Ško

lsk

i li

st S

red

nje

Šk

ole

Zva

ne

Čr

nje

br

oj

3. /

ožu

jak

201

0.

Šmrc-šmrcDok ovaj, treći, broj ne

budem imala u rukama neću vjerovati da smo uspjeli u njegovoj realizaciji. Nikako na „zelenu granu“ s uvjetima rada! Da nismo uživali naklonost prof. Price i mogućnost ilegalnog boravka u knjižnici…ništa od projekta zvanog „Črnjak“ br. 3. Stoga nije nikakvo čudo da smo termin tiskanja stalno morali prolongirati, a zbog neaktualnosti i članke mijenjati.

Treba još reći da s ovim brojem redakciju „napušta“ većina njenih članova koja je dio Črnjakove osnivačke ekipe (vidi foto na zadnjoj stranici). Nerado se od njih opraštam i kažem: “Šmrc-šmrc” jer su bili vrlo kreativni i svake hvale vrijedni.

Da li sam u pravu – prosudite sami prelistavajući ove stranice.

Do sljedećeg broja – s novom novinarskom ekipom pozdrav od urednice.

Črnjak - br.3 / ožujak 2010.

Nakladnik: Srerdnja škola Zvane ČrnjeAdresa: Carduccijeva 16

52210 RovinjEmail: crnjak.sl@gmail.comNaklada: 100 primjeraka

Glavna urednica: Irena Hrkač, prof.Tehnički urednik: Zlatko DamijanićFotograf: Neven Matas

UREDNIŠTvo:Christina AndrićMarko BarbančićDiana DidovićMarija JukićMarija KepićMatea LacmanovićNeven MatasPetar Mohorovićvjekoslav MoscatelloKorana StuparNikola Štokovićvanesa vujičić

Impressum

SadržajIz školskih klupa

Nedostaje mi miris kroasana................3

Pero u ruci, mašta u krvi.......................4

Naši kreativci...................................6

Kvantni fizičar i poeta.........................9

Gdje izlazi rovinjska mladež...............12

Gdje smo bili. što smo radili

Škola ljudskih prava.........................14

Kada želite više i odete dalje!...............15

Putovanja

Graz............................................19

Malta...........................................20

Filmski kutak

Quentin Tarantino............................22

Avatar...........................................24

Iz zbornice

Renesansa - to je ono pravo..................26

Sportski kutak

Ekstremni sportovi..........................28

Nogometom ispraćeno 1. polugodište....29

otvorena knjiga

Dan Brown.....................................30

Herta Muller...................................31

Misteriji današnjice

Simboli.........................................32

Neću šutjeti o...

Korupcija.......................................34

Razonoda.............................................37

Črnjakova ekipa odlazi i kaže.....................39

3

K ako su se ljetni praznici bližili kraju, sve mi je jasnije bilo da ćemo uistinu bitke srednje škole voditi na tlima osnovne. Za nas srednjoškolce ovo je, moglo bi se reći, bio korak unazad kad smo 7. rujna prošle godine zakoračili kroz vrata ove škole. Naše drage prinove, prvaši, su se naivno ponadali da su se napokon riješili osnovne škole, kad gle iznenađenja, stigla je vijest da se ponovno vraćaju u nju što ih je bacilo u tešku depresiju. Međutim, neki su se poradovali što će kroz srednju školu moći koračati poznatim teritorijem i za neke je, pa tako i za mene, ovo bio pravi povratak u djetinjstvo.

Trebalo mi je vremena dok se ne priviknem, bolje reći, prisjetim kako izgleda osnovna škola. Sve se činilo tako malenim naspram stare škole, pogotovo ove stepenice koje za razliku od onih naših nisu zahtjevale puno energije za uspinjanje. vjerujem da je svima nama ipak trebalo malo više da se priviknemo na one čudne mirise koji su nas svakog školskog dana dočekivali u školskom holu. Gotovo svi smo posumnjali na onu veliku zlatnu kutiju koja je nedvojbeno bila izvor... nečega. Na sreću, ponedjeljkom mirisa nije bilo vjerojatno jer se škola preko vikenda dala ukrotiti i prozračiti i omogućila nam da punim plućima svježeg zraka ušetamo u novi školski tjedan. Što se tiče učionica ,mnogima je zasmetalo što će stalno boraviti u istoj učionici jer su im petminutne pauze bile prilika da se sretnu i porazgovaraju s prijateljima na hodnicima, a ovako smo bili stacionirani samo na jednom mjestu. Drugima je pak ovo bila prilika da se napokon odmore od

silnog seljakanja od učionice

do učionice i maratonskog uspinjanja stepenicama.

Pošto smo ovdje boravili kao gosti, trebali smo biti prilično oprezni da ne oštetimo školsku imovinu, iako su neki učenici velikodušno htjeli pokazati svoje crtačke sposobnosti i “poljepšati” plakate i klupe domorodaca zbog čega su poduzete oštre sankcije. Sve u svemu, uspjevali smo održavati ravnotežu između naših poriva i zakona. Naš je razred bio blagoslovljen zbog toga što smo imali klimu. Međutim, to je izazvalo pomutnju u našem razredu uzrokovanu brojnim svađama o tome tko će sjediti pod klimom jer im je prevruće,a tko što dalje jer im je prehladno, što je naposlijetku dovelo do razmještanja klupa i pretvaranje učionice u labirint. Pitam se je li klima bila blagoslov ili kletva.

Nadalje, zbog renoviranja naše prevoljene gradske i nedostupnosti naše školske knjižnice, muku smo mučili s nabavkom knjiga kako bismo se mogli uvući u svijet lektira. Ukoliko nam se nije dalo ispunjavati razne formulare i prolaziti kroz razne procedure samo kako

Nedostaje mi miris kroasana

napisao: Petar Mohorović

4

bismo se približili prostorima Istragrafike koja nam je ljubazno prepustila mjesto za naše knjige, uvijek smo se mogli osloniti na našu profesoricu iz hrvatskog jezika koja bi nam donijela potrebne knjige. U drugu ruku,mnogima je to značilo donekle oslobođenje od čitanja lektire koje će se dovesti na naplatu na državnoj maturi.

Kako smo primorani dolaziti samo u popodnevnoj smjeni i to cijelo polugodište što je većinu nas prilično zasmetalo jer mnogi su trebali žrtvovati treninge ili bilo koje druge slobodne aktivnosti kako bi stigli zadovoljiti školske zahtjeve. Nije bilo moguće stići sve, pogotovo ne u razdoblju borbi s ispitima, koji se nekim čudom nisu htjeli sami ispisati i s profesorima koji su nam s osmjehom na licu urezivali jedinice u imenik. Nije baš tako lako biti u školi do 19 i 30, a zatim doma mrtvi umorni prisiliti se na učenje dok ne zaspimo u sitnim noćnim satima kako bismo se kasnije ustali iz topline kreveta te krenuli na tjelesni. Zasigurno nam nije ginuo manjak sna što se ne odnosi na one koji su “Još samo pet minuta...” pretvorili u nekoliko sati. Ako se tako nastavi, nadam se da će profesori imati barem malo razumjevanja i pokušati nam olakšati život a ne još ga više otežati.

Bilo kako bilo, kraj školse godine je sve bliže, a točan dan povratka u našu dobru, staru / novu školu još uvijek lebdi u zraku.

N ije bilo teško naći umjetničke duše u našoj školi. ovog puta, piknuli smo njih dvoje, točnije Petra i Hidaetu. Razlog tomu je što oni pišu vlastite priče, pjesme, pa čak i romane. Zasad, svatko od vas ima privilegiju zaviriti u njihovo stvaralaštvo, a ponajprije u njihova srca kroz kratke intervjue. Tko zna, možda se jednog dana ispostavi da je rubrika piknula na nove Nobelovce, jer su ma dobrom putu.

PETAR MoHoRovIć - Novo PoJAČANJE NovINARSKoJ GRUPI

Učenik 3.a razreda opće gimnazije. otvoren i pristupačan. Petar kaže da njegovoj glavi nikad dosta maštanja. Razlog zbog čega su olovka i komad papira važniji od mobitela, u ovom slučaju.

Za početak, kako se osjećaš kao novi član novinarske grupe? Kako ti je sa nama?

osjećam se jako dobro. Zasad me nitko nije pretrpao poslom, što ne znači da neće, valjda se zbog toga ugodno osjećam kao dio grupe. smijeh

Iz školskih klupa

Pero u ruci, mašta u krvi

Črnjak i budan

sanja o povratku u

obnovljene prostore

5

Reci nam, kako si se zainteresirao za pisanje?

Još u osnovnoj školi, profesorica iz hrvatskog nam je davala da pišemo dnevnike. Ustvari, to je bilo više naše nabacivanje ideja i maštarija. Kako sam svako malo popunjavao svoj dnevnik, počeo sam povezivati i slagati ideje u priče.

Koja je glavna tematika tvojih priča?Glavna poveznica likova je prijateljstvo. Moglo bi se reći da je prijateljstvo glavna tema oko koje se sve odvija i vrti. Likovi žive u izmišljenom svijetu fantazije oslanjajući se jedni na druge kad je najteže.

Što te inspirira? Najčešće glazba. Kada dođem do

dijela u kojem treba nešto opisati, pustim si neku laganiju melodiju kako bi opisi imali slobodu, a kad slijedi tok radnje onda slušam nekakvu bržu pjesmu, i pišem.

S čime poistovjećuješ likove i radnju?

Poistovjećujem ih sa svakodnevicom koja je daleko od savršene. Svijet kakav bi trebao biti, po mom mišljenju, ostvarujem kroz likove i događaje u svojim fabulama.

Evo sad ide jedno klasično pitanje: Najdraža knjiga?

od Michaela Endea “Priča bez kraja”. odlična knjiga, napisana je baš po mom guštu!

HIDAETA KENJAR - SITNA, ALI DINAMITNA

ona ide u prvi razred ekonomske škole. Za sebe kaže da je sasvim obična. vrijeme za pisanje joj služi kao odmor nakon napornog

dana u školi, a pisanje je jedan od najboljih prijatelja njezinog odrastanja.

Za početak, reci nam kada si se i kako susrela s pisanjem?

osnovna škola i profesorica hrvatskog. Stvarno nas je poticala na pisanje. Meni je od početka dobro išlo, što je rezultat svih pjesama, priča i romana koje sam napisala.

Ima li nešto posebno što potiče ideje i inspiraciju za kreiranje priča u tvom slučaju?

Ustvari, mene svašta inspirira. Jednostavno ideje dođu i ja pišem.

Kakve su tematike tvoje priče? S čime poistovjećuješ radnju?

Poistovjećujem ju sa svakodnevicom koja me okružuje, teme su realne, a glavni lik može biti djevojka iz susjedstva, na primjer, sa životom punim stvarnih zbivanja i životnih teškoća.

Koja ti je najdraža knjiga?Hmm…. “Mi djeca s kolodvora Zoo”,

od Christiane F. Nevjerojatna životna priča, a toliko je stvarna i istinita da to čovjek ne može pojmiti. Mislim, grozno je što droga čini ovisnicima, a grozno je, s druge strane, jer misliš: “Ma, toga nema ovdje!”, a zapravo ti je toliko blizu da se bojiš razmišljati o tome. Ljudi se danas bave nevažnim stvarima, i ne vide zlo koje je stvarno. Jednostavno ne vide.

Kako bi se opisala u par riječi?Pa… jako sam društvena i otvorena.

volim biti s prijateljima i zabavljati se.

Osim pisanja, što te još veseli?Definitivno, pisanje zauzima prvo

mjesto što se tiče hobija, uz to pjevam i sviram harmoniku.

napisala: Christina Andrić

6

J ednom jako, jako davno,prije tek treptaj

oka, bliže nego što se čini postojao je mali

svijet kojem nije bilo kraja. Njime su vladale

tri princeze, stare koliko i mlade, lijepe koliko

i divne,poznate svima pod imenom Magija,

Znatiželja i Tuga. Prva je, kao najstarija,

vladala Magija. Zvala se Magija, ne zato što

je koristila magiju, već zato jer je ovaj svijet

činila čarobnim. U njezino doba stvorila su se

mnoga velika kraljevstva, u ovom malenom

svijetu bez kraja. Stvorili su se gradovi koji su

se protezali čak preko mora, dosezali nebu pod

oblake. Međutim, Magija je mogla vladati samo

onda kada su ljudi čvrsto u nju vjerovali. Ljudi

su je voljeli jer je bila dobra vladarica, ovog

malenog svijeta bez kraja. U njezino doba ljudi

su uživali u mnogim blagostanjima, vladao je

mir. Svi su ljudi, koji su tada živjeli, bili veliki

mudraci. odmah uz svoju sestru Magiju vladala

je Znatiželja. ona se nije zvala tako zato jer

je bila znatiželjna, već zato što je ljude činila

znatiželjnima. Međutim, ona je mogla vladati

samo dok je Magija vladala,ni prije, ni kasnije.

Ljudi su tada ostvarili svoja najveća otkrića,

ustrajno su istraživali daleka prostranstva njima

tada još uvijek nepoznata. vjerovanje u magiju

činilo ih je znatiželjnima. Sve je bilo savršeno.

Godine su prolazile krhka i lako kvarljiva

ljudska srca nažalost podlegla su kušnji poroka.

Ljudi, pogotovo odrasli, sve su manje vjerovali

u Magiju i težili za svojom vladavinom. Sve su

više postajali pohlepni i željni moći stoga su

započinjali brojne ratove samo kako bi dokazali

da su dovoljno odrasli i zreli da ne trebaju

Magiju. ona, slomljenog srca, više nije mogla

vladati, a uz nju niti Znatiželja. Zajedno su

se povukle u najudaljeniji kutak ovog malenog

svijeta bez kraja. Sva je čarolija nestala,

predivna zelena priroda, bujne i guste šume,

zelene i cvjetne livade pretvarale su se u kamen

iz kojeg su rasle željezne zgrade. Sladak i svjež

zrak nestao je u smradu dima.

Tada je zavladala Tuga, omražena među

sestrama. Tuga se nije nazivala Tuga jer je bila

tužna, već zato što je ljude činila tužnima. Tanka

je granica između tuge i razočarenja, stoga su

ljudi postajali razočarani u ovaj svijet. Tanka je

granica između razočarenja i ljutnje. Stoga su

se ljudi, tužni, razočarani i ljuti na sebe i druge,

počeli zatvarati u sebe. Taj maleni svijet bez

kraja bio je na rubu propasti.

Međutim, rođena je još jedna sestra,

najmlađa princeza po imenu vjera. ona je

trebala vratiti vjeru u Magiju i uspostaviti mir i

ljepotu ovog malenog svijeta bez kraja, ali ljudi

su toliko postali hladni da je to bilo nemoguće.

vjera je shvatila da sve ipak nije beznadno.

veliku je nadu i spas vidjela samo u djeci koja

su još uvijek čvrsto vjerovala u Magiju i koliko

je god ovaj svijet bio grozan, oni su još uvijek

vidjeli ljepotu u njemu. Četiri su princeze

polako starjele i prije svoje smrti, kako ih ljudi

ne bi zaboravili, Magija se pretvorila u najljepšu

ružu koja svojom ljepotom privači svakoga.

Znatiželja u tulipan koji se znatiželjno otvara

prema nebesima. Tuga se pretvorila u visibabu

koja nosi svu težinu ovoga svijeta.

vjera se, međutim, nije pretvorila u

cvijet. ona je naime postala klica, sjeme koje

Maleni svijet bez kraja

Sljedeće dvije priče dokaz su Hidaetine i Petrove kreativnosi i predanosti pisanju, a prava su poslastica i za sve ljubitelje kratke priče. Zaviri te i vi u njihov

“Maleni svijet bez kraja” i “Vrijeme ljubavi”, pa recite da nismo u pravu!

7

je usađeno u srce svakog novorođenča. Kako

dijete raste, raste i ona i zbog toga svako dijete

vjeruje u magiju i čaroliju što ih čini odveć

znatiželjnima. U svakom zlu vide neko dobro,

u svakoj nesreći izlaz iz nje. Ali, vremenom,

ljudsko srce postaje sve mračnije i hladnije i

klica vjere polako se počne sušiti i naposlijetku

iščezne.

Zbog toga ljudi kad odrastu više ne vjeruju

ni u magiju ni u čaroliju što ih čini hladnima

i tužnima. Postaju prazni. Neki ju ipak uspiju

zadržati tokom cijelog svog života i ti ljudi su

zaista zauvijek poput djeteta.

ovaj maleni svijet bez kraja nije nestao.

Ako ga želite vidjeti samo pogledajte u oči

djeteta i ugledati ćete svu magiju ovoga svijeta.

Zato nemojte nikome govoriti da je djetinjast

i da odraste, jer u svakom postoji vjera koju

vi tim činom ubijate. Pustite da svako dijete

mašta i da vjeruje, dok može.

napisao: Petar Mohorović

P uno puta u životu se dogodi da pravu

snagu ljubavi shvatimo tek kada je u potpunosti

izgubimo. Neki sretnici shvate njenu veličinu

i snagu na vrijeme pa je prihvate s obje ruke

i prepuste joj se. Manje sretni je propuste i

provedu mnogo vremena žaleći za propuštenim.

Pesimisti joj ne vjeruju. Ali, ima i onih trenutaka

kada vrijeme čini čuda za ljubav. Ne vjerujete

mi? Pa, ljubav mi je ispričala sljedeću priču, a

na vama je da odlučite hoćete li joj vjerovati

ili ne! Jednom, jako, jako davno postojao je

jedan otok na kojemu su živjeli svi osjećaji:

Sreća, Tuga, Znanje, Taština i svi ostali,

uključujući i Ljubav.Jednog dana su saznali da

će otočić potonuti. Ljubav je željela ostati do

zadnjeg trenutka, vjerna i odana svom otočiću.

No, kada je otočić gotovo nestao, odlučila je

potražiti pomoć. Bogatstvo je upravo prolazilo

kraj nje u velikom, luksuznom brodu, kad

ga je ljubav zapitala može li ju povesti sa

sobom. Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo

da ne može jer nema mjesta za nju, obzirom

da mu je brod ispunjen srebrnjacima. Ljubav

je odlučila za pomoć zatražiti Taštinu, koja je

upravo prolazila pored nje u prelijepom, malom

brodiću.„Taštino, molim te, pomozi mi! Povedi

me sa sobom, molim te”, zavapila je Ljubav.

Na što joj je Taština odgovorila: „ Ne mogu ti

pomoći. Ljubavi, sva si mokra i mogla bi uništiti

moj brodić!”. Tuga je bila u blizini i Ljubav se

odlučila njoj obratiti:„ Molim te, pomozi mi!!

Povedi me sa sobom!!”.„oh...Ljubavi! Tako sam

tužna i želim biti sama!”, odvrati joj Tuga i

odjedri sama dalje. Sreća je također prolazila

kraj Ljubavi, no, kako je bila presretna, nije

čula njezin poziv u pomoć. odjednom se začuo

glas, niotkud: „ Dođi Ljubavi! Ja ću ti pomoći!”.

Bio je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushićena

i presretna, zaboravila pitati ime. Kada su stigli

na kopno, starac je pošao svojim putem, prije

nego ga je Ljubav mogla pitati tko je. Znajući

koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju,

mudrom starcu za pomoć otkrivanja identiteta

dobrog starca koji joj je pomogao. Znanje joj

je odgovorilo: „ vrijeme!”. Ljubav je zastala u

čudu i pitala zašto joj je vrijeme pomoglo, na

što se Znanje nasmiješilo i odgovorilo: „Zato

što samo vrijeme može shvatiti koliko je velika

i snažna Prava Ljubav!”

Vrijeme ljubavi

napisala: Hidaeta Kenjar

8

O vaj članak je svojevrsna kritika našoj školi, upravi, profesorima, ali i učenicima, stoga, ukoliko ne podnosite kritike – okrenite stranicu.

Naša škola je tužna priča po pitanju glazbe i glazbenog izražavanja. Na to ćete reći: „Ali mi imamo zbor!“. Istina, zbor je tu, ali marljivi članovi imaju priliku nastupiti samo par puta godišnje. Što je sa školskim bendom? Što je s individuama koji imaju talent, no ne mogu ga ostvariti? oni će ostati prikriveni tijekom srednjoškolskog obrazovanja, a na fakultet će otići s nadom da će ih netko primjetiti. Učini li vam se, dragi čitatelji, da previše fantaziram, pogledajte oŠ Jurja Dobrile u Rovinju, koja je izdvojila novac,vrijeme i prostor za školski bend, omogućila učenicima da se prihvate gitare i razvijaju svoj talent.

oŠ vladimira Nazora svake godine organizira „Nazorov mikrofon“, glazbeno natjecanje za učenike koji se ne boje otpjevati nešto pred svojim kolegama i nastavnicima. Na kraju svake školske godine, „Nazorovci“ se okupe i pjevaju svoju školsku himnu „Ne zaboravite nas“.

David Matuzović (2.a), vesna Juranović (3.c) i valentina Kutinjač (3.a), danas učenici naše škole, bili su pobjednci na Nazorovom mikrofonu. Na pitanje kako se osjećaju u našoj školi s obzirom na nedostatak glazbenih manifestacija odgovaraju:

David: „Danas pjevam puno manje i u našoj školi mi nedostaje to što ne mogu nastaviti pjevati. Mislim da bi mi školski bend ili nešto slično dosta pomoglo što se tiče pjevanja.“

vesna: „Bezveze je što naša škola nema svoj bend, jer imamo dosta učenika koji su glazbeno nadareni, ne samo u pjevanju, već i u sviranju...Ali većini se ne da dolazit na te izvannastvane aktivnosti, tako da i kad bi osnovali školski bend - ne bi bilo nešto od toga.“

Mauro Milli, danas uspješan student arhitekture, nekadašnji učenik SŠ Zvane Črnje svjedočio je kratkoročnom osnivanju školskog benda. Na pitanje kako je funkcionirao taj bend, odgovara : „Prostor za probe nismo ni u snu tražili, ali sjećam se da sam daaaavnih dana s prvim bendom imao probe u potkrovlju SŠ E.Kumičića. Znali su nas cenzurirati zbog neprikladnih pjesama (Atomsko Sklonište – Žuti Kišobran) ili preglasne glazbe (System of a Down – Toxicity). Nemaju u našoj školi baš ‘uho’ za glazbu. Profesori glazbenog bi

trebali malo više s učenicima raditi na tome, a ne samo na teoriji.“

Za kraj vam ostavljam citat jednog filozofa koji je ipak znao malo više o životu od nas „običnih smrtnika“.

„BEZ GLAZBE, ŽIvoT BI BIo PoGREŠKA.“, Friedrich Wilhelm Nietzsche

Svi pjevaju, ja ne čujem

napisala: Matea Lacmanović

9

Kako biste ukratko opisali sebe?Božji sluga, Hrvat, prirodoznanstvenik,

kvantni (meta)fizičar, poet i glazbenik, skijaš...

Na kojim projektima trenutačno radite?

Uz projekte koji okupiraju moju profesionalnu stvarnost, kao što su kolosalna supravodljivost nanotehnoloških umjetnih materijala, zelena energetika i bolja civilizacija posvuda te novi uvidi u kvantnu fiziku i metafiziku, intenzivno radim na onome što je možda najvažnije za pokretanje brige za ovaj naš planet, a to je dizanje svijesti u Hrvatskoj i planetarno.

Može li znanost objasniti/jesu li moguće vjerske dogme poput uskrsnuća ili reinkarnacije? Ima li po Vašem mišljenju (ako postoji) duša masu, odnosno energiju?

To je zasad svakako izvan znanosti, budući da dušu mi ne znamo/ne možemo izmjeriti što znači da je nematerijalna i ne-energetska u striktnom sadašnjem sustavu fizike.

Međutim, ako tako nazvana duša predstavlja i energetski entitet, primjerice, u infracrvenom području, onda ćemo je kad-tad izmjeriti, no to svejedno nije kategorija sadašnje fizike.

Može li prilagodba na zelenu energetiku teći relativno jednolično u cijelomu svijetu? Je li Hrvatska spremna na to?

Prilagodba je neminovna i evidentna jer pritisak je prevelik. veći sustavi i zemlje zbog velike odgovornosti kreću uvijek ranije pa ih polako slijede svi, neki svojevoljno neki pod prisilom, jer ipak je to velik novac koji je u igri u naftno-ugljeno-nuklearnim lobijima. Hrvatska će definitivno ući u onaj krug zemalja koje će sustav jednostavno prisiliti na promjene kako u energetici tako i u mnogim drugim područjima što je sada jasno vidljivo iz medija. ostali svijet se bolje snalazi, ali ovisi od zemlje do zemlje

Hoće li sa ulaskom u EU Hrvatska moći početi stvarati kapaci-tete za proizvodnju i afirmiranje intelektualaca?

Hrvatska i sada „proizvodi“ intelektu-alce i to jako kvalitetne intelektualce koji rade svugdje po svijetu te su priznati kao jedni od boljih. Stoga, afirmacija i integracija naših ljudi u EU i nije upitna. ono što je ključno i jako važno za razvoj Hrvatske jest koliko tih intelektualaca

Kvantni fizičar i poeta

Davor Pavuna - naš stalni gost!

Dobro raspoložen i susretljiv otkrio nam je u razgovoru nakon predavanja da svira jazz, rado skija, vjeruje u vanzemaljce i ...

Kod nas u gostima...

10

ostaje u Hrvatskoj te koliko ih je stvarno afirmirano u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je vrlo lako biti afirmiran kada već uspiješ u cijelom svijetu, ali ono što moramo razviti je sustav prepoznavanja i integracije naših mozgova za napredak Hrvatske. To je prioritet!

U znanosti i znanstvenim krugovima navodno prevladavaju ateisti, agnostici ili „kulturni vjernici“. Možete li reći zašto je to tako?

Stoga što u Europi od Francuske revolucije dominira materijalistički redukcionizam koji je u početku smatrao materiju realnom, iako je materija jedino dinamički „smrznuta“ energija koja ovisi i o valnoj duljini itd. Danas mi znamo da je kvantna fizika puno finija i ne-lokalna te da je sve u sprezi i u međudjelovanju, odnosno sve je JEDNo. Ni većina mojih kolega to još ne shvaća, ali tako je uvijek bilo: to ide postupno. I vjerovati u sebe apstraktno je mnogim realistima pa opet kada vjerujete tada i ostvarujete.

Budućnost globalizacije i smjerovi u koje nas ista vodi?

Ta je imperijalistička globalizacija propast i ne postoji alternativa nego zaustaviti je i uvesti nekakav ‘’holistički socijalni sustav’’ - sve za zajednicu i čovjeka.

Moramo zaživjeti bolju samoodrživu civilizaciju jer ostanemo li majmuni-konzumatori nećemo nikako preživjeti kada nas bude 10 milijardi, što će se uskoro dogoditi. To je život ili smrt!

Glavne razlike u djelovanju između EU, SAD-a i Kine?

Kinezi su ogromni, imaju disciplinu, imaju brojne talente te silne financije, a pritom su i ambiciozni. Europska unija ima puno administracije, birokracije i filozofije, ali i najbolje obrazovane ljude. Amerikanci su odlično organizirani, brzi,

pragmatični, imaju odličan PR i zasad još uvijek dominiraju svima nama u znanosti i tehnologiji.

Postoje li vanzemaljci, po vama?Sasvim sigurno : 100%.Pa ne možete imati sve te galaktike i

planete samo ‘’kao pejzaž’’. :-)Kapitalizam ili komunizam?Napredak društva ne može ići unazad.

Svi ljudi nisu isti i ne mogu biti, a to je bila osnova komunizma i taj pristup potpu-no je poremetio mjerila društva. S druge strane balon možete napuhavati samo do njegovih limita, nakon čega se cijeli su-stav raspada što se svako toliko događa s kapitalističkim sustavom. Komunizam je već davno diskreditiran, a komunizam je već u visokoj fazi razvoja i prelazi pola-ko na neki oblik blage forme kapitalizma koji je, da ga tako nazovem, holističko-dinamički socijalizam. Švicarska je dosta blizu tome: čista, s dragim Bogom, jasna i eksplicitna u Ustavu te čestitim ljudima koji imaju red, rad i disciplinu i vjeruju u sebe i naciju.

Smisao Života, za vas?LJUBAv i MIR posvuda.Poruka za kraj upućena učenicima

naše škole?USPoREđIvATI SE S DRUGIMA

ILUZoRNo JE JER NISMo SvI ISTI, SToGA JE JAKo BITNo PoSTAvITI SI vISoKU MoRALNU NoRMU I, KAKo UvIJEK KAŽEM, BUDITE ČESTITI, ISKRENI, RADIŠNI I JEDNoSTAvNo - SvoJI.

napisao: Nikola Štoković

11

O prošlogodišnjoj maturantici Martini Pinezić pisali smo prošle godine kao dvostrukoj pobjednici na državnim natjecanjima iz talijanskog jezika i iz knjigovodstva. Zahvaljujući tim njenim izvanrednim uspjesima prošle godine smo bili PRvACI, a ove godine ćemo biti DoMAćINI NA DRŽAvNoM NATJECANJU IZ KNJIGovoDSTvA S BILANCIRANJEM.

28. i 29. travnja ove godine ugostit ćemo tridesetak učenika - natjecatelja i njihove mentore. Natjecanje će biti održano u prostorijama rovinjskog MMC-a s početkom u 11h. U školskoj knjižnici održavat će se okrugli stol i radionice za 22 mentora koji dolaze kao pratnja i potpora svojim učenicima. osim tog radnog dijela sudionici natjecanja moći će se družiti i opustiti ne samo u večernjim satima, nego i na izletu brodom po Rovinjskom akvatoriju koji će za njih biti organiziran.

Hotel valdaliso pobrinut će se za ugodan smještaj svih učenika i mentora za dva dana koliko traje kompletan program natjecanja. Naravno, osim ugodnih domaćina moramo ostati konkurenti, a da ove godine imamo šansu dokazati se u obrani naslova državnih prvaka, pobrinuti će se učenica Antea Dusman iz 4.c razreda. Želimo joj, kao i svim ostalim natjecateljima, dobar provod i što bolji uspjeh!

N ije tajna, a ne morate ni biti skeptik da zamijetite da je zima u Rovinju prepuna nijansi sive dosade, p o g o t o v o imajući na umu mlađu p o p u l a c i j u . Ulicama hara tek pokoji urbani zombi ili lešinar, od događanja ni d, a kafići su dupkom puni, do 11 sati. ovo

je mrtav grad, reanimiran tek ljeti, da bi ga u vegetaciju ponovno bacili simboličnim zatvaranjem Monvija – popularnog, 30-ak godina starog zabavnog centra, čijim rušenjem iz gradske skupštine prijete već godinama. No dobro, na svojim štakama još stoji, a budući da konkurencije na ovim skromnim prostorima nema, dedica Monvi alfa je i omega Rovinjskog nightlife-a (ako to možemo tako nazvati). Mnogi će se složiti da situacija nije bajna, no istovremeno i naglasiti da od ove godine imamo i zimski revisiting ljeta u obliku kluba Shakakhe, koji se nalazi tik, pogodili ste, izvan grada. Nije ni to loše, rekli bi neki, no zasigurno nije za svakoga, a učiniti jedno mjesto epicentrom svega loša je ideja. Da ima mjesta za alternativu ponuđenom pokazala je skupina entuzijasta (iako bi ih neki prozvali i mazohistima) koja je u

Rovinj, glazba, izlasci

Državno natjecanje iz

knjigovodstva

izvještava: Neven Matas

prošlogodišnji maturant

Filip Grmuša

12

Rovinju dosad neviđenim organizacijskim vještinama uspjela održati ne jednodnevni, ne dvodnevni, već trodnevni glazbeni festival. A ulaz? Besplatan. Zamislite!

Konglomerat od 20-ak mladih

neafirmiranih umjetnika stalo je na pozornicu Multimedijalnog Centra i kroz 3 dana reklo svoje. Svaki samostalan projekt i trud uložen u isti treba pohvaliti, a prema viđenom, kreativne snage u Rovinju ipak ne fali. Garaže, sobe, podrumi i potkrovlja očito su puni mladih, talentiranih glazbenika čiji glazbeno-umjetnički izražaj u gradu ostaje nedorečen. U nečemu što se činilo poput preokreta desetljeća, doktor je gradu Rovinju pronašao puls. odaziv je bio iznadprosječan, iako za neke druge uvjete i relativno skroman, no poanta leži negdje drugdje.

Za svakoga ponešto, repertoar je činio miks autorskog i cover sadržaja, prostirući se od electronice i hip-hopa prvi dan, rocka, punka i metala drugi dan, te jazza treći. Čušpajz, ali u pozitivnom smislu. većina glazbenih nada bilo je s područja Rovinja, dok su neki potegli i iz Pule i ostatka Istre. Atmosfera je bila pozitivno nabrijana, a oduševljenje live glazbe gladne rovinjske publike bilo je teško skriti. Sve u svemu, dobrodošlo osvježenje – koje ide dalje.

Da ima još organizatora pokazala je i novoosnovana udruga za promociju glazbene kulture „Buka“ koja kroz 2010. godinu najavljuje organizacije koncerata i festivala raznih glazbenih žanrova i usmjerenja, što je samo jedna od naznaka svijetle budućnosti u kojoj Rovinj postoji duže od 3 mjeseca godišnje. Da ne bi sve ostalo na praznim obećanjima u maniri naših političkih zvijezdi, prvi je ovogodišnji koncert održan već 23.01. gdje je, među ostalima, gostovao mladi nadareni zagrebački bend The Rock Flock, poznat i po nastupima na Supertalentu, Nove Tv. Malo dobre volje i organizacije čini čuda, a na tom planu imamo itekako što ponuditi.

napisao: Neven Matas

Gdje izlazi rovinjska mladež?Svima je cilj izaći negdje van Rovinja,

no u odsustvu auta i trijeznog vozača, prisiljeni smo izlaziti unutar granica grada Rovinja. Ljeti je situacija bolja nego zimi, naime, dovoljno je toplo za noćna kupanja i druženja na otvorenom (plaže). Zimi smo, zbog hladnoće, prisiljeni potražiti neki zanimljivi kafić ili nečiji apartman.

ZIMI 1. Artemis 2. Kej bar3. Shakakha (tek poslije ponoći)4. Nečiji apartman ili stan

LJETI (odnosno čim je dovoljno toplo da izađemo van)

1. Plaže (Punta, Škaraba, vilas, Cuvi)2. Monvi (poslije ponoći) 3. Mojito (tek otvoren u ljeto 2009.)4. Zanzi bar5. Havana6. Riva

napisala: Matea Lacmanović

atmosfera s festivala

13

N ešto u Rovinju?? Zvuči nemoguće... Međutim upravo se to i dešavalo ljetos od 7. do 12. srpnja - glazbeni festival u Rovinju.

Ako za njega niste čuli to je vjerojatno zbog njegove relatovno loše i kasne organizacije... i jer mi nismo ranije napravili časopis...

No usprkos tome postoji vjerojatnost da će ovaj događaj postati tradicija, te je saznanje o njemu prijeko potrebno.

Evo za početak da pogledamo što se ljetos zbivalo:

Mia Zabelka & Zahra Mani - duet violinistice i sample artistice koji izvode podosta psihodeličnu eksperimentalnu glazbu.

Christian Fennez - također ekspe-rimentalac, svojom gitarom i računalom izvodi razne glazbene ugođaje.

Rundek Cargo orkestar - Balkan rock..... mah, njega svi znamo.

Brina - slovenski band koji miješa njihovu tradicionalnu glazbu za jazzom i stvara vrlo ugodnu atmosferu.

Pavel Fajt - još jedan eksperimentalac, ali ovaj je na bubnjevima i to sa svojim patentiranim dodatkom. veoma čudno i melodično za bubnjeve.

Romano Drom - romska glazba, na malo drugačiji način doduše i zanimljivo za poslušat.

Fanfara Tirana - također romska glazba, ali u limenom sastavu.

Delta Saxophone Quartet - cover-band Soft Machinea na saksofonima, također dosta psihodelično.

DoNDESTAN: The Wyatt Project! - Također cover-band, posvećen Robertu Wyattu, osnivaču Soft Machinea.

Eto kao što vidite ovakvu glazbu uglavnom nećete slušati na radiu, tako da ukoliko ovo stvarno postane tradicija, uhvatite ovu rijetku priliku idućeg ljeta.

Cijena ulaznice je 70 kn, čak i manje od onoga koliko prosječno potrošite tijeko izlaska. :P

Zahvaljujemo se gospodinu Talajiću na fotografijama koje vam vjerno dočaravaju atmosferu tijekom koncerata tako da dobijete još jedan uvid u samu glazbu.

Prema tome ako budete raspoloženi za nešto novo i drugačije, svratite i vi do čudnovatih zgoda Gandusiane Music Festivala, ili jedog od njihovih zasebnih koncerata tijeko godine.

Za informacije jednostavno google-ajte gandusiana i pojavit će vam se puno toga, ali najbolje pogledajte na http://rovinjonl ine.net/rovinj/hrvatska/gandusiana/ .

Ako ste odlučili otić drago mi je, nadam se da ćete uživat.

Gandusiana Music Festivalnipošto propustiti

napisao: vjekoslav Moscatello

14

P očetkom veljače sudjelovao sam u radu 21. škole ljudskih prava koja se održala u Donjoj Stubici. Riječ je školi (seminaru) koju organizira Centar za mirovne studije i čiji je cilj promoviranje zaštite ljudskih prava ali i stvaranje dijaloga kao sredstva za rješavanje problema između različitih društvenih grupa. Škola je za sve sudionike besplatna (kao i prijevoz i smještaj), a jedini uvjet za sudjelovanje su motivacijsko pismo i upitnik kojeg treba ispuniti. Na osnovi pristiglih prijava mentorice Julija i Emina izabiru 20 polaznika ŠLJP iz cijele Hrvatske.

Što se tiče mojih dojmova o ovoj školi, oni su isključivo pozitivni; upoznao

sam 19 divnih i potpuno različitih ljudi iz cijele Hrvatske, što smatram posebno vrijednim iskustvom. Predavanja su bila vrlo zanimljiva a posebno bih istaknuo predavanje prof. Žarka Puhovskog i Sanje Sarnavke, predsjednice udruge BABE. Između predavanja smo se kupali u bazenu a u večernjim (bolje rečeno noćnim) satima družili smo se po sobama ili u obližnjem disco-pubu. Škola ljudskih prava bila mi je jedno vrlo lijepo i dragocjeno iskustvo te bih preporučio svim učenicima naše škole da se prijave za neku od slijedećih škola jer sam siguran da će im se svidjeti a i postoji vrlo velika šansa da će biti na njih primljeni.

Škola ljudskih prava

U veljači ove godine u sklopu izleta u Zagreb posjetili smo MMC Dražen Petrović i saznali nešto više o legendi hrvatskog sporta. Posjetili smo i Arheloški muzej i aktualnu izložbu „Tajne egipatskih mumija“ te proširili svoje znanje o egipatskoj povijesti. U večernjim satima u Kazalištu komedija iskreno smo se nasmijali gledajući predstavu „Skidajte se do kraja“. Puni dojmova i u veselom raspoloženju vratili smo se u Rovinj u jutarnjim satima.

Ludo uz ludu predstavu

napisala: Dajana Miletićučenici 1.a, 1.b i 2.b razreda

napisao: Nikola Štoković

15

Smotra Sveučilišta u Zagrebu

O d 21. do 23. siječnja u Studentskom Centru u Zagrebu je organizirana „14. Smotra Sveučilišta u Zagrebu“ za sve maturante diljem Hrvatske. Tako je i za maturante naše škole bio organiziran odlazak u metropolu kako bi se raspitali i saznali razne informacije o svim fakultetima i smjerovima na Zagrebačkom Sveučilištu.

Međutim, s nama maturantima išli su na zagrebačku Smotru i vice maturanti kako bi i oni bili na vrijeme informirani i kako bi se mogli odlučiti koji će fakultet odabrati (zbog odabira izbornog predmeta za državnu maturu).

Naime, Smotre Sveučilišta su veoma korisne i uvelike razrješavaju dileme. Svaki fakultet ima svoj tzv. „štand“ i svoje predstavnike - njihove studente

- koji su veoma otvoreni, pristupačni i spremni dati odgovore na kojekakva

pitanja. Maturanti su time došli u direktan kontakt s ljudima koji već godinama prolaze kroz ono što će za par mjeseci biti njihova svakodnevnica, problemi i život. Zahvaljujemo se studentima na velikoj pomoći, a maturantima želimo puno uspjeha na Državnoj maturi te puno hrabrosti i odlučnosti u budućnosti.

napisala: Dijana Didović

O vo nije prvi put da pišemo o Smotrama, upisima i nama kao budućim studentima. Sličnu priču ispričali smo i u prošlogodišnjim izdanjima Črnjaka, kada su ondašnji maturanti bili na istom životnom raskrižju, mučeći se s izborom nastavka obrazovanja. Neki su nedoumice brzo razriješili, nastanili se u Rijeci, opatiji, Zagrebu, Puli i relativno bezbrižno napravili taj veliki korak. Njima su se životi tek mrvicu promijenili – našli su stan s kolegom ili kolegicom iz srednje škole i upisali faks u gradu kojeg od prije poznaju. Bilo je potrebno samo malo navikavanja, i

stare svakodnevne rutine brzo su se vratile. Uostalom, ni Rovinj nije toliko daleko. No nečiji su planovi i ambicije ipak bili malo drugačiji. Nekima Smotra Sveučilišta nije ponudila željeno! Jedna od takvih je Una (koju svi poznamo iz prošlogodišnjeg 4.a). Znatiželjna i hrabra odletjela je iz gnijezda i prepustila se jednom doista novom životu izabravši studiranje u Americi. Kako se djevojka koja je naših godina i naše gore list, osjeća sada kada ni dom ni kolege više nisu blizu – pročitajte u nastavku.

Kada želite više i odete dalje!

prof. Milotić s maturantima

16

Na krilima Lufthanse ja nastavljam ples

S vi koji me poznaju znaju koliko sam neodlučna te kako mi je teško odlučiti između 2 vrste sladoleda. Svi koji me poznaju malo bolje znaju kako sam oduvijek htjela živjeti i studirati u Zagrebu te kako mi srce uvijek kuca jače kada hodam ulicama metropole. Donedavno sam mislila da se poznajem i da znam što želim. Početkom prošle godine moj se svijet okrenuo naglavačke, neke su mi nove ideje prolazile glavom i moje su se želje promijenile. I eto, sada sjedim u svojoj sobi daleko od doma i svih koji me vole. Puno puta se pitam jesam li dobro odlučila, jesam li možda pogriješila. vrijeme će pokazati svoje...

vjerujem da se sve događa s razlogom, no taj razlog vidimo tek kad se cijela priča završi. I upravo zbog tog nekog razloga ja se sada nalazim na drugom kontinentu, prepuštena sama sebi, sa ciljem da svoje odrastanje dovršim sama. Teško je, ne mogu lagati i reći da nije. Iskreno, mislila sam da će biti lakše. Gledam na sve to kao dio odrastanja, samo što sam ja izabrala teži put. voljela bih da sam u avanturu mogla povesti svoje najmilije, ali onda to ne bi bilo to. Trebalo mi je da odem ovako daleko da počnem cijeniti sitnice koje sam prije uzimala zdravo za gotovo. Neopisivo mi fali moja mala seka koja me još prije samo par mjeseci znala dovesti do ludila. Nedostaje mi da nakon napornog dana dođem doma i znam da sam na sigurnom. Najviše mi nedostaje ta sigurnost. ovdje počinjem ispočetka: moji su prijatelji daleko, sada je vrijeme da stvorim nove. Lijepo je sklapati prijateljstva, ali je teško kad moraš biti oprezan, paziti kome možeš vjerovati, a kome ne, teško je znati da se ni na koga ne možes osloniti.

okružena countryjem, hip hopom i r’nb-om, često znam zaspati uz Bajagu, Daleku obalu i Riblju Čorbu. Svako malo odem na index.hr i pogledam šta se događa u lijepoj našoj. Svaki dan barem 5 puta objašnjavam ljudima da je Hrvatska blizu Italije, da i mi kitimo božicno drvce, da imamo perilice rublja i da se u Hrvatskoj priča hrvatski. Ne moram ni spominjati kako nitko ne zna izgovoriti moje prezime, a kad god upoznam nekoga moram mu par puta ponoviti i svoje ime. Ali dobro, ne žalim se. Upoznala sam ljude koji su znali tko je Mirko Filipović i Mario Ančić, da je Zagreb glavni grad, a čak sam našla i jednu osobu koja je bila u Dubrovniku i na Hvaru. Moram li spomenuti da ta osoba nije bila Amerikanac?

ono što me drži na životu su moja obitelj i prijatelji. Hvala Bogu na Skypeu, Facebooku i mailu, ne znam kako bi bez toga. Često čitam pisma prijatelja, čestitke za prošle rođendane, bakine pjesme, gledam Tenine crteže i onih 5 slika koje sam ponijela sa sobom. Mislim na moje najmilije i prisjećam se nezaboravnih trenutaka: Malte, rođendana, izlazaka, kava na rivi, zadnjeg dana škole, sati provedenih u šestici, marendi, pa čak i trčanja po Punti. Razmišljam o vremenima koja su iza mene, sanjam devetku, četrvrtu klupu do prozora, Tamaru i Marinu ispred mene i Dunju pored sebe. Sanjam zvuk školskoga zvona, Carlin osmijeh i Žanov zagrljaj. Sanjam onaj zalazak sunca, najljepši pogled na stari grad i nepregledno morsko prostranstvo. Sanjam i sanjam...

17

Sada gledam neki drugi zalazak sunca, morsko prostranstvo zamijenile su Blue Ridge Mountains,a pored mene više nije Dunja. ona se, naime, bori sa zimom na sjeveru, tako daleko, a opet bliže nego ikad. U kantini me više ne čeka Luka, a ni Saru ne viđam više svaki dan poslije škole. Sada pijemo virtualne kave skoro svaki dan. Sada sanjam na engleskom, ocjene mi više nisu brojevi, nego slova, a umjesto Anele, Roberte i Ivane sada su pored mene Holly, Chelsie i Anna Beth.

“Nova mora ćeš otkriti tek ako se uspiješ otisnuti od obale.” Ja sada plovim svojim morima, mašem Dunji koju vidim u magli, Rovinj se već odavno ne nazire u daljini, ali moje srce je još uvijek tamo. veslam i veslam, borim se s valovima, susrećem lutalice poput mene, ponekad se moj čamac prevrne, ali ništa zato- ja nastavljam dalje, i pjevam: “Ne mogu mi ništa ni zeko ni kiša, na krilima vjetra ja nastavljam ples...”

napisala dopisnica: Una Japundža

Neki novi klinci

1.A oPćA GIMNAZIJA 1.B PRIRoDoSLovNo-MATEMATIČKA

1.C EKoNoMISTI 1.D TEHNIČARI ZA RAČUNALSTvo

18

Kako ste se odlučili baš za ovu školu?DAJANA: Uglavnom zato što više volim prirodoslovne predmete nego jezike.JoSIPA: Ekonomska je bila jedina škola koja mi se sviđala, a išlo je i dosta mojih prijatelja.IvAN: Nisam znao što bih upisao, a želim ići na fakultet pa mi je ovo bila jedina opcija.

Je li vam teško pao prelazak iz osnovne u srednju školu?DAJANA: Ne baš. Znam pola ljudi iz razreda još od prije pa mi je bilo super.JoSIPA: Ne, veselila sam se srednjoj.IvAN: Na početku mi je bilo zbunjujuće, nepoznato, ali kasnije sam se privikao.

Imate li vremena za druge aktivnosti uz školu?DAJANA: Imam, ali je naporno. Poslije škole odmah trčim na trening.JoSIPA: Uglavnom nemam, jer je škola poslijepodne pa ne stignem jer imam puno za učit.IvAN: Da, treniram rukomet.

Što vam je isprva bilo lako, a što vam teže ide?DAJANA: Malo su teži matematika i fizika, a lagani su mi talijanski, latinski i informatika.JoSIPA: Ni jedan predmet nije težak ako učiš i slušaš na satu, al za sad mi matematika malo lošije ide.IvAN: Ispočetka mi je sve bilo teško, ali sam

se prilagodio pa je lakše.Jeste li požalili što ste upisali ovu školu?

DAJANA: Nisam, super je.JoSIPA: Nisam, za sad je sve super i zadovoljna

sam.IvAN: Nisam, dobro mi je ovdje.

napisala: Korana Stupar

I ove školske godine u našu su školu došla neka nova lica – naši prvaši. Promjene i novi počeci rijetko su jednostavni, a prelazak u srednju školu zasigurno možemo obilježiti kao jednu od životnih prekretnica, korak k zrelosti, k većem broju odgovornosti, k ozbiljnosti. Nije lako biti prvaš, no i taj put u nepoznato ima svoje čari – nova iskustva i prijateljstva, nove interese, nova znanja. Kako sam i ja prije samo godinu dana bila jedna od njih, odlučila sam porazgovarati s njima i oslušnuti kako su se prilagodili i jesu li zadovoljni.

Ivanu se na fotkanju pridružila

Nikolina, a drugi nisu željeli

19

I ako se malteški pijesak odavno slegao u našim glavama, a bure mature tresu našu svakodnevnicu, ipak svaki spomen imena tog neobičnog otoka ili slučajno izvirio malteški križić s nečijeg vrata, budi uspomene na naše nezaboravne dane maturalnog putovanja. Detalji tih uspomena zabilježeni su na fotografijama na sljedećim stranicama.

Graz

O voga ljeta, najdalja točka do koje sam se ispružila bio je austrijski grad smješten u pokrajini Štajerskoj. Bogat tradicionalnim obilježjima koja su precizno iscrtana na svakoj građevini, te pored kojih se pruža rijeka Mura, izazvali su vidljivo oduševljenje u meni.

No, divljenje tu ne završava. Uspinjući se bezbrojnim stepenicama do najvišeg vrha odakle se vidi sav grad, zajedno sa tradicionalnom i modernom arhitekturom u istom trenu, Graz odražava dojam umjerenosti i sklada. Ljudi su veoma otvoreni i pristupačni, a zapanjilo me

koliko je djece s roditeljima bilo naokolo. Posvuda parkovi dječja igra. I divljenje se nastavlja…

Muzej koji je svojim drugačijim izgledom izazvao polemike među stanovništvom, namijenjen je promoviranju mladih umjetnika. oduševio me njegov “space - shuttleski” izgled izvana, dok su izložbe bile jednostavno zanimljive.

Poslastica na kraju bio je “pred mojim očima iscijeđen” narančin sok preko puta najveće gradske fontane. Smiješak prodavačice, dječja pjesmica i okus naranče…

napisala: Christina Andrić

Malta

Putovanja

20

ulicama Vallette u mraku malteških buseva ekipa za naslovnicu

Plushevci na okupu tri i pol osmijeha “stislo se u pranju”

zrmani mali od palube Maja i njen vitez

prije polijetanja jedna glava više-manje traže se

21

ekipa za naslovnicu u borbi protiv vrućine ulicama Mdine

“stislo se u pranju” izlazilo se i danju maturanti na malteškom suncu

Maja i njen vitez tko tu pije, a tko plaća? spremni na sve

traže se još ova noć povratak

22

Quentin Tarantino Redatelj za one koji na

hamburger ne stavljaju majonezu

D evedesete godine poznate su po nastanku više struja na filmskoj sceni. Hollywood prestaje biti prvi i jedini proizvođač kvalitetnih uradaka sedme umjetnosti. Upoznajemo se s neovisnim umjetnicima, koji u svijet kinematografije ulaze isključivo s vizijom i kroničnom žudnjom za radom i samoekspresijom. Kao i grandioznim multimilijunskim projektima, devedesete su bile prepune i danas kultnim, neovisnim filmovima. Niskobudžetnim, često podcijenjenim i neprepoznatim remek-djelima. Jedan je čovjek povezao te dvije struje (primajući pritom oscara za scenarij filma koji je razdijelio javnost, ali ne i kritičare) svojim filmovima.

Filmove koje je začinio s onim što danas nazivamo „tipičnim tarantinovskim pristupom“ – stvarajući pritom anakro-nističke, off-the-wall, u pozitivnom smislu čušpajz filmove, prepune hommage-a i opskurnih referenci na teme koje variraju od špageti westerna, surf kulture, zapadnjačke pop kulture, šunda, narkokulture, istočnjačkih samurajskih i kung-fu filmova, blaxploitation filmova (vidjeti - Spike Lee ), itd. Lista je poduža budući da su neiscrpan izvor Tarantinove inspiracije sve čime je okružen, bili to filmovi, stripovi, glazba, politika, društvo. Filmovi su vođeni izrazito slikovitim i zapamtljivim likovima koji sami u sebi objedinjuju upravo tu nezamislivu fuziju naizgled nespojivih elemenata, te

fabulama i pričama dijametralno suprotnim od onoga što bismo inače nazvali konzervativnim filmmakingom, nadilazaći predrasude i pretpostavke njegovih prethodnika u svakom smislu te riječi. Kod Tarantina ništa nije linearno, već viđeno ili monotono, iz kojeg god pogleda shvaćali njegove filmove. Pravi post-modernist u sebi. Tarantinov svemir je groteskan, uzbudljiv, kaotičan, nevjerojatan, humoran i kritičan u istom trenutku. Nikako za mlađe od 18, one uskih vidika, časne sestre ili ljude nespremne za čistu kinematografsku zabavu.

Prije nego krenemo na same filmove, spomenimo par sitnica o samom životu Quentina Tarantina. Kao i njegovi filmovi on je medijima dobro poznata specifična ličnost, sa IQ-om jednakim onome Stephena Hawkinga, vlastitom muzom u obliku Ume

23

Thurman i ponekad vrlo netolerantnom pristupu novinarima. voljeli ga ili mrzili, karika je u svijetu filmske umjetnosti koju se ne propušta ni pod kakvu cijenu. A još je mlad, relativno vitalan i svakako produktivan, budući da mu je nedavno na svjetlo dana došao i novi film – Nemilosrdni gadovi. Presjek njegove filmografije neću početi od početka, već od kraja, spominjući pritom elemente svojstvene Tarantinovu stilu režije, produkcije i samog pisanja scenarija.

Nemilosrdni gadovi, 2009.Spomenuto djelo je bilo kandidat

za oskara za film godine 2009. Film za koji bez imalo srama možemo reći da se Hitler upravo okreće u grobu. Tarantino je Židovima donio pobjedničku ulogu, a usput se nije zaboravio našaliti i na račun Francuza, splektaroša, i ljubavnika. Ukratko, potpuna distorzija Drugog svjetskog rata i događaja u istom. Kod Tarantina nikad ne znate što će se sljedeće desiti, što je uočljivo kod ovog filma. Predivne, artističke scene bivaju brutalno prekinute i nastavljene masivnim pokoljem, samo da bi i te bila zaustavljene za trenutak glazbe i kontemplacije. Zabavan film, zadržat će vas priljepljene za ekran/kino platno.

2007., GrindhouseDva filma sličnog štimunga sa

starim kolegom Robertom Rodriguezom. Tarantinov je bio naziva Death Proof, i što je drugo, nego praćenje sadista i psihopata, usputnog vozača neuništivog Dodge Chargera koji dane ispunjava vozikajući se gradom i ubijajući nevine žrtve, samo da bi bio zaustavljen od strane par „nevinih curica“. Da, da, kod Tarantina ćete češće naići na heroine nego heroje, što je posebice vidljivo u...

2003./2004., Kill Bill I & II.U par riječi: Uma Thurman, krv, nasi-

lje, samuraji, istok, mačevi, krv, borilačke vještine, Uma Thurman, osveta, krv, Lucy Liu.

1997., Jackie BrownJoš jedna heroina, ovog puta istoimena

filma, uhvaćena između novaca, heroina, policije, kriminala i Samuel L. Jacksona. Riječ „fuck“ se u ovom filmu mogla čuti skromnih 145 puta, a vidjeti se moglo osim Jacksona i Pam Grier i Michaela Keatona, Roberta de Nira, Bridget Fondu, itd.

1994., Pulp FictionScena za pamćenje: cijeli film!

ovdje zaista su-srećemo ono što je proslavilo Tarantina – Pakleni Šund, u svakom smislu te riječi. Film započinje na k r o n o l o š k o j sredini, a tamo i završava. John Travolta njime vraća svoju slavu, a Samuel L. Jackson ju

povećava. Puno se pričalo o nastavku, ali izgleda da neće biti realiziran. Možda je i bolje tako, jer ovaj dragulj kinematografije može bez problema stajati sam, sa svojim nezaboravnim scenama i jedanko tako nezaboravnom glazbom, radnjom, zaista svakakvim insinuacijama i uvijek prisutnim humorom. Ako i ne volite Jacksona, Travoltu ili pak Tarantina, možda su vam zanimljivi Bruce Willis, Uma Thurman, Harvey Keitel ili Tim Roth. velika imena pored velikih

24

imena u jednako velikom filmu. o radnji neću, to je na vama.

1992., Reservoir Dogs

osam bezimenih kriminalaca i nitko neće ostati živ. Mafija na Tarantinov način, s mnogo, mnogo nasilja, koje nije zaobišlo ni samog Quentina. Ikoničan film koji je zaista započeo Tarantinovu karijeru, i započeo njegov utjecaj na moderni indie film.

Naravno, nije to ni približno sve, ali je dobar početak.

Ako ste još uvijek ostali neuvjereni: Tarantino je prozvan od strane jednog od najutjecajnijih filmskih časopisa u svijetu

– Total Filma – dvanaestim najboljim redateljem svih vremena. No budući da su jedanaestorica ispred njega završila svoje karijere, ne sumnjam da će se Tarantino još izdignuti na toj listi. Uzimajući sve u obzir, ako ste do sada živjeli glavom u pijesku, mislim da znate što vam je činiti.

K ako će naša civilizacija izgledati 2154. godine, odnosno za 144 godina? odgovor, doduše ne baš optimističan po nas, je dao poznati oscarovac i redatelj Titanica, Terminatora (1,2) i Aliens-a James Cameron u svom novom megahitu, Avataru.

Bilo je prošlo već gotovo 10 godina od premijere Titanica, najkomercijalnijeg i najnagrađivanijeg (11 oscara) filma u povijesti, kad je James Cameron svijetu predstavio projekt na kojem je radio čitavo desetljeće i koji prema mnogima, zbog prikazivanja u 3D tehnici i motion capture tehnici snimanja, predstavlja revoluciju filmske industrije. Iako je film dočekan s mnogo manje pompe nego primjerice Mladi mjesec, Avatar je nakon sjajnih kritika i dojmova gledatelja ubrzo postao tema broj 1 i avataromanija je (unatoč cijeni od 47 kn, koliko košta ulaznica za 3D projekciju) mogla početi. Film je dosad širom svijeta zaradio oko milijardu i pol dolara te se dok ovo pišem nalazi na 2. mjestu (odmah iza Titanica) najkomercijalnijih filmova u povijesti.

Za glavne uloge u filmu Cameron je angažirao glumca u usponu Sam Worthingtona (Terminator Spasenje, Sudar Titana) koji glumi Jakea Sullyja, svoju omiljenu glumic u Sigourney Weaver (tetralogija Alien) koja glumi znanstvenicu Grace i kojoj je ovaj film oživio karijeru i mladu glumicu Zoe Saldanu koja je pomoću motion capture trilogije oživjela , pripadnicu plemena Navi, Neytiri koja ima jednu od ključnih uloga u filmu. osobno sam film u kinu pogledao 2 puta; u 2 i 3 D te mogu reći kako Avatar pored sjajne

napisao: Neven Matas

Avatar

25

Avatar priče nudi i spektakularne specijalne efekte i dosad najbolje izvedeni 3D doživljaj. Ni u 2D doživljaj nije manje spektakularan jer su boje svjetlije i slika je za nijansu jasnija. Avatar uz Viteza tame i trilogiju Gospodar prstenova sigurno predstavlja vrhunac ponude sedme umjetnosti u prvom desetljeću 21. stoljeća.

Što se same priče Avatara tiče ne želim previše otkrivati, nego svima preporučam da sami pogledaju ovo remek-djelo. ono što želim je skrenuti pozornost na Pandoru i bića koja tamo obitavaju, svijet koji je Cameron stvorio u svom filmu kao i na poruku filma koju možda neki neće vidjeti u moru specijalnih efekata. Navi, kao i uostalom sva plemena na Pandori žive u potpunoj simbiozi sa prirodom. Iako su na manjem tehnološkom stupnju razvoja nego ljudi, Pandorani su mnogo napredniji od nas kad je u pitanju odnos prema prirodi ali i prema sebi samima. Na Pandori nema kriminala, sukoba (dok ne dođemo MI, naravno), nevjere, prijevara… Pandorani žive u savršenom skladu kako s prirodom tako i međusobno. Na Pandori se ne štuje Bog, već se slavi prirodni sklad Eowa (koja prema riječima glavne junakinje ne uslišava molitve već odražava ravnotežu; u biti panteistički bog). To se nije dopalo Katoličkoj Crkvi koja je film, kao uostalom i mnogo drugih osudila kao dio New age pokreta, zato jer ne odgovara njihovoj politici i dobrobiti. Kao što su i indijanci živjeli u miru i blagostanju prije dolaska bijelaca tako i Pandorani žive do dolaska Zemljana. Zemljani na Pandoru dolaze kako bi eksploatirali njezina bogatstva, element koji će ljudima omogućiti blagostanje i nakon eksploatacije zemlje. Nakon njihovog dolaska sukob je neizbježan kao što bi u stvarnosti i bio neizbježan i rezultat te borbe, odnosno uništenje domorodaca i pobjeda militarno naprednije

ali nazadnije civilizacije. Krajnji je rezultat u filmu drugačiji (pobjeda domorodaca nad zemljanima) kako bi film imao happy end i kako bi nam redatelj poručio da još postoji nada za pobjedom prirodnog sklada nad ljudskom pohlepom. Film nam poručuje da, kao i glavni junak Jake Sully koji dolazi na Pandoru i polako shvaća ispraznost i odvratnost ljudske pohlepe (koja je po njegovim riječima završila uništenjem ljudske majke, prirode) i niskih potreba, MI imamo mogućnost izbora između životne ravnoteže, sreće i poštenja te s druge strane pohlepe, nepravde, otimačine i niskih strasti. Jake Sully je dobro odlučio. Hoćemo li i mi biti dovoljno mudri te 2154. dočekati na pravednoj, očuvanoj i ujedinjenoj Zemlji ili ćemo tada planirati invaziju na neku novootkrivenu Pandoru?

No je li Avatar stvarno označio revoluciju sedme umjetnosti? odgovor na to pitanje je niječan. Avatar u osnovi nije ponudio apsolutno ništa novo, već je dignuo na višu razinu stvari koje se već koriste u sedmoj umjetnosti. Za ljude koji redovno pohađaju Cinestar sjajna 3D tehnika nije ništa novo (npr. “Ledeno doba 3” i “Nebesa” ove godine) kao ni motion capture tehnologija koju je koristio Peter Jackson u svojoj trilogiji Gospodar prstenova i pogotovo u svom King Kongu (2005 g.). Što se tiče same priče ona je u osnovi priča o istrebljenju indijanaca, jedino što su na kraju Avatara “indijanci“ pobijedili. U svakom slučaju Avatar je sjajan film koji je filmski događaj godine i korak u evoluciji sedme umjetnosti te preporučam svima da ga pogledaju, uživaju u sjajnim efektima ali i da nikako ne zaborave poruku filma kako mi za 144 godine ne bi bili kao “zemljani“ iz Avatara.

napisao: Nikola Štoković

26

PRoFESoRICU HRvATSKoG JEZI-KA MIRJANU ILIć MNoGI UČENICI PREPoZNALI SU KAo SvJETLo NA KRAJU TUNELA. PREDvIđANo SE I oBISTINILo! REAKCIJE SU oDLIČNE, A TRENUTNo KoTIRA KAo IZNENAđENJE GoDINE (AKo To MoGU TAKo SRoČITI). NA PREDAvAČKoM PoLJU ITEKAKo DoKAZANA, KAo SUGovoRNIK BILA NAM JE MALo REZERvIRANA, No vRLo SAŽETA I KoNKRETNA ŠTo SvAKAKo CIJENIMo – IPAK SMo MI JEDAN oZBILJAN ŠKoLSKI ČASoPIS. ;)KAKo JE INTERvJU PRoTEKAo PRoČITAJTE U NASTAvKU.

Budući da ste nedavno stigli u našu školu, učenici bi vas vjerojatno htjeli malo bolje upoznati. Mogli bi nam ispričati nešto o vašoj mladosti, odrastanju, koju anegdotu vezanu uz školovanje i kako je vama bilo biti srednjoškolka?

Eeee, u naše vrijeme stvari su stvarno bile malo drugačije...nije lako biti srednjoškolac, no ako me pitate za školovanje- na fakultet bih se odmah vratila - studentski dani su ipak nešto posebno!!!! Gdje ste studirali i kako su tekli vaši studiji? Je li izbor faksa bio očit ili odluka 5-do-12?

odluka 5-do-12. Prvi je izbor (ekonomija) bio potpuna suprotnost ovome danas, iako sam (igrom sudbine) radila proteklih sedam godina takav posao. onda se život opet odlučio poigrati sa mnom i odveo me na pravi put... i evo me danas u školi!

Da vas netko pita „opišite se u četiri riječi“, vi bi rekli...

Imam ja puno vrlina koje ne stanu u četiri riječi! Pretpostavljam da je ljubav prema književnosti bila neizostavna u mladosti kao i sada. Koji su bili vaši književni favoriti u mladosti? Kakvi su oni danas?

Žene obično vole Byrona, Poe-a,...ali ja sam “ostala” negdje kod Hektorovića, Menčetića, Zoranića,...i to su mi favoriti, iako volim pročitati sve što mi dođe pod ruku. Stanje na hrvatskoj književnoj sceni danas – prema vama? Neke preporuke, možda nešto što bi se isplatilo

Renesansa - to je ono pravo

27

spomenuti u kojem od budućih Črnjaka?

U umjetnosti tek je u budućnosti moguće napraviti osvrt i povući paralele, mada mislim da se previše povodimo za Zapadom. U budućim Črnjacima najviše bih voljela vidjeti učeničke radove. Vaša iskustva u radu, i kakav je vaš dosadašnji doživljaj učenika i radne atmosfere u SŠZČ?

Tek je prošlo jedno polugodište u ovoj radnoj sredini, utakmica se ne prognozira na poluvremenu. Prema „pričama s hodnika“ na pozitivnom ste glasu. Smatrate li da ste uspostavili pozitivan kontakt sa učenicima?

Ne bih znala, možda da čujem neku “priču s hodnika”! Spomenuo sam SŠZČ, a pritom zaboravio da smo trenutno u jednoj drugoj školi. Jeste li naišli na koje probleme u radu u privremenoj školi i priželjkujete li premještaj među nove-stare zidove?

Ambijent je manje bitan, bitni su “igrači”! Kako je predavati hrvatski jezik u doba kada se interes mladih za istim relativno smanjio u odnosu na neka prijašnja vremena?

Nažalost, interes mladih se smanjio i za mnoge druge pozitivne stvari, a ne samo za školu.

Državna matura je uvijek u zraku, i pokusni-kunić generacija je na redu. Smatrate li taj sustav korektnim i mijenja li se vaš pristup radu shodno njemu?

Kakav god sustav bio, mislim da se iz njega treba izvući najbolje i pokušati okrenuti stvari u svoju korist. Sve je u životu pitanje organizacije, kako se postavite prema stvarima tako će vam biti.

Osim vašeg posla, kako izgleda vaše slobodno vrijeme? Koji su neki od vaših hobija i interesa?

Punjenje baterija!

Da ne ostane sve na pitanjima i odgovorima, pred kraj imamo par brzih „zadnjih“: Zadnji poslušani album: uvijek isto Zadnji pogledani film: Milijunaš s uliceZadnja pogledana predstava: Kralj LearZadnja pročitana knjiga: Da vincijev kodZadnje putovanje: Pariz Moram vas pitati – jeste li bili u prilici prolistati koje dosadašnje izdanje Črnjaka? Ako jeste – sigurno imate pokoji prijedlog, ideju ili komentar. Primjedbe/pohvale?

Uvijek je lijepo vidjeti kreativnost na djelu. To je otprilike to, hvala na odgovorima, a sada, kao i uvijek za kraj, zamolio bih vas da uputite koju riječ mudrosti svim učenicima. Sigurno im treba malo ohrabrenja pred „zloglasnu“ drž. maturu.

Rad, rad i samo rad! Radite i trudite se, uložite svoj maksimum, isplatit će se i bit će vam drago!Zahvale profesorici Mirjani, a u sljedećem broju u rubrici Iz Zbornice na streljanu stižeee... Recimo samo da je ikona, pa do sljedećeg broja pretpostavljajte. Do čitanja.

napisao: Neven Matas

28

Sportski kutak

S vatko se barem jednom u životu susreo sa nekim sportom (makar samo na satu tjelesne kulture). od nogometa i košarke, pa do rukometa i plivanja, sve je to već viđeno i dobro poznato. No, što je sa malo drugačijim aktivnostima i sportovima?

Članak vam donosi - skateboarding, a o njemu su nam pričala dva brata, vjekoslav i Matija Moscatello. Njihovi prvotni razlozi za bavljenje ovim ekstremnim sportom (kako ga mnogi nazivaju) jesu prijatelji koji su im pokazali malo n e u o b i č a j e n i j u aktivnost od po-

znatih. odmah ih je zainteresirala i danas se njome bave iz čistoga gušta. Skateboardingom se može baviti svatko tko ima ''skejt'' i malo asfalta. ,,Na žalost u Rovinju, a niti u bližoj okolici nema skejt parka, kojeg obećavaju već duže vrijeme''. kaže nam vjekoslav, pa se dečki i njihovi prijatelji snalaze kako znaju. Da skateboarding nije obično vozikanje na dasci sa kotačićima dokazuju i razni zahtjevni trikovi koji svaki skejter mora

savladati. ,,Kickflip” je zapravo najteži, iako mnogi ljudi to ne bi rekli jer je jedan od osnovnih, no nakon njega sve ide puno lakše', pojašnjuju nam Matija i vjekoslav. Također, postoje razna natjecanja, gdje skejteri bodove potrebne za pobjedu skupljaju na temelju težine kombinacija trikova sa što manje ponavljanja, te naravno, što ljepše i originalnije izvedbe. No, da sve to nije potpuno bezopasno, dokazuju mnogobrojne ozljede koje su dio njihove svakodnevice. Na pitanje, da li će im skateboarding ikada dosaditi ili će ga možda prerasti, dečki su nam odgovorili; ,,vjerojatno nam neće nikada dosaditi, ali je sigurno da ćemo ga jednom morati prerasti, htjeli to ili ne. Jedino je pitanje da li će to biti za 3 ili 30 godina''.

napisala: Marija Jukić

Ekstremni sportovi

,,Lomio sam jednom nogu, pa ruku, više puta sam uganuo gležnjeve... Što se tiče raznih natuknuća i ogrebotina, to više niti ne brojim'', kaže nam vjekoslav kroz smijeh.

29

Sportski kutak Nogometom i pjesmom ispraćeno 1. polugodište

tu se negdje kriju budući prvaci osmijeh i spor tski duh nepobjediva su

kombinacija u borbi za pehar

moćna gomilica profesorice Vlačić unosi malo

blagdanskog duha

njihovi su nježni, a opet snažni glasovi

odjeknuli dvoranom

publika nestrpljivo iščekuje prve golove redakcija Črnjaka je sveprisutna

30

otvorena knjiga

P rije par mjeseci u knjižarama diljem svijeta našao se najnoviji roman Dana Browna, proslavljenog autora romana “Da vincijev kod” (koji je najprodavaniji roman za odrasliju publiku u povijesti). Stoga ne čudi što su čitatelji diljem svijeta očekivali ovaj roman koji je svojevrsni nastavak “Da vincijevog koda”. Kao uvertira objavljivanju romana poslužile su izvrsne kritike od strane vodećih književnih kritičara koje su izostale u slučaju “Da vincijevog koda”. Kritičar jednih od vodećih američkih novina je napisao da je roman toliko zanimljiv da se ne može ispustiti iz ruke.

Ne može se reći da nije u pravu s obzirom na to da je ovaj roman, kao i uostalom svi romani Dana Browna vrlo zanimljiv te nudi petstotinjak stranica misterija, zavjera i pustolovine. Što se radnje tiče, ne želimo mnogo otkriti, samo ćemo reći da ona počinje odlaskom proslavljenog simbologa Roberta Langdona (junaka romana “Da vincijev kod” i “Anđeli i demoni”) u Washington kako bi održao predavanje na poziv svog prijatelja Petera Solomona a kada dođe u Washington pronađe Solomonovu ruku obilježenu tajanstvenim simbolom te sazna da nije bilo nikakvog poziva na predavanje, barem

ne od Solomona. To je tek početak romana a kasnije Langdon kreće u potragu za nestalim Solomonom te usput otkriva dobro skrivene tajne masona… Jedina za-mjerka ovom a i ostalim romanima Dana Browna je što nemaju umjetničku

vrijednost, odnosno pisani su šablonski; glavni junak Robert Langdon, glavni ženski lik koji mu pomaže u romanu (ali uvijek bez romance), misterija, policija i tajne službe koje odmažu zbog zaštite državne sigurnosti, nabildani negativac koji okolo ordinira i obavlja ubojstva te veliki preokret na kraju romana.

Izgubljeni simbol je svakako jedan od najzanimljivijih romana koji su izašli prošle godine te preporučujem svima da pročitaju i ovaj roman jer ih sigurno neće razočarati.

Dan Brown - Izgubljeni simbol

napisao: Nikola Štoković

31

T radicionalno početkom listopada Švedska akademija objavljuje imena dobitnika Nobelove nagrade. Prije no što se saznala dobitnica Nobelove nagrade za književnost u svjetskim medijima se razvila diskusija o tome je li i u kolikoj mjeri Nobelova nagrada (pogotovo za književnost, jer književnost predstavlja dio kulture neke zemlje) ispolitizirana, odnosno da li su književnici neke nacije favorizirani (Švedska je po Nobelovim nagradama 4. književna nacija svijeta a znate li jednog njihovog knjževnika?) ili diskriminirani (književnici SAD-a zbog toga jer pojedini članovi akademije smatraju američku kulturu inferiornu europskoj). Također je već otprije poznato da Nobelovu nagradu “lakše“ dobivaju osobe gonjene iz političkih razloga (samo ako su na strani zapada, jasno).

Međutim, nakon što je objavljeno da je ovogodišnju Nobelovu nagradu dobila njemačko-rumunjska književnica Herta Mϋller nitko nije imao većih zamjerki unatoč tome što je i ona iz političkih razloga prognana iz Rumunjske u doba komunističke diktature. Dapače, renomirani su književnici i u Hrvatskoj i u svijetu hvalili ovogodišnju odluku akademije te je opći stav da je ovo jedna od najpravednijih odluka proteklih godina. Potaknut odličnim kritikama ove autorice odlučio sam i

sam pročitati njezino najpoznatije djelo “Remen, prozor, orah i uže” te saznati zašto je autorica koja je većinu svog opusa posvetila opisivanju života u Rumunjskoj za komunističke diktature dobila Nobelovu nagradu. I nisam požalio.

“Remen, prozor, orah” i uže, najpoznatiji roman ove autorice je pisan vrlo specifičnim stilom, koji je upravo svojstven ovoj autorici. Moglo bi se reći da je njezin stil i pomalo težak za prosječnog čitatelja jer ona opisuje svoj doživljaj života u komunističkoj Rumunjskoj te je njezin doživljaj u mnogim trenucima nadrealan. Autorica u romanu opisuje bijedu ljudi koji su živjeli u sustavu koji je imao moto Proleteri svih zemalja, ujedinite se a istodobno ti ljudi nisu mogli izaći izvan granica zemlje. U romanu su majstorski opisane sudbine likova koji dijele sudbinu života u zemlji bez ljudskih sloboda, u kojoj na partijskim skupovima ljudi dižu ruke zbog straha, a ne zbog toga jer tako misle; a kad ruke dignu boje ih se prvi spustiti kako nitko ne bi posumnjao da su protiv partije.

Nakon pročitanog romana bilo mi je jasno zašto je Herta Mϋller dobila Nobelovu nagradu za književnost te mogu svima preporučiti da pročitaju neko njezino djelo (na hrvatski je još preveden i njezin roman “Da mi je danas bilo ne sresti sebe”) i siguran sam da vam neće biti krivo, dapače upoznat ćete dio opusa književnice koja po vlastitim riječima ne pripada ni njemačkoj ni rumunjskoj književnosti a koja je imala trnovit životni put te koja je bila među rijetkima koja je u to doba u Rumunjskoj progovorila o manama tadašnjeg društvenog uređenja.

napisao: Nikola Štoković

Nobelovka Herta Mϋller

32

U ovom broju po prijedlogu uredništva pišem o nekim od najstarijih, najznačajnijih i/ili naj(ne)poznatijih simbola u kulturama ljudskoga roda. odabir ovih simbola nije bio lagana stvar, pa sam zbog toga taj dio prepustio kolegama i unatoč tome što ih ima 7 u ovom članku, broj je sasvim slučajan. U početku ih je trebalo biti 13, no zahvaljujući mojoj lijenosti, i prostornoj limitiranosti broj se smanjio na jedan prihvatljiviji. Čitajući ovaj članak imajte na umu da ga je napisao Apocalypse - simbol lijenosti.

Ouroboros je drevni znak koji se sastoji od zmije koja jede svoj rep. Njeno značenje je najčešće vječnost, no može se predstaviti kao beskrajan krug (cikličnost)

koji se konstantno ponavlja i započinje čim završi što uvelike podsjeća na Feniksa, jednu od najpoznatiji mitskih životinja koja se pred svoju smrt pretvori u prah i iz njega se ponovo rodi. Legenda govori da je Bog stvorio tu ogromnu zmiju kao znak savršenstva i samodostatnosti, te pošto njoj nije potrebno jesti da bi preživjela, nije joj potrebna niti sposobnost kretanja. Iako se danas koristi samo kao ukras (na tijelu ili zgradi), kroz povijest ga možemo naći u bilo kojoj kulturi počevši od Starog Egipta pa sve do ranog kršćanstva, na svih 6 kontinenata (ne znamo još jesu li ga i pingvini koristili). U srednjem vijeku se najviše koristio u alkemiji, no nakon toga ovaj se znak izgubio po sektama i nije vidio značajnijih događaja.

Šestar i kutnjak je najosnovniji i među najpoznatijim simbolima masonerije (slobodnog zidarstva). Pošto su masoni slobodne duše ne postoji jedno objašnjenje

za ovaj simbol. Šestar i kutnjak su česti predmeti u masonskim ritualima te u mnogim simboličkim anegdotama. Kao što sam već spomenuo, ovaj simbol danas koriste masoni. Pretežito se nalazi na njihovim zgradama (lože, hramovi i dr.), no izvan slobodnog zidarstva nije previše u uporabi, a o razlozima za to bi se dalo raspravljati.

Jolly Rogger se najčešće poistovjećuje sa gusarima pošto većina gusara ima kao svoju zastavu varijaciju ovog znaka. ovaj je

znak predstavljao smrt i opasnost, te obavještavao druge brodove (ako su ga

Simboli

piše: Apocalypse (Marko Barbančić)

33

vidjeli) da se klone. Bio je to jednostavan način za izbjeći vlastima, no osim na gusarskim brodovima ovaj se znak pojavljuje u još mračnijem dijelu ljudske povijesti u vremenu iseljavanja u Ameriku. Taj je znak povezan sa vampirima. Tijekom 18. stoljeća ljudi koji su imali tuberkulozu smatrali su se vampirima pošto su se svi u njihovoj blizini zarazili, postajali blijedi i na neki način imali „veze“ s krvlju. Kako bi se nakon njihove smrti spriječilo ustajanje od mrtvih, ljudi su iskopavali njihove grobove, polomili im kosti noge, otkinuli lubanju i prekrižili polomljene kosti ispod

lubanje.

Y in & Yang je simbol o kojem bi se dala napisati cijela biblija (grč. byblos = knjiga).Neću vam previše objašnjavati ovaj

simbol pošto sam siguran da ste o njemu već čuli bezbroj puta i da su vam skoro uvijek rekli nešto drugo. Ukratko, ovaj kineski simbol se može protumačiti kao postojanje jednog ekstrema u drugom i obratno. Beskrajnost borbe dobra i zla no najčešće predstavlja ovisnost ekstrema. To se najlakše može objasniti na primjeru svjetla i tame: ako nema svjetla tama ne postoji, a ako nema tame svjetlost ne postoji ili drugim riječima vi nećete primjetiti ako se usred sunčanog srpanjskog dana upali svijetiljka (do određene jačine), no ako se ta ista svijetiljka upali u totalnom mraku, njena će se svjetlost vidjeti na zapanjujuće udaljenosti. ovaj se znak može naći na mnogim mjestima gdje se poučavaju dijelovi kineske, ili općenito azijske kulture (dojo, monasteri, i slično), no izvan toga se može naći kao jedan od čestih tattoo motiva. Nadam se da će se neki od vas

pitati zašto nisam spomenuo taoizam, već kad spominjem ovaj znak. Postoji mnogo razloga od kojih sam neke već nabrojao, a ostale ili ne želim ili ne znam nabrojati.

S vastika je simbol koji se izvan hinduizma u 90 % slučajeva poistovjećuje sa nacizmom i Hitlerom. No, postoji ogromna razlika između svastike i

Hitlerovog kukastog križa (ako ne vidite ja vam ne mogu pomoći). Svastika označava izlazeće sunce, početak novog dana, novog ciklusa, no ona označava također i prosperitet i plodnost, pri čemu se najčešće misli na plodnost zemlje i na to koliko će hrane proizvesti da bi nas nezahvalnike nahranila.Svastika se danas koristi u Aziji. U Mongoliji je ovaj simbol dosta rasprostranjen, a u Japanu se koristi na kartama kao oznaka za Buddhistički hram. U Taiwanu i Koreji nalazimo ga također na mapama hramova, no ovaj je simbol ipak najrašireniji u matičnoj zemlji Indiji gdje se možete naći svugdje na majicama, javnom prijevozu, zgradama, kao logo kompanija, normalno i u hramovima.

Ankh je simbol za čijim značenjem mnogi tragaju i čije bi tajne svi htijeli znati. To je staroegipatski simbol vječnog života, jedan od najčešćih

motiva u grobnicama faraona, kipovima bogova i knjigama mrtvih diljem drevnog kraljevstva. Ankh je bio faraonov ključ vječnom životu i njegovom uzlaženju među bogove. Kao i većina egipatske kulture i ovaj je simbol misterij kojeg egiptolozi još nisu uspjeli riješiti.

34

Neću šutjeti o. . .KORUPCIJI

N ekima se često u glavama, negdje između centra za pohlepu i onog za malo-građanstvo, odmah pokraj vijuge za lice-mjerstvo i frontalnog križanja balkanizma i nepotizma, na mjestu obavijenim kortek-som neznanja i opće gluposti što pokriva čitavu desnu stranu mozga pojavljuje par neurončića sa upisanim «kradi, varaj, laži, podmiti».

Zasigurno neću naići na mnoga neslaganja ako korupciju označim kao modus operandi poslijeratne Hrvatske. Fascinantan je to pojam – korupcija. ona naravno sama po sebi nije moderan, a ni inherentno hrvatski fenomen. Njene korijene vrlo vjerojatno možemo pratiti daleko do protocivilizacijskih dana, krećući od trenutaka kada su prvi put jedni imali više no drugi, kada su prvi put neki postali jednakiji među jednakima. Nitko naravno ne zna kada i gdje je prvi put ucjena postala sredstvo prosperiteta i iskorištavanje krhkih sustava u vlastitu dobrobit svakodnevnica.

Korupcija u tom smislu započinje sama sobom. Corruptus – slomiti, prijeći s moralnog dobrog na moralno loše. Svaka

je skupina ljudi maleni mikrokozmos, minijatura čitavog čovječanstva. U svakoj ćemo pronaći onog što prima i onog što daje. Puno važnije, pronaći ćemo i onog koji zatvara oči pred tom transakcijom što se pred njim lomi. Čovječja etika je u svakom pogledu falibilna, u istu ruku iskoristiva. Ne možemo se svi ponašati u skladu s pretpostavljenim, posebice ako nam ruke ostaju javno neuprljane. Mnogi će ukrasti, ukoliko njihova nevinost ostane netaknuta u očima svijeta. Ako je Bog mrtav, sve je dozvoljeno (Dostojevski), čovjek se više nema čega bojati, osim čovjeka samog. I naravno, Bog je mrtav, mi smo ga ubili, kao što smo ga i stvorili. Paradoks ovdje stoji izvjestan, u našem društvu, posebice hrvatskom društvu, oni što se pozivaju na kršćanske vrijednosti i upravo oni što se diče moralnom čestitošću, bivaju otkriveni kao obični, priprosti, beskrupulozni lopovi, raspuštenih remena. Mafija je imala kodeks, današnji kriminalci sirovi su licemjeri, robovi porocima što su danas na pijedestalu više nego ikada: moć, novac, upravljanje.

Svaki je poseban slučaj, sa svojim patološkom kompleksom veće ili manje vrijednosti, svaki bi na kauču imao priču za ispričati, ili za prodati. No nećemo ni

Četiri vražje zapovijedi: Kradi, varaj, laži, podmiti

35

pojedinca okriviti što subordinira većinu, pa naravno, netko mu to mora i dopustiti. Krivica za taj raskol nije u njima, ona je u nama, ostalima, pravednima. Kapitalizam mora biti jedini kalup, jedina povijesna izmišljotina za takvo brutalno remećenje društvenog ekvilibrija koja istovremeno dobiva status najpoštenijeg mogućeg sustava. U društvu sve što je dinamično apelira čovjekovom unutarnjem demonu da savjest zamijeni novcem. Dobra ideja koja je otišla u krivom smjeru. I danas, na vrhuncu, ali i na rubu svog postojanja, ona mora propasti, ili se pretvoriti u nešto drugo. Globalno, predstoji nam kaos, ili revolucija. ovo naizgled mirno stanje neodrživo je, a krivica leži na onima što se još drže svoje samoizgrađene savjesti. Na nama.

Kako se to reflektira na našu malu ze-mljicu? očito je. Nakon pada Zida, sloboda je bila imperativ, konačno ćemo imati svo-ju zemlju. Sve ćemo vratiti nazad. Nakon tog neuspješnog projekta, konačno mir i demokracija. Netko je očito preveć drugog imao na umu, bili smo nezreli, sanjali ne-dosanjale snove. Pa eto nam onda deset godina pametne politike, javnog heroizma i privatnog lopovluka. Izuzetno fino se sve to odigralo za neke što su nas oslobodili i otuđili. Pa hajde još malo, zgrni dok se može. Dok nacionalni ponos i populizam dižu ruke naivnoj masi, iza zavjesa cijela se druga farsa odigrava od strane istih tih, podizača narodne svijesti. Danas, nakon što je krađa obavljena i nastavlja se, se-ljak žudi za starim danima, razočaran, a neki i dalje uriniraju u vjetar, glasajući za «dr. Sanadere». E pa gospodo, za to što ste mokri na vjetru, sami ste si krivi.

Ako mladi bježe zapadu, a stari, trunu i tonu u naizgled nepopravljivoj situaciji - u ovoj im zemlji više nije lijepo živjeti. U zemlji koja trči u zagrljaj novog spasio-ca – Europske unije. Mislite da se do sada kralo? E pa sada tek sve odlazi na sniže-nje. I kriza je, naravno da je kriza. Kriza pod kojom mi imamo svoje male podkrize, što traju desetljećima, i dio su nas toliko dugo da ih nazivamo mentalitetom. Utje-hu pronalazimo u dobroj staroj – susjedu će uginuti dvije krave. A ni zapad ne diše mnogo bolje, u zraku je miris kraja ovog konformnog naslonjača što smo si ga stvo-rili. Nikada nismo bolje živjeli, nikada ni gore. Uzmite kako vam se dopada. Korup-cija je globalna, i globalno se širi. Borbu protiv iste moramo preuzeti na vlastita pleća, ali prije toga treba popraviti vla-stite svjetonazore, kolektivno. Nažalost, mjesto za ‘ja’ treba ustupnuti za ‘mi’, ako to isto ‘ja’ želimo uopće zadržati. Pustite bogove umjetnicima, potreban nam je neki novi humanizam. Probudite se.

napisao: Neven Matas

36

RazonodaReci mi to pjesmom...

Jokasta (Antigona, Sofoklo): Nemoj se udavati - Jasmin StavrosPrometej (Okovani Prometej, Eshil): Pokidat ću lance sve - Dražen ZečićKralj Edip (Kralj Edip, Sofoklo): oh mother - Christina AguileraOdisej (odiseja, Homer): Sve bi seke ljubile mornare - MagazinDon Quijote (Don Quijote, M. de Cervantes): Born to be wild - SteppenwolfDante (Pakao, Dante): Stairway to heaven - Led ZeppelinHamlet (Hamlet, W. Shakespeare): A, šta da radim - AzraDundo Maroje (Dundo Maroje, Marin Držić): Money, money - ABBALaura (Dundo Maroje, Marin Držić): Material Girl - MadonnaCandide (Candide, voltaire): Life is good - JunkIvica Kičmanović (U registraturi, A. Kovačić): Ugasi me - Parni valjakEmma Bovary (Gospođa Bovary, Flaubert): Neka je šarala - Jasmin StavrosRaskoljnikov (Zločin i kazna, Dostojevski): What I`ve done - Linkin ParkAna Karenjina (Ana Karenjina, Tolstoj): Ja sam vlak - Nina Badrić i Emilija KokićGregor Samsa (Preobražaj, Kafka): Užas je moja furka - AzraMersault (Stranac, Camus): Sutra mi sude - Mišo KovačVladimir i Estragon(U očekivanju Godota, Beckett): Satima, godinama, danima - Danijela

pripremila: Marija Kepić

37

Ovan: Nemiran je i bezobrazan, a već od prvog razreda osnovne škole nastavnike i učenike gađa raznoraznim projektilima tipa gumica i pernica, dok sve nesretnike ispred sebe, a posebice one koji mu ne daju da prepisuje, šestarom bode u deblje dijelove tijela ili ih, pak, nesmiljeno mlati ravnalom po glavi. Najdraži predmet: Kemija. Za vrijeme pokusa u laboratoriju, u miru može dići školu u zrak.

Bik: Nemotivirani zabušant, koji za vrijeme nastave drijema ili, pak, bulji u sat, čekajući da što prije dođe odmor kako bi mogao pojesti pirošku sa sirom. Na testovima se obično koristi dugim i iscrpnim „šalabahterima“, koje sastavlja i po nekoliko dana. Najdraži predmet: odmor.

Blizanci: Kaotično stvorenje koje nikako ne može sjediti na jednom mjestu. Svakih deset minuta u kutu šilji olovku, a svakih petnaest odlazi na WC. Na satu hrvatskog rješava zadatke iz matematike i obrnuto. Najdraži predmet: Hrvatski jezik. Budući da uvijek sve uči napamet, najbolje mu ide recitiranje pjesmica svih dužina. Megazvijezda recitatorske grupe.

Rak: Tip tužibabe – ljenivca. Pod satom najradije tupo bulji u strop, dok najmarljiviji Rakovi tupo bulje u ploču. već od malih nogu prije svakog testa umire od straha i pije apaurine. Jedini svijetli trenuci u školovanju svakog Raka su trenuci velikog odmora. Tada nesmetano zuri u zid kantine. Najdraži predmet: Povijest. Nikako se ne može pomiriti što ne živi u doba starog Rima i ne provodi dane jedući grožđe ležećki.

Lav: Nametljivi glavonja iz prve klupe, koji s godinama pod svaku cijenu nastoji sjediti s nastavnikom za katedrom. osim toga, ambicija svakog Lava jest postati predsjednikom razreda. Ukoliko dobije jedinicu pretvara se u „zvijer“ spremnu na psihičko maltretiranje nastavnika, krađe i palež imenika, škole i slično. Najdraži predmet: Teorija upravljanja.

Djevica: Glavni štreber Zodijaka. već od nižih razreda osnovne škole povjeravaju joj se raznorazne funkcije tipa zapisničar, zamjenik predsjednika i slično. Ipak, najljepši dan u životu svake Djevice su kada kao redar u miru briše ploču, poravnava klupe i tužaka koga nema u školi. Na satu je mirna i tiha, osim kada netko dobije jedinicu. Tada glasno plače od sreće. Najdraži predmet: Matematika. Najviše na svijetu voli izračunavati tko ima slabiji prosjek ocjena od nje.

Šaljivi horoskop za učenike

38

Vaga: Zaneseno stvorenje, kojem nikako nije jasno zašto škola uopće postoji. Na nastavu kasni barem pola sata, ali zato stiže pod punom spremom, koja uključuje mirišljave gumice, šarene olovke i „Snoopy“ bilježnice. Dobije li jedinicu, ne prestaje plakati tjedan dana, čak i nedjeljom. Najdraži predmet: likovni.

Škorpion: Delikvent iz zadnje klupe. već u prvom osnovne u školu stiže s bocom piva, a čim nauči prva slova, pripadnicima suprotnog spola pod satom šalje papiriće prostačko-erotskog sadržaja. Pod odmorom puši u WC-u. U srednjoj školi prelazi na prelistavanje porno časopisa ispod klupe, tako da okolinu potiče isključivo na nerad i razvrat. Najdraži predmet: Biologija. Tako u miru može gledati gole pripadnike svih vrsta.

Strijelac: Muljator s više sreće nego pameti. Uvijek ga pitaju jedini odlomak iz knjige koji je naučio, a kod pismenih testova primjenjuje tehnike bezočnog prepisivanja s klupe, s papirića, od susjeda i slično. Nepažljiv je i brbljav, a pod satom mu je neprestano nešto smiješno, tako da svako malo crkava od smijeha i to, naravno, bez razloga. Najdraži predmet: Tjelesni odgoj. Najviše se na svijetu voli penjati na uže i nepomično visjeti nekoliko sati.

Jarac: Razredni blagajnik koji uživa u potkradanju blagajne. Na satu je smrtno ozbiljan, no ne i pretjerano kolegijalan. Prije bi se ubio, no dopustio da netko od njega prepiše jedno slovo, ali svima koji mu odbiju šaptati, godinama se fizički i verbalno osvećuje. Najdraži predmet: Logika. obožava logičkim premisama dokazivati svoju genijalnost. Primjer: Ja sam genijalan. Svi ostali su glupi. Dakle, ja sam najgenijalniji.

Vodenjak: Glavni organizator kolektivnog markiranja i svih ostalih masovnih psina. Budući da je duboko uvjeren da je daleko pametniji od svih učenika i nastavnika, na satu je posve nepažljiv i obično se posvećuje igranju intelektualnih igara, tipa križić-kružić. Najdraži predmet: Sociologija. Uživa raspredati o borbi individuuma protiv društvenih snaga.

Riba: Bezglavo stvorenje koje u školu obično stiže u pogrešnom turnusu, dok najzbunjenije Ribe dolaze i nedjeljom i praznikom. Za vrijeme nastave sluša glazbu ili, pak, zaneseno bulji u prozor, odnosno u odabranog pripadnika suprotnog spola, te stoga nikada nema pojma o čemu se radi. Svaki njen pokušaj prepisivanja završava fijaskom. Najdraži predmet: Glazbeni odgoj. obožava urlati iz petnih žila.

39

Ime i prezime: Marija Jukić

>> djevojka u društvu živih pjesnika

Horoskopski znak: Djevica

Što slušam: Metal i rock

Što čitam: Riječi

Što želim: Živjeti.

„Ne gubite vjeru u ljepotu svojih snova.“

Ime i prezime: Vanesa Vujičić

>> buntovna komentatorica, „ jel me netko tražio?“

Horoskopski znak: Bik

Što slušam: Rock, reggae, ska, punk

Što čitam: Uglavnom beletristiku

Što želim: Ispuniti svoje snove.

Što poručujem: „Ono što te ne ubije, ojača te.“Ime i prezime: Marko Barbančić

>> misterij svima i sebi, ekscentrik po zanimanju

Horoskopski znak: Rak

Što slušam: Sve što mi u uho uđe

Što čitam: Knjige

Što želim: osvojiti svijet, Nobelovu nagradu

Što poručujem: „Crkni sretan.“

Ime i prezime: Matea Lacmanović

>> glasna, jasna i bez dlake na jeziku

Horoskopski znak: Jarac

Što slušam: Sve, od rocka do trubača

Što čitam: U hrpi udžbenika teško je naći vremena

Što želim: Upisati fakultet i otići što dalje od RH!

Što poručujem: „Audere est facere.“

Ime i prezime: Christina Andrić

>> samozatajna i dosljedna, svjetski putnik

Horoskopski znak: Nema ga

Što slušam: Sufjan Stevens, Aeolian, Mysty Edward

Što čitam: drame, životne priče sa smislom za humor

Što želim: Želim otputovati u Izrael.

Što poručujem: „Budi svoj.“

Ime i prezime: Zlatko Damijanić

>> radoholičar par excellance, z vanje: per fekcionist

Horoskopski znak: Lav

Što slušam: Ono što mi odgovara

Što čitam: Vijesti s Interneta

Što želim: Završiti studij i raditi ono što volim.

„Ne idite utabanim putevima, već krenite svojim“

Ime i prezime: Vjekoslav Moscatello

>> govori u tisućama riječi

Horoskopski znak: Lav

Što slušam: Svašta što nije mainstream

Što čitam: znanstvene i filozofske knjige

Što želim: To bi trebalo stat u jednu rečenicu?

Što poručujem: „Ništa pametno.“

Ime i prezime: Neven Matas

>> korumpiran do srži

Horoskopski znak: Blizanac

Što slušam: Isključivo budilicu

Što čitam: Trenutno, Milana Kunderu

Što želim: Odseliti u hladnije krajeve.

„Ne uzimajte ništa zdravo za gotovo.“Ime i prezime: Dijana Didović

>> naša slatka tajna

Horoskopski znak: Riba

Što slušam: Glasove i tonove

Što čitam: Sve što mi dođe pod ruku

Što želim: Živjeti punim plućima.

„U svemu pronađite priliku da unaprijedite sebe.“

Črnjakova ekipa odlazi i kaže...

Ispunjenje njihovih želja želi im preostali dio redakcije.

Bijeg u magluTrčiš posve sam.

Ulica se za tobom gubi u magli,sve nestaje.

Ona je sada samo san,priviđenje.

Maglovita vizija stvarnosti, koja nije dovoljno čvrsta da opstane.

Trčiš dalje posve sam.Magla postaje teška i gusta,

ne vidiš ništa.

Nje više nema.Zauvijek je izgubljena.

Samo njezin miris lebdi zrakom,miješa se s maglom...

Trčiš neprestano.Jer ako staneš,

što će biti s tobom?

Ona se neće vratiti.Ne može.

Izgubljena je u magli.

Staješ.. .I nestaješ.

napisala: Marija Jukić