12.06.2011.

Hm…kako i gdje početi…od zadnjeg članka je prošlo 5 mjeseci koliko vidim…U međuvremenu se mnogo stvari promijenilo, ali od tada nije bilo putovanja do hm…prošlog mjeseca i početka jednog životnog putovanja.Što se dogodilo? Puno je razloga, najveći i najbitniji je možda faks(nedostatak motivacije hehe) pa hrvatska svakodnevica pa želja za avanturom, novim iskustvima, novom kulturom itd.

I eto me tako 8000km daleko od doma…u Edmontonu, u Kanadi.Malo ću promijeniti ploču i tako neću pisati više o informacijama, akcijama i dogodovštinama iz Europe nego o životu na sjeveru, putovanju malo drugačijem i malo dužem od drugih…Prijavio sam se prije par mjeseci na Working Holiday program za Kanadu, nedugo nakon što sam zajebao faks. Zajebao, ajde pregruba je to riječ. Jednostavno nisam prijavio niti izašao na dva vrlo bitna ispita, da sam položio upisao bih višu godinu i vjerojatno ostao u Hrvatskoj. Ali jbg, mlad sam ima vremena, a i kakav je student u Hrvatskoj koji ne studira najmanje 10g hehe.

Dao sam si malo oduška, pa zamrznuo godinu, predao sve papire i dobio radnu dozvolu na godinu dana da se konsolidiram u glavi, vratim i završim faks.No međutim, ne bu to tako lako bilo, jer…Ajmo ispočetka. Zašto Kanada i zašto pobogu Edmonton svi se pitaju?Kanada, jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu sa vrlo jakim gospodarstvom, visokim životnim standardom, uređenim zdravstvenim i socijalnim sustavom, stopa kriminaliteta iznimno niska naspram južnih susjeda, druga najveća zemlja na svijetu, samo 30 milijuna stanovnika. Dobro, pikirao sam ja i USA, ali mi je bilo malo 5mj, toliko bih naime dobio vizu(studentsku) i radnu dozvolu, a i neke stvari su ipak puno sređenije u Kanadi.Edmonton, prema (mojim) istraživanjima, jedan od najrazvijenijih gradova u Kanadi, da, smješten u pm, ali sa ogromnom potražnjom za radnom snagom, širokim izborom poslova itd.. Planirao sam u Toronto, ali omjer ponuda radnih mjesta-broj stanovnika bio je debelo na strani Edmontona, a i ono što sam pronašao na internetu išlo je u prilog Edmontonu. Ukratko su mi rekli, ako dolaziš zbog posla Edmonton je grad za tebe. Avio karta do Edmontona stajala je isto kao i ona do Toronta. I tako eto mene ljeta gospodnjeg 2011g. u gradu Edmontonu.

Kartu sam kupio mjesec, mjesec i pol prije preko www.airtransat.ca, oni su nekakva čarter kompanija, ali imaju određen broj mjesta u slobodnoj prodaji na internetu. Koštala je samo 210eur, jedan smjer, iz London Gatwicka. Povratnu nisam htio kupovati jer neznam kad, a niti odakle ću se vratiti. Do Londona sam letio sa Croatiom Airlines, Easyjet je tih dana imao problema sa serverom, a i cijena karte sa prtljagom i provizijom na karticu je bila jednaka onoj od CA= 500kn.Što je tu je, ide se zaradit lova pa se može ići i Star Alliance kompanijama Između letova imao sam nešto više od 20h vremena, prilika za još jedno bauljanje po Londonu. Let za Kanadu je bio ranojutarnji pa mi se nije isplatilo uzimati hostel/hotel, nego sam odlučio po treći put “prespavati” na aerodromu. Naravno, bila je to muka samo takva, jer su cijelu noć imali nekakve radove u vidu bušenja, brušenja, kopanja u južnom terminalu(u kojem sam ja bio naravno).

Maloprije dolaska na aerodrom, još uvijek u Londonu ulazim u Easybus za aerodrom, pokazujem kartu vozaču, a on na hrvatskom, tj. balkanskom “-ooo gospodine D…. odakle ste vi?” Naravno ništa mi nije jasno, sjedam i vozimo se. I tak on započinje priču na našem…prvo sam pomislio da je iz Makedonije, Albanije ili Kosova, prema naglasku.Zove se Tim Walker, odmah je pokazao osobnu da vidim da ne mulja hehe, englez je. Hrvatski je naučio tijekom 90tih kada je vozio bus na relaciji London-Zagreb ili London-Hrvatska. Sad trenutno živi u Londonu u blizini Wembleya, nedavno je kupio kuću i kaže da život u Londonu nije loš, ali može i bolje.

Naravno dotaknuli smo se i zarade, zaradi mjesečno 2000funti, radi 5 dana tjedno. Zaradi još dodatno na extra putnicima koji umjesto da kupe kartu, njemu daju lovu i on ih poveze do grada. Ipak nema muljanja samo na Balkanu heheTa linija mu je bila zadnja u smjeni, nakon toga pravac doma. Prije rastanka povezao nas je do obližnjeg McDonaldsa i tu smo ubili koji sat s njim uz besplatan Big Mac Meal hehe. Zapravo nam je to njegova firma platila. Tak da smo otplatili 8 funti koje smo dali za povratnu kartu London-Gatwick …Uglavnom zanimljiv lik, da smo imali vremena, odveo bi nas van i pokazao noćni život, bez obzira šta je imao prek 35g hehe. Drugi put ako se sretnemo.Ostalo je još samo par sati do leta za Kanadu, nastavak slijedi…

14.06.2011.

Da, dočekali smo i to jutro…evo točno ovdje… …na pločicama, ali nemamo se kaj žaliti bilo je toplo i udobno (za one koji ne prepoznaju: ironija )

Inače, nemre uvijek sve biti po planu, nešto mora biti i loše. Pa je tako nama nakon noćne muke u jutarnjim satima otkazan let, za dva sata. Umorni i nenaspavani izdržali smo i to, ali zašto da bude jednostavno, kada može i složeno. Prošli smo check-in, preglede, došli smo na vrata za ukrcavanje, ušli smo u avion, sjeli smo u avion…i da, sjedili smo tako još dva sata, zbog tehničkih poteškoća. Zamislite kako nam je bilo lijepo i ugodno nakon cjelodnevnog hodanja po Londonu pa cjelonoćne “straže” na Gatwicku čekati još 4 sata sveukupno da se zavalimo u “udobne fotelje” koje nam je priredio Thomas Cook i Airbus A-330.

No, dosta zafrkancije…let je bio ok, sa pokojom turbulencijom, par avio-mealova i to je to. Dok kažeš keks već si 8000km daleko od doma hehe.Vizu sam sredio preko agencije BHV, tzv. Working Holiday viza sa kojom mogu raditi i putovati 12mj po Kanadi. Postoji i samostalan program u suradnji Hrvatske i Kanade, koji vam omogućuje to isto samo bez troškova “sređivanja” vize. Naime, da bi dobili Working Holiday vizu bilo je moguće samo preko spomenute agencije i taj bi vas sport koštao 5200kn, mene je koštao recimo. Sigurno se pitate, zašto onda nisam išao preko ovog samostalnog programa…E dobro pitanje, zato što je program potpisan 2010g. i službeno je stopiran, tj. bio je stopiran u vrijeme moje prijave.A ja kakav jesam naravno nisam htio čekati(jer sam mogao čekati par dana do par godina, ovisilo je o birokraciji, ne o meni) pa sam pljunuo lovu agenciji, program je inače “odstopiran” prije mjesec dana(2 mjeseca nakon što sam se ja prijavio) te se sada možete prijaviti i dobiti Working Holiday vizu bez posredstva agencije.

Nisam napisao troškove svega toga, dakle:

-upisnina na program BHV Work in Canada (tzv. prva rata, 745kn)-razna papirologija (nove slike, potvrda o nekažnjavanju i ostale potvrde, cca 200kn)-uplatnica kanadskoj ambasadi za troškove vize (730kn)-uplata druge rate BHV agenciji (4400kn)-raspoloživi iznos na računu (min. 14000kn) za početne troškove u Kanadi-obavezno godišnje putno zdravstveno osiguranje (najjeftinije Helios, 915kn)-avio karte Zagreb-London (500kn), London-Edmonton (1400kn)

Total: 23000kn

Vizu tj. pismo odobrenja čekate do maksimalno mjesec dana! Sa pismom odobrenja na ulasku u Kanadu(dakle, na aerodromu) dobivate jednogodišnju vizu/radnu dozvolu.

Ali, ako se odlučite za Kanadu, oduzmite si 5200kn koje nećete dati agenciji te mi se javite vezano za “raspoloživi iznos na računu”, jer postoji način kako ih “nabaviti”, vizualno …Dakle, realno, možete otići u Kanadu za 4000kn ili možda malo više.

Da se vratim na kanadsko tlo…Sve je bilo strogo pripremljeno i par puta provjereno kako se ne bi dogodilo da nešto zaboravim vezano za potrebnu papirogiju pri slijetanju. Na kraju se pokazalo da i nije bilo prevelike potrebe za svim tim papirima.

Zašto? Zato što kao da sam došao u Sloveniju:

-officer: passport please-ja: sure, maan-officer: do you have something to declare-ja: no, maan-officer: ok, you can go to immigration office

few minutes later…

-ja(immigration officeru): hey maan, what’s up?-im. officer: passport please-ja: sure, maan-im. officer: how long you will stay in canada-ja: i don’t know maan, i’ve just arrived-im. officer: one year?-ja: yeah, sure maan-im. officer: where you will stay in edmonton?-ja: i don’t know maan, i’ve just arrived-im. officer: do you have adress?-ja: no maan, i’ve just arrived-im. officer: do you have contact number?-ja: maan, 4th time, i’ve just arrived…i haven’t adress, i haven’t contact number, i haven’t job…-im. officer: ok, what will you do here, do you have job?-ja: maan, are you fuckin’ retarded? i’ve just arrived-im. officer: ok, here is your work permit, have a nice day-ja: yeah, maan, thanks

Nakon toga, zadnja vrata i GOOD MORNING CANADA…

(Inače, šalu na stranu, proces i pitanja su bila identična gore napisanima, ali sa potpuno drugačijim, normalnijim i pristojnijim odgovorima…dakle, niti su me pitali za lovu, niti za putno osiguranje niti za povratnu kartu…)

18.06.2011.

Datumi pored naslova ne označavaju datum događanja u Kanadi, nego datum kad sam ih objavio…sve je inače počelo 17.5., malo kasnim…

Idemo dalje…

Mislio sam uhvatiti jednu povijesnu fotku ispred Edmonton International Airport-a, ali u roku od par min je išao bus koji vozi od grada, da bilo je nakon toga još buseva, ali tu se pojavaljuje onaj jedan razlog zašto radije preferiram u solo putovat nego u dvoje.Bus koji vozi do grada zove se skyshuttle bus, karta u jednom smjeru košta 18 CAD, a u povratna 30 CAD. Vozač prije ukrcaja pita gdje želite da vas ostavi i tamo vas jednostavno ostavi. Ako se ikada nađete u Edmontonu eto par korisnih informacija.Inače, mali je to busić, evo jedna sličica…

Mogao bih pisati stranice i stranice, ali neke stvari znaju samo oni koji trebaju znati , te ću samo napisati da kao netko tko obožava putovati nisam bio super-sretan, oduševljen niti uzbuđen što sam došao u Kanadu, iako bih u “normalnim” okolnostima bio.

Široke autoceste, široke avenije, ulice, ogromni auti, kamioni, semfori na žici, kilometri i kilometri ravnica i polja, beskrajno plavo nebo, američki(kanadski) engleski, miris fast-fooda na svakom koraku i “milijun” fast food restorana. Sve ono što gledate na američkim filmovima nema veze SAD ili Kanada, isto je to…samo je razlika što na kanadskim prometnim znakovima piše km/h i dominacija japanskih/korejskih i europskih automobila po cestama uz naravno neizostavne ogromne SUV-e. To je Kanada na prvi pogled…

Ovo je mjesto gdje sam prvi put stupio u Edmontonu, 8000km daleko od doma i potpuno sam… …jedan jako jako zanimljiv osjećaj, neki bi osjetili strah, ali ja nisam. Nasmijao sam se i rekao, “znači to je to, Kanada…koji sam ja lik u pm”, doslovno i čak pomalo u nevjerici hehe, jer ono što si do jučer gledao na tv-u gledaš i doživljavaš sad uživo. Nakon tog početka, trebao sam se naći u Second Cup caffeu(vidi se na slici) sa likom koji će mi rentati sobu.

Smještaj tj. sobu sam našao preko stranice , prvih dana besplatno dok ne nađem nešto na dulje staze. Tu su došle do izražaja moje pregovaračke sposobnosti te sam dobio besplatan smještaj dok ne nađem posao, posao sam našao jako jako brzo(o tome poslije) pa je dogovor pao do prve plaće hehe. Vlasnik kuće je Filipinac, 29g, mislim da mi je rekao da je sa 9g došao ovdje, radi u Canada Place-u (mjesto gdje se izdaju svi bitniji dokumenti). Kuća je sasvim ok, izvana ne izgleda nešto lijepo, ali unutra je sasvim lijepo uređena. Inače, to je kao nekakvo pravilo, ružna/neuređena kuća izvana sasvim pristojna/uređena iznutra.Prvi dan nisam previše pričao s njim, čak naprotiv, nisam uopće pričao jer sam bio preumoran i nenaspavan od putovanja. Rekao sam odmah, pokaži mi sobu, krevet i vidimo se za par sati.

Da, otišao sam spavati u 15h, a probudio se sljedeće jutro u 8 ili 9h hehe. Taj dan koliko se sjećam nisam radio ništa korisno za društvo već nastavio odmarati i prilagođavati se. Kasnije je došao Filipinac pa sam s njime malo razgovarao i pričao o životu, poslu, dokumentima, smještaju, prijevozu, bitnim stvarima i ostalo…On me je zapravo i uputio gdje napraviti Social Insurance Number(nešto kao naš OIB, samo puno bitnije jer se bez toga ne možete zaposliti), kupiti mobitel, kako doći do tamo itd. I da ipak sam napravio nešto korisno tog dana. Kasnije sam otišao do Downtowna obaviti sve to, pješice. Usput sam svratio do Tim Hortonsa, koji je kao nekakva kanadska verzija Starbucksa s tim da imate unutra i za jesti(fast food). Jedino kaj se pamti je vruća čokolada, ostalo je bilo bezveze, nekakav breakfast sendvič i kolačić sa špinatom ili čime već.

SIN broj u Edmontonu možete napraviti u Canada Place-u, zadnja (crvena)zgrada među neboderima u Jasper Avenue, ne možete fulati. Proces traje 20-30min, podatke koje trebate ostaviti su uoobičajeni. Adresa, broj telefona te ime majke ili oca. SIN broj se izdaje odmah, dobijete ga na papiru A4 formata, a karticu sa SIN brojem dobijete za max. 3 tjedna.Isti dan kada dobijete SIN možete se baciti u potragu za poslom, jer to se jedino i traži od službenih dokumenata prilikom zapošljavanja.Nakon SIN broja, druga najvažnija stvar koja vam treba je mobitel i kanadski broj, ili obrnuto. Ako dolazite pazite da su vam mobiteli odblokirani, jer ako nisu tada će vam služiti samo kao ukras u spavaćoj sobi, kao meni recimo. U Edmontonu imate gomilu kompanija, ali to vam tako svejedno, jer su svi tu negdje. Rogers, Bell i Telus rade na frekvencijama koje koristimo u Europi, a ovi drugi: Virgin……..itd (ima ih, nemrem se sjetit) rade na drugacijim frekvencijama nego naši telefoni.Ako namjeravate kupiti mobitel i broj kada dođete preporučam da odete na prvi štand koji nađete i pitate koji je najjeftiniji mobitel koji imaju i koja je najniža mjesečna pretplata. Više-manje su vam svi isti, ja sam recimo kupio neki šugavi LG na preklapanje, mislim da šugavije nisam mogao izabrati. Poruke izluđuju, mogu maksimalno napisati 140 slova, ako mi je ne dao Bog tekst duži ( a u 95% slučajeva je) moram poslati tu poruku i ponovno napisati novu. Kada primam poruku, ne piše ime tko mi je šalje iako je broj zapisan u imeniku, nego piše broj. I vrhunac, ne mogu ni primiti poruku veću od 140 slova! Ako je veća primit ću dvije poruke, jedna normalno napisana, a druga veze nema sa prvom.Uglavnom, mobitel nije bitan, bitno vam je naći bilo kaj na čemu možete primati i obavljati pozive. Za drugo vam ništa ne treba, jer imate internet, skype, facebook, mail itd.I ono najbitnije, mene mobitel sa neograničenim lokalnim pozivima i neograničenim porukama u inozemstvo košta 35$ mjesečno. Možete sami birati koji paket hoćete.

Istu večer na prijedlog kolege koji je u Torontu sam stavio oglas na kijiji.ca, “mlad i zgodan momak, vrijedan ko cijela zemlja Hrvatska traži bilo kakav posao”, to je bila dobitna kombinacija…

20.06.2011.Kanada, treći dan…(ne bum pisao svaki dan, nego samo ono bitno )

Treći dan su me već zvali za posao. Negdje već oko 12h je zazvonio mobitel i neko mrmljanje:ja-”sorry, ne razumijem vas”oni-”da li želite raditi, stavili ste oglas na kijiji.ca?”ja-”da, da želim”oni-”ok dođite prije 5pm na tu i tu adresu”ja-”odlično, hvala”

Rekoh, super sad sam se usosio, ko zna kaj me čeka. Inače, u Kanadu sam krenuo spreman na sve, radit bilo kaj, bilo gdje i bilo kad, bio sam svjestan da nema više zajebancije kao u Hrvatskoj. Srećom imam 23g, pa sam uspio u životu se naradit i naučit od svega pomalo hehe.Sad kad sam (nadam se)završio to poglavlje, mogu ovdje iskreno napisati što sam radio u Hrvatskoj te što me nagnalo da se odlučim za preseljenje u Kanadu.U Hrvatskoj sam ljudi moji radio ništa, imao sam fleksibilno radno vrijeme, plaćene prekovremene, ne radne vikende, dogovorenih pet kava u radnom vremenu + najmanje 2h prekovremenih u radnom vremenu. I u takvim uvjetima, sa takvim radom bio sam jedan od najboljih djelatnika, onako nećemo se lagati u top 2, hehe. Ali šta je je, iskreno i bez lažne skromnosti posao od 8h znao sam napraviti u max. 5h naravno puno bolje od onih koji bi radili 8h…u 4g naučite mnogo finti i dovedete neke stvari do savršenstva…Ne, nije riječ o državnoj firmi, riječ je o jednoj od najjačih, najbogatijih (privatnih) firmi na svijetu. Dakle, kada gledamo ograničeno, posao iz snova. Sad zamislite mene uzjebanoga, super-pametnoga da jedan te isti posao, jedno te isto radi 4 godine. Da, 4 godine! Inače, na poslovima u svijetu, a i u Hrvatskoj plaća vam sa godinama rada ide gore ili dobijete neko unapređenje. Ja sam eto dobio kurac , da se tako izrazim. Ruku na srce, znao sam zaraditi jako dobru lovu za hrvatske standarde, pokupiti gro nagrada kao najbolji djelatnik. Ali jebeš sve te nagrade i priznanja kada umjesto da ideš gore, ti ideš dolje. Što mislite zašto? Zato što nisam imao dobru vezu, tj. imao sam i još uvijek imam, ali nisam htio, htio sam zaslužiti(uz to imao sam i imam poprilično dugu jezičinu pa je i to malo kumovalo ajde hehe).Imao sam sreće, pa sam i tijekom recesije imao siguran posao i sigurnu plaću. Sigurno se pitate i mislite koja si ti budala, zašto si otišao…Jbg, sto ljudi, sto čudi falilo mi je novih stvari i novih izazova te sam se odlučio na potpuno novu stvar i potpuno novi izazov, Kanadu. Volim putovat, volim promjene, volim izazove pa da vidimo gdje sam, kako sam i što sam plus savršena prilika za usavršenje mog prosječnog engleskog. Uz to, onako iskreno, pun mi je kurac ljudi u Hrvatskoj, da da Hrvata, jebene ovce…koje samo laju dok karavane prolaze. Ja sam imao super posao, 350 000 je nezaposlenih, ja sam išao prosvjedovati! Jal, licemjerstvo, egoizam, lažne vrijednosti, lažno pretvaranje, gluma itd itd, sve su to bili razlozi za promjenu(kasnije ću malo i o kanadskom mentalitetu/kulturi), da li trebam spominjati najveća govna šta je Hrvatska vidjela i proizvela u obliku hdz-a, sdp-a, crvenih, zelenih, plavih i ostale političke gamadi, mogu reći da su i oni bili velika prekretnica u odluci za odlazak.

Evo, danas je 20.6 dok ovo pišem, našao sam posao za dva dana, treći dan sam već počeo raditi. Našao sam iznadprosječno jeftin smještaj sa pola mjeseca gratis. Dobio sam još najmanje 4 ozbiljne ponude za posao tijekom tih mjesec dana, nije loše, ha…

Čime se to ovdje bavim…U Hrvatskoj sam 4 godine radio u maloprodaji, prošao sve dućane tehnike, prehrane i neprehrane u gradu Zagrebu i okolici. Ovdje sam došao na razgovor za

neznam kako da to nazovem na hrvatskom “Windshield Installer”, pa si sami prevedite. Dakle, totalno suprotno od onog što sam do sad radio, nisam ni zamišljao da ću naći i raditi nešto takvo. Pola ljudi, ma pola, 90% ljudi bi odbilo doći na intervju kada bi čulo o čemu se radi, onih ostalih 9% bi na intervju reklo “ma ne hvala, nije to za mene”. Ja sam rekao, “nema problema radit ću bilo što, mogu početi bilo kada”. Rekli su “odlično, dođi sutra u 8h”.I došao sam, ujutro sam potpisao ugovor uvjeti su: 12$/h, 8h radno vrijeme plus dosta prekovremenih(koji su plaćeni 50% više), nakon 3 mjeseca razgovor i što dalje, ako ostanem dobivam prava kao i svaki kanađanin(besplatno zdravstveno i socijalno mislim) nešto veću satnicu valjda itd.Ukratko, mijenjam autošajbe na autima, tj. ne mijenjam jer nemam pojma mijenjat, za sad pomažem, ali kako sam napredan i pametan, za mjesec dana ću već početi i mijenjati hehe, nije da se hvalim. Imao sam sreću pa sam dobio terenski posao. Nisam u firmi, nego se điram okolo u kombiju, posjećujemo(kolega i ja) razne servis i na mjestu mijenjamo autošajbe. Za jednu autošajbu treba od najmanje 20min ako je jednostavna do najviše 45min ili sat ako je komplicirana.

Prema mojoj procjeni rekao bih da je težina posla ekvivalentna mome poslu u Hrvatskoj samo bez ijedne kave te sa stvarnim prekovremenima. Na posao po običaju dolazim u 7.35-7-40h ovisno o busu, a ovisno i o obujmu posla odlazim u većini slučajeva nakon 17h. Da, da, rad je, ali u Kanadu sam došao raditi. Inače, ovih pol sata prije šta dođem, to isto plaćaju, kao i naravno poslije. Kada tko dolazi i koliko tko radi gledaju i bilježe po karticama koje se ubacuju u neki automat i taj automat automatski ispisuje kad ste došli i kad ste otišli, dakle sve maksimalno transparentno. U dosta firmi sam vidio isti ili sličan aparat, tako da nema muljanja ni od strane djelatnika ni od strane poslodavca.

Plaća tj. ček u ovoj firmi ide svakih 15 dana, neki dan sam dobio prvu u cijelosti, 1500$, nije loše, ha. Ekipa je ok, više-manje sve mlađi likovi 20-30g sa kojim izuzetkom. Nema skoro nikakvoga pritiska niti stresa. Točno se zna ko što radi i svi rade. Mršavi, debeli, ružni ili lijepi, rekao bih ujednačenim tempom. Rekao bih da su dosta spori, neke stvari koje oni naprave za recimo 45min, ja bih recimo napravio za 30min. Ali zapravo takav i treba biti, umjeren. Zbog toga su Hrvati vjerojatno i cijenjeni ovdje, jer kad radimo radimo 120%, a kad fušamo fušamo 120% hehe.

Šefovi su tako tako. Inače, ja ne podnosim riječ šef niti ikoga smatram svojim šefom, jedino smatram nadređene nadređenima hehe. Iako djeluju dobro, pristojno i prijateljski iza “fasade” se vidi “ja tebe plaćam, ne želim da vidim da ne radiš ništa”, bez obzira na to, ako sve štima i ako dobro radiš neće ti nitko ništa reći niti prigovarati. I što je zanimljivo, oni koji su dosta dugo tu, poštuju to i ne dopuštaju si nerad i nemaju nikakve privilegije(nešto tipa kao “znamo se” u Hrvatskoj pa ti je to dovoljan razlog da se zajebavaš).

Što se tiče oglasnika, kako i gdje tražiti posao, smještaj, bicikl, auto, ženu, muža…

www.kijiji.ca ovdje imate sve, najbolja stranica ako tražite bilo kakav posao u početku

www.couchsurfing.com ako dolazite u Kanadu, trebate smještaj i želite što jeftinije proći, po mogućnosti besplatno

http://www.monster.ca/ ako tražite i ciljate na ozbiljnije i jače poslove, također velike kompanije preko ove stranice stavljaju svoje oglase

www.workopolis.com vrijedi isto što i za monster.ca

http://www.servicecanada.gc.ca/eng/sc/jobs/jobbank.shtml najpreglednija i najjednostavnija stranica za traženje posla, te dosta informacija vezano uz zaposlenje

To su linkovi koje sam ja koristio i najčešće koristim(osim couchsurfinga, to samo kad mi je trebalo )…

22.06.2011.

Edmonton je grad veličine Zagreba. Sami grad broji negdje 700-800 tisuća stanovnika, a sa okolicom se skupi milijun i nešto sitno. Uporno ga nazivaju i gradom festivala, jer ima jako puno festivala tijekom cijele godine, najviše preko ljeta. I to je jedino kaj imaju. Iskreno, neznam šta bi nekog turista privuklo da ovdje dođe. Rekao bih da je grad totalno bez nekog duha, samo za rad i normalan, miran život, povijesti skoro da i nema.

Postoje dvije bitne ulice, tj. avenije oko koje se odvija život, iako je i to upitno. Jedna je u samom središtu grada, Jasper Avenue(iliti 100 Ave), druga je Whyte Avenue(iliti 82 Ave) u južnom kao starom dijelu grada naziva Old Strathcona. Kada i ako ikada dođete tražite smještaj u blizini te dvije ulice.

Javni prijevoz je katastrofa, doslovno! Ismijavao sam i govorio kako je loš zagrebački gradski prijevoz, no eto još jedan dokaz od lošega postoji lošiji. Naime, zamislite grad populacije kao Zagreb, u širinu i dužinu veći od Zagreba, na te dimenzije stavite jednu liniju LRT(Light Railway Transit) koja prolazi kao kroz najbitnije dijelove grada, prosječnom brzinom od 70km/h od prve do zadnje stanice dođete za 30min, sad zamislite koliko je to tek dugačko kad mu treba pola sata. Buseva i linija ima milijun, da zvuči super. No, busevi redovno voze svakih pola sata, osim kad je “rush hour” i na jačim linijama ipak je to češće. Na jačim linijama, da. Ne dao vam Bog da se nalazite na ruti gdje ne prometuju te jače linije, jer vam u tom slučaju ne gine 10-15minutno pješaćenje. Neznam jesam li spomenuo da su stanice na svakih 50-70m, da doslovno na 50-70m. Da, da to valjda da debeli kanađani ne bi morali puno hodati.Razlog lošeg javnog prijevoza je standard, svi imaju aute, svi si mogu priuštiti auto, svi imaju posao, nezaposlenost je mala 5-6% iako je to čudno, jer se skoro pa spotičete od oglase i reklame(Now Hiring, Help Wanted, Need Workers etc.).

Ja recimo živim na super lokaciji. Whyte Ave je pješice od mene udaljen 15min(brzi hod, mjereno da). Prva stanica, bus koji me može odvesti tamo je 4min prosječnog hoda i onda mi treba još 4-5min vožnje. Firma se nalazi 35min malo bržeg hoda, 10-15min sa biciklom, a kada idem sa busom treba mi najmanje 35min ako je sve po špagi. Ako nije i ako recimo propustim prvi bus, sljedeći ide za pola sata. Nisam spomenuo, da bus ovdje nije bus, ako ne kasni bar 2-3min, što kada nakon par dana dobijete sliku grada nikako nije jasno, stvarno.Pošteni šoping bez auta ne možete obaviti jer su šoping centri smješteni na rubovima grada, sa ponekom iznimkom. Oni su recimo nekakva vrsta zabave, jer nemate niš drugo zanimljivo ovdje, pogotovo preko vikenda.Inače, ovdje se nalazi najveći šoping centar u Sjevernoj Americi, West Edmonton Mall, eto bar nešto. Zanimljiv je moram priznat, ima jako puno dućana, preslike nekih poznatih ulica u

svijetu, kopiju broda Santa Marija ja mislim, led za klizanje ili hokej, te veliki bazen sa valovima gdje se najnormalnije kupate.

Mjesečna karta za prijevoz košta 85$, jednosmjerna karta košta 2.85$(traje 2h), a dnevnu nemojte nikada kupovati jer se ovdje ne isplati. Ako ikada dođete ovdje, preporučam što prije pronalazak nekog bicikla, bilo kakvoga, on je jako dobro prijevozno sredstvo. Da, bilo kakvo, jer ovdje apsolutno ljude zaboli ona stvar za neke materijalne stvari, kao što je recimo bicikl. I sada ono smiješno, da imate i najjadniji bicikl u gradu, obavezno, ali obavezno kada nabavite bicikl morate kupiti i lanac/šifru, jer se kradu nenormalno. Samo je razlika što se ovdje ne kradu radi prodaje, već radi prijevoznog sredstva.Zaboravio sam još spomenuti, ceste su ovdje katastrofa, doslovno! Ili slikovito, za nijansu, dvije bolje su od onih u Bagdadu ili Kabulu. Jako puno kamiona po cestama, a i svaki treći auto je neki terenac ili pick-up.

To bi recimo bile neke negativne stvari koje mi trenutno padaju na pamet.

Inače, što se tiče buseva i javnog prijevoza, nisam napisao. Vozači su nevjerojatno ljubazni, na ulasku ili izlasku obavezan je pozdrav hello, hi, have a nice day/night i slično. Čak i ako izlazite na zadnja vrata, najnormalnije se zaderat Thanks, Thank you!. Ulazite na prva vrata i karta je obavezna, svi gledaju.

Mentalitet i ljudi u Edmontonu.

Nešto nepojmljivo za Hrvatsku. Moram priznat da me prije dolaska malo odbijala Alberta jer sam čitao da nije kao Ontario, Toronto. Ljudi su slični amerikancima prema ponašanju i kulturi, i u ovom dijelu Kanade su kao zatvoreni prema strancima, dok su u Torontu puno topliji i otvoreniji(Toronto gotovo 50% čine stranci).No, čovjek ostane ugodno zaprepašten kada dođe ovdje. Ljudi su super topli, veseli, otvoreni, prijateljski raspoloženi. Nema deranja, galame, psovanja(više radi zajebancije, nego radi živaca), nema stresa, nema lažnog pretvaranja, glume, licemjerstva, egoizma, nema živčanosti i nervoze, sve onako laganini i sa smješkom. Ujutro možete upoznati neku osobu i već popodne ili navečer s istom završiti u nekom baru ili na kavi. Totalno su drugačiji od nas. Mislim da sam relevantan pisati o tome, jer sam već sad prošao više od pola Edmontona te upoznao jako puno ljudi(terenski posao). U ovih mjesec dana nisam naišao na živčanu osobu ili neku raspravu(osim sa ovim od kojega iznajmljujem sobu, ali taj je posebna priča i pisat ću kasnije o tome)Ovdje se inače ne pita za pomoć, nego pomažete. To mi je recimo bilo čudno, pitam ljude trebate li pomoć, šute oni…pitam drugi put negdje drugdje, opet šute. Pitam frenda s kojim živim i kaže on, ovdje ne pitaš za pomoć, nego pomažeš, to je sasvim normalno.Ekipa na poslu je skroz ok, šefovi su ok, sa svima se da najnormalnije komunicirat i zafrkavat. Dok čekate bus na stanici i tu je normalno s nekim popričat ako nema nikoga i bus ne dolazi.Žene su zanimljivost, preko dana ne možeš vidjeti nijednu zgodnu. A navečer kada izađeš kao da ih je netko busom doveo i to gotovo 85-90% jako dobro izgleda.Šok koji mi se dogodio baš neki dan, klubovi ovdje rade do 2 sata u noći. Inače sam uvijek išao po nekim verzijama pubova i barova pa sam mislio da to je pub, kao normalno je da radi do 2. Zadnji vikend sam bio u noćnom klubu i već oko 1h klub se prazni. Sutradan pitam frenda, kako, šta, klubovi, odogovara: svi rade do 2am, zakon tako nalaže.

Taj nedostatak i kratkoća noćnog života nadoknađuje se ranim izlaskom(već u 8h možete vidjeti pijane ljude po cesti) ili nastavkom na nekom kućnom partiju.

25.06.2011.

Nemam pojma o čemu da pišem, ako ima tko kakvu ideju, nešto vas zanima slobodno predložite…nekad me uhvati takva motivacija da bih mogao napisati 50 stranica, onda se sjetim ljudi ne vole dugačke članke to ću kao drugi put u drugi članak. Onda dođe taj drugi put i nemam pojma o čemu pisati i gdje nastaviti hehe…sve kaj vas zanima slobodno pitajte, voljan sam pomoći jer znam kako je meni bilo kad sam se spremao i čekao put.

Nije mi jasno zašto 95% ljudi koji se odluče na Kanadu idu u Toronto. Ottawa, Winnipeg, Vancouver, Calgary, Edmonton, Saskatoon, Regina kao da ne postoje…Shvaćam ljude koji dolaze samo na par mjeseci ili max. godinu pa se namjeravaju vratiti, ali ne shvaćam one koji namjeravaju i žele pod svaku cijenu produžiti boravak. Toronto je najveći grad, ali je i najveća konkurencija tamo.Edmonton je skoro pa na zapadnoj obali, a cijena avionske karte me koštala kao i do Toronta, 200eur jedan smjer, tako da to nije razlog. Hladnoća? Nije ni to, jedino su u Vancouveru temperature srednjo-europske. Daljina? Mislim da je sasvim svejedno 3, 4 ili 7, 8 tisuća kilometara.Zašto to pišem i ne shvaćam? Da imam auto, prošao bih malo grad i poslikao sve te oglase na kojima stoji da se traže ljudi i pomoć, jednostavno nevjerojatno. Ako u Hrvatskoj ne vidite nikakvu perspektivu i želite pod svaku cijenu emigrirati, preporučam dolazak preko IEC ili Work Holiday vize, kako god, pronalazak posla u nekim rijetkim branšama, ne dućani, bircevi i restorani, to može bilo tko raditi. Nego, recimo varioc, ako bi skupili grad i okolicu mislim da bi skupili preko 500 natječaja za varioca, možete birat firmu u kojoj bi to radili. Početna satnica skoro pa nigdje nije ispod 18$/h, posao je težak i prljav, ali je na stranicama kanadske vlade deficitarno zanimanje i trebaju im ljudi izvana. Ako je nekome stvarno tako velika želja eto prilike, jer vrlo je vjerojatno i da će vam poslodavac srediti papire u vrlo skorom roku samo da ostanete.

Ono što mnoge zanima, a i mene je jako jako zanimalo, život, cijene, plaće…

Život u Edmontonu je ležeran, već sam napisao da nema stresa, nema užurbanosti, nema živciranja, sve se radi sa smješkom. Da, ipak novac čini ljude sretnijima. Ovdje si sve možete priušiti, hoćete stan, kuću, auto, novi mobitel, laptop, foto-aparat. Pogledajte sad na kojem smo mi šljam kada nam kamate za auto-kredit iznose cca 8-9%, znate li kolike su kamate na auto-kredite u Kanadi, u Alberti? 0-2%!!Nemojte me uzeti zdravo za gotovo za ovih dva posto, ali najviše šta sam vidio je 1.5%, jako puno auto kuća daje i beskamatne kredite! Da, da BESKAMATNE kredite!I to ne pišem ja iz glave ili jer sam tako pročitao, već iz prve ruke, radni kolega je kupio sportski coupe, koje model nemam pojma, ali znam da je Pontiac, bio je na akciji kupnja bez kamata. Plaća 400$ mjesečno za auto i mislim da je 48 mjeseci.Auti nisu ovdje tako skupi(u USA su još jeftiniji), može se naći i za soma dolara ok auto. Ono što je skupo ovdje je osiguranje, što ste mlađi to će vas više oharačiti, meni su rekli da bi me za bilo koji auto najmanje koštalo 200$ mjesečno. Cijena goriva je nešto pala od mog dolaska i trenutno iznosi 1.07$ po litri.

Inače, rekao bih da je život ovdje jako skup. Jako skup ako se pogleda gdje se nalazim. U Kuvajtu je gorivo litra 50lp ili 1kn, ovdje je 5kn. A količine sa kojima raspolaže Kanada i Kuvajt su tu negdje. I da stvar bude gora, 90% kanadskog goriva je iz Alberte.Voda, mislim da sam pročitao da je Kanada druga zemlja na svijetu po količini i čistoći pitke vode. Pola litre u dućanu platiti ćete najmanje 3-4kn, može se možda i jeftinije naći. Ne kupujem vodu u dućanu, ali eto očekivao sam da će biti jeftinije.Ovdje možete zaraditi jako dobro lovu, ako volite i želite raditi naravno. Ali kako vam rastu prihodi tako vam rastu i davanja državi. I nemali broj ljudi mi je reklo da ovdje možeš zaraditi odličnu lovu, ali je život skup.Najpopularniji dućani za hranu su Save on Foods, Safeway, Sobeys, Superstore, Wal-Mart itd. Meni su najbliža prva tri. Safeway i Sobey’s slove kao najskuplji. Ovaj prvi je nešto kao Konzum, od budala za budale hehe. Još i dan danas jebeno ne shvaćam ZAŠTO LJUDI KUPUJU U KONZUMU?? Ali dobro, u Kanadi sam.Ako želite jeftino prolaziti u dućanima i sa hranom, prvo što trebate je zatražiti njihovu karticu, ispunite na licu mjesta osnovne podatke papir date prodavaču, a on vam odmah da karticu. Možete poprilično dobro uštediti sa tim karticama. Ja sam recimo neki dan uštedio čarobna 4 dolara i to mi je izrečeno sa takvim oduševljenjem i entuzijazmom kakav se ne viđa ni u Hrvatskoj kada nađete posao haha.Da, 4 dolara nije neka ušteda, ali 4 dolara svaka dva, tri dana ipak ispadne dobra cifra. Također na akcijama za one koji imaju karticu znaju staviti 3 za 2, 2 za cijenu 1 itd.Drugo što trebate napraviti je odjebati male količine. Oni vam sve imaju ogromno, to sam u uvodu napisao. Veliki auti, veliki kamioni, velike ceste, velike dimenzije ljudi, veliko nebo, veliki neboderi i sl. E isto tako vam imaju i velike količine hrane za kupiti.Ovdje sve imate kupiti u velikim količinama, zamislite čips od 2kg, nutellu od 5kg, tjesteninu 4kg, rižu 4kg, šečer 5kg, gumene bombone 4kg(neznam jel treba spomenut da imaju 100 vrsta gumenih bombona) , mliječne namaze i razna(čokoladna, jagodna i sl) mlijeka od po par litara, instant kave od pola kg, kilu…Evo jedna okvirna sličica…

Cijena recimo normalnog nescaffea od 100, 200g bi bila 5-6$, ovaj veliki od 475g sam platio koliko se sjećam 7, 8$. Normalan, kvalitetan kruh vam u dućanima košta najmanje 2.50$, imate i jeftinijih ali lošijih. 1kg šečera košta 3$, a 3kg 4.5$. Nutella od 400g je 7-8$. Krafne su im prepredobre i velika konkurencija onim berlinskim hehe, jedna košta 69centi. Tjestenina vrećica od 900g se nađe za do 4$, na akciji dakle možete i jeftinije proći. Umak od rajčice u staklenci košta 4$, a nekaj na akciji možete naletiti i 2+1 gratis. Rajčica košta od 1.5$ do 2.5$ manje od kg, ovih dana je baš na akciji u Safewayu 99centi. Evo ovdje sam već mjesec dana i stvarno mi nisu jasne te njihove mjere, težinu imaju označenu u “pounds” ispod piše koliko je to kg, a kad dođem na blagajnu veze sa vezom nema. Neki dan sam evo 3 jabuke platio 2$ i nešto sitno. Jagode u onoj plastičnoj kutiji možete naći za 1.5$ na akciji, redovna cijena im je 3$. Svježa riba, cijela 2kom sam platio 6$, rekli su mi da se u Safewayu mogu naći dobre ponude za ribu. Par komada mesa, svinjetine za ispeći košta od 4-6$, to vam može biti za dva dana jer pretežno dobijete 4kom. Kvalitetan sladoled 1l na akciji sa klub karticom možete dobiti za 5$. 1l mlijeka nađete za 1.5-2$, ako uzmete više litara jeftinije je, recimo 3l za 3$. Krumpir je čudan i koliko sam skužio nije previše popularan, jer jedva da ga nađete u dućanima, a i cijena mu je dosta visoka, 1kg košta skoro 2$. U Hrvatskoj je recimo 1kg 2-3kn…I tako dalje i tako dalje…slikat ću par računa pa ću staviti da vidite. Ne pada mi više ništa na pamet jbg. Onako okvirno rekao bih da su cijene kao u Njemačkoj, ako ste bili. Zapravo, evo malo preglednije i točnije, već sam to bio pisao i taman dok sam imao neke račune:

Tjestenina 900g=4$Umak rajčica=3.5$Rajčica 2kg=10$Krastavci(3kom)= 3$Svježa riba(2kom)=6$Svinjsko mesto(šnicle ili kotleti valjda)=5$Riža 500g=6$Kruh 425g(cijeli narezani) x3= 7.5$Nutella 500g= 7$Jabuke 1kg=5$Banane 1kg=5$Jagode plastična kutija=2$Marmelada(iliti džem)= 6$Tuna u konzervi x2=3$Narezana salama/kobasica/šunka za sendvič= 6$Brokula=4$Krumpir 1.5kg=5$

Total=91$ tjedno…cijene i količina su max. za jednu osobu, što znači da se može naći i za manju lovu, ovisno(akcija i količina). E da, 6 piva 0.33l košta 12$, obično se kupuju u Liquor Store-ovima i obavezan je ID.Uglavnom, nama je skupo, ali kad dobijete njihovu plaću i ako malo pripazite nije.Sve to baš i nije jasno, jer je Kanada druga najveća zemlja na svijetu, imaju vode u izobilju, nafte u izobilju, dosta sunca(ali i hladne zime), beskrajna polja i ravnice i jednostavno mi nije jasno zašto su im neke stvari tako skupe(voće, povrće, kruh, riba i meso su ajde cjenovno kao i kod nas).

Ovdje gdje sam ja, u Edmontonu u Alberti kažu da je život općenito dosta skup, imate neke dodatne takse koje neke provincije nemaju. Nakon British Columbije, Alberta je najskuplja provincija. Smještaj tražite preko kijiji.ca. Normalno je iznajmljivati sobu u kući. Možete iznajmiti i dvije, tri ovisno koliko vam treba. Cijene se kreću od 400$ mjesečno pa na više. Ispod te cijene ja ne bih ni gledao. Obavezno tražite ALL UTILITES INCLUDED i FURNISHED. Jako teško će te to naći za 400$, ali za 500 ili 550$ već bi se dalo naći. Cijena jako puno ovisi i o lokaciji, već sam spomenuo oko Whyte Ave i u Downtownu smještaj je najskuplji. Neznam da li sam napisao, ja svoju plaćam 400$ sa svime, 15min od Whyte Ave. Rekao bih da su sobe privremeno rješenje dok ne nađete neki siguran i dobro plaćen posao. Nakon toga možete tražiti Basement suite ili Bachelor, sasvim normalno vam je živjeti u podrumu jer 90% kuća ima velike podrume sa normalnim prozorima, to vam je puno jeftiniji izbor nego da tražite stan sa uključenim režijama i opremljen. Basement suite ili Bachelor možete naći već od 600$, ne baš lako, ali se nađe. A na opremljeni stan sa režijama nemojte računati ispod 900$, iako se i takav jedva nađe i uvijek postoji neka caka.Ja baš tražim i gledam ako mogu pronaći nešto jeftino(stan ili bachelor) tu u blizini Whyte Ave, problem je šta u skoro svim stanovima nisu uključene sve režije ili nije opremljen ili traže ugovor na godinu dana…oni koji slučajno imaju sve režije uključene, koji su opremljeni i koji ne traže ugovor imaju dosta visoku cijenu, recimo 1000$, a previše je to novca za smještaj u početku.Pitao sam baš kolegu s posla, njegovo mišljenje, koliko bi trebalo minimum love da bi najnormalnije i sasvim pristojno živio ovdje(jedna osoba), i prema njemu 3000$ mjesečno bi bilo dosta…stan, hrana, auto, izlasci…ja sam blizu te cifre(2800$)Moji neki izračuni za mene su:

-400$ rentanje-80$ mjesečna karta-35$ mobitel-200 ili 300$ hrana(pijem vodu iz pipe) ili max. 500, 600$ sa izlascima

26.06.2011.

Zaboravio sam napisat ono što zanima 99.99% ljudi koji dolaze i namjeravaju doći ovdje…posao i plaće…

Posao u Edmontonu je relativno lako naći ako stvarni niste izbirljivi, ja sam recimo našao za dva dana. Imate mogućnost raditi u fast-foodovima, dućanima, na građevini, u skladištima, kao varioci, uz malo sreće možete naći i neki uredski posao(office adminstrator ili assitant) itd.Potrebno je biti samo uporan, snalažljiv uz malu dozu sreće. Ja kad sam bio na intervju-u za posao pitali su me da li imam resume, kad sam ga pokazao lik je samo pogledao kako mi se ime piše(bilo mu je bed valjda jer nije razumio haha) i pitao što bi radio i kad mogu početi, to je sve.Minimalna satnica je ovdje oko 9$, nemojte uzeti sa sigurnošću, ali mislim da je službeno 8.75$. Malo tko daje, zapravo mislim da nitko ne daje minimalac, najniže šta sam vidio je 9.25$ za neke poslove tipa reklamiranje fast-fooda obučen u kobasicu, pranje suđa i sl.Inače, nitko to neće priznati, ali i Kanađani su prikriveni rasisti. Najgore poslove nećete vidjeti da radi neki bijelac ili kanađanin, u bilo kojem fast foodu veća je šansa da ćete naletiti na vanzemaljca nego kanađanina, nađe se tu i tamo neki bijelac(imigrant). Boja kože na nekim poslovima osigurava i možda par centi ili par dolara veću satnicu, recimo ja imam dolar veću satnicu od azijata(korejca) koji živi ovdje od 6god., razumije engleski bolje od mene i toj firmi radi duže od mene. Vrlo je važan stav i vaš engleski na intervju-u. Moj engleski nije Bog zna što, ali je recimo na intervjuima ravan nekome tko cijeli život priča engleski, neznam zašto je tomu tako, ali jebiga tak je hehe.Na normalnu satnicu uvijek si oduzmite dolar, dva za poreze. Što vam je manja satnica to su vam manji porezi i davanja državi. Na satnicu od recimo 10$/h mislim da realno dobijete 9.25$ ili 9$. Uglavnom si oduzmite neku sitnu brojku.Kažu ljudi koji žive u Kanadi da kad dođeš ovdje moraš računati na minimalac i sve ispočetka. Sve iznad toga je veliki uspjeh. Moje je skromno mišljenje da možete i ne morate računati na minimalac, ovisi od osobe do osobe. Ako je neka osoba zacrtala da će raditi u nekom restoranu ili dućanu jbg, minimalac ili malo iznad minimalca mu/joj ne gine, ako si je neka osoba zacrtala prag ispod kojeg neće raditi, preporučam da ga izbriše, jer najbitnije vam je naći bilokakav posao i dok to radite tražite nešto drugo. Bitno vam je samo da dobivate bilo kakvu lovu u početku da ne trošite ovo što ste donijeli. A ako si je netko zacrtao prag da krene ispočetka pa kroz vrijeme napreduje tada mu je nebo granica. Nemojte biti pohlepni i izbirljivi, jer put do zvijezda posut je trnjem, tak se kaže jel.Ja sam napisao već da sam dobio super plaćen posao za početak, 12$/h, a kako stvari stoje mogao bih vrlo lako i vrlo brzo napredovati na još bolju satnicu… Da, prekovremeni sati su u većini slučajeva plaćeni 50% više.

Nakon negdje tjedan dana slučajno sam bio u jednom servisu i nešto tražio po kombiju i čujem u pozadini netko priča hrvatski. Okrenem se i pogledam, troje ljudi priča, dvoje su odmah otišli, a ostao je stariji lik. Ni pet ni šest naravno pitam ja: “dobar dan, odakle ste vi?”, smije se on, smijem se ja. I tak malo popričamo, zove se Suljo(:D) iz Bosne je i živi ovdje već dosta dugo. Toliko dugo da sad ima svoju firmu, koja je bila upravo ispred nas hehe. Pitao me odakle sam ja, kad sam došao, šta radim, da li mi je dobro i nakon par min vadi posjetnicu i kaže “nazovi me, dogovorit ćemo se”. Malo prije toga sam dobio još par ponuda, ali ništa ozbiljno jer su kompanije bile izvan dometa gradskog prijevoza. Nisam još nazvao, jer mi je za sad dobro i na ovom poslu, a i bojim se da mi se nebi svidjelo to kaj bi radio tam kod njega, nešto u vezi zaštite i vode, valjda na kućama nemam pojma. Za sad samo čuvam tu posjetnicu u slučaju neke izvanredne situacije, tipa da ostanem bez posla ili da otkaz i to.Poslao sam resume i u Coca-Colu, za što ne sjećam se, ali su me zvali nakon tjedan dana, taman sam sjedio u kombiju i vozio se s kolegom kad su me nazvali. U najgore moguće vrijeme, jer nije baš lijepo čuti kako dogovoram drugi posao za vrijeme radnog vremena sadašnjeg. Na kraju su me pitali da li sam zainteresiran za part-time ili full-time posao. Naravno, rekao sam full-time i to je bio završetak tog razgovora, jer traže part-time ljude. Bilo mi je žao, jer bi da sam i prihvatio taj part-time posao vrlo vjerojatno mogao puno više i brže napredovati, ali što je tu je, očito nije bilo suđeno.Dan poslije zvali su me i iz neke kompanije iz Downtowna, traže ljude za odnose s kupcima U West Edmonton Mallu i u Downtownu. I to sam odbio, tj. morao odbiti jer nisam mogao doći na intervju. Oni rade pon-pet 8-5h, a moje radno vrijeme je baš takvo, jbg.Nakon toga stao sam sa resumeima i slanjima istih ili sam napisao da me zovu nakon 18h. Naravno nitko me nije zvao, osim jedne kompanije koja drži Save on Foods i još neke dućane za part time posao nedjeljom. Službeno bih bio Price Change Clerk, znači mijenjao cijene i reklame/oglase u dućanu, 8h nedjeljom. Sad mi je žao jer sam i to odbio, jer kad pogledam i razmislim posao je ziher bio pljuga, niš teško ni komplicirano. Razlozi zašto sam odbio je pohlepa za zaradom(9.70$/h), premalo mi je to bilo hehe i želja za izlascima, ako bi radio nedjelju ne bi mogao ići van subotom hehe. Banalno, ali eto jbg.A da ne bi bilo sve lijepo i krasno, neki dan sam dobio odbijenicu iz Flight Center agencije, jedini posao do sad koji sam stvarno želio dobiti i raditi, travel agent, zato što obožavam putovati, a i skoro pa da držim putovanja u malom prstu. Napisali su mi da nisam trenutno kadar koji bi zadovoljio njihove potrebe.Da, u aplikaciji na njihovoj stranici pitali su gdje sam putovao, naravno poželjno je bilo USA, Mexico ili Južna Amerika, a ja bogec oplovio samo pola Europe i jbg.I sjetih se, kolega na poslu me je neki dan pitao da li želim u Pepsiju radit, ima frendicu koja radi tam i trenutno traže ljude, ali naravno ni to ne mogu dobiti niti raditi jer mi treba auto i vozačka.Kad sam već kod vozačke i auta. Što se tiče zaposlenja, imate 50% veće šanse da nađete neki bolji posao ako imate vozačku, jer jako puno firmi traži vozačku i auto. Ja se nekad osjećam kao invalid kada gledam oglase…

Iako je možda i bolje da se sve tako razvilo i razvija, jer produženje boravka mogu prije dobiti na trenutnom poslu nego kao travel agent ili merchandiser, to može i želi bilo tko raditi…

Samo je pitanje da li ja želim produženje boravka i radne dozvole?

01.07.2011.

Danas je ovdje Canada Day, ljudi slave, opijaju se, vesele…a ja sjedim doma i slušam Country roads take me home od Johna Denvera hehe.Kažu ljudi prije dolaska da je teško i da će biti teško, u financijskom i poslovnom smislu. Ja sam valjda imao sreću. Našao sam dobro plaćen posao dva dana nakon dolaska, slobodne vikende, dobro društvo…imam love na bacanje, sad dok ovo pišem na kanadskom računu stoji cifra od 1900$, sljedeća plaća je 15.7…A evo i u takvoj situaciji da mi se pruži neka dobra prilika u Hrvatskoj ili da se gospodarski i ekonomski vratimo na kraj 2007g. i početak 2008g. bez razmišljanja bi se vratio u Hrvatsku. U ritmu onoga “zalud zlato cilog svita kada srce neće drugo” hehe. Kolika god skitnica i ptica selica bio moj grad je Zagreb i moja zemlja je Hrvatska. To šta su jebeni političari razjebali sve šta se moglo razjebat je drugi par rukava. Nadam se da će stvari koliko toliko posložiti i u državi i u mojoj glavi i da ću se valjda vratiti, jer samo zagrebačkim ulicama cesta moga života teče…

No, ajde dosta nostalgije…Nego, upravo uspoređujem Zagreb sa Edmontonom, skoro pa su isti populacijski, ako se dvoumite da li otići iz Hrvatske, iz Zagreba, možda ovo bude presudni faktor hehe.Trenutno je u Zagrebu i okolici otvoreno 250 natječaja za posao, gledao sam samo privatne stranice, ajde dodat ćemo još i HZZ pa zaokružit na 500. Dakle, 500 otvorenih natječaja za posao u gradu sa 740 000 stanovika.Edmonton, prema wikipediji 685 000 stanovnika, sa okolicom se skupi oko milijun. Otvoreno je 12 000 natječaja za posao!Ako niste izbirljvi, ograničeni ni lijeni ovdje u Edmontonu ćete vrlo brzo naći posao. Ista stvar je kažu mi i za Calgary.

Pitali su me neki ljudi kakav je noćni život ovdje i kakve su žene. Neki dan sam išao topiti tugu u alkoholu zbog nečega tj. nekoga hehe…Rekli su mi ako ste bijelac, viši od 175cm(ja sam 183), imate dobar engleski i ne izgledate loše vrata za upoznavanje cura su vam otvorena. Potrudite se da nemate naglasak. Neke cure to vole, zapravo dosta cura to voli koliko sam skužio, bar po priči, nisam ništa pokušavao niti sam jednostavno mogao jer TRENUTNO POSTOJI SAMO JEDNA CURA U MOJOJ jebenoj GLAVI i ta cura je jedan jedini i najveći razlog zbog kojeg bi se vratio u Zagreb(P nadam se da si ovo pročitala), ovo drugo sve mogu iskulirat

Neznam da li sam spomenuo jedan vrlo bitan podatak, a to je da je ovdje legalno imati “weed” za osobnu upotrebu. Dakle, ako nemate količine za prodaju, nego samo jednu, dvije ako vas uhvate eventualno ćete proći sa “ticketom” od 200$ ili reći vam da bacite…hehe Ono što izluđuje, ne smijete piti na ulici, ne smijete pišati na javnim mjestima(jasno tko bi pišao na glavnoj ulici, ali kazna od 500$ za neki grm u sporednoj ulici, what the fuck???), ne smijete prelaziti cestu tamo di nije pješački ili morate stisnuti onaj mrtvi gumb koji kao upozorava sa žutim svjetlom aute da uspore, ne smijete se voziti na biciklu bez kacige na glavi, ne smijete se švercati u javnom prijevozu, ne smijete otvoreno nositi alkohol u javnosti mora biti orginalno zapakiran u kutiji ili vrećici…I ono najgore klubovi rade do 2h jebena sata, wtf???? Preko svega gore mogu preći, ali u vrijeme kada počinje najbolja zabava(u Europi i svom normalnom svijetu) oni tjeraju ljude doma i zatvaraju barove/pubove/klubove. Oni koji rade su rijetki kao i Halleyev komet i u istima se ne toči alkohol te rade čak do 3h vjerovali ili ne.

Ono što nadokanđuje tu štetu su house partyi, samo je problem šta kad dođete sami i nikoga ne znate kako doći na neki house partyi, ja sam imao sreće pa sam bio na par.Na Whyte Avenue je najveći izbor barova i klubova, petkom i subotom se počinje piti već u 8. Preporuča se dolazak u 21h ili najkasnije do 22h pred klub, jer inače vas čeka tzv. “lineup”, pizdarija samo takva, jer nikad nisu puni. To se radi zbog toga da izvana izgleda fensi i ekskluzivno. Cijena 0.5l pive je od 4$ pa na više, ovisi o klubu, danu i pivu.Ako se nekad nađete u Edmontonu najpopularniji na Whyte Avenue su: Black Dog, The Pint, Canadian Tap House, O’Byrnes, The Rack, Funky Budha, Squires, WalkAbout(australski), Lucky 13 itd. Neki od nabrojanih su pubovi u kojima možete i jesti, hrana je čak vrlo dobra.Ne sviđa mi se baš previše noćni ni dnevni život jer nemaju klasičnih caffe barova gdje možete samo doći popiti kavu ili sok. Imaju naravno Starbucks, Tim Hortons ili Second Cup, koji nisu nimalo oni tipični hrvatski bircevi.

Da…Kanađanke…upoznao sam ih dosta i moram priznat da svaka ptica svome jatu leti pa tako i one, radije će i one nekoga svoga i jebenog ružnog nego nekoga stranca, iako ih se može vidjeti i s raznim rasama.Dosta se često po ulici i barovima da vidjeti da se kanađani drže zajedno ili sa bijelcima, crnci ili tamnoputi sa svojima, francuzi sa svojima, filipinci sa svojima, meksikanci sa svojima i tako…Još jedna zanimljivost, kanađanke dosta vole plesati, a muški su ovdje dosta povučeni i sramežljivi dok naravno ne popiju, tako ćete jako često vidjeti plesni podij pun ženske populacije. Ostala mi je slika u glavi iz jednog kluba gdje 20-30 cura pleše na plesnom podiju i samo dva muška(i to sa svojim curama), a šank pun muških koji piju i gledaju haha.

Ovaj put tema je više za mlađu i “neozbiljniju” populaciju…

(Ovaj post je započet 1.7, promijenjeno je par tema i u međuvremenu su se neke stvari promijenile, vezano za povratak tj. ostanak )

11.07.2011.

Petak je…21.30h po lokalnom vremenu, u Hrvatskoj negdje 5:30h. Odlučio sam ne otići danas van, da uštedim koji dolar, prošli vikend me skupo koštao, a i kiša pada. Zapravo koga ja to lažem, roomate me sjebao, radi sutra. I da sam potrošio svu lovu koju imam i da snijeg pada ne vjerujem da bi me spriječilo da ne odem haha.Kao što napisah, vrijeme je usrano. Jučer je sunce tako upržilo da je bilo čak 27 stupnjeva. Ekipa je bila skoro “mrtva” od silne vrućine. Reko, ako vam je ovo vruće trebate isprobat (ljetnu) vrućinu gradskog asfalta u Zagrebu, ili još gore negdje na moru, bilo je vruće, ali ne tako strašno.

Ovaj tjedan je bio slab poslovno, samo 11h prekovremenih i gomila uboda komaraca. Do Edmontona nisam ni znao kako izgleda komarac, a sad vodim bitke sa istima. Zvuči smiješno, ali vjerujte mi da ovako nešto u životu nećete vidjeti. Karikirat ću, zamislite roj pčela oko meda, sad zamislite takav roj od milijun ili više milijuna komaraca željnih ljudske krvi na područuju Edmontona. Trenutno imam sigurno preko 10 uboda, nevjerojatno. Jučer sam izašao van, na ne više od 5min i u tih 5min triput su me govna izbola.Da, samo 11h prekovremenih, a bilo je samo deset dana rada od zadnjeg obračuna. Slao sam resume na razne oglase, neznam niti kome niti kada, neki dan su mi poslali mail za “In-store

specialist”. Zvuči fensi, ha? Traže promotore po dućanima, odgovorio sam na mail da bih radio vikende(a tak mi se j….o ne da, a i kak bum izlazio haha), treba mi sva moguća lova. Iskustva u promoviranju imam napretek, tzv. odlične govorne vještine imam, ali na hrvatskom. Za engleski mi ipak treba još mjesec, dva, vidjet ćemo.Posla ko u priči, na 10-15 min hoda od mene znam za 5-6 oglasa gdje traže ljude, među njima su dućani Safeway, Sobeys, fast foodovi KFC, Quioznos Sub, neka pizzerija i tako dalje…ma ima svega. Mislim da stvarno ovdje nije teško naći posao.I danas(11.7) jedna smiješna scena, izlazim iz busa, gledam dal ću se sudariti s ekipom koja izlazi na druga vrata, pogledavam u isto vrijeme prema nebu, oblačno je i kiši i zakačim za jebenu reklamu. Kaj mislite kaj je bilo na reklami? Oglas za posao hehe, “Red Wing Shoes Need Help, Apply Within”…ima milijun takvih oglasa po gradu, samo ih stave uz cestu i to je to, jedan oglas 5min od moje firme stoji otkad sam ja došao ovdje, traže čovjeka za “Picture Framing, Part Time/Full Time, Will Train”, mislim da satnica ne bi trebala biti ispod 11$. Ali nije problem to, problem je…javni prijevoz.Ovdje je najgori prijevoz, moj savjet vam da si riješite internacionalnu dozovolu i vozite, kog boli ona stvar. Ako možete rentat i vozit auto u rent-a-car agenciji sa hrvatskom vozačkom, zašto ne biste mogli koristiti internacionalnu za “tu i tamo” prijevoz po gradu. Shvaćam da su rijetki koji će tako nešto riskirati, jer neznam kolika je kazna, ali eto za one koji imaju ćuku, imate moj blagoslov hehe. A ja ionako ponekad vozim tu i tamo na hrvatsku vozačku, posudim auto od roomate-a i piči, kad me uhvate saznat ćete koja je kazna

Jako puno ljudi mi se javlja na mail u vezi vize, posla, smještaja, grada ovog ili onog. Napisao sam u drugom ili trećem članku “Život na sjeveru” moju proceduru za vizu, te vrstu vize. Ako ste lijeni, evo link: http://istrazivac.wordpress.com/2011/06/15/zivot-na-sjeveru20-5-2011/ . I ljudi dragi, lijepo piše da sam napravio grešku(jer nisam htio čekati) i nemojte je vi ponoviti, ambasada ima isti program, sve isto samo NE PLAĆATE dodatnih 5000kn za dobivanje vize, koji biste inače platili agenciji.

Dakle, moj savjet, prijavite se preko ambasade, najtočnije podatke i sve najbitnije informacije nećete pronaći ovdje niti na nekom od foruma, nego u kandskoj ambasadi uživo ili preko telefona, na stranici od ambasade imate sve smjernice, koliko se sjećam i cijeli proces prijave(potrebni papiri, dokumenti, adrese, koliko se čeka itd.).

Nadalje, ljudi dragi ako želite raditi i što prije naći posao manite se Toronta ili Vancouvera ako želite raditi i što prije naći posao! U Toronto prema mojoj procjeni ide 80% ljudi koji dolaze sa Working Holiday vizom. Od 100 prijavljenih Hrvata ruku u vatru dajem da ih najmanje 95 dolazi u Toronto. Nije to ništa loše što svi oni(Hrvati i ostali) idu tamo, nego okrenite drugu stranu ploče, razmislite pa ćete shvatiti da je tamo i puno teže naći posao, velika konkurencija, jel. Jbg, i ja bih htio u Toronto, ali prvenstveno sam došao ovdje raditi, pa tek onda živjeti(i putovati), a vjerujem da je takva i većina onih koji dolaze. Dakle, okrenite se manjim sredinama sa više posla.

Vancouver je jedan prelijep grad u koji između ostalog i ja želim, ali je prepreskup, nekima možda još bitnije, žene su puno puno teže(nešto recimo kao i u ZG,, bez auta i para ste k….c) . Victoria isto tako. Ja sam tražio najobičniju sobu u kući, u oba grada, ispod 700$ nisam našao ništa pošteno, posla ima manje nego u Torontu ili Calgaryu, a cijene su puno više, pa sad vidite.

Za Winnipeg su mi neki ovdašnji ljudi rekli da tamo idete ako ste školovani, jer je tamo biznis. Najbolje provincije za posao i rad su Alberta i Saskatchewan( ovdašnji ljudi uporno

guraju Albertu kao broj 1 za posao u Kanadi). Za Albertu sam već pisao i non-stop pišem, POSLA IMA! Tko želi i hoće raditi, naći će posao u roku dan, dva! Calgary i Edmonton. Iako su možda vukojebina na karti i udaljeni od svega, život je ovdje vrlo kvalitetan i raznovrstan, neće vam ničega nedostajati, vjerujte mi. Calgary je nešto veći od Edmontona. Jbg, minus su zime i taj prijevoz(Edmonton, Calgary ima nešto bolji). Prošle godine je zima u Edmontonu bila jako oštra, snijeg je počeo padati već u 9mj.Da vam malo dočaram taj Edmonton. U Hrvatskoj i mladi i stari dolaze u Zagreb, jer je razvijen, jer je bogat, jer ima posla, jer ima ovo, jer ima ono itd. U usporedbi sa Torontom i Vancouverom, Edmonton je mali provincijski, ružan gradić. Ali eto, i kao takav je negdje najmanje 10 puta razvijeniji od Zagreba. Pa sad ako vam to nije dovoljno da probate sreću ovdje, onda neznam.Inače, ne trebate se bojat ni ljudi, jer sam već pisao o istima, super ljubazni i uvijek prijateljski raspoloženi.

Saskatchewan, provincija veličine Njemačke i Francuske, a i zemlje Beneluxa bi se mislim dale ugurati, a jedva da ima preko milijun stanovnika. Stopa nezaposlenosti je vrlo mala, mislim da je najniža u cijeloj Kanadi, a cijena života je jednaka ili manja od Alberte ili Ontarija.Znači ako je Edmonton najmanje 10 puta razvijeniji od Zagreba, tada su Regina i Saskatoon najmanje 15 puta razvijeniji od Splita i Rijeke.

Ako vam to sve nije dovoljno da probate izbjeći Toronto u početku, onda vam ni ja ne mogu pomoći, jebiga. Dosta se ljudi vadi na to da ima rodbinu, prijatelje, stričeve ove ili one baš u Ontariju pa će im oni pomoći. Ja vam mogu samo reći da će vam pomoći onoliko koliko ste sami sposobni. Imam i ja rodbinu i prijatelje i ko zna koga negdje u Ontariju, evo ipak sam odabrao Albertu i guram zasada dobro.

Da oni koji dugo žive u Kanadi ne bi pomislili da pljujem po njima, nisam mislio niti rekao ništa loše u vezi nikoga! Samo onima koji dolaze i namjeravaju doći savjetujem da se uzdaju prvo u sebe, pa onda druge. Jer ništa vam ovdje, bez vas samih neće pasti s neba. Inače, kao što sam do sad pisao imao sam pozitivna iskustva sa ljudima sa naših prostora, dobio sam dvije ponude za posao od istih, da se zna.

Toliko od mene za ovaj put

18.07.2011.

Evo, danas ili jučer mi je 2mj. u Kanadi…

I kako mi je? Hm…jako teško pitanje, ali…

Da danas, sa 2mj. iskustva u Kanadi mogu vratiti vrijeme pola godine unatrag ne bi se nikada prijavio na ovaj program. Ne zato što je loše, nije, nego zato što tek kada iskusite nešto ovakvo shvatite zapravo gdje se ona vaša i moja lijepa zemlja nalazi. Tek tada shvatite koliko smo mi zaostao i glup narod. Zapravo u usporedbi sa ovim dijelom svijeta, nismo tako glupi, ali kada pogledamo potencijal i što sve imamo i možemo, jebeno smo glupi! To najviše boli.Ono što možeš imati ovdje, ne možeš imati doma, a ono što imaš doma, nemaš ovdje. Tako jednostavno, a tako zapravo teško.

Ovdje posla ima na biranje, lovu možete zaraditi samo tako, priuštiti se možete što god hoćete. Ne morate imati ni neku extra plaću, niti faks, dovoljno je dolar, dva, tri iznad minimalca i to je to.Da li u takvoj situaciji razmišljati o hrvatskoj svakodnevici, o 500 oglasa za poslove u milijunskom gradu, o skupim nekretninama, o skupim autima, o skupoj hrani, skupom životu, mizernim plaćama, da li se vratiti, hm?

U Kanadi možete imati novac, sve materijalne stvari, super ljubazne ljude, uređen život, prekrasne planine i jezera, loš noćni život, dobro zdravstvo, pravosuđe i socijalu, ali opet prazno srce, u Hrvatskoj možete imati ništa, ali obitelj i prijatelje, lude noćne provode, Europu na par koraka, jeftine letove, luda europska gostovanja, prekrasno more, jebeno živčane, licemjerne i egoistične ljude, ok zdravstvo, loše pravosuđe, najveći šljam i bagru na Markovom trgu, ali ispunjeno srce?

Dakle, da li bi odabrali da imate “sve” u životu i “prazninu” ili bi odabrali da nemate “ništa” i “puninu” ili možda treće i konačno probali promijeniti nešto?

Što sam ja odabrao, saznat ćete za par mjeseci…

Pusa iz Edmontona

ps. lova je u kanadi, ali život je u europi, birajte…

20.07.2011.

Kažete ljudi da češće pišem…ima li tko kakvu ideju o čemu? Nekad mi nedostaje inspiracije, a nekad ideje, jedno bez drugog ne ide. Ipak nisam toliko dobar ni vješt u pisanju da pišem o svakom danu i događanjima u istom.

Hm, da vidimo…da, šora me nostalgija, tj. šora me želja za većim gradom i želja za povratkom u Zagreb, zbog već nabrojanih razloga. Samo jedna jedina naznaka da će za godinu dana stvari krenuti na bolje kupio bih kartu ovog trena, ali kako je nema i kako neće krenuti na bolje, ovog trena kupio bih jebeni bacač plamena i zapalio cijeli Sabor i Vladu RH, jer njima najviše možemo zahvaliti što želimo pobjeći iz Hrvatske glavom bez obzira.Inače, malo što mi je dok sam živio u Hrvatskoj izazivalo pjenu na ustima, ali samim pogledom na jacu(pati glupačo ) kosor, zorana milanovića, radimira čačića, vesnu pusić cijeli hdz, cijeli sdp, cijeli hns, ma cijeli politčki vrh iznenada bi se pojavili napadi bijesa hehe…

Al dobro, Edmonton…

Nakon dva mjeseca ovdje, upoznao sam skoro sve dijelove grada, pohvatao ulice i dijelove grada, upoznao dosta ljudi itd. Ali nikako ne mogu shvatiti da u cijelom Edmontonu nema pješačke zone, nema poštenog trga, nema normalnog europskog caffe bar-a gdje možeš popiti kavu u KERAMIČKOJ šalici i čilati onako na terasi za lijepog vremena.Ovdje je sve u hrani i uz hranu. Hoćete popiti kavu, odete u McCafe i dobijete proljev u plastičnoj šalici nalik na kavu, s druge strane odete u Starbucks, imate 3 i pol stolca i ožene vas za “ime”, treća strana je Tim Hortons, gdje se ajde može naći ok kava, ali opet u plastičnoj čaši. Odete u pub, svi vas čudno gledaju(haha, ima toga i tu) ako naručite kavu, jer

u pubu ili piješ sok ili pivu, trećeg nema ili jedeš. Jako je čudno da u cijelom gradu ima dva ili tri birca/puba koji imaju terasu i to terasu sa trupcima, a ne nekim normalnim(da ne kažem udobnim) stolcima. Obavezno je da je u svakoj rupi na meniju “WINGS”. Sve je u, oko i o “WINGS, WINGS, WINGS”.Dobro, pitao sam ljude čemu toliko Wings-anje (jer svaka rupa od birca ili restorana koja drži malo do sebe ima tablu WINGS…), odgovor je bio zato što su “deliiišus” i kao to je nekakav poziv na druženje.Ja niti sam ljubitelj piletine niti krilaca, ali eto nek se vidi koliko sam otvoren prema novim stvarima i druženjima, svaki utorak idem sa kolegama s posla na tzv. druženje poslije posla, a kamoli drugdje nego u ovdašnji wing paradise, fast food zvani Wild Wing, utorkom inače imaju specijalnu akciju 14 krilaca za 10$.U tom Wild Wingu imaju, vjerovali ili ne, 101 različit okus krilaca, raj za wingo-holičare. Za mene prosjek, radije bih da imaju 101 okus čokolade ili ribe ili piva…a ne mutavih krilaca, al dobro ajde.

Sad, 2mj., poslije kad pogledam Edmonton shvatim da ovdje nemam ništa(što mene zanima) osim gomile fast foodova(na svakom koraku), gomilu mall-ova, par nebodera i to je to. Nema starog grada, nema nekih znamenitosti, nemaju caffe barova, nemaju nogomet(iako mrzim moderni nogomet ). Imaju taj šugavi football, imaju baseball, hokej itd. Hokej im je najjači(napopularniji) sport, meni niš posebno…dosadno brate.Noćni život ipak stane u jednu ulicu i cca 30-barova. Neznam koliko i je zapravo 30-tak, ali recimo da sam prošli vikend imao turneju obilaska svih klubova i barova, ali doslovno svih. Koliko sam novaca ostavio, ne pitajte!Ne sviđa mi se što nema jeftinih letova kao u Europi jer je sve jako udaljeno, Calgary je jedini na 300km, sve ostalo zanimljivo je udaljeno najmanje 500 ili više od 1000km…

S druge strane, nemojte misliti da je sve tako sivo ovdje, naprotiv, ako imate obitelj Edmonton je idealan za vas, ima sve što jedna obitelj može poželjeti. Miran, bezbrižan život, sigurnost(ima nekih dijelova, ali nije strašno kao u USA), ima mall-ove, ima rijeku, festivale, jako puno zelenila(svi kvartovi sa kućama su u zelenilu), dosta jezera okolo i tak, svakom mirnijem čovjeku svidjelo bi se ovdje, iako generalno kada se pogleda grad je ružan. E da, priroda okolo i van grada je nešto posebno, kilometri i kilometri ravnih cesta, beskrajno plavo nebo i gomila ravnica do planina, sa pokojim jezerom između, u takvim uvjetima bih mogao voziti cijeli dan.Nije da vrijeđam grad u kojem živim, ali to je činjenica. Iako ima par jako jako lijepih kvartova(tipičnih filmskih ako znate na šta mislim), u kojima su cijene više nego paprene, većim dijelom grada dominiraju loše ceste i industrija. Upravo ga razvijenost čini ružnim, jer jako puno terenskih auta i kamiona prolazi gradom. Dizajn, arhitektura kuća, stanova i zgrada mi se jako sviđa. I evo baš do izražaja dolazi taj njihov mentalitet kuća-auto-posao i natrag(i eventualno neki fast-food drive ili mall), što je i kako je između ne zanima ih jer ne hodaju previše. Zgrade su super sređene i izgrađene, ceste i asfalt jako loše, tamo gdje nitko ne zalazi ili rijetko tko npr. iza jedne lijepo uređene zgrade obično je makadamska cesta(kojom prolaze samo kamioni za smeće ili oni koji parkiraju aute iza) nabacano je sve i svašta. Starije zgrade s prednje/glavne strane izgledaju super, ali kad se ode iza tek se onda vidi godina i pravo stanje. Iako to zapravo govori da ne mare za vanjski izgled, bitan im je unutarnji. Što i je slučaj, osim kod raznih indijaca, pakistanca i sl.

Što se tiče voznog parka ovdje, tipičan je hehe. Svaki treći auto je neki ultra mega bijesni terenac. Voze ih svi i staro i mlado. Svaki drugi auto je japanac/europljanin ili korejac, mislim

da čine 60% voznog parka. Kada dođete ovdje i vidite teško je pa makar na trenutak ne povjerovat da ono sa Toyotom nije bila namjeraInače, baš je Toyota ovdje sveta krava, pa makar i krov i kotači otpali kao “greška u serijskoj proizvodnji”, Toyota je Toyota. Korejaca ima, ali nisu baš cijenjeni(ovdje su navodno jako loši, iako jako dobro izgledaju i nisu skupi), navodno se proizvode u USA, o europskim autima nisam čuo lošu riječ (francuza ni talijana nema ) i tako dalje.

Što se tiče vozačke i vožnje, možete voziti na internacionalnu i hrvatsku zajedno. Dakle, ako vas zaustave, morate pokazati i hrvatsku i internacionalnu te eventualno radnu dozvolu i vizu. Ja sam na korak da kupim neki auto, jer zakon i osiguravajuća kuća mi dopuštaju, ostao je još samo tzv. “registry agent”, oni registriraju aute.Inače, poslao sam mail StateFarm-u(jedno od najboljih osiguranja) i lijepo objasnio: “u Kanadi sam na WH vizi, ostalo mi je još 10mj, dakle, kupio bih neki najjeftiniji auto samo za relaciju posao-doma da li mogu voziti na hrvatsku vozačku tj. da li ćete vi dati osiguranje?”Par njih je odgovorilo da će mi “osigurati auto, ali u roku 3mj moram položiti za Albert-inu vozačku”. Naravno, nije stalo na tome nego sam odgovorio da “mi je glupo i nespretno davati lovu i polagati sve ponovo kad za 10mj ionako odlazim”. Nakon tog se javila jedna Hrvatica koja radi u osiguranju i rekla je da nema problema, da me mogu(provjereno sa njihovim glavnim uredom)osigurati do godine dana i u toj godini dana trebam položiti za njihovu vozačku, ako namjeravam produžit. Sve je ostalo sada na registry agentu…

Inače, evo što vam kaže Goverment of Alberta:

If you are visiting Alberta from outside the country, you must have your valid home jurisdiction drivers licence and an International Drivers Permit to drive on Alberta roads. You may drive in Alberta up to 1 year.

Ee, zaboravih napisat, mislim da zaslužuje podebljana slova:

Imaju preprepredobre krafne i NEMAJU europski kebab! …aaaaaaa, hoću europski kebab…i zagrebački bi bio dobar

24.07.2011.

Razlika između Hrvatske i Kanade(Alberte), posao i financije, mislim da o tome nisam ništa previše pisao.

Vjerovali ili ne postoje neke stvari koje su puno bolje organizirane u Hrvatskoj nego li ovdje. Recimo procedura oko isplate plaće. Nikako mi se ne sviđa što nije pojednostavljeno na naš europski način. Dakle, odete u najbližu banku, otvorite račun i na taj vam račun sjeda lova na dan isplate.Nije svugdje i svim firmama isti slučaj, ali recimo u mojoj je pravilo da lovu dobijem na čeku, s tim čekom mogu otići u banku podignuti sav novac ili uplatiti na račun preko bankomata. U tom slučaju moram čekati 5 dana da mi se lova pojavi na računu. I što je najbolje, nije pravilo “DO 5 radnih dana” nego baš taj 5 dan vam sjedne lova.Danas sam saznao da to nije slučaj samo sa jednom bankom nego sa svima. U pravilu trebate živjeti i raditi ovdje godinu dana(naravno sa otvorenim računom) i nakon te godine dana kada dobijete povjerenje od banke, te onda imate prava u banci kao i ostali kanađani. Između

ostaloga, da vam lova sjedne na račun isti dan kada uplatite. Ili da šaljete lovu u inozemstvo preko njihovog servisa uz manju naknadu nego wire transfer ili Western Union.Ja sam na samom početku otvorio račun u banci President Choice. Otvorio sam tamo jer mi je tako savjetovao ovaj idiot koji mi iznajmljuje sobu. Rekao je da je to jedina banka koja ne uzima mjesečnu naknadu za vođenje računa ili podizanje novca sa bankomata. Naravno, ja naivan i neiskusan u početku nisam mario pa sam otvorio tamo.I nije da sam nešto izgubio ili da su mi nešto naplatili. Nego je poanta ta da račun je zaista besplatan, ali to zapravo nije banka nego jebeni dućan. Da, da, dućan. Zamislite da Plodine u Hrvatskoj unutar dućana djeluju kao banka. A nemate nijedne poslovnice nigdje u gradu, nego samo u tim dućanima(mislim da ih je dva ili tri tu u Edmontonu).I opet, za nekog ovdje ko ne zna koliko će biti to zapravo nije ni važno. Problem se javlja kada trebate nešto obaviti, recimo uplata novca na drugi račun ili slanje novca u Hrvatsku na moj račun. Sve se telefonski obavlja, jer nemaju poslovnicu nigdje.I sad, kak nekom tutleku prek telefona objasniti moje ime, tj. prezime koje sadrži slovo Ć ili moju adresu u Zagrebu koje također sadrži Ć ili ajmo na početak kak mu objasniti ime države “KROEJŠA”, jer nikad nije čuo za istu, a Croatia inače čita “KROETIA?!”, da, da s ovim upitnicima i uskličnicima.Naravno, to mi je dopizidilo pa sam otišao otvoriti račun u RBC(Royal Bank of Canada). Inače, savjetujem svima da ako dođete otvorite račun u jednoj od ovih jačih banaka (Bank of Montreal, RBC, TD Canada Trust, Scotia Bank, ATB itd), nemojte se mučit sa ovime u PC Financialu. Također savjetujem da NE otvarate u račun u CIBC, oni isto nisu baš najsretnije rješenje, ali ih za razliku od PC ima po gradu(iako djeluju zajedno).Vjerojatno i u Hrvatskoj plaćate neku naknadu za vođenje računa. U zadnje vrijeme su se i kod nas uzjebali pa su počeli haračiti i na tom polju, valjda po uzoru na zapad. Sjećam se kad su mi nudili da uzmem neki FLEXI račun u RBA za 40kn mjesečno, do tad, a i danas plaćam 7kn. Račun mi treba za sjedanje love, dizanje s bankomata i plaćanje, ništa više i ništa manje, tak da koji će mi k….c palac tam neki FLEXI.Uglavnom, već sam pisao da vam u Kanadi naplaćuju i zrak, DOSLOVNO. Neznam jesam li napisao da sam platio zrak na benzinskoj, da napumpam gume na biciklu, 1$…hahaha, smiješno i žalosno u isto vrijeme, ali istinito.E što se tiče banaka i oni će tu naplatiti visoku cijenu za vođenje računa. Visoku cijenu mislim ako ste na minimalcu ili ako ste neznam tek došli iz Hrvatske pa preračunavate sve u kune. Ali kad počnete dobivati ovdje lovu, nije to niš strašno, isto kao i u HR.Razlika je ta što u Hrvatskoj možete otvoriti najosnovniji račun za malu lovu(recimo 7kn mjesečno), a u tom računu se podrazmijeva normalno dizanje love s bankomata neograničeno, primanje love, uplaćivanje love i sl, minusi i sl pizdarije.A ovdje vam je caka da ćete za recimo 7$(ne 7kn hehe) otvoriti najosnovniji račun i na tom računu imate restrikcije tipa da samo deset puta možete podignuti novac sa bankomata bez naknade, nakon ispucanih 10 svaki naredni se naplaćuje(1.5$) nebitno čiji je bankomat, onda imate denvni limit da možete podignuti samo do neznam 200$ dnevno. Što je apsolutna glupost, jer recimo ja moram ići 3 dana za redom na bankomat da bi platio rentu. Ako hoćete bolje i više imate recimo neznam BASIC+ račun za 10$ i imate malo veće ovlasti, više transakcija i veći limit. Pa onda FLEXI i još veće ovlasti plus možete zatražiti Mastercard itd.I još jedna zanimljiva činjenica, on-line slanje novca. Na mom RBA računu je prilično jednostavno uplaćivati i isplaćivati novac preko online bankarstva. Ovdje je dosta ograničeno, sad neznam da li je to slučaj bio samo u ovoj PC Financial banci ili svima. Recimo da ne možete, kada uđete na online bankarstvo na njihovoj stranici, slati novac na drugi račun nego samo telefonski ili e-mailom. U tom emailu napišete neke tražene podatke i to je to. Zapravo nije, i na tome će vam uzeti 1.5$, hahaha.

Dakle, odite samo u ove jače banke(koje sam gore nabrojao) i tražite najosnovniji račun ili drugi najosnovniji. Nemojte otvarati u PC Financialu ništa, osim ako stvarno želite.

Procedura za posao je jako jako jednostavna. Neusporediva sa našom. Sve što vam treba za posao je SIN(Social Insurance Number) i nama koji tek dođemo putovnica. Dakle, nema jebavanja oko potvrde o nekažnjavanju, izradi sanitarne za neki totalno lijevi posao, radne knjižice, ne morate skupljati sto papira, počevši od domovnice pa do neznam kopiranja osobne ili putovnice.Ovdje je vrlo jednostavno, dobijete dva, tri obrasca u kojima vas traže SIN broj, kontakt podatke i to je to, možete početi raditi. U slučaju da dajete otkaz, samo nazovete i kažete da dajete otkaz, ne morate dolaziti po ništa(recimo radnu knjižicu), uglavnom firma sve rješava. Jedino ako vam je ostala plaća, onda dođete po to. Iako, vjerovali ili ne, neke firme znaju i ovdje raditi probleme sa neisplatom, u tom slučaju zovete policiju. Nisam imao iskustva sa time, ali su mi rekli kolege na poslu i ovi s kojima živim.

Što se tiče moje firme, istina, imao sam boljih ponuda za poslove i još uvijek imam. Trenutno ovdje nije problem naći ok plaćen posao. Sad kad imam nešto iskustva i kad sam upoznao stvari, znao bih kako se postaviti i cjenkati na intervju-u.Nije baš da nešto obožavam ovaj posao(osim šta je terenski), ali oni su super-zadovoljni sa mnom i rekli su da će mi pomoći srediti ostanak ovdje, tj. produženje radne dozvole. Iako s obzirom na druge ponude, ovdje je plaća mala, ali eto to je ono što me drži s njima. Uz to, od ovih kaj rade sa mnom, svi su zadovoljni i kažu da su iznimno korektni prema njima cijelo vrijeme.Pozitivna strana je što recimo bez problema mogu dobiti slobodan dan ili recimo za vrijeme zime cijeli mjesec slobodan, ovisno kako se dogovorimo. Puno manje posla ima preko zime pa njima, a i meni će biti super ako npr. odem u HR na mjesec dana(Božić i to) ili recimo Cancun hehe.Plaća sa vremenom raste, ali je pravilo da uvijek zaposlenik mora tražiti povišicu, nikada je oni neće dati. Ja imam poprilično dobre argumente i sljedeći mjesec ih izlažem Rogeru(kakti glavni šef) te se nadam i tražim 14$/h, pomolite se koji put za mene da prođe hehe.Iako, rekli su mi ovdašnji ljudi, jako treba biti zadovoljan i sretan ako se dobije povišica od 1$ jer je to rijetkost, većina firmi daje povišicu DO 1$, tipa 50 ili 75centi. A ja sam eto prilično “pohlepan”(iako ta riječ baš i ne pristaje), vidjet ćemo da li će proći hehe…

30.07.2011.

U zadnje vrijeme mi se jako povećala posjećenost bloga, ne bi bilo loše da se vratim u Hrvatsku i počnem okretat lovu na blogiranju hehe…Također zadnjih tjedana otkad pišem o životu u Kanadi dobivam jako puno mailova i raznih upita. Toliko puno da vjerojatno nekima nisam ni odgovorio. To valjda govori nešto o stvarnom stanju u zemlji Hrvatskoj.Ljudi dragi, počnite čitat od 12.6, to je prvi članak vezan za Kanadu, od tada pa do danas piše sve vezano za apliciranje, vizu Working Holiday, avio karte, smještaj, posao itd. Koliko se sjećam sve sam lijepo crno na bijelo napisao koliko sam platio, od avio karte i vize do trenutnog smještaja i cijena u Edmontonu. Mislim da nema smisla pisati mi mail da ste “pročitali blog” i onda pitati koja je procedura za izdavanje vize, koliko košta i sl.Drago mi je što mogu pomoći, jer znam da sam bio u istoj situaciji, ali na ovom blogu nema 200 stranica vezano za život u kanadi tako da ne bi trebalo biti teško pronaći neke stvari, počevši od najosnovnije za odlazak, vize.

Da se vratim na bitno…neki dan sam se išao oblokavati sa rumejtom po Whyte Ave, usput nam se skrpao i jedan francuz iz Montreala. Inače, ne gotivim baš te francuziće tam jer nisu baš druželjubivi i otvoreni kao ovdašnji ljudi, al ko ih jebe. Poanta priče je da sam dobio i ponudu za posao i od tog francuzića, inače zvan Sebastian. Nakon pive ili dvije počeo čovjek pričati o svom poslu. Naime, radi 4-5h odavde u Saskatchewanu za neku naftnu kompaniju na onim popularnim naftinom stanicama. Zarađuje mjesečno 10 000$, radi od 7am do 7pm mjesec dana bez prestanka i onda dobije tjedan dana odmora, od srijede do srijede. Ima plaćen smještaj i hranu, hrana je kaže nikakva. Nemaš što drugo raditi osim raditi i spavati. Uvjeti su nenormalni, od tempa, vremena preko hrane do šefova. Šefovi vas inače nimalo ne štede, čak naprotiv, po njegovoj priči radite ko rob, deru se i viču kao najnormalnije, jedino što nemaju bič hehe. Vrijeme je jako bitna stavka, jer mislim da zapravo ono čini posao najtežim. Morate biti spremni fizički raditi na +40 do -40 uz sunce, kišu ili snijeg.Inače, ako nekog zanima posao se navodno može dobiti bez problema, ljudi im uvijek fali jer je malo redikula koji bi to radili. Mislim da bi ja to mogao bez beda raditi da nisam sjeban u glavi hehe.Što se mog posla tiče, očekivao sam red, rad i disciplinu i ono “nema zajebancije ko’ u Hrvatskoj kad dođeš ‘vamo”, a ono nakon 2mj kuki. Naime, u Hrvatskoj sam imao aktivnog rada negdje 4-5h, ovdje imam negdje 5-6h. Dnevno si znamo uzeti sat, sat i pol pauze. Ne na račun toga jer želimo nekoga zajebati nego na račun toga što smo toliko dobri i posao od 30min, napravimo u 15-20min, dok drugi isti rade od 40min pa na više.Ili da karikiram, 3 kombija izađu sa jednakim brojem autošajbi u 8:30h na različit broj lokacija, jedan kombi se vrati u 16.30h, drugi kombi se vrati u 18:00h, a treći kombi(u kojem sam ja) se vrati u jebenih 12h ili najkasnije 13h. Poanta je ta da kad se vratimo, ne idemo doma nego radimo u tzv. shopu, a zašto raditi puno više nego ostali, a biti plaćen isto. Sad kad smo vidjeli da nema smisla, počeli smo fušat na najjače. Ako nismo previše zaposleni razvučemo nekako do 2-3h, a ako jesmo, nakon svakog obavljenog posla uzmemo si pauzu od 10min, nekad i 30min, u jednom danu nekad 2x30min plus još par od 5-10min i tak.Kad bi se pogledalo realno i kada bi svi ili većina radila jednako, posao bi završili do 16h, ovak redovno završamo u najmanje 17h. U jednu ruku super, a u drugu mi ide na k.Sad vidite zašto ono “sjeban u glavi”, posao nije loš, čak je dobar, ne radim puno, lova nije loša za početak, a opet svakim danom razmišljam da odjebem sve pa da pobjegnem u Toronto, Vancouver ili natrag u Zagreb. Trebala bi mi cura da me smiri, puno previše razmišljam Ali nije to ništa da tek vidite ovog šta mi iznajmljuje sobu, taj je tek trknut u glavu. Taj čovjek nemre ništa jednostavno odgovorit, nemre bit niš jednostavno, nego samo sere i sere još uz to mu moram sve dvaput ponavljati, a to stvarno mrzimDa prikažem par situacija o čemu se tu radi, naime…Situacija 1: Neki dan dođem doma i kažem liku da sam zvao osiguranje i reg. agente, mogu voziti do godine dana i MOŽDA ću kupiti auto…ključno je ovo MOŽDA. Normalnom čovjeku bi odgovor bio “ma da, koji, koliko love, kad” i sl., ali ne i njemu, njemu je odgovor bio “aa, i’ll charge you 150$ more, that cost, you’ll use more power in winter etc.”, onako uzjebano. Odmah sam mu rekao “opusti se, čovječe opusti, nisam rekao da SAM KUPIO JEBENI AUTO, nego da ću MOŽDA kupiti”, jebala te struja i 150$.Situacija 2: Pitam lika ovako, “neki dan mi kaže lik na poslu da ima 1$ manju satnicu od mene, a radi i živi duže u Kanadi od mene, zakaj je tomu tako?”, na to će on onako uzjebano k’o i uvijek “aa, you can’t talk about money, that’s a secret, tommorrow you’ll have talk with your boss cause of that etc.”…rekoh ja njemu opet “opusti se čovječe, nemreš ti meni govorit šta ću ja kome govorit, to je moja stvar”…umjesto da jednostavno odgovori, “gle buraz, rasisti su i to je razlog zakaj ima dolar manje i to je to”…

Situacija 3: Idemo na party(drugi rumejt, njegov frend, trknuti stanodavac i ja). Drugi rumejt ima 6 piva u otvorenom kartonu ili kak se to već zove, na to će ovaj idiot “aa, you can’t do that, you’ll get ticket, police will see us etc.”, drugi rumejt na to nije niš odgovorio nego je stavio pive u neki ruksak da se kao ne vide(pravilo je da ne smiješ nositi niti piti alkohol u javnosti).Situacija 4: Idemo na isti party, drugi rumejt iz zajebancije skače na tračnice i postavlja kovanice da ih vlak pregazi(dječje radosti), na displayu piše da dolazi za 15min, na to će ovaj “aa, you can’t do that, they will catch us, they have camera, now we’ll get ticket etc.”…nisam imao komentara na ovo.Situacija 5: Pitam čovjeka danas, “jesi bio na Heritage Festivalu?…” i taman htjedoh da dovršim “koje kuhinje si probao?” on počne srat o nekoj mrtvoj socijalizaciji, druženju ovom ili onom…jbg, prekinem ga i uletim, “ok, poanta je bila kaj si jeo tamo, jesi probao kaj, a ne jebena socijalizacija”…kaj je odgovorio nemam pojma, jer mi više nije do odgovora nego do šamaranja haha. Super je i to da puno sere, jer pomaže u unapređenju mog engleskog, treba gledat neke stvari i pozitivno hehe(Inače, taj Heritage Fest okuplja 80tak zemalja i u paviljonima vam prikazuju pojedinu zemlju, što je i tko poznat od tamo i sl., uz to svaka država predstavlja svoju kuhinju kuhajući).S druge strane, jebe jadnog rumejta da je neodgovoran, da ne čisti za sobom, da je prljavo da ovo ili ono, a lik ima cijelu sobu natrpanu nekom prastarom odjećom, tv mu je pun prašine, pomeo je zadnji put prije mog dolaska itd.Bila je još gomila scena i svakim danom ih ima, al nemrem se sjetit. Imam sreću pa treba otići u Francusku(studirati), inače neznam da li bih izdržao s njim ovdje do Božića koliko sam mu rekao da ću biti.Nije on loš, samo jednostavno nije moj tip osobe s kojom bi se recimo družio, previše je što bi se reklo “by the book”…”cant do this, cant do that”, brijem da može da bi srao po cijele dane o tome šta se ne smije. Što je najgore, stalno me poziva na neka druženja, izlaske, partye ovo ono, a ja ga stalno odbijam i neznam jel treba govorit da mi je sad počeo srat o toj mrtvoj socijalizaciji, druženju ovom ili onom. Jednostavno ne kuži čovjek da kad mi se bude družilo, da budem se družio, kad mi se bude izlazilo budem izlazio, da kad mi se bude socijaliziralo, budem se socijalizirao, a ne imat jebeni planogram za svaki dan u tjednu…Inače, kad bih pratio njegov tempo bankrotirao bih, jer taj je svaki drugi dan negdje(a ovdje ništa nije besplatno), a njemu se jebe jer ima satnicu ne manju od 24$, dobiva lovu od mene i ovog drugog i ima još jedan stan u Downtownu. Da imam love i vremena kao on i ja bi se zajebavao, al ne kuži to on, lakše je srat o socijalzaciji, jebala ga socijalizacija hehe

Sad kad ste upoznali mog stanodavca u sljedećem članku će te upoznat roomate-a koji je legenda hehe

01.08.2011.

Evo jedna pomalo nevjerojatna priča…Prije dva tjedna samo kolega Peter(vijetnamac rođen u USA, cijeli život u Kanadi) i ja bili u jednom auto shopu, Carstar Glacier. Tam radi jedan momak imenom Marcus, neoženjen, oko 30g, visine negdje 175cm, čak i nije ružan koliko je naivan, ili glup, kako hoćete.Sasvim slučajno, uleti on meni(Peter mu je rekao odakle sam) kao “ti si iz Hrvatske, kad si dolazio koliko i jesu li te tražili novac pri ulasku u zemlju?”. Odgovorim ja Marcusu: “da tražili su me najmanje 2500CAD, ali nitko nije provjeravao” te pitam “zašto?”. Na to će Marcus “Ma upoznao sam jednu curu preko interneta i da bi došla, traže je da pokaže da ima

novca za svaki dan koji će provesti u Kanadi.” Ispričam ja njemu kakva je procedura za WH vizu na kojoj sam ja te za turistički dolazak i onda je on ispričao detalje haha.Upoznao je “curu” iz Rusije preko interneta, vjerojatno na onim oglasnicima, nije se nikad čuo s njom uživo niti preko telefona niti preko skypea, ali zato je preko maila. To mu je bilo dovoljno da povjeruje u tu curu i kupi joj avionsku kartu Moskva-Edmonton, vjerojatno sa presjedanjima, koja ga je koštala 1300$, da da, 1300$$$! I to nije sve, iskrsnuli su problemi oko novca za ulazak u zemlju, naime kao što napisah, traže je da ima novac za svaki dan koji će provesti u Kanadi…to je ona njemu rekla. Kako je dobila turističku vizu može ostati maksimalno 90 dana i sada za tih 90 dana treba dokazati da ima novac. Marcusu je to bilo sve malo sumnjivo, ali ne toliko da joj ne pošalje novac, haha. Bez obzira na naša uvjeravanja da je to sigurna prevara, da mi to nikad ne bi napravili, da tko zna tko je s druge strane, da traži neki vjerodostojan dokaz itd. Nažalost momku tu nije bilo dovoljno jer se nažalost zaljubio, u tri i pol slike koliko je dobio(na mail), te je tako ipak poslao 4000$, slovima : ČETRI TISUĆE DOLARA . Skužili smo da nas baš i ne jebe, iako je pitao za savjet hehe, pa da ublažimo obeshrabrivanje u vezi prevare rekli smo mu neka traži neki dokaz da će stvarno doći, sliku nje i kupljene karte zajedno ili nešto slično. I tražio je, što je stvarno dobio, neznamo, ali je rekao da je poslala kopiju karte. Onda da ga ohrabrimo smo mu rekli “ništa, ak je tako, sretno”, a mi smo nabacili malu okladu da li će doći ili ne. Kladili smo se u Booster Juice koji obojica obožavamo(kao 100% zdravi smoothie od cijeđenog voća iliti www.boosterjuice.com ), košta negdje 6$.Trebala je doći u petak 22.7 ja mislim, negdje oko 18h na Edmonton aerodrom. Dan prije kad nam je vidno uzbuđen rekao kad će doći, već smo isti, a i sutradan zbijali šale na njegov račun da će taj dan sigurno otići ranije s posla, obrijat se, otuširati, namirisati, očistiti stan, kupiti cvijeće, možda i odijelo i tak.Jbg, morali smo čekat da prođe vikend da saznamo dal se pojavila, Peter je baš taj tjedan otišao na godišnji(ovaj protekli) i već u ponedjeljak u 8h mi je poslao poruku ako budemo tam da mu pošaljem sms da li se pojavila. I nisu nas poslali u taj shop sve do srijede ili četvrtka. Kaj mislite jel se pojavila, tko je dobio okladu?

Nastavak narednih dana hahaha

05.08.2011.

Odgovor i novi članak su inače bili spremni isti dan, ali su me uhvatili oni dani u mjesecu, znate one dane kad ste 8000km od doma, a nije pms(ipak sam muško), mislim da se zove nostalgija, da, da jebena nostalgija. Do jučer sam pod svaku cijenu htio pobjeći iz Hrvatske i Zagreba, jer mi je bilo pun kurac svega, ljudi, političara, posla, mentaliteta, novinara, jebenog Mamića svega. A danas bi se vratio u tu žabokrečinu, da, da svjestan sam da je to žabokrečina, samo se za razliku od ovog El Dorada u toj žabokrečini nalazi moj grad, frendovi, obitelj, mladost, Dinamo, Bad Blue Boysi da, da BBB(sve dušebrižnike i licemjere nabijem na onu stvar).Ma nostalgija vam je jebena stvar, upoznat ćete je jednog dana kad se upustite u nešto ovakvo. Ja se držim super, samo me tu i tam “udari”, jbg, neizbježno je kažu.

Zapravo, kad razmislim bilo bi jebeno jednostavno da nisam upoznao “nju”. Da nisam upoznao “nju” tri jebena dana nakon moje prijave, u trenutku kada sam najmanje očekivao, tražio i nadao se, heh šta ti je život. Mogao bih bez beda godinu dana bez frendova, obitelji, izlazaka, BBB, Dinama itd, jer je to sve bilo u planu u zamjenu kao dobit ću na iskustvu, na izazovu, usavršit ću engleski, upoznat ću drugu kulturu, mentalitet, gomilu ljudi i vratiti ću se

jači nego ikada. Samo tu jednu jedinu “stvar” nisam mogao predvidjeti, i ta “stvar” me najviše sputava glede budućnosti. Mislim da znate o kojoj se “stvari” radi(neki već otprije znaju). Probao sam preći preko toga, zaboraviti, izbrisat, ali jebiga ne vjeruje srce pameti.Znate onu scenu iz Trainspottinga, u početku kad Renton ide na odvikavanje od heroina, skupi sve stvari i namirnice i na kraju zabarakadira vrata, a nakon par minuta ponovo sve razvali da bi se šusnuo po posljedni put. Tak sam nešto i ja probao, samo dijelom virtualno. Izbrisao sam skype jer je njeno ime bilo tamo, kupio sam hrpu sladoleda, izbrisao sam facebook jer mi je to bila jedina veza sa Hrvatskom(jer kao nisam želio da me išta podsjeća), rekao “ne bum više mislio” te izbrisao broj mobitela.Rezultat: skype sam vratio nakon par dana, facebook nakon tri minute, sladolede pojeo za vikend, misli nemrem kontrolirat, a broj mobitela ionako nikad nisam zaboravio, isti dan sam poslao i poruku ili više njih kao ono zadnji put, baš sam jeben lik, ha.Danas sam opet poslao poruku u nadi da će biti zadnja pa da konačno krenem na “odvikavanje”, ali odgovora nema…

Ma dobro to vas ne zanima, nego, što se tiče prethodog članka…

…da, da, pojavila se, izgubil sam okladu…moš mislit hehe

Naravno da se nije pojavila. Zar je netko pomislio da će se pojavit? Odmah sam poslao Peteru poruku, on se naravno smijao i pitao jel se javila i rekla zašto nije došla. Prema Marcusovoj priči javila je se, ali je nisu pustili iz zemlje jer “ima” neplaćene dugove te misle da želi pobjeći iz zemlje. I to nije sve, sad traži novac da pokrije spomenute dugove pa će onda “sigurno” doći, on je evo naučio lekciju i rekao da više ne bu niš poslao. Nisam bio od prošlog tjedna tamo pa neznam što se novoga dogodilo, možda je opet poslao nešto, saznat ćemo narednih dana. Ja sam danas uživao u zasluženom Strawberry Sunshine-u iz Booster Juica, oklada jel.

Narednih dana slijede novi članci sa pregršt novih i zanimljivih informacija, STAY TUNED!, moš mislit

09.08.2011.

Neznam ljudi, pun sam ideja za pisanje neznam gdje da počnem. Nakon dugo vremena jedan super dan, bez komadića nostalgije, nemam pojma zakaj, ali eto bil sam pun energije i elana cijeli dan(možda jer sam se ošišal konačno, ko će ga znat). Dok me naravno nisu raspizdili ovi drkadžije u ovom mom shopu. Danas smo nakon dugo vremena bili poprilično zauzeti i imali smo dosta posla, jučer, a i danas smo tražili da nam daju još. Jučer smo završili nešto ranije, ali danas niti u 6h kad smo došli ovi jebači u shopu nisu bili gotovi, mene jednostavno nije jebeno jasno koji kurac toliko drkaju oko jebene autošajbe za koju treba 15min??? Ne zamjerite na rječniku, ali jebeno ne vjerujem.Uglavnom, to me jedino raspizdilo, sitnica…ajmo dalje

Ovaj mjesec će biti love kao blata, čak 28h prekovremenih, radio sam i tražio kao lud hehe. Doduše, daleko je to od onoih 80, 90h što sam znao imati u Hrvatskoj, ali jbg, ovo je kapitalizam i surovi rad, nema prekovremenih za vrijeme radnog vremena hehe. Ne žalim se, nekad popizdim, ali posao je zapravo pljuga. Mislim da bi petnaestog trebalo uletit 1400$…

Pitaju ljudi da li se može kaj uštediti ovdje…Koliko se sad uspijevam sjetiti, mislim da mi ni u jednom trenutku prije i tijekom prijave nije novac bio na prvom mjestu, mislim da mi nije ni sad. Ako se sve poklopi negdje oko 1.12.2011 godine Gospodnje saznat ćete jednu malu ekskluzivu, nemojte očekivati previše, da se ne bi razočarali, ali eto…ako se budete dvoumili, to će vas ja mislim potaknuti da se pokrenete.Da, da znam da ima znatiželjnih ljudi koji ne budu mogli čekati do tada, al jbg, nemrem vam pomoć

Što se tiče Edmontona, ja sam naprosto oduševljen jer vjerovali ili ne, čak 3 dana zaredom nije pala jebena kiša! Mislim da to zaslužuje kvalitetno opijanje za vikend .To bi bila pozitivna strana…znate li koja se negativna dogodila prošli tjedan?

Ta da je Edmonton dobio i treći naziv, Murder City(drugi je inače Festival City). Prošli tjedan u roku 7 dana dogodila su se četri ubojstva. Ove godine sveukupno 33, mislim da je danas i 34(33 je bilo prošli tjedan). Za usporedbu(bježite u Calgary), u Calgaryu samo 3, Torontu 28, Vancouveru negdje 18 ili 19 ove godine…Ionako malo ljudi pogleda na karti i iza Toronta, ali eto tek toliko da znate i da ne dolazite. Bolje se držat rodbine i prijatelja u Torontu…a inače, čuo sam da će Toronto uskoro postati drugi najveći hrvatski grad, Split gubi drugo mjesto Uglavnom, dosta zajebancije. Ako slučajno nemate komadić rodbine u Torontu pa se čudom odlučite za opasni Edmonton preporučio bih vam da ne tražite smještaj u sjevernom dijelu, ili bolje sjevero-istočnom. Ili zapravo još bolje, sve oko 95ulice i 118avenije preskočite. Jeftino je, ali s razlogom. Većina ubojstava se i dogodila u sjevernom Edmontonu(mislim da više istočno od Downtowna, nego zapadno, tak da ajde možete na sjevero zapad).Nemojte se vi sad ništa sekirati, sve je to za ljude. Pogledajte samo Ameriku, prošli tjedan klinac otišao do dućana zalutao do doma i pokupio ga čovjek koji ga je nakraju isjeckao i stavio komade u frižider. Ili pretprošli tjedan kada je žena uspavala i zavezala muža te mu odrezala kuki i bacila u kontenjer, komentar na sudu je bio “zaslužio je”. Neznam da li treba spominjati da se u AmeriKi dnevno dogodi toliko ubojstava koliko godišnje u Kanadi, ne doslovno, ali eto…da vidite da Kanada ipak nije opasna zemlja.Ja do sad nisam imao nikakvih problema, bauljao sam svugdje i preko dana i preko noći(nekada sam, nekada s nekim), valjda bu tak i ostalo nadam se.

Onaj drugi naziv je opravdao svoje ime, ipak nije nekada dosadno ovdje…prošli tjedan su bila održana i dva festivala…ali o tome u nekom novijem članku…dosta za ovaj put…sladoled mi se otopio…

E i da, zaboravite ono o kiši, tri dana i nekakvom ne padanju…upravo sam pogledao kroz prozor…

Pusa iz Edmontona

12.08.2011.

Nekome se ne sviđa što sam previše psovao u nekim prethodnim člancima, ispričavam se, bilo je u afektu i slučajno

Petak je, 22h, vrijeme kao stvoreno za izlazak. Danas ću preskočiti opijanje i zabavu i eventualno sutra, vjerojatno sutra. Prije neka 3h crknuo mi je punjač za laptop, nešto sa žicom pri vrhu ne valja, sve ostalo novo, taj problem vučem još iz Zagreba, ali rekoh, ostavit ću svojoj dragoj obitelji ovaj koji radi(koji sam usput JA kupio preko ebaya). Naravno, povodom toga kupio sam novi, univerzalni, cijena sitnica(draga N. očekuje vas “čestitka” negdje iza 15-og ovog ili sljedećeg mjeseca, zašto…saznat ćete, pusa iz Edmontona (pa ti čitaj blog ))Kao pravi moderni muškarac obožavam tehnologiju jel, laptope, fotiće, mobitele ove ili one pizdarije. Malo je falilo reko kad sam već tu, kaj da si kupim novi laptop, ili fotić, ili mobitel. Na kraju je razum pobijedio, pa sam ipak kupio samo punjač, a i ovaj laptop je inače skoro pa nov.

Hm, nije nikako dobro ovih dana. Došao sam do raskrižja u kojem MORAM birati lijevo ili desno? Inače, da mi ovo ne čita obitelj(neki iz obitelji) napisao bih o čemu se radi, ali i ovako nisu prestali plakati za mnom(jer sam super, drag i simpatičan momak), pa ih ne želim još više rasplakati. Vjerojatno im još odzvanja ono “jednom odlazi svatko putem svog života, na rastanku samo srce kaže ja ću se vratiti”Sad bih se i ja rasplakao kako dobro pišem

Emigracija vam je jako grdna stvar ljudi moji, dooobro razmislite prije odluke. Ja sam na nekakvoj wannabe emigraciji i za sad mi je dobro. Kad se odlučite i napravite taj korak emigracija vam pomuti razum u vidu nostalgije, pričao sam već o tome. Ja nisam bio zadovoljan s ničim ili s pozitivnog gledišta bio sam zadovoljan s malo stvari u Zagrebu i Hrvatskoj, danas tri mjeseca poslije kao da mi je ispran mozak, jer mi se vrte misli “ma nije u Hrvatskoj tako loše, ima budućnosti, ima posla, nema nepotizma, nema jala, licemjerstva i egoizma, vrati se Danijel”, dakle sve ono što je utjecalo na odluku o odlasku danas kao je iskorijenjeno. U biti tek kada emigrirate počnete shvaćati one komentare ljudi koji dugo žive u državi u koju želite, a ti ljudi vam uporno između redaka govore “ostanite u Hrvatskoj nije tamo loše”. Ja sam ovdje 3mj, pa evo sam sebi govorim “ma nije u Hrvatskoj tak loše, trebao bi se vratit”. Srećom govorim samo sebi, jer me još razum drži, inače SRCE BI SE VRATILO, netko će prepoznat zašto. Neću više o tome, napisat ću samo, sudbina je htjela tako, vidjet ćemo što će htjeti dalje.

Da, dragi ljudi, samo sebi govorim da je dobro u Hrvatskoj, jer bi htio opet španati mali nogomet na velesajmu utorkom i petkom, opijat se do jutra i sutra dan na posao, vikendima dolazit doma u 7 ujutro, radit 5h(službeno 8h) dnevno tek toliko da si pokrijem put u najdraži Berlin ili neki drugi kraj Europe, ispijati 4-5 kava dnevno itd.. Eto, sad vidite što fali(fali i još nešto što se dogodilo 25.2 haha, ali nema veze).

Vama govorim da u Hrvatskoj nije dobro, jer službena prosječna plaća u Hrvatskoj po satu je 6$, ovdje u Kanadi je minimalac 9$(ovisno o proviniciji, a Hrvat nije ni Filipinac niti Kinez niti Meksikanac, Hrvat je glup samo u svojoj državi, čitajte između redaka), napredovati možete isključivo svojim radom i sposobnošću, plaća vam raste kada vi to zatražite, ako zatražite zasluženu povišicu ne prijeti vam se u stilu “ako ti se ne sviđa, znaš gdje ti je radna knjižica i gdje je burza, plaću dobivate redovno, NEISPLATA JE KAZNENO DJELO, radi se

da, ali taj rad se propisno i plati i da petkom ne idete ranije doma, nego ostajete duže da završite sav posao od tog tjedna, i tako dalje, i tako dalje.Ako se jednom dočepate statusa residenta ili citizena, za razliku od Hrvatske, nebo vam je granica.

Što se tiče produženja radne dozvole, jer jako puno ljudi to zanima. Neznam još ništa iz osobnog iskustva, ali iskustva ljudi koje svaki dan susrećem govore da je moguće. Već sam napisao da je frendu Meksikancu KFC produžio working vizu, ne working holiday, poznanici je Subway ponudio da ostane još godinu dana, danas sam saznao da je i jednom dečku Toyota(auti, dijelovi i servis) izborila produženje radne dozvole. Dakle ljudi, nije nemoguće, ali nije ni lako, probajte sve i PROBAJTE ALBERTU!

Što se tiče Alberte, nije lijepa, daleko je, zime su hladne i snježne, ali prije odluke GDJE uokvirite si ovo:

Alberta ima više ponuda za posao u Lipnju (22,000) nego svih 50 Američkih država zajedno (18,000), iako je populacija amerika 85 puta veća nego kanadska država Alberta.!!

19.08.2011.

Imam 3 nedovršena članka, neke sam počeo pisati prije pa sam stao jer sam u trenutku izgubio inspiraciju, sutradan sam dobio jednu sasvim novu, pa se i ona izgubila nakon par minuta. Možda da sva tri članka ukomponiram u jedan pa objavim, hm…ma niš, idem probat s novim…

Prošla subota me dotukla da sam se jedva provukao kroz ovaj tjedan, a sve zbog izlaska. Jedna od stvari koje mrzim(a mrzim jako jako malo stvari) je buđenje ujutro. Mogu raditi cijeli dan bez da išta jedem i pijem, ali mrzim se, mrzim se buditi rano ujutro. Kažu ljudi, stvar navike. Imam 5g radnog iskustva, više-manje san se uvijek budio oko 7h, pa dobro ljudi koliko mi još treba da se “naviknem”?? Jako je tanka nit koja me drži da se ipak dignem iz kreveta kad zazvoni alarm, a valjda ne bu puknula. Dotuklo me je to što sam nakon subotnjeg izlaska spavao samo 6h, to mi je poremetilo cijeli tjedan plus ovo spomenuto cijelo-tjedno buđenje u 7h, katastrofa ljudi, jedva čekam vikend i novu subotu, a uskoro će i novi “long weekend”. Pun sam planova, imam kartu do Cancuna, želim u Buenos Aires, želim u Vancouver, želim u Toronto, želim u Calgary, želim u Zagreb, želim u Berlin. Jučer me ubila dosada, ne da mi vrag mira, odem na skyscanner i gledam letove iz Vancouvera prema Aziji, palo mi na pamet da je Azija odavde bliža(možda i jeftinija) nego iz Europe. Neznam kaj da napišem osim da je sve jako jako primamljivo…Tokyo, Peking, Šangaj, Seoul, Hong Kong, Taipei…nemojte se iznenaditi ako u nekom sljedećem članku budu dogodovštine iz Kine ili Japana. A kakav sam lud…ma nema veze Preko dana dok se vozim po okolici Edmontona, kilometri i kilometri ravnica i plavog neba maštam o kupnji bilokakvog auta i putovanju po Kanadi(prvo do sjevera, pa od tamo do BC i onda od BC-a kroz Albertu, Saskatchewan i Manitobu do Ontarija, uh…kakvo bi to putovanje bilo), navečer kad dođem doma gledam skyscanner, booking i hostelworld.

Onda se ujutro probudim, sanjam Zagreb i moš ga jebat …hoću doma .

Zadnjih dana frendovi mi govore: “ne dolazi, ne vraćaj se, ostani, nemaš ovdje kaj, tam ti je super” i to frendovi koji su me na sve načine pokušali odvratiti od Kanade “kaj češ tam, ti nisi normalan, ovdje ti je dobro” itd. Mišljenje su promijenili kada sam im iz prve ruke napisao kako stvari stoje. Moram priznat da mi je puno lakše nakon što dobijem takve poruke podrške. (onda mi sestra danas pošalje poruku: “sjedim u tkalči sa s., da znaš kak je brutalno ovdje, na svakom koraku sviraci, gro ljudi i taman je lik svirao when she’s gone, eto da znaš šta propuštaš”, e pa draga ninach, pošalji još jednu takvu poruku i za par dana češ me ugledati na vratima )Još jednom ljudi ponavljam, želite li novac i posao, Kanada je za vas.Kanada je prelijepa zemlja. Ovdje i najobičnija lokva vode u kombinaciji sa procvjetalom uljanom repicom i beskrajno plavim nebom izgleda tako prelijepo da bi mogao sjediti i promatrati satima. Nisam otišao daleko od Edmontona, ali neki dijelovi izvan gdje sam bio mogu samo tako ostaviti bez daha. Sad zamislite kakvi su nacionalni parkovi, BC i ostali dijelovi Kanade…Prošlu subotu nakon izlaska išli smo nešto pojest u McDonalds i sasvim slučajno naletjeli na Hrvate. Svih petero Dalmatinci. Dvoje je rođeno ovdje, dvoje nemam pojma, a jedan(sa Torcidinom kapom ) je tri godine ovdje. Pričali smo o svemu i svačemu(najviše o Hajduku i Dinamu ), ali smo se oboje složili oko jednoga, a to je da ovdje NEMA ŽIVOTA. Nećete i ne možete shvatiti ovako preko bloga, ali vjerujte mi jednoga dana kada dođete ovdje shvatit ćete o čemu pričam.Ovaj moj stanodavac(landlord) napokon ide u Francusku, neće ga biti godinu dana. U subotu je fešta, svi ste pozvani . Nevjerojatno je koliko me taj lik dovodio do toga da ga čisto našamaram, inače sam flegma i na jedno uho uđe, a na drugo izađe, ali s njim mislim da bi i najflegma osoba izludila. Prošli tjedan sam bio u jednom ARAPSKOM( ) restoranu( koji mi je usput i najdraži ) i pokušavao sam čovjeku objasniti da kava iz šalice i kava iz plastične čaše nije i ne može biti istoga okusa i kvalitete. Pokušavao sam objasniti da Pepsi iz plastične boce i staklene boce nije potpuno istoga okusa, isto tako niti pivo iz Q-packa i staklene boce nije potpuno istoga okusa i kvalitete, ne trebam ni pričati o tome da je malo falilo da mu zube prospem . Ali kao što rekoh, flegma sam, pa sam nekako iskulirao.Čovjek koji održava stranicu www.kavica.org poznaje kave, aparate i sve vezano, zna puno puno više o kavama i svemu, nekada pročita i blog, pa me zanima, ako pročitaš ovo, da li možeš molim te reći da li su kava iz plastične čaše i kava iz keramičke šalice potpuno istoga okusa i kvalitete?Dragi čitatelji, nije ovo nikakva plaćena reklama(da bar je ), čisto me zanima, a i ne da mi se tražiti mail ili nešto, puno fizičkog rada to zahtijeva.

Konstantno me plaše hladnoćom i zimom. A ja samo odgovorim: “gledajte ljudi, nema stadiona u Hrvatskoj gdje se nisam smrznuo kao…(nastavite)” . Pa ako sam mogao iskulirati u običnoj majici na -5 ili -10 plus opaki hladni vjetar, na 2, 3 a nerijetko i 4 sata. mislim da ću preživjeti i zimu ovdje. Inače, danas ujutro je bilo 8 stupnjeva, smrznul sam se ko… . Već sljedeći tjedan najavljuju velike vrućine, temp. do čak plus 30. Zapravo mi najteže pada hodanje od noćnog kluba do doma, mislim i da tada temp padne za 10-15 stupnjeva, kako ću po zimi izlaziti?

23.08.2011.

Danas su me zvali iz banke u kojoj sam nedavno otvorio račun, RBC(Royal Bank of Canada). Otvorio sam tzv. No Limit Bank Account koji me košta 11$ mjesečno. Prošlo je dva tjedna ili više i kao žele mi dobrodošlicu i zahvaljuju na ukazanome povjerenju što sam kod njih otvorio račun te ako imam kakvih upita ili primjedbi da slobodno iznesem. Nisam imao nikakvo pametno pitanje osim za slanje novca u inozemstvo, tj. na moj račun. To sam pitao više reda radi, jer sam već prije saznao kako stvari u vezi toga stoje. Inače RBC nudi program International Remittance, s kojim za 14$ možete poslati do 2500$ na račun u inozemstvo, sve super i sve pet, ali morate imati najmanje godinu dana otvoren račun kod njih da bi mogli koristiti taj program. Za one koji namjeravaju ostati dvije godine ili više super stvar, samo otvorite odmah račun u RBC i neka vrijeme ide.Osim toga, zanimljivost iz tog razgovora je bila da su gledali moju povijest računa i plaćanja te mi ponudili da uzmem drugu vrstu računa. Naime, iz iskustva iz Hrvatske kada ti nešto ponude iz banke obično to bude da te dodatno opeljušaju. Ovdje su mi ponudili da sa No Limit računa, koji me košta 11$ mjesečno, pređem na Day-to-Day račun, koji bi me koštao 4$ mjesečno. Razlika je što u No Limit računu imam neograničen broj transakcija mjesečno i još neke sitnice, a u Day-to-Day računu imam 15 besplatnih transakcija, preko toga mi uzimaju neku sitnu lovu. Realno, mjesečno napravim možda 5 transakcija, četri puta za izlaske i jedanput za rentu, sve ostalo karticom plaćam.Eto ljudi, samo jedan mali primjer vrhunske usluge i poštovanja prema kupcu/klijentu, u Hrvatskoj nepoznat pojam.

Svaki dan pričam sa kolegom sa posla i divim se kulturi i ljubaznosti Kanađana, što u prometu, što u uslužnim djelatnostima. Njihov način vožnje bi ih vjerojatno u Hrvatskoj već prvi tjedan poslao u bolnicu . Voze presporo, max. poštuju ograničenja, nema ubacivanja na centimetre ispred tebe, uvijek, ali baš uvijek se propusti netko tko se želi ubaciti iz neke sporedne ulice i pješaci se maksimalno poštuju. Evo baš jedna scena od maloprije, skretali smo sa raskrižja lijevo i taman je prolazio pješak preko pješačkoga, nismo ga baš uspjeli vidjet jer nam je sunce udaralo u oči pa smo u zadnji tren ipak uspjeli stati. I sad ja čekam reakciju da vidim što će gospođa ili gospodin reći, prošao je ispred nas i samo doviknuo Crosswalk, buddy, bez imalo gnjeva i ljutnje, a nije bilo nimalo bezazlena situacija. Naravno, oboje smo se smijali kad sam mu ispričao što bi nam doviknuo da smo u Hrvatskoj, još bi dobro i prošli ako bi samo doviknuo. Tu je inače najnormalnije skretati preko pune dvije žute linije na cesti sa četri trake. I svaki put kad to napravimo gledam da li ima tko iza nas i da li trubi. Svakodnevno i najnormalnije to radimo, a i svi drugi i nijednom otkad sam ovdje, nisam čuo nekoga da je zatrubio ili blicao. Dobro, legalno je, ali zamislite da se vozite Alejom Bolonje iz Zaprešića prema Zagrebu i stanete usred lijeve trake, upalite lijevi žmigavac da hoćete u restoran ili dućan koji se nalazi na suprotnoj strani, sve da je i legalno to u Hrvatskoj, mislim da 98% ljudi ne bi to sa oduševljenem prihvatilo, ja prvi(jer kaj mi on ima sad tam stajat i ubacivat se, nek nađe semafor )U dućanima, restoranima, fast foodovima najnormalnije je pitanje pozdrav Hi, how are you? ili Hi, how is going?, ako imate konstruktivan odgovor, a ne neki reda radi, lako ćete u priču. U Hrvatskoj…u Hrvatskoj je dobro i ako vam kažu dobar dan. Dobro, nije tako crno, ali nije ni “bijelo”.Na pola mjesta gdje idemo tijekom posla ulazimo bez ičijeg dopuštenja, skladišta, kuhinje, dućani, garaže radimo što hoćemo, hodamo gdje hoćemo nitko da bi ti rekao “a” ili te pogledao, totalno svi opušteni i flegma. Da uđem u Hrvatskoj u neko skladište sa auto-dijelovima i bauljam tražeći nekoga ili nešto ruku u vatru dajem da bi me se napalo “šta ja

radim ovdje? ili “koga trebam?” sa velikom dozom sumnje u to da sam ih došao pokrasti ili nešto. Ovdje ljudi za razliku od Hrvatske gledaju svoja posla, stres kao u Hrvatskoj njima je nepoznat pojam.

Ono što mi ide na živce ovdje u Edmontonu su beskućnici. Cijeli Downtown ih je pun. Vjerojatno ste čuli za onu skoro pa glavnu ulicu u Vancouveru u samom središtu grada gdje žive i obitavaju beskućnici. Isto to prema mome shvaćanju ima svaki grad u Kanadi, ni Edmonton nije izuzetak. Shvatio bih da ih ima 50-tak, ali ovdje ih ima na stotine po cijelom Downtownu. Po noći se nije nimalo lijepo šetati nekim dijelovima, još pogotovo kad pročitate u novinama da je na mjestu pored kojeg ste jučer prošli “beskućnik brutalno izboden 14 puta”.Najzanimljivije od svega kako sam pisao i prije, ovdje možete doslovno birate što ćete i koliko ćete raditi. Problem je što oni ne žele, njima je taj njihov način života dobar. Zato mi i idu na živce, druga stvar bi bila da stvarno nemaju izbora i da ih je život natjerao na to. Neki dan mi je baš ovaj kolega s kojim sam uspoređivao Kanadu i Hrvatsku u prometu rekao da je bivši dečko od njegove sestre pronađen kako spava u kartonu u Downtownu. Sad ovo pomalo zvuči nevjerojatno, ali taj “bivši dečko” bio je, i je, vlasnik dobrostojeće srednje-velike firme Chamco, ovisnik je o alkoholu i ne želi se probati izliječiti, odabrao je takav način života. Sada tu firmu vode njegovi roditelji koji ga vjerojavali ili ne posjećuju tamo gdje obitava, ali nemaju skoro nikakvog utjecaja. Zamislite to. Inače, većinu tih beskućnika čine tzv. “natives”.

Dragi ljudi, želite li kancelarijske poslove završite Oxford, Cambidge ili Sorbonnu, radite u prestižnim globalnim kompanijama par godina, skupite preporuke i dobite ćete kancelarijske poslove. Morate shvatiti da dolazite iz male, nepoznate, nerazvijene zemlje, zatucanima još poznate pod imenom Jugoslavija u veliku, razvijenu, ne baš europski educiranu zemlju, nemojte računati da ćete iz državnog ureda u Hrvatskoj sjesti u državni ured u Kanadi, želite li nešto tako, računajte na to onoga trenutka kada dobijete karticu Permanent Residenta ili Citizena. Do tada, skupljate iskustvo radeći razne poslove, usavršavajte se, upoznavajte ljude, budite marljivi, pametni i mudri i jednoga dana će vam se otvoriti bolja i lakša prilika. Ovdje ne padaju dobri poslovi s neba ili dobrim rođakom, ali s radom, trudom i strpljenjem doći će i to, zato Kanada i je jedna od najpoželjnijih zemalja za emigraciju, rad i trud se cijene, svi poslovi se cijene, nema manje vrijednog, nema omalovažavanja i ismijavanja.Ovdje za razliku od Hrvatske, iskustvo prije svega igra veeliku ulogu, kada poslodavac vidi da vi znate, želite i možete, onda će uzeti u obzir vašu diplomu, nema veze bila ona iz Veleučilišta u Šibeniku ili Cambridgea u Engleskoj. U Hrvatskoj se prvo cijeni diploma, pa tek onda iskustvo, pogledajte tko je na pravom putu, a tko na krivom…Ako vam je zaista plafon u životu raditi kao administrator ili asistent u nekom uredu, možete i to pronaći, ali mi nije jasno zašto je 90% ljudi u Hrvatskoj životni san raditi kao uredski miš, sjediti 8 i više sati i blejati u kompjuter?Neki dan gledam neki program, National Geographic, Discovery ili Travel tko će ga znati i čovjek radi takav posao da ide od hotela do hotela, grada do grada, države do države i ocjenjuje, svi putni troškovi plaćeni plus normalna plaća novinara, e to je posao iz snova ljudi, radio bih to i bez plaće, samo neka mi pokriju putne troškove, kakav mrtvi ured.

01.09.2011.

Kanada je i jeftina i skupa zemlja. Ako gledamo hrvatske plaće, prepreskupa, ali ako uzmemo kanadske, prihvatljiva. Da približim…

Zamislite da u Hrvatskoj imate plaću 3000kn, prosječnu zimsku jaknu platite 60kn, traperice Levis ili Lee Wrangler 30kn, majice na zip i s kapuljačama 20kn, kruh u dućanu 3kn, 1l mlijeka 2kn, 1kg rajčice 4kn, jednokratnu kartu za vlak ili tramvaj 2.85kn, mjesečnu pretplatu za mobitel 50kn(neograničeni pozivi i podaci 1GB), najosnovniji auto koji će vas prevesti od točke “a” do točke “b” 500kn, osiguranje za isti 200kn mjesečno itd. itd. Da je takva situacija recimo u Hrvatskoj da li biste ikada razmišljali o emigraciji?Kažu da je jednoj osobi u Edmontonu dovoljno 3000$ da živi jako jako pristojno, iznajmljivanje stana, novi auto + osiguranje, osnovne kućne potrepštine, hrana, izlasci, poneko putovanje, kupovanje gableca po restoranima ili dućanima, par puta večera ili ručak u nekom restoranu u gradu itd.

Zamislite da u Kanadi imate plaću 3000$, prosječnu zimsku jaknu platite 300$, traperice Levis ili Lee Wrangler 400$, majice na zip i s kapuljačama 150$, kruh u dućanu 4.5$, 1l mlijeka 4.5$, 1kg rajčice 3$, jednokratnu kartu za vlak ili tramvaj ili bus 9$, mjesečnu pretplatu za mobitel 100$, najosnovniji auto koji će vas prevesti od točke “a” do točke “b” 7000$, osiguranje za isti 290$ mjesečno itd. itd.

Da li ste u vezi ovoga shvatili bit tj. vidite li razliku između Hrvatske i Kanade? Vjerojatno jeste…ali eto palo mi je na pamet da približim kako stvari stoje stvari kada se zamjene hrvatska i kanadska svakodnevica.

Zaboravio sam napisat jednu dosta bitnu informaciju ako dolazite u Edmonton. Na 101 St i 80 Av imate Edmonton Bicycle Commuters, web: http://edmontonbikes.ca/services/, neproftina volonterska organizacija koja prodaje jeftino rabljene bicikle ili vam daje strgane pa si popravite sami ili uz njihovu besplatnu pomoć.

Prije koji tjedan sam tražio novi smještaj jer kuća u kojoj živim ima jako puno problema. Sagrađena je dosta davno i pojavili su se problemi sa poplavom u podrumu. Moglo bi se reći da je curilo na sve strane. Stanodavac je baš tih dana trebao kupiti kartu do Pariza, ali kako su se pojavili problemi odgodio je na mjesec dana dok ne vidi kako to može riješiti, a ako problemi budu veliki u tom slučaju će ostati. Za mene najgori mogući scenarij.Smještaj i kuća nisu loši,, nimalo, živim i koristim sve kao da sam doma, čak i hranu . Ali nije mi teško palo da probam tražiti nešto drugo, jeftinije sigurno ne, ali bliže i bolje da. Problem je što 90% stanova je trenutno preskupo, isto toliko ih nema skoro nikakav namještaj unutra, znači sve bih morao kupovati i gotovo da nijedan nema uključene sve režije u cijeni.Nije mi se ponovno tražilo da dijelim kuću s nekim koga neznam. Zato sam odmah htio otići sa ovim frendom sa Newfoundlanda, ali njegov život je rad, spavanje i oblokavanje. Ja s tim nemam problema, ali upravo zato što mu je to život problem je pouzdati se u njega, jer nije baš najodgovornija osoba. Inače je super, super kao osoba i čovjek.Hehe, neznam da li sam pričao neke dogodovštine s njim…tipa: kad smo se jednom vratili iz noćnog provoda ušao je zadnji na vrata i ostavio vrata skroz otvorena cijelu noć..nije bilo svjetla u kući kojeg nije bar jednom ostavio uključeno cijeli dan…jedanput je dofurao nekog crnca doma, tj. bio sam ja s njime i čovjek je došao sam iz Francuske, živi predaleko, pa mu je

ovaj ponudio da prespava kod nas, ja inače nemam problema ni s time, ali uobičajeno je zvati cure da prespavaju kod vas, ne muške i uobičajeno je zvati ljude koje znaš da prespavaju kod vas, a ne ljude koje znaš par sati. Kao što rekoh, ja s tim nemam problema, poprilično sam “easygoing” iliti flegma u neku ruku, ali ne trebam objašnjavat da je sutradan ovaj stanodavac imao milijun pitanja o tome svemu…da nastavim dalje, čovjek je dobio kaznu od 500$ za pišanje u nekoj sporednoj uličici, dobio je par kazni za vožnju, dobio je kaznu za prelaženje ceste na neoznačenom mjestu, ja sam tad bio s njime, ali samo sam okrenuo glavu i svojim putem od policije, a on je počeo razglabati sa istima i jbg bilo je neizbježno …pet puta ga je auto udario, u St. John’sInače, Newfoundland je kanadska verzija Irske ili Škotske, alkohol, alkohol i još alkohola. U gradu St. John na atlantskoj obali odakle je on navodno je najveća ili jedna od najvećih koncetracija pubova na jednom mjestu. Jednostavno je tamo skoro u zakonu zapisano ispijanje piva hehe. Uz to, magične gljive rastu svugdje kao najnormalnije i skoro pa su legalne. Obožavam Newfoundland Previše sam skrenuo sa teme. Poanta je zapravo bila da napišem nešto što se tiče traženja smještaja. Naime, stavio sam svoj oglas da tražim dvosoban ili trosoban stan sa namještaj i svim režijama uključenim ako je ikako moguće. Bilo je par odgovora, ali niš ozbiljno jer je bilo predaleko. Javio mi se jedan lik koji mi je ponudio da za 800$ rentam cijelu kuću sa svim režijama, jer se on zbog nafte mora seliti u USA i traži pouzdanu osobu samo da mu čuva, pazi i na koncu živi u kući na nekoliko godina, poslom je bio u USA, pa nije mogao sve osobno dogovoriti, nego mailom. Tražio me je gomilu podataka kao radi sigurnosti ovo ili ono, odgovorio sam na sve, pa sam uzvratio istom mjerom, jer moram i ja znat neke stvari o njemu. Odgovorio je sve, kako se zove, trenutna adresa, broj telefona, čime se bavi, ime firme itd.Sve se činilo lijepo i krasno, slike od kuće su bile prepredobre, iznutra i izvana. Dogovor je pao da će on staviti ključeve i sve papire od kuće u agenciju TNT, te kad ja uplatim lovu(800$), ta agencija automatski šalje ključeve i papire na moju adresu. Naravno, ja ništa ne prepuštam slučaju niti ikome slijepo vjerujem, pogotovo na internetu. Zapisao sam adresu kuće koju mi je dao(jako blizu Whyte Ave) i zaletio sam se do tamo. I kaj mislite? Naravno, nisam našao nijednu kuću koja bi sličila na onu koju mi je poslao, adresa koju mi je dao je bila na neku zgradu ili crkvu. Nisam ga htio odmah odbiti i to, nego kako sam tražio njegove podatke, ime prezime, ime firme i to. Pošaljem ja mail sa objašnjenjem na email “njegove” firme, zanimalo me da li je čovjek pod tim i tim imenom registiran kao zaposlenik u vašoj firmi?. Naravno odgovorili su da niti u Kanadi niti u USA nemaju zaposlenika sa tim imenom i prezimenom. Meni dovoljno. Cijeli dogovor je bio poprilično realan i uvjerljiv, mislim da bi većina ljudi na prvu čak i poslala novac. Čovjek se predstavljao kao neki dasa u naftnoj kompaniji, a meni šalje jako bitan mail sa gmail adrese. Izabrao je krivu osobu s kojom će pregovarat i muljat Vidite dragi ljudi, nije ni ovdje tako bezazleno…paziti se uvijek mora.

Neki dan sam se zaletio do Save on Foodsa po lubenicu oriđiđi iz doline Neretve, moš mislit . Kupio sam trešnje i sladoled koji su me koštali 50kn, 1l sladoleda i možda 500g trešanja, ne pretvarati dolare u kune Prošli tjedan je temperatura bila 27 stupnjeva, danas ujutro me fino propuhalo na onom mom dječjem biciklu, 6 stupnjeva.U subotu nisam bio vani, nego sam završio na cugi sa frendicom iz Njemačke, koja je došla mjesec dana prije mene, iz Australije, bila je i na Novom Zelandu. Pričali smo o svemu i svačemu, te zaključili da Njemačka i nije baš najsretnija zemlja za raditi. Kanada je puno puno bolja, ne zbog ponude i količine posla, nego zbog shvaćanja i obavljanja posla. Naime, u Njemačkoj samo prolaze red, rad i disciplina, dok ovdje u Kanadi ipak znaju što je smijeh i

zafrkancija. U Australiji i Novom Zeland je bila preko Working Holiday vize. Vidite kako je to lijepo kada ste netko i nešto u ekonomiji i gospodarstvu. Mi možemo biti sretni što smo uopće dobili Kanadu. Navalite ljudi dok možete.:) Pričali smo još o svemu i svačemu, razne zanimljivosti i angedote, pričala mi je i o životu u Australiji i Novom Zelandu te usporedba sa Kanadom, ali neki drugi put o tome…Poslije nje sam svratio u jedan bar, klub, pub koji obožavam, onako solo, za dušu, američki, alkoholičarski, šank piva i to U biti sam čekao frenda(ovaj s Newfoundlanda da odg. i novog roomate-a), tak da sam imao poprilično vremena. Naravno, imao sam čast birati gledati mutavi UFC(koji ovdje naprosto obožavaju i uvijek imaju neke specials uz live prijenose) ili konobara ispred mene, s lijeve strane tipični kanađani, s desne strane tipični kanađani. Smijem se i kontam u glavi ajde da vidim koliko je jedan totalno nepoznat čovjek, kanađanin, nasumično odabran zaista društven i prijateljski raspoložen. Ni pet ni šest uletim: “dakle, kaj je večeras u planu?“, ostalo je povijest i zapravo je bolje da sam držao jezik za zubima i čekao u miru nego pitao čovjeka što je planu. Naime, nemojte shvatiti baš doslovno, ali recimo da sam upoznao njegovo obiteljsko stablo od 18st. pa do danas…eto toliko ukratko o društvenosti kanađana. Mogao bih još napisati par stranica o čemu smo sve pričali, ali dosta za ovaj put, previše teksta…plus previše nestrpljivih ljudi, tako da bolje išta nego ništa

Pozdrav iz Edmontona

05.09.2011.

Ljudi dragi, da li bi mogli kada komentirate staviti neko ime, bilo što, samo da znam kome odgovaram…

Nama je u mentalitetu i duboko usađeno da stalno prigovaramo, da ne valja ovo da ne valja ono. Takav sam ja bio u Zagrebu, takav sam i ovdje . Edmonton je predosadan grad, nema se kaj vidjeti, nema se kaj raditi, nema ovo, nema ono itd. Ali nemojte mene uzeti kao reprezentativan primjerak, jer ja priznajem samo gradove ne manje od 2 milijuna stanovnika, jbg, mladost-ludost

Edmonton je odličan grad za miran obiteljski život, ali za mlađu populaciju(kao što sam ja) jednostavno i realno ima boljih i zabavnijih, dok ne dođem(o) u te bolje treba iskoristiti i uživati u svemu što ovaj grad nudi.U Zagrebu smo sretni ako nam dođe jednom, dvaput godišne globalno poznati bend ili pjevač/pjevačica. Čak i tada kada dođe ne napuni se dvorana.Da vidite da Edmonton ipak nije toliko dosadan grad i da ima jako puno događanja napisat ću samo ime bendova i pjevača koji su bili i koji dolaze u zadnja 4 mjeseca : U2, Avril Lavigne, Michael Buble, Josh Groban, Pearl Jam, Kesha, Ace of Base, Foo Fighters, Maroon 5, Kings of Leon, Flogging Molly, Los Lobos ( ) itd. Pa onda imate gomilu zanimljivih festivala, koji su eto i meni bili zanimljivi moram priznat. Prvi na kojem sam bio je Heritage Festival, 80tak zemalja predstavlja svoju hranu, običaje i kulturu. Između ostalih moglo se naći i Hrvatsku, Bosnu i Srbiju. Nama napokon prilika da napokon pojedemo nekaj z Balkana .

na koncertu je nastupio i Sandi, te je ova naredna slika uhvaćena baš uz riječi: nebo je noćas ogromno, nebo zna gdje je moje maleno, nebo je noćas krivo za sve, o da si barem ovdje ali nema teee (moš mislit , jbg, romantična sam duša, nešto kao romantica86, ali ne bu to niko shvatio, nema veze ), kakva simbolika, da bar

Naravno, ne treba pogađati da sam ja bio u onome ograđenome prostoru gdje se piju sokovi i to. Razglas i zvučnici su bili loši, ali ne toliko da se ne bi uživalo u prekrasnoj ljetnoj kišnoj večeri…da da, morala je kiša pasti.Nedugo nakon Capitala Ex, održan je još jedan festival, Fringe Festival, ovaj put na ulicama Edmontona, nešto slično kao Ces’t is d Best u Zagrebu, street art, ulični zabavljači te štandovi. Slika sa toga nema, ali također zanimljivo za pogledati ako se kad nađete u Edmontonu za vrijeme održavanja istog.

14.09.2011.

Ipak se ne budete načekali, evo tek toliko da znate kaj ima novoga…

Da, kupio sam kartu za Zagreb, vraćam se, ali samo da bih uzeo nešto što sam ostavio. Istina je da dolazim 16.12 u Zagreb, ali nije istina da će se održati informativni sastanak u Europskom domu niti će biti dočeka i svečane ceremonije, tak da nemorate dolazit Kupio sam povratnu kartu Calgary-London i London-Zagreb. Koliko me koštalo te koliko će me koštati još prijevoz od/do Calgarya, hoteli u Calgaryu i Londonu nemojte pitati. Što ima novoga…Čekao sam zeleno svjetlo od firme. Zeleno svjetlo da će mi produžiti radnu dozvolu na godinu dana. Naravno nije ništa sigurno pa ni to, ali bih se usudio reći da su šanse 85-90% da ću sljedeće godine u ovo doba biti na WORKING VIZI. Naravno, ukoliko se vratim iz Zagreba u 1mj 8)Zašto je toliko bitna ta Working viza, a ne Working Holiday? Pa zato što Working vizu možete produživati recimo više od 2g i zato što se Working Holiday dani ne ubrajaju pri apliciranju za Permanent Residenta, a Permanent Resident kartica vam nudi mogućnost izbora povratka ili ostanka, ovisno da li vaša zemlja još uvijek bude u recesiji u trenutku kada je dobijete.Eh sada onaj teži dio…ostavio sam obitelj, dobar i siguran posao, dva predivna stvorenja , jednu super simpatičnu curu, frendove, auto koji je trošio 5l na 100km, super noćni život(u usporedbi s ovdašnjim), nogomet dvaput tjedno sa super ekipom, jeftina putovanja, luda gostovanja sa Dinamom, da li vrijedi ostaviti sve to, za neku bolju, za neku svjetliju budućnost koju država Hrvatska, za cijelog mog života mladim ljudima, neće pružiti?Ne jednom sam se pitao da li mi je ovo trebalo. Pročitao sam nedavno negdje(nije bitno gdje ) ovu rečenicu/pitanje, ŽIVOT PONUDI DVA PUTA, DA LI STE SE IKADA PITALI KAKO BI BILO DA STE ODABRALI ONAJ DRUGI? .Ja se nisam to pitao, ali jesam zakaj je baš mene to snašlo i zakaj mi uglavnom ide dobro. Našao sam na raskrižju u kojem moram birati lijevo ili desno. Lijevo je Kanada, desno je Hrvatska, s obzirom da odgovora kojim putem krenuti još nemam(zapamtite ovo), pitam vas koji čitate ove moje dogodovštine(ako se takvim mogu nazvati), kaj vi mislite, koji put odabrati lijevo Kanada ili desno Hrvatska?

Ne pitam to zato što ćete utjecati na moju odluku (nećete ) nego čisto radi znatiželje, da vidim kakvi će biti odgovori.

Eto dok smišljate, pišete odgovore te međusobno raspravljate, idem se ja odmorit na par dana od pisanja. Ovaj dugački tekst me umorio

Iz Edmontona s ljubavlju

18.09.2011.

Evo me…4mj poslije…i dalje Edmonton, Kanada.

Prije toga kako su prošla, što ima novo, kako posao, život itd da napišem malo o jeziku, jer me par ljudi na mailu pitalo koliko je bitan engleski. Nemojte se brinuti ako neznate engleski kao netko tko je rođen i živi u engleskom govornom području. Najbitnije vam je da se znate sporazumijevati, a ostalo će sjesti na svoje mjesto kroz mjesec ili dva. Ja sam bio sumnjičav prema sebi i svom znanju, ali sam vrtio film ako razni kinezi, filipnci ili indijci mogu cijeli život živjet u engleskom govornom području, raditi u uslužnim djelatnostima, a pritom naučiti par riječi i vrtiti uporno svoje, nemam se kaj brinuti. Tako je i bilo. Imao sam problema sa ljudima koji pričaju prebrzo i dosta u slengu, ali evo danas 4 mjeseca poslije, stvari su više-manje na svom mjestu. Dan danas, muku mučim jedino sa indijcima i ponekim azijatom. Toliku muku mučim da sam popizdio jednom prilikom i rekao čovjeku onako smireno da li može pričat na engleskom . Da, ne ide mi na dušu, ali dogodilo se u lokalnom Subwayu. Naručio sam neki sendvič, nemam pojma koji i sad on meni nabraja koja peciva imaju, koje salate, priloge ovo ono. Uporno žvače riječi u kombinaciji sa brzinom i ja ga naravno k…a ne razumijem. Bio sam pristojan, smiren i rekao gledaj buraz, jel možeš molim te pričat na engleskom? Naravno on mene tu nije razumio ili nije htio razumjet , pa sam reko ok stani, daj mi to, to i to, i to je to. Naravno, odmah smo se sporazumjeli.Većinom sad kad idem u fast foodove odmah kažem što želim i sa čime nego da čekam da me oni pitaju. On je jedan primjer, ali ih se nađe, tako da se nemojte brinuti. Također od mojih frendova ima dosta rođaka i prijatelja koji rade, a neznaju uopće engleski. Takvi u većini rade negdje iza ili ne u uslužnim djelatnostima. Zato kažem da je bitno da znate bar malo, ostalo će doći na svoje mjesto. Nitko se nije rodio pametan i obrazovan, pa tako ni vi ni ja.E da, još jedna situacija, s kim drugim nego sa indijcima, tj. indijkom. Vozim se ja busom bezveze i vidim da sam otišao predaleko. Vratim se na obližnju stanicu, nema nikakvog rasporeda i oznaka te vidim jednu stariju(40g) indijku te si kontam ne da li ću je pitati, nego da li ću je razumjeti. Niš, složim si ja pitanje u glavi tak da odgovor može biti samo jedan. Ne sjećam se točno, ali recimo da su išla tri busa, jedan je 70, drugi je 4, a treći je 9 recimo. Meni treba ovaj broj 70. Svaki broj počinje sa različitim slovom, tak da ne bi trebao biti problem razumjeti. . Što sam je pitao ne sjećam se, ali se sjećam da sam se zahvalio i pokušao dešifrirati u glavi što mi je rekla. Naravno, ne treba ni spominjat da sam popizdio što sam je uopće išta pitao .Ja nisam rasist, poprilično sam flegma i easygoing(što bi ovdje rekli), ali recimo da indijce kao narod, njihovu kuhinju i njihovu kulturu ne mogu probaviti. Prošao sam jako puno mjesta, upoznao jako puno ljudi, recimo da od 50 indijskih mjesta gdje sam bio, 48 ima neki specifičan miris i izgleda kao smetlište. Uvijek neke pizdarije razbacane svugdje, očisti i pospremit te što će drugi reći na to, njih ne jebe. I nisam jedini koji ih ne voli, većina ljudi ih ne voli te ovdje postoji jako puno šala na njihov račun. Službeni nadimak im je “Brownies”, pa eto da znate (meri ne ići u Indiju )

Četri mjeseca Edmontona, Alberte, Kanade. Meni se čini kao da je prošlo 10g hehe. Skoro da je sve ostalo isto, radim isti posao, živim u istoj kući, izlazim svaki vikend(i mislim na P. svaki dan ). Vlasnik kuće je(hvala dragom Bogu ) otišao u Francusku na godinu dana te sam ja preuzeo odgovornost za cijelu kuću, živim sa još jednim roomateom koji je iz Ukrajine. On je u podrumu tzv. basement suite, a ja sam se preselio na main floor , uglavnom imam cijelu kuću za sebe, počeo sam sa 12$/h, od neki dan satnica mi je 14$/h. Vidite, u 3, 3 i pol mj Kanade uspio sam ono što nisam u Hrvatskoj u 4godine. Zajebite to što i koji posao radim, slično je svugdje. Ovdje je rad na cijeni i jako priznat. Ja sam već pisao da osim što mogu puno pričati i pisati, mogu puno i raditi, te se znam dobro prodati, jer cilj opravdava sredstvo. Toliko sam založio kompaniju da su me pitali imam li brata blizanca koji želi raditi Neki dan dok sam razgovarao sa glavnim managerom, rekao mi je “sve super i sve pet, kroz narednih par tjedana ću gledati tvoj rad i dodatno te nagraditi, samo nastavi tako i NEMA GRANICE”.Iskreno, nije da volim ovaj posao niti da ga želim raditi. Ali od svih ljudi koji su na Working Holiday vizi i s kojima sam pričao u Kanadi, ja sam prva osoba kojoj je poslodavac rekao da će produžiti radnu dozvolu. Imao sam ludu sreću, što je je. Ali SREĆA PRATI HRABRE, šta ne? Generalno i bez lažne skromnosti, rekao bih da mi ide za sad prilično dobro(osim u jednoj stvari ), valjda će tako i ostati(osim ovog u zagradi, valjda bu se i to promijenilo ).

Što se tiče sređivanja papira. Iskreno, nemam pojma o tome niti se previše zamaram. Ako ide ide, ako ne ne. Nisam siguran, ali procedura je takva da poslodavac šalje vaše papire LMO (Labour Market Opinion), ako oni odobre, tj. ne nađu punopravnog stanovnika Kanade koji bi mogao obavljati taj posao tada odobravaju vama i vašoj kompaniji da vas sponzorira tj. produžuje vam radnu dozvolu.

http://www.visabureau.com/canada/work-permit.aspx

Sve to uzmite sa rezervom, jer iskreno kao što rekoh, nemam pojma koja je procedura osim onog što sam čuo i pročitao. . Moja je sreća što je u Alberti teško naći ljude koji znaju (dobro) raditi taj posao.

Koji je moj plan? Nemojte se sekirati za mene. Ja imam “liniju” po kojoj idem, nekad malo skrenem sa nje, ali uglavnom sam na njoj. Bez obzira što ovdje pišem, nisam baš predvidljiva osoba

Bilo mi je dosadno te sam neki dan tražio i neke dodatne poslove. Ispunio sam aplikaciju Virgin Mobile-u da radim u nekom šoping centru vikendom kao taj neki promotor ili kako se zovu ti što prodaju mobitele na štandu. Također mi se javio Save-On-Foods da traže ljude u mojoj blizini te su mi postavili par pitanja kad mogu raditi, koliko, što itd. Sljedeći tjedan radim pon-čet od 8-21h, pružila mi se prilika za prekovremene, pa rekoh zašto ne. Postoji mogućnost da se ovaj mjesec približim brojci 3000$, ukoliko naravno odradim sve dane.A da ne bi bilo sve lijepo i krasno, neki dan sam saznao da sam propustio jednu super priliku, o kojoj ste mogli čitati negdje u početku. Možda se netko sjeća kad sam pisao da me zvala Coca-Cola? Nema veze, uglavnom vozim se prošli ili pretprošli tjedan sa kolegom po jednoj ulici i pitam ja njega “koje je ime ove ulice“, kaže on “Paersons Road“, rekoh: “kaj nije 99st?“, “nije, zakaj?“, “ma, zanima me adresa Coca Cole, frend došao iz Toronta i traži posao “, “ah, reci mu nek zaboravi, u Coca Colu nemre bilo tko upasti“, rekoh “šališ se ili?“, “ne, ne, imaju super uvjete i jako je teško dobiti posao tamo“, ja pomalo u šoku “pa zakaj mi to nisi

prije rekao, zvali su me da radim part-time?“, “ ah ,nisi pitao“. Popizdio sam jer sam ispustio super šansu za posao, još mi je on rekao da bi on odmah išao tam da može dobiti posao. Inače, radi 5g u ovoj firmi i dobiva 4000-5000$ mjesečno. Super lik…

Imao sam i dodatnih ponuda za poslove, nekakvo skladište u sjevernom dijelu, to mi je baš nudio ovaj kolega jer je radio tamo i zna šefa(poljak), nudio mi je jer sam rekao da bi htio veću lovu, a tamo bi je imao. Također, neznam da li mi je on rekao ili netko drugi, nudili su mi da radim kao onaj lik šta stoji na cesti i drži znak “SLOW” ili “STOP”, 28$ satnica. Posao nije težak fizički, koliko psihički, zamislite stajat sa znakom “STOP” u ruci na svim vremenskim uvjetima 8-10h dnevno. Ja sam radio kao promotor za Braun aparate, nekad sam znao stajati samo 2h i to na toplom i u razgovoru sa kupcima ili prodavačima, al iskreno, ne bih to više nikad radio

Eto, ljudi dao sam si malo truda, pa napisao malo konkretniji tekst

4 MJESECA KANADE…idemo dalje u nove pobjede, još jači i još luđi 8)

20.09.2011.

Nijedna životna odluka ne može biti jednostavna pa tako ni ova. Zašto bi bila…

Naime, pisao sam na početku o Coca-Coli, pisao sam neki dan o Coca-Coli…danas evo pišem opet o toj Coca-Coli. Vjerovali ili ne, kad mi je kolega prošli tjedan rekao o uvjetima i radu u Coca-Coli, nije prošlo puno da sam opet poslao resume. I eto, ko za vraga zove me danas teta Nicole:

-Hey Danijel, how are you?

-I’m very good, thanks, how are you?

-Good, thank you. I’m Nicole from Coca-Cola company, you applied for “XX” job in our company, do you work full-time or part-time?

-I work full time.

-Okay. If I may ask you. How much is your current wage?

(ovdje naravno ja igrač preuzimam rizik )-15$/h

-Okay, are you interested in working “XX job” for 16$/h and 60cents by km?

meni već sline cure, ali totalno cool i smireno -Hm…yes…I can work that, wage is not bad ( samo kaj nisam rekao “when can I start??” )

-Okay, we have part time position, are you interested in that?

-Sure, it doesn’t matter

-Okay, you will do this, that, then, there, CAR, KM etc.

Prekinuo sam je i rekao -oh, you said car and km? I haven’t car, is that a problem?

-Oh, unfortunately it is, cause for this job you need a car, but I’ll give you my number and when you get a car, call me!

-Okay…(pišem njen broj)…thank you very much Nicole

-Thank you Danijel, have a nice day!

Postoje dva ili više problema, jedan je najbitniji, najgluplji, najžalosniji i najsmiješniji možda. Naime, prvi problem je taj da mi treba auto. Dobro, to zapravo nije uopće problem, kupim auto danas i za 2h ga vozim(sad si vi mislite, “a vozačka?”…ja si mislim kog briga, imam hrvatsku ). Drugi problem bi bila lova za taj auto, fakat ne bih želio potrošiti ovo kaj sam uštedio na takvu pizdariju, auto. Treći problem je produženje radne dozvole. Ova trenutna kompanija mi nudi produženje radne dozvole i povećanje satnice svakih par mjeseci. Coca Cola mi nudi puno dinamičniji part-time posao za već sada veću satnicu, vjerojatno sa mogućnošću napredovanja, a također i produženjem radne dozvole ako se pokažem u dobrom svijetlu, također mi je puno veći plus rad u Coca Coli kao XX osoba, nego kao tam neki vindšild instalater, wtf?

A i da se ne lažemo, Coca-Cola je moja domena…maloprodaju vrtim u malom prstu…rasturam, kakve auto-šajbe

Zadnji, onaj najbitniji, najsmiješniji, najžalosniji i najgluplji je taj da sam kupio kartu za Hrvatsku u 12mj. Kao što vjerojatno znate, maloprodaja je u 12mj najjača bilo gdje u svijetu, kamoli ne u jednoj super-potrošačkoj Kanadi. Znate, nisam baš dao malu lovu da bi se dogegao do HR i natrag. Zamislite, kako bi se to odrazilo u firmi i kod šefova da im djelatnik koji hoće raditi za nas, koji želi ostati i koji želi napredovati ode na odmor u nama financijski najjačem mjesecu?

Tjedan dana poslije…danas, vrtim si u glavi koja sam ja jebena budala i zašto stvari moraju biti tako jebeno komplicirane?? Zašto mi se “ona” javila, zašto sam morao kupiti tu kartu, zašto sam morao saznati neke stvari o Coca Coli, zašto sam poslao resume, zašto me zovu već drugi put, zašto mi nude veću lovu, zašto me ovi trenutni živciraju, zašto mi ide dobro kod njih, zašto nisam izvadio internacionalnu, ZAŠTO SAM MORAO DOĆI U KANADU ( ) i milijun takvih “zašto”…

Zaboravite ono Kanada ili Hrvatska…:D…sad je Coca Cola ili ne? Plus dobrovoljno skupljanje priloga da otplatim 4 avionske karte, dvije autobusne karte, 4 noći u hotelima…

(Vjerojatno ću opet odlučiti ništa…razbijat ću si glavu zašto mi nije super, zašto mi je samo “dobro”…baš sam Hrvat)

I baš sam jebena budala, jel da?

1.10.2011.

Jesen je službeno počela, zima kuca na vrata, lišće poprima naračastu i žutu boju i lagano opada, a tek je 1.10. Ja sam i dalje ovdje, živim, radim itd. Ljudi polako počinju bježat, oni koji još nisu spremaju kofere, čuo sam neke priče o nekoj kanadskoj zimi, vidjet ćemo

Već prije sam slušao priče i čitao kako se kanadska ekonomija i gospodarstvo baziraju na imigrantima i minimalnim satnicama. Istina, ima jako puno imigranata filipinci, indijci i meksikanci prednjače, bar ovdje u Edmontonu. Po pričama ovdašnjih stanovnika gospodarstvo im se temelji na nafti i isključivo naftnoj industriji. Vjerojatno znate da je Kanada druga zemlja na svijetu po zalihama nafte. To vam je zapravo i razlog da ne pokušavate emigrirati za stalno, jer pitanje je dana kada će USA naći neke imaginarne teroriste koje tajno regrutira kanadska vlada u svrhu rušenja američke slobode i demokracije .Dobrim dijelom se može reći da gospodarstvo ima snažnu potporu filipinaca i meksikanaca, ovdje sam kao što znate 4 mjeseca, obišao sam jako jako puno auto-kuća, servisa i običnih kompanija koje nemaju veze sa autima, u četri mjeseca nisam našao ni jednog filipinca da radi nešto izvan Tim Hortonsa ili McDonaldsa, jedino ih uz ovo dvoje ima po bolnicama gdje ordiniraju kao medicinske sestre i braća. I lažem, vidio sam ih u novinama gdje reklamiraju Scotia banku, kao djelatnici iste . Ne volim ih, nikako, kao ni indijce…ne, nisam rasist.Što se tiče meksikanaca, oni su ok, znam ih i družim se sa nekolicinom. Dvojica rade u KFC, jedan nešto u vezi nafte, a cura u Abercombie&Finch, dućan sa oblekom. Pričao sam sa ovim jednim koji radi u KFC, kako je došao ovdje, kako je našao posao, zašto baš to radi i da li želi ostati. Došao je tako da je KFC stavio reklamu u Meksiku da traži djelatnike u Kanadi, on će im srediti radnu dozvolu samo da dođu raditi, plaćeni su cca 10$/h i tako najmanje tri godine ako žele ostanak u Kanadi. Ako se gleda dugoročno, super, 3g working vize, nakon toga apliciranje za PR i sloboda, a ako se gleda kratkoročno, loše, jako loše, 3g rada za minimalnu lovu(a toliki je izbor i mogućnost za bolje), ovisnost o kompaniji jer ih sponzoriraju, radno vrijeme od jutra pa do sutra ovisno gdje vas stave te šuti i radi ili povratak. Frend koji tamo radi kaže da je bolje biti rob ovdje za KFC nego se vratiti i živjeti u Meksiku, on je inače iz Monterreya.

Working Holiday viza je osmišljena kao jedna zajebancija, životno iskustvo, izazov, unapređenje engleskog itd. zato se i može ići max 2g po državi. Mi Hrvati to “zloupotrebljavamo” te dolazimo isključivo kako bi pronašli što bolje poslove sa mogučnošću ostanka. Iskreno, da je moja država Švicarska, Njemačka, Francuska, Švedska ili Finska i ja bih bio ovdje max. godinu dana te se zajebavao, provodio, mijenjao poslove, putovao i sl. Tako sam i napisao u prvom članku, tako mislim i danas, ali jedno je pričati i živjeti u Hrvatskoj, a drugo je raditi i živjeti u Kanadi.Nažalost, mi dolazimo iz trenutno najveće vukojebine u Europi u kojoj se stvari neće promijeniti na bolje ni u idućih 50g te jednostavno ne vidim perspektivu ako se vratim. Žalosno je, ali je i istinito. I najžalosnije je što ovdje bez fakulteta mogu postići stvari kakve u Hrvatskoj sa diplomom nikada ne bih!Nemojte ovo uzeti kao “aha, vidiš on kaže da je super, idem se preseliti, tamo je bolje”. Neznam kakva ste vi osoba ni što ste radili, što biste radili i što ste spremni raditi, tako da ovisi od osobe do osobe. Postoje ljudi kojima može ići triput bolje do mene, a postoje ljudi kojima može ići i triputa lošije od mene. Prije takve odluke dobro razmislite što bi i kako bi. Ono što ja mogu reći i preporučiti je da ako se ikada odlučite za Kanadu u skorašnje vrijeme, izaberite Albertu (jer lokalna vlada mi daje ogromnu lovu da reklamiram Albertu po Balkanu ), nisam još upoznao nikoga ovdje da se žali da nema love ili posla. Jedino se žalimo jedni drugima da je noćni život lošiji i da je zima brrr

Ono što vam mogu reći, Alberta je zemlja mogućnosti, sve ono što u Hrvatskoj niste imali niti možete imati, ovdje možete ostvariti, možda u godinu dana, možda za 5g, a možda za 10g, IT’S UP TO YOU!

Ajde da napišem i malo o Edmontonu nakon dugo vremena.Pisao sam jednom davno o istome i to je bilo na početku kada još nisam upoznao grad. Danas, četri mjeseca poslije mislim da smijem napisati da je to grad bez “okusa” i “mirisa”. I nekako imam dojam da se počeo razvijati/graditi tek kad sam ja došao (nije da si dajem na važnosti ). Sve više i više novih zgrada, ceste se popravljaju, rade se biciklističke staze(kojih i sad ima u pristojonom broju). Ovo bez “okusa i mirisa” uzmite sa rezervom jer sam ja odrastao na zagrebačkom betonu te mi je još u glavi miris vrućeg ljetnog asfalta, a i mlad sam još uvijek, pogledi su mi malo drugačiji. Ako vas privlači miris novca Edmonton je super grad ako imate kapital i ideju. Zapravo možda samo kapital. Ovdje i da otvorite dućan s čunga lungama uspjet ćete. Nevjerojatno, ali postoji milijun firmi koje se bave svime i svačime. Grad je prvenstveno industrijski i jako vezan za naftu. Da ćete naći neku tvornicu voća, povrća, nekakve hrane ili odjeće i obuće, teško. Gotovo da sve što nije industrijski(nafta, ulje, strojevi itd.) povezano, a dolazi u Albertu dolazi uglavnom iz BC, Ontarija i USA. Ako imate diplomu i ciljate na visoke pozicije, nemojte očekivati da ćete čim dođete naći super plaćen menadžerski posao. Ako ikada dođete i ako ikada požalite što radite nešto što je ispod vašeg obrazovanja imajte na umu da ste na Working Holiday vizi! Nekima je to loša stvar, ali za one ljude koji ne bi birali i koji bi pod svaku cijenu emigrirali, Alberta je odlična ulaznica.

Ako ne želite raditi ništa ispod vašeg obrazovanja odite na stranice kanadske vlade i tražite informacije o potpunoj emigraciji za koju vam treba puno vremena i novca. Kad to sve prođete, obavite i napravite mislim da ćete onog jutra kad se uputite na aerodrom progutati knedlu, pogotovo ako idete sa ženom i djecom. Nije da vas hoću zbedirati, ali jbg Uvjerite me u suprotno.

Nisam zaposlen i nisam radio niš previše protekli tjedan, samo su mi od prošle nedjelje misli totalno u Zagrebu, na Volovčici i jbg nemrem se skoncentrirat, članci su spremljeni ne brinite