UNIVERZITET U TUZLIFARMACEUTSKI FAKULTET
Kristina Andri
DODACI PREHRANI BILJNOG PORIJEKLA
Seminarski rad
Tuzla, jul 2014.
UNIVERZITET U TUZLIFARMACEUTSKI FAKULTET
Kristina Andri
DODACI PREHRANI BILJNOG PORIJEKLA
Seminarski rad
Tuzla, jul 2014.
Naziv predmeta: BromatologijaVoditelj: dr. sc. Midhat Jai, red.
prof.Broj stranica: 14Broj slika: 4Broj tablica: 0Broj priloga:
0Broj literaturnih referenci: 6Popis oznaka, kratica i simbola:
CNS Centralni nervni sistemKVS Kardiovaskularnog sistemaALA Alfa
linolenska kiselinaGBE Standarizirani ekstrakt ginkaHPLC Tekuinska
hromatografija visokog uinkaGTF Glukoza tolerantnog faktora
Saetak:
Pojam dodataka prehrani i njihovih izvora e biti tema ovog
seminarskog rada. Dodaci prehrani se koriste dugi niz godina, kao
ljekoviti dodaci kod raznih oboljenja, kao sredtsva koja obezbjeuju
kvalitet namirnica ili kao estetski dodatak, da bi poboljale miris
ili okus hrane. Daleko najee koriteni, a ujedno i najstariji
dodatak prehrani su biljke i njihovi derivati. Zainsko bilje je
najstariji oblik dodatka prehrani i dananja ishrana je nezamisliva
bez dodataka zaina. O ljekovitim svojstvima pojedinih namirnica,
poput ginsenga i ginkga e biti govora u daljnem tekstu. Vitamini su
meu najee koritenim dodacima prehrani i ovdje se spominju kao
derivati biljaka i biljnih preparata.
SADRAJ
1 UVOD . 12DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA IVOTNIH
NAMIRNICA22.1Namirnice biljnog porijekla3
3DODACI PREHRANI BILJNOG PORIJEKLA4 3.1Zainske biljke u dodacim
prehrani53.1.1Kurkuma kao aditiv, zain i dodatak
prehrani63.1.1Ginseng kao dodatak prehrani73.1.2Ginko kao dodatak
prehrani93.1.3Pripravci zelenog aja kao dodatak prehrani10 3.2
Vitamini kao dodaci prehrani ....123.2.1.Vitamin C123.2.2.Vitamin
A123.2.3.Vitamin D123.2.4.Vitamin B112
4ZAKLJUAK13
1. UVOD
Dodaci prehrani biljnog porijekla su najee koriteni i najstariji
su dodaci prehrani. Ljekovite i zainske biljke se hiljadama godina
uzgajaju i koriste u svrhu ishrane i lijeenja. Prvi lijekovi su
bili biljnog porijekla, i ljekovite biljke su imale vrlo velik
kulturoloki i religijski znaaj, te su im se pripisivale boanske
moi. Istona Azija zbog raznolike flore je mjesto gdje se najvie i
najdue koriste biljke kao dodaci prehrani. Ginseng, umbir i ginkgo
su samo neke od biljaka koje se hiljadama godina kultiviraju i
koriste u ljekovite svrhe i kao dodaci prehrani. Dodaci prehrani
mogu biti razliitog sastava i razliite namjene. Tako da postoje
dodaci prehrani za jaanje imuniteta, za prevenciju prehlade i
gripe, dodaci prehrani koji uklanjaju razne tegobe Najei
farmaceutsko-tehnoloki oblik dodataka prehrani su tablete i
kapsule. Ljekoviti oblici i sastojci iz biljaka se komprimiraju u
tablete ili pune u kapsule. Aktivni principi se mogu izolirati iz
biljaka i kao preieni preparati obraditi u eljenu formu.Istono
azijska tradicionalna medicina sadri veliki broj ljekovitog bilja
koje se koriste za razne terapijske indikacije, i danas se sve ee
koriste kao dodaci prehrani i kao ljekoviti oblici. Meu tim
biljkama se posebno istiu umbir, ginseng, kurkuma, ginkgo i zeleni
aj. Ove biljke se koriste prvenstveno kao zaini (osim ginkga i
zelenog aja) te je njihov pozitivan utjecaj na zdravlje i vitalnost
organizma iroko poznat. Preparati ginkga se posebno kirste kod
imunolokih smetnji i za poboljanje kognitivnih funkcija. Vitamini
predstavljaju, u biohemijskom smislu, kofaktore i antioksidanse
biohemijskih reakcija i nuni su za funkcionisanje organizma u
fiziolokim uslovima. Vitamini se kao dodatak prehrani koriste u
obliku tableta od preienog i izoliranog vitamina. Biljke
predstavljaju glavni i najbitniji izvor vitamina, kako u
svakodnevnoj ishrani tako i u dodacima prehrani. Stoga se oni mogu
smatrati kao izolirane aktivne supstance biljnih vrsta.
2. DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA IVOTNIH NAMIRNICA
Sastojci hrane koje ovjek iskoritava radi zadovoljavanja svojih
ivotnih potreba nazivaju se hranjivim sastojcima. Sve namirnice se
sastoje iz relativno malog broja hranjivih sastojaka: proteina,
masti, ugljikohidrata, minerala i vitamina.
Proteini, masti i ugljikohidratise u njima nalaze u velikim
koliinama, a potrebe ljudi u ovim sastojcima su velike, pa se
nazivaju osnovnim hranjivim sastojcima. Mineralni sastojci i
vitamini nalaze se u namirnicama u malim koliinama, ali njihovo
odsustvo iz hrane dovodi do poremeaja u organizmu ovjeka. Oni se
nazivaju zatitnim hranjivim sastojcima (D. Horhe, R. Pamplona,
2004.).
Prema ulozi u organizmu, hranjivi sastojci se klasifikuju na:
Energetske: ugljikohidrati, masti. Oni se u organizmu oksidiu
oslobaajui energiju kojom snabdjevaju organizam. Gradivne ili
plastine: proteini, Ca i P. Iz njih organizam izgrauje svoje
proteine, odnosno tkiva. Ca i P uestvuju u izgradnji kostiju (70%
suhe materije kostiju se sastoji iz ovih elemenata). Zatitne:
mineralne materije i vitamini.
Namirnice je teko klasifikovati zbog velikog broja i
heterogenosti u pogledu sastava i organoleptikih svojstava. Podjela
se moe obaviti na osnovu razliitih kriterijuma.
Podjela prema porijeklu: Namirnice biljnog porijekla (itarice i
proizvodi od itarica, povre i voe i proizvodi od voa i povra,
biljne masnoe, eer i zaini); Namirnice ivotinjskog porijekla (meso,
ribe, jaja i njihovi proizvodi, med, mlijeko i proizvodi od
mlijeka, masnoe ivotinjskog porijekla); Namirnice mineralnog
porijekla (sol, voda).
Podjela prema ulozi koju imaju u organizmu: Gradivne (proteini,
mineralne materije, voda); Energetske (ugljikohidrati, masti,
proteini); Zatitne i katalitike (vitamini i mineralne
materije).
Ni jedna podjela namirnica nije idealna, jer ivotne namirnice
sadre manje vie sve komponente u meusobno vrlo razliitim odnosima.
Ishrana stanovnitva treba da se sastoji od namirnica koje e
obezbijediti obroke koje sadre sve potrebne sastojke.
Zbog toga se prehrambeni proizvodi mogu podijeliti na est
osnovnih grupa: (D. Horhe, R. Pamplona, 2004.)1. Mlijeko, sir i
kiselo-mlijeni proizvodi;2. Meso, ptice, ribe, jaja i proizvodi;3.
Brano, hljeb, eer, makaroni, konditorski proizvodi i krompir;4.
Masti (mast, ulje, margarin);5. Povre (kupus, pinat, pasulj, graak
i dr.);6. Voe i vone preraevine, npr. sokovi.
2.1. Namirnice biljnog porijekla
Namirnice biljnog porijekla odlikuju se velikim sadrajem
ugljikohidrata, mineralnih materija i vitamina. Jedino ove
namirnice sadre sirovu celulozu. Veliki broj namirnica ove grupe u
svjeem stanju su jedini izvor vitamina C, a neke od njih i vitamina
K. Sadre i znaajne koliine proteina, ali koji su po hranjivoj
vrijednosti djelimino nepotpuni. itarice i kromir sadre znatne
koliine kroba. Svjee voe i povre sadre smjesu glukoze i fruktoze.
itarice, voe i povre sadre i vitamine grupe B, vitamin D i E. Takoe
sadre i znatne koliine kalijuma, kalcijuma, magnezijuma i neto
mikroelemenata (S. Bankovi-Paunovi, M. Nikoli, 2005).
3. DODACI PREHRANI BILJNOG PORIJEKLA
Dodacima prehrani smatraju se pripravci proizvedeni iz
koncentriranih izvora hranjivih tvari (vitamini i minerali) ili
drugih tvari s hranjivim ili fiziolokim uinkom koji imaju svrhu
dodatno obogatiti uobiajenu prehranu ucilju odravanja zdravlja
(aminokiseline, esencijalne masne kiseline, vlakna, biljne vrste,
ekstrakti biljnih vrsta, mikroorganizmi, jestive gljive, alge,
pelinji proizvodi i druge tvari s hranjivim ili fiziolokim
uinkom).Na trite se stavljaju iskljuivo zapakovani i to pojedinano
ili u kombinaciji.
Oblici dodataka prehrani su: dozirani oblici kao to su kapsule,
pastile, tablete i sl.; prah, granule, tekuine; te ostali oblici
koji se uzimaju u odmjerenim koliinama i/ili posebnim nainom
primjene.
Novi trendovi u prehrani esto ukljuuju koritenje fortificirane
hrane, tako da se proizvodihrana s tano odreenom svrhom ili
funkcionalna hrana ali i hrana s ljekovitim svojstvima.Umjesto
lijeenja klasinim lijekovima kad bolest nastane, prevencija bolesti
osmiljenom prehranom i uzimanjem zatitnih tvari. Bioaktivne tvari
iz biljaka voa, povra i itarica odavnosu poznate ali tek odnedavno
je poznata njihova zatitna uloga u organizmu (S. Bankovi-Paunovi,
M. Nikoli, 2005).
Dodaci prehrani sadre bioloki aktivne tvari koje mogu pomoi u
prevenciji i lijeenju bolesti. Bioloka aktivnost se odnosi najee na
spojeve koji nemaju nutritivnu vrijednost ve imaju funkcionalna
svojstva u organizmu i djeluju kao pomona sredstva u preveniranju i
lijeenju bolesti. Bioloki aktivne komponente hrane mogu biti
nutritivnog porijekla kao to su npr. aminokiseline i proteini,
masne kiseline te nenutritivnog porijekla kao to su dijetalna
vlakna, glikozidi, alkaloidi, tiofsteroli, beta-d-glukani,
karoteonoidi, flavonoidi, klorofil, izotiocijanati,
fitseotrogeni.
Bioloki aktivne komponente hrane se dijele prema vie
kriterijuma: prema funkciji djelovanja na odreene organe i tkiva u
organizmu; prema hemijskom sastavu; prema porijeklu; prema
farmaceutskom obliku i konzistenciji.
Prema farmaceutskom obliku i konzistenciji dodaci prehrani mogu
biti u: krutom stanju; u elatinoznom stanju; tenom stanju
(kolostrum).
Jedna vrsta hrane moe sadravati jako veliki broj raznolikih
bioloki aktivnih sastojaka. Kolostrum je primjer i funkcionalne
hrane ali i dodatka prehrani a bioloki aktivne komponente u
njegovom sastavu su imunoglobulini, slobodne aminokiseline i
nukleotidi. U vou i povru imamo mnogobrojne aktivne komponente poev
od sirovih biljnih vlakana kojaimaju ulogu u pospjeivanju
peristaltike, fitosterola koji dosta efikasno zamjenjuju estrogene,
glikozida, alkaloida, te pigmenata kao to su karotenoidi,
flavonoidi i hlorofili. U nekim imamo igoitrogene faktore koji
djeluju kao hipotireoidici i jako helizirajue komponente poput
oksalne i fitinske kiseline. U svim vrstama voa i povra aktivna
komponenta koja se obavezno nalazi jesu razliite vrste vitamina
izuzev vitamina B12 koga nema u vou, ni u namirnicama biljnog
porijekla. Svaka vrsta voa i povra sadri za nju specifian aktivni
sastojak npr. alil-sulfidi u enjaku stimuliraju enzime koji su
zadueni za eliminaciju toksinih tvari iz organizma, izocijanati iz
brokule i drugih kupusnjaa stimuliraju zatitne enzime tzv. druge
faze u procesu karcinogeneze, smanjujui tako rizik od pojave raka
raznih lokacija, indoli iz zelenog lisnatog povra koji djeluju
antiestrogeno i tako reduciraju rizik od raka dojke, izoflavoni iz
soje koji imaju viestruku sposobnost smanjivanja rizika za pojavu
raka nekih lokacija (debelog crijeva), lignani iz sjemena lana koji
djeluju antiestrogeno i na taj nain smanjuju rizik od raka dojke,
flavonoidi i karotenoidi iz bobiastog i tropskog te citrusnog voa,
kao i povra koji samostalno ili udrueno djeluju antioksidacijski
protiv slobodnih radikala i na taj nain bitno smanjuju rizik od
oteenja DNA strukture i pojave raka. Maslinovo ulje povoljno
djeluje na zdravlje jer sadri optimalan odnos esencijalnih masnih
kiselina i vitamina koji djeluju preventivno kod bolesti srca i
krvoilnog sistema. (S. Bankovi-Paunovi, M. Nikoli, 2005). to se tie
dejstva na pojedine organe moemo izdvojiti bioloki aktivne
komponente koje djeluju na probavni sistem, na krvoilni, na
centralni nervni sistem (CNS), imuni sistem i druge. Poto je
organizam sloena mainerija gdje su funkcije pojedinih organa jako
usko vezane, tako e i ove komponente imati utjecaja i na sveukupno
stanje organizma. Aktivne komponente koje djeluju na probavni
sistem su u prvom redu vlakna jer poboljavaju crijevnu peristaltiku
ali ujedno i adsorbuju holesterol i time indirektno utiu na
poboljanje stanja kardiovaskularnog sistema (KVS). Zatim, na
digestivni trakt imaju uinak i prebiotici, probiotici i simbiotici
te inhibitori probavnih enzima koji su brojni u soji i nekim
itaricama. Derivati ksantina odnosno kofein, tein i teobromin
djeluju kao stimulatori CNS-a, a porednjih tu su i melatonin
(nedostatak izaziva depresiju), guaranin i alkohol.Tvari koje
djeluju na imunoloki sistem su jako malo istraene ali tu moemo
svrstati vitamine koji imaju utjecaja i na druge organske sisteme.
Minerali su najee u formi helata, a u vodi su u ionskoj strukturi.
Naravno, vano je spomenuti i antioksidanse. Preporuuje se
konzumacija irokog spektra antioksidanasa, budui da svaki
antioksidans titi razliiti dio organizma i na razliitim razinama
titi elije od oksidativnog stresa. elije mogu da toleriu blagi
oksidativni stres koji uzrokuje povien nivo antioksidativne
odbrane, dok vei oksidativni stres izaziva nepovratna oteenja i
smrt. Najznaajniji antioksidansi su vitamin E i vitamin C. Smatra
se da cink, selen, lignani, flavonidi, ostali biljni fenoli i beta
karoteni imaju antioksidativna svojstva. Od karotenoida su to
likopen beta-karoten i zeaksantin. Alfa linolenska kiselina (ALA)
je najmonije antioksidativno sredstvo koje je vrlo korisno i za
sniavanje eera u krvi.
3.1. Zainske biljke u dodacima prehrani
Funkcionalna hrana i nutraceutika su pojmovi koji se koriste sa
ciljem da se ukae na hranu ili izolovane sastojake hrane, koji
imaju specifino fizioloko ne-nutritivo djelovanje na zdravlje
ljudi. Ova vrsta proizvoda se pojavila tokom kasnih 1990-tih kao
veliki izazov za prehrambenu industriju. Aktivnosti istraivanja i
razvoja u podruju funkcionalne hrane nisu vie samousmjerene ka
fabrikama prehrambene industrije. Neprehrambene kompanije takoe se
ukljuuju u aktivnosti vezane za proizvodnju funkcionalne hrane
(nutraceutical). Trite funkcionalne hrane se znaajno poveava
zahvaljujui fleksibilnosti vaeih propisa. Kljuni problemi kod
regulisanja funkcionalne hrane, a posebno kod deklarisanja
proizvoda, jeste identifikovanje aktivnih komponenti koje djeluju
na zdravlje ljudi. Hrana se sastoji od bezbroj bioloki aktivnih
sastojaka, koji mogu pridonijeti unapreenju zdravlja. Ovi bioloki
aktivni spojevi iz namirnica biljnog i ivotinjskog porijekla utiu
na unapreenje zdravlja ljudi, to je osnovna uloga funkcionalne
hrane. U posljednjih nekoliko godina je objavljen veliki broj
podataka, koji se odnose na prirodu i fizioloko djelovanja bioloki
aktivnih komponenti iz namirnica biljnog porijekla (itarice,
uljarice, voe, povre i zaini). U izlaganju emo se ograniiti samo na
opis onih biljaka za koje se zna da sadre komponente ije je
funkcionalno i nutraceutical djelovanje dokazano (R. Gruji, I.
Mileti, I. Stankovi, 2007.). Cruciferae, kao to su senf i hren, se
koriste u pripremi zaina ili priloga, a znaajno ne doprinose
poveanju hranjive vrijednosti namirnice. Cruciferae kada se jedu
kao povre obezbjeuju izvore hranjivih materija kao to su vitamini,
minerali i vlakana, fitohemikalije, te ne-nutrijente kao to su
jedinjenja koja sadre sumpor. Crni luk (allium cepa) i bijeli luk
(allium sativum) se koriste u tradicionalnoj i narodnoj medicini
due od 4.000 godine. Bolesti za koje su se koristili bijeli i crni
luk su astma, artritis, arterioskleroza, vodene ospice, prehlada,
dijabetes, malarija, tumor i srani problemi. Moderna nauka je
dokazala da neki zaini (anis, chili paprika, cimet, klini, kopar,
fenugreek, bijeli luk, umbir, senf, origano, savor, vanilija i
drugi) imaju razliito terapeutsko djelovanje, ukljuujui i
antikarcenogeni efekt, diuretski efekat, antibakterijsko
djelovanje, smanjenje krvnog pritiska, antioksidativno djelovanje
itd.
3.1.1. Kurkuma kao aditiv, zain i dodatak prehrani
Kurkuma je jedan od najvie korienih zaina u istonjakoj kuhinji a
istovremeno je i vaan sastojak u ajurvedskim preparatima za eernu
bolest, bolesti krvi i krvnih sudova, konebolesti i bolesti
disajnih organa. Od pradavnog vedskog doba, prije 4.000 godina,
kurkuma se koristila kao zain. Zauzimala je znaajno mjesto u
hinduistikim obredima. Jo uvijek se njome boji vjerska odea. U
biblijskim vremenima upotrebljavala se kao miris i kao zain. U
srednjem vijeku kurkumu su zbog narandasto-ute boje nazvali
indijski afran, a zbog nie cijene, sirotinjski afran. Potie iz
biljka familije umbira poznat jo pod nazivom uti korijen.Jedan je
od osnovnih sastojaka Curry praka, ali se upotrebljava i
samostalno, posebno za jela od rie i piletine. Tradicionalno se
kurkuma koristi ve 100 godina u svakondnevnoj prehrani hidusa.
Zaini u Indiji osveavaju, griju, ali i korisno deluju na dobrobit
organizma.
Slika 1. Kurkuma
Ekstrakt od rizoma kurkume sadri isparljiva ulja (3-5%),
curcuminoide (3-5%), i oko 30-40% skroba. Od isparljivih ulja
najznaajniji, farmakoloki aktivni su alfa i beta-tumeron,
artumeron, alfa i gama-atlanton, curlon, curcumol. Od vurcuminoida
najznaajniji su curcumin, demetoxycurcumin, bidemetoxy
curcumin.
Antiinflamatorno djelovanje kurkume zasniva se na inhibiciji
sinteze leukotriena, a preko ovoga djeluje na produkciju
prostaglandina. Nosilac antiinflamatornog djelovanja je alfa
tumeron koji blokira proliferaciju limfocita i smanjuje aktivnost
elija ubojica.
Antineoplastino djelovanje kurkume zasniva se na
antiproliferativnim mehanizmima. Brojna ispitivanja
antiproliferativnog efekata vrena in vitro pokazala su da curcumin
daje slabo do srednju inhibiciju proliferacije kod leukemije.
Kurkumin djeluje i kao antioksidans. Kurkuma se moe koristiti u
prahu ili kapsulama, a moe se nabaviti skoro u svim trgovinama
zdrave hrane i bolje opremljenim apotekama. Aktivni ljekoviti
sastojak u kurkumi-curcumin je jedan od najmonijih prirodnih
lijekova (R. Gruji, I. Mileti, I. Stankovi, 2007.).
3.1.2. Ginseng kao dodatak prehrani
Ginseng (enen) je ukasta biljka ija kultivacija traje najmanje 6
godina, da bi se stvorila biljka koja se moe prodati. On ima bogatu
historiju u istonjakoj medicini. U Kini se koristi ve vie od 4.000
godina. Skoro sve vrste i varijante ginsenga su kultivisane. Najei
je panax ginseng ili korejski, kineski ili azijski ginseng i to je
najispitivaniji oblik. Ameriki ginseng, Panax quinqm folium, je
proglaen ugroenom vrstom i to je predmet strogih zahtjeva tokom
njenog ubiranja. Povezana vrsta enen porodice je Sibirski enen ali
je to i zapravo Ekutherococcussentiocosus i on sadri aktivne
komponente koje se razlikuju od onih panax ginseng i
quinquifolijum.
Slika 2. GinsengBoje enena oznaavaju na koji je nain biljka
obraena. Bijeli se zove osueno korijenje, crveni znai da je enen
steriliziran i ouvan kroz tretman sa parom. Ove dvije varijante
nemaju nekih znaajnih hemijskih razlika, razlikuju se samo po boji.
enen vrste variraju i u svom sastavu i u mehanizmu dejstva. Panax
je najsloeniji sa mnogobrojnim enenoidima koji su steroidni spojevi
poznati kao saponioni. Zbog interakcija enenoida koji se nalaze u
korijenu biljke i u samoj herbi u manjim koliinama itav korijen se
koristi kao herbalni preparat. Adaptogeni efekt enena nije
dokumentovan zbog svog dijelovanja na ljudima u naune svrhe, ali on
ima dugu historiju tradicionalne primjene sa oitim uspjehom. Veina
njegovih dejstava je izuena u labaratorijama indikacije i
upotreba.Ime panax potie od grke rijei "lijeenje" to implicira na
mnoge upotrebe enena, u koje spadaju lijekovi protiv umora,
antistres, poboljanje mentalnih sposobnosti imunog sistema, efekti
na kardiovaskularni sistem kao i pomona terapija za dijabetiare.U
kineskoj medicini enen se tradicionalno koristi kao tonik koji e
pomoi da se tijelo bori sa svim tipovima stresa. On je takoe poznat
adaptogen,a to je stanje koje smanjuje vike,poveava nedostatke,
podstie balansirajui uinak i netoksian je. On pomae tijelu sa
normalnim funkcijama pogotovo u odravanju tijela i ojaavanje (R.
Gruji, I. Mileti, I. Stankovi, 2007.). U SAD-u ginseng se esto
koristi da se suprotstavi stresu, poveava energetski nivo, pomae u
cirkulaciji poveava budnost, koncentraciju i mogunost da se shvate
apstraktni pojmovi. Oba, i azijski i ameriki enen su
kontraindikovani kod ljudi sa hipertenzijom. enen se uglavnom
smatra kao siguran pri dozi od 100mg 1-2 puta dnevno i tako 2-3
sedmice. Intervali sa 1-2 sedmice pauze su preporueni. Prijavljene
nus pojave ukljuuju prestimulativnost i nesanicu koja se moe
umanjiti sa konstantnom upotrebom ili nakon smanjenja doze, ali u
kombinaciji sa kofeinom uzrokuje prestimulaciju i
gastrointestinalne tegobe. Ne postoje podaci o dugotrajnoj upotrebi
enena tokom trudnoe, laktacije, stoga enen nije preporuen u toku
ovih razdoblja. enen kao adaptogen moe da utie na druge lijekove
bilo da potie ili smanjuje dejstvo. Posebno treba voditi rauna o
lijekovima za dijabetes, hipertenzivima, stimulansima ili bilo
kojim lijekovima koji utiu na koagualaciju ili na rad srca.
3.1.3. Ginko kao dodatak prehrani
Ginko biloba je jedina preivjela biljna vrsta iz razreda
Ginkgoate i porodice Ginkgoaceae. Ne pokazuje botaniko-taksonomske
srodnosti s drugim ivim biljnim vrstama. Darwin ju je nazvao ivi
fosil jer je preivjela 200 miliona godina odolijevajui insektima,
zagaenju zraka i bolestima. Domovina joj je u Kini i Japanu gdje su
neka stabla ginka stara oko 3000 - 4000 g.U Evropu su je prenijeli
botaniari i najstarija stabla imaju najvie 250 g. Bioloki aktivani
sastojci preparata-dodataka prehrani su dobiveni ekstrakcijom lista
Ginkgo biloba itako je izolirano oko 50 spojeva.Standarizirani
ekstrakt ginka (GBE) je patentiran 1989 godine i sadri 24%
ginkoflavonoglikozida i 6% terpenskih laktona. Flavonoidi su
glikozidni spojevi koji imaju visok kapacitet vezivanja slobodnih
radikala i najei su: kvercetin (9.5%), kempferol (10.5%), i
izoramnetin (2.0%). Terpenski trilaktoni su ginkolidi A-J (2,8%)
koji su antagonisti trombocitnog aktivirajueg faktora i bilobalidi
(2,6%) koji poveavaju modanu aktivnost blokirajui neurotransmisiju
GABA medijatora.
Slika 3. Ginko biloba
Ove supstance se ne nalaze ni u jednoj drugoj vrsti. Provjera
prirodnosti i kvalitete standardiziranog ekstrakta ginko bilobe
(GBE) temelji se na analizi flavonoida i terpenskih trilaktona. U
proizvoakim specifikacijama standardiziranih GBE moraju biti
navedeni udjeliovih supstancija, kao i na deklaraciji pripravaka
koji ga sadre. Velika potranja i sve vea ponuda su uticali na
pojavu krivotvorenja ginko-ekstrakta. Proizvodi se mogu
krivotvoriti djelominom ili potpunom zamjenom GBE nekim drugim,
jeftinijim biljnim ekstraktom slinog sastava. Ukupna koliina ginko
flavonoglikozida u krivotvorenim proizvodima se usklauje sa
standardima za GBE tako to se ekstrakt obogauje dodatnom koliinom
flavonoida koji ne potjeu od ginka. U tu se svrhu koristi kvercetin
koji se nalazi u sastavu mnogih drugih biljaka.Tako pripremljeni
ekstrakt sadri potrebnu koliinu ukupnih flavonoglikozida i
proizvodi kojima je on dodan mogu, nakon kontrole provedene
neadekvatnom metodom, biti ocijenjeni kao ispravni. Tehnikom
tekuinske hromatografije visokog uinka (HPLC) se tano odreuju
udjeli tri glavnaflavonoida: kvercetin, kemferol i izoramnetin. U
prosjeku omjer im je 5:5:1. Posebno je vaan omjer kvercetina i
kemferola (oko 1), jer je upravo on siguran indikator mogueg
krivotvorenja (H. Serman, 1950). Ginko biloba se moe konzumirati u
vidu standardizovanih kapsula, tableta, tenog ekstrakta i aja.
Preporuuje se uzimanje preparata 3 do 4 mjeseca u dozi od 120 mg.
Dovodi do poboljanja cirkulacije u mozgu i periferiji to rezultira
poboljanjem memorije, vrtoglavice i zujanja u uima. Poboljanjem
stanja kod proirenih vena, hemoroida i bolnih greva u nogama, a po
nekim istraivanjima pomae i kod alergija, astme iimpotencija
uzrokovane upotrebom SSRi antidepresiva. Ne preporuuje se uzimanje
preparata ginkga 36 sati prije operacije, uz antitrombocitnu
terapiju (varfarin, aspirin, heparin), ekstrakt bijelog luka i
umbir.
3.1.4. Pripravci zelenog aja kao dodatak prehrani
Zeleni aj potjee od grma zimzelene biljke ajevac latinskog imena
Camellia sinensis. Ime potie od vedskog botaniara Linnaeus. Taan
podatak o porijeklu aja izgubljen je u antikoj povijesti ali prema
legendi otkrio ga je kineski car Shen Nung oko 2750. godine p.n.e.
Originalno zeleni aj dolazi iz Kine, sa Tibeta i Indije. Zeleni aj
ima vrlo bogat i sloen hemijski sastav. Iako aj kao napitak nema
skoro nikakvu energetsku vrijednost nutritivna vrijednost mu je
bogata. Do sada je poznato preko oko 300 njegovih dijelova (broj
hlapljivih spojeva iznosi oko 230).
Slika 4. Zeleni aj
Najznaajnije i najpoznatiji dijelovi su: kofein kojeg sadri 1 5%
uz znatno manje koliine ostalih ksantanskih alkaloida (teofilin,
teobromin, dimetilksantin, ksantin, adenin i dr.); polifenoli iji
je udio vrlo znaajan (5 27%) a veina polifenola zelenog aja su
flavonoli, poznati pod nazivom katehini; askorbinska kiselina i
B-vitamine koje crni aj uglavnom ne sadri zbog fermentativnih
procesa koji uzrokuju njihovu razgradnju; eterino ulje je takoe dio
bogatog sastava zelenog aja koje i samo sadri velik broj sastavnica
(aldehide, feniletil alkohole, fenole, heksenal, heksenol, linalol,
i dr.); proteine (oko1,5%,); hlorofil (0,5%,); organske kiseline
(1,5%,); lignin (6,5%).
Polifenoli zelenog aja imaju izraen antioksidativni uinak, o emu
danas svjedoe rezultati brojnih istraivanja. Zeleni aj moe takoer
utjecati na poveanje aktivnosti enzima koji spreavaju oksidacijske
procese u organizmu. Pokusi na laboratorijskim mievima koji su 30
dana konzumirali polifenole zelenog aja, pokazali su znaajno
poveanje aktivnosti glutation-peroksidaze, glutation-reduktaze,
glutation-S-transferaze, katalaze i kinon-reduktaze (enzimi koji
kataliziraju antioksidativne i detoksicirajue procese) u tankom
crijevu, jetri i pluima (H. Serman, 1950). Prema objavljenim
rezultatima znanstvenih istraivanja jedna od sastavnica zelenog
aja- epigalokatehin galat blokira djelovanje enzima urokinaze, koji
svojim djelovanjem pomae i razvija sistem za prehranu stanica raka.
Iz toga proizlazi mogunost umiranja stanica raka zbog prekida
procesa njezine prehrane.
3.2. Vitamini kao dodaci prehraniVitamini su najei dodaci
prehrani koji se koriste tokom suplementacije. Preparati koji sadre
vitamin C su najbrojniji dodaci. Vitamini kao dodaci prehrani se
spominju na ovom mjestu jer su njihovi izvori skoro iskljuivo
biljnog porijekla, te se mogu smatratai derivatima dodataka
prehrani biljnog porijekla.
3.2.1. Vitamin C
Poveava apsorpciju eljeza, pomae kalcifikaciju i time pravilno
formiranje dentina zuba. Vrlo je bitan antioksidans tokom
biohemijskih reakcija. Dnevene potrebe adolescenata za vitaminom C
su oko 50 mg. Namirnice, izvori vitamina C su: plodovi citrusa,
paradajz i zeleno povre. 99% dnevnih potreba vitamina C obezbjeuje
se konzumiranjem voa i povra, dok namirnicama animalnog porijekla
samo 1%. Vitamin C se esto koristi kao dodatak prehrani, pogotovo u
zimskim perioda kada je incidenca prehlada i gripa posebno visoka
(R. Gruji, 2000).
3.2.2. Vitamin A
Vitamin A, kao retinol, ima znaajnu funkciju u reprodukciji i
normalnom funkcionisanju imunog sistema. Normalno funkcionisanje
vida ovisi o vitaminu A. Dnevene potrebe adolescenata za vitaminom
A su: 800 g za djevojke, a 1000 g za mukarce. Namirnice bogate
vitaminom A su tamno zeleno i obojeno voe i povre (R. Gruji,
2000).
3.2.3. Vitamin D
Vitamin D je uvjetno esencijalan vitamin, jer ga osobe koje se
dnevno izlau sunevu svjetlu ne trebaju unositi hranom. Glavna
funkcija vitamina D je pomo pri stvaranju kostiju i zubi, jer se
bez njega ne moe apsorbirati kalcij, glavni element u tim organima.
Vaan je i za apsorpciju fosfora, drugog vanog sastojka kostiju i
zubi.
Vitamin D znaajno je povezan sa snagom miia kod adolescenata.
Manjak vitamina D ima znaajan negativan utjecaj na zdravlje kostiju
imiia. Dnevene potrebe adolescenata za vitaminom D iznose oko 10 g
(R. Gruji, 2000).
3.2.4. Vitamin B1
Vitamin B1 je vitamin koji se otapa u vodi i ima vanu ulogu u
metabolizmu ugljikohidrata, pri njihovoj pretvorbi u energiju. Vrlo
je vaan i za normalno funkcionisanje ivanog sistema. Preporuena
dnevna doza za adolescente je: 1,1 mg (djevojke) i 1,5 mg
(mukarci). Namirnice bogate vitaminom B1 su: cjelovite itarice,
sjemenke, oraasti plodovi, penine klice, suncokretove sjemenke,
zob, avokado, tjestenina i itarice (R. Gruji, 2000).
4. ZAKLJUAK
Ljudi su oduvijek znali za hranu koja ih ini zdravim i vitalnim.
Poznata je izreka oca moderne medicine, Hipokrata Neka tvoja hrana
bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana. Hraniti se
zdravo znai unositi u organizama uravnoteenu koliinu bjelanevina,
vitamina i minerala.Ubrzan nain ivota doveo je do nemogunosti
redovitog uzimanja dobro balansiranih obroka, pa se pribjegava
primjeni dodataka prehrani zbog ouvanja i poboljanja zdravlja i
vitalnosti organizma. U novije vrijeme svjedoci smo velike primjene
dodataka prehrani. Potroai su suoeni sa velikim izborom dodataka
prehrani a takoe i sa njihovim reklamiranjem. Na deklaraciji se
esto navodi niz tvrdnji koje nisu dokazane i koriste se u
marketinke svrhe. Da bi se sprijeilo isticanje neosnovanih tvrdnji
na prehrambene proizvode i dodatke prehrani Evropska unija je
donijela uredbu kojom regulie nutritivne i zdravstevene tvrdnje.
Svaka tvrdnja prije isticanja mora biti odobrena od strane Evropske
agencije za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA). Prije
koritenje dodataka prehrani treba se gotovo uvijek posavjetovati sa
lijenikom, farmaceutom ili nutricionistom. Koliina (dnevna doza)
dodataka prehrani razlikuje se za zdrave i za bolesne osobe.
Posebno je znaajno to u odreenim uslovima koritenje prevelike
dnevne doze dodataka prehrani moe ugroziti ljudsko zdravlje. Dodaci
prehrani nisu lijekovi i ne lijee bolesti, ali nesumnjivo mogu
prevenirati njihovu pojavu, jaati imunitet i olakavati simptome.
Ukratko, dodaci prehrani suplementi mogu biti zatita zdravlja u
preventivi.
5. LITERATURA
1. D. Horhe, R. Pamplona , N. Jovanovi: Zdrava ishrana.
Metaphysica, Beograd, 2004.2. H. Serman: Nauka o ishrani.
Medicinska knjiga, Beograd, 1950.3. I. Prpi, E. Paui-Kirini, D.
Cvjetovi: Mlai adolescenti u "devedesetim". Pediatria croatica,
Zagreb, 1999.4. R. Gruji: Nauka o ishrani ovjeka, Tehnoloki
fakultet, Banja Luka, 2000.5. R. Gruji, I. Mileti, I. Stankovi:
Nauka o ishrani ovjeka. Tehnoloki fakultet, Beograd, 2007.6. S.
Bankovi-Paunovi, M. Nikoli, M. Tomi: Nauka o ishrani. Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005.2
