Maruini 11.VI. 2021. u 19 h
2021.
U RIMU OPINA KANFANAR
Ansambl PLAVCA NOVA Darija Auguštan, sopran
Marko Pogaj, blok flaute, portativ Augustin Mrši, viola da gamba Kruno Cari, renesansna lutnja
Igor Paro, viola da mano, citern, umjetniko vodstvo
gost ansambla: Edin Karamazov, renesansna lutnja
Josquin des Prez, Gaspar van Weerbeke,
Marbrianus de Orto, Loyset Compère, Petrus Tritonius, Francesco Spinacino, Franciscus Bossinensis, Bartolomeo Tromboncino,
Francesco Varoter, Andrea Antico, Pedro Escobar, Hans Judenkünig, Pierre Attaingnant, Hans Newsidler, Pietro Paolo Borrono,
Alonso Mudarra, Diego Ortiz, Andrea Gabrieli
Ipak, Muze, molim vas od sveg srca, Molim, Febe, i tebe, što si neko Mojoj pjesmi sveanoj dao strune I nadahnue, Ako vaš vam pjesnik još uvijek nešto Znai... Zapjevajte, uzdah dok uzdah slijedi,
Marko Maruli, Molba Muzama u zaljubljenosti (prepjev: Darko Novakovi)
Pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske
Posebna zahvala Mirti Galeši i obitelji Schwanhäußer
DVIGRAD FESTIVAL - FESTIVAL DI DUECASTELLI Ravnatelj i umjetniki ravnatelj: Prof. Alojzije Prosoli
Producers: Professors Mirta Galesic and Henrik Olsson, Santa Fe Institute, USA
Na dva susjedna brda, jedno nasuprot drugome, nekada su stajala i punim su ivotom još od prapovijesti ivjela dva grada – Castel Parentino i Moncastello. Bijahu to kasnija naselja rimske provincije, a prvi se puta u sklopu Akvilejskoga patrijarhata spominju kao Duo castra 879. godine. Castel Parentino bijaše napušten u 10. stoljeu, i što je još gore, nestao je i sada o njemu samo temelji znalcima govore, dok danas, u naše doba, tu ponosno blista i stoji Dvigrad – Duecastelli. Njegova sadašnjost je u njegovoj prošlosti, temelji se na povijesnocrkvenom i uljudbenom karakteru akvilejske crkve, što od 2003. godine promiu vjernici Udruge Prosoli – Sveta glazba nudei kulturu do ranoga baroka glazbom i rijeju, inei tako pritisak na institucije odgovorne za obnovu Dvigrada kako bi se, što se ve i dogodilo, Dvigrad festival, meunarodni festival rane glazbe, poeo odravati unutar zidina grada. Jer, do tada, u Dvigradu se ništa nije dogaalo, bio je zapušten i opasan za posjetitelje, umirao je ekajui sudbinu Castel Parentina. Dvigrad festival je svjedok novoga doba Dvigrada, što je novinar Aldo Pokrajac u svojem osvrtu u Glasu Istre od 1. srpnja 2003. posebno naglasio naslovivši ga »I glazbom za obnovu drevnog grada«. Ta sveanost
podastirajui glazbenim, glazbenoscenskim i inim zbivanjima ve osamnaest punih godina onu prošlost i tradiciju rane glazbe koja je stoljeima odzvanjala na otvorenom dvigradskom prostoru i meu zidinama akvilejske bazilike Svete Sofije
zorno predstavlja povijesnocrkvenu, uljudbenu stvarnost i ivot davnih predaka današnjih Dvegrajaca, sada Kanfanaraca. Alojzije Prosoli utemeljitelj Dvigrad festivala
Josquin des Prez Bicinium 1 Petrus Tritonius/Hans Judenkünig Albertus cithara (M. Maruli) Gaspar van Weerbeke La stangetta Marbrianus de Orto Dulces exuviae (Vergilije)
Franciscus Bossinensis Recercare Andrea Antico Voi che ascoltate i dolorosi pianti Franciscus Bossinensis Recercare Francesco Varoter Chi vi dara più luce
Bartolomeo Tromboncino/A.Antico Hor che’l ciel et la terra Pierre Attaingnant Prelude 5 Alonso Mudarra O gente cieca (M. Maruli) Pietro Paolo Borrono Pavana & Saltarello „Della Milanese“
Pedro Escobar Clamabat autem mulier Bartolomeo Tromboncino Ad Virginem beatam (F. Petrarca, prepjev: M. Maruli) Loyset Compère O bone Jesu Josquin des Prez In te Domine speravi
J. des Prez/Francesco Spinacino La Bernardina Josquin des Prez/Loyset Compère In Pamphagum malum poetam (M. Maruli) Hans Newsidler/ Diego Ortiz Passamezzo & La Romanesca Andrea Gabrieli Plau svud hodei (F. Petrarca, prepjev: M. Maruli)
PLAVCA NOVA Glazba Marulieva humanistikog obzora
...po zakonu onih starih poet:
KANFANARCrkva Svete Marije SnjeneMaruini, 19 h
2021. je uistinu godina Marka Marulia jer slavimo 520 godina od nastanka Judite, prvog knjievnog djela na hrvatskom jeziku, i tono 500 godina od prvog objavljivanja. Pjesnik Judite Marko Maruli, kojeg s pravom zovemo ocem hrvatske knjievnosti, nije bio samo daroviti knjievnik jednako vješt hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, nego i humanist ogromne erudicije i svestranih preokupacija, polihistor, odvjetnik, gradski dunosnik, rodoljub, poslovan ovjek, trgovac, skuplja antikih starina i natpisa, prevoditelj, slikar amater, filozof, pronicavi svjedok svojega doba, intelektualac koji kritiki promišlja dramatina politika previranja u svom gradu i u svijetu. Maruliev maleni renesansni Split krajem 15. stoljea stjecajem okolnosti se našao na opasnoj i nestalnoj mei Zapada i Istoka, kršanstva i islama, muno pritisnut izmeu mone Venecije i sve agresivnijeg Otomanskog Carstva. U ozraju stalne neizvjesnosti zbog prijetnje rata i pošasti kuge koje haraju Mediteranom, Marko Maruli je središnja osoba jednog aktivnog kruga humanista, meu kojima je i nekoliko ljubitelja glazbe vinih pjevanju i sviranju trzalakih instrumenata, najvjerojatnije lutnje. To nije iznenaujue uzmemo li u obzir da u 15. i 16. stoljeu glazba poprima sve vanije mjesto u obrazovanju humanista, jer je pjesništvo renesanse tijesno povezano s glazbom. Zanimljivo je da upravo u Marulievim epigramima i poslanicama nalazimo prve elokventne knjievne osvrte na pojedine splitske glazbenike kao i na konkretne situacije u kojima se muzicira u našoj sredini. Marulia stoga moemo drati i ocem hrvatske glazbene publicistike. Pjevanje uz pratnju jednog ili više instrumenata dri se u to doba najuzvišenijim nainom predstavljanja stihova. No alosna je i frustrirajua okolnost da nam od glazbe koju su Marulievi prijatelji u Splitu izvodili baš ništa nije sauvano. Ipak, zahvaljujui intenzivnim trgovakim i kulturnim vezama s Venecijom, splitskim humanistima i glazbenicima zacijelo je bila dostupna i sve bogatija literatura glazbenih tiskovina koje od 1501. godine nastaju u prvoj glazbenoj tiskari Ottaviana Petruccija. Nedugo potom i Petruccijev suradnik podrijetlom iz Motovuna, slovorezac i glazbenik Andrea Antico (oko 1475. – nakon 1537.), dobiva u Rimu licenciju za tiskanje glazbenih zbirki te time postaje prvi suparnik Petruccijevoj glazbenotiskarskoj produkciji. Moemo pretpostaviti da su i Marulievi prijatelji glazbenici koristili sline muzike modele kakve moemo nai u Petruccijevim i Anticovim glazbenim tiskovinama, višeglasne motete za stihove antikih pjesnika i za liturgijske tekstove te višeglasne popijevke kao što su frottole i barzelette za pjesme na narodnom jeziku. Imajui u vidu te osnovne polazne premise, moemo se s prilino visokom razinom povijesne i stilske vjerodostojnosti upustiti u traganje za glazbenom dimenzijom Marulievih pjesnikih, humanistikih i kršanskih obzora. Skladbe u programu kreu se tragom pjesništva kojim su se Maruli i njegovi prijatelji humanisti nadahnjivali kao i glazbe kakvu su mogli izvoditi u svome rodnom Splitu u prigodama zajednikih druenja, u obliku kunog muziciranja. U prvom dijelu predstavljamo skladbe koje reflektiraju Marulievu mladenaku lektiru i tipino humanistiko oduševljenje antikim pjesništvom. Mnogi vani skladatelji toga doba okušali su se u uglazbljivanju Vergilijevih i Horacijevih stihova. Franko-flamanski skladatelj Marbrianus de Orto (oko 1460. – 1529.) djelovao je 80-ih i 90-ih godina 15. stoljea kao pjeva i skladatelj u zboru Sikstinske kapele u Rimu, suvremenik je i bliski suradnik Josquina des Preza. Dulces exuviae tragini je monolog iz Vergilijeve Eneide u kojem se kraljica Didona, razoarana time što ju je Enea napustio, oprašta od ivota. Latinske stihove kojima Maruli hvali sviranje splitskog lutnjista Albertija uglazbili smo u obliku kontrafakture „posudivši“ skladbu iz zbirke Marulievog suvremenika, bekog lutnjista Hansa Judenküniga iz 1515., u kojoj su etveroglasne skladbe Petrusa Tritoniusa (1465. – oko 1525.) na Horacijeve stihove obraene za pjevanje uz pratnju lutnje. Maruli je bio i nemilosrdni kritiar svojega doba: linosti koje mu se nisu svidjele u svojim prodrugljivim latinskim epigramima karikira do groteske. Paradigmatian je u tom anru Maruliev satiriki epigram In Pamphagum malum poetam („Protiv Pamfaga, lošeg pjesnika“) koji smo uglazbili šaljivom skladbom Scaramella fa la galla Loyseta Compèrea, a na istu skladbu u svojoj se verziji duhovito nadovezao i Josquin des Prez. Drugi dio programa posveen je skladbama nadahnutim stihovima Francesca Petrarce. Godine 1510. Maruli se povlai u svojevrsni dobrovoljni egzil na otok Šoltu gdje e u kui svojega kuma don Dujma Balistria (istog onoga kojemu je u svom predgovoru posvetio Juditu) u Neujmu ostati pune dvije godine. No za to vrijeme intenzivno ita, piše, prevodi i dopisuje se sa svojim prijateljima u Splitu. Maruliev prepjev Petrarkine kancone Vergine bella na latinski ini svojevrsno duhovno središte našeg programa – tu se objedinjuju neke od najznaajnijih smjernica Marulieva knjievnog, intelektualnog i duhovnog djelovanja – ljubav prema pjesnikom djelu