razvojna psih_nn2014.2015._prezentacije_1.ppt

Razvojna psihologija Studij nastavničke izobrazbe

(2014./15.)

Doc. dr. sc. Eva Anđela Delale

Suvremeni psihološki pristupi

i

Razvojna psihologija 2013./2014.

Studij nastavničke naobrazbe

Doc. dr. sc. Eva Anđela Delale

Suvremeni psihološki pristupi

Psihološki pristupi ili psihološke perspektive: gledanje na teme i probleme u psihologiji.

Analiza psiholoških pojava može krenuti iz različitih perspektiva.

Svaka od njih nudi nešto drugačije tumačenje razloga zbog kojih se pojedinac ponaša kao što se ponaša, pa svaka može dati svoj doprinos našoj koncepciji cijele osobe.

Grčko slovo psi (ᴪ): kratica za psihologiju.

Atkinson i Hilgard (2007):

Biološka perspektiva Psihološka događanja nastoji povezati s aktivnošću

mozga i živčanim sustavom.

Povezuje vidljivo i vanjsko ponašanje s električnim i kemijskim događanjima u tijelu.

Istraživanja nastoje specificirati neurobiološke procese koji se nalaze u osnovici ponašanja i psihičkih procesa: primjerice depresija se objašnjava?

…abnormalnim promjenama u razini neurotransmitera

Bihevioralni pristup Watson: psihologija, da bi bila znanost, mora prikupljati

podatke koji se mogu javno obznaniti i pokazati (ponašanje je javno, svijest je privatna).

Usmjeren na podražaje i reakcije koji se mogu opažati, na vidljivo ponašanje. Ponašanje je posljedica uvjetovanja i potkrepljenja.

Bihevioralna analiza društvenog života mogla bi se usredotočiti na ljude u interakciji (socijalni podražaji), vrstu reakcija koja se prema njima pokazuje (nagrađujuće,

kažnjavajuće, neutralne), na to kako te reakcije podražavaju ili prekidaju reakciju.

Nije uzimao u obzir psihičke procese pojedinca, ne govore o psihičkim procesima koji interveniraju između podražaja i reakcije (unatoč tome na osnovu subjektivnih iskaza pojedinaca se zaključuje o njihovoj mentalnoj aktivnosti).

Kognitivni pristup Reakcija na biheviorizam.

Orijentacija na razumijevanje psihičkih procesa; mentalnih procesa poput percipiranja, pamćenja, dosjećanja, rasuđivanja, odlučivanja i rješavanja problema te njihovih odnosa s ponašanjem.

19 st.: temelji se na introspekciji Suvremena kognitivna psihologija:

pretpostavlja da samo proučavanjem mentalnih procesa možemo potpuno shvatiti što organizmi čine

mentalne procese možemo objektivno proučavati usmjeravanjem na specifična ponašanja (poput biheviorista), ali ih interpretiramo pozivajući se na mentalne procese koji su u njihovoj osnovici.

Interpretacije: analogija između uma i kompjutera: informacije se obrađuju, selekcioniraju, uspoređuju i kombiniraju s drugim ranije upamćenim podacima, transformiraju...

Psihoanalitički pristup S. Freud: psihoanalitička koncepcija ljudskog ponašanja U nekim aspektima spoj kognicije i fiziologije 19. stoljeća:

Kognitivno: zamisli o svijesti, percepciji i pamćenju Biološki: biološki utemeljeni instinkti.

Psihoanaliza: i teorija ličnosti i metoda psihoterapije Orijentacija na razumijevanje ponašanja u terminima nesvjesnih

motiva koji proizlaze iz seksualnih i agresivnih impulsa. Nesvjesni procesi, vjerovanja, strahovi i želja: iako ih osoba nije svjesna, djeluju na njezino ponašanje.

Impulsi koje roditelji ili društvo zabranjuju proizlaze iz naslijeđenih instinkata: budući da se rađamo s njima njihov utjecaj je snažan zabranama se potiskuju u nesvjesno, ali time ne nestaju mogu se manifestirati kao društveno prihvatljiva ponašanja ili

kao emocionalni problemi i simptomi mentalne bolesti to su isti temeljni instinkti koji pokreću i životinje (seks,

agresivnost) neprekidno se borimo s društvom koje ih nastoji kontrolirati.

Subjektivistički pristup Udružen sa kognitivnom psihologijom; prevladava u socijalnoj i

psihologiji ličnosti.

Orjentacija na razumijevanje ponašanja i psihičkih procesa u terminima subjektivne stvarnosti koju ljudi aktivno konstruiraju. Ljudsko ponašanje je funkcija percipiranog, a ne objektivnog svijeta.

Za razumijevanje ljudskog socijalnog ponašanja nužno je shvatiti kako osoba definira situaciju (ovisi o kulturi, osobnoj povijesti pojedinca i postojećem motivacijskom stanju).

Ljudi aktivno konstruiraju svoju subjektivnu realnost (introspekcija: samoiskazi), ali ne vide svoju subjektivnu realnost kao osobnu konstrukciju.

Naivni realizam: ljudi vlastite konstruirane subjektivne realnosti smatraju vjernim izrazom objektivnog svijeta.

Introspekcija; samoiskazi sustavno opažanje prosudbi i ponašanja

Upišite odgovarajući broj na crtu:

1. Biološka perspektiva

2. Bihevioralna perspektiva

3. Kognitivna perspektiva

4. Psihoanalitička perspektiva

5. Subjektivistička perspektiva

____Orijentacija na razumijevanje neurobioloških procesa koji su u osnovi ponašanja i psihičkih procesa.

____Orijentacija na razumijevanje vidljivog

ponašanja, čiji se nastanak tumači uvjetovanjem i potkrepljivanjem.

____Orijentacija na razumijevanje ponašanja

i psihičkih procesa u terminima subjektivne stvarnosti koju ljudi aktivno konstruiraju.

____Orijentacija na razumijevanje ponašanja

u terminima nesvjesnih motiva.

____ Orijentacija na razumijevanje psihičkih procesa poput percipiranja, osjećanja, rasuđivanja, odlučivanja i rješavanja problema te njihovih odnosa s ponašanjem.

Razvojna psihologija


Aristotelova periodizacija razvoja: tri stadija

Jean Jacques Rousseau (1712 – 1778): otac moderne teorije odgoja.

Djeca drugačija od odraslih: imaju vlastiti način gledanja, razmišljanja i osjećanja.

Četiri glavna razdoblja u razvoju i kako djeca doživljavaju svijet preko osjetila

Čovjek po svojoj prirodi dobar, kazna je prirodna posljedica lošeg vladanja.


Začeci prave znanstvene psihologije:

Opažanje djece znanstvenika: Darwin (1872) i Preyer (1888), Holl (1846 – 1924).

Testiranje i norme: Alfred Binet,…

Razvojna psihologija se razvila iz psihologije djece i mladih u posljednjih nekoliko desetljeća.

Danas: čovjek se razvija cijelog života i razvojna psihologija proučava sva razdoblja od početka do smrti.


Grana psihologije posvećena istraživanju promjena u ponašanju i sposobnostima tijekom razvoja

Razvojna psihologija proučava tjelesne, intelektualne i emocionalne promjene kroz sva razdoblja čovjekova života

Na razvoj također utječu širi činitelji, npr. kulturalna pripadnost, socijalno nasljeđe.

PERIODIZACIJA čovjekova psihičkog razvojaRAZDOBLJE ČOVJEKOVA PRIBLIŽNO TRAJANJEPSIHIČKOG RAZVOJA

Prenatalno razdoblje od začeća do rođenja Novorođenče od rođenja, 0 -1mj. Dojenče 1 mj.-18.mj. Rano djetinjstvo 18 mj. do kraja 3. god Predškolska dob 4 - 6/7 god. Školska dob srednje djetinjstvo Pubertet 12 -15 god Adolescencija 15 - 20 Rana odrasla dob 20 - 40 Srednja (zrela) odrasla dob40 - 65 Kasna zrela dob (starost) >65

PERIODIZACIJA čovjekova psihičkog razvoja

Tri vrste uzročnih faktora koji objašnjavaju razvoj (Lacković-Grgin i Ćubela Adorić, 2005):

Dobno normativni: povezani s dobi

Normativno-povijesni: opći događaji ili obrasci događanja unutar određenog vremena ili kulture

Nenormativni životni događaji: individualna životna povijest

Opasnost u objašnjavanju razvoja pomoću nenormativnih životnih događaja: da se svaka promjena ponašanj nakon nekog životnog događanja shvati kao razvojna promjena.

Razvojne promjene: one promjene koje bitno i na duži rok mijenjaju kvalitetu funkcioniranja

Tri područja razvoja

Biosocijalni razvoj (tjelesni razvoj, Strasen, 1994.)

prisutnost socijalnih činitelja ovisan o genetskim osnovama, prehrani i brizi za zdravlje. Biološki utjecaji za koje smo ranije mislili da djeluju samostalno surađuju s okolinskim činiteljima i kroz zajedničko djelovanje određuju učinak.

Tri područja razvoja

Kognitivni razvoj ovisan o razvoju mentalnih procesa. Način na koji razmišljamo i znanje koje imamo rukovodi našim ponašanjem.

Psihosocijalni razvoj je povezan s emocionalnim razvojem, razvojem ličnosti i socijalnim razvojem.

Teorije u razvojnoj psihologiji (Vasta, Haith i Miller, 2005):

Tri glavne orijentacije objašnjenja ljudskog razvoja:

kognitivističko razvojni model

pristup okoline i učenja

etološki pristup, istraživanje razvoja s evolucijskog gledišta.


Kognitivističko- razvojne teorije

Ističe utjecaj znanja na percepciju. Način na koji dijete percipira svijet određen je stupnjem njegova razvoja (Piaget). Pristup obrade informacija usmjeren je na način na koji se ulazni podaci preobražavaju za vrijeme dok ih mozak obrađuje.


Teorije o utjecaju okoline i učenja

Naglašavaju ulogu iskustva

Iz odvojenih ulaznih osjetnih podataka stvaraju se sve detaljnije i složenije percepcije.


Etološka teorija

Manji naglasak na iskustvo

Vjeruju da čak i sasvim mala djeca osjetne podatke percipiraju cjelovito, a ne kao odvojene djeliće podataka iz različitih osjetila.

Razvoj se očituje u povećanju osjetljivosti na strukturu ulaznih informacija, kao i na promjenjivost/nepromjenjivost svojstava.

Ekološki pristup

Ekološki pristup:

o Više nego na urođene predispozicije, pristup istraživanju razvoja koji se usredotočuje na pojedinca u njegovom okolinskom kontekstu (Bronfenbrenner, 1979; Berry, 1995)

• Dijete i okolina neprekidno utječu jedno na drugo na dvosmjeran ili transakcijski način

Ekološki pristup

Ekološki pristup Mikrosustav

o Najbliži djetetu

Mezosustav:

o Obitelj, vrtić, škola

o Međusobni odnosi između djetetovih mikrosustava: odnosi roditelja s učiteljicom, odnosi djetetove braće i sestara,…

Egzosustav:

o Šira obitelj, susjedstvo, radno mjesto, zdravstveni sustav,…

o Socijalni sustav koji može utjecati na djecu, ali u kojem ona neposredno ne sudjeluju: masovni mediji, radno mjesto, lokalna vlast i socijalne usluge zajednice, školsko vijeće…koji će se odraziti na dijete

Makrosustav

o Zakonodavstvo, tradicija, kultura i subkultura u kojoj dijete živi

o Utječe na dijete kroz sustav vjerovanja, vrijednosti, stavove

o Stabilniji je od drugih sustava, ali se i mijenja s razvojem društva

Problemi razvojne psihologijeJe li ljudska priroda oblikovana prirodom ili okolinom?

Za razumijevanje tijeka razvoja i zakonitosti razvoja potrebno je uzeti u obzir:

• genetsku osnovu za rast i razvoj

• djelovanje okoline koja oblikuje razvoj kroz sva životna razdoblja.

Rasprava o prirodi nasuprot odgoju je osnovni problem razvojne psihologije: bavi se time u kojoj su mjeri ponašanje i razvoj rezultat nasljeđa/bioloških/prirodnih činitelja; odnosno okolinskih/iskustvenih činitelja.

Je li ljudska priroda oblikovana prirodom ili okolinom?

Rasprava o utjecaju nasljeđa ili okoline: jesu li ljudske sposobnosti naslijeđene ili stečene iskustvom?

Dolaze na svijet sa zalihom znanja i shvaćanja realnosti? Djelovanje bioloških procesa (nasljeđa, moždanih procesa) na mišljenje, osjećanje i ponašanje?

Znanje se stječe iskustvom i interakcijama sa svijetom?

Važno je kako se ti prirodni i okolinski utjecaji kombiniraju

Zajedničko djelovanje nasljeđa i okoline

Organizam je rezultat epigenetičkog razvoja geni imaju samo početnu ulogu, a podvrgnut je mnogim

drugim utjecajima Epigenetika je znanstvena disciplina u biologiji, odnosno

genetici, koja proučava nasljedne promjene u ekspresiji gena koje nisu uzrokovane promjenom u DNK nizu

Slijed i rezultat razvoja određen je slučajnošću međusobnih utjecaja događaja koji se pojavljuju unutar i izvan organizma.

Veliki dio ponašanja i osobina nije posljedica ni vanjskih (obiteljskih) niti genskih razvojnih preduvjeta, nego posljedica nenormativnih faktora (traumatski doživljaj, bolesti, preseljenje).

Utjecaji obitelji (Čudina-Obradović i Obradović, 2006)1. Pasivna povezanost: pasivno prenošenje roditeljskih gena

Roditeljski geni utječu na nasljeđe djeteta , ali ne i na njegovu okolinu

Utjecaji obitelji

2. Reaktivna povezanost nasljeđa i okolineInterakcija genskog nasljeđa i okoline, okolina drugačije reagira na pojedince različitih naslijeđenih osobina i različite osjetljivosti

Utjecaji obitelji

3. Aktivna povezanost nasljeđa i okoline

Djetetovi geni utječu na dijete; dijete aktivno traži i bira aspekte i svojstva okoline za koje je najviše osjetljivo i koji su najpoticajniji za razvoj sposobnosti za koje ima genetske predispozicije

Utjecaji obitelji

Nasljeđe ima veći utjecaj na djetetov razvoj u odraslijoj dobi djeteta jer se smanjuje utjecaj roditelja na stvaranje okoline, a povećava aktivno traženje i formiranje vlastitih razvojnih uvjeta

Osim gena svakog roditelja i poticajne okoline koju roditelji stvaraju u skladu s biološkim i materijalnim mogućnostima, roditelji utječu na djetetovo ponašanje procesima socijalizacije: nagradama, kaznama, modeliranjem…

Procesi iz društvene okoline utječu međusobno, svaka promjena u jednom potiče promjenu u drugim slojevima…

Utjecaj obitelji na biološki razvoj djeteta

Mozak tek rođenog djeteta pripremljen je za iskustvo, što znači da su za razvoj njegovih dijelova potrebni specifični doživljaji, utjecaji okoline.

U procesu razvoja, neuroni odgovaraju na stimulaciju iz okoline međusobnim povezivanjem – stvaraju se poveznice izmešu živčanih stanica (neurona).

Niti kojima se neuroni povezuju (dendriti) stvaraju složene živčane puteve. Ako se stanica mozga opetovano izlaže stimulaciji jednakog obilježja, poveznice postaju deblje. Ako se podražaj ne ponavlja, poveznice se stanjuju i ubrzo nestaju, “sasuše” se.

Konačni učinak je gusta mreža neuralnih puteva koji nastaju kao posljedica fizioloških procesa podstaknutih stimulacijom i učenjem.

Ovaj se proces naziva sinaptogeneza i određuje kako se pojedine poveznice između neurona organiziraju u neuronsku mrežu, čime se određuje i njihovo funkcioniranje.

…

Važno je osigurati djetetu brojne pozitivne socijalne prilike i mogućnosti učenja, kako bi sinapse koje su njima podražene ostale trajno.

Osigurati odgovarajuće podražaje u pravo vrijeme. Za neke razvojne procese postoje kritični periodi – vrijeme

kada se odvijaju. Stimulacije izvan ovih razdoblja nisu niti izdaleka tako učinkovite ako u vrijeme kada se promjene događaju podražaji izostanu

Kritični periodi: uski “prozori” vremena za vrijeme kojih je određeni dio tijela najosjetljiviji na odsustvo podražaja ili na utjecaj iz okoline.

Osjetljiva razdoblja: dulji periodi vremena u kojima se vještine nalaze pod specifičnim utjecajima.

Utjecaj obitelji na biološki razvoj djeteta

Utjecaj obitelji na tjelesno zdravlje

Prehrana: povezanost između kvalitete prehrane i rasta. Pothranjenost: utječe na misaone procese, naročito štetna u trudnoći i ranijim godinama života jer se tada mozak najbrže razvija.

Anoreksija, težak poremećaj hranjenja koji se obično ustanovljuje kod djevojaka u adolescenciji a obuhvaća pretjeran gubitak težine, što je posljedica izgladnjivanja.

Bulimija: poremećaj prekomjernog uzimanja hrane i povremenog «čišćenja» putem namjernog izazivanja povraćanja ili sredstava za pospješivanje probave.

Razvoj u kontekstu: društveni sloj, kultura i siromaštvo; Poremećaji u tjelesnom rastu; Zlostavljanje i psihička trauma; Generacijske razlike

Utjecaji obitelji

Istraživanje naslijeđenih osobina često ovisi o prilikama za učenje, o ponašanju roditelja

Rizična obitelj Zdrava i poticajna obitelj Utjecaj obiteljske strukture i procesa Utjecaj jednoroditeljske obitelji Utjecaj ekonomske moći Utjecaj obiteljskog stresa na razvoj djece Utjecaj odnosa roditelja i djeteta na razvoj djece

Utjecaji obitelji

U osnovi svih roditeljskih postupaka su odgojni ciljevi i vrijednosti roditelja, tj. jasno određeni razvojni rezultati koje oni žele postići

Roditeljski stil utječe na rezultate neizravno: utječe na prihvaćanje roditeljskih utjecaja, na djetetovu spremnost da bude socijalizirano, na prihvaćanje roditeljskih konkretnih aktivnosti i postupaka

Utjecaji roditelja ovise odgoju, izvan-obiteljskoj sredini i širem kontekstu u kojem žive djeca i obitelj.

Model roditeljskog ponašanja Diane Baumrind (1971) uz prilagodbu Macoby i Martina (1983)

toplo(prihvaćanje)

autonomijakontrola

hladno(odbijanje)

Autoritativan roditelj

Osigurava toplu i podržavajuću kućnu atmosferu

Djetetu postavlja visoka očekivanja i standarde ponašanja

Dosljedno provodi kućna pravila Objašnjava zašto su neka pravila prihvatljiva,

a neka ne Uključuje djecu u donošenje odluka u obitelji

Autoritaran roditelj

Pruža manje emocionalne topline od autoritativnih roditelja

Djetetu postavlja visoka očekivanja i standarde ponašanja

Postavlja pravila ponašanja bez obzira na djetove potrebe

Očekuje poslušno pridržavanje pravilima bez pogovora i postavljanja pitanja

Dozvoljava malo razmjene u odnosima roditelja i djeteta

Permisivan/popuštajući roditelj

Osigurava toplu i podržavajuću kućnu atmosferu Djetetu postavlja samo nekoliko očekivanja i

standarda ponašanja Rijetko reagira na neprimjereno ponašanje Često omogućava djetetu odlučivanje (primjerice

vezano uz jedenje, odlazak na spavanje,..)

Neuključen/zapuštajući roditelj

Djetetu pruža vrlo malo, odnosno gotovo ništa emocionalne podrške

Djetetu postavlja svega nekoliko očekivanja i standarda ponašanja

Pokazuje mali interes za život svog djeteta Čini se preplavljen vlastitim problemima

Socijalizacija i suvremeno roditeljstvo

Pojam autoritativnog roditeljstva dominira udžbenicima i istraživanjima kao najčešća konceptualizacija optimalnog roditeljskog ponašanja (Čudina-Obradović i Obradović, 2006)

Autoritativno roditeljstvo u brojnim istraživanjima pokazuje povezanost s najboljom prilagodbom djece i adolescenata (Baumrind, 1991)

Integrativni model roditeljstva, njegovih odrednica i posljedica (Belsky, 1984; Brofenbrenner, 1979; Martin i Colbert, 1997.; Stevenson-Hinde, 1998; van Bakel i Riksen-Walraven, 2002)

prema Čudina-Obradović i Obradović, 2006:243

Obilježja roditelja

· Osobnost i rod · Emocionalna zrelost i

psihološko zdravlje · Inteligencija i obrazovanje · Stavovi · Znanje

Obiteljski širi i društveni kontekst

· Socijalna mreža · Radno okruženje · Bračni odnosi · Obiteljska struktura · Socioekonomski status · Kultura

Obilježja djeteta · Temperament · Spol · Sposobnosti · Dob

Roditeljstvo

· Subjektivni doživljaj roditeljstva · Roditeljski odgojni stil · Roditeljske vrijednosti, aktivnosti i postupci

Razvoj odrasle osobe

· Emocionalna sigurnost/samoregulacija

· Samostalnost i nezavisnost · Društvena kompetencija · Kognitivna zrelost · Školska uspješnost · Profesionalna uspješnost

Razvoj djeteta

· Promjena važnosti ciljeva i vrijednosti

· Prilagodba na višestrukost uloga · Prilagodba na nove obiteljske odnose · Prilagodba na djetetove razvojne

potrebe


roditeljima je dana primarna odgovornost za socijalizaciju vlastite djece, što se odnosi na ohrabrivanje djece da usvoje vrijednosti društva i usmjeravanje njihovog optimalnog socijalnog i emocionalnog razvoja (Grusec i Ungerer, 2003)

istodobno taj kontekst omogućuje roditelju vlastiti rast i razvoj (Martin i Colbert, 1997)

Socijalizacija: proces u kojem pojedinac usvaja sustav vrijednosti agensa socijalizacije (obitelji, društva)

Procesi kojima se standardi određenog društva prenose s jedne generacije na sljedeću (Schaffer, 2003)

Ukupnost promjena u ponašanju pojedinca koje nastaju zbog djelovanja agensa socijalizacije


Tradicionalno: jednosmjeran proces u kojem poticaji za promjenom i pridržavanjem pravila dolaze izvan pojedinca

Proučavanjem interakcija novorođenčadi i dojenčadi i njihovih primarnih skrbnika stvoren je novi pogled na socijalizaciju, koji se naziva modelom uzajamnosti (Schaffer, 2003)

Sommer (1998): primjerenije novom pogledu na dijete kao na socijalnog aktera bilo shvaćanje socijalizacije kao dvosmjernog procesa u kojem se dijete razvija u odnosima s roditeljima, ali i svim ostalim značajnim osobama

Model Poimanje

djeteta

Roditeljsko ponašanje

Fokus istraživanja

„Laissez-fair“

Prethodno oblikovano

Ostaviti ga da se samo razvija

Razvojne norme

Modeliranje gline

PasivnoOblikovanje ponašanja i

uvježbavanje

Učinci nagrada i kazni

Konflikt Antisocijalno DiscipliniranjeKonflikt roditelja

i djeteta

Uzajamnost

SudionikOsjetljivost i

responzivnost

Reciprocitet u socijalnim

interakcijama

Promjene u razumijevanju djeteta, uloge roditelja i prirode socijalizacije

Schaffer, 2003:233


Model uzajamnosti prepoznaje dijete kao aktivnog sudionika u vlastitom socijalnom razvoju i naglašava međuovisnost roditelja i djeteta u mnogim socijalnim situacijama. Na djecu se više ne gleda kao na pasivne objekte odgoja odraslih, već se ona prepoznaju kao subjekti vlastitog života i razvoja (Schaffer, 1996)


nova shvaćanja prirode djece i roditeljstva

”budući čovjek” osoba sa svojim sadašnjim životom, potrebama, željama; aktivno i kreativno biće; stvara dječju kulturu i istovremeno doprinosi društvu odraslih

od roditelja se očekuje da se prilagode novom položaju djeteta u društvu; poštovanje djetetove osobnosti i subjektiviteta

djeca su prepoznata kao nositelji ljudskih prava čije ostvarenje jamči država. Roditeljstvo izlazi iz sfere privatnosti prelazi u sferu javnosti.


Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta počiva na: uvažavanju i poštivanju djeteta te omogućavanju njegovog osnaživanja i utjecaja

promjene u shvaćanju roditeljske uloge, koje obilježava pomak s roditeljskog autoriteta na roditeljske odgovornosti

Kako bi djelovao u skladu s razvojnim potrebama djeteta, najvažnije odgovornosti roditelja su:

Zadovoljiti djetetove osnovne potrebe • Osiguravanje dječjih tjelesnih potreba i primjerene brige o

zdravlju Osigurati sigurnost

• Osiguravanje primjerene zaštite djeteta od povrede i opasnosti

Pružiti emocionalnu toplinu• Osiguranje zadovoljavanja dječjih emocionalnih potreba,

davanje djetetu osjećaja posebne važnosti i pozitivan osjećaj vlastitog identiteta

Prikladno poticati i stimulirati učenje i razvoj• Promoviranje učenja djeteta, dječjeg intelektualnog razvoja i

socijalnih iskustava djeteta Usmjeravati i postavljati granice

• Omogućavanje djetetu da regulira vlastite emocije i ponašanje Osigurati stabilnost

• Osiguravanje dovoljno stabilnog obiteljskog okruženja(Aldgate i sur., 2006)

Roditeljske odgovornosti

Hoffman (1977): tri skupine odgojnih postupaka:

Pokazivanje moći - naredbe, prijetnje, tjelesna silao Djeca kojima roditelji prvenstveno objašnjavaju moralna pravila na

najvišem stupnju moralnog razvoja (Ne želim drugima činiti loše).

Uskraćivanje ljubavi - verbalno neodobravanje, ismijavanje i uskraćivanje nježnosti

o Uskraćivanje Ijubavi dovodi djecu na nešto nižu razinu (Ne želim biti loš, odbačen).

lndukcija - objašnjava i naglašava zahtjeve situacije i štetne posljedice djetetovog ponašanja za samo dijete, roditelja ili druge osobe.

o Pokazivanje moći podržava najniže oblike moralnog rasuđivanja (U pravu je jači).

Korektivni roditeljski odgojni postupci (Delale, 2009)

Alternative kažnjavanju (nagrađivanje djeteta, objašnjavanje/podučavanje, nadzor)

Pohvaliti dijete nakon što je konačno prestalo s neprimjerenim ponašanjem

Dati novac ili druge stvari nakon što je prestalo s neprimjerenim ponašanjem

Objasniti pravila kako biste spriječili ponavljanje neprimjerenog ponašanja

Pokazati ili demonstrirati djetetu kako napraviti nešto na pravilan način

Reći djetetu da ga promatrate i pazite što je napravilo Provjeriti ponašanje djeteta kako biste ga uočili radi li nešto

dobro/loše

Čvrsta roditeljska kontrola dovodi do dobro prilagođenih adolescenata?! problematična operacionalizacija konstrukta

roditeljskog nadzora koji implicira roditeljsku aktivnost kontrole (Stattin i Kerr, 2000)

Važno je roditeljsko znanje o svakodnevnim aktivnostima i životu djeteta, povezano je s nizom mjera adolescentske prilagodbe

komunikacija roditelja i djeteta puno korisnija aktivnost od praćenja i kontrole (Kerr i Stattin, 2000).

Rad s roditeljima

Poticati sustavan rad s roditeljima predškolske i školske dobi

Sadržaji su dobrovoljni pa im pristupaju i imaju koristi od njih visoko motivirani roditelji- u manjini

Učitelji i nastavnici imaju dobra metodička znanja, ali nisu educirani za rad s roditeljima i promjene koje se uvode u sustav

Edukacija stručnih suradnika: stručnjaci nisu obučeni za rad s roditeljima: edukacija za stručnjake u vrtićima, školama, Centrima za socijalnu skrb nije sustavna

Uvođenje kolegija iz područja roditeljstva

Podržati projekte, inicijative NGOa, publikacije koje promiču roditeljstvo

Roditelji kontroliraju STVARI…

NE djecu!

ALI, imaju snažan utjecaj na njih.

PRIVRŽENOST

PRIVRŽENOST = osobita, dugotrajna emocionalna veza koja se razvije između dvije osobe (Ainsworth i sur., 1978)

Ponašanja privrženosti imaju za cilj povećati blizinu s potencijalnim skrbnikom i potaknuti njegovu ili njezinu reakciju, dijete želi doći i ostati blizu osobe kojoj je privrženo, osobito kada su pod utjecajem stresa (uplašena, bolesna, umorna…)

John Bowlby (1969, 1988) tumačio privrženost kao adaptivni sustav ponašanja koji se razvio kako bi povećao djetetove izglede za preživljavanje

PRIVRŽENOST

Kako majke i djeca razvijaju snažan emocionalni odnos koji obilježava dojenačku dob i rano djetinjstvo?

Najranije interakcije majke i djeteta Razvoj afektivnog sustava: središte uzajamne regulacije dijete-

skrbnik-važan je za socijalni odnos koji se uspostavlja

Frued: majka najčešće hrani dijete: stvaranje privrženosti Privrženost objektima koji pružaju oralno zadovoljenje

Erikson: prva godina života: povjerenje-nepovjerenje Osjetljivost roditelja na potrebe djeteta i spremno reagiranje na

zahtjeve djece doprinosi razvoju osjećaja povjerenja

Teorije učenja: hrana je nužna za održavanje života pa dijete postaje privrženo majci zbog povezivanja hrane s majkom? Hrana je snažno potkrepljenje?

PRIVRŽENOST

• Harry Harlow: kakvu ima ulogu hranjenje u razvoju privrženosti?

• Osim hranjenja: mogućnost maženja s majkom?

• Harry Harlow i R. Zimmerman (1959) : eksperiment s mladunčadi rhezus majmuna

• Odvojeni od majke

• Tijekom 6 mjeseci hranjeni iz bočice: zamjenska majka: surogat majke od drva i žice. Jedna prekrivena mekim frotirom, druga žičana.

• ZV: ljubav mladunčadi prema majkama operacionalizirana kroz dvije mjere:

• Količina vremena provedena uz zamjensku majku

• Koliku sigurnost koju pruža u situacijama kada je mladunče preplašeno

PRIVRŽENOST

Harry Harlow i R. Zimmerman (1959) : eksperiment s mladunčadi rhezus majmuna

Rezultati:

•17, 18 h dnevno na frotirskoj majci

•1h na žičanoj, bez obzira na kojoj je bila bočica s hranom.

•U stresnim situacijama (uplašeni) dosljedno biraju frotirsku majku, preferiraju udobnost.

•Hranjenje nije najvažnija odrednica privrženosti nego mogućnost hvatanja i priljubljivanja uz majku.

Kasnije:

•Ponašanje majmuna koje je odgojila zamjenska majka kasnije u životu je čudno i neadekvatno: stereotipna ponašanja (ljuljanje naprijed-nazad, agresivno ponašanje: prekomjerna i neprimjereno usmjerena)

•„Majke bez majki”: indiferentno ili zlostavljačko ponašanje

Sigurna i nesigurna privrženost(Ainsworth, 1983)

Kada dijete otkrije da je jasno komuniciranje negativnih osjećanja i stanja roditelju/primarnoj figuri privrženosti uspješno u izazivanju reakcija, ono će razviti sigurnu privrženost

Kada dijete ustanovi da komuniciranje negativnih osjećaja i stanja dovodi do odbijanja od roditelja/ primarne figure ili konflikta s njom, uči ili inhibirati ili prenaglašavati negativna osjećanja ili stanja: nesigurna privrženost

Ainsworth i Witting, 1969.

Najupotrebljavanija metoda za procjenu jačine i kvalitete odnosa privrženosti: ispitivanje u nepoznatoj situaciji

Opažanje djetetovih reakcija na niz strukturiranih epizoda koje uključuju majku i nepoznatu osobu 8 epizoda

jednosmjerno staklo: epizode odvajanja od skrbnika, bilježenje reakcija

Tri obrasca reakcija: B: sigurna privrženost: istraživanje u prisustvu, uzmemirenost kad ode,

veselje kad se vrati 65% djece

A: anksiozno-izbjegavajuća: mala uznemirenost pri odvajanju, a kad se vrati izbjegavaju je: 25% djece

C: anksiozno opiruća: znaci uznemirenosti, posebno tijekom odvajanja, olakšanje i ljutnja po povratku: 10% djece

Psihoanalitičke i psihosocijalne

teorije

doc. dr. sc. Eva Anđela Delale

Psihoanalitičke teorije Važan doprinos psihoanalitičkog modela sastoji se u opisu faza psihoseksualnog razvoja od rođenja do odrasle dobi. Objasnite pet faza psihoseksualnog razvoja. Objasnite povezanost libida i psihoseksualnog razvoja.

Čime još osim biološki Freud objašnjava razvoj?

Struktura ličnosti: koje su tri bazične komponente ličnosti u Freudovoj psihoanalitičkoj teoriji i na što se odnose?


Psihosocijalne teorije

Erikson: povezan s psihoanalitičarima

Proširio Freud-ovu teoriju ističući važnost psihosocijalnih vidova razvoja nakon ranog djetinjstva

Veća pozornost socijalnom kontekstu razvoja ličnosti



Psihoseksualni i psihosocijalni rast i razvoj odvijaju je zajedno

Razvoj odvija cijelog života

Razvoj se odvija tijekom osam stadija

Sadrži specifične krize koje treba razriješiti, u svakom od stadija osoba ima neki psihosocijalni zadatak kojeg mora savladati



Kriza je isto što i životna prekretnica, razdoblje ranjivosti, ali i velikih potencijala.

Na takvim prekretnicama možemo razriješiti svoje unutrašnje sukobe; svladati ili ne savladati razvojni zadatak.

Život je u velikoj mjeri rezultat izbora koje činimo u tim fazama.

U svakoj životnoj fazi suočavamo se sa zadatkom uspostave ravnoteže između sebe i svijeta u kome živimo


Stadij Psihosocijalna krizaUspostavljanje:

Važni socijalni odnosi

Povoljan rezultat razvoja

1. Prva godina života

temeljnog povjerenja ili nepovjerenja

majka povjerenjesigurnostoptimizam, NADA

2. Druga i treća godina života

autonomije ili sumnje u sebe

roditelji osjećaj samoutjecajnostiVOLJA

3. Od četvrte do šeste godine

inicijative ili krivnje obitelj cilj, usmjerenost, inicijativnost, SVRHA

4. Od šeste godine do puberteta

produktivnosti ili inferiornosti

škola, susjedstvo KOMPETENCIJA u intelektualnim, socijalnim i tjelesnim vještinama

5. Adolescencija identiteta ili konfuzije identiteta

vršnjacimodeli

cjelovita i jasna samospoznaja,VJERNOST

6. Rana odraslost intimnosti ili izolacije partneri prijateljstvo, seks

sposobnost uspostavljanja trajnih veza, LJUBAV

7. Srednja dob plodnosti ili stagnacije podjela dužnosti u kućanstvu

BRIGA ZA DRUGE, za obitelj i buduće generacije

8. Starost integriteta ili očajanja čovječanstvo zadovoljstvo proživljenim, spremnost za suočavanje sa smrću, MUDROST

Intelektualni (kognitivni)

razvojTeorija spoznajnog ili kognitivnog razvoja

djece: J. Piaget

Piaget Ideje o strukturi i funkcioniranju inteligencije preuzeo je iz biologije; dva osnovna

biološka načela, organizacije i adaptacije

Temeljna organizacija se očituje u kognitivnim strukturama koje dijete stvara tijekom razvoja

Kognitivni razvoj se odvija kroz bezbrojne prilagodbe: pokušaje asimilacije i akomodacije

Prednosti metode: Promatranje u prirodnim uvjetima

Longitudinalno praćenje

Nedostaci: uzorak!

Razvijajući se djeca stvaraju kvalitativno različite strukture koje postepeno omogućavaju bolje razumijevanje svijeta

Te kvalitativno različite strukture su stupnjevi.

Važniji od dobi je slijed, red kojim se izmjenjuju pojedini stupnjevi; dob se uzima kao grubi prosjek

Dijeli razvoj na četiri stupnja ili razdoblja:

Teorija spoznajnog ili kognitivnog razvoja djece: J. Piaget Senzomotorički razvoj (0-2) Osjetilni podaci, manipuliranje predmetima i stvarima Bezuvjetni refleksi, uvjetni refleksi Razvijanje shema o postojanosti predmeta (permanentnost

objekta) Egocentrično-predoperacionalno razdoblje (2-7)

predpojmovno razdoblje misaonog razvoja: crno-bijelo kategoriziranje

razdoblje intuitivnog mišljenja (formiraju se pojmovi: apstrakcija i generalizacija) Razdoblje konkretnih operacija (7-11)

Sustavno i logičko mišljenje o konkretnim pojavama. Uzročno- posljedično, trajnost predmeta, uživljavanje u

gledišta drugih, socijalna komparacija Razdoblje formalnih operacija (11-15)

Usvajanje logičkih operacija s apstrakcijama i simbolima

Šest senzomotoričkih stupnjevaStupanj

1. Uvježbavanje refleksa 0-1

2. Razvoj shema 1-4

3. Otkrivanje postupaka 4-8

4. Namjerno ponašanje 8-12

5. Novost i istraživanje 12-18

6. Mentalno predočavanje 18-24

Tablica 8-2, Vasta, str 263

Stupanj1. Faza refleksne aktivnosti

2. Primarne cirkularne reakcije

3. Faza sekundarnih cirkularnih reakcija

4. Faza koordinacije sekundarnih shema

5. Faza tercijarnih cirkularnih reakcija

6. Simboličke shemate

Uvod u razvojnu psihologiju, EADelale, 2013_2014, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Ograničenja predoperacijske misli: konzervacija

Conservation of Substance Two identical balls of clay

One is deformed

“Do the two pieces have the same amount of clay?”

Conservation of Number Two identical rows of

pennies

One row is rearranged

“Do the two rows have the same number of pennies?”

Ograničenja predoperacijske misli: konzervacija

Kritika Piaget-ove teorije

Faze ne završavaju jasno u određenom trenutku kako je Piaget predvidio

Djeca razumiju više od onog što je predvidio Kognitivni razvoj ovisi o djetetovom

obrazovanju i kulturi u kojoj živi Piaget je precijenio kognitivne sposobnosti

mnogih odraslih

Moralni razvoj

Kohlberova teorija moralnog razvoja (L. Kohlberg)

Pretkonvencionalni ili predmoralni razvoj: izbjegavanje kazne ili drugih negativnih posljedica; postizanje nagrade

Konvencionalni stupanj moralnog razvoja: ponašanje dobrog dječaka/curice ponašanje prema propisima, pravilima ili konvencijama

(najveća faza i za mnoge odrasle) Postkonvencionalni stupanj moralnog razvoja

prihvaćanje ideja o jednakim pravima na temelju implicitnog ili eksplicitnog društvenog dogovora

pridržavanje univerzalnih etičkih načela kojih se pridržavaju čak i kad je to na njihovu štetu.

Razumijevanje opredjeljenja u moralnim dilemama omogućuje intelektualna razvijenost.

Literatura:

Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga d.d.

Lacković-Grgin, K. (2006). Psihologija adolescencije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Lacković-Grgin, K. i Ćubela Adorić, V. (2005). Odabrane teme iz psihologije odraslih. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Smith, E.E., Nolen-Hoeksema, S., Frederickson, B.L., Loftus, G.R., Bem i D.J. i Maren,

S. (2007). Atkinson/Hilgard Uvod u psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Vasta, R., Haith, M.M. i Miller, S.A. (2005). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Documents

razvojna psih_nn2014.2015._prezentacije_1.ppt