Mnogi e prigovo-riti da je vjerojatno lake o tome govoritikad predajete neto to je, uvjetno, posvebezinteresno u trinom smislu kao to je komparativna knjievnost. Nitko vasne razumije ozbiljno i tretiraju vas poputdjeteta koje se zaigralo u pijesku. Ponudevam odreenu niu i nadaju se da neetepretjerano talasati. Uvjeren sam da posto-je podruja ljudskog djelovanja u kojimase stvari ne mogu svesti na odnos ponudei potranje, podruja koja su oblikova-na drukijom logikom od logike profta.

Obrazovanje jest nedvojbeno jedno odnjih. Ne moete ukinuti klasinu flolo-giju, na primjer, jer je toboe strukturno

neisplativa zato to se na nju ne prijavljujestotinu studenata, pa vam je toboe previ-e deset nastavnika na odsjeku na isto to-liko studenata po semestru. Ne moete seodrei kompetencije, jezika i kulture kojojuvelike dugujemo upravo temelje zato jerje trino neatraktivna prema upljim kri-terijima navodne isplativosti. Temeljna hu-manistika inrastruktura mora se uvati. Iposlije uvara i njegove reorme prije go-tovo etiri desetljea, jo se uvijek borimosa slinim bedastoama samo u drukijimuvjetima. S tim to je uvar za dananje re-ormatore intelektualna gromada.

to mislite o bolonjskom sustavuobrazovanju? Koju vrstu znanja trebadananji ovjek, da li razliitu od pri-janjih generacija?

Ljudi uvijek trebaju najprije dobroobrazovanje, ali to je pitanje neodvojivood injenice kolikima je ono i pod ko-

jim uvjetima dostupno. Obrazovanje nijeprivilegij, ono je pravo, temeljno pravo, iobaveza je zajednice da ga osigura svima

u skladu s njihovim sposobnostima i in-teresima dok god hodaju dolinom suza.Moemo danima raspravljati o dostupno-sti koja nam je omoguena suvremenomtehnolokom razinom, o injenici da stu-denti meu izvorima znaju navoditi lan-ke iz Wikipedije, o knjigama u e-ormatu,o itanju samo izabranog poglavlja a neitave knjige i slinim problemima. Neesover sam napisati tekst, kao to ga nipisaa maina nije sama pisala. Jednakotako moete proitati masu stvari, ali jepitanje jeste li se pritom kritiki opisme-nili, jeste li sposobni problemski misliti.Bolonja u naim prilikama, ali i drugdje,unkcionira na mali milijun proturjenihi razliitih naina. Trebala nam je reor-ma, kao to nam treba i nova zakonskaregulativa drukijeg tipa, ali nisam sigu-ran je li Bolonja pravi odgovor. Sveuilitese pretvorilo u semestralno protravanje,u teaj nalik veernjoj koli. Nemate vie vremena potroiti pet nastavnih termi-na na tri ragmenta flozoskog teksta ilina dva stiha nekog soneta. Iz mog isku-

stva osnovni je problem Bolonje upravrijeme odnosno nedovoljno vremenadruge strane, Bolonja je pokrenula it vu industriju besmislenih specijalizacnakon tree godine studija, novih zbrd-zdola programa i studija. Imam dojada je mobilnost dovela do toga da svatktko odslua semestar u inozemstvu ponje sebe zamiljati kao kolonijalnog prsvjetitelja koji ima pravo prezirati malenprovincijsku zajednicu iz koje je sluajnpotekao. Puno magle, jo vie gusakanjoj. Ili radi kako treba ili ua, ili ti doista stalo ili je ble. Treeg nema.

Treba li obrazovanje ukljuivati i odgodnosno je li nuno da u temelju obrazvanja bude tono odreeni sustav vrednta ili odreena antropologija, slika ovjka kojoj se usmjerava kolovanje?

O da, svakako, ali ne bih htio da nrazgovor postane vjebanje radikalnos

Dobro je obrazovanje najee i dobodgoj. Mora se neto iz tih tekstovapredavanja zalijepiti za vas, neto vas m

jenja u tom procesu kritike pismenoi tolerantne rasprave, i to nabolje. Uiuti i sluati drugog, suraujete, shvatikoliko ste negdje kratki i koliko vam jrada treba. Drugi pritom nisu konkurecija nego ravnopravni lanovi zajedniposveene nekom problemu. Mogao b vam i ponoviti misao koja nije mojakoju potpisujem: naime, osjeamo li nakon svega na primjer: nacionalndrava, tranzicija, kreditnih kartica, Epredpristupnih ondova, nogometne pbjede protiv Bjelorusije ili Izraela slbodnijima i jesmo li spremni na bilo kkav razgovor o slobodi? Ili o ovjeku?

Vi ste studirali i u bivoj dravi. Mete li povui paralelu izmeu obrazvanja u bivoj dravi i u novim tranzcijskim zemljama u regiji?

Naoko kapitalizam uvijek ima prenost kad ga gledate iz socijalizma, kao

Trebala nam je reforma, kao to nam treba i nova zakonska regulativa drukijeg tipa, ali nisam siguran j

li Bolonja pravi odgovor. Sveuilite se pretvorilo u semestralno protravanje, u teaj nalik veernjoj ko

Nemate vie vremena potroiti pet nastavnih termina na tri fragmenta filozofskog teksta ili na dva stiha

nekog soneta. Iz mog iskustva osnovni je problem Bolonje upravo vrijeme odnosno nedovoljno vremena

Nastavak na 69. stranici



socijalizam bolje izgleda kad ga gledateiz tranzicijskog kapitalizma. Usporedbajest problematina, ali je zahvalna baremza zanimljive korekcije. U prijanjem jesistemu obrazovanje, unato svemu, ipakunkcioniralo kao javno dobro i u svijestiljudi predstavljalo je neki oblik individu-alnog, obiteljskog ili zajednikog uloga uneku vrstu socijalnog progresa. Vladala je drukija ideja socijalne dinamike priemu je obrazovanje bilo vrlo visoko po-zicionirano u sustavu vrijednosti. To mise ini kljunom razlikom. S druge stra-ne postojala je veza lokalnih zajednica iprivrede upravo u podruju ulaganja uobrazovanje, osobito u industrijskim po-drujima. Mislim na stipendije to su ihdavala brodogradilita, eljezare i tvorni-ce da bi se visokoobrazovani kadar osi-

gurao iz lokalne baze. Danas korporacijeimaju lovce na glave koji poberu vrhnje,

koga vie briga za lokalnu zajednicu. Po-

stjugoslavensko stanje iznjedrilo je razli-ite koncepcije. Negdje je privatizacijauzela maha nepovratno, negdje pak trajeborba za ouvanje javnog.

Zalaete se za slobodan studij bezkolarina, upisnina i participacija. Nakoji nain se takvo to moe osigurati?Povlai li to za sobom i promjenu poli-tike obrazovanja pa i politike uope?

Naravno. Tranzicijska je drava jo ne-dovrena i nedoreena neoliberalna tvo-revina i zato je treba, na mjestima gdje jonije okotala, neprestano podsjeati kojaje zapravo socijalna uloga drave. Usudiobih se rei da nam je potreban drugi putu odnosu na ovaj kojim smo krenuli i inimi se da se javljaju glasovi koji ga zagova-raju, to je ve mnogo u odnosu na viego-dinji muk, ali jo uvijek premalo za kon-kretne stvari. Obrazovanje je u tom smislujedno od presudnih podruja borbe.

Posljednjih nekoliko godina hrvat-sku akademsku zajednicu, sveuilitai akultete potresaju mnoge aere. Koji

su po Vaem miljenju najvei proble-mi u obrazovanju u Hrvatskoj?

Kad se jedno drutvo proglasi dru-tvom znanja i otvara kao na tekuoj traciakultete u svakom drugom selu, neovisnoo tome postoje li uvjeti ili ne, a zatim ga re-cesija natjera na radikalnu dijetu, ne trebavam vei problem. Ovih dana studentimase iznova nude kupoprodajni ugovori, bu-dui da Ministarstvo nije uplatilo sredstvaza njihov besplatni studij, dakle onoisto Ministarstvo koje je kao jamilo be-splatno obrazovanje novim zakonima ito bez poveanja proraunskog izdvajanjaza znanost i visoko obrazovanje. Zato seSveuilite odluilo na takav sramotni ko-rak? Ne moete vlastitu slabost u pregovo-rima jednostavno prebaciti na najslabijegu nizu. Jesen bi mogla biti zanimljiva.

Predajete komparativnu knjievnost,bavite se kulturalnim studijama, popu-

larnom kulturom Kako ocjenjujetesuvremenu hrvatsku knjievnost i uop-

e knjievnost na naim prostorima?

Ukratko: to se dinamike tie do-sta dobro. Kad je rije o kvaliteti, uvijekimam dojam da je rijetko kad napravljendobar uredniki posao. Dosta pisaca utr-pa u roman sve to su napisali, narativnaekonomija esto izgleda kao nepoznatpojam. Teko je sve pratiti, ali doista imazanimljivog materijala za oblikovanje ianalizu itavog kompleksa postjugosla-venskog romana, na primjer.

Koja je uloga knjievnosti u drutvui na koji nain se knjievnost moe su-protstaviti ideoloki (nacionalno/et-niko) diktiranim procesima proizvod-nje i kontrole drutvene svijesti?

Da ne bude ono to sistem od nje tra-i. Knjievnost e uvijek do neke mjerena nekim razinama biti ideoloki aparatdrave i nacije, a na nama je da to nebude ili barem da ne bude samo to. Imalismo svje primjer s Andrievim duhomiz boce. Iznova je na djelu bilo prekra- janje po etno-nacionalnim mjerilima, ada nitko nije ozbiljnije promislio, na pri-mjer, Andria kao jugoslavenskog pisca

ili injenicu da je jedna politika i kultuna konfguracija imala i nekakvu nadncionalnu kulturnu zonu i da su se nekinjoj osjeali dobro i na svome. Najmanje pravo Zagreba da u tom prtljanju plae pravo na Andria, a tu su se duhokao najvie uzbudili.

Kakvo je Vae miljenje o Ivanu Araci i mnogim aralicama u drugim zemljma u regiji? Je li vrijeme instrumentaziranja knjievnosti i kulture iza nas?

Volio bih da mogu rei kako su arlice na putu u vjena lovita, ali naalone ide. Rije je o Pandorinoj kutiji kose uvijek moe iznova otvoriti. Relatino smirenje nacionalistikih hukane znai i njihov nestanak, i zato ih trba tui svim raspoloivim orujem ipodignu glavu. Dodue, svi smo se kneto upristojili, pa se takav diskurs rijeko javno uje ili barem ne puta u med

je. Vrijeme instrumentaliziranja kultui knjievnosti nije prolo jer su nako

nacionalista stigli tranzicijski kapitali

za koje su ovi u svojoj gluposti zaprapripremili teren. Instrumentalizacija samo poprimila suptilnije oblike, a jeda je svakako dokidanje ili marginalizacsuvislijih oblika kritikog diskursa.

U kojoj mjeri je istinita teza da kultura na ovim prostorima svih ovgodina instrumentalizira i srozava etnokulturu i da ivimo u vremenu stivalizacije kulture?

Kultura trenutno zvui kao starinskneupotrebljiv pojam, i doista su preostsamo estivali. Poput cirkusa: doe, raator i ode sljedei tjedan. A lokalna zajenica gleda u nebo i eka sljedeu priliku

Koje bi se pisce i pjesnike iz BiH trbalo, prema Vaem izboru, itati i stdirati u Hrvatskoj?

Sve koji vrijede, od ljetopisa bosanskranjevaca, to je doista rudnik u urednibriljantnom izdanju iz 2003., preko Ddara, Selimovia i Andria do, ako hoeDarija Damonje ili Faruka ehia. To ovako na brzinu, neki moj osobni izbor.

Nastavak s 23. stranice

Vrijeme instrumentaliziranja kulture i knjievnosti nije prolo jer su nakon

nacionalista stigli tranzicijski kapitalisti za koje su ovi u svojoj gluposti zapravo

pripremili teren. Instrumentalizacija je samo poprimila suptilnije oblike, a jedan je

svakako dokidanje ili marginalizacija suvislijih oblika kritikog diskursa

Documents

Puno magle, još više gusaka - Intervju s Deanom Dudom