SOCIOLOGIJA SPORTA

Marko Mustapić (marko.mustapić@pilar.hr)konzultacije (pon 10-12h) – Marulićev Trg 19/1, soba 2četvrtak (12-14h) KIF, prof Perasović, soba 140/1 katliteratura; Sociologija sporta (2000, Zoran Žigić), Sociologija za Gimnazije (Fanuko 2004.)ispit 10 pitanja (5 na zaokruživanje (1bod) + 5 za nadopuniti (2boda) = 15 mogućih)

Sociologija – Znanost o društvua. Upasti u loše društvob. Kretati se u visokom društvu (Elita, Jet set, političari, slavni ..)c. Društvo za zaštitu potrošača, za zaštitu životinja, ..d. Društveni problemi (visoka stopa nezaposlenosti, kriminaliteta,..)e. Njemačko, američko, hrvatsko društvo ( društvo u cjelini)

Latinski societas = društvo

Sociologija nastaje;a. Početkom 19. Stoljeća, u ozračju krize filozofije i specifičnim društvenim uvjetima. b. Promatrajući svakodnevni život, sociologija traži „dublje razloge“ pojavama i događajima.c. Za nastanak sociologije bile su potrebne tri revolucije. (Francuska, Američka revolucija i

industrijska revolucija u Velikoj Britaniji.)

Feudalizam; privilegirani Feudalci i svećenstvo. Feudalac; vlasnika koji renta zemlju kmetovima i ubire danak. Rođenjem je život bio određen do smrti. 1789. Francuska revolucija – trodioba vlasti.

Trodioba vlasti na zakonodavnu vlast,izvršnu vlast i sudbenu vlast(odvojene su).Svrha diobe vlasti jest ograničavanje moći vladara.Dokidanje Monarhija (neke su zemlje ostale tzk. „Monarhije“ – poput U.K. – parlamentarne monarhije u kojima je kralj samo simbolična titula, još; Švedska, Danska, Španjolska.

Evolucija; linearni razvoj, kroz vrijeme.Revolucija; naglo, iznenadno, brzo.

1. Znanstvena revolucija, a osobito napredak prirodnih znanosti i ideologija prosvjetiteljstva koje su sociologiju nastojale osamostaliti od religije i matafizičkog mišljenja. (Kopernik, Newton, ..)

2. Industrijska revolucija (otkriće parnog stroja Thomas Newcomen, a kojeg je usavršio James Watt) koja je za posljedice imala povećanje društvenog bogatstva, urbanizaciju, nastanak novih klasa, profesija i stilova života, veliku mobilnost i demografsku ekspanziju, promjenu uloge obitelji, obrazovnog sustava, itd.

3. Politička revolucija, (dnevne novine) nastanak građanske i nacionalne države, države građana a ne podanika, autonomija znanosti, tolerancije i sloboda izražavanja različitosti mišljenja, itd. Garibaldi (ujedinjene Italije), Bismarck (Njemačke).

Izgradnjom modernog industrijskog kapitalističkog društva i razvojem građanske kulture oslonjene na prosvjetiteljske ideje i baštinu francuske građanske revolucije u 19 stoljeću dolazi do čestih i dinamičkih društvenih mijena, koje us sa sobom neizbježno nosile i određene konflikte između društvenih snaga okrenutih očuvanju prošlog i izgradnji novog društvenog uređenja, njegovih institucija, vrijednosti i normi.

Institucija (od latinskog instituere, staviti, osnovati), kao pojam ima više značenja:

ustanova ili zavod u društvenim znanostima institucija je naziv za uži skup međusobno povezanih, relativno

trajnih društvenih odnosa koji su regulirani ustaljenim društvenim pravilima (običajnim, moralnim, pravnim)

naziv za udžbenike privatnog prava rimskih pravnika.

Ustanova

Ustanova je pravni subjekt čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno zakonom o ustanovama. Ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti,kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti. Ustanova je samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u poslovanju sukladno zakonu, na zakonu utemeljenom propisu i aktu o osnivanju. Rad ustanova je javan. Ustanova može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može biti strankom u postupcima pred sudovima, drugim državnim organima i tijelima s javnim ovlastima.

Ustanovu može osnovati domaća i strana fizička i pravna osoba , ako za obavljanje određene djelatnosti ili za određene ustanove nije zakonom drugačije određeno.

Naziv ustanova obično se primjenjuje na carinske i druge državne ustanove te javne službe. Institucije su jedan od glavnih predmeta studija društvenih znanosti, uključujući i sociologiju, političkih znanosti te ekonomiji.

Sociologija kao jedna od novijih znanosti, stasala je usporedno s razvojem modernog građanskog društva. Razvija se unutar prethodno nastalih spoznajnih disciplina poput; filozofije, povijesti, politike, ..

Zadatak Sociologije; Otkrivanje razloga i posljedice učestalih pojava novih društvenih problema nastalih modernizacijom tradicionalnih društava, odnosno naglim i dramatičnim društvenim promjenama.

Sociologija promatra široki spektar društvenih pojava i procesa pretpostavljajući da je društveni život predvidljiv ( da možemo prepoznati uzroke i posljedice društvenih događaja te razumjeti kontekst njihova odvijanja).OSNIVAČI SOCIOLOGIJEAuguste Comte – dao ime, tj kreirao kovanicu Sociologija (Znanost društva)Saint – Siomne – kao otac pozitivizma, iskustvo kao izvor sigurne spoznaje, uvodi pojam socijalne fizike.

4 NAJZNAĆAJNIJA AUTORA1. HERBERT SPENCER – utemeljitelj sociologije. Njegov osobit sustav znanosti u društvu,

izgrađen na zakonima evolucije. Teorija Evolucije (poziva se na Darwinovu teoriju – u kojoj sposobniji na prilagodbe preživljavaju) obuhvaća svu prirodu. Individualci iz skupine koji su uspješniji svoje gene prenose dalje. Bogati su bogati jer su uspješni, a siromašni su siromašni jer su glupi i lijeni.

2. Karl Mrax – je vjerovao da će diktatura proleterijata riješiti nepravde i probleme potlačenih u kapitalističkom društvu. Podjela na buržuje i proletere.

3. Emile Durkheim – je bio okupiran moralnom erozijom francuskog društva svog doba i načinima njena suzbijanja društvenim akcijama.

4. Max Weber - je ukazivao na željezni kavez modernosti, na noćnu moru u koju se pretvara moderno društvo. Upozorio je na to da birokracija i vlade teško da mogu riješiti velike društvene probleme koji su bili prisutni prijem modernog građanskog društva. Birokracija vodi do stvaranja „željeznog kaveza“. Država (vlast) je ta koja nameće standarde.

„Mit o napretku“ – tehnologija i znanost će riješiti sve probleme našeg društva. Apsolutna vjera u znanost i tehnologiju nije se pokazala vjerodostojnom. Što smo napredniji lakše kontroliramo, manipuliramo i ubijamo.

Moderna epoha (Cifrić, 1994.) uspjela je uz tehnološki razvoj i društvene promjene oblikovati mit o napretku koji je suštinski puka kolonizacija prirodnog društva i društvenog svijeta.

Antropocentrična civilizacija različitim je užasima uzdrmala ljudsku vjeru u razum i moć ljudi u izgradnji boljeg svijeta korištenjem državnog administrativnog aparata, znanosti, tehnologije, sustava obrazovanja i masovnih medija.

Povijesni događaji u 20 st. koji su uslijedili nakon plodnog djelovanja spomenutih klasika sociologije poput; svjetskih ratova, ekonomske depresije (1930) holokausta, hladnog rata, totalitarnih čistki i progona milijuna ljudi, aparthejda, etničkih i vjerskih ratova poljuljali su vjeru u budućnost i humanost napretka.

(Psihologija mase) – kontrola nataliteta, kad nemate mlade nemate niti kritičnu masu. Gladni mladi podižu revolucije.

ĆIME SE SOCIOLOGIJA BAVI ? Sociologija proučava;

1. Ljudske skupine (Obitelj, zajednica, klasa, nacija, ..)2. Institucije (obrazovanja, politike, religije, ..)3. Kulture društva (zajednička vjerovanja, ideje, običaji,..)

Sociologija – promatra široki spektar društvenih pojava i procesa pretpostavljajući da je društveni život predvidljiv, tj. da možemo prepoznati uzroke i posljedice društvenih događaja, te razumjeti kontekst njihova odvijanja.

U sociologiji nema čvrstih granica teorije, niti konačnih znanja, već se radi o neprekidnom istraživanju i proučavanju društva kao takvog.

Postavlja se pitanje što nam Novo Sociologija može reći o društvu, te kako nam to može koristiti u životu.

Sociologija (Odrednice)Suma znanja o društvu. Svjesna primjena znanstvenih metoda sakupljena u određenom povijesnom, vremenu usmjerena prema predviđanjima budućih događanja. Analiza objektivne postojeće stvarnosti, poboljšanje učinkovitosti ljudske prakse.

MAKRO – MIKROSociologija - dvije razine proučavanja;Društvo u cjelini ili promatranje određenih grupa unutar društva.

MIKROSOCIOLOGIJA – se bavi malim skupinama, problemima vezanima za odnose u tim manjim skupinama, problemima u obiteljima, kriminalno ponašanje, mentalne bolesti i njihovo tretiranje, samoubojstvo, alkoholizam, narkomaniju i sl. Poimanje pojedinca kao aktivnog, a ne pasivnog aktera.

Interakcionizam se fokusira na interakcije malog dometa, a ne na društvo kao cjelinu. On obično odbacuje pojam društvenog sustava. Rezultat toga je da ne smatra ljudsko djelovanje odgovorom ili reakcijom na sustav. Interacionisti vjeruju da je moguće sustavno analizirati društvo i da ga je moguće poboljšati. Ipak poboljšanja treba postići na ograničenim područjima što se implicira u makroteorijama ili sistemskim teorijama.

MAKROSOCIJOLOGIJA – se bavi globalnim društvenim sustavima, odnosima među civilizacijama, kulturama, narodima, rasama, državama, religijama, itd. (populacijsko-demografski problemi, zaostajanje u razvoju, militarizam i rat, ekonomska nejednakost i siromaštvo, rasizam, seksizam, problemi školstva i sl.)

Funkcionalizam - razni dijelovi društva se shvaćaju kao međusobno povezani i uzeti zajedno oni oblikuju cjelovit sustav.

Funkcionalistička teorija započinje opažanjem da je ponašanje u društvu strukturirano. Odnosi između članova društva organizirani su pomoću nekih pravila. Društveni odnosi stoga imaju obrasce i ponavljaju se. Vrijednosti daju opće naputke za ponašanje, specifične upute se prevode pomoću uloga i normi.

Iz funkcionalističke perspektive društvo je sustav načinjen od međusobno povezanih dijelova. Društveni sustav ima određene temeljne potrebe koje se moraju zadovoljiti ako želi opstati → funkcionalne preduvjete. Budući da je društvo sustav mora postojati izvjesni stupanj integracije njegovih dijelova. Minimalni stupanj integracije je funkcionalni preduvjet društva. Napredak društva se postiže održavanjem reda. Red i stabilnost uvelike su omogućeni vrijednosnim konsenzusom, a istraživanje njegovih izvora glavna su briga funkcionalističke analize...

Usmjeren na Makro analizu.

Tu su još i pozitivistički koncept i konfliktne teorije (Marks)

Buržoazija (vladajuća klasa) i proletarijat (podređena klasa)Klasa po sebi – klasa za sebe

KINEZIOLOŠKA SOCIOLOGIJA (SOCIJOLOGIJA SPORTA)Zašto istraživati područje sociologije sporta? Sport je sastavni dio svakodnevnog života ljudi širom svijeta.

Takmičenja poput Olimpijskih igara, svjetskog nogometnog prvenstva, Tour de France, Wimbeldona, NBA ili Super Bowla prate se diljem planeta.

Ljudi se poistovjećuju sa sportašima, ekipama (reprezentacijama) Sport zamjenjuje bojno polje – igralištem. Poznati su i primjeri kratkotrajnih ratova koje su izazvale neke nogometne utakmice (Honduras vs Salvador).

Određenim skupinama u društvu sport postaje životni smisao (navijačke skupine, tetoviranje, putovanja, mijenjanje ili davanje imena djeci prema nekom omiljenom sportašu…

Sve to zauzima sve više mjesto u hijerarhiji identiteta (povezano sa stupnjem obrazovanja, karijerom, društvom ili obitelji)

Mi – Oni

SPORT JE POVEZAN SA BITNIM SFERAMA društvenog života (gl. Društvenim institucijama):1. Obitelj2. Gospodarstvo (ekonomski sustav)3. Mediji4. Politika5. Obrazovanje6. Religija

Sport je sam po sebi sličan tim institucijama koje imaju svoje organizacije i kulturu (skup normi, vjerovanja i vrijednosti) i svaka ima utjecaj na život velikog broja članova društva.

U Sport su uključene različite kategorije ljudi na različite naćine;

- Aktivni sportaši- Rekreativici

- Gledatelji

- Konzumenti putem masovnih medija

- Treneri

- Suci

- Članovi sportskih organizacija

- Populacija koja drži kako sport zauzima dio njihova života

- Populacija koja nije zainteresirana za sport

Sport proučavamo i zato što je on usko povezan sa načinom razmišljanja ljudi o nekom društvu. Sociolozi pokušavaju razumjeti te veze između sporta i postojećih društvenih sustava.

Sociologija sporta, kao znanstvena disciplina razvija se od 60-tih godina 20. Stoljeća. U Hrvatskoj je kolegij uveden na studij 1970/71. Godine.

DEFINICIJA SOCIOLOGIJE SPORTA: Razvoj sporta kako totalne ali i specifične društvene pojave nekih procesa i aktera čije se ponašanje može pratiti i razumjeti, a to znači u stanovitom smislu i predviđati.

DEFINICIJA SOCIOLOGIJE SPORTA: Jedna je od najmlađih disciplina sociologije, kao znanost koja istražuje Sport kao totalnu i specifičnu društvenu pojavu. Teorijska i empirijska znanost koja istražuje pojave vezane uz sport. Predmet njenog izučavanja društveni su odnosi i procesi koji utječu na tjelesni odgoj, sport i sportsku rekreaciju te njihov utjecaj na razvoj pojedinca i obrnuto (utjecaj pojedinca na razvoj sporta kao takvog).

Odnos sociologije i kineziologije – treba promatrati kroz obostrani utjecaj, kineziologizaciju temeljenih socioloških procesa (socijalizacija, stratifikacija,itd.) te sociologizaciju kinezioloških područja – sporta, edukacije, rekreacije

Osnivač Sociologije Sporta u Hrvatskoj bio Miro A. Mihovilović.

Od 1990. godine (u SFRJ) sprovodi se istraživanje navijačkih skupina, tj. istraživanja navijačkih „plemena“, ponašanja nogometnih navijača. Torcida je bila prvo istraživanje navijača na području SFRJ. Zoran Žigić – Uvod u Sociologiju sporta (na KIF-u do mirovine, olimpijac, 1936 Berlin proglašen najboljim vaterpolo vratarom). E. Cashmore, 2005; Sport je ekonomski, politički i društveno jako važan svijetu, da se o njemu ne bi raspravljalo.

SOCIOLOŠKE TEORIJE1. Funkcionalizam2. Konfliktne teorije (Marksizam)3. Simbolički interakcionizam

1. FUNKCIONALIZAN – Osnovna jedinica je društvo, a njegovi razni dijelovi se shvaćaju kroz njihov odnos prema cjelini. Promatra društvo kao SISTEM tj. kao skup međusobno povezanih dijelova koji zajedno oblikuju cjelinu. (društvo se sastoji od dijelova poput; obitel, obrazovanja, religije, političke institucije, i dr) . U društvu postoje temeljne potrebe kojima mora biti udovoljeno da bi se sistem održao. Te potrebe se nazivaju FUNKCIONALNIM PREDUVJETIMA društva.Oni pak zahtijevaju minimalni stupanj INTEGRACIJE među dijelovima, ukoliko sistem želi opstati različiti dijelovi moraju biti usklađeni.

INTEGRACIJA se temelji na VRIJEDNOSNOM KONSENZUSU tj. na sporazumu pripadnika društva što se smatra vrijednim i poželjnim u društvu. Vrijednosni konsenzus predstavlja temelj za suradnju, budući da će zajedničke vrijednosti uroditi i zajedničkim ciljevima.

Funkcionaliste zanima kako sport pridonosi stabilnosti i napretku društva. Kako utječe na socijalizaciju mladih i njihovo uklapanje u društvo. Kako ljude koji se bave sportom oslobađa psihičkih napetosti i stresova. Kako jača povezanost (integraciju) društvenih skupina. Kako utječe na tjelesno zdravlje i kvalitetu života. Autori; Spencer, Durkheim, Parsons, Merton

Funkcionalisti smatraju kako sport stabilizira osnovne institucije društva (obitelj, obrazovni sustav, gospodarstvo, politička sfera).

KRITIKA FUNKCIONALIZMA1. Zaboravljaju kako je Sport društvena tvorevina koja ima puno oblika i različitih značenja u

različitim društvima.2. Ističu samo pozitivne učinke sporta za društvo, istovremeno zanemaruju njegove

negativne strane. (superiornost višeg statusa, uglednijih, moćnijih, bogatijih sportova/sportaša).

3. Zanemaruju činjenicu kako je sport vrlo često u službi samo jedne grupe ljudi, najčešće onih koji se nalaze na vrhu stratifikacijske ljestvice.

STRATIFIKACIJA – društvena podjela na staleže (više, srednje i niže slojeve). Vidi piramidu.

2. KONFLIKTNE TEORIJE – MARKSIZAM - Sukob (konflikt) kao izvor društvene promjene. Karl Marks (1818-1883.). Privilegirani i obespravljeni (Buržuji i Proleteri). Temelj društva – EKONOMSKI SUSTAV Infrastruktura – proturječje proizvodnih SNAGA (sredstva za proizvodnju – sirovine, tehnologija, znanje) i ODNOSA (društveni odnosi u koje ulaze ljudi da bi proizveli robu) = ALIJENACIJA (OTUĐENJE)KLASA – društvena skupina čiji su članovi ujedinjeni jednakim odnosom prema proizvodnim snagama.

POVIJEST DRUŠTVA = POVIJEST KLASNIH BORBI;1. Primitivni komunizam,2. Robovlasništvo,3. Feudalizam,4. Kapitalizam,5. Socijalizam (prva faza budućeg ravnopravnog društva)6. Komunizam

Čovjek mora proizvoditi hranu i materijalne predmete. Pritom ulazi u društvene sa drugim ljudima. Proizvodnja se sastoji od proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Otuđen je situacija u kojoj se stvari koje je čovječanstvo stvorilo ljudima čine kao njima strani predmeti. Takve tvorevine se smatraju neovisne o vlastitim tvorcima i pridaje im se moć kontrole nad ljudima. Ljudi stvaraju svoje vlastito društvo, ali će ostati otuđeni sve dok ne prepoznaju sebe u stvarima koje su sami stvorili. Dotad će ljudi pripisivati neovisno postojanje predmetima, idejama i institucijama i one će ih kontrolirati. U procesu će izgubiti sebe, postati strancima u svijetu koju su sami stvorili; postati će otuđeni.

MARKSIZAM kritizira PRIVATNO VLASNIŠTVO jer ono stvara razliku. Ukidanjem privatnog vlasništva ukida se razlika među klasama. Dok postoji privatno vlasništvo postojati će i razlika među klasama. KONFLIKTNI teoretičari i SPORT 1. Sport je opijum za narod jer odvlači pozornost od stvarnog stanja u društvu 2. Sport je sredstvo represije i izrabljivanja koje u ime vladajućeg sloja provode „ideološki državni aparati“ (pojedinci ili skupine iskorištavaju sport za podupiranje odnosa koji omogućuju da održe svoju moć, ugled i bogatstvo). 3. Protiv profesionalnog sporta, jer on proizvodi lažnu svijest i potkopava moguću socijalnu revoluciju.

KRITIKA MARKSIZMA (KONFLIKTNIH TEORIJA) 1. Zanemarivanje pozitivnog utjecaja sporta na psihofizičko zdravlje društva u cjelini 2. Preuveličavaju ulogu ekonomskog sustava u društvu. 3. Zaključuju kako ljudi koji imaju ekonomsku moć u sportu to nužno zlorabe u korist vlastitih interesa.

3. SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM – Usredotočuje se na interakcije manjih razmjera. Svaka akcija ima svoje značenje, moguće ju je razumjeti amo ako se otkriju značenja koje akteri pripisuju svojim djelovanju. Društvo ne postoji kao nešto samo po sebi, ljudi ga interakcijom konstantno stvaraju, poboljšavaju i mijenjaju. To ih društvo istovremeno oblikuje. Iz svoje interakcije s drugima, akteri razvijaju svoju sliku o sebi ( samopredodžbu – ja u zrcalu). Autori; G.H.Mead, H.Blumer smatraju nepotrebnim razvoj socioloških teorija, njih zanimaju ŽIVOTNE SITUACIJE, razina ljudskih interakcija, društvenih mreža i komuniciranja. Sociologija mora istraživati subjektivni svijet ljudi.

INTERAKCIONISTI i SPORT 1. Sport je objekt kojemu konkretno značenje određuju SUBJEKTI (tj. ljudi) kao akteri u drvenoj simboličkoj komunikaciji (sportaši, treneri, gledatelji ..)

INTERAKCIONISTI traže odgovore na pitanja kao što su; Koji su to društveni procesi putem kojih se ljudi uključuju u sport? Kako ljudi vide/definiraju sebe a kako ih vide/definiraju drugi sportaše? Kakvo značenje daju svom sportskom sudjelovanju/iskustvu te što i kako zaključuju na osnovu tog iskustva? Koje su karakteristike sportske kulture; kako ljudi uključeni u sport stvaraju sportsku kulturu?

KRITIKA INTERAKCIONIZMA1. Ne govore o tome kakvo bi društvo trebalo biti.2. Ne govore nam dovoljno o tome kako su sport i sportsko iskustvo povezani sa odnosima

moći u društvu3. Usredotočuju se na odnose i osobne definicije stvarnosti bez objašnjenja kako su procesi

interakcije i davanje značenja sportu povezani sa društvenom strukturom i materijalnim uvjetima u društvu

SOCIJALNA STRATIFIKACIJA je poseban oblik društvene nejednakosti. Uključuje hijerarhiju društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge obično na osnovu količine moči, ugleda i bogatstva koje njihovi članovi posjeduju u društvu. Društveni položaj može biti pripisan ili stečen.

- Sociološke stratifikacije- Soc. Stratifikacije i sport- Ekonomska stratifikacija - Spolna stratifikacija

Teorijske interpretacije socijalne STRATIFIKACIJE (FUNKCIONALISTIČKA, MARSISTIČKA, WEBEROVSKA)

1. Otvoreni sustavi – omogućuju veliku pokretljivost iz jedne stratifikacijske skupine u drugu (padati ili dizati se). U kapitalističkom sustavu (američki san) od siromaha do bogataša. Položaj se stječe.

2. Zatvoreni sustavi – uglavnom nestali padom Feudalizma. Mogućnost „kretanja“ je bila ravna „0“. Danas se zadržao u Indiji (sustav kasti) Parija – najniža kasta, na dnu, bez mogućnosti napredovanja, izolirani. Naša dostignuća (obrazovanje, iskustvo, profesionalnost) ne omogućavaju napredovanje na stratifikacijskoj ljestvici.

Funkcionalisti smatraju da je soc. Stratifikacija u kategorijama moći i ugleda neizbježna za društvo. Za specijalizaciju, obrazovanje, ..) dobiva se nagrada (obrazovni sustav) Svatko u društvu obavlja ulogu za koju je specijaliziran. Da bi jedan klub dobro funkcionirao svatko mora obavljati svoj dio posla. (Trener, igrači, maser, tajnik, ..) Idealistički, teško provodljivo u stvarnosti. Kad bi svi imali jednaku moć i ugled, ne bi se znalo tko donosi odluke, koga treba slušati te klub kao takav ne bi funkcionirao.

MARKSISTI gledaju na Stratifikaciju kao na mehanizam kojim jedni iskorištavaju, izrabljuju druge a ne kao sredstvo kojim se postižu zajednički ciljevi. (Zašto bi jedan liječnik bio bitniji od tajnice?) Dvije klase; vladajuća i podređena. Kad proizvodne snage postanu zajedničko vlasništvo, klase će nestati, što će dovesti do stvaranja egalitarnog (pravednog) društva.

Max Weber – nadovezuje se na Marksovo razmišljanje. On dijeli osnovu stratifikacije na 3 čimbenika. 1. Ekonomski, 2. Društveni status i 3. Politička moć

INTERAKCIONISTI ne gledaju društvo, već manje skupine.

OSNOVNE ZNAČAJKE DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE U SPORTU

- Povijesna dimenzija (od visokog društvenog položaja u Grčkoj, do omasovljenja sporta) - Hijerarhija sportova (na osnovu moći, bogatstva)- Stratifikacija unutar samih sportova (amateri vs profesionalci)- Ekonomska stratifikacija (bolje i lošije plaćeni sportovi/sportaši)- Razlike između „muških“ i „ženskih“ sportova (spolna stratifikacija)

M. Moore, 200… ; Kapitalisti uopće ne vjeruju u kapitalizam, oni vjeruju u socijalizam za bogate.

Sport se danas vrednuje prema zakonima tržišta, kao roba, kroz dohotke, medijska prava.

Sportaši se vrednuju prema medijskoj atraktivnosti.

Timovi, sportski događaji i sportske dvorane dobivaju imena prema velikim kompanijama od kojih dobivaju novčana sredstva. Prije prema velikim i zaslužnim povijesnim ličnostima. Interesi kompanija definiraju boje i dizajn dresova, raspored događaja, medijsku popraćenost.

„Mekdonalizacija sporta“ – moderno shvaćanje sporta;

- Učinkovitost- Mjerljivost (isplativost)- Predvidljivost

Početak reklamiranja/markiranja 80-tih godina 20 st. razvijaju ideju; uspješne korporacije primarno moraju proizvoditi marke, identitet, a ne proizvode.

Nike, Micorsoft, Tommy Hifiger zaključuju kako je proizvodnja roba samo slučajni dio njihova djelovanja i da, zahvaljujući nedavnoj pobjedi liberalizacije trgovine i reformi radnog zakonodavstva

mogu dati da njihove proizvode proizvodi neki ugovorni pogon izvan matične zemlje. Uglavnom tamo gdje je jeftinija radna snaga.

1880. godine prvi logotipovi za serijske proizvode. 1940. Coca-Cola definirala je izgled Djeda Mraza. Imidž postaje „sve“. Nike i markiranje sporta. Nike najbolje koristi sport i markiranje sportaša. Ugovor sa M. Jordanom 1985. Izazvao je eksploziju NIKE-a. (Film Space Jam.) Sportaš kao brand (robna marka). Dovoljno je danas reči David Bacham. Zvijezde prodaju robu. Prilikom njegova predstavljanja u Madridu 2003. Godine bilo je prisutno 550 novinara i 32 TV postaje.

Upravljačka i marketinška organizacija suvremenog sporta

- potiče se razvoj konkurencije-održavanje pozornosti i jačanje interesa publike.- Prilagodba medijima:- Više noćnih utakmica- Mijenja se kalendar natjecanja- Uvođenje play-off-a- Poznate osobe postaju komentatori- Prilagodba pravila oglašivačima

SOCIJALIZACIJA - je dinamičan, nikad dovršen proces tijekom kojega pojedinac u interakciji s drugima uči kuluturu društva.

AGENSI socijalizacije; obitelj, škola, sportski klub, grupa vršanjaka, mediji..

Socijalizacija:- Faze (primarna, sekundarna)- Agensi; obitelj, sustav obrazovanja, religija, ..)- Socijalizacija i sport-

Faze socijalizacije; - PRIMARNA socijalizacija; počinje rođenjem, a odvija se u OBITELJI (temelji u obitelji, učenje jezika, osnovnih pravila ponašanja) i priprema dijete za ulogu odrasle osobe.

- SEKUNDARNA socijalizacija; odvija se u školi, crkvi, sportskome klubu, grupi prijatelja, putem medija,..

U toku procesa mi smo aktivni sudioici, formiramo ideje o tome tko smo i što je važno u našem svakodnevno9m životu. Itrepetiramo ono što vidimo i čujemo. Formiramo mišljenje o nama samima i svijetu oko nas.

Socijalizacija nije jednosmjeran već interaktivan proces u kojem primamo informacije u komunikaciji sa drugima, ali i promišljamo i donosimo odluke koje utječu na oblikovanje našeg života ali i društva kao takvog.

Tim procesom usvajaju se NORME (društvena pravila kojima je definirano što se smatra prihvatljivim ponašanjem) i VRIJEDNOSTI (uvjerenje da je nešto dobro i poželjno) određenog društva.

Neuspješna SOCIJALIZACIJA – nesposobnost adaptacije u skupinu vodi u konflikt između pojedinaca, skupina, društva, a najviše na „asocijalne“ osobe, ..

Posljedice neuklapanja utječu ma cijelo društvo, stoga se svako društvo trudi nizom socijalnih mjera postići željene ciljeve socijalizacije.

Obitelj kao agens socijalizacije; obitelj je društvena skupina koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Ona obuhvaća odrasle osobe oba spola od kojih barem dvije

održavaju spolnu vezu, plus jedno ili više djece, vlastite ili usvojene, odraslih osoba koje seksualno kohabitiraju.

- Najmanja obiteljska jedinica – inokosna (nuklearna) obitelj sastoji se od muža. Žene i njihove maloljetne djece.

- Proširena obitelj – svaka grupacija šira od inokosne obitelji koja je povezana rođenjem, brakom ili usvajanjem. Može biti vertikalno (dodavanjem pripadnika 3 generacije, np. roditelji supružnika) ili horizontalno proširena (dodavanjem pripadnika iste generacije, np. Muževog brata)

Patrijarhalna obitelj – najvažnije odluke donosi najstariji muškarac u obitelji.

Matrijarhalna obitelj – žene donose najvažnije odluke.

Egalitarna obitelj – jednako raspoređena moć između supružnika.

SOCIJALIZACIJA I SPORT – sudjelovanje u sportovima ovisi o socijalizacijskom procesu koji dolazi iz obitelji (roditelji odlučuju koji će se sportom dijete baviti) od grupe vršnjaka, škole (tj. agensa socijalizacije).

Socijalizacija preko sporta; kroz sport djeca se uče vještinama, individualnim postignućima, spolnim podjelama uloga, neovisnosti, disciplini, upornosti, izražavanju emocija .. Sport olakšava upoznavanje i zbližavanje sa okolinom, pomaže pri usvajanju normi i vrijednosti društva . igre i sportske aktivnosti osposobljavaju dijete u vještinama za učinkovito snalaženje u interakciji s okolinom.

SOCIJOLOŠKE PARADIGME O OBITELJIFunkcionalisti; Obitelj ima 2 temeljne uloge

1. Primana socijalizacije djece

2. Stabilizacija odraslih ličnosti pripadnika društva

Marksisti; U najranijim fazama društvenog razvoja (Engles; Podrijetlo porodice, privatnog vlasništva i države) rodne su nejednakosti išle u prilog ženama, a ne muškarcima. Privatno je vlasništvo postojalo samo u rudimentarnom obliku (oružja, predmeti i oružja) Prenosilo se ženskoj liniji. Nje postojao monogamni brak, partneri su mogli imati seksualnih partnera koliko su htjeli. Muškarci nikad nisu bili sigurni koja su djeca njihova. Žene su tijekom razdoblja "barbarstva“ doživjele poraz. Muškarci su ih nadjačali kad su životinje okupljene u stada postale oblik privatnog vlasništva. U razdoblju „civilizacije“ muškarci su uveli monogamni brak. Tim događajem muškarci su stekli kontrolu nad patrijarhalnom obitelji.Monogamnu (inokosnu) obitelj danas zamjenjuju njeni alternativni oblici (samački život, kohabitacija-izvanbračna zajednica, brakovi bez djece, samohrani roditelji) Sve su češće pojave razvoda, rastava i praznog braka. U našoj zemlji uvriježila se monogamija. Poligamija (više partnera u isto vrijeme), Poliginija – 1 muškarac i više žena, Poliandrija – 1 žena i više muškaraca. Egzogamija – počiva na zabrani incesta, zabrana sklapanja braka u sklopu određene srodničke grupe, sela ili klana. Kod nas to uključuje roditelje, braču, sestre, bratiće i sestrične.

Bavljenje spotom jednog srednjoškolca može utjecati na;- Statut u školi- Način na koji ga tretiraju učenici i nastavnici- Prestiž u lokalnoj zajednici- Sliku o samome sebi- Samopoštovanje- Buduće veze i odnose s ljudima- Mogućnost u obrazovanju- Ukupnu radnu snagu-

SOCIOLOGIJA SPORTA – proučava ono što se nalazi „iza“ i „izvan“ sportskih rezultata, kako bi stekli uvid u dublje značenje sporta kao dijela društva i kulture u kojoj živimo. Sport je sastavni dio svakodnevnog ljudskog života širom svijeta, a ljudi se poistovjećuju sa sportašima i klubovima.

ODGOJ – je proces u kome okolina svjesno utječe na određenu populaciju kako bi joj prenijela svoje znanje i iskustvo i time kod nje razvila određene vještine i navika potrebnih za život.OBRAZOVANJE – proces institucionalnog prenošenja društveno formiranog znanja, potrebno za obnavljanje onih društvenih funkcija kojima će se netko baviti kao svojom strukom.OBRAZOVNI SUSTAV kao agens Socijalizacije Škola na određeni način predstavlja društvo u malom. Škola priprema mladu osobu za buduće zanimanje i osigurava kontekst u kojem dijete ući surađivati s onima koji nisu rodbina ni prijatelji. Dijete u školi ulazi u interakciju s drugim sudionicima školskog sustava u skladu s točno određenim pravilima. To ga iskustvo priprema za interakciju s pripadnicima društva u cjelini u okviru društvenih pravila. Poštujući školska pravila, dijete uči poštovati pravila općenito, razvija naviku samokontrole i suzdržavanja naprosto zato što se mora kontrolirati i suzdržavati. To je njegova prva inicijacija u strogost dužnosti.

Dakle, škola istodobno prenosi i opće vrijednosti, kao i posebne vještine značajne za buduću profesionalnu ulogu. Osim toga u školi dijete ne samo da puno toga nauči, već se i od puno toga treba odučiti. Naime, neka shvaćanja i obrasci ponašanja koje je dijete naučilo u obitelji u neskladu su sa širim društvenim normama, pa škola ima ulogu usklađivanja djeteta s očekivanjima i normama šireg društvenog okruženja.

RELIGIJA – uključuje skup simbola koji izazivaju osjećaje obožavanja ili strahopoštovanja, a povezni su s ritualima, obredima ili ceremonijama u kojima sudjeluje zajednica vjernika.

TIPOVI RELIGIJA- Animizam (Egipat, Indijanci- Teizam (židovstvo, kršćanstvo, islam, hinduizam - Sistem apstraktnih ideala (budizma, konfucijanizam) – nemaju Bogove.

RELIGIJSKE ORGANIZACIJE- Crkva- Denominacija- Sekta- Kult

Crkva monopol na vjersku istinu. Velika formalna vjerska organizacija. Ustroj kao u vojsci (činovi)

Totemizam – životnije ili biljke za koje se vjeruje da imaju natprirodne moći.

Animizam – vjerovanje u duše

Monoteizam – jednoboštvo – Judaizam, kršćanstvo, Islam

Politeistička religija – Hinduizam (stara Grčka, Rim)

Sekta – potpuno suprotno crkvi. (Crna ruža, Sudnjeg dana ..) Ne postoji hijerarhija plaćenih službenika, odanost, uglavnom ekstremni primjeri.

Denominacija – Jehovini svjedoci, vjerska zajednica koja ima neka obilježja crkve. Odmjereniji u tumačenju starog i novog zavjeta. Nemaju monopol na vjersku istinu.

Kult – Slabo povezana skupina koju vežu stavovi i interesi, ali ne i čvrsto definiran sustav vjerovanja. (Druidi u U.K. - legitiman)

New Age – pokret iz 80-tih godina 20. St. Kao koktel religija. Bijeg od stresa, relaksacija, glazba, stil života.

RELIGIJA I SPORT -

Dodirne točke; 1. Masovnost2. Događanja u kultnim prostorima (crkve,džamije, hramovi = stadioni, dvorane, otvoreni

tereni)3. Božanstva; Bogovi = sportski idoli;4. Stroga određenost rituala, bez improvizacije5. Sudionici religijskih i sportskih događaja prolaze u svojim obredima katarzičke momente;6. Redovitost održavanja religijskih i sportskih događanja očituje se u točno definiranim i

simbolički obogaćenim aktivnostima; sedmi dan kao odmor od rada i dan okretanja molitvi / nestrpljivo iščekivanje velikog derbija.

7. Pojedini ljudi gledaju na sport kao na religiju.

Sve Religije uključuju ceremonije koje kolektivno prakticira zajednica vjernika na posebnim mjestima (crkva, hramovi, sveta mjesta).

SEKULARIZACIJA: - Opadanje važnosti religije,- Sve veće prilagođavanje „ovome svijetu“- Opadanje društvene uloge religije – religija kao privatna stvar pojedinca,- Desakralizacija društva- Svet/svjetovno = civilna religija- Novi religiozni pokreti- Religijski fundamentalizam.-

DEVIJANTNOST I SPORT – u svakodnevnom govoru, DEVIJANTNOST znači skretanje s prihvaćenog, „pravog“ puta. Devijantno ponašanje se sastoji od onih činova koji ne slijede norme i očekivanja određenog društva.Može biti;

1. Pozitivno sankcionirano (nagrađeno, npr. vojnik koji se izlaže pogibelji)2. Negativno sankcionirano (kažnjeno, npr. krađa) ili3. Prihvaćeno bez nagrade ili kazne (npr. starica koja živi sa velikim brojem mačaka).

Sociologe uglavnom zanima ona oblik devijantnosti koji rezultira negativnim sankcioniranjemDevijantnost je relativna – ne postoji apsolutan način da se definira devijantan čin

Determinirana je kulturom društva (shvaćanje devijantnosti mijenja se s vremenom, razlikujući se od društva, np. nekad se smatralo devijantnim da se žene šminkaju ili odijevaju hlače)

Nasilje u obitelji priprema je za nasilje u društvu.

Dvije su glavne „neosociološke“ dijagnoze devijantne ličnosti.

1. FIZIOLOŠKE (biološke) teorije devijantnosti – genetski nasljedna svojstva ili izravno uzrokuju devijantnost ili stvaraju predispoziciju za nju.

2. PSIHOLOŠKE teorije devijantnost smatraju da je u pitanju duševna, a ne tjelesna bolest; neki emocionalni poremećaj u prošlosti izazvao psihološku neravnotežu.

SOCIOLOŠKA OBJAŠNJENJA DEVIJANTNOG PONAŠANJA

Funkcionalistička perspektiva – Funkcionalisti naglašavaju važnost zajedničkih normi i vrijednosti kao temelja društvenog poretka, moglo bi se reći da je devijantnost prijetnja društvenom poretku pa tako i društvu. Mehanizmi društvene kontrole, poput policije i sudova nužni su za obuzdavanje devijantnosti i zaštitu društvenog poretka. Međutim, mnogi tvrde kako određena količina devijantnost ima pozitivnu funkciju u društvu, što više pridonosi održavanju i dobrobiti društva.

Emile Durkheim, Pravila sociološke metode; Zločin je normalna i neizbježan dio svih zdravih društava. Zločin nije tek neizbježan, on može biti i funkcionalan.

R. Mertor – Merton drži da društvena i kulturalna struktura generira pritisak u smjeru društvenog devijantnog ponašanja. S različitih načina na koje reagiraju Amerikanci na uspjeh:

1. Konformizam2. Inovacija3. Ritualizam4. Povlačenje5. Pobuna

(?) 5različitih načina za postizanje ciljeva?????Howard S. Becker – teorija etiketiranja; np. „Svi crnci su lopovi.“

Interakcionistička perspektiva

Usredotočuju se na interakciju između devijantne osobe i onih koji je kao takvu definiraju. Ispituju kako su i zašto određeni pojedinci definirani kao devijantni te učinak takvih definicija na njihovo daljnje ponašanje

Društvene skupine stvaraju devijantnost time što stvaraju pravila čije kršenje čini devijantnost te time što ta pravila primjenjuju na određene ljude i etiketiraju ih kao autsajdere. S tog stajališta devijantnost nije kvaliteta čina što ga osoba počini, nego posljedica promjene pravili i sankcija na „prekršitelja“ od strane dugih. Devijant je onaj na koga je etiketa uspješno primijenjena; devijantno je ponašanje ono ponašanje koje ljudi takvim etiketiraju.

Kazna – služi da i zacijelile rane nanesene društvu, a ne da bi uklonila zločin. Bez kazne, zajedničke bi vrijednosti izgubile moć kontroliranja ponašanja, a stopa zločina dosegla bi točku u kojoj zločin postaje disfunkcionalan. Društvo samo generira devijantnost za vlastitu dobrobit, no iznimno visoke stope zločina upućuju na to da se s društvom događa nešto loše.

Etiketa definira pojedinca kao posebnu vrstu osobe. Etiketa nije neutralna; ona sadrži ocjenu osobe na koju se primjenjuje. Etiketiranje može voditi daljnjoj devijantnosti i promijeniti predodžbu pojedinca o sebi, na način da on sam sebe počinje doživljavati kao devijanta.

SPORT I DEVIJANTNO PONAŠANJE – kršenje propisanih pravila, nasilje u sportuhuliganizamdoping

Definicija Dopinga MOO; Pod dopingom se podrazumijeva korištenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih supstanci, ili većih količina supstanci koje organizam normalno sadrži s ciljem da se na umjetan način stimuliraju, odnosno povećaju natjecateljske sposobnosti sportaša, što je u suprotnosti sa sportskom etikom kao i fizičkim i psihičkim mentalitetom sportaša.

POLITIKA I SPORT – Dva oblika moći (prema sociolozima);

- Vlast - Sila

Razlika između moći i vlasti; vlast pretpostavlja određeni stupanj pokoravanja i pristanka, dok se moć može zasnivati na pukoj prisili. Svaka vlast želi uvjeriti svoje podanike da je legitimna = vlast je legitimna moć.Tipovi legitimne vlasti; Tradicionalna – temelji se na svetosti prastarih običaja i nepisanim pravilima Karizmatska – temelji se na vjerovanju u iznimne i nadnaravne osobine vođe Racionalno-legalna vlast – temelji se na pravilima i procedurama koje određuju prava i obaveze podanika i osoba na vlasti. Poslušnost se ne duguje osobi već zakonu.

Država – skup društvenih organizacija i institucija koji na određenom teritoriju posjeduje monopol legitimne primjene sile.

Civilno društvo – područje slobodnog izražavanja ekonomskih, političkih, kulturnih, religijskih, svjetonazorskih interesa pojedinaca. Javna djelovanja koja nisu pod izravnim nadzorom države; javnost, dobrovoljne udruge, interesne skupine, političke stranke, društveni pokreti.

3 RAZNE POVEZANOSTI SPORTA I POLITIKE- Interna politika sporta (politika klubova)- Lokalni i nacionalni ugled (društvena afirmacija i promocija određenih dijelova društva)- Vanjska (međunarodna) politika-

Politika diktira pravila, vlast je ta koja osigurava natjecanja, promovira sport, sport pridonosi ugledu i moći zajednice, odnosno društva u cjelini. Politika je ta koja se bavi sportom, sam sport je „neutralan“. Sport je sredstvo integracije = identifikacija gledatelja ne samo sa sportašima već i sa širom etničkom zajednicom. (Hitler, hladni rat = promoviranje određene politike)

SOCIOLOŠKE TEORIJE NAVIJAČKOG PONAŠANJA

1. SUBKULTURNA TEORIJA RITUALIZIRANE AGRESIJE – Subkulture među koje spadaju i navijači kroz simbolički oblik bunta izražavaju tenzije i otpor vlasti onih koji su osuđeni na određene položaje i drugoklasne živote. Pojedinac koji je propustio steći status i identitet u radnom vremenu može se okrenuti nogometnoj mikrokulturi kao mogućnosti za stjecanje osobnog značaja, prestiža i statusa. Teorija se temelji na navijačkim ritualima nasilja.

2. KLASNA TEORIJA PONAŠANJA NAVIJAČA – (marksistička) ulaskom srednje klase u nogomet dolazi do promjene strukture navijača, bitno povećanje zarade samih igrača, ali i na promjenu motiva za bavljenje nogometom. Naglašavanje međunarodnog značenja nogometa iz razloga širenja mogućnosti za stjecanje profita. Na temelju tih ocjena kroz ovu teoriju nogometni huliganizam u U.K. sagledava se kao „protestni pokret“ mladih iz radničke klase i njihovih skupina, usmjeren na povratak participirajuće demokracije u nogometu.

3. SOCIOHISTORIJSKA TEORIJA NOGOMETNOG HULIGANIZMA – proučava povijesnu pozadinu huliganskog ponašanja. Mi – Oni. Sport (nogomet) služi kao zamjena za „bojno polje“, „osvajanje teritorija“ i „ratne igre“

4. SVIJET SPORTA KAO SVIJET ZA SEBE – Allesandro Dal Lago (ital. Naviač) smatra da je navijačka scena autonomna i nepovezana te da na nju faktor društva ne utječe u većoj mjeri.

TIPOLOGIJA PRIPADNIKA NAVIJAČKIH SKUPINA1- Navijač/navijač (pravi sportski navijač, rijetko se uključuje u nasilje, ne slaže sa uplitom

politike u sport. 2- Navijač/nasilnik (pražnjenje svoje nagomilane energije, prikriven u masi, inicirajući nasilje

jača svoju afirmaciju u unutar grupe. Osim tučnjave, razbijanja i verbalnih incidenata sklon je i drugim oblicima devijantnoga ponašanja.

3- Navijač iz trenda – sudjeluje u nasilju kao sustavnom dijelu navijačkog trenda, među tim navijačima ima dosta onih koji konzumiranje alkohola i različitih vrsta droga doživljavaju kao sastavni segment navijačkog trenda.

4- Navijač/politički aktivist – navijačku skupinu shvaća kao instrument za promicanje vlastitih političkih opredjeljenja, a stadion kao oružje. Na utakmice nosi uglavnom nacionalne zastave i druga politička obilježja, tučnjave i druge oblike nasilja poduzima iz ekstremno političkih motiva.