10/28/13 Sanja Vlaisavljević: Jesmo li postulate uljudnosti ostavili postrani? | Novo vrijeme

novovrijeme.ba/sanja-vlaisavljevic-jesmo-li-postulate-uljudnosti-ostavili-postrani/ 1/4

Pretraga unutar stranice...Početn a Elektr on sko izda n je

Tanja Fajon: "Suspendiranjebezviznog režima bio bi korakunazad"

POČETNA VIJESTI EKONOMIJA SPORT INTERVJU KULTURA OBRAZOVANJE TEMA BROJA PRETPLATA

Panorama Kolumne Porodica i zdrav lje Životna sredina Bh. razglednica Auto Tehnologija Fontana Akademija Zanimljivosti English

Piše: Nijaz Hlivnjak. Objavljeno : 26-04-2013 14:58h

Sanja Vlaisavljević: Jesmo li postulateuljudnosti ostavili postrani?Sanja Vlaisavljević je diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu -Odsjek za filozofiju i sociologiju 1992. godine, da bi 2012. godine magistrirala na istom. Od1997. do 2005. godine radila je na poziciji koordinatora debatnog programa u BiH. Uperiodu od 1995. do 2009. godine obnašala je funkciju profesora filozofije i sociologije uDrugoj gimnaziji u Sarajevu. Od 2005. godine na čelu je Centra za kulturu dijaloga sasjedištem u Sarajevu.

Tweet

0 00

Like

Da biste govorili ili pak analizirali stanje jednog društva i svega što ono sa sobom nosi,

kao i onoga što mu nedostaje, potrebno je, prije svega, da usko sarađujete s mladim

ljudima i generacijama koje dolaze, te da ih posmatrate u raznim situacijama. Jer upravo

se kroz njihov način ophođenja i odnos spram svega što ih okružuje može dati ukupna

ocjena kretanja društva. Hiljade debata o raznim temema iz svih sfera života, koje je s

mladim ljudima svih nacionalnih i etničkih pripadnosti iz BiH organizirala i moderirala,

daju mogućnost Sanji Vlaisavljević, direktorici Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva, da se

upusti u generalnu analizu bosanskohercegovačkog društva.

Već dugi niz godina radite s mladima, kroz razne aktivnosti pratite njihov rad i kretanja.

S tim u vezi, možete li napraviti presjek općeg stanja među mladima? Popravlja li se

njihov način ophođenja u posljednjim godinama, te u kojoj mjeri doprinose, odnosno

odmažu društvu u cijelosti?

Raditi s mladim ljudima iz najrazličitijih sredina mislim da je najveća sreća, najveće

zadovoljstvo, ništa manje i najveći izazov, zato što ljudi dolaze iz različitih miljea s različitim

mogućnostima da se realiziraju. I onda kada vidite da neki mladi čovjek koji dođe iz

mjesta u kojem nema ništa, ni kinodvorane, niti omladinskog centra, niti internet-centra

niti bilo čega što ga može privući, ima entuzijazam da nešto uradi za svoju lokalnu

zajednicu, onda vas to malo i postidi i natjera vas da budete još bolji i još kvalitetniji, da se

borite sa donatorskim vjetrenjačama kako biste osigurali mogućnost da te ljude ponovo

dovedete i okupite na jednom mjestu.

Ono što se meni čini kao najveća vrijednost, a to smo rekapiturali upravo prije tri dana

nakon završenog velikog superfinalnog debatnog takmičenja, jeste da se kroz petnaest

godina našeg rada nikad nije dogodio ni najmanji, najsitniji međunacionalni incident

među tim mladim ljudima. Znate, nije bilo jednostavno ’96. i ’97. godine dovesti mladog

čovjeka iz Bijeljine u Sarajevo, iz Sarajeva na Pale, iz Zapadnog Mostara u Istočni itd. A ti

ljudi su se okupljali i nikada nije bilo postavljeno pitanje "Odakle si ti?", "Zašto si ti

ovdje?", "Ti ne valjaš!", "Ti si nečovjek!", "Tvoji roditelji su ubice i nacionalisti!" To je nešto

što vam zaista daje krila da opstajete uprkos zastrašujućim problemima s kojima se

Centar suočava.

Tanja Fajon: "Suspendiranje

bezviznog režima bio bi korak

unazad"

John L. Esposito: “Konflikte

kreira politika, a ne religija”

Eduard Kukan: "EU je

frustrirana bh. političarima"

Profesor Yasir Suleiman:

"Uspjeh 'arapskog proljeća'

umnogome je preuveličan"

Reis Kavazović: Bili smo za

građanski popis, ali političke

snage u BiH žele torove

Najnovije

1 8 :09 - City dov odi Džeki poja ča n je iz r epr ezen ta cije BiH?

10/28/13 Sanja Vlaisavljević: Jesmo li postulate uljudnosti ostavili postrani? | Novo vrijeme

novovrijeme.ba/sanja-vlaisavljevic-jesmo-li-postulate-uljudnosti-ostavili-postrani/ 2/4

Mladi ljudi nemaju mogućnost da

iskažu svoje mišljenje. Imaju tu

mogućnost onda kad se priključe

političkim partijama, ali i tada samo

ako slijepo slušaju lidera političke

partije i ako imaju nezajažljivu želju

da postaju klonovi svojih lidera. To

možemo jednostavno uočiti po

Možemo li reći da bi ti debatni teninzi bili korisni i starijim osobama, odnosno, da

preformuliramo pitanje: nedostaje li i njima kultura dijaloga?

Svakako da im je potrebno. Nažalost, baš oni koji imaju mogućnost da podučavaju, da

javno govore, koji su nosioci političke scene, primjeri su nekulture dijaloga, nedostatka

onoga što se zove elementarna uljudnost, a to je slušanje drugoga. Nemamo mi u Bosni

i Hercegovini niti na političkoj sceni, niti tokom predizbornih kampanja, niti u obrazovnom

sistemu ni tragove kulture dijaloga i debate, i upravo je to jedan od parametara koliko je

BiH nisko u svijetu.

Nije popularno o svojoj zemlji govoriti s nekim negativnim konotacijama, ali je to kao kada

odgajate svoje dijete – morate mu reći šta je loše da bi se on popravio. Isto tako, ako

posmatrate domovinu s puno ljubavi, onda svakako ne smijete propustiti priliku da kažete

da je skandalozna ta samozaljubljenost u svoje fotelje uz nikakvo neprimjećivanje

osnovnih postulata komuniciranja i svih demokratskih postulata. Dakle, debata u javnom,

akademskom i medijskom prostoru u BiH čak ni u začecima ne postoji.

Šta se onda može i treba uraditi da se popravi to stanje, te da li će mladi ljudi svojom

kulturom dijaloga i komunikacije inicirati starije da se popravljaju?

Vašim pitanjem otvaramo paletu problema, a jedan od njih je nedodjeljivanje donacija

organizacijama koje zaista rade kvalitetno na terenu i koje transparentno prikazuju sve

svoje aktivnosti. Nažalost, sredstva se distribuiraju po principu "ti ćeš meni, ja ću tebi", što

je pogubno za civilno društvo u BiH. S druge strane, mladi ljudi nemaju mogućnost da

iskažu svoje mišljenje. Imaju tu mogućnost onda kad se priključe političkim partijama, ali

i tada samo ako slijepo slušaju lidera političke partije i ako imaju nezajažljivu želju da

postaju klonovi svojih lidera.

To možemo jednostavno uočiti po forumima mladih, posebno socijaldemokratskih

orijentacija, koji bi morali biti sve suprotno od toga što jesu u ovom trenutku. Žao mi je što

se istinski ne sluša glas mladog čovjeka, ne onda kada ga dovedete u studio ili na neku

konferenciju gdje on sjedi kao ikebana, jer su oni tu često samo popunjivači stolica. Mladi

ljudi itekako imaju šta poručiti i čemu naučiti starije ljude, ali je naše društvo jedna

zatvorena sredina koja ne dozvoljava protok kvalitetnih ideja, i ne dozvoljava mladom

čovjeku da se etablira.

Koja bi bila generalna ocjena stepena kulture dijaloga naših građana?

Ako ćemo uzeti u obzir da je vaša novina dosadna zato što ne pišete o skandalima: ko je

koga ubio, ko je kome ukrao, ko je koga prevario, ko je kome najnoviji ljubavnik itd., onda

možete pretpostaviti da su građani vaspitani i naviknuti da slušaju upravo ono što je

suprotno od kulture dijaloga. Vi ćete susresti jednu elementarnu nekulturu komuniciranja

bilo gdje, vidjet ćete nervozne trgovce, bijesne vozače automobila, taksiste koji puše

cigarete ne primjećujući da voze nekog građanina, u trgovini ćete sresti ljude koji neće da

vas usluže, građane koji viču i psuju. Sve su to elementi komuniciranja, ljudi su naviknuti

da je sav taj negrađanski koncept komuniciranja u najširem smislu nešto što je

očekivano, što se podrazumijeva i što je dobrodošlo.

Mi se moramo složiti s činjenicom da je Bosna i Hercegovina jedan čaroban koloplet ljudi

koji potpuno različito misle i treba da misle. Neka ljudi u zapadnoj Hercegovini koji žive i

vole svoju Hercegovinu više od ne znam čega, ali im dajte mogućnost da budu uvaženi u

tom svom mišljenju. Moramo raditi na tome da mladi čovjek iz Zapadnog Mostara ne ide u

Zagreb na studije, očekujući da mu je Zagreb bliži, nego da jedva čeka da dođe u svoje

Sarajevo. Ili da mladi čovjek iz Istočnog Sarajeva ne ide po Rogatici, Foči, Palama ili

Bijeljini da studira, nego da jedva čeka da pređe most i studira u drugom dijelu Sarajeva.

Pretpostavljam da će ova teza naići na oštre kritike, ali moram reći da vlada jedna

elementarna nekultura u svim aspektima našeg života u kojemu smo ostavili postrani sve

postulate uljudnosti i civiliziranosti. Smatram da najveće breme odgovornosti za to imaju

mediji, koji su godinama vaspitavali građane da je uvreda, omalovažavanje, vrijeđanje,

jezik ulice i jezik mržnje ono što trebaju prihvatiti.

</br> S kakvim predrasudama i

razmišljanjima mladi ljudi odrastaju i

preuzimaju važne uloge u našem

društvu? Koliko su opterećeni ratnom

prošlošću?

Prije nekoliko dana smo na jednom

mjestu imali stotine mladih ljudi, iz

najrazličitijih dijelova Bosne i

Hercegovine, a debatovali smo o nimalo

jednostavnim temema, pa i dodirivali

10/28/13 Sanja Vlaisavljević: Jesmo li postulate uljudnosti ostavili postrani? | Novo vrijeme

novovrijeme.ba/sanja-vlaisavljevic-jesmo-li-postulate-uljudnosti-ostavili-postrani/ 3/4

forumima mladih, posebno

socijaldemokratskih orijentacija, koji

bi morali biti sve suprotno od toga

što jesu u ovom trenutku.

ratnu prošlost Bosne i Hercegovine. Kada

vidite da ti ljudi žele da se ih se oslobodi

te ratne prošlosti, da tu transgeneracijsku

ratnu traumu presijeku i da utječu na nju,

onda se zapitate kome je u interesu da se

ti ljudi time opterećavaju. Naravno da se

ratna prošlost ne treba zaboraviti, ali ona ne smije biti ključni kapital i nešto na čemu će te

vaspitati generacije mladih ljudi koji dolaze i koji u krajnjoj liniji trebaju preuzeti zemlju.

Oni mogu misliti i o ratu, ali bez mržnje, bez animoziteta, sa željom da se nađu ne samo

zajedničke tačke razdora, nego zajedničke tačke saradnje.

Navest ću primjer o kojem bi cijela BiH trebala danonoćno govoriti, što nećete ni u jednom

mediju imati priliku da pročitate. Svakog mjeseca se ekipa srednjoškolskog centra Pale i

ekipa Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu nalaze u međuškolskim i međudebatnim

susretima. Pa postoji li ljepša i pozitivnija stvar o kojoj trebamo govoriti?! Te dvije škole su

uzor i primjer da mladi ljudi iz potpuno različitih etnonacionalnih miljea i pogleda na rat

imaju nešto što se zove svijetla budućnost ove zemlje. Oni svojim postupcima poručuju

da je laž da se ovdje ne može živjeti u harmoniji.

S druge strane imamo nevladin sektor. Kako biste vrednovali njihove aktivnosti?

Iako se obraćam uime nevladinog sektora, smatram da nevladin sektor radi izuzetno loše

i da u tom sektoru postoji tendencija da oni budu političari nad političarima. Vrlo često

ćete vidjeti izražen elitizam u nevladinom sektoru, zatvorenost, neprincipijelnost, nerijetko

koruptivna djelovanja i neprincipijelne koalicije. S tim u vezi, smatram da nevladin sektor u

BiH ne obavlja funkciju nevladinog sektora u smislu izgradnje civilnog društva. Riječ je o

organizacijama koje su od rata naovamo toliko novaca dobile i utrošile, a u ovom trenutku

je gore stanje nego poslije rata. Ako vidite da nevladin sektor sve češće i sve brutalnije

djeluje kao produžena ruka izvjesnih političkih partija, onda se tu trebamo zapitati o čemu

je riječ.

Za razliku od brojnih drugih društava koja svakodnevno podižu glas protiv pogubnih

odluka po same građane, pa i onih u daleko razvijenijim zemljama od Bosne i

Hercegovine, bh. društvo je poprilično ignorantno i "zadovoljno sjedi", iako mu stanje

ne ide u prilog. Zašto je to tako?

Mislim da je bh. čovjek iz prethodnog sistema preuzeo najnegativnije aspekte nerada, u

smislu "ne možeš mi nikada dovoljno malo platiti koliko ja mogu dovoljno malo raditi". Tu

se pojavila i nesretna humanitarna pomoć koja je ljudima u ratnom i poratnom periodu

osigurala privid života. Utom se pojavila i dijaspora sa svojom pomoći, tako da su građani

potpuno izgubili svijest da samostalno privređuju za svoj život. Čini mi se da smo jedina

zemlja koja je uspjela uništiti sve fabrike koje čak ni ratom nisu uništene.

Nemojte zaboraviti da je cio Japan bio uništen poslije Drugog svjetskog rata, a da su ti

ljudi i dvadeset godina nakon toga subotom imali dobrovoljni rad za svoju lokalnu

zajednicu. Kod nas kategorija društveno korisnog rada apsolutno ne postoji. Mislim da je

splet okolnosti dopunjavao jedan drugi te je naš čovjek jednostavno izgubio osnovni

osjećaj i kriterij vrednovanja rada i uživanja u radu. Rad nije nikakav bauk niti nešto loše

što nam se dešava. Rad je nešto što motivira i pokreće.

Šta se krije iza ogromne gledanosti šoua realnosti, iako smo svjesni koliko takve

emisije uništavaju zdrave vrijednosti našeg društva?

Ja bih to povezala sa donedavno najpopularnijim političkim magazinima u Bosni i

Hercegovini. Ti magazini su bili nešto poput tih šoua realnosti, jer su se godinama

posredstvom televizija bavili najprizemnijim i najprostačkijim aspektima denunciranja

osoba za koje oni smatraju da su trebale biti denuncirane. Mi tu nismo vidjeli nikakvu

političku kritiku, već smo vidjeli kako se neki političar skida polugol, kako pjeva neke

strašne pjesme pod šatorima i u svim najrazličitijim aspektima, i to je model i obrazac koji

su građani sve više počeli prihvatati.

Ta se lascivnost zatim pomjerila u neke zatvorene kuće ili farme na kojima su ljudi počeli

raditi sve to što su ovi navikli gledati kroz izvjesne političke magazine. Tako da im je

gledati popularne osobe iz javnog života postalo pitanje samorazumijevanja. Oni su tu

vidjeli kako se može super živjeti za 10 hiljada eura a ništa ne raditi, i kako se može

lascivnost – što je ključni aspekt i zbog toga sam napravila ovu analogiju – pretvoriti u

nešto što je finansijski podržano i dobrodošlo. Te emisije nisu nepoznanica ni u svijetu,

nije to proizvod samo BiH, ali je činjenica da su to najgledanije emisije u državi. Prođite

ulicom i pitajte bilo kojeg srednjoškolca ko je u ovom trenutku na nekoj farmi ili velikom

bratu, on će vam do u detalje znati ispričati, ali neće znati nabrojati nijednog akademika u

Bosni i Hercegovini. Takva gledanost tih emisija je pokazatelj krajnje dekadencije našeg

društva, ali ni ne iskače iz cjelokupnog okvira tog istog društva.

10/28/13 Sanja Vlaisavljević: Jesmo li postulate uljudnosti ostavili postrani? | Novo vrijeme

novovrijeme.ba/sanja-vlaisavljevic-jesmo-li-postulate-uljudnosti-ostavili-postrani/ 4/4

Komentari 0 komentara

Svakog mjeseca se ekipa

srednjoškolskog centra Pale i ekipa

Gazi Husrev-begove medrese u

Sarajevu nalaze u međuškolskim i

međudebatnim susretima. Pa postoji

li ljepša i pozitivnija stvar o kojoj

trebamo govoriti?! Te dvije škole su

uzor i primjer da mladi ljudi iz

potpuno različitih etnonacionalnih

miljea i pogleda na rat imaju nešto

što se zove svijetla budućnost ove

zemlje. Oni svojim postupcima

poručuju da je laž da se ovdje ne

može živjeti u harmoniji.

Na kraju, koliko zaposleni u obrazovnom sektoru ispunjavanju svoju dužnost

ukazivanja novim generacijama na ono što je dobro a šta nije?

Nema odgoja u našim školoma, nemojte da se lažemo. Mladi ljudi nisu izloženi odgoju,

ali ne možete vi nekoga odgajati ako ne znate kada uđete na sat artikulirano reći dobar

dan, ili ako kaznite učenika što koristi mobitel u školi, a vi se uredno javiti na času. Sve ovo

govorim iz iskustva, nakon petnaestogodišnjeg rada u jednoj elitnoj srednjoj školi u

Sarajevu. Ljudi se ne odgajaju kažnjavanjem, već morate primjerom pokazati šta znači biti

odgojen. Naše škole su u ovom trenutku nažalost svedene na puku produkciju znanja.

afSvakog mjeseca se ekipa srednjoškolskog centra Pale i ekipa Gazi Husrev-begove

medrese u Sarajevu nalaze u međuškolskim i međudebatnim susretima. Pa postoji li

ljepša i pozitivnija stvar o kojoj trebamo govoriti?! Te dvije škole su uzor i primjer da mladi

ljudi iz potpuno različitih etnonacionalnih miljea i pogleda na rat imaju nešto što se zove

svijetla budućnost ove zemlje. Oni svojim postupcima poručuju da je laž da se ovdje ne

može živjeti u harmoniji.af

Facebook social plugin

CommentPosting as Amela Ibrahimagić (Change)

Add a comment...

Post to Facebook

NOVO VRIJEME

O nama

Gdje smo

Impressum

Elektronsko izdanje

MOBILNE VERZIJE

Android aplikacija(uskoro)

I phone aplikacija(uskoro)

Magic news aplikacija(uskoro)

KONTAKT

Milana Preloga 12A (Bosmal

City Center) 71000 Sarajevo

Telefon: +387 33 580 340

Fax: +387 33 580 349

E-mail: info@novovrijeme.ba

PRATITE NAS

POČETNA COPYRIGHT © 2 01 3 EPOHA PRESS. SV A PRA V A ZA DRŽA NA . ↑ NOV O V RIJEME