Upload
magazin-spektar
View
244
Download
12
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Glavni urednik: Vlastimir Mijović
Citation preview
AKBAR AHMED: MUSLIMANI SAMI SEBE SPAŠAVAJU
IZA POLITIČKIH KULISA
STRANCI RUŠE DODIKA!PETEROVO PROROČANSTVO: BOG OBNAVLJA ZEMLJU!
Broj 10 Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 15. 08. 2014.
Dnevni najam već od 50 KM!
ŠkodaChevrolet
RenaultCitroen
KiaToyota
Mercedes
www.kapitals.ba
Sarajevo
H. Kreševljakovića 18
Tel./fax: 033 481 088
Mobitel: 063 393 180
063 399 648
063 393 181
STRANCI RUŠE DODIKA!
IZA POLITIČKIH KULISA
SVI TRAŽE SVOJU ŠANSU,NEKO VANI, NEKO OVDJE
OMLADINA NA ŽIVOTNOM RASKRŠĆU
Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula
Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]
Šef RS-a s razlogom sluti da stranci rade protiv njega.Zna da su ga oni stvorili, pa je svjestan da ga isto takomogu i maknuti sa političke scene na kojoj je iznevjeriosva njihova očekivanja Str. 6
„Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo“, bolna je šalakoja ilustruje odlazak mladih iz BiH. Da sve ipaknije tako crno, pokazuju primjeri mladih ljudi kojižele da ostanu u svojoj zemlji, uprkos teškoćama...
Str. 10
INTERVJU: PROFESOR AKBAR AHMED
MUSLIMANI SAMI MORAJU DA RIJEŠE SVOJE PROBLEME
Ugledni muslimanski mislilac pakistanskog porijeklaAkbar Ahmed govori o previranjima u islamskomsvijetu, njihovim uzrocima i mogućim varijantamapolitičkog raspleta Str. 26
ČOVJEK KOJEM SE DIVIO AJNŠTAJN
BOG OBNAVLJA ZEMLJU!Predviđanje bugarskog duhovnog majstora PeteraDeunova, staro sedam decenija, kaže da je Bog odlučioobnoviti Zemlju, ali da će prije toga ovamo biti“poslane” velike patnje i dosad neviđene prirodnekatastrofe... Str. 32
očituju se mnogi bošnjački političari iintelektualci. Moćni stranci, pak, ovimpovodom se ne oglašavaju, mada su uviše navrata, i u posljednjoj godini,odbacivali svaku pomisao na mijen-janje dvoentitetske strukture BiH.
AMERI^KISPECIJALAC
Američka kongresmenka JaniceHahn uputila je u Zastupnički domKongresa SAD rezoluciju kojom odpredsjednika Baracka Obame tražiimenovanje posebnog predstavnika zaBalkan i BiH. Njen je razlog „u zasto-ju euroatlantskog puta BiH te stal-nom smanjivanju prava Hrvata“.Taj posebni predsjednički izaslanik zaBalkan radio bi u partnerstvu s OHR-om, EU, NATO, ističe kongresmen-ka, koja je svoju rezoluciju uputila uokviru lobističkih aktivnosti hrvatskeemigracije i dijaspore u SAD.Gospođa Hahn svoj zadatak jeobavila. Rezultata, međutim, sigurnoneće biti. Ovo je ko zna koji prijedlogda se Vašington preko jedne posebneosobe uključi u rješavanje prilika uBiH. No, to bi za State Departmentznačilo samo jednu platu više unjegovom budžetu. Američkaambasada u Sarajevu, naime, ionakoje, pored OHR-a i predstavnikaEvropske unije, ključni strani faktor unašoj zemlji.Da to njena vlada hoće, Ambasada bi, ibez nekog specijalnog predstavnika,našla načina da progura eventualnekrupne američke inicijative. No, takvihinicijativa nema, pa time ni potrebe zaimenovanjem nekog Obaminogspecijalca na našem podrtučju.
Karta distributivne mreže triju elek-troprivreda, to bi trebala biti i kartatroentititetske BiH, kako je zamišljaMeđunarodna krizna grupa (ICG) usvojoj nedavno publikovanoj procjenipolitičke budućnosti BiH. Jedan odonih koji se slažu sa tim scenarijem jei profesor sa Sveučilišta u Mostaru dr.Marko Tokić.On kaže da je to realno i da bi to„ojačalo poziciju Hrvata“. Inače, takogeografski omeđen treći entitet istov-jetan je izgledu hrvatske federalnejedinice koju je prije desetak godinapredstavio nekadašnji predsjednikHrvatske samouprave, upravopomenuti profesor Tokić.„Nikada nismo predlagali ništa štonije imalo utemeljenje u realitetustvari, a jedan od tih pokazatelja upra-vo je i zemljovid“, navodi Tokić.Distribucijsko područje ElektroprivredeHZHB i Tokićeva po strujnoj logicisačinjena karta obuhvaćaju tri odvojeneteritorije – Hercegovinu i dio zapadneBosne, središnju Bosnu, u kojoj se nalazinekoliko hrvatskih enklava, i Posavinu.To znači da eventualni hrvatski entitetne bi imao geografsku cjelovitost nego bibio sastavljen iz tri dijela.Tokić se nada da analizaMeđunarodne krizne grupe nije samoanaliza nego i novo usmjerenjeslužbenih međunarodnih krugova,koje se, navodno, plasira pod maskomjedne nevladine organizacije.Nasuprot mišljenjima da bi osnivan-jem hrvatske federalne jediniceHrvati izborili jednakost i političkisubjektivitet, a BiH postala stabilnadržavna zajednica, protiv ove ideje
BRAVO!Štampa i televizija u ogromnoj sukrizi. Cijene oglasnog prostora svesu niže, a borba za plaćenu rekla-mu pretvara se u borbu za goliopstanak. Zbog toga se klijentimačine praktično sve vrste ustupaka.Kad znamo za ovu praksu, onda napravo herojstvo podsjeća potez kojije povuklo rukovodstvo sarajevskeTV1. Ona je prekinula marketinškusaradnju sa turskim avio-pre-voznikom “Turkish Airlines”, kakokažu, zbog pritiska da pomenutukompaniju poštede kritičkih osvrtana jedan dio njenog poslovanja.Riječ je o nekorektnom odnosuturske firme prema njihovom done-davnom partneru “BH Airlines”, očemu je TV1 izvještavala u svominformativnom programu.Zauzvrat su dobili “čestitku” oddirektora BH odjela te kompanije,sa zahtjevima koji ne ostavljajunikakvu dilemu:"Turkish Airlines ima pravosamostalno okončati saradnju s TV1bez ikakvih posljedica ako TV1objavi bilo kakve vijesti, prilog iintervju koji može naštetiti ugleduTurkish Airlinesa ili ga uništiti", pišeu prijedlogu novog ugovora koji jerukovodstvu sarajevske televizijskekuće uputio Salih Kansu.Rukovodstvo TV1 odbilo je ovuucjenjivačku ponudu i prekinulopostojeći reklamni aranžman ukojem su, vjerovatno za sitan novac,Turci tražili suviše krupne usluge iprivilegovani status kakav imaju usvijetu. Teško je, naime, vjerovati da“Turkish airlines”, koji ima ogromnereklamne budžete, ovako postupasamo u BiH. Za svoj reklamni novaconi traže (pa vjerovatno i dobijaju)povlastice u medijima znatnoozbiljnijih država nego što je naša.S tom razlikom da to tamo punoviše košta nego u BiH.
STRUJNA LOGIKA
4 Spektar, broj 10 15. august 2014.
žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu,što će Stanići sigurno iskoristiti i takonastaviti da, za svoj biznis, protuzakoni-to i dalje koriste objekte Feroelektra.Radi se o jednoj od najvećih privati-zacijskih afera u kojoj je, na štetuStanića, sve odavno jasno. No,potpomognuti svojim političkim pri-jateljima, oni i dalje uživaju uplodovima ove pljačke. Za to vrijeme,radnici Feroelektra ne primaju plaće,već 25 mjeseci, niti mogu ovjeriti svojezdravstvene knjižice.Da Stanići imaju kvalitetnu zaštitupolitičkih i pravosudnih moćnikapokazuje i činjenica da Kantonalnotužilaštvo već dugo izbjegava da podnesekrivične prijave za niz krivičnih djelakoja je kompanija Stanić Invest počinilau Feroelektru. To je, u više navrata,utvrđivala i Finansijska policija. No, nji-hove prijave hvataju prašinu po raznimfiokama.
PREMINUO HADŽIJA FUDO
U srijedu je u Sarajevu preminuoFuad Šehbajraktarević, direktorPogrebnog društva “Bakije“ i jedan odnajpoznatijih, najomiljenijih, a pomnogima i najutjecajnijih Sarajlija.Hadžija Fudo, kako su ga zvali, umro jeiznenada od srčanog infarkta, u 73. godini.Šehbajraktarević je dugo bio na čelu„Bakija“, sa visokim ugledom uvjerskim krugovima. Često je pominjani u kontekstu utjecaja na bošnjačkupolitiku, čiji predstavnici su se s njimkonsultovali o bitnim nacionalnimpitanjima. U svakom slučaju, bio ječastan čovjek do čije riječi se držalo izbog čega će ostati jedna od znamenitihličnosti glavnog grada BiH.
FANTOMSKIROMI
Prema procjenama domaćih imeđunarodnih organizacija, u Bosni iHercegovini živi više od 4.000 djeceromske nacionalne manjine kojanikada nisu upisana u matične knjigerođenih. To znači da ta djeca pravno nepostoje. U zvaničnim knjigama nemajuimena i prezimena, niti bilo koje drugopravo, kao što su zdravstvenoosiguranje, dječiji doplatak itd.Nerijetko se dešava da u matičnimknjigama nisu evidentirane i po trigeneracije iz jedne romske porodice.Stoga, da bi djeca bila upisana, morase utvrditi pravni identitet roditelja, panjihovih roditelja.Najveću ulogu u rješavanju pomenutihslučajeva imaju međunarodne organiz-cije u BiH. UNHCR od 2008. godineaktivno radi na ovom problemu. Dosada je završeno 1.466 procedura za 875ljudi. Od toga 345 je bilo naknadnihupisa u matične knjige. U pitanju su,naravno, svi odreda bili Romi.Nažalost, iskustvo pokazuje da sve,ipak, nije do države i njene eventualnealjkavosti. Većina Roma samaizbjegava ovu obavezu, na čemu bitrebala poraditi i njihova nacionalnaudruženja.
ZAŠTI]ENISTANI]I
Općinski sud u Sarajevu donio je pre-sudu po tužbi Agencije za privatizacijuFBiH kojom je raskinut kupoprodajniugovor Stanić Investa s Feroelektrom.Na ovu presudu postoji mogućnost
FUJ!!!Svjetska banka objavila je novurang-listu ekonomski najuspješnijihdržava svijeta. Statistički jeobrađeno 215 zemalja, a sa saldomod 4,656 dolara bruto-nacionalnogdohotka po glavi stavnika Bosna iHercegovina plasirana je na 91.mjestu.Ovaj podatak očigledni je dokaznaše ekonomske slabosti, iakopripadamo prvoj, razvijenijojgrupi zemalja. No, ne bi bilonikakvo čudo da na pomenutojljestvici ubrzo propadnemo jošniže. Albaniji smo, na primjer,odmakli samo za 4 dolara. Onanas je sigurno nadmašila jošdok su statističari Svjetskebanke obrađivali podatke za2013. godinu.Vrijeme ne mora donositi samonapredak. Ako uračunamoinflaciju, koja povećava brojke, aliskriva istinu da iza toga stoji manjeproizvedenih usluga i roba, našprošlogodišnji saldo lošiji je i odonoga iz 2009. godine, kada je našBDP iznosio 4.443 dolara. Toznači da smo u realnom padu većgodinama, svake godine za desetakprocenata.Ako imamo u vidu lošu političkusituaciju i činjenicu da ekonomijanije društveni prioritet, onda je idalje propadanje neminovno.Trenutno nemamo nijednogohrabrujućeg pokazatelja, nikakvogpozitivnog trenda koji bi ulijevaonadu u napredak. Naprotiv, poplavesu nas dodatno ruinirale iunazadile. Računa se da će samoone utjecati da u ovoj godini BDPbude umanjen za oko 12 postoStoga ćemo se u narednomrangiranju Svjetske banke sigurnonaći na još lošijoj poziciji, u dru-gom dijelu svjetske ekonomskeljestvice.
15. august 2014. Spektar, broj 10 5
6 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Milorad Dodik sve češće,žešće i nervoznije upireprstom u međunarodnu
zajednicu koja mu, kako kaže, radio glavi. U dosluhu sa entitetskomopozicijom navodno su formirani i“centri za obuku”, čiji polaznici čakdobijaju i značke za međusobnoraspoznavanje. Jedan primjerakNikola Špirić je ovih dana pokazaonovinarima.Mnogi se slatko smiju na Dodikovupriču o velikoj međunarodnojzavjeri. Pomenute značke vjerovat-no su plod njegove mašte, kao i nizakcija koje izmišlja kako bidokazao postojanje urote. No, daona zaista postoji, ma kako se zvalai izvodila, mislim da u to ne trebasumnjati. Nema, uostalom,nijednog ovdašnjeg političara kojitako dobro, kao Dodik, zna štastranci mogu i koliko daleko sežunjihovi prsti.
Politička pohlepa: Januara 1998.godine Dodik je u Republici Srpskojbio politička sića na koju se niko nijeobazirao. No, željni preokreta i usp-jeha svoje velike diplomatske misije,stranci su razbuktali kampanjutraženja tzv. umjerenih Srba, onihkoji će RS izvući iz ralja najcrnjegnacionalizma i separatizma. Lako suucjenama i obećanjima o praštanjunjenih ratnih grijehova osvojilinaklonost Biljane Plavšić, a potom
su, još lakše, za svoj projekatregrutovali i politički pohlepnogMilorada Dodika, željnog slave ivlasti.Snaga i ozbiljnost ovog zahvata bilisu toliki da su za Dodika, tom
prilikom, glasali i bošnjačkiposlanici. I tako je premijerskafotelja prvi put stigla pod njegovustražnjicu. Ruka koju je Miloradzbog toga ljubio bila je - stranaruka!Još više razloga da bude zahvalan
svemoćnim stranim centrima, kojesada proklinje, Dodik je imao 2006.godine. Na razne načine, a pona-jviše novcem i stvaranjem medi-jskog lobija oko “Nezavisnih nov-ina”, poduprtog sa desetak milionaameričkih dolara, pred tadašnjeizbore Dodik je pretvoren uistinskog mjezimca međunarodnezajednice. Zahvaljujući tome,pomeo je sa scene sve svoje srpskerivale i stekao, u ime svog naroda,apsolutnu vlast.Dabome da se tada nije javno zah-valjivao strancima, kao što ih sadana sva usta kudi jer mu rade o glavi.Ali, ništa bolje nije ni zaslužio pre-varant kakvim se on pokazao.Nakon tadašnjih izbora, sa praznih
IZA POLITIČKIH KULISA
Šef RS-a s razlogom sluti da stranci rade protiv njega.Zna da su ga oni stvorili, pa je svjestan da ga isto tako mogu i maknuti sa političke scene na kojoj je iznevjerio sva njihova očekivanja
STRANCI RUŠE DODIKA!
Piše: Vlastimir Mijović
Nema nijednog ovdašnjegpolitičara koji tako dobro,kao Dodik, zna šta stranci
mogu i koliko daleko sežu njihovi prsti...
Dodik i Plavšićeva: Nekadašnji “umjereni” tandem
riječi i ulagivanja, na koje su seupecali stranci na zadatku u BiH,trebalo je preći na djela. AMiloradu nije bilo do toga.Obećao, pa slagao, što bi se reklo.Usput se rasipao ružnim riječimana račun onih koji su ga vinuli upolitički vrh, misleći da će ih setako otarasiti, a stečeni plijensačuvati.
“Posmrtno” zvono: Prevario seDodik, grdno se prevario, kao imnogi politički skorojevići izmalih zemalja koji su pokušavalida obmanu gospodare svjetskepolitičke scene. Došlo je vrijemerevanša u kojem Dodik treba daplati za svoja neispunjenaobećanja, zbog kojih semeđunarodna zajednica kod nasnemalo osramotila. Sviju jeupućivala da sa kobajagi umjeren-im i “kooperativnim” Dodikomkrenu u sklapanje političkih
dogovora koji će Bosnu iHercegovinu uzdignuti do zelenegrane. No, ovi su od Dodika moglidobiti samo “od šake do lakta”.Potom se potpuno izgubio i krenuoda bulazni o nekakvom referendu-mu i otcjepljenju, da pljuje po
Srebrenici i da, čak, veličanajmračnije ratne zločince.“Posmrtno” zvono je, naravno, ujednom času odzvonilo. Ima tomeveć skoro godina kako niko izdiplomatskih krugova koji djelujuu BiH s njim ne vodi ozbiljne raz-govore. U posljednjih šest mjeseci snjim se i ne sastaju.Oni koji su ga svojedobno vinuli dozvijezda, sad bi ga najradije gurnuli
u blato. I guraju ga, bez dileme, uzpomoć nevladinih organizacija ikritički nastrojenih intelektualaca,čak i nekih medija, sve doopozicionih stranaka koje će stran-ci za oktobarski boj “naoružati” dozuba. Cilj je jasan: ima da ga nema!Dodika, naravno.
Izgubljena bitka: Želje inamjere razočaranih stranacamislim da su nedvojbene. Dobrisu i izgledi na uspjeh ove njihovemisije. Ako su već malog Miloradamogli svojom voljom da pretvoreu giganta, mogu oni učiniti iobratno: da od medvjeda napravemuhu!Po mom mišljenju, barem kod nas,sve što svjetske velesile požele, oneto mogu i da ostvare. Pa zar nisu uHag slale i članove PredsjedništvaBiH, skidali sa funkcija najvišedužnosnike, zar i AlijiIzetbegoviću nisu namignuli da seskloni u penziju (a on odmahposlušao), zar nisu 2001. ni iz čega,pod dirigentskom palicomameričkog ambasadora Milera, navlast doveli tzv. Alijansu za prom-jene, tobožnju pravu zamjenu zatronacionalni savez SDA - HDZ -SDS. Zar i Inckovim odlukama2011. nisu, i zakonu uprkos,Budimira isturili na čelo FederacijeBiH, a potom i tandem SDA - SDPdoveli na vlast.Kad hoće, stranci ovdje sve mogu.Dodik se, sa svoje strane, možebatrgati do mile volje, ali bitka kojuvodi sigurno je izgubljena.Uvjerićemo se u to nakon izbornogoktobra, kada Dodika i SNSD-aviše ne budu ni u entitetskoj ni udržavnoj vlasti.Jedino što će tada Dodiku davatirazloga da se bar malo nasmiješi, to ječinjenica da ovdje, ali i nigdje usvijetu, strane moćnike niko nije takodugo vukao za nos, kao što je to ončinio posljednjih osam godina.
15. august 2014. Spektar, broj 10 7
Ako su već malog Miloradamogli svojom voljom
da pretvore u giganta,stranci mogu učiniti
i obratno: da od medvjedanaprave muhu...
Strance vukao za nos punih osam godina
8 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Obuzeti prebrojavanjem novca
poharčenog tokom ovog
četvorogodišnjeg mandata,
SDP-ove vođe očito nemaju
vremena da čuju ni dobar vic. Oni
su još u onome o nesretnoj Fati,
koju Mujo tjera da više vjeruje
njemu nego vlastitim očima.
U tom stilu, posljednjih mjeseci,
kako se bliže izbori, u ovoj stranci
se satraše da nekako
uljepšaju ružnu sliku koju su u
javnosti stvorili otkako su postali
glavna poluga vlasti u Federaciji.
Poznati po tome što se stalno
„educiraju“, desetak puta godišnje
organizujući seminare za svoje
najistaknutije kadrove, a sve po,
kobajagi, evropskom obrascu, na
kraju su valjda izučili da im spasa
nema. Ne da se, korektnim
zbrajanjem, na svoj saldo navući
nikakvih pozitivnih poena. A treba-
ju im, prosto gori pod nogama.
Sramna strategija: Citirana
izjava federalnog premijera
Nermina Nikšića nipošto nije neki
njegov solo izlet ili trenutak
nepažnje. Po čuvenom APP
sistemu (Ako prođe – prođe!), on je
ovaj put samo pretjerao više nego
što inače pretjeruje u paničnom
pokušaju da svoje predsjednikovan-
je u entitetskoj izvršnoj vlasti
osvijetli nekom ružičastom bojom.
Uostalom, isto to, po komandi, po
strategiji laži koja je razrađena za
ovaj predizborni kvartal, rade i
druge njegove kolege iz stranke.
Tako Lagumdžija tvrdi da je zaslugom
SDP-a Bosnom sad pruženo 100 kilo-
metara autoputa, kao da sve to nije,
kao što jeste, davno prije njega
projektovano i novac za to
obezbijeđen, odnosno izpozajmljivan.
No, vratimo se Nikšiću. Ekipi iz
projekta Istinomjer.ba nije bilo
mrsko da mu natenane objasne
koliko drsko i bezobrazno laže kad
tvrdi da je „ovo jedina vlada koja
nije ni prema kome napravila bilo
kakav dug, već je, naprotiv, vratila
veliki dio duga ranijih vlada“.
Ako pogledamo stanje dugovanja
ovog entiteta u posljednje tri
godine, možemo vrlo jednostavno
zaključiti da to nije tačno – kažu u
Istinomjeru, pouzdanom detektoru
laži kojim se razmeće naša politika,
a ponajviše Socijaldemokratska
partija. Pa navode detalje:
Neumoljive cifre: Prije svega,
Vlada FBiH je od svog formiranja
do danas koristila sredstva MMF-a
za krpljenje budžetskih rupa. Samo
u maju prošle godine Upravni
odbor ove organizacije je odobrio
BUJNA MAŠTA PREMIJERA NIKŠIĆA
Ovo je jedina vlada koja nije ni prema kome napravila
bilo kakav dug, već je, naprotiv, vratila veliki dio duga
ranijih vlada, kaže Nermin Nikšić. Ovakve laži su,
općenito, najomiljeniji način komuniciranja
SDP-ovih prvaka sa „glupavom“ javnošću
ČIM ZINE - ODMAH SLAŽE!
Sramno obmanjivanje javnosti
Piše:
Amra Zimić
Ako pogledamo stanjedugovanja Federacije BiH
u posljednje tri godine,može se vrlo jednostavno
zaključiti da Nikšićevatvrdnja nije tačna...
sredstva u iznosu 78 miliona KM,
od čega su dvije trećine raspoređene
Federaciji BiH.
Ako pogledamo informaciju o stanju
javnog duga u BiH, možemo
također vidjeti da se vanjski dug
FBiH konstantno povećavao u
posljednje tri godine. Tako je vanjski
državni dug FBiH na kraju 2011.
godine iznosio 4.237.070.203 KM da
bi u 2012. godini narastao na
4.481.542.390 KM, a na kraju 2013.
godine je iznosio 4.738.199.816 KM.
S obzirom na ove cifre, može se
kategorički zaključiti da je dug
FBiH u posljednje tri godine ras-
tao. A pošto je i sam Nermin Nikšić
stavljao svoje potpise na aranžmane
sa MMF-om, njegova tvrdnja da
Vlada FBiH nije napravila nove
dugove može se ocijeniti kao
neistinita. Ili ne može, nego
drugačije – kao sramna laž.
Tvrde glave: A sad malo o SDP-
ovom članstvu i njihovim glasačima.
Sve ankete i prognoze, i lažirane i
uvjerljive, pokazuju da je ova stranka
zahvaćena vrtoglavom padavicom.
No, kako se rukovodstvo hvata za
slamku, slično se ponaša i dio
građana koji su 2010. birali ovu
stranku kao svoga favorita. Valjda u
nelagodi što ispadoše budale (a nisu,
nego su ih napravili budalama) oni se
SDP-a tvrdoglavo drže kao pijani
plota. Uglavnom su to oni koji su
navikli da se decenijama druže sa
crvenim knjižicama, misleći da se
tako druže sa progresivnom idejom,
čovjekoljubljem, smislom za
nacionalnu toleranciju, za solidarnost
i prava čovjeka, a posebno radnika.
Ta grupacija, to takozvano čvrsto
SDP-ovo jezgro, nikako da uvidi da
stranka koju podržavaju nema više
nikakve veze ni sa kakvom ideologi-
jom, ni sa kakvim idealima, pogotovo
sa socijalnom osjetljivošću i brigom
za običnog, u životu baš nesnađenog
čovjeka. To je jedan tehnokratski,
klanovski projekat u kojem se, po
potrebi, koriste svakojake maske i
dimne bombe, navlači se na sebe
crvena boja socijalne pravde i
potlačenog proletarijata na koji se, u
suštini, misli kao na lanjski snijeg.
Politički malj: Konzervativcima
i nacionalno uskim ljudima u ovom
je vremenu lako. Teško je ljudima
koji razmišljaju modernije,
naprednije, humanije, kojim je već
tradicija da budu u tzv. lijevoj
političkoj opciji. Ali, avaj, kud god
da se okrenu, od Lagumdžije do
Komšića, od Lazovića do Pećanca,
vide jedno te isto: karijerizam,
pohlepu, političku nedosljednost,
bahatost, socijalnu neosjetljivost...
A tek Dodik: pa i on je soci-
jaldemokrata, ha – ha – ha...
Nema šta Bosna danas nema. Nije
stoga čudo da u njoj nema ni
socijaldemokratije. I neće je biti sve
dok ono ljudi što još vjeruje u tu ideju
svoje glasove bude davalo prevaranti-
ma koji se prigodno kite tom odredni-
com. Tako im samo produžavaju
politički život, umjesto da ga maljem
zatuku u zemlju. Pa da onda pravi
socijaldemokrati, bez hitnje i pohlepe,
tim časnim imenom nazovu stranku
koja će i biti ono za šta se svojim
nazivom bude predstavljala.
15. august 2014. Spektar, broj 10 9
Karijerizam i pohlepa maskirani crvenom bojom
Od Lagumdžije doKomšića, od Lazovića do Pećanca, ljevičari
vide samo karijerizam,pohlepu, političku
nedosljednost, bahatost,socijalnu neosjetljivost...
10 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Tečno govori pet stranihjezika. Engleski, njemački,francuski, turski i španski.
Studentica informatike, Edita Velićiz Goražda, uprkos brojnim pri-likama i referencama, ne razmišljao odlasku iz Bosne i Hercegovine.„Informatičar je deficitarno zani-manje, kako u inostranstvu tako iovdje. Posla zaista ima, ko god želida ode i nađe posao vani, uspije utome“, uvjerena je ona.
Editina odluka: Kao budućiprogramer, ova apsolventica, kojaiza sebe ima značajne rezultate,svjesna je mogućnosti koje su prednjom. Dok njene kolege učenjemački ili skandinavske jezike,plaćaju privatne časove, intenzivnoplaniraju budućnost van BiH, ona
o tome ne razmišlja.„Ono što me raduje je činjenica dase i kod nas traže takvi kadrovi.Zašto onda otići iz svoje zemlje akoi ovdje mogu napredovati. Rado bihotišla na neku edukaciju u inos-transtvo, ali da se ponovo vratim“,kaže Edita.Ona razumije sve one koji želeživjeti u uređenoj zemlji, od svograda i pošteno zarađene plate.„Prijatelji mi govore da sam budalašto ostajem u BiH, kažu mi da namom mjestu ne bi razmišljali niminut. S druge strane, ja samuvjerena da je najlakše otići, to jekukavički. Mnogo više hrabrosti jepotrebno da ovdje počnemo raditi istvarati prilike za sebe i druge“,dodaje ona. U bliskoj budućnosti,jer uskoro završava fakultet, Edita
sebe vidi u jednoj od softverskihfirmi u BiH.Zemlje Evropske unije postale sunova domovina hiljadama mladihstručnjaka iz BiH. Ipak, nije biloteško pronaći one koji s mnogoentuzijazma tvrde kako će svojojzemlji dati mnogo više nego što odnje očekuju. Spremni su uložitiveliki napor da stvore zdravambijent i zemlju iz koje mladineće masovno odlaziti.
Živi optimizam: Jedan odtakvih je dvadesettrogodišnji AldinAlić iz Zenice, student Fakultetapolitičkih nauka u Sarajevu.„Ako budemo stalno odlazili, nemanam napretka. A ovdje ima mnogoprostora za bolje sutra, samim timšto nemamo mnogo toga, prilike su
OMLADINA NA ŽIVOTNOM RASKRŠĆU
SVI TRAŽE SVOJU ŠANSU,NEKO VANI, NEKO OVDJE
„Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo“, bolna je šala koja ilustruje odlazak mladihiz BiH. Da sve ipak nije tako crno, pokazuju primjeri mladih ljudi koji žele da
ostanu u svojoj zemlji, uprkos teškoćama...
na svakom koraku“, smatra Aldin.On je, nakon dugogodišnjegaktivizma u omladinskom sektoru,osnovao organizaciju "Reaktiv" uZenici, čiji je predsjednik. Osnovnamisija udruženja jeste uljučivanjemladih u politički život i procesdonošenja odluka.Svakodnevni život, situacije krozkoje prolazi na poslu i na fakultetu,često ga obeshrabre, ali optimizamga ne napušta.„Stalno se dešavaju stvari zbog kojihrazmišljam da li sve ovo ima smisla.Nedavno smo imali poplave imalverzacije s humanitarnompomoći. Bliže se oktobarski izbori,gledamo političare koji su sami sebina prvom mjestu, a narod je nezain-teresovan da bilo šta mijenja. To menajviše pogađa“, objašnjava on.Aldin je i trener njemačke fondaci-je "Schüler Helfen Leben", kojapodržava razvoj omladinskogangažmana u BiH. Ne boji senapornog rada, naprotiv. Za razlikuod svojih vršnjaka, već se naradio istekao zavidno iskustvo na neko-liko polja. Strateške komunikacije iprojekt menadžment su oblasti ukojima se najviše pronalazi.„Ako nemam gdje raditi to štoželim, onda ću sam stvoriti to radnomjesto. Svi hoće u javne ustanove.E, ja bježim od takvog posla. Udržavoj službi nema napredovanja iusavršavanja, nemoguće je ostvaritikonkretan doprinos“, ističe Aldin.
Zajedno do promjena: SanjaManjgo iz Mostara studentica jekomunikologije na Univerzitetu„Džemal Bijedić“. Podržava sve kojizbog boljeg obrazovanja odlaze naprestižne fakultete širom svijeta, aliu slučaju da se sa stečenim znanjemvrate u Bosnu i Hercegovinu.„Žao mi je što i u medijima najvišeprostora dobiju oni koji napuštajuovu zemlju. Niko ne govori o usp-ješnim pojedincima koji se trude i
ni iz čega stvaraju sjajne stvari.Naravno da zajedno možemopromijeniti ovo drušvo, samo trebaviše volje i podrške sa svih strana“,objašnjava Sanja.
Svoje okruženje: Ona smatrada su za pogrešne odluke mladihdjelimično krivi i njihovi roditelji,koji im šalju poruku kako trebajučekati da im posao padne s neba.„Zaposli se nakon školovanja iostani tu do mirovine ili do otkaza.Ako ne može tako, onda svi u inos-transtvo. Takvo je razmišljanjevećine“, tvrdi ona. Istovremeno,podjseća da je more primjera kojigovore da se trud i dobra idejaisplate, kako vani, tako i u BiH.Dražen Barišić iz Banjaluke ima 29godina, profesor je srpskog i itali-janskog jezika. Ovaj aktivista iborac za bolji položaj mladih jezvanično nezaposlen, ali posla imana pretek. Uključen je u rad neko-liko organizacija. Poput mnogih uBiH on zarađuje platu svakimjesec, ali to mu ne piše u radnojknjižici.„Nepravde je mnogo, problemi subrojni. Ali vjerujem da u svakomproblemu treba tražiti šansu, a ne
razlog za bijeg“.Dražen govori strane jezike, itali-janski i engleski. Ne bi mu bioproblem da bar privremeno nađeposao u EU ili da nastaviškolovanje. Neki će reći da jehrabar, a drugi da je naivan što tone učini.„Na nama je da se pobrinemo zasvoju budućnost. To neće uraditiniko umjesto nas. Ovdje mi jemjesto. Tu mi je porodica, prijateljii ne vidim se na drugom mjestu“,dodaje Dražen u razgovoru zanjemački medijski servis DeutscheWelle (DW).
Crne cifre: Mladi u Bosni iHercegovini suočeni su sa siro-maštvom, lošim obrazovnimsistema, nezaposlenošću, konstatujeu svom prilogu posvećenom mladi-ma Radio Slobodna Evropa. Oko 60posto mladih ljudi ne radi, a njih 70posto želi napustiti zemlju. Mnogisu već spakovali kofere i čekaju pri-liku da odu. Ovi podaci davno sutrebali alarmirati nadležne, no reak-cija je izostala. Za mlade se izdvaja-ju minimalna sredstva iz budžeta, aoni ne učestvuju u kreiranjupolitika.
15. august 2014. Spektar, broj 10 11
Edita Velić iz Goražda Dražen Barišić iz Banjaluke
Za većinu mladih Bosanaca iHercegovaca traženje posla jeozbiljan problem, kaže analitičar uoblasti ekonomije i menadžmentaErol Mujanović:„Ono što mi je bilo zabrinjavajućekad sam prolazio kroz statističkepodatke jeste ogroman broj mladihkoji traže posao od tri do pet godi-na. To je strašno dugo – jer u tomperiodu zaborave dosta informacijai vještina koje su stekli. I, naravno,godine prolazi i tu je, znači,poljuljano i samopouzdanje. Aliodređeni broj, pogotovo mlađih, sadiplomom visoke stručne spremedosta brzo se integrišu na tržišterada, recimo u roku od godinudana. Jer, danas je među mladima uogromnoj mjeri rasprostranjenapercepcija da je nemoguće bezkorupcije dobiti posao, većina ih seučlanjuje u političke partije kako bipovećali sebi šanse da preko partijadobiju možda posao. To su sve nekikratkoročni izbori, ali takvomvrstom izbora rekao bih dadugoročno otežavaju svoju situaci-ju, jer se onda stavljaju u situacijuovisnosti“, konstatuje Mujanović.
Izazovi odlaska: Prema podaci-ma Instituta za razvoj mladihKULT, devet posto mladih već jenapravilo korake kako bi napustiliBiH zauvijek. Ekonomski ipolitička situacija, kao i drugi tren-dovi u bh. društvu ne idu na rukumladima.„Ono što je interesantno jeste da miu svojim istraživanjima možemo rećida nema nikakvih evidentnih velik-ih, tektonskih i progresivnih promje-na i progresivne politike koja ćepružiti bolju šansu i boljemogućnosti za život. Neki statističkipodaci kažu da samo pet postomladih u BiH raspolaže sa više od1.000 KM mjesečno. Interesantno jeda samo devet posto mladih imamogućnost da zasnuje porodicu, dok
je sedam posto njih stambenonezavisno i stambeno sposobno, ačak od njih sedam posto mladih ljudiopet otpada pet posto na one kojižive u podstanarskom smještaju“,navodi Tarik Kapetanović izInstituta za razvoj mladih Kult.
Minimalna ulaganja: Zamlade se izdvajaju minimalnasredstva iz budžeta, a većina njih neučestvuje u donošenju odluka. Toje osnovni razlog zbog kojeg većinamladih žele napustiti zemlju,navodi Kapetanović:„Ne postoji direktna politikazapošljavanja mladih. Mladi reagu-ju negativno na nepotizam uzapošljavanju. Mladi imajuproblema sa pronalaskom posla.Čak su i stanogradnja, stanovi zamlade sekundarne stvari - jer uko-liko mladim ljudima date platu,
date osnov za život realan i datemogućnost da zarađuju u ovojzemlji, mladi će ostati ovdje i nećeželjeti da izađu, a sve ostale stvariće obezbijediti sami.“ Zbog ovakvog položaja, djelimičnosu odgovorni i mladi, smatra SašaJovljević iz Omladinske informa-tivne agencije:„Šokantan mi je podatak da jenajmlađih osoba koje učestvuje ukreiranju naše vlastite sudbinesamo nekoliko minornih procena-ta, ali opet mislim da je i do nas - jermi ne želimo ili ne znamo na kojinačin da uđemo u politiku, niti seželimo time baviti. Uvijek je to ustilu: to će neko stariji. I lako namje tražiti krivca. Ali zašto nerazmislimo: Šta ja mogu uraditi?",zaključuje Saša Jovljević.
Aleksandra Slavnić/DWAida \ugum/RSE
12 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Školovanje u BiH, posao u inostranstvu
Apeli i educiranje kroz nevladine organizacije
15. august 2014. Spektar, broj 10 13
Tokom cijelog rata komšiluk izmoje ulice se krio uprizemlju moje kuće.
Nekako nam je bila sigurna, jer jebila okružena drugim kućama,zaklonjena od tenkovskih “pogle-da". A onda 26. jula 1995. godine,tokom granatiranja Sarajeva, nanašu kuću pada "naprava".Trokatnica se sručila na nas kao
kula od karata. Bilans: četveromrtvih, uključujući trudnicu u 9-tom mjesecu trudnoće, svekar,svekrva, svekrova majka. Nekolikoranjenih.Cijelu noć i naredni dan suotkopavali zidine, pokušavajućidoći do svojih voljenih.Te zvukove nikada u životu nećuzaboraviti. Strah i strepnju, suze iborbu komšiluka da izvučemo bilo
koga živog. Moje "gluho" pitanje:Kakvom sudbinom sam sa djecombila van tih prostorija, nismo bili ukući... Čitav komšiluk u suzama, idanas svi nosimo tu traumu u sebi,ali je jako rijetko, skoro nikada ne
spominjemo. Tako započinje svoju priču SehvetaHasanović iz Sarajeva, žena herojovog vremena.Ni pomenuto nije bilo dovoljno,samo dva mjeseca poslije, a 52 dana
SEHVETA HASANOVIĆ: I MAJKA I OTAC I PRIJATELJ
U ratu je izgubila muža, kuća je raznesena uparamparčad, ali Sehveta se sa svim životnim mukamajunački nosila; kuću nanovo sagradila, djecu podigla,fino vaspitala i školovala. Kaže, oni su moj život!
NEKA SU DJECA ZDRAVO,DA BUDU ČESTITI LJUDI...
Piše: Aida Hrnjić
Naš sin Semir je imaosedam godina i danas sene sjeća da je ocu bio nadženazi. Njegova sestraSemira je bila beba od
dvije godine i ne sjeća seapsolutno ničega vezano
za njenog oca, nanu, dedu,kuću... ništa! Meni je bilo
30 godina i ostala samsama sa djecom, bez ičega
na svijetu...
Sehveta sa kćerkom i sinom
prije potpisivanja Daytona, ginemoj Sake, moj muž, koji je čitav ratproveo na prvim linijama odbraneSarajeva kao pripadnik Izviđačko-diverzantske jedinice 105-te motor-izovane brigade.
Zlokobni snajper: Mučki ga,na straži u Blekinom potoku, ubijasnajper! Moj svijet se ruši, cijeliživot mi nestaje... sve je otišlo unepovrat. 29. septembar1995. - crnidan za mene i moju djecu. SakibHasanović je rođen 1. oktobra1964.godine i na taj dan je 1995. ukopan,na svoj 31. rođendan.Naš sin Semir je imao sedamgodina i danas se ne sjeća da mu jebio na dženazi. Njegova sestraSemira je bila beba od dvije godinei ne sjeća se apsolutno ničegavezano za njenog oca, nanu, dedu,
kuću... ništa! Meni je bilo 30 godi-na i ostala sam sama sa djecom, bezičega na svijetu.- Šta se onda desilo?Nekih 15 dana prije granatiranja i
rušenja kuće, ja i Sakib rahmetlismo, zbog učestalog granatiranja irušenja kuća u mom komšiluku, odstrane Armije BiH bili prebačeni uneki stan na Koševskom brdu. Tom
pukom sudbinom smo tada ostaliživi. U tom stanu sam živjela sadjecom sve do 2002. godine, kadsam uz donaciju Kantona uspjelana zgarištu ponovno sagraditikuću. To je bio težak i mukotrpanproces, čista borba za opstanakmoje djece.Nisam znala šta da radim, nisamimala nikoga da mi pomogne. Kadsam obavještena da mogu dobitigrađevinski materijal za gradnjukuće, samo sam sa dva cekera došlakod mojih komšija, koji isto nisuimali kuću, nego su živjeli usrušenom trošnom podrumu i reklaim: Ja došla! Osmijeh ozari lice ove žene, kao daje cijela prostorija nekako zasijala.Kroz smijeh priča; Moje komšije Salem i Hanka sumi, uz osmijeh, rekli samo: Dobro
14 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Nemamo nikakvuzajedničku fotografiju saSakibom rahmetli. Bio je
rat, nisam ni slikalaSemiru kao bebu....
jednom sam slučajno nakompjuteru otkrila kako
je ona u photoshopunapravila našu zajedničkufotografiju, nas četvoro,svi sretni i nasmijani...
Sehveta Hasanović
nam došla! Puno su mi njih dvojepomogli tada, u tim teškim danima.Žal za ocem: Djeca su išla uškolu, a ja gradila kuću. Njihdvoje su mi pomagali sve... imalismo neke stare vojne krevete nakojima smo se nekada mogliodmoriti i jednu limenu peć nakojoj smo kuhali. Opet smo,pored svega, bili sretni. Jednom,dok su nam majstori radili, i menii njima, Hanka je skuhala borani-ju, iznijela je na avliju da seohladi, da radnici jedu, a mačkadošla i gurnula glavu u lonac dajede.Zove mene Hanka i kaže: Nemojda bi jela buranije, kasnije ću tipričati više.... Ja za ručak gledam,"majstori" jedu, hvale boraniju, aHanka se samo smije... Nikad nećuzaboraviti koliko su mi te sitnicepomagale. Bolilo me je što nema Saketa, ališutke sam "gurala" za svoju djecu.Najteže su mi padali upisi u škole,mature, bajrami, nove godine... djecase samo nijemo gledaju, a ja znamšta misle. Iako je bilo teško, nisamnikada htjela prenijeti tugu na njih,stres, uvijek sve uz osmijeh, ne volimse vraćati u prošlost, idem dalje zasvoju djecu... Semir i Semira imajusvoj način da "olakšaju dušu".Nemamo nikakvu zajedničkufotografiju sa Sakibom rahmetli. Bio jerat, nisam ni slikala Semiru kaobebu.... jednom sam slučajno na kom-pjuteru otkrila kako je ona uphotoshopu napravila našuzajedničku fotografiju, nas četvoro, svisretni i nasmijani. Da je on živ, takva bita fotografija i bila, sigurna sam.Semir je, opet, kad je išao naprijemni ispit u elektrotehničkuškolu, na slobodnu temu iz mater-njeg jezika, napisao takav sastav osvom ocu da je odnio maksimalanbroj bodova. Semira također pišednevnik, u njemu na imaginarannačin razgovara sa ocem i dijeli
bitne trenutke svog života. Tako bibilo da je on živ.
Ljubav sve može: Njih dvoje sumi sve. Ona je danas uspješan stu-dent na Poljoprivrednom fakultetu,
koji upisuje magistarski, sve jeispite davala u roku, a on privre-meno radi u Udruženju "Sarajevograd logor 92-95" i prikupljapodatke o zločinima i urbicidu krozkoji smo prošli. Bio je uporan inašao je u Vatrogasnoj službi slikenaše srušene kuće i onog dana kadsmo otkopavali zidine da nađemoikoga živoga. Pronašao je i nekedokumente. Nnikada nikome nijebilo jasno šta se zapravo desilo te
noći. Nismo našli nikakvu granatu,odnosno ostatke. Mišljenje je da seradilo o nekakvoj specijalnojnapravi. Vjerovatno su znali da sekrijemo u toj kući. Teško je djecu odgajati sam, biti im iotac i majka i prijatelj, prije svega. Aliljubav sve može. Brinem se šta ćenjih dvoje za posao, ostavilo nas je
društvo na cjedilu, ali svima je tako.Loše je stanje u čitavom društvu, nijesamo meni. Samo neka su djecazdravo, da budu vrijedni i čestitiljudi, to mi je najbitnije od svega. Ikad ih vidim i znam da su takvi,poslije svega se osjećam kao pobjed-nik, ništa me nije moglo pokolebatida od njih ne napravim ljude.Nikada mi nije palo na pamet da seponovno udam, ne bih svojoj djecipriredila takvo šta. Posebno da ihneko, nedaj Bože, pogleda poprijeko.Zašto da se dovodim u takvu situaciju,i sebe i njih. A danas svega ima...
Niko te ne pita: Moj komšijaSalem je kasnije umro, ostala jeHanka. I danas mi je najbolji pri-jatelji, sa njom olakšam dušu, smije-mo se i šalimo, ponekad izaplačemo... puno smo hljebazajedno pojeli. Uh, kad se samosjetim. Moji rođeni i rođeni mojedjece nisu bili tako zagrijani da nampomognu, a njih dvoje jesu, i to bezriječi. Kome danas da dođeš sa dvacekera i kažeš da ostaješ, da nemaškud. Nikome, nikoga nije briga!Nikada se niko od Sakibovih nesjeti da smo mi još živi. Mislim nanjegove ratne komandante. Nikonas ne obiđe, ne pita, ne interesujeih. Vidim ih samo po medijimakako se šepure, a naši mrtvi, koji suživote ostavili da nas odbrane, nije-mo leže. Njihova djeca samo napapiru imaju prednost pri upisu uškole ili za posao, a u stvarnosti nijetako... ma niko te ne pita.Nije lako, često me ljudi pitajuzašto se uvijek smijem i šalim i nas-mijavam druge ljude. Ja znamdobro kako mi je, ali sretna sam jerimam djecu, sretna sam da sam seizborila za njihov opstanak i dabudu svoji ljudi. Sretna sam štomoja djeca imaju velika srca i napogled sve razumiju, a meni nije zanjih ništa teško.Oni su moj život! n
15. august 2014. Spektar, broj 10 15
Često me ljudi pitaju zaštose uvijek smijem i šalim
i nasmijavam druge ljude.Ja znam dobro kako mi je,
ali sretna sam jer imamdjecu, sretna sam da sam
se izborila za njihov opstanak...
Sakib - Sake Hasanović (1964. - 1995.)
16 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Kristina Soldo jedna je od bro-jne sarajevske djece koja su uratnom vihoru napustila
rodni grad. U Oslo, Norveška, stiglaje kao dvanaestogodišnjakinja. Umeđuvremenu se vraćala uSarajevo, živjela neko vrijeme i uSplitu, no život u Skandinaviji iovdje ne može se, veli, usporediti...Kristina, čiju ispovijest donosisplitski list “Slobodna Dalmacija”,danas je nastanjena u Danskoj, doknjezin otac Tihomir vodi svojrestoran “Marijin dvor” u Sarajevu,a majka se, nakon razvoda, vratila urodnu Požegu. Kristina danas, usvojoj 34. godini, živi život nakojem bi joj mnoge vršnjakinjepozavidjele.- Bitno je reći da nismo emigrirali –to je de facto došlo kasnije - negoizbjegli iz Sarajeva 16. 11. 1992.Mjesec dana smo proveli uHercegovini kod bake i djeda statine strane. Dalje smo išli za Rabkod maminog ujaka i tu ostali svedo 1993.
Pravac sjever: Tada je Norveškaprimala izbjeglice iz Bosne iHercegovine i autobusom smootišli iz Zagreba u Oslo. U Oslusmo proveli par dana dok su naspregledali jesmo li zdravi i da nasregistriraju. Promijenili smo parizbjegličkih centara (po tri-četirimjeseca u svakom) a onda ostali uposljednjem od njih godinu i pol.Tu sam i pošla u školu i svladala
jezik. U tom izbjeglištvu samupoznala Viktoriju Vasić, koja mipostaje najbolja prijateljica do danadanašnjega. U to smo vrijeme mojbrat blizanac Igor i ja imali trinaest
godina, a mlađi brat Goranjedanaest. U sjećanje mi se urezaoonaj autobus kojim smo otišli izSarajeva.Užasna zima, autobus izrešetan ibez prozora; i danas se čudim kako
je uopće mogao voziti. DoHercegovine nam je trebalo dan ipol, nešto što bi danas trajalonekoliko sati. Kuća nam je već tadabila skoro pa razrušena (živjeli smou njoj sve dok nismo otišli), poslijerata je srušena i danas se tu nalazenovi stambeni prostori (dobili smojedan stan).Promijenili smo u Norveškoj parizbjeglištava (po oko tri-četirimjeseca u svakom) a onda ostali uzadnjem od njih godinu i pol. No,to je sve danas daleko iza mene!
Poslovni uspjeh: Danas radimu jednoj od najpoznatijih modnihagencija u Kopenhagenu, to jestvodim je skupa s partnericomDankinjom. Volim tu profesiju, jerodgovara mom karakteru.Susrećem se s puno ljudi izmodnog svijeta, i imam priliku
OD SARAJEVA DO SKANDINAVIJE
KOD KUĆE (NI)JE NAJBOLJE
Kristina u modnom biznisu
Sarajevo me malko irazočaralo; osjećala sam
se kao stranac u svomgradu. Nisu to bili isti ljudi
koje sam ostavila, njih je malo ostalo...
Zanimljiva sudbina 34-godišnje Sarajke Kristine Soldo,koja je izbjegla u Skandinaviju, a potom se bezuspješnopokušavala vratiti životu u svom rodnom gradu
pokazati svoju kreativnost. Lijepozarađujem, puno putujem, obilaz-im sve renomirane “fashionweekove”, poput onih u Parizu iMilanu... Bitno mi je da mi nijedandan nije isti.U međuvremenu sam živjela dvijegodine u Švicarskoj da bih naučilafrancuski. Norveški jezik sam većbila naučila, ali sam namjernoostavila malo balkanskog akcentada se ne bih “izgubila”. Ipak,unatoč mom lijepo posloženomživotu u Danskoj, držim da je djet-injstvo najviše utjecalo na mene iformiralo me. Sve što jesam kaoosoba “nosim iz kuće”. Danas saminače u vezi s Dancem; kažu da suoni najbolji očevi i muževi; bumovidli, ha-ha...Bitno je reći da sam se, u već“formiranim” godinama, na pragutridesete, pokušala i vratiti: najprijeu Sarajevo, gdje sam provela god-inu dana, a potom i u Split, gdjesam također oko svoje tridesete živ-jela godinu-dvije. Sarajevo memalko i razočaralo; osjećala sam sekao stranac u svom gradu. Nisu tobili isti ljudi koje sam ostavila, njihje malo ostalo.Najgore je bilo doći izvana, gdje sekvalitetno živi, biti svjestan situaci-je i vidjeti kako ljudi spajaju kraj skrajem, to je strašno. Ogromne surazlike između tih koji imaju i onihkoji za hljeb nemaju. Jednostavnonisam mogla biti sretna u zemljikoja je toliko nesretna. Izinozemstva barem mogu pomoćinekako. I želim da mi djeca odras-tu negdje gdje se cijeni njihov trud.Mislim da mi koji smo provelijedan dio života vani, nepripadamo ni dolje ni ovdje.
Čežnja za Sarajevom: Pokušajnastanjenja u Splitu također mi jepropao. Taj sam grad jako zavol-jela, i u njemu otvorila butik ženskeodjeće s ekskluzivnim danskim
brendovima u Marmontovoj ulici.Nažalost, Marmontova se pretvo-rila u trafike i fast foodove, tako dai dan-danas žalim što nisam otvo-rila buregdžinicu; tu bih se sigurnoproslavila, ha-ha!Teško mi je reći kakvi su mi planoviza budućnost. Radim na tome dami budućnost bude ispunjenasrećom i ljubavlju (kao i dosad), aostalo radim na impuls, kako životposloži, spontano.Pravi sam kameleon i jako brzosam se uklopila u život uSkandinaviji, kako u Norveškoj,tako i u Danskoj. Jedini problemkoji sam imala je čežnja za
Sarajevom, mojim ocem iprijateljima. Ta bol i tuga me nikadneće napustiti.Jedna od meni najbitnijih stvarikoja se stvarno dešava u ovim“hladnim” zemljama je ta da mladiljudi imaju ogromnu podršku idobre uvjete za školovanje i posao.Toga nedostaje na našimprostorima, a iznimno je važno zabudućnost na Balkanu, ti ljudskiresursi – zaključuje Soldo, koja ocuiz daljine pomaže voditi restoran uSarajevu, a često dolazi i u Split,gdje ima puno prijatelja.- Moje srce je ostalo na sarajevskomMejtašu, u mahali u kojoj samodrasla. No, kako stvari stoje, tamoću, kao i u Dalmaciju, dolazitisamo u posjete – kaže Kristina usvojoj životnoj ispovijesti za“Slobodnu Dalmaciju”.Na kraju, recimo i to da je Kristinačlan Facebook grupe magazina“Spektar”.
15. august 2014. Spektar, broj 10 17
Sa ocem Tihomirom u njegovom restoranu
Moje srce je ostalo nasarajevskom Mejtašu, u mahali u kojoj sam
odrasla. No, kako stvaristoje, tamo ću, kao i u
Dalmaciju, dolaziti samo u posjete...
18 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Volim sanjati lijepe snove. Ali,sanjam i one manje lijepe,čudne refleksije stvarnosti,
kao i svako od nas. Sanjaju i mojiprijatelji razne stvari, idu čak i usvemir u tim snovima.Neki bježe u njima u druge, ljepšesvjetove i ostvaruju u njima svesvoje želje. Mašta se pojavljuje uoblandama beskrajnih mogućnostii tako svakoga od nas pomalozafrkava. Vara nas čineći neke odnas sretnim, ali samo u snovima. Aoni, izdajnici naših duša, otkrivaju iono što bi mi htjeli sakriti, čak i odsebe samih.
U snovima se može i letjeti, voljeti,biti sretan, činiti nemoguće stvari,prekrajati poput krojača stvarnost ičiniti je mnogo ljepšom i pod-nošljivijom.U snovima postajemo iheroji koji spašavaju druge, posta-jemo bogati i imamo brdo novca,živimo u lijepim kućama, uuređenim državama, nemamonikakvih problema, igramo sedavno zaboravljenih igara u kojimanije bitno odakle si, ko si, šta si?U snovima pomjeramo planine,mora, putujemo bez putovnica, bez
granica. Sanjam, neku noć, daSarajevo ima more. S prijateljimaidem na plažu. Jedan dio plažeposebno je predviđen za pse. Mojpas tamo trčkara i sretne JosipaBroza Tita. On u bijelom odijelu,sa Jovankom Broz, šeta svojupudlicu. Moj pas se počinje igrati sanjegovom pudlicom.Pitam gospodina Tita da li mu mojpas smeta? A on, mrtav-hladan,kaže da ne smeta. Govori mi:
Pustite omladinu da se igra. Unjima je budućnost.Jovanki kažem da lijepo izgleda.Ona odgovara da je to zbog meda imlijeka u kojem živi.Josip Broz me počne ispitivatimatematiku. Pita me šta su to inte-grali? Ja odgovaram da ne znam.On me ipak poziva na Brione, otoku Jadranskom moru na kome je
TITO U MOJIM SNOVIMADošli su, kažu, na Sarajevo film festival, na premijerufilma „Vratio se Tito“. U njemu se govori o svemu onomeo čemu u današnjoj BiH možemo samo da sanjamo
NA VRH JEZIKA
Piše: Sanja Ljubičić
Kaže mi gospođa Jovankada Tita najviše brine
demokracija koja je uvezenana ovim prostorima i da se
treba napraviti film o tome, za pouku svim budućim pokoljenjima
i generacijama...
15. august 2014. Spektar, broj 10 19
provodio godišnje odmore. Kaže,daće mi i mandarina ako se poprav-im iz matematike, a mogu i jahatina zebrama.Kažem mu da bih ja radije na otokVis, u pećinu (u kojoj se skrivao zavrijeme rata od neprijatelja), da jeto mnogo romantičije. Tito kaže:OK! Vodiću te omladinko tamo, alimatematika... Moraš znati zbrajatistvari! Moraš znati koliko su jedan ijedan?Znam to, druže Tito. To je uvijekjedan! Tako je, kaže meni Tito. A jamislim u sebi, prevara. Jedan plusjedan samo na teritoriji naše državedaju taj zbir. Jer, ovdje vladadrukčija matematika.Skužim ja u snu da je Tito naodmoru u Bosni pa mu se logikamalo okrenula, promijenila,drukčije razmišlja. Nemogućestvari postaju moguće, a one nor-malne postaju nenormalne. Ovdjei Tito postaje neznalica, a Jovankamu ništa ne pomaže. Kaže: Mismo došli ovdje da ukinemo svestranke i entitete, da vratimodržavu i da prisustvujemo Sarajevofilm festivalu. Premijera je filma„Vratio se Tito“.U povjerenju mi drugarica Jovankašapne na uho da je mnogo vremenaproveo u Bosni na snimanju filma.Govorio je da se ovdje lijepi depre-sija na ljude, a i ponovna poplava juje potpuno uništila.Pitam je, u snu, o čemu se radi utom Titovom filmu? Kaže da ne bida mi otkriva detalje prije svečanepremijere, ali i da ona imazapaženu ulogu u filmu.Uglavnom spominje da svi građanii građanke u filmu imaju ista prava,da tvornice rade, da su plateredovne, da smo svi zdravstvenoosigurani i da je besplatnaliječnička usluga, da nam ne treba-ju vize za putovanja u drugedržave, da se dobijaju stanovi oddržave, da radnici mogu ići sa dje-
com na more, da omladinabesplatno studira, da se svimeđusobno družimo, pomažemojedni drugima, da nema tajkuna,da policija radi svoj posao i daodlazak u zatvor kriminalcima nepredstavlja godišnji odmor i malipredah od „poslova“, da su velikefirme i dalje u vlasništvu države, da
nema stranaka, da nemademokracije, itd.Kaže mi gospođa Jovanka da Titanajviše brine demokracija koja jeuvezena na ovim prostorima i da setreba napraviti film o tome, zapouku svim budućim pokoljenjimai generacijama.Kada je Tito Staljinu mogao reći
NE, može se reći NE i demokraciji,reče ona ponosno. Tita naročitozanima ko je doveo demokracijuovdje i ko je odgovoran za tuglupost, a i mene zanima, rečeJovanka.Najednom, Tito iz svog džepa izva-di malu štafetu mladosti i poklonimi je. Reče mi: Čuvaj ovu štafetukao zjenicu oka svoga, čvrsto jedrži, jer je u njoj skrivena tajna„mladosti“ i tajna “radosti“?Nemoj stajati, trči s njom i predaj jesvojim prijateljima.I ja počeh trčati u snu sa štafetom,kad mi najednom, tamo kodsarajevske Vijećnice, neko ukraštafetu iz ruke. Probudih semomentalno i pogledah u kartepored kreveta za premijeru filmaJasmile Žbanić na Sarajevo filmfestivalu, u kome je asistent režijebila i moja draga talentirana Luna.Pitaću Lunu za Tita i za tajnu„štafete radosti“. Možda napravifilm o tome. Ona je dobar „sanjač“snova!
Tito iz svog džepa izvadimalu štafetu mladosti ipokloni mi je. Reče mi:Čuvaj ovu štafetu kao
zjenicu oka svoga, čvrstoje drži, jer je u njoj
skrivena tajna „mladosti“ i tajna “radosti“...
Znanstvenici sa Sveučilišta uŠtokholmu otkrili su kako seogromne količine metana oslobađajus dna okeana ispod Arktika. Oni suuočili mjehure na površini.Koncentracije tog opasnog plina sučak 10 do 50 puta veće odnormalnih. Inače, metan ima punosnažniji staklenički utjecaj od CO2.Koliko je otkriće uznemirujućegovori i izjava profesora JasonaBoxa iz Geološke službe Danske iGrenlanda koji je na Twitteruobjavio:"Ako se čak i maleni dio ugljika,koji se nalazi na dnu mora ispodArktika, oslobodi i uđe u atmos-feru, gotovi smo."Metan se oslobađa na dubini od250 do 500 metara u moru Laptevkod Sibira. Izgleda da se Golfskastruja, koja obilazi okoSkandinavije, posljednjih godinazagrijala i uzrokovala oslobađanjemetana. "Ako ne ohladimo Arktik, fizika iposljednja mjerenja govore daćemo pokrenuti oslobađanjeogromnih zaliha metana, što ćenašu djecu osuditi na pregrijanuZemlju", pojasnio je Box.
NAGRA\ENAIRANKA
Iranska mate -matičarka MaryamMirzakhani postalaje prva žena kojoj ćebiti uručena nagradaFields Medal, koja umatematičkom svije-tu slovi za ekvivalent
Nobelovoj nagradi. Profesorica naameričkom Stanfordu je međučetvero dobitnika nameđunarodnom kongresumatematičara održanom u Seulu teprva žena u povijesti među 56dosadašnjih dobitnika, otkad jenagrada utemeljena 1936. godine.„To je velika čast. Bit ću sretna akoto potakne mlade znanstvenice imatematičarke. Sigurna sam da ćebiti mnogo više žena dobitnica ovenagrade u narednim godinama“,rekla je Mirzakhani.Rođena je u Teheranu i doktoriralana Harvardu. Poznata je po svomradu u razumijevanju simetrijezakrivljenih površina što bi, kakosmatraju na Stanfordu, moglodonijeti korisne spoznaje za teorijuo tome kako je nastao svemir.
BIJEG OD SMRTI
Na Univerzitetu Arizona došli sudo nove radikalne metode kojauključuje mijenjanje krvi pacijentahladnom morskom vodom tenjegovo "povlačenje unatrag" sruba smrti. Kada doktori sanirajupovredu, krv se venama vraća i tije-lo se polako zagrijava."Kako se krv ponovo upumpava utijelo, ono postaje ružičaste bojeistoga trena, a na određenojtemperaturi i srce ponovno počinjes radom. Kada tijelo dostignetemperaturu od 30 °C, srce ćenapraviti jedan otkucaj, potom jošjedan, a kako se temperatura budedalje dizala, srce će samo nastavitiraditi normalnim ritmom", tvrdi
OPASNI METAN
20 Spektar, broj 10 15. august 2014.
RE^ENO UPAM]ENO Izazivamo ono čega se bojimo.
n Elbert Hubbard
Prava umjetnost je prije svega onakoja u nama pomakne kakvuosjećajnu žicu, ona koja nasuznemiri u najintimnijimosjećajima.
n Ingmar Bergman
Inflacija je vješta kao džeparoš,zastrašujuća kao provalnik ismrtonosna kao plaćeni ubojica.
n Ronald Reagan
Sažaljenje je loš suputnik i još goricilj puta.
n Erich Maria Remarque
Sumnja je početak, a ne krajmudrosti.
n George Iles
I plemenitim djelima stojimo uopreci prema većini jer stječemoprijatelje ne primajući od njihdobro, nego im dobro čineći.
n Periklo
Neka niko ne smatra svojimvjernim prijateljem čovjeka s kojimnije pojeo mjericu soli.
n Martin Luther
Mudrost raste brižljivošću.Marcus Portius Cato Katon
Što ostaje kada prolazno prođe?Ljubav.
n Soren Kierkegaard
Vjerujem da je svemir evolucija,vjerujem da evolucija napredujeprema duhu, vjerujem da se duhpotpuno ostvaruje kao osoba,vjerujem da je vrhunska osoba uni-verzalni Krist.
n Pierre Teilhard de Chardin
15. august 2014. Spektar, broj 10 21
doktor Sam Tisherman.Njegov rad objavljen u časopisu"Resuscitation" izazvao je pravupomutnju, jer govori o mogućnostida se ljudi oživljavaju, pogotovooni koji stradavaju u saobraćajnimnesrećama. Tisherman se nada dabi ova tehnika mogla spašavati iživote ljudi koji su doživjeli srčaniudar ili nešto slično.
DAN LJEVAKA
U starim se vremenima upotrebalijeve ruke smatrala znakom zla.Također, nespretne se osobe nazi-valo ljevacima, a ljevoruke se osobepovezivalo i s okultnim silama.Podsjećala je na sve vražje, pok-vareno, a desna je ruka predstavl-jala pravdu, dobrotu ineiskvarenost.Nova su vremena, no ljevoruki ljudisu i dalje obilježeni kao drugačiji. Unekim školama nastavnici potičuučenike da pišu desnom rukom.Najjednostavniji alati također suprilagođeni dešnjacima pa ljevaci-ma zadaju posebne muke.13. avgusta je obilježen Svjetski danljevaka. Među njima je i britanskiprinc William, kao i filmska legen-da Charlie Chaplin, koji je lijevomrukom bez pola muke vrtio svojimlegendarnim štapom.Čuvena Mona Lisa naslikana jelijevom rukom Leonarda daVincija. Najveći gitaristički virtuoz,Jimi Hendrix, također je bio ljevak,a tu je i Rafael Nadal, poznatitenisač. Ljevak je i Bill Gates, uglumačkom Scarlet Johanson, upjevačkom Ladi Gaga, a upolitičkom Barack Obama.
KAKO PREPOZNATIGMO PROIZVODE
GMO hrana je ljepša, okruglija,sjajnija, ujednačene veličine iizgleda, sjajne boje, bez modricai oštećenja, bez imalo truleži iožiljaka. Stoga kupujte kvrgavo,nepravilno voće i povrće,takoreći ružnog izgleda.Gledajte da je voće i povrćerazličitih boja, veličina i oblika.Ništa neće da zafali ako je voće ipovrće malo udareno tj. da malotruli.I seljaci siju GMO u neznanju ihrane stoku GMO proizvodima(najčešće kukuruzom). Mesotakvih životinja bi trebalo izgle-dati isto kao i kod normalnih, alivi ipak obratite pažnju na izgledjetre i bubrega. Ako vam djelujebolesno, bolje odustanite odkupovine, jer su te životinjemožda bile hranjene sa GMOstočnom hranom.Pokušajte da isključite iz ishranesve ono što ima najviše šansi dabude GMO. Nažalost, to jenajčešće meso, ali i raznegrickalice, čipsevi i slično, jervelikim kompanijama odgovara daim roba bude ujednačene veličine isastava.
RE^ENO UPAM]ENO Egoist ne podnosi tuđe uspjehe,čak i kada njemu koriste.
n Charles Stewart Parnell
Želite li da se o vama dobro govori,nemojte vi o sebi dobro govoriti.
n Blaise Pascal
Čelnik koji donosi mnogo odlukaistodobno je lijen i nedjelotvoran.
n Peter Drucker
Mir možemo pronaći samo u dubi-ni svojeg srca, gdje prebivaBožanstvo.
n Seyyed Hossein Nasr
Ne povlačimo se s bojišnice –napredujemo u drugom smjeru.
n Douglas MacArthur
Ne donijeti odluku također značiodlučiti.
n Harvey Cox
Učini što možeš, s onim što imaš,ondje gdje jesi.
n Theodore Roosevelt
Svijet počinjete spašavati tako štospasite jednog po jednog čovjeka.Sve ostalo je ili velika romantika ilipolitika.
n Charles Bukowski
Voljeti znači darivati.n Sv. Tereza Avilska
Uz velikog čovjeka idu i velikepogreške.
n Bjornstjerne Bjornson
Sve knjige koje sam napisala, beziznimke, napisala sam zato dapokušam saznati ono što nisamznala dok sam ih počinjala pisati.
n Louise Lambrichs
22 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Vaša Ekselencijo, Pišem Vam
duboko ljudski pogođena
svim dešavanjima za vrijeme
povratka Daria Kodića, državljani-
na Bosne i Hercegovine, koji je od
strane Haškog suda proglašen kriv
za zločin nad civilima u selu
Ahmićima, Bosna i Hercegovina,
1993. U Ahmićima je u toku jedne
noći ubijeno 113 civila, od beba do
starih osoba od preko 80 godina.
Po dolasku na Zagrebački aero-
drom (a poslije izdržane 2/3 kazne)
Dario Kordić je dočekan od strane
visokih službenika Katoličke crkve,
biskupa Valentina Pozajića i
biskupa Vlade Košića. Služena je
misa njemu u čast u Zagrebačkoj
katedrali dok su se ispred katedrale
održavali protesti više stotina
građana protiv ovakvog dočeka
jednog ratnog zločinca od strane
Crkve.
Oficijelni časopis katoličke crkve u
Hrvatskoj «Glas Koncila» je, u
povodu povratka Kordića, objavio
veliki intervju u kome je Kordić
predstavljen kao heroj, branilac
Hrvatskog naroda i strastveni
branilac katolicizma, vjeran Crkvi i
njenim zadacima prema Bogu!
Sve ovo, uprkos tome što je po
dolasku na vlast gospodin
Josipović, predsjednik Hrvatske,
posjetio grobove nesretnih žrtava u
Ahmićima i iskazao svoju bol i
počast, u svoje i u ime Hrvatske i
njenog naroda.
Ja sam apsolutno ubijeđena da
Katolička crkva, kojoj ste danas na
čelu, žali sve ljude-žrtve nasilja i da
preporučuje traženje oprosta,
blagost, razumijevanje i poštivanje
svih ljudskih bića bez obzira na
rasu, konfesiju ili socijalni status.
Sigurna sam da Vi ne biste
prihvatili veličanje ljudi koji su
komandovali ubijanje nevinih: Ne
može se blagosloviti zlo, Vaša
Ekselencijo!
Moja domovina je već više od
dvadest godina pokrivena suzama; i
danas je živa patnja zbog strašnih
zločina vršenih nad civilima u
periodu 1992-1995, od čega su
Ahmići samo jedan primjer.
Vaša Ekselencijo, u mom voljenom
Sarajevu u opsadi je, u tri i po
godine, ubijeno 11.000 civila, od
čega 1.641 dijet. U Srebrenici je, u
strašnom genocidu, u tri dana
pogubljeno najmanje 8.400 ljudi... I
dan-danas se još otkrivaju jame sa
ubijenim civilima.
Moja domovina Bosna i
Hercegovina još uvijek je u žalosti,
ali nema odistinskog pokajanja,
nema izvinjenja onih koji su
počinili zločine i nema zajedničkog
bola za smrt čovjeka, bez obzira ko
on bio.
18 godina poslije rata trebalo bi da
se zna da niko nema pravo lišiti
PREPISKA SA RIMSKIM PAPOMPoslala sam, nakon sramnog crkvenog dočeka zločincu
Kordiću, pismo Papi Franji, na koje mi je iz Vatikana 5.
avgusta dostavljen i službeni odgovor njegovog kabineta
DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE
Piše: Nermana Begagić
Ja sam apsolutnoubijeđena da Katolička
crkva, kojoj ste danas načelu, žali sve ljude-žrtvenasilja i da preporučuje
traženje oprosta, blagost,razumijevanje i poštivanje
svih ljudskih bića bez obzira na rasu, konfesiju
ili socijalni status...
Papa kaže da radi na miru i izmirenju
života drugog, učiniti da pati,
izgladnjivati ga, istjerivati iz nje-
govog doma.
Molim Vas da pomognete da se
udruže pravoslavni, katolički i
muslimanski poglavari u mojoj
zemlji u zajedničkoj molitvi svim
žrtvama rata i svim mrtvim te da
pozovu ljude na odbranu Dobra.
Molim Vas da odete u Ahmiće i
pomolite se za žrtve ovog zločina, u
ime Katoličke crkve te da tako
sperete sjenku sumnje naroda
Bosne i Hercegovine u pravednost
onih koji sebe smatraju djecom
nablližom Bogu.
Ekselencijo, Bog je jedan za sve nas
i Njegova milost je bezgranična ....
Pomozite da se u srca naših ljudi
vrati vjera u Dobro i u bratstvo svih
nas.
Patnja moje domovine je duga i kao
da joj nema kraja.
Iskreno,
Nermana Begagić
Bosna, 7. juli 2014.
xxx
Gospođo!
Pismo koje ste uputili Njegovoj
Svetosti Papi Franji stiglo je do
njega i on se upoznao, s pažnjom,
sa njegovim sadržajem. Zahvaljuje
Vam se za povjerenje koje mu
ukazujete time što dijelite sa njim
Vašu veliku patnju vezano za
događaje u Vašoj zemlji.
Budite sigurni u volju Svetoga Oca
da radi bez zastoja na miru i
izmirenju, kao i u njegove molitve
za sve žrtve nasilja i rata, kao i za
Vas.
Uz moje srdačnu odanost u Božjoj
milosti,
Monsinjor Peter B. Wells
Vatikan, 5. augusta 2014.
xxx
Monsinjor Wells,
Hvala za pažnju koju ste posvetili
mome pismu, jednako zahvaljujem
na izuzetno ljubaznom odgovoru u
ime Njegove Ekselencije.
Zahvaljujem i za molitve Njegove
Ekselencije i uzvraćam od sveg srca
željom za Njegovo dobro zdravlje,
puno sreće i uspjeha u širenju
Dobra među ljudima, mira i
izmirenja, ali i u vođenju velike
organizacije katoličke Crkve.
Iskreno se nadam da nas je moje
pismo ljudski povezalo i da
molitve nisu jedini odgovor na
njega. I dalje duboko vjerujem,
sigurna sam kao i Vi i Njegova
Ekselencija, da su naši postupci
najbolja molitva i preporuka pred
Bogom za svakog od nas.
Neka je mir svim dušama. S dužn-
im poštovanjem,
Nermana Begagić
Bosna, 10. augusta 2014.
15. august 2014. Spektar, broj 10 23
Molim Vas da pomogneteda se udruže pravoslavni,
katolički i muslimanskipoglavari u mojoj zemlji
u zajedničkoj molitvi svimžrtvama rata i svim
mrtvim te da pozovu ljudena odbranu Dobra...
Faksimil pisma upućenog iz Vatikana
24 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Fra Luka Markešić rođen je u
Rami, općina Prozor, 1937.
godine. Bio je bosanski
franjevac i svećenik tokom 58 godi-
na crkvene službe. Bio je i poglavar,
odnosno provincijal Bosne
Srebrene od 1982. do 1991. godine.
Bio je redovni profesor na
Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Autor je više knjiga, tekstova, članaka i
komentara iz oblasti teologije i
društvenih zbivanja. Kao dugogodišn-
ji predsjednik Hrvatskog narodnog
vijeća (HNV) borio se, kako za opsto-
jnost višenacionalne BiH, tako i za
opstojnost Hrvata u BiH.
Moralna čvrstina: Zbog pro-
bosanskog djelovanja, borbe protiv
nacionalizma, ali i kritika na račun
tzv. Hrvatske zajednice Herceg-
Bosne, fra Luka Markešić često je
bio meta napada iz hercegovačkih
centara moći, kazao je za Deutsche
Welle fra Petar Jeleč.
„Posebno je konzistentno i do
samoga kraja upozoravao na
zločinačku herceg-bosansku
politiku koja je unesrećila i koja još
uvijek unesrećuje ovu zemlju,
posebno bh. Hrvate, a koju danas
predvodi tzv. hrvatska 'stožerna'
stranka. Zbog toga je bio brutalno
napadan od strane herceg-bosan-
skih medija, no on im nije ostajao
dužan, kao uostalom i nemalom
broju klerikalaca u samoj Crkvi koji
su i danas interesno-financijski
povezani s pojedinim političkim
strankama. Sve je njih jako
živcirala fra Lukina hrabrost i čvrsti
moralni stav koji nije napuštao ni
pod koju cijenu. Nije uopće
nevažno što je uspio očuvati i
Hrvatsko narodno vijeće od 'pri-
jateljskog' preuzimanja od prije
nekoliko godina, kada su pojedini
tzv. 'nezavisni' intelektualci htjeli
pod svoju punu kontrolu staviti tu
časnu instituciju koja je odigrala
vrlo važnu ulogu u našem
društvu“, rekao je fra Petar Jeleč.
Fra Luka Markešić je kao
POSLJEDNJI POZDRAV FRA LUKI MARKEŠIĆU
Brutalno je napadan odstrane herceg-bosanskih
medija, no on im nije osta-jao dužan, kao uostalom inemalom broju klerikalaca
u samoj Crkvi koji su idanas interesno-financijski
povezani s pojedinimpolitičkim strankama...
SIN BOSNE I VJERE
Fra Luka je do posljednjeg dana ostao vjeran ideji jedinstvene BiH, zemlje u kojoj
će se ljudi poštovati bez obzira na nacionalne i vjerske razlike, zbog čega je često
kritikovao projektante njenoga razdora, Tuđmana i Miloševića
društveno angažiran čovjek upozo-
ravao na sve anomalije
bosanskohercegovačkog društva,
Crkve i države. Bio je oštar kritičar
HDZ-a (Hrvatske demokratske
zajednice) BiH ističući da ta stran-
ka radi na podjeli BiH. Nikada se
nije dvoumio da kao glavne krivce
za težak položaj Hrvata u BiH
označi bivšeg hrvatskog
predsjednika Franju Tuđmana i
njegove „herceg-bosanske satelite“.
Podjela Sarajeva: Markešić je
govorio i o poziciji sarajevskih
Hrvata te uzrocima njihovog odlas-
ka iz glavnog grada BiH.
„Rat je glavni uzrok smanjenju
broja Hrvata u Sarajevu, a uzroci
rata su poznati. To je politika
izražena u scenariju podjele BiH,
ali i podjele Sarajeva. Scenarij je
izvođen prema volji Slobodana
Miloševića i Franje Tuđmana. Plan
je podrazumijevao i iseljenje
Hrvata iz Sarajeva, a jedan od
izvršitelja tog plana bio je Mate
Boban (bivši čelnik HDZ-a BiH i
tzv. Hrvatske zajednice Herceg
Bosne). On je, zajedno sa
Radovanom Karadžićem, planirao
i praktično izvodio iseljavanje
Hrvata iz glavnog grada BiH. Slao
im je proglase da izađu iz Sarajeva,
ali i autobuse kako bi im olakšao taj
posao. U jednoj takvoj ratnoj psi-
hozi, u uslovima svakodnevnog
granatiranja, snajperske vatre,
izglađivanja stanovnika Sarajeva,
ljudi su jednostavno željeli izaći iz
grada“, kazao je svojedobno fra
Luka Markešić.
Dobar kršćanin: Povodom
smrti fra Luke Markešića, sarajevs-
ki intelektualac Ivan Lovrenović je
napisao:
Vjerujem da je, kao fratar i kršćanin
staroga kova, intimno živio po
uputstvu svojega znamenitog
predšasnika fra Stipana Margitića iz
Izpoviedi karstianske (Mleci 1701):
„I neka znaš: mučno se je na smrt
pripraviti, ako se izdaleka ne
pripraviš.“
Vjerujem da je bio sretan čovjek – i
u svojoj čvrstoj i lijepoj Vjeri, kao i u
svim svojim drugim vjerovanjima,
onim svjetovnim, nesvetim: nije ga
izjedala muka sumnje, nije se davao
skepsi, nije se zamarao vaganjem
različitih mišljenja o istoj stvari.
Sva su mu vjerovanja bila od
jednoga komada, od jedne Riječi –
bijaše čovjek-monolit.
Da je moguće nevjerovati, ne biti
vjernik – s time se nije mirio
nikako.
U doba našega drugovanja ništa
nije pomagalo odricanje od vjere i
od Crkve koje sam očitovao da bih
olakšao i njemu i sebi, da nam
budu čisti računi. On bi uvijek,
samo njemu svojstvenim
uporstvom, ponavljao: „katolik si ti,
dobar kršćanin, jašta si…“,
smatrajući to, valjda, investicijom u
spasenje zabludjeloga, in spe.
U svom In memoriamu,
posvećenom Markešiću, Amer
Tikveša ističe da su “u fra Lukinoj
interpretaciji evanđeoske poruke
ljubavi, bližnji svi ljudi, pa i Srbi i
Bošnjaci.”
BiH je njihova na svakom svom
pedlju, kao što je istorija Bosne i
njihova istorija. Po fra Luki,
cijela BiH je i hrvatska, a istorija
BiH je i istorija Hrvata u njoj, a
ona ne ide u prilog hrvatskom
nacionalizmu jer otkad se Hrvati
u BiH tim imenom nazivaju nije
bilo perioda u kojem ih je u
Bosni bilo manje nego danas
kada njima gotovo suvereno
upravlja HDZ.
To je jako dobro znao fra Luka,
ističe Tikveša, pa je jedna od
njegovih najžešćih polemika u
javnosti bila usmjerena na zaštitu
Ahdname i odbrana fra Anđela
Zvizdovića i njegove mudrosti, a
upravo je njega hrvatski
nacionalistički korpus želio progla-
siti za izdajnika.
15. august 2014. Spektar, broj 10 25
Čovjek spajanja i razumijevanja
I u svojoj čvrstoj i lijepojVjeri, kao i u svim svojim
drugim vjerovanjima, onimsvjetovnim, nesvetim: nije ga izjedala muka sumnje, nije se davao
skepsi, nije se zamaraovaganjem različitih
mišljenja o istoj stvari...
26 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Akbar Ahmed je bivšiambasador Pakistana uVelikoj Britaniji, profesor
na Američkom univerzitetu uWashingtonu, autor višenagrađivanih knjiga i dokumen-tarnih filmova iz oblastiislamskih nauka. Borac je zameđureligijski dijalog i jedan odnajutjecajnijih muslimanskihintelektualaca u Americi.Za medijskukuću Al Jazeera, kojaće intervju emitirati u svom TVprogramu 18.avgusta, on govori oGazi, Bliskom istoku, krizimuslimanskog svijeta i budućnostiislama.
Imuni na patnje
Sirija je opustošena ratom, Irak senalazi na rubu kolapsa, Libijomupravljaju različite militantnegrupe, dok Izrael neumoljivo bom-bardira Gazu. Je li ovo, gospodineAhmad, najgori period u historijiBliskog istoka?Ahmed: Nije riječ samo o Bliskomistoku. Tu su i Afganistan i dijeloviPakistana. Mnogi dijelovimuslimanskog svijeta, uključujućisjevernu, zapadnu i istočnu Afriku,trenutno prolaze kroz period previ-ranja i turbulencija. Mnoga od ovihdruštava su tradicionalna i plemen-
ska. Doživljaju ogromne promjenei transformacije. To se odražava naživote miliona ljudi, kao i nameđunarodnu politiku.Slažete li se da muslimanski svijetnije pokazao dovoljno podrške iinteresa za sudbinu Palestinaca uGazi? Postaju li muslimani imunina njihove patnje?Ahmed: S jedne strane vidimo pat-nje, a s druge nedostatak reakcije.Znam da ljudi u Afganistanu,Pakistanu i drugim zemljamaBliskog istoka odmah reagiraju na
svaki napad na džamiju, skrnavl-jenje Kur'ana ili napad na Božijegposlanika Muhammeda. No,svjedoci smo čudne uspavanosti.Ona je rezultat patnje prisutneširom muslimanskog svijeta. Ljudine reagiraju na tuđu patnju, alimislim da nisu izgubili saosjećanje.Vidimo da su muslimani, kao inemuslimani, potreseni ovim nasil-jem, posebno ubijanjem djece uškoli.To definitivno pogađa ljude. Ipak,kada imate društva koja su već
INTERVJU: PROFESOR AKBAR AHMED
MUSLIMANI SAMI MORAJU DA RIJEŠE SVOJE PROBLEME
Svjedoci smo čudne uspavanosti muslimana
Razgovarao: Harun Karčić
Ugledni muslimanski mislilac pakistanskog porijekla Akbar Ahmed govori o previranjima u islamskom svijetu, njihovim uzrocima i mogućimvarijantama političkog raspleta
pogođena patnjom, kada ljudi pateu mjestima, četvrtima i naseljima ukojima žive, često je teško razmišl-jati o drugima.
Vjerski raskol
Gledano iz šire perspektive, Iran jepovećao svoj utjecaj na Bliskomistoku, u susjednom Iraku, Libanu,Siriji, pa čak i u Afganistanu. Je lidošlo do procvata tzv. šiitskogpolumjeseca?Ahmed: To su stari klišei koje ljudistalno koriste. Ne zaboravite daIranci imaju veoma dugu historiju,na koju su ponosni i uvijek su biliizuzetno utjecajan narod u ovojregiji. Mislim na Safavide i brojneiranske i perzijske dinastije prijenjih. Iran i danas ostvarujeznačajan utjecaj.U Pakistanu, odakle dolazim, šiitičine približno 30 posto stanovništ-va. To je izuzetno veliki broj udržavi sa 200 miliona stanovnika.Čak i sunitske zemlje, poputPakistana, imaju velike šiitskemanjine. To znači da Iran ima utje-caj izvan svojih granica, u svim tim
zemljama. Kada u društvu izbijekriza, svaka država nastoji pro-movirati vlastite interese i namet-nuti svoju vanjsku politiku. Te van-jske politike se, nažalost, najčešćesukobljavaju i uzrokuju patnjuobičnih ljudi, bili oni suniti ili šiiti.Obični muškarci i žene su oni kojipate.Imaju li ti sukobi sektaški karakter?Prerasta li to u veliki sukob sunita išiita?Ahmed: To postaje sunitsko-šiitskisukob. Ponovno ću vam dati prim-jer Pakistana. Je li onda to izvornobio geopolitički sukob? Sukob jeuvijek postojao. Podjela na sunite išiite dogodila se još u ranom peri-odu islama. Ali ljudi su živjelizajedno. Sukob je istovremeno ipostojao i nije postojao. Suniti i
šiiti su stupali u brak, zajednoradili i družili se.Znam da je u jugoistočnoj Azijipovremeno dolazilo do sukoba imanjeg nasilja tokom festivala ilipovorki, ali oni nikad nisu primilidanašnje razmjere. Danas smosvjedoci izuzetno opasnogtumačenja ovog raskola, kojipotpiruju ambicije određenih drža-va. Onog trenutka kada se to dogo-di sukob gubi vjerski karakter i pre-rasta u nešto zlokobno, opasno ipogubno za običan narod.
Taktika Zapada
Zapad je godinama kritiziraoislamske države zbog nedostatkademokratije, ali istovremeno nijereagirao kada je egipatska vojskasvrgnula prvog demokratski izabra-nog predsjednika MuhamedaMursija i kada su saudijska i vojskaBahreina ugušile prodemokratskipokret u Bahreinu. Kako to objašn-javate?Ahmed: Ne smijemo se previšezamarati time šta Zapad misli omuslimanskom svijetu. Islamski
15. august 2014. Spektar, broj 10 27
Ljudi ne reagiraju na tuđu patnju, ali mislim danisu izgubili saosjećanje.Vidimo da su muslimani,
kao i nemuslimani, potreseni ubijanjem
djece u Gazi...
Opasna napetost između šiita i sunita
svijet mora sam riješiti svoje prob-leme. Mi, kao muslimanski svijet,moramo razmisliti kako sedemokratija uklapa u naše tradicijei vrijednosti i pronaći način daživimo u 21. stoljeću, a da se pritome ne moramo vratiti obliku živ-ota koji bi otežao situaciju budućimgeneracijama ili potpuno odustatiod vlastite tradicije. Muslimanimoraju naći ravnotežu izmeđutradicije i modernog načina života.Ne smijemo biti opsjednuti time štaZapad misli i kaže u određenomtrenutku. Zapad, ovdje mislim napojedinačne zemlje, promoviravlastite interese. One neće promovi-rati vaše ili moje interese. U jednomtrenutku udružit će se sa određenimdiktatorom i naći opravdanje, a udrugom će mu okrenuti leđa, kao uslučaju Musharrafa i Mubaraka.Svi su oni diktatori u uniformama.Dovedeni su na vlast, a onda svrgnutikada više nisu odgovarali zapadnimsilama. To su promjene u državama sciljem promoviranja njihovih interesa.Ovdje nije riječ toliko o musliman-skom i nemuslimanskom svijetu.
Manjak znanja
Djeluju li muslimanski intelektual-ci na stvaranju simbioze islama injemu odgovarajuće demokratije?Ahmed: Harune, sada stepokrenuli vrlo osjetljivo pitanjekoje me uznemirava. To jenedostatak kritičkog razmišljanja,obrazovanja i intelektualnekreativnosti u muslimanskom svije-tu. Pojedini muslimani su, zaista,izuzetni intelektualci. Ovdje naBalkanu, u Bosni, upoznao samodlične i impresivne intelektualce.Ovdje postižete odlične rezultate uobrazovanju, ali to nije dovoljno.Nije formirana kritična masa kojaće pokrenuti društvo.Muslimani troše mnogo energije napolitiku, gradnju objekata i džami-
ja, podizanje spomenika vlastitomnarodu i stvaranje carstava.Međutim, ne ulažu dovoljno u bib-lioteke i knjige.Nijedna civilizacija ne može doživ-jeti procvat bez toga. To je izazovislama. Znate da je arapska riječ zaznanje - 'ilm', druga najčešćespominjana riječ u Kur'anu. Božijiposlanik je rekao: 'Tinta učenjakavrijednija je od krvi šehida'. To je
upozorenje muslimanima da mora-ju neprestano tragati za znanjem.Pogledajte u kakvom je stanju mus-
limanski svijet. Muslimani nisuučinili dovoljno. Da jesu, ne bi senalazili u situaciji da se međusobnoubijaju, jer pripadaju pogrešnomnarodu, pogrešnoj grupi ili plemenuili, pak, slijede pogrešnu ideologiju.To nije dobar primjer ostatku svijeta.
Novi pravac
Veliki broj analitičara navodiTursku kao mogući uzor musli-
manskom svijetu. Koji je Vašstav?Ahmed: Turska je veoma važandio islamskog svijeta. Veliki jevođa, kao što je to u jednom peri-odu bio i Pakistan. Tu su iMalezija i Indonezija. To suzemlje koje se pokušavaju nositisa idejom postizanja ravnotežeizmeđu tradicije i modernognačina života. Brojni su primjeritakvih država.Istovremeno, mnoga društva pro-laze kroz period previranja isukoba. To znači da će mlada gen-eracija muslimana u narednihnekoliko desetljeća odrediti pravacu kojem ide islam.Ako se dovoljan broj mladih mus-limana posveti obrazovanju,miru, harmoniji, otkrivanju
snage islama koja leži u ovojravnoteži, onda će sve biti u redu.U protivnom, čeka nas još sukobai krvoprolića.Svijet ne može ignorirati islam ireći da on treba nestati. Danasimamo milijardu i po muslimana i60 islamskih država. Oni neće nes-tati. Islamski i neislamski svijetmoraju postići neku vrstu dogovorao zajedničkom suživotu u miru iharmoniji.
28 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Nema ravnoteže savremenosti i tradicije
Božiji poslanik je rekao:“Tinta učenjaka vrijednijaje od krvi šehida”. To je
upozorenje muslimanimada moraju neprestano tragati za znanjem...
15. august 2014. Spektar, broj 10 29
Recep Tayyip Erdogan je
komotno preskočio izbornu
granicu od 50% već u prvom
izbornom krugu. Rezultat je
demokratski korektan i time neospo-
ran. To je jedna strana medalje.
Druga je da se širi strah kako će
Turska još više skliznuti u
islamističku republiku, sa sve više
vjerskih propisa koji reguliraju
svakodnevnicu građana.
Svemoćna sila: Pobjedom
Erdogana na izborima za predsjednika
Turske dolazi do još većeg raspada
reformi utemeljitelja turske republike,
Kemala Ataturka. Stranka za praved-
nost i napredak (AKP) pretvorila se u
svemoćnu političku silu i to je dovelo
do uspona njihovog stranačkog šefa i
predsjednika vlade na položaj pred-
sjednika države.
Stranka AKP je nastala iz pepela
četiri političke vjerske stranke. One
su od konca šezdesetih do druge
polovice devedesetih prošlog stoljeća
bile zabranjene, a vojska i Ustavni
sud, kojim je vojska dominirala, te
stranke je obilježila kao "centar
fundamentalističkih aktivnosti".
Na temelju iskustava tih stranaka, iz
kojih je potekla Erdoganova, on je
dobro znao što muči prosječnog
građana. To su birači sad i nagradili.
Prije svega je Erdogan nagrađen
zato jer je narodu Turske dao posve
novi osjećaj samopoštovanja na
temelju religioznih vrijednosti.
Erdogana pritom ne zanima što se
sve više ograničavaju slobode mišl-
jenja i izvještavanja i što se uvelike
smanjuje prostor demokratskog
izražavanja. A i njegove pristaše su
se oglušile na masovne optužbe
zbog korupcije i zloupotrebe vlasti
od strane Erdogana, njegove
obitelji i njegovih političkih kolega.
Oni to smatraju cijenom za rela-
tivno blagostanje koje su postigli.
Erdogan je izabran na pet godina, ali
već sad možemo poći od toga da ovaj
60-godišnji političar teži barem još
jednom predsjedničkom mandatu.
Tako će upravo on biti predsjednikom
kad Turska bude slavila 100 godina
svog postojanja, dakle političar koji je
praktično poništio sve reforme
osnivača moderne Turske - Atatürka.
Ovako se Turska veoma vjerojatno
kreće u smjeru predsjedničke države
gdje će parlament biti gurnut na
marginu po svom značaju. Baš zato
Erdogan stalno govori o "staroj" i
"novoj" Turskoj.
Izazovi kriza:Makar Erdogan uživa
ugled kod mnogih u Turskoj, u svakom
slučaju će još morati poraditi na svom
vanjskopolitičkom renomeu. Okružen
krizama kao što su Irak, Sirija, Izrael i
Palestinci, Ukrajina i Rusija kao i
ponovnim rasplamsavanjem borbi koje
Azerbajdžana i Armenija vode oko
Nagorno Karabaha, Erdogan mora
razuvjeriti svjetsku javnost u to da on
svojom politikom ne dolijeva ulje na
vatru. Jer baš to je često činio u prošlosti.
Europska unija i Njemačka će morati
trpjeti sve neugodnijeg Erdogana.
Turska avantura sa Europskom
unijom se neminovno primiče kraju.
To ne mora značiti kraj svijeta, ali bi
utjecaj Europske unije na razvoj u
Turskoj mogao biti sve manji.
ERDOGAN NA TURSKOM TRONU
Turska se vjerojatno kreće u smjeru predsjedničke
države u kojoj će parlament biti gurnut ustranu,
a Erdogan u prvi plan
GRAĐANI SU ODABRALI
Piše: Baha Güngör
Ma kako dobrog profesora da imaju,
ovaj nema mogućnosti da našoj djeci pokažekako uistinu izgleda, recimo, teleskopom
promatrati dio neba...
Stari lider na novoj poziciji
30 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Odmah nakon upotrebe prveatomske bombe, koja je izne-nadila svijet, u žiži interesovan-
ja svjetske javnosti našla se špijunskaafera pod nazivom "Afera Rosenberg".Slučaj je pokrenut u doba hladnog ratai u okviru antikomunističke atmosferekoja je tada vladala u SAD.Glavni akteri afere bili susupružnici Julius i EthelRosenberg, američki komunisti,koji su skrenuli pažnju na sebezbog navodne urote i špijunaže,odnosno optužbe da su SovjetskomSavezu prenosili američke tajne onuklearnom oružju.
Bratska optužba: Činjenicekažu da su Rusi izveli svoj prvi
nuklearni test pod nazivom "Joe 1"1949. godine, a brzina s kojom jepripremljen šokirala je zapadnezemlje. Razlog brze realizacije bioje, pored istraživanja, i u usp-ješnom djelovanju sovjetske širokešpijunske mreže u SAD u kojoj suglavnu ulogu imali naturaliziraniengleski doktor Klaus Fuchs, inačeNijemac, i američki supružniciRosenberg. Zbog špijunaže i rada za Sovjete
doktor Fuchs je osuđen na 14 godi-na zatvora. Tokom svoje ispovijestiinspektorima, on je najviše govorioo Harryju Goldu, profesionalnomobavještajcu koji je deset godinaživio u SAD i, ujedno, svo vrijemeradio za SSSR. Gold je uhapšen1950. godine i tada je prilikom ispi-tivanja policiji spomenuo imeDavida Greenglassa.David je bio mehaničar u tajnojlaboratoriji u Los Alamosu, gdje jenapravljena prva atomska bomba, ipreko njega je FBI 1950. godinedošao do Juliusa Rosenberga.Greenglass je rekao da su ga njego-va sestra Ethel i njen muž Juliusnagovorili da radi za Moskvu.Inače, oboje supružnika su bili
AFERA KOJA JE POTRESALA SVIJET
Oboje supružnika su biliJevreji rođeni u Njujorku,a Julius je bio i vođa Ligemladih komunista u kojojje 1936. upoznao buduću
suprugu...
NEVINI LJUDI ZAVRŠILI NA ELEKTRIČNOJ STOLICI
Julius i Ethel Rosenberg pogubljeni su 1953. zbog atomske špijunaže u koristkomunističkog Sovjetskog Saveza. Dokazi su bili lažni, pa su žrtve afere i grešaka
američkog pravosuđa posmrtno rehabilitovane
Jevreji rođeni u Njujorku, a Juliusje bio i vođa Lige mladih komu-nista u kojoj je 1936. upoznaobuduću suprugu. Diplomu elek-troinžinjera dobio je nakonzavršenog koledža u rodnom gradu1939., a godinu dana kasnijepridružio se vojnim snagama ukojima je radio na radarskimuređajima, a 1942. godine i uruskoj obavještajnoj službi (KGB).Prema riječima Greenglassa, nanjihov pritisak on je dao mnogotajnih informacija i crteža zam-jeniku sovjetskog ambasadora uNew Yorku Anatoliju Jakovljevu,koji je inače bio najznačajniji agentsovjetske obavještajne službe uAmerici.Istraga protiv bračnog para iznjedri-la je “dokaze” da je Julius Rosenbergimao mnoge sastanke sa ruskimagentima, a i vlada u Moskvi jeraspolagala dokumentacijom koja jenavodno potvrđivala da jeRosenberg odavao neke tajne infor-macije ovoj službi.
Lažno svjedočenje: SuđenjeRosenbergovima počelo je 16.marta 1951. godine. Glavni svjedokDavid Greenglass ostao je pri svomprvom iskazu da je njegova sestraEthel kucala izvještaje o američkimnuklearnim tajnama tokom sep-tembra 1945. godine. On je tvrdio ida su nacrti koje je Julius napravioo eksploziji bombe također bili kodnje. Premda su ti kucani izvještajinaizgled sadržavali malo informa-cija, oni su za porotu bili relevantnii bili su dovoljni da i Ethel budeoptužena za špijunažu.Svjedočenje Ethelinog brata bilo jekobno za Rosenbergove, iako je bilolažno. Naime, David je tek 2001.godine priznao da je tada lažnosvjedočio protiv sestre kako bi spa-sio sopstvenu porodicu, ali pona-jprije sebe, ali i zbog toga što je ses-tru mrzio.
Greenglass je bio pošteđenegzekucije u zamjenu da svjedoči.Proveo je deset godina u zatvoru izkojeg je oslobođen 1960. godine.Od tada je živio pod lažnimimenom. Mnogi koji su pratili suđenje sma-trali su da je optužba bila veoma
teška, a da nije bila podržanadokazima. Čitav svijet tada jeupućivao apele američkim vlasti-ma, da proces obustave, ali to nijepomagalo.
Posljednji poljubac: Kako bi biliosuđeni na smrt, Sud se pozvao nainače zastarjeli zakon koji jepredviđao smrtnu kaznu za zločinšpijunaže u toku rata. Da je primi-jenjen zakon koji je stupio nasnagu 1945. godine, Rosenbergovibi bili osuđeni na kaznu zatvora od
najviše 20 godina.Rosen bergovi su osuđeni na smrt 5.aprila 1951. godine, a krivim ih je pro-glasio sudija Irving Kaufman, inačeŽidov kao i oni. Posljednji dan predpogubljenje, 1953.godine, Ethel i Juliussu tražili da nekoliko sati budu zajedno,makar i u posebnim zatvorskimćelijama, ali koje su jedna pored druge.Razgovarali su kroz rešetke od jedan satposlije podne do šest časova navečer, apred sam čin pogubljenja dotakli suusne jedno drugom prstima.Sinovi Rosenbergovih optužili suameričko pravosuđe da je hlad-nokrvno poslalo u smrt jednunevinu osobu, misleći na majku, isitnog špijuna - njihovog oca, zbogdjela koja nisu počinili.Robert i Michael napisali su knjiguo suđenju pod nazivom "Mi smovaši sinovi: Ostavština Ethela iJuliusa Rosenberga" i to 1975.godine, a Robert je 2004. napisao iknjigu "Egzekucija u porodici".Tada se već znalo da su dokazi bililažni i suđenje montirano, pa suJulius i Ethel posmrtno rehabilitovani.Glave im, međutim, više ništa nijemoglo vratiti na ramena.
Arnisa Gagula
15. august 2014. Spektar, broj 10 31
Svjetska javnost zalagala se za oslobađanje Rosenbergovih
Svjedočenje Ethelinogbrata bilo je kobno za
Rosenbergove, iako je bilolažno. Naime, brat je tek
2001. godine priznao da jetada lažno svjedočio protivsestre kako bi spasio sebe
i sopstvenu porodicu...
32 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Albert Ajnštajn je za njegakazao: „Cijeli svijet mi seklanja, a ja se klanjam
duhovnom majstoru PeteruDeunovu iz Bugarske”. Kardinal\uzepe Ronkali, vatikanskiambasador u Bugarskoj prijeDrugog svjetskog rata, kasnijeizabran za Papu Ivana XXIII, zanjega je tvrdio da je najveći živućifilozof na Zemlji.Riječ je o bugarskom duhovnommajstoru Peteru Deunovu, nekimapoznatijem pod duhovnimimenom Beinsa Douno(1864.-1944.). Bio je čovjekvrlo visoke razine svijesti, kojije tokom cijelog svog životadavao primjer čistoće,mudrosti, inteligencije ikreativnosti.U duhovnoj zajednici“Velikog bijelog bratstva”,nedaleko od Sofije, živio jeokružen brojnimsljedbenicima, a zračenjemsvoje ličnosti probudio jeduhovnost hiljada duša uBugarskoj, te u ostalimdijelovima Evrope iz tadašnjegvremena. Međutim, mnogimaje manje poznato da ta učenja“Velikog bijelog bratstva” idanas slijede ljudi iz svihdijelova Evrope. Ono po čemu su za Deunova mnogipo prvi put čuli jeste njegovneobičan testament. Naime, neko-
liko dana prije odlaska s ovog svijeta,zapavši u dubok spiritistički trans,ovaj duhovni majstor je iznioizvanredno zanimljivo proročanstvoo našem nemirnom dobu,proročanstvo o „svršetku vremena” inadolazećem Zlatnom dobučovječanstva. Slijedi tekst togduboko dojmljivog testamenta.
Istinska sreća: „Tokom prolaskavremena, čovjekova svijest prolazilaje kroz veoma
dugo razdoblje mraka. Ta faza kojuhindusi nazivaju 'kali yuga' nasvom je zalasku. Danas senalazimo na granici između dva
doba: kali yuge i Novog doba u kojeupravo ulazimo. Već se događapostupno poboljšanje u sferičovjekovih misli, osjećaja ipostupaka, ali svi će ljudi uskorobiti podvrgnuti božanskoj Vatrikoja će ih pročistiti i pripremiti zaNovo doba. Čovjek će se takouzdići do jednog iznimno visokogstupnja svijesti koji je neophodanza njegov ulazak u Novi život.Neki to nazivaju i 'uzašašće'.
Proći će još nekolikodesetljeća prije dolaska teVatre koja će preobraziti svi-jet donijevši mu novi moral-ni nauk. Taj ogroman valdolazi iz kosmičkog prostorai preplavit će cijelu Zemlju.Svi oni koji mu se buduopirali biće odneseni iprebačeni negdje drugdje.Premda se stanovnici oveplanete ne nalaze na istomstupnju evolucije, novi ćeval osjetiti svako od nas. Apreobražaj će zahvatiti nesamo Zemlju već icjelokupni kosmos.Najbolja i jedina stvar kojučovjek sada može učinitijeste da se okrene Bogu ipoboljša samog sebe udomeni svijesti, da podigne
svoju vibracijsku razinu kako bi senašao u skladu sa silovitim valomkoji će ga uskoro preplaviti.Vatra o kojoj govorim, koja prati
PETEROVO PROROČANSTVO: ČOVJEK KOJEM SE DIVIO ČAK I AJNŠTAJN
Predviđanje bugarskog duhovnog majstora PeteraDeunova, staro sedam decenija, kaže da je Bog odlučioobnoviti Zemlju, ali da će prije toga ovamo biti 'poslane'velike patnje i dosad neviđene prirodne katastrofe
BOG OBNAVLJA ZEMLJU!
Piše: Šefik Avdagić
Intrigantna knjiga Deunova
nove uvjete pružene našemplanetu, pomladit će, pročistiti,obnoviti sve: materija će bitioplemenjena, vaša srca bićeoslobođena tjeskobe, nevolja,nesigurnosti i postaće sjajna - sve ćese poboljšati, uzdići. Negativnemisli, osjećaji i djela biće iscrpljeni iiskorijenjeni.Vaš sadašnji život svojevrsno je rop-stvo, teška tamnica. Sagledajte ishvatite svoju situaciju te se iz njeizbavite. I kažem vam: izađite izzatvora svoga! Zaista je žalosnogledati toliko zabluda, toliko pat-nje, toliko nesposobnosti da serazumije gdje leži čovjekovaistinska sreća. Sve što je oko vasuskoro će se urušiti i nestati. Ništaneće ostati od ove civilizacije injene izopačenosti, cijela će Zemljabiti protresena i ni traga neće ostatiod ove naopake kulture koja držiljude pod jarmom neznanja.Potresi nisu samo mehaničkageološka pojava, njihova svrha je daprobude intelekt i srce ljudi, kako bise mogli riješiti svojih grešaka i
svoga kratkoumlja te shvatiti da usvemiru nisu sami.
Izvor zatrovanosti: Naš Solarnisistem sada prolazi kroz područjekosmosa gdje je jednom davnouništeno sazviježđe ostavilo zasobom svoj trag, svoju prašinu. Ovoprolaženje kroz kontaminiraniprostor izvor je zatrovanosti, nesamo stanovnika Zemlje već i svihstanovnika drugih planeta našegalaksije. Jedino sunca nisuzahvaćena negativnim utjecajemtog nepovoljnog okruženja. To
područje se naziva 'trinaesta zona',a neki ju nazivaju i 'zonom opreka'.U tom području naš je planet bio'zaglibljen' hiljadama godina, alikonačno se približavamo izlazu iztog prostora tame i na pragu smoulaska u jedno duhovnije područje
gdje žive razvijenija bića.Zemlja sada slijedi uzlazeće kre-tanje i svako bi se trebao potruditida se uskladi sa strujama uzašašća.Oni koji se odbiju pokoriti tojorijentaciji izgubiće prednostdobrih namjera koje će se pružati ubudućnosti za njihovo uzdizanje.Zaostat će u procesu evolucije imorat će čekati desetke milionagodina na dolazak novog valauzašašća.Zemlja, Solarni sustav, svemir, svese okreće prema jednom novomsmjeru pod impulsom Ljubavi.Većina vas još uvijek smatra da jeLjubav jedna jalova sila kojazaslužuje samo podrugljivpodsmijeh, ali to je najjača od svihsila! Novac i moć još uvijek se slavekao da od njih zavisi tok vašegaživota. U budućnosti, svi će sepokoravati Ljubavi i svi će jojslužiti. No, čovjekova svijestprobudit će se tek kroz patnje inevolje.Zastrašujuće objave prorokaDanijela, zapisane u Bibliji, odnose
15. august 2014. Spektar, broj 10 33
Proći će još nekolikodesetljeća prije dolaskaVatre koja će preobraziti
svijet donoseći mu iz visina novi moralni nauk...
Čudesni Bugarin sa svojim sljedbenicima
se na doba koje se upravo otvara.Biće poplava, uragana, ogromnihpožara i potresa koji će zbrisati svepred sobom. Krv će teći upotocima. Biće revolucija, strašneeksplozije odjekivaće u brojnimpodručjima Zemlje. Ondje gdje jebilo kopno, pojaviće se voda, a tamogdje je bila voda, pojaviće se kopno.Bog jest Ljubav... no, ovdje govo-rimo o kazni, odgovoru prirode nazločine koje čovjek čini od početkamračnih vremena protiv svojeMajke - Zemlje.
Nova zemlja: Nakon tih patnji,oni koji će biti spašeni, 'duhovnakrema', upoznat će Zlatno doba,sklad i beskrajnu ljepotu. I zato,kada dođe vrijeme patnji i strahotasačuvajte svoj mir i vjeru, jerzapisano je da s glave pravednika nivlas kose neće pasti. Ne budite mal-odušni, jednostavno slijedite svojproces osobnog usavršavanja.Ne možete ni zamisliti kakva vasfantastična budućnost čeka. JednaNova Zemlja izronit će na svjetlodana. Za nekoliko desetljeća rad ćebiti manje naporan i svako će imativremena da se posveti duhovnim,intelektualnim i umjetničkimaktivnostima. Pitanje odnosaizmeđu muškarca i žene napokonće biti razriješeno po načelu jed-nakosti i sklada: i jedno i drugoimaće mogućnost da slijede svojetežnje. Odnosi parova bićetemeljeni na recipročnompoštivanju i uvažavanju. Ljudi ćeputovati kroz različite razine pros-tora i prodrijeti kroz intergalaktičkiprostor. Proučavaće način svogafunkcioniranja i ubrzo će biti ustanju spoznati Božanski svijet istopiti se s vrhovnom silom svemira.Vama je predodređeno da se za njupripremite, da je toplo dočekate i daje živite. Šesta rasa će se izgraditioko ideje Bratstva. Više neće bitisukoba osobnih interesa, svaki
čovjek težiće jedino tome da se pri-lagodi Zakonu Ljubavi. Šesta rasabiće Rasa Ljubavi. Za nju će seoformiti jedan novi kontinent. Onće se pojaviti na Pacifiku (Tihomoceanu) i tamo će oni najviši moćiuspostaviti svoje mjesto na ovomeplanetu.Osnivače te nove civilizacije nazivam'Braćom čovječanstva' ili pak 'DjecomLjubavi'. Oni će nepokolebljivoslijediti načela dobrote i predstavljaćenovu vrstu ljudi. Ljudi će formirati
obitelj, kao jedno veliko tijelo, a svakiće narod predstavljati pojedini organ utom tijelu. U novoj rasi Ljubav će semanifestirati na tako savršen način dadanašnji čovjek jedva da to može ipojmiti.
Put spasenja: Zemlja će ostatiteren pogodan za borbu, ali siletame će se povući i Zemlja će pono-vo biti slobodna. Vidjevši da drugogputa nema, ljudi će se svesrdnoprikloniti putu novoga života, putuspasenja. U svojoj bezumnojoholosti neki će se, do samogakraja, nadati da će na Zemlji nas-
taviti sa životom koji Božanskiporedak osuđuje, ali svako od njihna kraju će shvatiti da upravljanjesvijetom ne pripada njima.Svjetlo dana ugledaće jedna novakultura koja će počivati na tri glav-na temelja: ponovnoj vladaviniženskog principa, ponovnom pošti-vanju poniznosti i skromnosti, tezaštiti ljudskih prava. Svjetlost,dobro i pravda na kraju će pobijedi-ti, to je samo pitanje vremena.Religije se trebaju pročistiti. Svakaod njih sadrži česticu učenjaMajstora svjetlosti, ali pomućenuneiscrpnim zalihama ljudskogazastranjivanja. Svi vjernici moraćese ujediniti i uskladiti s jednimglavnim načelom: kao osnovu svihvjerovanja moraće uzeti Ljubav, makakva vjerovanja gajili. Ljubav ibratstvo – to je jedinstvena baza!Zemlju će uskoro zapljusnutiizvanredno brzi valovi kosmičkogelektriciteta. Za nekoliko desetljeća,gledano od ovoga trenutka (1944.godine, op. aut.), bića koja su loša ivode druge na stranputicu neće moćiizdržati intenzitet tih valova. Njih će,stoga, apsorbirati kosmička Vatrakoja će progutati i uništiti zlo kojeg usebi nose. Tada će se pokajati jerzapisano je: 'Svako će slaviti Boga'.
Mjesto blagoslova: Našamajka, Zemlja, oslobodiće se ljudikoji ne prihvaćaju Novi život.Otrest će ih se poput trulih
34 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Naš Solarni sistem sadaprolazi kroz područje
kosmosa gdje je jednomdavno uništeno sazviježđe
ostavilo za sobom svojtrag, svoju prašinu. Ovoprolaženje uzrok je naše
zatrovanosti...
Naša planeta prolazi kroz ogromna iskušenja
plodova. Uskoro, oni se više nećemoći ponovo utjeloviti na ovomplanetu, a to neće moći ni zločinci.Ostat će samo oni koji u sebi gajeLjubav. Na Zemlji nema nijednogmjesta koje nije ukaljano ljudskomili životinjskom krvlju, stoga se onamora podvrgnuti pročišćenju. Izbog toga će neki kontinentipotonuti, a drugi će izroniti. Ljudini ne slute koje im opasnosti pri-jete. Oni nastavljaju stremitijalovim ciljevima i jure za užicima.Nasuprot tome, pripadnici šesterase biće svjesni dostojanstva svojeuloge i poštivaće slobode svih ljudii svih stvorenja. Hraniće seisključivo namirnicama dobivenimiz biljnoga svijeta. Njihove idejeimaće moć da kolaju slobodnopoput zraka i dnevnog svjetla.Riječi 'ko se ne rodi nanovo' odnosese na šestu rasu. Pročitajte 60.Poglavlje biblijske Izaije, onogovori o nadolazećoj šestoj rasi,Rasi Ljubavi. Nakon grdnih muka inevolja, ljudi će prestati griješiti i
ponovo će pronaći put vrline.Posvuda na našem planetu klima ćebiti umjerena i više neće biti oštrihvarijacija i surovih klimatskihuvjeta. Zrak će ponovo postati čist,a isto tako i voda. Paraziti ćenestati. Ljudi će se prisjetiti svojihranijih utjelovljenja i rado ćeprimjećivati da su napokonoslobođeni svog ranijeg stanja.Na isti način na koji se rješavamoparazita i uveloga lišća na vinovojlozi, tako djeluju i razvijena bićakako bi pripremili ljude da služeBogu Ljubavi. Pružaju im dobreuvjete za razvoj i rast, a onima kojižele čuti, oni kažu: 'Ne bojte se! Jošsamo malo i sve će biti dobro, na
dobrom ste putu. Onaj ko želiupoznati Novu kulturu, neka sav-jesno radi i priprema se.'Zahvaljujući ideji o bratstvu, Zemljaće postati blagoslovljeno mjesto, i tovrlo skoro. Ali prije toga ovamo će biti'poslane' velike patnje kako biprobudile čovjekovu svijest. Grijesinakupljani hiljadama godina morajuse iskupiti. Žestok val koji emanira izviših ravni doprinijeće otklanjanjukarmi ljudi. Oslobađanje se više nemože odgađati. Ljudski rod se morapripremiti za velike i neizbježnekušnje koje dolaze kako bi se stalonakraj sebičnosti. Pod zemljom sesprema nešto izvanredno. U prirodiće se uskoro manifestirati revolucijakoja je grandiozna i posvenezamisliva.Bog je odlučio obnoviti Zemlju, iOn će to i učiniti! Svršetak jejednoga doba, novi poredakzamijeniće stari, poredak u kojemće na Zemlji vladati Ljubav, kažebugarski “čudak” na kraju svogčuvenog testamenta.
15. august 2014. Spektar, broj 10 35
Zapljusnuti smo novim kosmičkim valom
Ništa neće ostati od ovecivilizacije i njene
izopačenosti, cijela ćeZemlja biti protresena
i ni traga neće ostati odove naopake kulture koja
drži ljude pod jarmomneznanja...
36 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Niko ne opisa šeher Sarajevosa toliko duše, ljubavi, opi-pljivo, kao da je rastao s
njim, do čovjek koji je samo krozgrad prošao: Evlija Čelebija.Bio je putopisac, rodio se uCarigradu 1611. godine, a umro1679. Tokom života putovao je potadašnjem Osmanlijskom carstvu iizvan njega, a učestvovao je i u bro-jnim bitkama. O svim svojimopažanjima i doživljajima napisao jeopsežno djelo u deset knjiga podimenom "Putopis" ili "Tarihi sejjah".
Veliki dvor: Čelebija usvojim putopisimaopisuje gradove, istoriju,građevine, običaje itradiciju, kao i značajneličnosti iz zemalja koje jeposjetio. Slavni turski putopisacSarajevo je posjetio nasvom putu, kako jezapisao, iz VelikogVaradina u Bosnu, 1660.godine. Čelebija će izRumunije, put Bosne,krenuti u društvu KoseAli-paše, vrhovnog serdaraOsmanlija u pohoduprotiv Varada.Pratit će ih tri hiljade vojni-ka, teški tovar, kako pišeturski putopisac, te sedamstotina kola blaga. PrekoBeograda i sela Zavije,potom Valjeva, Čelebija će
stići i u Srebrenicu. za čijestanovnike kaže da su prijateljistranaca. Odatle će, preko dva hana iGlasinca, stići u Šeher i grad
Sarajevo. Navodi Čelebija kako suOsmanlije na mjestu gdje je sadaCareva džamija podigli veliki dvor(saraj) po kojem će Sarajevo i dobiti
ime (Saray-ovasi, polje ispreddvora). Inače, dvor nije bio namjestu današnje Careve džamije,već u blizini Čokadi HadžiSulejmanove džamije, uz koju senalazi turbe sedam braće.U Sarajevu su, uz dizdara, pišeČelebija, bili još i muftija, pred-stavnici šerifa i Portinih spahija,pokrajinski arhivar, alajbeg, ceribaša,juzbaša, šerijatski sudac, aga janjičarbudimskog kola, carinski povjerenik,građevinski nadzornik, gradskisubaša, povjerenik za harač...
Oronula tvrđava: Sarajevo je uočima Čelebije krasan, malengrad (izračunao je putopisac damu je cjelokupna površina četiristotine koraka), sazidan odkamena na jednom visokombrdu, koji izgleda kao bijelozrno bisera. Na sjeveru hendek(opkop s vodom oko odbram-benih zidova), na jugu provali-ja kao pakao, duboka za dvaminareta.S te je strane tvrđava uništena,ali se Sarajevu, s te strane, nijemoglo nauditi. Ipak, drugidijelovi tvrđave, ceste premaMokrom i Degirmenlija (dioVratnika kojim je tekao doMoščanice na kojem su bilimlinovi), strahuje Čelebija,tako su u lošem stanju da bi ihlako srušio udarac topa.Grad je čuvao zapovjednik ili
NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI
BIJELO ZRNO BISERA
Naše izdanje Čelebijinih rukopisa
Piše: Arnisa Gagula
Sarajevske kuće bile supokrivene ćeremitom
(crijep od ilovače), rjeđe šindrom,, a svaka je imala “živu” vodu...
Tako je Sarajevo izgledalo u očima velikog putopiscaEvlije Čelebije, kada je u njemu boravio 1660. godine i ostavio vrijedno pisano svjedočanstvo
dizdar, a unutar tvrđave živjeli suimam, dva mujezina, vojni svirači(mehteri), te su bili smješteni imagacini žita i nekolicina vojničkihkuća. Na pitomim brežuljcima,dalje bilježi Čelebija, i s obje straneMiljacke nizale su se krasne isimpatične kuće, prizemne i nasprat, njih 17.000. Pokrivene su bilećeremitom (crijep od ilovače, pečenu kalupu), rjeđe šindrom (cijepanejelove ili hrastove daske), a svaka jeimala živu vodu.
Stotinu škola: Postojala su i trisaraja gdje su besplatno konačiliputnici i namjernici: Isa begov saraj(gdje je danas han Kolobara),Husrev begov (uz bezistan), tj.kameni Tašlihan koji je propao1879., i Skender-pašin (danasSkenderija). Također, radila su još i23 hana. Bilo je tada u Sarajevu i više odstotinu džamija. Kao jedna odljepših, Čelebiji je bila Ferhad-begova džamija, tada prekrivenaolovom, a najživlja u to doba bila je(Gazi) Husrev begova džamija.Bila je to starinska bogomolja skamenim minaretom, pišeputopisac, čiji su vakifi bili takobogati da je jedan, za vrijeme velikezime u Sarajevu, naredio da se zadžemat grije voda u kazanima,velikim kao imaretski, pa je krozsve hanefijske česme provedenatopla voda kao rajsko vrelo Selsebil.Crkve su bile malene, bez zvona, apostojala je i jedna jevrejskasinagoga", zapisao je Evlija.Čelebija piše i da je bilo više odstotinu osnovnih škola, a vakif bidarivao marljivu djecu. U gradu jebilo i preko stotinu i deset česamaiz kojih stalno teče zdrava voda.Njemu su rekli i da u šeheru imahiljadu i šezdeset vrela; on navodida je voda koja dolazi s vrela Crnil(Zmajevac) voda života. Bunara jebilo 700, vodenica 176 – jedna za
noć melje 50 kila brašna, pet javnihkupatila. Svaka je kuća imala peć, abilo je i oko 670 kupatila ugospodskim kućama.
Sedam mostova: U Čaršiji je bilo1.080 dućana, uzori ljepote. Glavneulice su bile čiste, a mogla se kupitiroba iz Indije, Arabije, Perzije, Poljske,Češke: skupocjena sukna, fina svila...Na Miljacki je tada bilo sedammostova – tri kamena, četiri drvena.Najistaknutija je bila Careva ćuprija,
nizak, ali 250 koraka dug most.Ta je ćuprija srušena 1896.,prethodno je tu i Isa beg podigaosvoj most. Uz nju, kameni su jošbili i Latinska ćuprija (digao ju jeAli Ajni-beg) i treći most je biokraj Vijećnice, imena HadžiHuseinovog. On je bio sarajevskigradonačelnik ili šeher-ćehaja, paje narod prozvao mostŠeherćehajin. Priča se i da nagroblju na Alifakovcu ima grob ukojem je ukopan graditelj ovogmosta, a na tom spomeniku nemanikakvog natpisa.Zapisat će još Čelebija kako su brojnigradovi po imenu Saraj na zemlji. Aliovaj bosanski, kameni Šeher-Sarajevo, od svih je, po njemu,napredniji, ljepši i življi.
15. august 2014. Spektar, broj 10 37
Putnik s perom i tefterom
U Čaršiji je bilo 1.080dućana. Glavne ulice su
bile čiste, a mogla se kupiti roba iz Indije,
Arabije, Perzije, Poljske, Češke...
38 Spektar, broj 10 15. august 2014.
Ako ste mislili da superherojine postoje, grdno ste se pre-varili. Isto kao i ja. Do prije
nekoliko noći...Bilo je gluho doba noći. Cijeli gradje spavao, a ja sam dimila cigaretuza cigaretom na prozoru i bacalapogled u nebo, čekajući tajvatromet zvijezda padalica.Supermjesec je lijepo obasjavaočitav kraj i sve se jasno vidjelo.Uživala sam u tišini noći. Ne znamkako vi, ali ja volim ponekad slušatitišinu, muk usnulog grada... No, taman kad sam već htjelakrenuti na počinak, iznenada sezaču klepetanje stopala po asfaltu...Jurnjava, ubrzan dah... Dvijesjenke su se motale komšiji krozavliju, na ulicu, preko livade, okoparkiranih automobila, pa opet naasfalt...- Uhvatit ću te kad-tad! – zapuhanoje brundao debeli, ne prestajući dajuri vitkog tipa s čudnom kapicomna glavi.Lagala bih kad bih rekla da senisam uplašila, ali radoznalost jebila jača. Ko to u ovo gluho dobanoći jurca mojom mahalom? Malosam se povukla iza zastora, ali jošsam mogla jasno vidjeti šta sedešava, a zvuk je noću nekakojasniji, oštriji, pa se dobro čulo.Mršavi je skakutao poput divokoze
preko parkiranih automobila isvako malo se okretao, smijući sedebelom u lice.
- Stara barabo! Crknut ćešvucarajući to debelo dupe!Ali, debeli nije odustajao, jurio ga jestalno otpuhujući. Čak je nosio iplašt, neke zakrpljene dronjke
svezao je užetom oko vrata i to muje, zaista, više smetalo dok je trčao istalno se zaplitao, a i noć je bilatopla. No, nije pomišljao da gaskine. Kao što, uostalom, ni onajmršavi nije skidao šiljatu smiješnukapu sa svoje glave.Vjerujem da takve imaju još samo ugarderobama pozorišta, ali ovo nijebila predstava niti se snimao ikakavfilm.- Lupežu jedan! Stoj! – vikao jedebeli.- Lupež mi kaže! Uhvati me akomožeš – posprdno mu je dobacivaomršavko, trčeći ukrug oko komši-
KAKO JE SUPERHIK
UKRAO ROBINA HUDASlomila sam se pretra`uju}i novine i portale ne bih ličula šta se to desilo kobne noći, ali ništa. A znam danisam sanjala. Fino sam vidjela, Superhik je ukraoRobina Huda. Šta će sada sirotinja?
PRIČAM TI PRIČU
Piše:
Džana Zimić
Mislila sam da većspavam, da sanjam, dagubim razum, da sam
pretjerala s cigaretama,ali... Glavom i bradom, tu,u avliji do moje, na mojebudne oči – Superhik je
gonio Robina Huda...
jine šljive.Privukli su mi se već relativno blizui sad sam već mogla jasno i da imvidim lica, ali nisam odmah moglapovjerovati očima svojima. Mislilasam da već spavam, da sanjam, dagubim razum, da sam pretjerala scigaretama, ali... Glavom i bradom,tu, u avliji do moje, na moje budneoči – Superhik je gonio RobinaHuda.Za one koji možda ne znaju,Superhik je, inače, lik iz stripa „AlanFord“, manje poznat kao EzekijelBlaf, siromah i pijanica. Krade odsirotinje da odobrovolji bogate. ARobin Hud... Robin je engleska leg-enda, narodni heroj Notingema,zaštitnik sirotinje i slabih, pljačkabogatune i njima daje.- Otkud sad ovdje obojica? Sigurnoje zbog ovolikog Mjeseca – mislilasam gledajući ih kako se hvatajuukoštac.Sad već nije moglo biti povlačenja,nema sna, ova se borba morala vid-jeti do kraja.Robin je s nekog podzida skočio naćelavog debeljka i oborio ga pa su sepočeli valjutati po zemlji. Čulo setupo šaketanje, stenjanje. Čas jejedan bio gore, čas drugi.Superhikov plašt omotao im se okotijela pa se nisu mogli razdvojiti,nije bilo predaha. Već sam pomislila da bih trebalazvati 123, ali kako da kažem da sedva poznata književna lika mlatepod mojim prozorom? Nastavila sam gledati. Bilo je tusvakakvih poteza – malo boksa, malokaratea, gombanja, valjanja... bezpravila, ulična marisana. OdjednomSuperhik izvuče ispod plašta staklenuflašu piva, punu, i zveknu Robinaposred čela. Ovaj se stropošta, a debeliga uhvati za kragnu i poče vuči nizulicu, nizbrdo.Nisam više mogla samo stajati,morala sam vidjeti šta će dalje bitipa iskočih iz pidžame u farmerice i
patike i krenuh tiho za njima,bojeći se da me ne vide, ne samonjih dvojica, nego cijela mahala.Šta će ljudi reći? Vidi ove, u gluhodoba noći se iz kuće iskrada...
Šunjala sam se tako na vrhovimaprstiju pedesetak metara izaSuperhika. Mogu vam reći da jedjelovao snažno. Valjalo je vućimalaksalog Robina, jest da jenizbrdo, ali ima do Čaršije petnaes-tak minuta hoda, pa i pola sata stakvim teretom.Kad je već stigao do stare Kinoteke,baci nesvjesnog Robina poredkontejnera i izvuče ispod plašta
mobitel. Čula sam samo kakogovori:- Požuri, čekam te.Zavukla sam se tu u obližnji sokaki sad k'o u stupici čekala i ja. Činilomi se da će me čuti kako dišem pasam s vremena na vrijeme zaustavl-jala dah... A Mjesec, k'o lubenica.Sija li, sija.Nije prošlo ni pet minuta, sBaščaršije dojuri crna limuzina.Izađoše dva mrka tipa, Robinusvezaše ruke i noge na leđa, prekousta mu staviše krpu pa vreću naglavu i zguraše ga u gepek, aSuperhik sjede s njima u auto iodjuriše kraj mene...Slomila sam se narednih danačitajući sve dnevne novine i portale,osluškujući radio ili mahalsketračeve ne bih li čula šta se to desilokobne noći, ali ništa. A znam danisam sanjala. Fino sam vidjela,Superhik je ukrao Robina Huda.Šta će sad sirotinja?
15. august 2014. Spektar, broj 10 39
Nije prošlo ni pet minuta,s Baščaršije dojuri crnalimuzina. Izađoše dva
mrka tipa, Robinu svezašeruke i noge na leđa, prekousta mu staviše krpu pavreću na glavu i zguraše
ga u gepek...