Sanja Djekic Pravni fakultet - spu.baspu.ba/noviSajt/wp-content/uploads/2013/08/Diplomski-rad-PF-Presuda-Sanja-_eki_.pdf · 1 GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija,

Sanja Djekic Pravni fakultet

1

UVOD

Prvostepeni postupak okončava se dispozitivnim radnjama parničnih stranaka ili odlukom

suda, a ovo okončanje se dešava putem strogo formalnog pravnog akta, koji moţe biti u

obliku presude, rješenja ili zapisnika o zaključenom sudskom poravnanju.

Do okončanja postupka dispozitivnim radnjama stranaka dolazi u svakom slučaju kada te

parnične radnje neposredno uzrokuju okončanje postupka. U uţem smislu, takva radnja je

jedino zaključenje sudskog poravnanja. Dok u širem, smislu pod ovim podrazumjevamo i one

radnje stranaka na osnovu kojih sud neposredno donosi neku od odluka kojom se postupak

okončava. Takve radnje su povlačenje tuţbe i priznanje, odnosno odricanje od tuţbenog

zahtjeva.

Sud okončava postupak metitornom odlukom, ili odlukom procesne prirode. Pravilo je da

se postupak meritorno okonča u formi presude, osim kada zakon propisuje da se o predmetu

spora odlučuje rješenjem.

U postupku sud uvijek donosi presudu kada odlučuje o tuţbenom zahtjevu kao predmetu

spora. Presudom se, po pravilu, okončava parnični postupak u prvom stepenu. Stoga je

presuda završni akt kojim se okončava raspravljanje i odlučivanje u prvostepenom postupku

o predmetu spora. Sve radnje koje subjekti parnice i ostali učesnici u parnici preduzimaju od

momenta podnošenja tuţbe do zaključenja glavne rasprave u sluţbi su donošenja presude kao

glavnog akta. Presudom se ostvaruje sadrţaj sudske funkcije koja se sastoji u konkretizaciji

opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije.

Pravila postupka obezbjeĎuju da donesena presuda bude zakonita i da se pravovremeno

donese, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka. Zato je pravilna primjena pravila postupka

vaţna za donošenja pravilne odluke.

Presudom sud odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva tako što ili usvaja tuţbeni zahtjev

ili ga odbija i to kako u glavnoj stvari tako i u sporednim traţenjima. Zaključak o osnovanosti

tuţbenog zahtjeva (conclusio) izvodi se silogistickom operacijom: donju premisu (praemissa

minor) obrazuje pravno relevantne činjenice, a gorna premisa (praemissa maior) odgovarajuće

norme materijalnog prava.

Činjenično stanje sud utvrĎuje, po pravilu, izvoĎenjem dokaza, a sadrţaj pravnih normi

koje primjenjuje tumačenjem (lura novit curia). Kada je utvrdio obije premise sud supsumira

(supsumatio) utvrĎeno stanje pod odgovarajuće norme materijalnog prava i izvodi zaključak o

osnovanosti tuţbenog zahtjeva.

1

GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godine


2

POJAM PRESUDE

U parničnom postupku sud, po pravilu, donosi presudu kad odlučuje o osnovanosti ili

neosnovanosti tuţbenog zahtjeva.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traţenja. Ako

postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom (član 176.

Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP).

DONOŠENJE PRESUDE

Sud donošenju presude pristupa odmah nakon okončanja rasprave. Samo u sloţenijim

sporovima zakon dopušta odstupanje, pa se u takvim sporovima donošenje presude moţe

odloţiti na osaam dana. Donošenje presude je poseban stadij postupka koji otpočinje

vjećanjem i glasanjem, a završava se objavljivanjem presude.

Vjećanje i glasanje obavlja se uz isključenje javnosti, čime se obezbjeĎuje ostvarenje

sudske nepristrasnosti ( u prostorijama u kojima se obavlja vjećanje mogu biti prisutni samo

članovi vijeća i zapisničar).

Vjećanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vjeća koji je duţan da se stara da se sva

pitanja svestrano i potpuno razmotre. Predsjednik vjeća glasa poslednji. Za svaku odluku

vijeća potrebna je većina glasova. Načelo neposrednosti zahtjeva da u donošenju odluke

učestvuju isti članovi vijeća koji su bili na poslednjem ročištu za glavnu raspravu.

SAOPŠTAVANJE PRESUDE

Presuda se saopštava na dva načina, prisutnim licima saopštava se objavljivanjem, dok se

drugim saopštava dostavljanjem pismene izrade presude.

Objavljivanje presude je završni čin u procesu njenog donošenja. Objavljivanje presude

sastoji se u javnom čitanju izreke čiji se sadrţaj fiksira prethodno, pismeno u zapisniku.

Prisustvo stranaka nije nuţno pri objavljivanju presude. Ukoliko sud odstupa od pravila koje

nalaţe da se presuda donese neposredno nakon zaključenja glavne rasprave, što je u duhu

načela neposrednosti, nego odlaţe njeno donošenje, tada se presuda ne objavljuje, nego je

stranka saopštava dostavljanjem. U takvim situacijama kada se presuda ne objavljuje,

momenat njenog otposlanja strankama zamjenjuje momenat objavljivanja, odnosno

objavljivanje: momentom otposlanja presuda stice svojstva sudskog akta.


3

VEZANOST SUDA DONESENOM PRESUDOM

Najvaţnije dejstvo koje presuda proizvodi momentom donošenja sastoji se u tome što

veţe sud koji ju je donio. Vezanost suda vlastitom presudom ogleda se u tome što je nakon

objavljivanja , više ne moţe ni ukinuti, a ni izmjeniti. Takvu presudu moţe ukinuti ili

izmjeniti, uslijed nedostatka, samo viši sud u ţalbenom postupku, odnosno postupku

vanrednih pravnih lijekova. Stoga, sud ukoliko primjeti nedostatke u donesenoj presudi ne

moţe ih otklanjati sam ukidanjem ili preinačenjem, nego jedino moţe sugerisati strankama da

protiv takve presude uloţe ţalbu.

Ukoliko je sud napravio odreĎene greške koje su očigledne te greške ispravlja sam sud

koji je donio presudu. Ako je sud učinio odreĎene greške koje se tiču presuĎenja, te greške će

ispraviti instancioni sud u postupku po pravnom lijeku.

Prema strankama momenat objavljivanja presude je procesno-pravno relevantan utoliko

što se od toga momenta mogu odreći prava na ţalbu. Momenat dostavljanja presude

strankama proizvodi za njih značajnu posljedicu. Tim momentom otpočinje teći rok za ţalbu

(član 203. sluzbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP ''rok za izjavu ţalbe je 30 dana od

dana donošenje presude, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude osim ako u ovom zakonu

nije odreĎen drugi rok''), čijim istekom presuda stiče svojstvo pravosnaţnosti.

2

GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godina

Sluţbeni glasnik Republike Srpske

Parnica u praksi-Priručnik za primjenu propis parničnog postupka, autor Sreten Ţivković


4

DOSTAVLJANJE I PISMENA IZRADA PRESUDE

Sud će, nakon zaključenja glavne rasprave, obavjestiti parnične stranke o datumu uručenja

presude. U odredbama ZPP, umjesto o uručenju odluke, govori se o donošenju odluke.

Odluka se, meĎutim, donosi u jednom ranijem momentu i pismeno izraĎuje prije nego što se

uruči ili dostavi strankama. Ukoliko jedna od parničnih stranaka nije prisustvovala glavnoj

raspravi, sud će tu stranku pismeno obavjestiti o datumu uručenja presude.

Stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici duţni su preuzeti presudu u

zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama o dostavljanju. Pravilo

o uručenju presude zakonodavac je predvidio u namjeri da se parnični postupak završi sa što

manjim utroškom sredstava i vremena. Sve presude, osim presude zbog propuštanja i

drugostepene presude, stranke preuzimaju u zgradi suda. Ako sud obavjesti parničnu stranku

o datumu uručenja presude u zgradi suda, stranka ne doĎe da preuzme presudu, sud joj neće

dostavljati presudu po pravilima o dostavljanju pismena.

U izuzetnim okolnostima, sud moţe, na zahtjev stanke, odlučiti da se presuda ne uručuje

već da se dostavi na način predviĎen odredbama o dostavljanju. Odredbama ZPP nije

predviĎeno kad se radi o izuzetnim okolnostima, tako da će sud u svakom konkretnom

slučaju ocijeniti da li postoje izuzetne okolnosti , odnosno sam sud će sadrţinu ovog pravnog

standarda popunjavati. Sud mora ocijeniti razloge da li je stranka imala opravdan razlog i

postoje li izuzetne okolnosti da sud napravi izuzetak od pravila o dostavljanju presude.

Ukoliko stranka nije bila uredno obavještena o datumu preuzimanja presude, sud će joj u

tom slučaju dostaviti presudu u skladu sa pravilima o dostavljanju pismena. Presuda zbog

propuštanja i presuda drugostepenog suda koja je donesena bez odrţavanja rasprave

dostavljaju se po pravilima o dostavljanju pismena.

Za trenutak dostavljanja presude vezana su odreĎena pravna dejstva :

1. presuda proizvodi dejstvo prema parničnim strankama

2. parnične strankese mogu odreći prava na pravni lijek

3. počinje teći parcioni rok

4. počinju teći rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka

5. počinje da teče rok za traţenje dopunske presude

6. nastupa pravosnaţnost pod uslovom da bezuspješno protekne rok za izjavljivanje

pravnog lijeka

3

Parnično procesno pravo autor dr. Gordana Staković, dr. Raka Račić, Trebinje 2008.godine


5

FORMA I SADRŢINA PRESUDE

Presuda se donosi u pismenoj formi. Time se na nesumljiv način utvĎuje njen sadrţaj o

obezbjeĎuje relativno trajan dokaz o njenom postojanju. Sadrţaj presude odreĎen je zakonom.

Pismeni sastav presude sastoji se iz odreĎenih djelova : uvoda ili zaglavlja,

dispozitiva(izreka), obrazloţenja, pouke o pravnom lijeku protiv izjavljene presude i potpisa

sudije.

Uvod ili zaglavlje presude sadrţi : naziv suda , ime i prezime sudije, ime i prezime,

prebivalište odnosno boravište stranaka, te podatke o zastupnicima, kratku oznaku predmeta

spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, označenje stranaka i njihovih

zastupnika koji su prisustvovali na glavnoj raspravi , te dan kad je pesuda donesena.

Dispozitiv ili izreka presude sadrţi odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih

zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traţenja, kao i odluku o postojanju ili

nepostojanju potraţivanja istaknutog radi prebijanja. Dispozitiv presude sadrţi i odluku o

praničnim toškovima bez obzira što ona ne spada u presudu u materijalnom smislu. Dispozitiv

presude mora biti precizno odnosno nedvosmisleno formulisan. Svaki stav u kome je sadrţana

odreĎena zapovjest mora biti precizan, jasan i saţet. Ovo iz razloga jer je izreka pojedinačna

pravna norma koja je istovremeno i zapovjest za parnične stranke.

Obrazloţenje presude mora biti jasno odvojeno od dispozitiva presude. Obrazloţenje

presude se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu obrazloţenja presude navodi se detaljan opis

predmeta spora, tako što se iznosi zahtjev tuţioca i činjenice na kojim je on zasnovan. Potom

se iznosi odbrana tuţenog : procesni prigovori kojima je ukazivano nepostojanje procesnih

smetnji da bi iz tog razloga tuţba bila odbačena, materijalnopravni prigovori koji je tuţeni

istakao i navodi kojima je osporavao osnovanost tuţbenog zahtjeva kako bi ga sud odbio kao

neosnovanog.

U drugom dijelu obrazloţenja sud uznosi svoje razloge, odnosno svoj stav u pogledu

činjenica koje je utvrdio, kao i pravna pravila koja je primjenio. U ovom dijelu sudija

obrazlaţe na koji način je izveo činjenični zaključak, pa potom obrazlaţe kako je pravno

kvalifikovao predmet spora. Sud je posebno duţan da u obrazloţenju navede kojim su

dokazima sporne činjenice utvrĎivane, odnosno kako je sud pojedine dokaze ocjenio i na koji

je način došao do uvjerenja o istinitosti pravno relevantne činjenice. Sud je duţana da utvrdi

istinitost. Potom sud iznosi pravnu ocjenu pravno relevantnih činjenica i, na kraju, kako je, i

na osnovu primjene kojih pravnihnormi, izveo zaključak o osnovanosti odnosno


6

neosnovanosti istaknutih zahtjeva u tuţbi. Ukoliko se jasno ne vidi na koji način je sud izveo

zaključak, to će biti razlog za izjavljivanje pravnog lijeka.

Obrazloţenje presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja i presude na osnovu

odricanja je specifično. Presuda sadrţi i pouku o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka.

Sadrţina ovog upustva odredbama ZPP nije pobliţe odreĎena. Upustva o pravu na

izjavljivanje pravnog lijeka trebalo bi da sadrţi koji pravni lijek stranka moţe izjaviti , u kom

roku i kom sudu parničar treba da podnese izjavljeni pravni lijek, odnosno preko kojeg suda

stanka upućuje pravni lijek. Potrebno je tačno naznačiti i broj primjeraka izjavljenog pravnog

lijeka.

Izvornik presude potpisuje sudija.

NEDOSTACI PISMENO IZRAĐENE PRESUDE

Pismeno izraĎena presuda moţe imati različite nedostatke za koje norme procesnog prava

veţu različite posljedice. Ovdje govorimo o onim nedostacima koji ne predstavljaju razlog

pobijanja donesene presude , nego o takvim nedostacima koje moţe otkloniti sud koji je

presudu donio.

Prvostepeni sud moţe otkloniti samo one nedostatke koji ulaze u okvir tzv. ispravljanja

presude. Pod ispravljanjem presude podrazumjeva se otklanjanje grešaka u imenima,

brojevima i drugim očiglednim greškama u pisanju i računanju, kao i nedostataka u obliku

nesaglasnosti prepisa i izvornika presude. Ispravke presude vrši predsjednik vijeća u obliku

posebnog rješenja koje se dostavlja strankama i unosi na kraju izvornika. Ako izmeĎu

izvornika i prepisa postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadrţane u izreci, tada se

strankama dostavlja nov, ispravljen prepis, sa naznačenjem da se njime zamjenjuje raniji

prepis. U tom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela moţe

da teče od dana dostavljenog prepisa.

Ispravljanje ne smije preći u dopunjavanje ili izmjenu presude. O ispravljanju presude sud

ne moţe odlučivati bez saslušanja stanaka.

4

Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, trebinje 2008.godine

Parnica u praksi-priručnik za primjenu propisa parničnog postupka, autor Sreten Ţivković

Pravni ţivot, urednik Dragoslav Đekić, Beograd 1989.godine


7

TUMAČENJE PRESUDE

U odreĎenim situacijama biće neophodno tumačiti presudu. Presuda moţe biti nejasna

odnosno dispozitiv i obrazloţenje mogu biti protivrijecni. Ako protiv presude bude izjavljena

ţalba, a dispozitiv i obrazloţenje su u koliziji, instancioni sud će tumačiti presudu da bi

mogao da izvrši kontrolu njene zakonitosti.

Kada se presuda koristi kao dokaz, a ona je, istovremeno, , i nejasna, sud koji sprovodi

konkretni postupak mora da utvrdi pravi smisao nejasne presude.

Sud koji tumači jednu presudu ne donosi neku posebnu odluku o izvršenom tumačenju.

Tumačenje presude je neophodno kako bi se odlučilo u nekoj pravnoj stvari i ono, po pravilu,

sluţi za konkretan slučaj.

NEPOSTOJEĆA PRESUDA I PRESUDA BEZ PRAVNOG DEJSTVA

Pravilima procesnog prava nije odreĎeno kad je presuda nepostojeća odnosno kad je

presuda bez pravnog dejstva. Nepostojeća presuda je ona presuda koja nema sva potrebna

svojstva presude. Nepostojeća presuda npr. postoji ako je donesena u postupku protiv

izmišljene stranke ili stranke koja ne postoji ili kad presudu o konkretnom sporu nije donio

sud već neki drugi organ. Presuda je nepostojeća ako nije donesena u okviru vršenja sudske

funkcije (npr. na simulaciji suĎenja u okviru vjeţbi na fakultetu) ili ako je izostala neka radnja

u postupku njenog donošenja (npr. nije bilo vjećanja i glasanja prilikom donošenja presude

pred instancionim sudom).

Nepostojeća presuda ne proizvodi nikakva dejstva. Stoga nema razloga da se ta presuda

pobija pravnim lijekom. Ali ako postoji pravni interes nekog lica, ono moţe podići tuţbu da

se utvrdi da presuda ne postoji.

Presuda bez pravnog dejstva je, za razliku od nepostojeće presude, pravno egzistentna ali

zbog odreĎenih razloga ona ne moţe da proizvede pravno dejstvo. Presuda bez pravnog

dejstva je : 1) presuda koja je donesena nakon povlačenja tuţbe, 2) presuda kojom se izriče

pravna posljedica, 3) koja nije predviĎena normama materijalnog prava, 4) presuda koja je

ukinuta odlukom instancionog suda, 5) presuda koja je donesena u brakorazvodnoj parnici

nakon povlačenja tuţbe, 6) presuda koja je stavljena van snage jer su stranke nakon donošenja

prvostepene presude zaključile sudsko poravnanje.


8

VRSTE PRESUDA

KLASIFIKACIJA PRESUDA

Presude je mogućno podjeliti po različitim kriterijumima. Prema sadrţini pravne zaštite koja

se pruţa u parničnom postupku presude se dijele na : kondemnatorne, deklarativne i

konstitutivne. S obzirom na procesnu funkciju koja se ostvaruje u postupku, presude se dijele

na konačne i dopunske. Presude je mogućno podijeliti, s obzirom na procesno ponašanje

stranaka na : jednostrane presude i presude na osnovu kontradiktornog raspravljanja. Presude

se mogu klasifikovati i s obzirom na stadijum postupka u kome su donesene na : prvostepene i

drugostepene presude. S obzirom na pravila koja se primjenjuju prilikom donošenja, presude

se dijele na : graĎanskopravne i procesnopravne presude. Presude je moguće podijeliti i s

obzirom na uspijeh u parnici na : presude kojim se usvaja tuţbeni zahtjev i presude kojim se

odbija tuţbeni zahtjev.

KONDEMNATORNA PRESUDA

Kondemnatorna (osuĎujuća) presuda je presuda kojom se nalaţe tuţenom da izvrši

odreĎenu činidbu čije je ispunjenje tuţilac traţio u tuţbenom zahtjevu. Pravosnaţnošću

kondemnatorne presude nije konačno ostvareno pravo na pravnu zaštitu. Svoje pravo na

pravnu zaštitu tuţilac će ostvariti tek kad predmet činidbe bude izvršen.

Tuţeni mora dobrovoljno, u parcionom roku, izvršiti činidbu čije mu je izvršenje naloţeno

ili propustiti da to učini. Ukoliko tuţeni, i pored osude na činidbu, ne postupi po nalogu suda,

tutţiocu, kao povjeriocu, jedino preostaje da pokrene izvršni postupak da bi tuţeni, uz

upotrebu prinude, izvršio dugovanu činidbu na čije je ispunjenje osuĎen.

Kondemnatorna presuda je karakteristična po tome što :1) osuda na činidbu moţe da ima

različite modalitete, 2) u pesudi je odreĎen rok za dobrovoljno izvršenje (parcioni rok), i što

3) protekom parcionog roka presuda postaje izvšna.

Sud će naloţiti tuţenom da izvrši odreĎenu činidbu samo ako je ona dospjela do

zaključenja glavne rasprave. Ako činidba nije dospjela do zaključenja glavne rasprave sud će

odbiti tuţbeni zahtjev kao neosnovan. Izuzetno , sud moţe naloţiti tuţenom ispunjenje

odreĎene činidbe i ako ona nije dospjela do zaključenja glavne rasprave. Ako je tuţilac traţio

ostvarivanje prava na zakonsko izdrţavanje, sud moţe naloţiti ispunjenje i onih činidbi koe će

dospjevati ubuduće. Sud moţe, isto tako, naloţiti tuţenom da preda ili preuzme stvari date u

najam ili zakup i prije prestanka tih odnosa kad je tuţbom zahtjevan raskod tih odnosa.


9

Zakonom o obligacionim odnosila predviĎeno je da se osuda na plaćanje rente, u slučaju

smrti, tjelesne povrede i oštećenja zdravlja, izriče za buduće činidbe.

Kad je tuţilac u tuţbi istakao supsidijarni zahtjev, do zaključenja glavne rasprave, sud

moţe izreći osudu i na ispunjenje supsidijarnog zahtjeva. Ako tuţilac izjavi da je voljan

umjesto stvari primiti odreĎeni novčani iznos, sud moţe da usvoji tuţbeni zahtjev, izreći

osudu da se tuţeni moţe ispuniti supsidijarni zahtjev, u izvršnom postupku, sve dok tuţilac,

kao traţilac izvršenja, nije makar djelimično primio stvar kao predmet ispunjenja.

Kondemnatornom presudom odreĎuje se rok za dobrovoljno ispunjenje tzv. parcioni rok.

Pravilima ZPP je odreĎen parcioni rok i on iznosi trideset dana dana za novčane činidbe.

Parcioni rok u mjeničnim i čekovnim stvarima iznosi petnaest dana.

Strankama se, po pravilu, presuda uručuje u zgradi suda. U tom slučaju parcioni rok

počinje teći prvog dana nakon uručenja presude. Ukoliko se presuda dostavlja po opštim

pravilima o dostavljanju, parcioni rok počinje teći prvog dana poslije dostavljanja prepisa

presude.

Ako sud odbije tuţbeni zahtjev tuţioca u kome je sadrţan kondemnatorni zahtjev, ova

presuda ima obiljeţja presude kojiom se utvĎuje da je tuţbeni zahtjev neosnovan.

DEKLARATIVNA PRESUDA

Deklarativnom (utvĎujućom) presudom odlučuje se o osnovanosti deklarativnog zahtjeva.

Pruţanje pravne zaštite odavde se ograničava samo na konstatovanje postojanja ili

nepostojanja nekog pravnog odnosa ili subjektivnog prava, odnosno istinitosti ili neistinitosti

isprave, te ovakva zaštita ne stvara nove pravne odnose niti mjenja postojeće. Cilj ovakve

zaštite jeste da se odreĎena povreda prava unaprijed spriječi (npr. utvrĎenje ništavosti pravnog

posla da bi se izbjegla njegova realizacija) ili ostvarivanje zaštite nekog prava. Ovakava

presuda nije podobna za prinudno izvršenje, te ako druga stana iz pravnog odnosa čiji je

sadrţaj utvrĎen pravosnaţnom deklarativnom presudom postupi protivno sudskoj deklaraciji i

time učini povredu, zaštita se ostvaruje u novoj parnici kondemnatornom presudom, pri čemu

se sud tada ne upušta u utvrĎivanje postojanja sadrţine pravnog odnosa koji su već utvrĎeni

ranijom, deklarativnom presudom, već ih kao takve uzima kao osnov odnosno razlog.

5


Priručnik za polaganje pravosudnog ispita, autor prof. Dr. Oliver B. Antić, prof. Dr. Ratko Marković, prof. Dr.

Zoran Stojanović


10

KONSTITUTIVNA PRESUDA

Konstitutivna (utvrĎujuća) presuda je ona presuda kojom se odlučuje o osnovanosti zahtjeva

za kostitutivno utvrĎenje, te se njom utvrĎuje ono što je predmet takvog zahtjeva : postojanje,

nepostojanje ili prestanak nekog pravnog odnosa ili subjektivnog prava , odnosno izmjena ili

ukidanje postojećeg prvnog odnosa. Kao i kod kondemnatorne presude, da bi zasnovao,

izmjenio ili ukinuo postojeći pravni odnos meĎu strankama, sud prethodno mora utvrditi

njegov sadrţaj, te ovakva presuda takoĎe sadrţi deklarativno utvrĎenje, ali se takva

konstatacija ne unosi u izreku presude, već u njene razloge. Budući da se ovakvom presudom

meĎu strankama zasniva, mjenja ili ukida pravni odnos, to konstitutivno utvrĎenje djeluje

samo ubuduće (ex nunc) za razliku od deklarativnog utvrĎenja. Inače, ovakvo utvrĎenje

neposredno proizvodi pravnu posljedicu koja je tuţbom traţena, pa se kod ovih presuda ne

postavlja pitanje prinudnog izvršenja.

KONAČNA PRESUDA

Konačna presuda je presuda kojom se potpuno odlučuje o svim istaknutim zahtjevima.

Ako tuţilac istakne dva ili više tuţbenih zahtjeva, koji su u meĎusobnoj vezi, i predloţi da

sud usvoji sledeći od tih zahtjeva za slučaj da prethodni zahtjev nije osnovan, sud će donijeti

konačnu presudu. Dispozitiv presude koja se donosi u slučaju eventualne kumulacije tuţbenih

zahtjeva sastoji se iz dva stava. U prvom stavu sud će odbiti prethodni zahtjev kao neosnovan,

a u drugom stavu odlučuje o osnovanosti odnosno neosnovanosti eventualnog zahtjeva.

S obzirom na sadrţinu pravne zaštite, konačna presuda moţe biti kondemnatorna,

deklarativna ili konstitutivna.

6


Priručnik za polaganje pravosudnog ispita, autor prof. Dr. Oliver B. Antić, prof. Dr. Ratko Marković, prof. Dr.

Zoran Stojanović


11

DOPUNSKA PRESUDA

Sud donosi dopunsku presudu kada je propustio da donese potpunu presudu, tj. da odluči

u cijelosti o predmetu spora, odnosno da odluči o svim tuţbenim zahtjevima ukoliko je u tuţbi

bilo istaknuto više tuţbenih zahtjeva. Ovom presudom se naknadno odlučuje o onome što je

sud bio duţan da odluči, ali je to propustio učiniti. Iako je donošenje dopunske presude

posljedica propusta suda, ovu presudu ne donosi sud po sluţbenoj duţnosti, nego samo po

prijedlogu stranke.

Stanke moraju podnijeti prijedlog sudu u prekluzivnom roku od petnaest dana od dana

primanje presude kojim će zahtjevati donošenje dopunske presude. Neblagovremen, odnosno

neosnovan prijedlog sud će odbaciti, odnosno odbiti. Ukoliko stranke nisu u roku podnijele

prijedlog, ne mogu više traţiti donošenje dopunske presude, pa im ostaje još jedino da

pokrenu novu pranicu. Ako stranke presudu pobijaju ţalbom i to samo zbog toga što sud nije

donio potpunu presudu, tada će sud uloţenu ţalbu smatrati prijedlogom za donošenje presude,

tj. dopunske presude. MeĎutim, ako je uz prijedlog za donošenje dopunske presude podnesena

i ţalba protiv presude, sud neće dostavljati ţalbu drugostepenom sudu dok ne odluči o

prijedlogu da donošenje dopunske presude i dok ne protekne rok za ţalbu protiv te odluke.

Ako protiv odluke o dopuni presude bude izjavljena ţalba, sud će dostaviti drugostepenom

sudu obije ţalbe. Ako parnična stranka izjavi ţalbu i pobija ţalbom prvostepenu presudu

samo zbog toga što sud nije odlučio o svim zahtjevima stranke, koji su predmet parnice, ţalba

će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda

Kad sud naĎe da je prijedlog za donošenje dopunske presude osnovan otvoriće raspravu

pred vjećem radi donošenja dopunske presude. Dopunsku presudu moţe donijeti i bez

otvaranja rasprave ako tu presudu sonosi isto vijeće koje je donijelo i prvobitnu presudu.

PRESUDA PO KONTRADIKTORNIM ZAHTJEVIMA STRANAKA

U parničnom postupku tuţilac i tuţeni redovno ističu suprotne zahtjeve. Tuţilac u tuţbenom

zahtjevu ističe odreĎeni zahtjev za presudu i zahtjeva da se on usvoji, a tuţeni, u odgovoru na

tuţbu, po pravilu, ističe svoj samostalni zahtjev za presudu kojim zahtjeva da sud odbije

tuţiočev tuţbeni zahtjev. I tuţilac i tuţeni nastoje da uvjere sud u osnovanost svojih zahtjeva.

Sud nakon sprovedene glavne rasprave donosi presudu kojom usvaja ili odbija tuţbeni

zahtjev, u cjelini ili djelimično.

7

7 Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine

Gra]ansko procesno pravo, autor Branko Čalija, Sarajevo 1986.godine


12

PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJA

Odricanje na osnovu tuţbenog zahtjeva je dispozitivna parnična radnja kojom tuţilac

raspolaţe predmetom parnice. Kad se tuţilac do zaključenja glavne rasprave odrekne od

tuţbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu na osnovu odricanja

kojom odbija tuţbeni zahtjev.

Presuda na osnovu odricanja je jednostrana presuda, koja se donosi na osnovu pismene ili

usmene izjave tuţioca kojom se on odriče tuţbenog zahtjeva. Svojom procesnom izjavom

volje, sve do zaključenja glavne rasprave, tuţilac moţe na taj način saopštiti sudu da je njegov

zahtjev neosnovan.

Tuţeni nema pravni interes da se protivi odricanju tuţbenog zahtjeva tuţioca. Posljedica

odricanja od tuţbenog zahtjeva je odbijanje tuţbenog zahtjeva kao nesonovanog, pa se zbog

toga i ne traţi saglasnost tuţenog.

Da bi sud donio presudu na osnovu odricanja moraju kumulativno biti ispunjeni odreĎeni

uslovi:

1) tuţilac mora dati izjavu o odricanju

2) izjavu o odricanju treba da da ovlašćeno lice (advokat ili punomoćnik koji ima

posebno ovlašćenje za preduzimanje ove dispozitivne pranične radnje)

3) da je izjava o odricanju data do zaključenja glavne rasprave

4) da se radi o tuţbenom zahtjevu kojim tuţilac odnosno ovlašćeno lice moţe slobodno

rasplagati

5) da nisu prekoračene granice raspolaganja

6) da nije opozvana izjava o odricanju

Tuţilac moţe u fazi pripremanja glavne rasprave dati izjavu o odricanju. Tuţilac se moţe

u potpunosti ili samo djelimično odreći tuţbenog zahtjeva. Ako se tuţilac odrekao djelimično

tuţbenog zahtjeva, u pogledu preostalog dijela tuţbenog zahtjeva nastaviće se raspravljanje i

izviĎanje.

Kada se tuţilac odrekne tuţbenog zahtjeva, pod uslovom da je odricanje dopušteno, sud

odmah donosi presudu na osnovu odricanja. Sud ne utrvĎuje činjenice niti primjenjuje

sologističku operaciju kojom utvrĎuje da je tuţbeni zahjtev tuţioca neosnovan, već presudu

donosi na osnovu pravila procesnog prava. Sudski silogizam je specifičan. Obrazloţenje

presude je, takoĎe, specifično. Sud će u obraloţenju presude konstatovati da se tuţilac

odrekao tuţbenog zahtjeva i nakon toga će primjeniti pocesnu normu odnosno pravilo po


13

kome će odricanje od tuţbenog zahtjeva imati za posljedicu donošenje presude na osnovu

odricanja.

Tuţilac moţe opozvati izjavu o odricanju do donošenja presude na osnovu odricanja.

Nakon toga, tuţilac ne moţe opozvati izjavu o odricanju.

Protiv presude na osnovu odricanja predviĎeni su pravni lijekovi. Ţalba kao redovni pravni

lijek, ne moţe se izjaviti iz svih razloga iz kojih se ţalba inače moţe izjaviti. Specifičnost ove

presude je u tome što je ona posljedica dispozicije tuţioca. Sud ovu presudu ne donosi zbog

toga što se uvjerio u neosnovanost tuţiočevog tuţbenog zahtjeva već na osnovu procesne

izjave tuţioca kojom se on odriče tuţbenog zahtjeva. Zbog toga, prsuda na osnovu odricanja

ne moţe se pobijati zbog nepotpuno i nepravilno utvrĎenog stanja stvari. Sud prilikom

donošenja ove presude nije primjenjivao odreĎenu normu materijalnog prava, da bi donio ovu

presudu, već je primjenjio normu procesnog prava. Iz ovog razloga presuda se ne moţe

pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ţalba se moţe izjaviti samo zbog

pogrešne primjene procesnog prava i zbog toga što je izjava o odricanju, kao dispozitivna

parnična radnja, data u zabludi, pod prinudom ili prijetnjom.

PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA

Presuda na osnovu priznanja je posljedica dispozitivne radnje tuţenog, koji raspolaţe

tuţbenim zahtjevom u cjelini ili djelimično. Kao i presuda na osnovu odricanja, i ovo je

jednostrana presuda. Tuţeni do zaključenja glavne rasprave moţe priznati tuţbeni zahtjev u

cjelini ili djelimično. Ako tuţeni prizna tuţbeni zahtjev djelimično, sud će donijeti presudu na

osnovu priznanja u pogledu onog dijela tuţbenog zahtjeva koji je tuţeni priznao. U pogledu

preostalog djela tuţbenog zahtjeva nastaviće se parnični postupak.

Da bi sud donio presudu na osnovu priznanja moraju biti kumulativno ispunjeni odreĎeni

uslovi:

1) da je priznanje dalo ovlašćeno lice

2) da se radi o tuţbenom zahtjevu kojim tuţeni odnosno ovlašćeno lice moţe slobodno

raspolagati

3) da priznanjem tuţbenog zahtjeva nisu prekoračene granice slobode raspolaganja

4) da su istiniti navodi tuţioca o činjenicama o kojim sud vodi računa po sluţbenoj

duţnosti

5) da tuţeni nije povukao dato priznanje


14

Ukoliko tuţeni raspolaţe zahtjevom kojim ne moţe raspolagati, sud neće donijeti presudu

na osnovu priznanja. U slučaju da postoji sumnja da tuţeni raspolaţe zahtjevom kojim stranke

ne mogu raspolagati, sud će odloţiti donošenje presude na osnovu priznanja kako bi

ispitao da li su ispunjeni uslovi za donošenje ove presude. Sud će zastati sa postupkom dok ne

pribavi prethodna obavještenja i ne sprovede potrebne izviĎaje.

Sud presudu na osnovu priznanja donosi kad tuţeni prizna tuţbeni zahtjev. U tom slučaju

sud primjenjuje procesnu normu u kojoj je predviĎeno donošenje ove presude. Stoga se ova

presuda ne moţe pobijati zbog nepotpunog i nepravilno utvrĎenog činjeničnog stanja, niti

pogrešne primjene normi materijalnog prava. Ova presuda se samo moţe pobijati zbog

nepotpunih povreda postupka, kao i zbog eventualnih nedostataka u pogledu mana volje, kao

što su zabluda, prevara i prijetnja.

PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA

Presudu zbog propuštanja donosi sud ako tuţeni propusti da odgovori na tuţbu uz

ispunjenje ostalih zakonom predviĎenih pretpostavki. Da bi sud donio presudu zbog

propuštanja moraju kumulativno biti ispunjeni odreĎeni uslovi:

1) tuţenom je uredno dostavljena tuţba

2) tuţilac je u tuţbenom podnesku predloţio donošenje presude zbog propuštanja

3) tuţeni nije podnio odgovor na tuţbu u zakonsko predviĎenom roku

4) osnovanost tuţbenog zahtjeva proizilazi iz činjenica navedenih u tuţbi

5) činjenice na kojim se zasniva tuţbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa opštepoznatim

činjenicama i dokazima priloţenim uz tuţbu

6) radi se o zahtjevu ili djelu zahtjeva kojim stranke mogu slobodno raspolagati

Presudu zbog propuštanja sud moţe donijeti samo ako je tuţenom uredno dostavljena

tuţba sa svim prilozima. Prilikom dostavljanja tuţbe tuţenom, sud mora poučiti tuţenog šta

treba da sadrţi odgovor na tuţbu i obavjestiti ga o posljedicama propuštanja ukoliko ne

odgovori na tuţbu u predviĎenom roku. Sud moţe zastati sa donošenjem presude zbog

propuštanja, ako nije siguran da je tuţeni uredno pozvan jer bi u protivnom povrijedio pravo

tuţenog da bude saslušan. Sudija mora biti obazriv i zvog toga što se presud zbog propuštanja

moţe pobijati jedino prijedlogom za vraćanje u preĎašnje stanje, a sud će dozvoliti vraćanje u

preĎašnje stanje samo ako je propuštanje posljedica opravdanog razloga koji se nije mogao

predvidjeti niti izbjeći.


15

Da bi sud mogao da donese presudu zbog propuštanja, sam tuţilac u tuţbenom podnesku

mora izričito predloţiti donošenje ove presude za slučaj da izostane odgovor na tuţbu. Ako

tuţilac ne predloţi donošenje presude zbog propuštanja, a tuţeni u roku koji je zakonom

izričito predviĎen ne podnese odgovor, nastupaće druge procesne posljedice. U tom slučaju

sud će zakazati pripremno ročište.

Sud moţe donijeti presudu zbog propuštanja samo ako tuţeni ne podnese odgovor na tuţbu

i ne ospori tuţbeni zahtjev. Propuštanje tuţenog sankcionisano je donošenjem presude zbog

propuštanja.

Da bi sud donio presudu zbog propuštanja, osnovanost tuţbenog zahtjeva mora proizilaziti

iz činjenica koje je tuţilac naveo u tuţbi. Ako iz činjenica navedenih u tuţbi ne proizilazi

osnovanost istaknutog tuţbenog zahtjeva, sud će donijeti presudu kojom će odbiti tuţbeni

zahtjev. Činjenice navedene u tuţbi ne smiju biti u suprotnosti sa činjenicama koje su

opštepoznate ili sa dokazima koje je sam tuţilac priloţio uz tuţbu.

Sud mora provjeriti da li pravna posljedica koju tuţilac zahjeva proističe iz materijalno

pravne norme koju treba primjeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Ako bi sud pogriješio

prilikom odlučivanja, onda bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Presuda zbog propuštanja moţe se donijeti samo ako tuţeni neopravdano propusti da

odgovori na tuţbu. Ako postoje opšte poznate okolnosti koje su tuţenog spriječile da

odgovori na tuţbu, sud neće moći donijeti ovu presudu.

Kada se radi o zahtjevu ili djelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati, sud ne moţe

donijeti presudu zbog propuštanja.

Protiv presud zbog propuštanja nije dopuštena ţalba kao redovni pravni lijek. Tuţeni je

lišen prava na izjavljivanje ţalbe, kao redovnog pravnog lijeka i kad je donošenje presude

zbog propuštanja posljedica greške suda. A vanredni pravni lijekovi , apelacija Ustavnom

sudu..

Protiv presude zbog propuštanja mogu se, meĎutim, izjaviti dva ograničena i ekskluzivna

redovna pravna lijeka kojima se ona na indirektan način eliminiše iz pravnog poretka i

sprječava da bude regulator spornih odnosa. To su prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje i

ţalba na rješenje ukoliko je prijedlog odbijen.

Protiv presude zbog propuštanja dopušten je, prije svega, prijedlog za vraćanje u

preĎašnje stanje. Prijedlogom za vraćanje u preĎašnje stanje tuţenom nije odezbjeĎena

potpuna zaštita prava i garantovana zakonitost odluke, jer se prijedlog podnosi samo iz

odreĎenih procesnih razloga. Tuţenom nije pruţena mogućnost da presudu zbog propuštanja


16

pobija zbog toga što nije bilo zakonom propisanih uslova za njeno donošenje, odnosno zbog

pogrešne ocjene suda o tome da je tuţbeni zahtjev očigledno osnovan.

Blagovremeno izjavljen prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje ima suspenzivno dejstvo jer

sprječava da presuda zbog propuštanja postanje pravosnaţna.

Specifičnost u pogledu presude zbog propuštanja, manifestuje se u još jednom redovnom

pravnom lijeku koji, izuzetno, stoji na raspolaganju tuţenom odnosno ţaliocu. Tuţeni moţe

izjaviti ţalbu samo zbog toga što je sud prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje odbio kao

neosnovano jer nije postojao opravdan razlog za propuštanje.

PRESUDA BEZ ODRŢAVANJA GLAVNE RASPRAVE

Presuda u zakonom predviĎenim slučajevima moţe biti donesena i bez odrţavanja glavne

rasprave. Ako je meĎu strankama neosporno činjenično stanje, a postoji spor o pravnim

pitanjima, sud moţe donijeti presudu bez odrţavanja glavne rasprave. Sud moţe donijeti ovu

presudu na pripremnom ročištu, samo ako ne postoje procesne smetnje za njeno donošenje.

Ako tuţeni u potpunosti prizna činjenične navode na kojim a tuţilac zasniva svoj tuţbeni

zahtjev, meĎu strankama je nesporno činjenično stanje i sud moţe da odluči primjenjujući

odgovarajuću pravnu normu i da donese presudu bez zakazivanja i odrţavanja glavne

rasprave.

Sud moţe ovu presudu donijeti i u pojedinim posebnim parničnim postupcima kao što je

npr. postupak za razvod braka na osnovu sporazuma supruţnika koji je pokrenut njihovim

zajedničkim zahtjevom za sporazumni razvod braka jer meĎu njima, prije nego što je

pokrenut brakorazvodni postupak, nema spora u pogledu prava na razvod.

Ţalba, kao redovni pravni lijek, moţe se izjaviti protiv ove presude iz svih razloga iz kojih

se inače ona moţe izjaviti.

8

Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine


17

RJEŠENJA

Sud odlučuje rješenjima u svim slučajevima kad ne odlučuje presudom.

Sud donosi rješenja kad upravlja postupkom, kad nalaţe izvršenje neke parnične radnje,

kad odlučuje o procesnim pitanjima, kad donosi odluku o kaţnjavanju zbog nepoštovanja

procesne discipline ili zbog zloupotrebe procesnih ovlašćenja, kad odučuje o troškovim

postupka, kad odlučuje odreĎivanju mjere obezbjeĎenja, kad obustavlja postupak. Izuzetno,

sud moţe meritorno odlučiti rješenjem (npr. u postupku o smetanju drţavine).

Instancioni sud odlučuje u formi rješenja u onim situacijama kad odbacuje pravni lijek ili

kad ukida prvostepenu odluku i pravnu stvar vraća na ponovno suĎenje. Ako stranka izjavi

ţalbu protiv rješenja nezavisno od toga da li rješenje potvrĎuje, preinačava ili ukida.

Sud nije uvijek vezan za rješenje koje je donio. Tako, sud nije vezan za rješenja koja se

tiču upravljanja postupka. Sud moţe ova rješenja izmjeniti ili opozvati. Protiv ovih rješenja

posebna ţalba nije dozvoljena. Stranka se na ova rješenja moţe ţaliti samo kad se ţali na

meritornu odluku. Ako se radi o rješenju koje je sud donio nakon preduzimanja odreĎene

dispozitivne radnje parnične stranke, sud je vezan za ovo procesno rješenje.

Sud je vezan i za rješenja kojim odlučuje u instancionom postupku.

Vrste rješenja

Rješenja se mogu podjeliti na različite grupe: 1) rješenja kojim sud meritorno odlučuje, 2)

rješenja o upravljanju parnicom, 3) rješenja kojima sud odlučuje o procesnim ovlašćenjima

stranaka, 4) rješenjima kojima se odlučuje o procesnim pitanjima, 5) rješenja kojima

instancioni sud ukida prvostepenu odluku i pravnu stvar vraća na ponovno odlučivanje, 6)

rješenja kojim sud odlučuje o procesnim kaznama zbog zloupotrebe procesnog ovlašćenja, 7)

rješenja kojim sud izriče procesne kazne zbog nediscipline, 8) rješenja kojima se odlučuje o

parničnim troškovima.

Rješenja o procesnim kaznama, izrečenim odredbama ZPP, uvijek se izvršava po

sluţbenoj duţnosti.


18

Donošenje, objavljivanje i dostavljanje rješenja

Sud rješenja donosi na ročištu i van ročišta. Rješenja koja sud donosina ročištu, mogu se

donositi u prvostepenom i instancionom postupku, kao i pred zamoljenim sudom. Rješenja

koja se donose pred prvostepenim sudom donosi sudija pojedinac. Ako se rješenje donosi

pred instancionim sudom, objavljuje ga predsjednik vjeća, a pred zamoljenim sudom

zamoljeni sudija.

Rješenja koja sud donosi van ročišta, sud mora dostaviti praničnim strankama da bi se

upoznale sa takvim rješenjem. U ovom slučaju strankama se dostavlja ovjereni prepis

rješenja.

Pismeni sasvtav rješenja mora uvijek sadrţavati uvod i izrek rješenja, a obrazloţenje samo

ako je sud meritorno odlučio o zahtjevu parničih stranaka, odnosno ako se njime odbija

prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su suprotni. Rješenje

moţe biti obrazloţeno i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

Vezanost suda rješenjem

Za rješenje o upravljanju postupkom sud nije vezan, kao i za rješenje za koje je to odredbama

ZPP izričito predviĎeno. Kada je rješenjem meritorno odlučeno, sud je vezan za takvo

rješenje, a ako nije objavljeno, od trenutnka kada je ono otpravljeno. Pošto je rješenje sudska

odluka i stranke su vezane za rješenje od trenutka objavljivanja odnosno od trenutka

dostavljanja.

DEJSTVO PRESUDE

Dejstvo jedne presude zavisi od toga da li je ona postala pravosnaţna ili ne.

Nepravosnaţna presuda svoje dejstvo proizvodi samo u parnici, dok prvosnaţna presuda

svoje dejstvo proizvodi i u parnici i u materijalnopravnim odnosima. I nepravosnaţna i

pravosnaţna odluka proizvode svoje dejstvo prema stankama i prema sudu koji je donio

odluku.

Dejstvo presude prema sudu tiče se vezanosti suda za donesenu odluku. Sudija pojedinac

prvostepenog suda sam odlučuje i duţan je da odluči i izradi presudu u pismenoj formi

najkasnije u roku od trodeset dana od dana zaključenja glavne rasprave.


19

Presuda je donijeta kad on potpiše izvornik presude. Od tog trenutka on je vezan za donesenu

odluku i više je ne moţe izmjeniti.

Stranke su vezane za presudu od dana kada su došle u priliku da se upoznaju sa njenom

sadrţinom. Taj dan moţe da bude različit, zavisno od toga da li se radi o presudi koja im je

uručena ili koja im je dostavljena.

Ako se radi o presudi za koju je sud unaprijed saopštio da će i kad će biti uručena

strankama, po samom zakonu se smatra da je ona donijeta onog dana kad je sud saopštio da je

stranke mogu preuzeti u zgradi suda. Od tog dana stranka je upoznata sa sadrţinom presude,

ona je vezuje i ona ima pravo da izjavi pravni lijek. Od narednog dana po uručenju presude,

počinje da teče rok za izjavljivanje ţalbe na prvostepenu presudu.

Ukoliko je sudija prvostepenog suda, koje je unaprijed saopštio da će i kad će presuda biti

uručena strankama, iz nekih razloga prekoračio rok koji je odredio kao rok za uručenje

presude , duţan je da donese rješenje kojim će konstatovati da će doći do odgaĎanja uručenja

presude, naloţiti da se o tome obavjeste stranke i odlučiti da im se otpravak presude dostavi

po pravilima dostavljanja. Ovom novom odlukom o upravljanju postupkom prvostepeni sud

će opozvati svoje ranije rješenje kojim je odredio dan uručenja presude i odlučiti da se ona

dostavi strankama.

Presuda zbog propuštanja, presuda drugostepenog suda koja je donesena bez usmene

rasprave i prvostepena presuda u čijem datumu uručenja stranka nije bila uredno obavještena,

dostavljaju se strankama po pravilima o dostavljanju i rok za izjavljivanje pravnog lijeka

počinje da teče narednog dana od dana dostavljanja prepisa presude.

Presuda koju donosi revizijski sud vezuje revizijski sud od dana kada je završeno vjećanje

i glasanje tj. od trenutka kad je donesena presuda u postupku po reviziji. Pošto revizijski sud

dostavlja svoje odluke strankama, presuda revizijskog suda vezuje stranke od trenutka kad im

je dostavljena iako je presuda revizijskog suda postala pravosnaţna kada je donijeta.

Nepravosnaţna presuda proizvodi odreĎena dejsta u odnosu na parnične stranke od

momenta dostavljanja: 1) teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka, 2) stranke se mogu odreći

prava na pravni lijek, 3) počinje da teče parcioni rok koji će biti prekinut u slučaju

izjavljivanja pravnog lijeka, 4) ukoliko u roku za izjavljivanje pravnog lijeka, stranka ne izjavi

pravni lijek, nastupa pravosnaţnost, 5) počinje da teče rok za traţenje dopunske presude.

9



20

PRAVOSNAŢNOST

Pravosnaţnost je svojstvo odluke koje ona stiče pod odreĎenim uslovima i koje se

ispoljava u tome što ona stiče autoritet, čvrstinu i stabilnost. Pravosnaţnost je ustanova koja

obezbjeĎuje pravnu snagu jednoj odluci i omogućava joj da proizvede odreĎena dejstva.

Zahtjevima pravne sigurnosti, koji se ostvaruju ustanovom pravosnaţnosti, postavljaju se

okviri u kojima se moţe preispitavati pravilnost i zakonitost odlučivanja. Time se ostavlja

mogućnost i pored široko postavljenih okvira za preispitivanje pravilnosti donesene presude,

da pravosnaţnost stekne i nepravilna presuda. Ali, pojedinačni slučajevi donošenja nepravilne

odluke moraju biti svjesno ţrtvovani razlozima pravne sigurnosti, koje obezbjeĎuje

pravosnaţnost.

Donesena presuda u parničnom postupku ne dobija nego stiče pravosnaţnost. Jer,

donesena proizvodi samo neka dejstva koja još ne obezbjeĎuju pravosnaţnost. Najvaţnije

dejstvo donesene presude je u tome što obavezuje sud koji je donosi: ne moţe se ukinuti, a ni

preinačiti. Od momenta dostavljanja presude strankama počinje teći rok za ţalbu. Nastupanje

dejstva pravosnaţnosti zavisi od toga da li će se postupak okončati u prvom ili u drugom

stepenu: ako stanke uloţe ţalbu, presuda će steći pravosnaţnost u prvom stepenu, a ako uloţe

ţalbu tada pravosnaţnost moţe steći i u drugom stepenu.

Pravosnaţna presuda proizvodi niz posljedica koje u svom ukupnom rezultatu odreĎuju

njenu snagu koju zovemo zakonskom snagom presude ili pravosnaţnošću. S obzirom na vrstu

posljedica koje proizvodi pravosnaţna presuda u teoriji se pravi razlika izmeĎu

pravosnaţnosti u procesno pravnom i materijalno pravnom smislu.

Formalna pravosnaţnost

Odluka je formalno pravosnaţna kad se više ne moţe ni mjenjati ni ukidati u postupku

pred instancionim sudom. Sve dok odluku jednog suda, konačnu u toj instanci, moţe ispitivati

viši sud, ona nije stupila na pravnu snagu, nije postala pravosnaţna. Tek kad je donesena

odluka u poslednjoj instanci ili kad stranke nisu iskoristile mogućnost da pokrenu postupak za

kontrolu zakonitosti odluke pred instancionim sudom, odluka postaje pravosnaţna-stiče

posebno svojstvo.

Formalna pravosnaţnost ne sprečava sud koji odlučuje u postupku po vanrednom

pravnom lijeku da ukine formalno pravosnaţnu presudu jer se vanredni pravni lijekovi i

izjavljuju protiv pravosnaţnih odluka.


21

Nastupanje formalne pravosnaţnosti

Presuda postaje formalno pravosnaţna: 1) istekom roka za ulaganje redovnog pravnog lijeka,

2) odricanjem na pravni lijek, 3) povlačenjem uloţenog pravnog lijeka, 4) donošenjem

presude u drugostepenoj instanci.

Trenutak nastupanja formalne pravosnaţnosti je različit i zavisi od toga da li je pravni

lijek dopušten ili nije, da li je izjavljen ili nije, da li je stranka raspolagala pravom na pravni

lijek ili nije. Kada protiv odluke nije dopušten pravni lijek, odluka postaje pravosnaţna u

trenutku objavljivanja odnosno dostavljanja, zavisno od toga kako je bila saopštena. Ako

protiv odluke nije dozvoljena samostalna ţalba, ona postaje pravosnaţna zajedno sa odlukom

uz koju se moţe pobijati. Kad je pravni lijek dopušten, trenutak nastupanja pravosnaţnosti je

različit. Mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka odlaţe nastupanje pravosnaţnosti tako da,

zbog suspenzivnog dejstva pravnog lijeka, i pravosnaţnost različito nastupa:

1) Ako se jedna stranka odrekne prava na izjavljivanje pravnog lijeka stvorena je

mogućnost za nastupanje pravosnaţnosti. Ako do isteka roka za izjavljivenje pravnog

lijeka druga stranka ne izjavi ţalbu, odluka postaje pravosnaţna. Kad su se obije

stranke odrekle prava na pravni lijek, odluka postaje pravosnaţna čim sud sazna za

poslednju izjavu o odricanju od prava na pravni lijek.

2) Ako je stranka, u okviru roka za izjavljivanje pravnog lijeka, izjavila pravni lijek, zbog

suspenzivnog dejstva pravnog lijeka, odloţeno je nastupanje pravosnaţnosti sve dok

viši sud ne odluči po pravnom lijeku. Viši sud moţe da odbaci pravni lijek, kao

neblagovremen, i u tom slučaju rješenjem konstatuje da je i kada je nastupila

pravosnaţnost odluke. Kad viši sud odbije pravni lijek i potvrdi pobijanu odluku ili

usvoji pravni lijek i pobijanu odluku preinači, pravosnaţnost nastupa kad odluka bude

donesena. Ako viši sud usvoji pravni lijek, ukine pobijanu odluku i vrati pravnu stvar

na ponovno suĎenje, odluka više nema dejstvo i ne moţe da postane pravosnaţna jer

nije okončan postupak za rješavanje spora.

3) Ako stranka propusti rok za izjavljivanje pravnog lijeka, ona gubi pravo na pravni

lijek i, ako druga stranka nije izjavila pravni lijek, odluka je postala pravosnaţna.

4) Ako stranka neblagovremeno izjavi pravni lijek, on ne proizvodi nikakvo pravno

dejstvo; odluka je postala pravosnaţna kad je istekao rok za izjavljivanje pravnog

lijeka.

5) Ako stranka povuče izjavljeni pravni lijek do isteka roka za izjavljivanje pravnog

lijeka, a druga stranka ga ne izjavi, odluka postaje pravosnaţna istekom roka za


22

izjavljivanje pravnog lijeka. Stranka koja je povukla pravni lijek moţe da ga ponovo

izjavi do isteka roka za izjavljivanje pravnog lijeka. Stranka moţe da povuče izjavljeni

pravni lijek prije nego što je o njemu odlučio viši sud, i u tom slučaju odluka postaje

pravosnaţna kada je pravni lijek povučen.

Materijalna pravosnaţnost

Materijalna pravosnaţnost je dejstvo formalno prvosnaţne odluke van parnice, u

materijalnopravnim odnosima. Dejstvo formalno pravosnaţne odluke se ispoljava u njenoj

konačnosti, autoritativnosti i neizmjenjivosti.

Pravosnaţna odluka postavlja konačno rješenje spora. Pravosnaţnom odlukom spor je

konačno i definitivno riješen i jedna sporna stvar postala presuĎena stvar-res litigiosa je

postala rec iudicata. O presuĎenoj stvari se ne moţe ponovo suditi ( ne bis in idem ); ono što

je presuĎeno, postalo je konačno presuĎeno.

Pravosnaţnom odlukom sud je na autoritativan način riješio spor i uredio odnose

parničara.. Autoritet pravosnaţne presude proizilazi iz okolnosti što je ona akt drţavnog

organa nastao u vršenju sudske funkcije. Pravosnaţnom odlukom konkretizovana je

apstraktna pravna norma na konkretni slučaj; sud je formulisao pojedinačnu pravnu normu,

koja predstavlja za parničare, kao njene adresate, zakon koji ureĎuje njihove interne odnose.

Pravosnaţna presuda ima autoritet i snagu zakona za stranke jer, kao i zakon, predviĎa prava i

obaveze (res iudicata ius facit inter partes).

Pravosnaţna odluka se ne moţe osporavati jer se smatra da je istinito ono što je njome

utvrĎeno ili odlučeno.

Predmet pravosnaţne odluke ne moţe da bude predmet ponovnog odlučivanja ni u parnici

u kojoj je odluka donesena, ni u nekom drugom postupku. Pravosnaţna odluka vezuje svojom

konačnošću, istinitošću i autoritetom pravne subjekte koje pogaĎa; za pravosnaţnu odluku

vezani su i stranke i sud. Stranke su vezane za pravosnaţnu odluku jer im je njome definitivno

pruţena pravna zaštita i definitivno su ureĎeni sporni odnosi pojedinačnim sudskim aktom

koji za njih ima snagu zakona. Sud je vezan pravosnaţnom odlukom jer o istoj pravnoj stvari

niti moţe ponovo odlučivati, niti smije drugačije odlučivati.

Da bi jedna pravna stvar bila res iudicata, potrebno je da se ispune odreĎeni uslovi. To su:

identitet stranaka, identitet zahjteva i identitet činjeničnog stanja. Prigovor presuĎene stvari je


23

opravdan samo ako je u ranijim presudama odlučeno o istom tuţbenom zahjtevu, zasnovanom

na istom dogaĎaju u prošlosti, izmeĎu istih stranaka odnosno njihovih pravnih poslednika.

Postojanje pravosnaţne presude predstavlja procesnu smetnju i čini nedopuštenim

ponovno raspravljanje i odlučivanje o istoj pravnoj stavri, o istom sporu izmeĎu istih stranaka.

Prema stadijumu u kome se nalazi druga, kasnije pokrenuta parnica, moguće su različite

situacije.

1) Pravosnaţnost presuda iz ranije parnice predstavlja procesnu smetnju u kasnijoj

parnici do donošenja prvostepene presude i iz tog razloga sud odbacuje tuţbu.

2) Pravosnaţna presuda iz ranije parnice i poslije donošenja prvostepene presude

predstavlja i dalje procesnu smetnju, koja nije bila otklonjena, i to predstavlja povredu

postupka koja ima bitan značaj te se radi o ţalbenom razlogu koji će biti povod za

izjavljivanje pravnog lijeka i povreda postupka o kojoj instancioni sud vodi računa.

3) Ako pravni lijek ne bude izjavljen, presuda iz kasnije parnice će postati pravosnaţna,

tako da će postojati dvije pravosnaţne presude u istoj pravnoj stvari. U tom slučaju,

postojanje pravosnaţne presude iz ranije parnice biće razlog za izjavljivanje

vanrednog pravnog lijeka, prijedloga za ponavljanje postupka u kasnijoj parnici.

Pravosnaţna presuda iz ranije parnice ima prednost u odnosu na kasniju sve dok teče

rok za izjavljivanje prijedloga za ponavljanje postupka. Po proteku ovog roka,

prednost će imati i vaţiće kasnija pravosnaţna presuda prema opštim pravilima o

vaţenju i derogaciji pravnih akata (lex posterior derogat priori).

Odluke koje mogu postati pravosnaţne

Pravosnaţne mogu postati sve presude bez obzira na njihov sadrţaj, dio zahtjeva o kome

je odlučeno te način donošenja.

ZPP izričito ne predviĎa koja rješenja mogu postati pravosnaţna iako u nizu odredaba

govori o pravosnaţnosti rješenja. Pošto su i rješenja sudske odluke, i ona moraju da postanu

pravosnaţna. Problem je samo u tome što sva rješenja ne mogu da postanu pravosnaţna.

Pravosnaţna mogu da postanu, prije svega, rješenja kojim se meritorno odlučuje o zahjtevu za

pesudu. Isto tako, mogu da postanu pravosnaţna i sva ona rješenja protiv kojih je dopuštena

posebna ţalba jer sama mogućnost izjavljivanja ţalbe odlaţe nastupanje pravosnaţnosti.

Rješenja protiv kojih nije dopuštena ţalba, postaju pravosnaţna kad postane pravosnaţna ona

odluka uz koju se mogu pobijati. Rješenje koje se više ne moţe pobijati redovnim pravnim

lijekom postaje formalno pravosnaţno.


24

Materijalno pravosnaţna postaju sva rješenja kojima se meritorno odlučuje o zahtjevu za

presudu jer se njima regulišu materijalno pravni odnosi i nova parnica o istoj stvari nije

dopuštena. Smatra se da postaju materijalno pravosnaţna i rješenja kojima se odlučuje o

procesnim pitanjima, osim rješenja o upravljanju parnicom. Rješenje kojim se odlučuje o

procesnim pitanjima (npr. rješenje o odbacivanju tuţbe zbog nepostojanja neke procesne

prepostavke) postaje materijalno pravosnaţno jer je sud za njega vezan, a razlozi

ekonomičnosti i pravne sigurnosti sprječavaju ponovno odlučivanje o istom pitanju. Ukoliko

se kasnije okolnosti promjene, nova parnica bi bila dopuštena jer se radi o istoj pravnoj stavri

(npr. sud je odbacio tuţbu jer nije voĎen neki prethodni postupak, pa kasnije taj postupak

bude sproveden, u novoj parnici ne postoji stara procesna smetnja).

Uticaj pravosnaţne prasude na građanskopravni odnos

Pravosnaţna presuda autoritativno ureĎuje odnose parničara na isti način kao i zakon.

Autoritet pravosnaţne presude proizilazi iz okolnosti što je ona akt drţavnog organa nastao u

vršenju sudske funkcije. I kad pravosnaţna presuda ne odgovara stvarnom stanju pravnih

odnosa, kad se zasniva na neispravnoj činjeničnoj podlozi, ona kao sudski akt, vaţi i izaziva

dejstvo. Sporno je, u teoriji da li i kakvo dejstvo ima pogrešna pravosnaţna odluka u

materijalnopravnim odnosima.

Javljaju se pristalice dva shvatanja, odnosno dvije teorije:

Pristalice materijalnopravne teorije smatraju da pravosnaţna presuda stvara ili ukida

graĎanska subjektivna prava ukoliko nije u skladu sa stvarnim stanjem.

Pristalice procesnopravnog shvatanja smatraju da pogrešna pravosnaţna odluka ne stvara

niti ukida subjektivna prava, niti ima neposredno dejstvo na sam materijalnopravni odnos.

U literaturi se smatra da svaka tuţba nije bila usmjerena na to da izazove promjene u

materijalnopravnim odnosima jer takvu prirodu ima samo pravnopreinačavana tuţba. Zadatak

presude nije da stvara ili ukida prava (osim pravnopreinačavane presude), već da eliminiše

sporove iz odnosa parničara pošto su postojeća prava bila ugroţena, povrijeĎena ili osporena.

Osim toga, svaka pravosnaţna presuda djeluje samo prema strankama čije ponašanje u

pravnim odnosima reguliše.

10



25

Granice pravosnaţnosti

Granice pravosnaţnosti se odreĎuju u tri aspekta: objektivno s obzirom na predmet

odlučivanja, subjektivno s obzirom na lica i vremenski s obzirom na vrijeme koje je

mjerodavno za presuĎivanje.

Objektivne granice pravosnaţnosti

Predmet pravosnaţnosti mogu biti samo one odluke kojim je sud odlučio u zahtjevu za

presudu, odnosno pravosnaţan postaje samo dispozitiv presude.

Predmet pravosnaţnosti ne mogu biti oni elementi raspravljanja koji se unose

obrazloţenje odluke. Tako , ne mogu steći svojstva pravosnaţnosti: činjenice koje čine

podlogu odluke i koje su navedene u obrazloţenju, pravna pravila koja čine podlogu odluke o

zahtjevu za presudu, odluka suda o prethodnom pitanju unesena u obrazloţenje odluke,

odluka o prigovorima istaknutim u toku postupka, odluke o protivzahtjevima koji su isticani u

cilju meterijalnopravne odbrane.

Ukratko, ne stiču pravosnaţnost oni elementi raspravljanja iz kojih se izvodi silogistički

zaključak o osnovanosti tuţbenog zahtjeva.

Odluka o osnovanosti tuţbenog zahtjeva stiče dejstvo pravosnaţnosti. I odluka kojom je

prekoračen tuţbeni zahtjev postaje pravosnaţana, uprkos nastaloj povredi principa dispozicije

i slobode rapolaganja.

Subjektivne granice pravosnaţnosti

Dejstvo pravosnaţnosti se u principu proteţe samo na stranke, presuda je za stranke zakon

u konkretnom predmetu. Relativnost dejstva pravosnaţnosti opravdava se time što druga lica

nemaju nikakav uticaj na parnicu i njen ishod. Stoga se ni pravosnaţnost presude donesene u

konkretnom sporu ne moţe protezati na ta lica.

Od pravila da pravosnaţna presuda pogaĎa samo parničare, postoje izvjesni izuzeci i tad

se govori o proširenju pravosnaţnosti i o refleksnom dejstvu pravosnaţnosti.

Prošireno dejstvo pravnosnaţnosti je dejstvo koje jedna pravosnaţna presuda ima prema

trećim licima. Do proširenja pravosnaţnosti dolazi: zbog same prirode spornog prava ili


26

pravnog odnosa u kome je došlo do spora i zbog pravnog odnosa koji postoji proširenje. U

tom slučaju parnica pogaĎa širi krug lica zainteresovanih za ishod parnice(npr. presuda kojom

se brak razvodi, presuda o utvrĎivanju očinstva itd.). Zbog samog pravnog odnosa koji postoji

izmeĎu jednog parničara i trećeg lica, pravosnaţna presuda pogaĎa i umješača, tako da dolazi

do proširenja pravosnaţnosti.

Refleksno dejstvo pravosnaţnosti

Refleksno dejstvo pravosnaţnosti ne predstavlja subjektivno dejstvo pravosnaţnosti.

Refleksno dejstvo pravosnaţnosti nastaje kad je odredbama zakona izričito predviĎeno.

Pravosnaţna presuda se reflektuje i na pravni poloţaj trećeg lica zbog prirode

materijalnopravnog odnosa koji postoji izmeĎu stranke i trećeg lica. Priroda tih odnosa dovodi

do toga da se pravosnaţna presuda, koja se tiče glavnog duţnika, reflektuje i na jemca i

pogaĎa ga na odreĎeni način. Ukoliko je u parnici pravosnaţnom presudom utvrĎeno da ne

postoji dug glavnog duţnika, tuţeni jemac moţe da se poziva na pravosnaţnu presudu, iako

nije bio stranka u prethodnoj parnici, i da ističe da dug ne postoji.

Vremenske granice pravosnaţnosti

U vremenskom pogledu pravosnaţnost odluke se veţu za stanje u materijalnopravnom

odnosu koje je postojalo u momentu zaključenja glavne rasprave. Zato je okončanje glavne

rasprave mjerodavan momenat za odreĎivanje vremenskih granica pravosnaţnosti. Stoga

stranka koja je propustila da iznese sve pravno relevantne činjenice iz razloga što joj nisu bile

poznate, moţe traţiti ponavljanje postupka, ali ne moţe na osnovu tih činjenica pokretati novu

parnicu sa istim tuţbenim zahtjevom. MeĎutim,na osnovu činjenica koje su nastale nakon

zaključenja glavne rasprave, dakle nakon momenta relevantnog za odreĎivanje vremenskog

domašaja pravosnaţnosti, stranke mogu pokretati novu parnicu sa istim tuţbenim zahtjevom.

Neograničena trajna vezanost suda za svoju presudu moţe da bude teška ako je tuţeni

osuĎen na činidbe koje dospjevaju u budućnosti (izdrţavanje, renta itd.), a mogućno je da se

uslijed inflacije poloţaj tuţioca bude i oteţan. Moţe se dogoditi da se u budućnosti mjenjaju

okolnosti koje su bile mjerodavne prilikom odlučivanja u pogledu visine ili trajanja budućih

činidbi, i to kako u korist, tako i na štetu jednog od parničara. To je razlog što stranka ima

pravo da pokrene novu parnicu i da zatraţi da se u njoj donese odluka kojom će se izmjeniti

visina iznosa dugovane činidbe ako iznosi dospjevaju periodično, u budućnosti, pod uslovom


27

da su se poslije zaključenja glavne rasprave promjenile okolnosti koje su bile mjerodavne za

odreĎivanje visine i trajanja činidbe.

Posljedice pravosnaţnosti

Pravosnaţnost omogućava da nastanu odreĎene pravne posledice koje su predviĎene pravnim

normama:

1) izvršnost osuĎujućih presuda,

2) preinačenje pravne situacije koje izazivaju pravosnaţne pravnopreinačavane presude,

3) dejstvo presude kao pravne činjenice-kad pravosnaţna presuda postaje element

činjeničnog stanja materijalnopravne norme (npr. presuda kojom je utvrĎeno da bi

trebalo brak da prestane razvodom predstavlja osnov za gubitak nasljednog prava

preţivjelog supruţnika),

4) korišćenje presude kao dokaza o postojanju činjenica ili pravnih odnosa (npr. presuda

kojom je utrvĎeno očinstvo je javna isprava koja sluţi kao dokaz u alimentacionoj

parnici da postoji roditeljskodječiji odnos),

5) intervencijsko dejstvo presude,

6) različite materijalnopravne posledice koje predviĎaju materijalnopravne norme.

Odredbama ZOO posebno je predviĎeno da pravosnaţna presuda izaziva sledeće

materijalnopravne posledice:

1) početak toka roka zastarjelosti za potraţivanje utvrĎena sudskom odlukom,

2) mogućnost da povjerilac izjavi da neće primiti ispunjenje obaveze jer će traţiti

naknadu štete zbog neispunjenja,

3) mogućnost da i neprenosivi zahtjevi utvrĎeni pravosnaţnom odlukom preĎu na

nasljednike (npr. potraţivanje naknade nematerijalne štete),

4) mogućnost da se dospjele svote naknade štete u obliku rente uslijed smrti bliskog lica,

tjelesnih povreda ili narušenja zdravlja, utvrĎene pravosnaţnom odlukom, prenesu na

druge,

5) mogućnost da se traţi izricanje sudskih penala zbog neispunjenja novčane obaveze

utvrĎene pravosnaţnom odlukom.

11

GraĎansko procesno pravo, autor prof.dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986.godine

Parnično procesno pravo, autor dr.Gordana Stanković, dr.Ranka Račić, Trebinje 2008.godine


28

PRESUDU

ZBOG PROPUŠTANJA

Osnovni sud u Doboju po sudiji Milici Radovanović u pravnoj stavri tuţioca republike

Srpske Ministarstvo trgovine i turizma Banja Luka zastupan po zakonskom zastupniku

Pravobranilaštvo RS sjedište zamjenika Doboj, protiv tuţenog STR ''Ruţa'' Podvoţnjak

Bosanski Brod.

Obavezuje se vlasnik Perić Gorica iz Bosanskog Broda, da tuţiocu RS Ministarstvo

trgovine i turizma Banja Luka, isplati na ime duga 448,50 KM sa zakonskim kamatama počev

od 08.06.2004. godine, pa do konačne isplate, te naknadi troškove postupka u iznosu od

275,00 Km, a sve u roku od 15 dana, a koji počinje da teče prvog dana poslije dostavljanja

prepisa presude tuţenom pod prijetnje izvršenja.

Obrazloţenje

Tuţilac je dana 18.03.2005. godine ovog suda podnio tuţbu protiv tuţenog radi isplate

duga u iznosu od 448,50KM.

Ovaj sud je tuţenom dostavio tuţbu na odgovor, a koji je primio prema priloţenoj

dostavnici dana 19.05.2007. godine.

Tuţeni sudu nije dostavio odgovor na tuţbu u zakonsko predviĎenom roku od 30 dana od

dana prijema tuţbe sa prilozima, a kako je tuţilac u podnesenoj tuţbi predloţio da se u slučaju

da tuţeni ne dostavi pismeni odgovor na tuţbu u zakonskom roku donese presuda zbog

propuštanja, sud je donio presudu kojom se usvaja tuţbeni zahtjev jer je našao da isti nije

očigledno neosnovan niti da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, a što

proizilazi iz činjenica na kojima se zasniva isti i koje nisu u očiglednoj protivriječnosti sa

dokazima koje je tuţilac predloţio, odnosno sa opštepoznatim činjenicama.

Odluka o troškovima zasniva se na Tarifnom broju 1. i 2. tačaka 2. Taksene tarife (Sluţbeni

glasnik RS broj 18/99) na ime takse na tuţbu i presudu u iznosu od 150,00KM, te naknade za

sastav tuţbe po tarifnom broju 2. i 12. u iznosu od 125,00KM postavljeno u troškovniku u

skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, a u smislu odredbe člana

386. i 183. stav 3, a u vezi sa članom 395. Zakona o parničnom postupku.


29

Zbog iznesenog, sud je u smislu odredbe člana 182. Zakona o parničnom postupku i donio

presudu kao u izreci.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nije dozvoljena ţalba ali se moţe podnijeti prijedlog za povraćaj u

preĎašnje stanje.

Prijedlog se podnosi Osnovnom sudu u Doboju u roku od 8 dana, računajući od dana kada

je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za

propuštanje, od dana kada je za to saznala.

Poslije proteka 60 dana od dana propuštanja roka, predlagač je duţan da istovremeno sa

podnošenjem prijedloga izvrši i propuštenu radnju.


30

ZAKLJUČAK

Iz svega navedeno dolazi se do sledećeg zaključka: kroz dugogodišnju evoluciju prava i

pravnih sistema, razvijali su se svi elementi koji čine jednu pravnu cjelinu, krenuvši od tuţbe,

načina dokazivanja itd. pa sve do namirenja parničnih stranaka, što na kraju rezultira

presudom kao konačnim ostvarenjem sudske fukncije i njenom odlukom o osnovanosti ili

neosnovanosti tuţbenog zahtjeva, u različitim sferama ţivota.

Presuda čini krunu jednog parničnog postupka, koji bez ovog pravnog akta ne bi imao

svrhu koju ima. Njome se ostvaruje sardrţaj sudske funkcije u kojoj je sadrţana

konkretizacija opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije.

Presuda diktira pravila kojih se moraju drţati kako stranke tako i sudije, tj. presudom su

vezani za zakonom odreĎene radnje, radi donošenja pravilne odluke.

Kada kaţemo presuda, sa njom se usko povezuje pravosnaţnost kao bitan element, jer da

bi presuda bila ostvarena kao pravni akt, tj da bi proizvela odreĎeno dejstvo mora biti

pravosnaţna.

Pravosnaţnost obezbjeĎuje da donesena odluka stupi na pravnu snagu, a time i povjerenje

subjekata na koje se odnosi i autoritet sudu.

Navedene su i pravne posledice čiji je nastanak moguć tek nastankom pravosnaţnosti što

svedoči o veličini i vrijednosti presude kao pravnog akta.

TakoĎe je bitno pomenuti i vezanost suda za presudu, koja počinje od trenutka kad je

presuda saopštena parničnim strankama. Od tog trenutka sud više ne moţe izmjeniti presudu,

bez obzira na greške ako ih je napravio, moţe ih samo ispraviti instancioni sud. Sud presudu

moţe ukinuti samo ako usvoji prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje.

Stranke su takoĎe vezane za presudu od trenutka kad je presuda uručena.


31

LITERATURA

1. Prof. Dr. Oliver B. Antić, Prof. Dr. Ratko Marković, Prof. Dr. Zoran Stojanović,

Priručnik za polaganje pravosudnog ispita

2. Sreten Ţivković, Parnica u praksi-priručnika za primjenu propisa parničnog postupka-

osmo preraĎeno i dopunjeno izdanje

3. Dr. Gordana Stanković, Dr. Ranka Račić, Parnično procesno pravo, Trabinje

2008.godine

4. JP Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 58, Banja Luka, 2003. godine

5. Vukašin Ristić, Milošin Ristić, Praktikum za parnicu-treće izmjenjeno i dopunjeno

izdanje, Beograd, 1993.godine

6. Pravni ţivot-časopis za pravnu teoriju i praksu, Savez udruţenja pravnika Beograd,

1989.godine

7. Dr. Sc. Ivo Grbin, Izvorni znanstveni rad


32


33


34


35

Documents

Sanja Djekic Pravni fakultet - spu.baspu.ba/noviSajt/wp-content/uploads/2013/08/Diplomski-rad-PF-Presuda-Sanja-_eki_.pdf · 1 GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija,