Spektar broj 11

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 22. 08. 2014.

SKANDAL: KOLIKO KOŠTA SMRT ŠEST SINOVA

KRVOŽEDNO ČOVJEČANSTVO

ČOVJEK JE ČOVJEKU - VUK!FANATIZAM: I NIJEMCI RADO IDU U DŽIHAD

Broj 11

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

ÔVJEK JE ÔVJEKU - VUK!


GOLGOTA HAVE TATAREVI]KOLIKO KOŠTA SMRT ŠEST SINOVA

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Nema mira među crncima i bijelcima, među kršćanimai muslimanima, među bogatima i siromašnima. Rasne,vjerske, kulturne i nacionalne razlike, bar mi to znamo,od prednosti često postaju - bure baruta Str. 6

Vlasti Republike Srpske smatrale su da je sasvim fer ipošteno dati nani Havi 150 KM kao civilnoj žrtvirata. To im dođe otprilike dvadeset i kusur maraka polikvidiranom djetetu... Str. 10

(NE)ZAŠTI]ENI SVJEDOK!Svjedokinja B-129 je bila ključna u dokazivanjučinjenice da je Slobodan Milošević plaćao Arkana i nje-gove zlikovce. Za New York Times ona opisuje kako jeu svemu tome izigrana i prljavo iskorištena str. 22

I NIJEMCI RADO IDU U DŽIHAD

REVOLT VODI U AVANTURUKako navodi njemačka Služba za zaštitu ustavnogporetka, u Irak i Siriju je iz Njemačke otputovalo 320mladih muškaraca kako bi se borili na straniislamističkih grupacija. Zašto se oni pridružuju "boži-jim ratnicima"? Str. 28

DRUGO LICE HAŠKE PRAVDE

Ove izjave Bakira Izetbegovića izaz-

vale su negodovanja u našoj javnosti.

Niko ne spori da Turska treba da bu -

de naš značajan partner, ali ne i ob i -

čna marioneta u rukama Istanbula.

Ako neko od toga ima koristi, onda je

prvi kandidat Milorad Dodik. On je

svoju popularnost najviše gradio na

raspirivanju straha od “povratka

Turske na ove prostore”. Stoga i

pitanje: zašto mu Izetbegović u tome

pomaže?

NOVE OHR-OVEAMNESTIJE

Visoki predstavnik u Bosni i

Hercegovini Valentin Inzko ukinuo

je zabrane vršenja javnih dužnosti za

30 osoba. Time je okončan proces

koji je prije devet godina pokrenuo

tadašnji predstavnik međunarodne

zajednice Paddy Ashdown.

Na taj način, od 19. avgusta nijedna

osoba više nije pod sankcijama

OHR-a. Odluka na snagu stupa

odmah i neće utjecati na buduće

pravne postupke protiv tih osoba.

"Ova odluka ni na koji način ne

mijenja ovlasti visokog predstavnika

da u budućnosti smijeni pojedince,

ako budu kršili ili osporavali

mirovni sporazum i mir koji je ovaj

sporazum donio građanima BiH.

Ukidanje zabrana također ni na koji

način ne predstavlja podršku za

povratak bilo koje od ovih osoba na

političku scenu, niti stvara bilo kakve

obaveze njihovim nekadašnjim

poslodavcima", saopćeno je iz Ureda

visokog predstavnika.

Nakon rata u BiH, visoki predst a -

vnici su u različitim fazama,

Malim zemljama potreban je veliki

politički sponzor. I kad one to ne

žele, sudbina je ista. Veliki vladaju

svijetom, a mali su tu da budu dio

njihovih tabora.

U mnogo čemu posebna, i u ovom

aspektu BiH je drugačija od većine

ostalih država. Ona, sve da hoće, ne

može stajati ispod samo jednog kišo-

brana. Ako je on turski, ljute se Srbi i

Hrvati. Ako je ruski, to nije po volji

Hrvatima i Bošnjacima.

Ne dolazi u obzir ni njemačko

pokroviteljstvo, jer se procjenjuje da

bi ono favorizovalo Hrvate. Stoga se

u BiH praktikuje kombinacija me -

đunarodnih utjecaja, izražena kroz

OHR i PIC, u kojim su prisutne sve

tri pomenute svjetske sile, ali i druge,

još jače. Pat pozicija na unutrašnjoj

političkoj sceni praćena je pat

pozicijom međunarodnih utjecaja.

Kao što se svi ozbiljni ljudi slažu da

BiH mora biti “i hrvatska i

bošnjačka i srpska”, tako je i balans

stranih utjecaja također za nju

najbolja varijanta.

U pokušaju da to promijeni, koketi-

ranjem sa Rusijom, dosad je

prednjačio Milorad Dodik. Međutim,

štafetu mu je iz ruku preuzeo Bakir

Izetbegović. On na javnoj sceni izraz-

ito favorizira Tursku, kao “bratsku

zemlju” kojoj treba obezbijediti

posebno mjesto u BiH. Uostalom,

njegov otac, Alija Izetbegović, na

samrti je turskom lideru Erdoganu

rekao “da je BiH osmanlijska

zaostavština” i da u jednom trenutku

Bosna ponovo treba da bude dio neke

nove turske imperije.

BRAVO!Amerikance je zaludila fotografija

koja prikazuje zaposlenika jednog

supermarketa kako veže cipele star-

ijem gospodinu. Keith, zaposlenik

supermarketa u Ormond Beachu

na Floridi, snimio je svog kolegu

kako starijem kupcu veže vezice na

cipelama, a fotografiju objavio na

Facebooku.

Keith vjerojatno nije ni slutio

kakvu će lavinu pokrenuti njegova

fotografija. Nakon što je javnost

vidjela ovo dobro djelo, jednos-

tavno su morali doznati ime

zaposlenika - Gagea Bouchera.

Uz svoju fotografiju Keith je

naveo: ''Starac nije mogao doseg-

nuti svoju cipelu, a Gage mu je

zavezao tu, ali i drugu cipelu, i sve

to uz smiješak''.

Mladić plemenitog srca Gage Bo uc -

her skromno je prokome ntirao foto -

grafiju rekavši da je učinio ono što bi

i svi drugi učinili u toj situaciji.

''Pokušao mi je dati novac, na

fotog rafiji možete vidjeti da

poseže za nov čanikom, a ja sam

rekao da ne treba'', kazao je

mladić medijima.

Tako sitna gesta, a izazvala je toliku

pažnju u cijelom svijetu. Nije u

pitanju samo problem “nevaspitane

omladine”, na šta se prvo pomišlja,

nego u prvom redu činjenice da u

ovom konzumerskom, egoističnom

svijetu neko uopšte želi nekom da

pomogne.

Još zbog nečega vrijedi pozdraviti

ovaj gest mladog Amerikanca.

Zapravo, svaka čast medijima koji

su od jedne sitnice napravili svjets-

ki zanimljivu vijest. Nekako smo

oguglali na obične stvari, u čemu

prednjače upravo mediji. Najviše

ih zanimaju skandali, estradne i

sportske zvijezde, bombe i

političke afere. Eto, i sitnica može

biti prvorazredna vijest!

IZETBEGOVI]POMAŽE DODIKU

4 Spektar, broj 11 22. august 2014.

pod imenom: Tražimo ostavku lopo -

vske i nesposobne vlasti - odmah!

KAŽNJENI^KASELA

Sela iz Gornje Slatine, u blizini

Goražda, u ratu su teško stradala, ali

su ljudi u njima - i Srbi i Bošnjaci -

sačuvali obraz. Kako je koja vojska

dolazila, žarila je i palila, pa su kuće

pretvorene u zgarišta. No komšijska

čast je sačuvana: tu nije bilo zločina.

Bez tog tereta i povratak je, nakon

rata, bio lakši. No, upravo zbog

toga ova sela zovu kažnjeničkim.

Ona ni do danas nisu prikopčana

na električnu energiju.

„Vjerovatno da vlastima još uvijek

ne odgovara da ljudi zajedno žive“,

ističe predsjednik Regionalnog odb-

ora za povratak, Muhamed Bukva.

Radivoje Pejović iz zaseoka

Premakuće kaže:

„Mi smo tu, otkako znam ja i moj

ćaća, uvijek bili dobri. Da sam naišao

u pola noći, pijan, trijezan, morao

sam svratiti, jer su me zvali: Hajde

svrati da popijemo kafu. Ja sam bio

ratnik, ali nisam uprljao nigdje

ruke”, kaže Radivoje. Ramiz Drlja

potvrđuje da su Bošnjaci ostali živi

zahvaljujući upravo Pejoviću.

Zbog takvih odnosa, mještani ovih

sela nemaju hipoteku prošlosti na

vratu. No, možda baš zbog toga su

i kažnjeni, otpisani od vlasti kojim

ne trebaju ovakvi primjeri.

„Ovo je sramota svijeta, sramota

ovih naših političara, ovih naših

vođa. Ako hoće ikakvu multi etn -

ičnost, ako hoće išta, ima tu. Ali to

neće niko, ne vidi nas niko”, kaže

Ramiz Drljo u reportaži Radija

Slobodna Evropa.

koristeći bonske ovlasti, smijenili

blizu 170 zvaničnika i zabranili im

obnašanje javnih funkcija bilo na

entitetskom, općinskom, kantonal-

nom, ili, pak, državnom nivou.

Među njima je bio Ante Jelavić, koji

je 2001. godine, u vrijeme kad je

smijenjen, bio član Predsjedništva

BiH iz reda hrvatskog naroda.

Sankcija je ukinuta i za Munira

Alibabića, koji je u to vrijeme bio

direktor Obavještajno-sigurnosne

službe, a koja je tada egzistirala na

nivou entiteta Federacija BiH.

Svi su oni bili “antidejtonci”. Sad

možda i nisu, ali novih kandidata

ima napretek. No, u OHR-u više

vole da uprazno prijete, poput

navedene izjave da će možda biti

novih kažnjavanja.

Neće, vjerujte, neće! OHR nije što

je nekad bio.

PREDIZBORNEMU]KE

Komentari koji kruže po internetu

tipa: "svi su političari ista govna",

"sve su to kriminalci", "ne treba

uopšte glasati jer su svi isti", dio

su izborne kampanje SDP-a i

SDA. Njihov cilj je demotivirati

građane da izađu i glasaju, te ih

uvjeriti kako nema alternative.

Oni žele da što manje ljudi izađe

na izbore, jer se na taj način mogu

osloniti na njihove uhljebljene

ljude u državnoj administraciji,

kao i njihove poro dice, da glasaju

za njih, pa da opet ostvare

kojekakav izborni rezultat.

Nemojte nasjedati na te spinove,

poručila je u srijedu Facebook grupa

FUJ!!!U julu završavamo i puštamo u

promet tunel “1. Mart” i dionicu

Drivuša – Gorica, odnosno Zenica

jug i modernom autocestom

povezujemo Sarajevo i Zenicu,

najavio je Ensad Karić 29. maja.

Direktor JP Autoceste FBiH dodao

je da će puštanjem u promet tunela

(kojeg naziva najvećim i najmod-

ernijim u regiji) kao i ove dionice,

autocestom konačno biti povezani

Sarajevo i Zenica.

Puštanje ovog tunela u promet

najavljivano je ranije još za juni

ove godine, a taj rok je postavljen

kada je završena druga faza

izgradnje tunela “1. Mart”. To se

nije desilo, a i julski rok, koji je

pominjao Karić, već je probijen.

Nakon što tunel nije otvoren u

julu, iz preduzeća Autoceste FBiH

su najavili kako će on biti otvoren

sredinom augusta, da bi, prema

posljednjim informacijama, on tre-

bao biti otvoren tek na kraju ovog

mjeseca.

S obzirom na činjenicu da je rok za

puštanje u promet ovog tunela više

puta probijan te da on još uvijek

nije otvoren, možemo slobodno

reći, zaključuje Istinomjer.ba, da

su obećanja Ensada Karića i JP

Autocesta FBiH ostala

neispunjena.

Ko zna s kojim će nas još lažima, u

paničnom pokušaju da se pred

izbore umile javnosti, uskoro

“obradovati” SDP-ovi ljudi.

Umjesto da lijepo ćute, kad ih niko

ne vuče za jezik, jer od ove vlasti

niko više ništa i ne očekuje. To što

je brljala tri i po godine, u

narednih 45 dana, do izlaska

glasača na birališta, nikakvim

čudom ne može popraviti,

pogotovo sijanjem novih obmana i

obećanja bez pokrića.

22. august 2014. Spektar, broj 11 5


Šareno nije u modi, ako je ikad ibilo. I dok humanisti, idealisti,umjetnici i intelektualci trube

kako je različitost ustvari prednost,život govori oprečno. Zar mi nismotome dobar primjer? Sve se čini,svrha, s mjesta s kojih se ravnajudruštvene i druge grbe, da seistaknu razlike i da se, nekad i posvaku cijenu, umanje sličnosti.Da to nije odlika samo “balkanskestoke”, za šta nas mnogi u svijetusmatraju, pokazuju i ovodnevnadešavanja u američkom gradićuFergusonu.

Lažna idila: Lokalna policija priv-ela je 31 osobu i suzavcem pokušalada rastjera demonstrante koji suprotestovali zbog ubistva afroam -eričkog mladića Majkla Brauna(18) na koga je 9. avgusta pucaobijeli policajac Daren Vilson (28) -i to šest puta, a da momak nijepružao nikakav otpor!Drama u Fergusonu sve je veća,uključena je i Federalna policija, a sodmora se vratio i predsjednikObama. On je rekao da priznaje dau mnogim zajednicama u SADpostoji “jaz nepovjerenja” izmeđulokalnog stanovništva i policije,ukazujući na problem rasne nejed-nakosti u zemlji.U Fergusonu, inače, od 21 hiljadestanovnika 65 odsto su Afroam eri -kanci, ali su u lokalnoj policiji zas-tupljeni sa svega šest procenata.

“U prevelikom broju zajednicamnogo je mladih obojenih ljudikoji su prepušteni sami sebi i nakoje se gleda kao na objekt straha...Oni će vjerovatnije završiti u zatvoruili pred sudom, nego na univerzitetuili na nekom dobrom poslu", rekao jeamerički predsjednik.

Ferguson nije poseban slučaj,smatraju američke organizacije zaljudska prava. Jer, policija i drugdjeolako upotrebljava silu protivgrađana tamnije puti. Fergusona uAmerici ima mnogo. To pokazujeda je rasna jednakost u ovoj zemlji

čista bajka, lažna idila.Neproporcionalnost u predgrađuSt. Luisa je, naprimjer, ekstremna.Većina stanovnika su Afroam erik -anci, a gradonačelnik je bijelac, jed-nako kao i pet od šest gradskihodbornika.U policiji radi 50 bijela-ca od 53-oje zaposlenih. Neredikoji su izbili zbog toga što je polica-jac ubio tinejdžera Majkla Braunasu upravo odraz ovakve situacije,procjenjuje američka štampa.A Amerika je, zar ne, uzor lijepogživljenja i demokratskog uređenja!

Izdani ideali: Iza zavjese civiliz ira -nosti i građanske tolerancije, upra-vo suprotnu atmosferu imamo i ugotovo svim razvijenijim zemljamasvijeta. U Holandiji su svakodnevniekscesi i pogrde na račun musli-manskog dijela stanovništva, u


Nema mira među crncima i bijelcima, međukršćanima i muslimanima, među bogatima i siromašn-ima. Rasne, vjerske, kulturne i nacionalne razlike, barmi to znamo, od prednosti često postaju - bure baruta

ČOVJEK JE ČOVJEKU - VUK!

Piše: Vlastimir Mijović

Prosto zbrajanje zla kojekruži ovom planetom,

a koje je i nas osvojilo, u krajnjem rezultati

donosi - krah!

Lijevo ljubav (love), desno mržnja (hate)

Njemačkoj bi najviše voljeli da sesvi Turci “vrate odakle su i došli”(poručivala je to i kancelarkaMerkel), o Parizu da ne govorimo.Tamo požar može da bukne svakogčasa, kao što je jednom i buknuoprije desetak godina izmeđuafričkih doseljenika i bijele,urođeničke vlasti.Šta tek reći za nesređene zemlje. UIranu, naprimjer, i hrišćanke mora-ju pokrivati lice, kao muslimanke.Svugdje se život nastoji urediti pomjeri većine, sa malo ili nimalouvažavanja sugrađana koji sudruge boje, vjere, običaja i životnihnazora.U posljednje vrijeme često se govorida je u ljude ušlo nešto ružno. Nebi se reklo: bilo je toga uvijek, alidanašnja medijska brzina takva jeda se sve doznaje u trenu. Tako ipostajemo svjesni da svijet nije niblizu lijepim idealima kojim smo sečesto zalagivali. Ako nije u“idealnoj” Americi, a gdje će biti?O sebi da govorimo, sigurno jesuvišno. Sve znamo. Neki događajisamo nam pred očima podebljavajujaz, nemoral i pokvarenost kojaovdje vlada. U kog Boga se,naprimjer, kunu svećenici koji su

masovnom ubici Dariju Kordićunedavno priređivali dočeke, poizlasku iz Haga, kao da je u ringupomeo Muhameda Alija. A on je“samo” ubijao goloruke ljude.Šta očekivati kad i Papa oćuti ovubruku Katoličke crkve. Nije li toporuka da postoji samo mir u (jed-noj) vjeri, nikako u toleranciji ipoštivanju drugih i drugačijih.

Sudnji dan: Čovjek je čovjeku -vuk! To je hiljadama godina staralatinska izreka. Ona se pripisujeizvjesnom Plautu, a označavaprirođenu sklonost čovjeka dananosi zlo drugom čovjeku. Takrvožednost i neprijateljstvo potičuiz ljudske (zvjerske) prirode.Nažalost, dnevno joj svjedočimo.Ljudi se međusobno glože, države seprave po mjeri većinskog stanovništ-va, na globalnom nivou stvara sedominacija jačega. Niko nikome nevjeruje, svako od svakoga zazire.U prošlom broju “Spektra” pod-

sjetili smo na jedno sedam decenijastaro proročanstvo da će Stvoriteljuskoro preurediti zemlju, da se nanjoj i u njenim ljudima nakupilopreviše poganluka.Da će se to jednom dogoditi najav-ile su i Svete knjige. Zar nam nijesuđen Sudnji dan?Kako stoje stvari, mi smo zapravosvjedoci hronike najavljene smrtiovog i ovakvog čovječanstva. Zavjernike u to nema nikakve sumnje:Sudnji dan je najavljen i sigurno ćese dogoditi. Ni oni drugi, međutim,nemaju razloga za optimizam. Sila,dominacija, eksploatacija, vjerska irasna netrpeljivost razgaraju seneumoljivom brzinom. Vučiji zubikeze se na gotovo svakom koraku.Kako ružno, kako glupavo, kakosamoubilački! I ko ne vjeruje u religi-jski princip da se, onaj koji ružnočini, dobrome ne može nadati, možese u to i matematički uvjeriti. Prostozbrajanje zla koje kruži ovom plane-tom, a koje je i nas osvojilo, u krajn-jem rezultati donosi - krah!Šansa da se ovako nesložni,krvožedni i sebični “preuredimo”sami, prije nego ono što nas je stvo-rilo uzme stvar u svoje ruke,nažalost je jedva veća od nule.


Svijet nije ni blizu lijepimidealima kojim smo sečesto zalagivali. Ako

nije u “idealnoj” Americi, a gdje će biti...

Novi talas rasne i nacionalne netrpeljivosti


Zovu ga Mornar i poznaju gasvi koji, posebno u Sarajevu,učestvuju u akcijama građ -

anskog otpora. Svana miran, ali unjemu sve vri - ubi ga nepravdakoju vidi na svakom koraku.Protiv nje se bori učešćem uprotestima, pomažući u njihovojorganizaciji, ali i vatrenim “nastupi-ma” na Facebooku, koje redovitozavršava pokličem: Smrt fašizmu -sloboda narodu!Inače potiče iz prosječne porodice ukojoj su zamiješane sve vjere i nacije,pa za sebe kaže da je ponacionalnosti “Bosanac iHercegovac”. Rođen je na dan izlas-ka ovog broja “Spektra”, ali 1955.godine, u Sarajevu. Po zanimanju jeelektro-monter, a po vokaciji, kakonam je rekao, socijaldemokrata.Sva je moja porodica tog političkog

opredjeljenja, kaže Drenko, ali sma-tra jako važnim da doda: ZlatkoLagumdžija i Milorad Dodik uništilisu socijaldemokratiju u BiH!“Veliki sam titoista i smatram da je, zasve nevolje koje su nas zadesile uposljednjih 24 godine, odnosno još odTitove smrti, glavni krivac nacional-izam, šovinizam i nikad do kroja pob -ij eđeni fašizam. Posebno se to odnosina velikosrpski i velikohvatski nacio -n a lizam koji su uvezeni na naše pros -t ore. Zato sam s puškom stao u od b r -anu moje domovine BiH, smatrajućida je ona domovina svih njenih gra -đana, a nikako niti jednog ponaosobnaciona, a posebno pojedinaca.

Kriminalna vlast

Kad i zašto ste počeli da učestvujeteu javnim protestima?

KORISTOVIĆ: Na proteste samizašao 7. februara kao nezaposleni iobespravljeni demobilisani borac,kojem su uskraćena sva ljudska,demokratska i egzistencijalna prava.Osjetio sam potrebu da se, makar naovaj način, suprotstavim ovoj krimi-nalnoj vlasti, koja je u poslijeratnomperiodu provela neviđenu pljačku i

koja opstruira napredak u svimsegmentima života naših građana.Međunarodna zajednica je izvršilatakozvanu pravosudnu reformu, austvari su te institucije stavljene poddirektnu kontrolu kriminalnihpolitičkih stranaka sva tri naciona,tako da su otvorena vrata neviđenomposlijeratnom međunarodnomkriminalu. Ubijeđen sam da jemeđunarodna zajednica dubokouvučena u taj kriminal i pljačkanjemeđunarodnih, državnih igrađanskih sredstava.

Zašto su protesti, nekako, utihnuli isveli se samo na manje grupegrađana?

KORISTOVIĆ: Masovni protestisu izraz nezadovoljstva građana

DRENKO KORISTOVIĆ: BUNTOVNIK S RAZLOGOM

MORNAR KOJI PRIZIVA OLUJU

Razgovarala: Amra Zimić

Zlatko Lagumdžija iMilorad Dodik uništili su

socijaldemokratiju u Bosni i Hercegovini...

Glavni zahtjev demonstranata u BiH je da proradi, ali istinski, sistem sudstvo-tužilaštvo-policija, dadobijemo politički neobojeno i istinski neovisnopravosuđe, kaže Koristović

Drenko 2

Drenko 3

Razočaran pasivnošću akademske zajednice

širom BiH kriminalnom vlasti kojasvim legalnim i nelegalnim meto-dama želi ugušiti taj njihov bunt. U toime se demonstranti inkriminiraju,sudski i policijski gone, zastrašuju,prijeti se otkazima nezadovoljnimradnicima. Sve to utječe na njihovizostanak sa protestnih skupova.Po fakultetima se ucjenjuje i prijetistudentima da ne izlaze na dem o n -stracije. Kriminalne političke ho b o t -nice vrše sve moguće pritiske na gr -ađanstvo, sabotirajući tako oprav-dane demonstracije. Što je najtužni-je, sve tri vjerske zajednice, poslijeob reda u vjerskim objektima, anat -emišu demonstracije i demonstrante.

Beskorisni plenumi

Zašto su se dešavali izgredi?

KORISTOVIĆ: U početku demon-stracija bilo je malo stihijskog djelo-vanja i loše organizovanosti, ali jetakođe bilo ubačenih lica koja susprovodila u djelo direktive svojihpolitičkih mentora i finansijera. Iztih razloga ponekad su se dešavalenemile scene. One su dobroisplanirane u centrima kriminalnemoći, sve u cilju osporavanja igušenja opravdanih demonstracija.

Koji zahtjev Vam je posebnovažan?

KORISTOVIĆ: Glavni naš zahtjevje da proradi, ali istinski, sistemsudstvo-tužilaštvo-policija, dadobijemo politički neobojeno iistinski neovisno pravosuđe. Da sezatim procesuira sav ratni i poslijer-atni kriminal, te da se kazne glavnikrivci i vinovnici tog kriminala.

Takozvani plenumi nisu dalirezultat. Zašto?

KORISTOVIĆ: Plenumi su trebalibiti servis koji služi građanima, ucilju kanalisanja, koncentracije iusmjeravanja zahtjeva građanaprema vladi. No, u mnogim slu -čajevima, a posebno u Sarajevu, ljudiiz organizacionog odbora plenumasu izdali ljude ili su zakazali u svojojulozi, dok su, s druge strane, mnogepametne, mlade i poštene ljude zao-bišli ili potpuno ignorisali. Stekaosam dojam da je tim plenumima jed-ina uloga bilo gušenje i slabljenjeoštrice demonstracija.

Često idete “u goste” demonstranti-ma u drugim gradovima. Kako tečeta vrsta udruživanja?

KORISTOVIĆ: Saradnja izmedugradova (Tešanj, Zavidovići, Mostar,Srebrenik, Tuzla, Bugojno...) jesolidna. Saradnja neformalnihgrupa je dobra, jedni drugima idemokao podrška kad se izvode protestneakcije u pojedinim gradovima.Ograničavajući faktor je novac, jersve te odlaske sami financiramo.

Mladi će se probuditi

Ima li koristi od diskusija naFacebooku i kako ocjenjujete

pažnju koju vam ukazuju iliuskraćuju mediji?

KORISTOVIĆ: Pojedine Facebookgrupe su dobre i konstruktivne, aliima i takvih koje služe za ličnu pro-mociju i mešetarenje uskog krugaljudi iz nevladinih organizacija.Mediji, pogotovo javni servisi, nemogu se pohvaliti profesionalnimizvještavanjem i nisu neovisni, jersu pod političkom i kriminalnomkontrolom, kao i sudstvo.

Zašto su mladi pasivni?

KORISTOVIĆ: Mladi su zain-teresovani za demonstracije, aližele da one budu mnogo jače,znatno žešće i radikalnije. Sa timizjavama i komentarima mladihsusrećem se svaki dan na ulici.Mislim da će kod njih doći dobuđenja i većeg aktivizma, jer oni,u suštini, najviše gube u okakvojdržavi.

Zašto izostaje podrška intelekt -ulaca?

Posebno je razočaravajuće pon-ašanje akademske zajednice iintelektualaca, jer su pokazalijalovost i mirenje sa postojećimstanjem. Neka ih je, zbog toga -sram!


Mladi su zainteresovani za demonstracije, ali

žele da one budu mnogojače, znatno žešće

i radikalnije...

Svakog dana u akciji


Havi Tatarević, povratnici uselo Zecovi kod Prijedora, uratu je ubijeno šest sinova i

muž. Godinama je Hava primalapomoć u iznosu od 150 maraka, odinstitucija Republike Srpske, kaocivilna žrtva rata, ali sada joj je tapomoć ukinuta. Hava se žalila, nožalba je odbijena i predmet jevraćen prvostepenom organu.Može li sramnije, nehumanije,užasnije?Može.Prije svega, kakvu pomoć je pri-mala nana Hava od vlasti ? Kakvunovčanu pomoć može dobiti osobakoja je u jednom danu ostala bezšest sinova i muža? Kakvu satisfak-ciju može imati Hava, koja je opetu jednom danu, nakon 22 godine,ukopala posmrtne ostatke svojedjece, koja su pronađena u

Tomašici kod Prijedora? Tomašici,najvećoj masovnoj grobnici nakonDrugog svjetskog rata.

Zdravi razum: Kako se nani Haviodužila Republika Srpska, u čijeime su zločinci uništili živote njenedjece i supruga? Pa, vlasti i njeni

izvršni i zakonodavni organi sma-trali su da je sasvim fer i poštenodati nani Havi 150 KM kao civilnojžrtvi rata. To im dođe otprilike

dvadeset i kusur maraka polikvidiranom djetetu.Hava Tatarević, povratnica, majkastradalnica, koja je od vlasti davnozaboravljeni slučaj i koju su medijigurnuli pod tepih ubivši joj takoćutanjem po drugi put djecu imuža, priupitala je i zamolila te istevlasti da joj povećaju iznos sramotekoja se zove pomoć. Računala jeHava, izgleda jedina u ovom sporu

koja je sačuvala zdrav razum, da nemože živjeti od 150 maraka.No, zaskočile su je institucijeentiteta, istog onog u čije ime su

djeca pobijena, istog onog u koji seHava vratila. Zaskočile su je svojimresornim ministarstvom ipravosuđem, koje je promptno i"nezavisno" ukinulo i onu brukuod 150 maraka.

Zašto?Pa, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite nije posve sig-urno da li su maloljetna i golobradadjeca pobijena 92' godine baš

KOLIKO KOŠTA SMRT ŠEST SINOVA

Vlasti Republike Srpske smatrale su da je sasvim fer ipošteno dati nani Havi 150 KM kao civilnoj žrtvi rata.To im dođe otprilike dvadeset i kusur maraka po likvidiranom djetetu...

GOLGOTA HAVE TATAREVIĆ

Hava Tatarević

Piše: Dragan Bursać

Predizborni nacionalizamnalaže da se još malo

rovari po Havinim ranamai ranama njenih sapatnikaiz okoline Prijedora koji suizgubili svoje najmilije...

civilne žrtve rata. "Eksperti" nekakosumnjaju u grobnicu sa skeletima iostacima djece. Sumnjaju u njihovedronjke pamučne koji su pronađeniu Tomašici. Sumnjaju dalje tzv.ljudi iz Ministarstva da to nije ratnizločin, nego da su Havinu djecuubili neki poremećeni civili. Da suporemećeni, jesu. Ali naoružanu,uniformisanu formaciju željnukrvi, koja je 23. jula odvela čitavuHavinu porodicu u nepoznato,nikako ne možemo zvati civilima.

Bezobzirna igra: Mi ne možemo,ali povampireni predizborninacionalizam nalaže da se još malorovari po Havinim ranama i rana-ma njenih sapatnika iz okolinePrijedora koji su izgubili svojenajmilije. Pravosudni sistem iresorno Ministarstvo kandapretpostavljaju da je riječ o kakvimuvježbanim komandosima koji suu nekoj antiterosrističkoj akciji lik-vidirani, a ne o golorukoj, vezanojdjeci.Džaba zdrav razum, džaba bilokakav razum u situaciji kad majci,koja je prije samo mjesec danaukopala kosti svoje djece, odričete

pravo na legalnu nadoknadu.Kažem legalnu, jer samo takvamože biti. Pravičnost i pravdu ovdjepominjati, u najmanju ruku jeneumjesno. Ali ta i takva "pravda ipravičnost" upravo se bezobzirnopoigravaju onim što se samo zoveživotom Have Tatarević. Kao leši-nari, poigravaju se sudbinom iegzistencijom Have Tatarević,

određuju smiješne brojke, a onda injih tako jadne i mizerne dokidaju.Ovaj emotivno obogaljeni pir insti-tucija ima još jednu pouku iporuku za sve povratnike, kojaurliče svojom transparentnošću -Niste dobro došli!Jer, ako za ženu koja je izgubilasedmoro najbližih nema pravnesatisfakcije, niti ekonomskeegzistencije, šta da očekujete viostali koji ste izgubili "samo" dvoje,troje, četvoro svojih??? Kakvom seživotu nadate povratnici u RS???I šta da očekuje narod u tojRepublici Srpskoj, u kojoj 90%istog nije čulo za nanu Havu? Štood sopstvene gluhoće, što odmedijskog sljepila. Hava Tatarevićsa svojom subinom ne postoji namedijskom nebu.Zašto pisati o ženi koja je izgubilašest sinova i muža, dobila "bas-noslovnih" 150 maraka, pa ostala ibez toga, kad limun poskupljuje,Ceca pjeva, a Dodik posjećujeGuču?! I zašto uopšte čudi muknad ovim umobolnim vaganjem iprocjenjivanjem kostiju, kad uovom prokletom bosanskoher cego -va čkom trouglu pola ljudi nije ustanju da izgovori riječ "denaci-fikacija", a kamoli da se zamisli nad

činjenicom šta ista riječ znači izašto taj proces nije proveden. U ovojBiH, počinjeni su najgnusniji zločinina svakom ćošku, u svakom narodu,u ime "onog drugog". Nana Havastoji kao najeklatantniji primjerodnosa vlasti prema stradalnicima.

Pranje ruku: I tako je Ministarstvorada i boračko-invalidske zaštite,namjesto dodjele nacionalne penz-ije, opralo pilatovski ruke i nadHavom i njenim selom, u kome jepobijeno najviše djece u odnosu naukupan broj stanovnika ioskrnavilo pravdu i pravičnost.Opet i po ko zna koji put.A ja ću, po ko zna koji put, ponoviti- Hava Tatarević je izgubilaMuharema, Senada, Sejada,Nihada, Zilhada, Zijada i Nishada.Konkretni počinioci ovog zločinaNIKADA nisu odgovarali. I kakosada stvari stoje, i neće.Mene obuzima gnijev pomiješan sasramotom. Užas i nepravda ubolesnom svijetu tjeraju me daurličem.Ali šta Hava Tatarević ima od svegatoga u ovoj dolini suza gdje joj vlastbez i trunke empatije stavlja so narane, koje nikada neće zacijeliti?

(buka.ba)


Šest mrtvih glava nane Have

U ovoj BiH, počinjeni sunajgnusniji zločini na

svakom ćošku, u svakomnarodu, u ime "onog dru-gog". Nana Hava stoji kao

najeklatantniji primjerodnosa vlasti prema

stradalnicima...


Ujunu je na brdima iznadSarajeva postavljena spo m -en-ploča u čast Ratku Ml ad -

iću. Kada sam se vratio iz Sre br en -ice, gdje sam svjedočio 19. godišnji-ci ukopa žrtava genocida 11. jula,imao sam plan da pronađem tuspomen-ploču.Morao sam je vidjeti, kako se kaže,svojim očima. Spomen-ploča se nal -azi, kao i park, na Vracama, od mahiznad Grbavice. Ploča je postavljenana zidu koji okružuje Spomen-parkVraca, park koji odaje počast građa -nima Sarajeva koji su poginuli tokomDrugog svjetskog rata.

Ružna obilježja: Dok se automobil -om penjete ulicom Derviša Num -

ića iznad Grbavice, znak na cestivas obavještava da izlazite izKantona Sarajevo, a drugi znak daulazite u grad Istočno Sarajevo, kojise nalazi u Republici Srpskoj.Ploča se nalazi na lijevoj straniceste, samo 50 metara dalje. Onaveliča optuženog za ratne zločinekoji je kao dio „sveobuhvatnog

zajedničkog zločinačkog poduh -vata“ nastojao „širiti teror međucivilnim stanovništvom Sarajevaputem kampanje snajperskogdjelovanja i granatiranja“.Ta spomen-ploča u čast Mladiću jebrutalna provokacija usmjerenaprema svim Bošnjacima i nesrp-skom stanovništvu i, s obzirom nalokaciju, to je uvreda sjećanja naone koji su bili žrtve opsadeSarajeva, opsade u kojoj je ubijenoviše od 11.500 ljudi, uključujućistotine djece.Spomen-ploča Mladiću zauzimasvoje mjesto u tradiciji koja uklj -učuje i veličanje Gavrila Principa,koji je, prema mišljenju bosanskih

SPOMEN-PLOČA RATKU MLADIĆU

Ovo je brutalna provokacija usmjerenaprema svim Bošnjacima

i nesrpskom stanovništvui, s obzirom na lokaciju,

uvreda sjećanja na žrtve opsade Sarajeva...

LAŽIRANJE SRAMNE ISTORIJEPloča koja veliča Mladića nastavak je genocida koji, kako ga je definirao autor tog

pojma, Raphael Lemkin, ima dvije faze: prvu - uništavanje nacionalnih karakteristikapotlačene skupine, i drugu - nametanje nacionalnih karakteristika tlačitelja

Srba, bio heroj i borac za slobodu.Park i spomenik u čast Principunedavno su podignuti, također, uIstočnom Sarajevu.Nedavno podignuti spomeniciMladiću i Principu podsjećaju nasna činjenicu da je nesrpskostanovništvo u Republici Srpskoj,koje je preživjelo genocid, frustrira-no svojim nastojanjima da postavesvoja spomen-obilježja u znaksjećanja na žrtve.Naprimjer, u Višegradu je vlastbosanskih Srba zaprijetila da ćeuništiti ili ukloniti takve spomenikena privatnom muslimanskom grob -lju, a onda su 23. januara 2014. go -dine silom ušli u groblje pod teškompolicijskom zaštitom i smrvili riječ„genocid“ na kamenom spomeniku.

Dvije faze: U Prijedoru i Fočipreživjelima je zabranjeno podi -zanje spomen-obilježja na mjesti-ma koncentracionih logora i mjesti-ma silovanja.Štaviše, spomenici Mladiću iPrincipu se, naprimjer, ne bi trebalishvatiti samo kao dio „protivnarati-va“ bosanskih Srba, kao da obiljež-ja predstavljaju „jednu stranu“, dokdruga strana (ili strane) imaju svojevlastite narative.Tvrditi da postoje dva ili tri ekv iv -alentna narativa podsjeća na proc-jenu tokom genocida da su post -ojale dvije ili tri zaraćene strane čijisu nasilni činovi moralno ekviva-lentni. Takva procjena je bilamoralno nepodnošljiva, jer je bilaizdaja istine i zato što je doprinosilapolitici neintervencije i nedjelovanja

međunarodne zajednice - nedjelo-vanja koje je na kraju dovelo dogenocida u Srebrenici.Ploča koja veliča Mladića može seposmatrati, što je najvažnije, kao ništaviše nego nastavak genocida koji jepočinjen u periodu 1992 - 1995.Raphael Lemkin, koji je skovaopojam „genocid“, napisao je dagenocid ima dvije faze: „prvu -uništavanje nacionalnih karakte -ristika potlačene skupine i drugu -nametanje nacionalnih karakteri -stika tlačitelja“.Spomen-ploča u čast Ratku Mlad -iću je upravo takvo nametanje kojeuključuje javno veličanje čovjeka kojije odgovoran za toliku patnju, bezbrige za osjećaje preživjelih, bez sra -ma i bez osjećaja čovj eč n o sti. Nam e -tanje nacionalnog obrasca genoc id -nog tlačitelja pretpostavlja da je prvafaza genocida uspješno ostvarena.

Pasivni OHR: Možda nigdje nijeočigledniji poriv da se nametneseparatistička kultura genocida negou Višegradu gdje su, nakon što jeuklonjena riječ genocid sa spomeni-ka, lokalne vlasti željele srušiti kućuu Pionirskoj ulici, gdje su živi spal-jeni gotovo 60 žena, djece i starijih

osoba. Oni žele uništiti kuću kako biizbrisali tragove gnusnih zločina, dapreoblikuju krajolik i promijene his-toriju kako bi rekli da se to nikadanije dogodilo.Sve ovo povlači pitanje zašto jemeđunarodna zajednica, a posebnoUred visokog predstavnika u Sar -ajevu, dopustila takve provokativnegeste i diskriminatornu politiku udruštvu kojem su potrebni putevikoji vode ka pravdi, pomirenju iozdravljenju. Ovo sigurno nije vri-jeme za nedjelovanje koje bi zad -ovoljilo ultranacionalističke politikei kulturne prakse koje predstavljajuništa manje nego nastavak genocida.Visoki predstavnik treba sada djelo-vati i zabraniti poricanje genocidakao i veličanje ratnih zločinaca. Tobi bile samo dvije inicijative na kojebi Visoki predstavnik trebao odmahobratiti pažnju kako bi postavioBosnu i Hercegovinu na put dapostane ujedinjena multikulturalnanacija, kao i dio Evropske unije.Nedjelovanje bi bilo jednakosaučesništvu u genocidu koji traje,kaže na kraju svog napisa profesorfilozofije na američkom SouthernConnecticut State University.

David Pettigrew


Jedan od sarajevskih “podviga” Mladićeve vojske

U Prijedoru, Foči,Višegradu... Preživjelim

Bošnjacima je zabranjeno podizanjespomen-obilježja na

mjestima koncentracionihlogora i mjestima

silovanja


VJERSKI SLUŽBENICIŽELE POLITIČKU MOĆ

Fra Ivan Šarčević, profesor naFranjevačkoj teologiji uSarajevu, otvoreno je za

Radio Slobodna Evropa govorio opredizbornoj kampanji koja se ner-ijetko vodi iz vjerskih institucija.Ne smatra je dobrom prije svegazato što, kaže on, vjerski službenicižele ostvariti političku moć.

Nacionalno udvaranje

Fra Ivan kaže da su ljudi u BiH soci-jalno poniženi, a da je snaga u mladi-ma koji moraju svojim obrazovan-jem ustati protiv ovakve politike, pačak i protiv svojih profesora, koji ihpod krinkom lažnog patriotizmazatiru u nacionalne torove.

RSE: Za dva mjeseca u BiH slijedenam izbori. Neki analitičari kažuda će doći do potpunognacionalnog raslojavanja, dokdrugi opet smatraju da su građaniviše nezainteresirani da izlaze naizbore zbog stanja u kojem živimo.Kako vi gledate na predstojećeizbore? Što nam oni mogudonijeti?

Šarčević: Ono čega se ja pribojavamjeste nemogućnost pronalaženjazajedničke političke opcije koja biujedinila čak i te nacionalne, da nekažem nacionalističke, stranke. Nebude li se to sada dogodilo, mi naproljeće imamom proteste. I čega seja tu bojim?Ja se ne bojim tih protesta, oni su uodređenom smislu potrebni. Janisam za nasilne proteste, nego sebojim da će mešetari politički -kakva je ova zemlja po svojojsuštini plurietnička, plurireligijs-ka - te proteste socijalne kanal-izirati izmanipulirati unacionalne sukobe. Ja se bojimsamo da će sve što se bude radiloići u tome smislu i da će se sve

RAZGOVOR: FRA IVAN ŠARČEVIĆ

Ono čega se ja pribojavamjeste nemogućnost

pronalaženja zajedničkepolitičke opcije koja bi

ujedinila čak i tenacionalne, da ne kažemnacionalističke, stranke...

Profesor na Franjevačkoj teologiji smatra da svećenici nemaju mnogo političkog uticaja na narod, baš zbog toga što je iza rata bilo toliko agitacije u kojoj je

izgubljeno vjerničko-moralna dimenzija u susretu s politikom


stranke u tome smislu udvaratinacionalističkim konceptima.

RSE: Novina ovih izbora je izravnosudjelovanje bivših vjerskihpoglavara u utrci za vlašću. Tu je ineizbježna povezanost političkih ivjerskih dužnosnika. Hoće li namtakve okolnosti donijeti jošizraženije agitiranje vjerskihpoglavara u džamijama i crkvama?

Šarčević: Ja ne vjerujem da će ucjelini biti toliko izražena ta spregaizmeđu trona i oltara. Mislim višeda će se pluralizirati scena, ali da ćese u tome smislu radikalizirati izaoštriti i da će biti ljudi koji će bašiz religijskih zajednica onda i agiti-rati za neke ljude.

Vi ste spomenuli da ima nekih. To jena prvom mjestu reis Cerić. Ali mis-lim da je prošlo vrijeme da se možeutjecati, što se kolikvijalno govori,na narod. Više svećenici nemajumnogo političkog uticaja na narod,baš zbog toga što je iza rata bilotoliko agitacije i baš zato što jeizgubljeno ta vjerničko-moralnadimenzija u susretu s politikom.

Složeno vrijeme

RSE: I ako bude, po vama, kako seto onda može tumačiti - kao brigaza vjernike ili su po srijedi nekidrugi interesi?

Šarčević: Kad se radi o našoj politi-ci ovdje, u našem društvu koje jepretpolitičko i zato su to čestonezrele politike i zato je to često

traženje vlastite promocije ilikoristi ili ugleda. To je jedan odteških problema čovjekovih o koje-mu su pisali mnogi, to je pitanjevlasti i moći, tako da ne vidim da ćeangažiranjem nekoga religijskogslužbenika doći do bolje vjere, pa ido bolje politike.Ja mislim da se mi nalazimo u jed-nom vrlo složenom vremenu ukojem nema izgrađene političkekulture. Djelovanje iz vjere jedoista rijetkost.

Izazov mladosti

RSE: Narod u BiH proživljavaveoma teške trenutke. Ljudi ovdježive u potpunom siromaštvu, kakoekonomskom tako i u onomduhovnom. Ne događa se ništa.Nema nekog impulsa koji bi daonaznaku za bolje sutra. Što iz svegatoga može proizaći?

Šarčević: Ono što samom sebizapravo odgovaram stalno, i to većtraje otkako malo svjesnije želimživjeti u svojoj vlastitoj zemlji, usvom vlastitom društvu, jeste dakoliko god je moguće kontroliram

svoje vlastito nasilje, da ne upad-nem u kolektivne mržnje, da neupadnem u religijsku isključivost ida čestito i pošteno barem u tomsvom malom krugu radim i dabudem javno angažiran i daustanem protiv zla, koje je čestopod krinkom dobra, i da se nedopusti da to zlo pobijedi.Ja bih to predložio svima, pogotovomladim ljudima - da je u ovakvimsituacijama krajnje krize jakodobro da se posvete studiju, čak ionda kad su njihovi profesori iliučitelji nacionalistički obojeni i kadstvaraju samo udvorice i ljudeskraćene pameti i znanja koji seudvaraju i koji imaju tzv. lažnupatriotsku antropologiju.Jer ono čega se ja sada najviše bojimje da osjećam da su mladi ljudinacionalističkiji nego stariji, i to meonako unutarnje poražava. Volio bih da oni iziđu iz tih torova,iz tih uskoća, da postanu doistagrađani čitave BiH, građani Europe,građani svijeta - kroz svoje obrazo-vanje, kroz svoju ljudsku moralnosti kroz tu svoju hrabrost da nedopuste da im oduzmu budućnost.

Maja Nikolić

Ono čega se ja sadanajviše bojim je da

osjećam da su mladi ljudinacionalističkiji nego stari-ji, i to me onako unutarnjeporažava. Volio bih da oni

iziđu iz tih torova...

Fran Ivan Šarčević


Njemačka je glavni vanjskotr-govinski partner BiH.Brojne njemačke firme su

otvorile pogone u toj zemlji.„Ko se jednom napije vode saBaščaršije, uvijek se na nju vraća”.Ova poslovica bi se moglaprimijeniti i na njemačkeprivrednike koji su aktivni u BiH.“Većina ih je zadovoljna ostvarenimposlovnim rezultatima”, kaže AnjaQuiring iz Odbora za istok uUdruženju njemačkih privrednika.“U periodu od 2012. do 2013. ostvar-ili smo rast trgovinskog prometaizmeđu Njemačke i BiH za 4 odsto.Sa 1,3 milijarde eura takvog prometaNjemačka je najvažniji vanjskotr-govinski partner BiH.”

Šuma propisa: Quiring kaže daBiH ima velike potencijale ubranšama poput autoindustrije,odnosno isporuke dijelova za

automobile, drvne i metalo prer -ađivačke industrije, ali i da postojemogućnosti za razvoj usluga uinformatičkoj branši.“Četrnaest različitih vlada, svaka sa

svojim propisima, sigurno su naj -veća prepreka većim investicijamanjemačkih biznismena”, kažeAlexander Märdian, šef Delegacijenjemačke privrede u BiH.Glomazan i neefikasan birokratskiaparat je ono što predstavlja najvećiproblem.“Kada želite da pokrenete firmu, ilije već imate u BiH, onda se

nadležnosti za tu firmu protežu odlokalnih, preko kantonalnih ientitetskih pa do državnih vlasti.Često se ne zna ko je za štazadužen, ili se nadležnosti prekla-paju. Pri svemu tome, BiH uopštenema loše zakone, jedino uopštenije definisano ko je zadužen dasprovodi pojedine odredbe iz njih.”Njemačkim firmama u BiHpotrebna je gomila raznih dozvola,ali one nemaju partnera u vlastikojem bi mogle da se obrate, nemanikoga ko može da ih uputi. Stogaje vrlo važno da investitori dobrorazmisle o tome gdje žele dapodignu fabriku. Postoje opštinekoje su izuzetno susretljive premainvestitorima.“Opštine Tešanj, Teslić, Žepče, pa iKakanj, Čitluk, Laktaši i Banjaluka– sve su to područja gdje lokalnevlasti ulažu velike napore da seinvestitorima nađu pri ruci i

NIJEMCI GURAJU NAPRIJED

Iako se čude našoj sporosti, komplikovanim procedurama i političkimkomplikacijama, 75 posto njemačkih firmi koje su investirale

u BiH kažu da bi to ponovo učinile...

BiH ima velike potencijaleu branšama poput

autoindustrije, odnosnoisporuke dijelova zaautomobile, drvne imetaloprerađivačke

industrije...

STRANI INVESTITORI(NI)SU ZADOVOLJNI

pomažu im u borbi krozbirokratske prepreke”, kažeMärdian: „Lokalne zajednice suvrlo kooperativne. Načelniciopština imaju mnogo veću odgov-ornost prema narodu. Više struk-ture vlasti kao da su potpunoodvojene od običnog života.”

Težak početak: Kroz birokratskušumu morao je da se probija i HorstEisenacher, menadžer firme VeritasAG koja proizvodi dijelove za auto-mobile. Kada je 2010. njegovafirma odlučila da prebaci dioproizvodnje iz Mađarske u BiH,prvi problemi su nastali već kada jepokuša da dobije dozvolu boravka.“Srećom sam imao poznanicu kojaje radila za Bundeswehr i imala jeiskustva u tome. Ona me ondavodila od vrata do vrata dok nisamdobio dozvolu.”Šest mjeseci kasnije, firma još uvi-jek nije dobila sve potrebne papire,a njegova dozvola boravka i rada uBiH je istekla.

“Očekivao sam, kao u Njemačkoj, dami jednostavno produže postojećudozvolu, pa imaju cijeli moj dosije.Međutim, morao sam ponovo daprolazim cijelu proceduru ispočetka,kao da me vide prvi put.”Njemački privrednici s kojima smorazgovarali stoga preporučujuangažovanje lokalne advokatskekancelarije ili pronalazak

poslovnog partnera unutar BiH.Oni mnogo bolje poznaju proce-dure i mogu da budu od velikepomoći.

Kineska šansa: Prema rezultatimanekih istraživanja u Njemačkoj,skoro svaki peti biznismen koji jeotvorio pogon u Kini razmišlja dase povuče. Plate radnika su i tamoporasle, troškovi transporta također,a mnogi biznismeni se žale na“nelojalnost radnika”. Da li je tošansa za BiH?“Kada smo se odlučili da prebacimoproizvodnju u BiH, znali smo daregion Sarajeva ima tradiciju uproizvodnji autodijelova za VW.Znali smo i da tamo ima dosta neza-poslenih. Poslije se ispostavilo da suti ljudi već bili odlično obučeni zarad”, prenosi Eisenacher.Veritas AG danas u Rajlovcu kodSarajeva zapošljava 150 radnika.Planirano je proširenje proizvodnje,uvođenje novih proizvodnih linija izapošljavanje novih ljudi.Ipak, šta je sa investitorima koji neznaju za tradicionalno jake branšeu BiH? “Trenutno je tako da ječista slučajnost kada neki njemačkiinvestitor odluči da dođe u BiH”,kaže Alexander Märdian.„BiH jedva da se reklamira u inos-transtvu kao mjesto za investicije.Postoje državne agencije za stranaulaganja, postoji Vanjskotrgovačkakomora. Međutim, svi oni imaju

previše zaposlenih koji premalomogu da se bave svojim poslom, jernemaju sredstava. To je problemkoji mora da se riješi na državnomnivou. BiH nema koherentnuprivrednu politiku, ni nadržavnom, ni na entitetskom, pa nina kantonalnom nivou.”BiH danas stoji u žestokoj konkur -enciji za privlačenje stranih investito-ra, ne samo sa manje razvijenimčlanicama EU, poput Bugarske,Rumunije, pa i Hrvatske, nego i sadrugim zemljama u regionu.Anja Quiring ističe da investitorimogu da biraju i da mnogo togazavisi od stava vlasti prema njima:“Oni kažu: Zašto bih išao u zemlju

gdje političari nisu u stanju da donesubilo kakvu odluku? Za početak, BiHmora dobiti efikasne vlasti.”

Pozitivne poruke: I pored svih prob-lema s birokratijom, pa i sa korup -cijom, njemački privrednici koji su većaktivni u BiH su uglavnom zado-voljni. Prema jednom istraživanju,75% poduzetnika koji su investirali uBiH, ponovo bi to učinilo.Trenutno je u BiH aktivno neštoviše od 150 njemačkih firmi.Potvrđuje se pravilo da jedaninvestitor privlači druge.“Naši poslovni partneri u Njemačkojsu se raspitivali kakva su naša iskust-va”, kaže Horst Eisenacher:“Kada smo im govorili o našemposlovnom uspjehu i oni su odlučilida pokušaju organizovati proizvod-nju u Rajlovcu. Konkretno, radi seo jednoj firmi koja se bavimontažom elektrouređaja.”

Azer Slanjankić/DW


Načelnici opština imajumnogo veću odgovornost

prema narodu. Više strukture vlasti kao da su

potpuno odvojene odobičnog života...

Alexander Märdian

Anja Quiring


Upotrazi za nečim drugačijimod ove naše uboge svakod-nevnice, prihvatih poziv za

ljetovanje na moru, na otoku, kodfrancusko-belgijske književnice,članice francuske Akademijenauka, Margarit Jursenar. Pročitahusput njenu knjigu „Hadrijanovimemoari“, da se ne obrukam. Srećapa je njena draga i životna

saputnica, američka profa GrejsFrik, talaheknula, pa mogu nes-metano uživati u njenom društvu iodmarati bez ljubomornih, gotovopatološko-posesivnih lezbejskihscena.Pozvah ja i velikog mog frendaThomasa Mana, njemačkog pisca,nobelovca, vrlo oženjenog lika sašestero djece, da nam se pridruži,

čisto da me ne bude strah i da malozamantava Jursenarku.Ipak sam ja iz Bosne. Nas svakopovremeno „tresne“, da li u glavu iliu nešto drugo, nije bitno. Valja semeni obezbjediti da se čiste, neokal-jane stražnjice vratim u Bosnu i dame, ne daj Bože, zbog „nesebičnosti“neki bosanski puritanac dobro ne

premlati pri povratku i kaže da trebaistrijebiti sve gejove.Ja bih radije preselila i odselila sve„gejane“ koji su šljegli ovdje ali,treba širiti ljubav. No, ako bi to biloiz umjetničkih pobuda i donijeloodređene materijalne i drugesatisfakcije meni i momnapaćenom narodu, pristala bih jana taj sveti, estetsko umjetnički činsa Jursenarkom, te makar i sa poko-jom šljivom na glavi Bosnomhodala. Francuska Akdemija nauka

ŠTA JE UMJETNOST, A ŠTA JE LJUBAV?

Kažu da je ta istospolna ljubav danas vrlo modernastvar i da je gej lobi najjači lobi u svijetu. Čak su iMujo i Suljo iz našeg vica pristali da budu geje. To jepravi dokaz toga...

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Valja se meni obezbjeditida se čiste, neokaljane

stražnjice vratim u Bosnu i da me, ne daj Bože,

zbog „nesebičnosti“ neki bosanski puritanac dobrone premlati pri povratku

i kaže da treba istrijebiti sve gejove...


je ipak francuska Akademija naukai Margarit je ipak Margarit. I onavoli zumbule kao i ja, te imamonešto zajedničko. A kažu da je ta istospolna ljubavdanas vrlo moderna stvar i da je gejlobi najjači lobi u svijetu. Čak su iMujo i Suljo iz našeg vica pristali dabudu geje. To je pravi dokaz toga.Dočeka nas dvoje Margarita bašlijepo. Gledam je, obična žena, kaoi svi drugi ljudi. Ni po čemu se nerazlikuje, osim po pameti i talentuod ostalih. Niti skače na mene, nitime napastvuje, niti se ljubi, niti ličina muškarca, otmjenih je iuglađenih pokreta. Prrijatnogglasa, ljubazna.Ja sve virim ima li išta na njoj nenor-malno? Pa gledam kako hoda, vidimnormalno, kako je obučena, lijepo,kao svaka žena sa dobrim ukusomkoja preferira lijepo. Ima li ištabizarno na njoj? Nema.Vidim ja da je i Tomas Man kužionako ispod oka, a ja mislimnabešao ti šestero djece, dobro sekamuflirao brakom, ženom i dje-com, kao neki naši ovdje, da imimena ne spominjem, jer bi prošlagore od onih mlatitelja gejova usred Sarajeva.Postade on meni sumnjiv jer seraspriča sa Margarit o liku iz njenogromana, rimskom ImperatoruHadrijanu i njegovoj ljubavi sprammladića Antinoja. Ona njemuHadrijana, on njoj, ne mogavši višebez uzbuđenja slušati i zamišljatiHadrijana, velikog vođu na umoru,pljus u lice, nedžentmlenski,primitivno, grubo, trudeći sa de nebude gejovski, svoj roman „Smrt uVeneciji“.Poče on intelektualno onanisatinad svojim likovima u tomromanu, piscu Ašenbahuopsjednutom apsolutnom ljepotomdječaka Tađua. Pa onda njih dvojemalo o idealima grčke ljepote,rimske. Spomenuše oni i velikog

Mikelanđela, slikara i kipara, i jošbrdo velikana u svim vrstamaumjetnosti. Jao koliko gejova igejovica u svijetu, a najveći umjet-nici, objasniše oni meni.A zato je u Hrvatskoj nedavnodozvoljeno partnerstvo istospolnezajednice i prijavilo se već petparova da se vjenčaju. HoćeHrvatska da bude u trendu i dabude u najjačem svjetskom lobiju.Tako ćemo i mi u Bosni, kadjednom uđemo u EU, obradovatiroditelje saznjanem da su im sedjeca napokon udala, vjenčala i da

napušataju toplinu doma svog,odlazeći u naručja drugih tata imama koji se samo drukčije zovu –partneri u istospolnoj zajednici,odvalih ja glasno i primitivno dosrži.Zgrožena mojim iskazom,Jursenarka reče: Vi mislite da samtražila majku u mojoj Grejs Frik?Mislim, jok nisi, mamu nisi ni

upoznala, umrla ti je kad si imaladeset dana.A šta je u ostalim slučajevima? Nijehomoseksualna orijentacijauvjetovana nekom relacijomizmeđu oca i majke i inspiri -rajućom figurom u djetinjstvu rečeThomas Man? Ma, ti pedofiličarustari - ušuti! Onanišeš naddječakom na sto strana romana uime apsolutne ljepote i umjetnosti?Rekoše mi da pojma nemam šta jeumjetnost, šta je ljubav, šta je eros,estetsko, šta je suptilnost, čulnost?Uvrijediše me da nikad neću bitiumjetnik i spoznati izvornu ljubavte stvoriti u ime nje kolosalnoumjetničko djelo, poput njih dvoje.I pored osporavanja mogumjetničkog senzibilteta i talenta,zamantaše oni mene i nakondužeg vremena bi mi zanimljivo.Bi nešto drukčije, novo. Velikipisci pored mene. Otvorenih očijupočeh razmišljati o istospolnojljubavi, ali im ne priznadoh štomislim o tome. Samo im rekoh dau Bosni ima stanovitih„poteškoća“ kada si općenito„drukčiji“, a tek „drukčiji u seksu-alnom opredjeljenju“?!Ima li to ikakve veze saumjetnošću, upitah se? I šta jeumjetnost, a šta je ljubav?

Spomenuše i velikogMikelanđela, slikara i

kipara, i još brdo velikanau svim vrstama

umjetnosti. Jao kolikogejova i gejovica u svijetu,

a najveći umjetnici...

Kapsula Cygnus, bez ljudskeposade, koja je u prošle sedmicenapustila Međunarodnu svemirskustanicu (ISS), pošto je ispunila svojuzadaću dopreme namirnica iopreme za šestoricu astronauta, ras-pala se pri ulasku u Zemljinuatmosferu, kao što je bilo planirano.Kapsula je dva dana samostalnobila u orbiti. Posada na ISS-u jegledala kako se Cygnus udaljava ina društvenoj mreži Twitteruobjavila snimke kapsule koja se ras-pada. Ruski astronaut MaksimSurajev je snimio tu nevjerojatnufotografiju Cygnusa koji se raspadana svom povratku.Kapsula je prevozila više od 1.600kg tereta, uglavnom polugotovuhranu za astronaute ISS-a, ali isatelite za posmatranje Zemlje iopremu za naučno istraživanje.Misija je dio ugovora vrijednog mil-ijardu dolara, potpisanog s Ame ri č -k om svemirskom agencijom (NASA).

SMRT PRVOGIMPERATORA

Prije 2.000 godina, 19. avgusta,umro je prvi rimski imperatorAugust. U čast proslave tog jubilejaItalija je za javnost otvorila brojnearheološke lokacije. Rekonstrukcijavelikog carskog foruma tek je jedanod načina na koji će biti obilježennjegov život.Nakon ubistva svog prastrica JulijaCezara, August je preuzeo upravl-janje državom.Ne obilježava se 2.000 godinanečije smrti svaki dan. Ipak, kad jeriječ o Augustu, njegovo naslijeđeje neprolazno. Kad je on preuzeovlast, Rim je bio izgrađen od cigle,a iza sebe je ostavio grad umramoru.Mali dio Augustovog Rimapreživio je stoljeća invazija,pljačkanja i djelovanja prirode. Uposljednje vrijeme za propadanjenjegove ostavštine zaslužni sunemar i manjak sredstava.

SKUPI ASANŽ

Osnivač Vikiliksa Džulijan Asanžnajavio je da će uskoro napustitiambasadu Ekvadora, u kojoj jeprinudno proveo posljednje dvijegodine u Londonu.Svojim pojavljivanjem Asanž je

USPJEŠNA MISIJA


REÊNO UPAM]ENO Je li rat ubitačan ili blagotvoran –ovisi o prilikama i stranama.

n G. W. F. Hegel

Čovjek ne može biti slobodan akone vlada sobom.

n Epiktet

Prava ljubav je sazrijevanje prija t e lj -stva. Ako želite s nekim biti u pravojvezi, prvo ćete biti dobri prijatelji.

n Hugh Walpoe

Ako ne uživate u onome što se upr -avo sada događa, to znači da živite uprošlosti i da ste samo napola živi.

n Don Miguel Ruiz

Moj savjet je da se oženite; akonađete dobru ženu, biti ćete sretni,ako ne, postat ćete filozof.

n Sokrat

Voda je srž svega, jer voda je sve isve se u vodu vraća.

n Tales

Radost donosi sigurnost, zavistdonosi usamljenost.

n John Marks Templeton

Ako si rob, ne možeš biti prijatelj. Akosi tiranin, ne možeš imati prijatelje.

n Friedrich Wilhelm Nietzsche

Duhovitost je drskost koja je steklaobrazovanje.

n Aristotel

Duševne bolesti jednako nastajuod mlakosti kao i od prevelikeravnodušnosti.

n Sv. Ignacije Loyolski

Misiju ne može, a i ne smijestvarati niko drugi osim ljudi kojiće potom u cijelosti preuzimatiodgovornost za njezinu provedbu.

n Jack Welch


samo podsjetio javnost da on jošuvijek postoji. Ali, upravo to možeda bude i kontra efekat. Jer, ujavnosti o hrabrom internetaktivisti već duže preovladava slikakao o nepredvidivom egoisti. UVelikoj Britaniji više se uopšte nediskutuje o tome da je Asanžmožda u potpunosti nevin i da jesvojim djelima doprinio društvu.Tamo su sada tema milioni, tačnijesedam miliona funti, koliko je dosada koštala policijska akcijamotrenja na njega, a koju plaćajuporeski obveznici.

PRVA RIJEČ

Roditelji uvijek s nestrpljenjemiščekuju koja će biti prva riječ kojuće izgovoriti njihovo dijete, amnogi se nadaju da će prve riječinjihovog djeteta biti mama ili tata.Nekoć je to doista bilo tako, noprema istraživanjima, u današnjevrijeme jedno od osmoro roditeljatvrdi kako su njihove bebe prvoizgovorile riječ - tablet.U istraživanju je sudjelovalo 3614roditelja, a ono je provedeno uVelikoj Britaniji. Oko 81 posto ljudireklo je da su njihova djeca u

nekom trenutku razbila elektronskiuređaj, tako što su ga ispustili ilibacili.Najveći broj roditelja očiglednodjeci daje ove uređaje kako bi im,primjerice, vožnja u automobilubrže prošla, s obzirom na to da jenajveći broj ovih uređaja pokvarenili polomljen u automobilu. Okodeset posto roditelja tablet djeci naigranje daje oko sat vremena, asedam posto mališana zabavlja sena tabletu tri do četiri sata dnevno.

LAŽNI MITOVI

Naučnici i dalje ne razumiju svenačine na koje ljudski mozakfunkcioniše, a ne mogu ni da seslože na koji način bi trebalo da gaproučavaju. Zato i ne iznenađuječinjenica da postoji mnogo mitova izabluda o glavnom organucentralnog nervnog sistema.Pet najvećih mitova o mozgu su:1. Koristimo samo 10 odsto mozga 2. Dominantna je samo jednastrana mozga 3. Alkohol ubija moždane ćelije 4. Nervne ćelije se ne moguregenerisati 5. Koeficijent inteligencije nikad sene mijenjaKoeficijent inteligencije (IQ) jedosad smatran fiksnim. Međutim,naučnici vjeruju da faktoriokruženja utiču da se i IQ možemijenjati tokom života.

REÊNO UPAM]ENO Razum ne može ustanoviti vrijed-nost, a njegovo vjerovanje da tomože glupa je i opasna iluzija.

n Allan Bloom

Ako nešto ne želiš učiniti, zaustavise na prvoj stepenici.

n Publius Ovidius

Etika se ne bavi svijetom, etikamora biti uvijet svijeta, poputlogike. Etika i estetika su jedno.

n Ludwig Wittgenstein

Čvrsto i jako pripada smrti, malenoi slabo životu.

n Béla Hamvas

Bol je neizbježna, patnja je,međutim, stvar izbora.

n Kathleen Casey

Ne znam zašto se toliko uzbu -đujete zbog onoga što ljudi pišu.Što je sve prema onome što misle, išto rade, i što su sposobni da urade!Malenkost. Šala.

n Ivo Andrić

Vjerovati u sve, sumnjati u sve; obanačina života čuvaju od razmišljanja.

n Alfred Korzybinski

Iz zemlje sve dolazi i sve se uzemlju vraća.

n Ksenofan

Opraštanje pomaže i onome tkooprašta i onome kome se oprašta.

n John Marks Templeton

Ako moram birati između dva zla,uvijek biram ono koje još nisamisprobala.

n Mae West

Apsolutne sreće nema, ona je utraženju.

n Mehmed Meša Selimović


K ada se ova mlada Beogra -đanka dobrovoljnoprijavila da svjedoči u

jednom od najsenzacionalnijihslučajeva rat nih zločina u povi-jesti, u koji je upetljan bivši pred-sjednik Srbije Slobodan Milošević,prvo što joj je obećano je bilaanonimnost. Dodijeljeno joj je

ime Svjedokinja B-129, a njenafotografija i glas su za vrijemesvjedočenja 2003. godine elektron-ski izmijenjeni na svim ekranimaHaškog tribunala.Sve dok odgovorni tehničar u jed-nom trenutku greškom nije pustiosnimku njenog pravog glasa, koja jeuživo emitirana u Srbiji. Ubrzo

nakon što se vratila kući, neko ju jepokušao ubiti.

Uništen život: Svjedokinja B-129 jetrenutno zaštićeni svjedok i nalazise pod policijskom zaštitom, dalekood kuće i sa novim identitetom iživotnom pričom.„Za Srbiju ja sam izdajnik,“ rekla je

DRUGO LICE HAŠKE PRAVDE

(NE)ZAŠTIĆENI SVJEDOKSvjedokinja B-129 je bila ključna u dokazivanju činjenice da je Slobodan

Milošević plaćao Arkana i njegove zlikovce. Za New York Times ona opisuje kako je u svemu tome izigrana i prljavo iskorištena

skromno ova vitka, sada četrdes -etdvogodišnja žena.„To što sam pomogla sudu, uništilomi je život.“Svjedokinja B-129 je potražila nov-inara koji, prema pravilima suda,ne smije otkriti njen identitet nitilokaciju, želeći razgovarati ovisokoj cijeni koju je platila kako bisvjedočila protiv Miloševića i srbi-janske tajne policije.Proteklih jedanaest godina je, kakokaže, živjela u labirintu.„Rečeno nam je da možemo voditinormalan život,“ rekla je. No,umjesto toga, njen suprug i ona seosjećaju kao zatočenici pasivnebirokracije, kako Ujedinjenih naci-ja tako i policije u njenoj novojdomovini.„Ovo nije kao kad emigrirate. Kadavam daju novi identitet, gubite sve:svoje prijatelje, imovinu, kontakt saobitelji, vozačku dozvolu, svojuosobnu povijest. Često se osjećamkao da sam izgubila razum,“dodala je Svjedokinja B-129.

Ključni dokaz: Zvaničnici Haškogtribunala i policije u njenoj novojdomovini su odbili komentiratinjen slučaj. Međutim, njen slučaj je

dobro potkrijepljen sudskom doku-mentacijom i pismima koja jepokazala sudu, dajući uvid u vrlobitan, ali duboko skriven segmentmodernog međunarodnog prava.Svi moderni svjetski tribunali seuveliko oslanjaju na svjedoke jervelika ubistva, mučenja i silovanjarijetko nose sa sobom materijalnedokaze koji bi doveli doodgovornih. Mnogi svjedoče podpseudonimima, ali samo rijetki sutoliko ugroženi da ih se mora tajnoprebaciti u drugu državu i dati imnovi identitet.Njihovi brojevi i mjesto boravka sustroga tajna i vrlo malo toga se znao njihovim životima. Unaprijed imje rečeno da će biti izbačeni iz pro-grama zaštite svjedoka ukolikootkriju svoj stvarni identitet.Novinarima prijeti zatvorska kazna

ukoliko objave ime ili lokacijuzaštićenog svjedoka.Svjedokinja B-129 je bila ključnidokaz. U dva dana suđenja jezapanjila sud svojim svjedočenjemprotiv Slobodana Miloševića,opisujući svoj posao pouzdanepomoćnice Željka RažnatovićaArkana, protiv kojeg su podnesenekrivične prijave diljem Europe.

Novac u kovertama: Tijekom ratana Balkanu, Ražnatović je oformiomiliciju koju je nazvao Tigrovi ikoja je ubrzo postala poznata pokrijumčarenju, krađi i ubistvima dil-jem susjedne Hrvatske i Bosne iHercegovine. Milošević je tijekomsvog suđenja u Hagu tvrdio da nezna ništa o aktivnostima Tigrova.Međutim, navodeći detalje iz svojeposlovne dokumentacije iz 1994. i1995. godine, Svjedokinja B-129 jesvjedočila o tome da je Miloševićevatajna služba kontrolirala,zapošljavala i plaćala RažnatovićeveTigrove. Dio njenog posla je bio daizbroji i ubaci u koverte novac zavojnike, kako je navela u svomsvjedočenju. Ražnatović nikada nijeslao svoje ljude bez Miloševićevenaredbe, a javno se hvalio da nikadanije držao nikoga u zarobljeništvu.Ražnjatović je 1997. godine osuđenza ratne zločine, da bi 2000. godinebio ubijen u hotelskom hodniku uBeogradu.

Moć i ubojstva: Izvanredan svjedok- prisjetio se jedan bivši tužiteljgovoreći o Svjedokinji B-129. Jošjedan tužitelj nam se obratiopismom rekavši da je njenosvjedočenje najbolje pokazalosaučesništvo Srbije u zločinimakoje su počinili Tigrovi.Tijekom jedne serije intervjua,svjedokinja je rekla da je radila zaRažnatovića, jer je tada bila mladastudentica prava i trebao joj jenovac. Na početku je mislila da


Naizgled potpuna anonimnost važnih svjedoka

Tehničar u Haškom tribunalu u jednom

trenutku greškom je pustio snimku njenogpravog glasa, koja je

uživo emitirana u Srbiji.Ubrzo nakon što se

vratila kući, neko ju jepokušao ubiti...

Tigrovi brane narod Srbije, aliubrzo je promijenila mišljenje.„Sve ono što sam vidjela jeupućivalo na moć i ubojstva,“ reklaje. „Sve se ticalo krijumčarenja iobogaćivanja i mnogi su poginulini za šta.“Bijes ju je 2003. godine natjerao dasvjedoči nakon što je pratilasuđenje bivšem srbijanskompredsjedniku.„Milošević je lagao i poricao sveveze sa Arkanom. Osjetila sam damoram progovoriti. Vidjela samstvari koje mnogi ljudi ne znaju nitibi ih htjeli priznati,“ rekla je.Kada se nakon svjedočenja vratilakući, policajac u civilu je stajaoispred njene kuće. Nekoliko sedmi-

ca nakon toga njena je obiteljprimila prijeteći telefonski poziv.Jedne večeri, kada je prelazilaulicu, neko ju je pokušao pregazitiautom. Rekla je da je prepoznalavozača. Bio je to isti policajac iztajne službe koji je stajao isprednjenog ulaza.

Nova “domovina”: ZvaničniciTribunala su vrlo brzo uspjeliizvesti nju i njenog supruga izSrbije, prvo u Hrvatsku, a nakontoga u sigurnu kuću u Holandiji,gdje su morali čekati 18 mjeseci dabi ih vlada Europske unije prihvati-la u nacionalni program zaštitesvjedoka.Život u njihovoj novoj domovini jeza njih bio šok.„Poslali su nas u kuću prepunucrne buđi, bez namještaja, kuhinje ikupatila,“ prisjeća se ona.

U Beogradu su imali vlastiti stan,ona je vodila školu jezika, a njensuprug je radio za humanitarnuorganizaciju. Sada oboje rade kaoslabo plaćeni prodavači jer nisumogli pokazati svoje diplome. Radeu smjenama kako bi se moglibrinuti o svoje troje djece koja surođena u izgnanstvu.Tu su i „male i velike laži“ koje nemogu izbjeći.„Moram lagati djeci zašto ne moguvidjeti svoju baku i djeda,“ rekla jeSvjedokinja B-129.Teško joj je steći nove prijatelje.„Uvijek se bojim da ću progovoriti,“dodala je. „Često sam bolesna, alimoram lagati doktoru zašto sam takodepresivna, zašto ne mogu spavati izašto često osjećam da ću poludjeti.“

Uzaludni napor: Progoni je tjesko-ba zbog gubitka vlastitog ja. „Teškoje povjerovati u to, ali prije desetgodina sam bila osoba punasamopouzdanja,“ rekla je šapatom.„Sada imam napade panike kadaidem u banku ili u prodavnicu.Osjećam kao da sam uradila neštološe. Skrivanje čini da se osjećamkao kriminalac,“ rekla je.Prije pet godina, kada je pritisnutada svjedoči na još jednom suđenju

za ratne zločine, uspjela jeizmamiti obećanje od tužiteljaTribunala da će organizirati proda-ju njenog stana u Beogradu kako bimogla isplatiti dugove. „Ne moguga sama prodati jer više ne mogudokazati ko sam,“ kaže ona.Međutim, stan još uvijek nije pro-dat jer se papirologija stalno vučeod tribunala do policije.U jednom trenutku Svjedokinja B-129 je dobila financijsku potporuod Tribunala kako bi završila studijprava, ali ona kaže da joj se živottoliko okrenuo naopačke da se nijemogla koncentrirati. Sa novimpasošima u rukama, par je ovegodine, prvi put nakon 11 godina,na kratko mogao otići u Srbiju.Međutim, Svjedokinja B-129 ipakosjeća da je njeno žrtvovanje bilouzaludno. Milošević je preminuo uzatvoru 2006. godine, prijezavršetka suđenja, a dva srbijanskazvaničnika protiv kojih je kasnijesvjedočila iza zatvorenih vrata,nedavno su oslobođena.„Osjećam se iskorišteno,“ rekla je.„Oni su slobodni u svojim kućama,a ja sam zarobljena u ovom životu.Ja sam gore prošla iako nisampočinila nikakav zločin,“zaključuje ona.


Svjedokinju su iznervirale Miloševićeve laži da ne poznaje Arkana

Dva srbijanska zvaničnikaprotiv kojih je kasnije

svjedočila iza zatvorenihvrata, nedavno su

oslobođena. Ja sam goreprošla iako nisam počinila

nikakav zločin...


Stravična je brutalnost koju

iskazuje grupa koja se naziva

“Islamska država” prema svo-

jim neprijateljima u Iraku i Siriji,

ali je stravična i šutnja i nezain-

teresovanost onih koji su pomogli

njihovom nastanku. Međutim, da

krenemo redom.

Brutalnost kojom se služi grupa

nekada poznata kao Islamska drža-

va Iraka i Levanta (ISIL), a danas

Islamska država (IS), ne samo nad

iračkim i sirijskim manjinama iz

reda arapskih kršćana, jezidija ili

Kurda, nego i sunitskih plemena

koja odbijaju da im se pokore, pri-

jeti da ostavi mrlju u historiji

islama u čije ime nastupaju. Zato je

sramotna šutnja muslimanskih

vjerskih autoriteta, intelektualaca,

ali i onih koji se u svojim političkim

poslovima itekako pozivaju na

islam ili barem pripadnost musli-

manskoj zajednici, naravno uz

rijetke izuzetke.

Najmanje što bi oni mogli uraditi

jeste da jasno, kao što to čine mnogi

mladi muslimani putem

društvenih mreža, kažu „ne u naše

ime“.

Krajnja okrutnost: Sjetimo se samo

kako su se muslimani divili onim

Jevrejima koji su ovih dana

protestovali protiv nasilja u Gazi ili

brojnim građanima zapadnih

metropola koji su ustali protiv svo-

jih vlastodržaca onda kada su

krenuli u napad na Irak, koji će i

izroditi nekadašnji ISIL,

uzvikujući „ne u naše ime“.

Danas ne vidimo tako masovnu

reakciju „arapske i muslimanske

ulice“, koja bi stala u zaštitu

kršćana i jezidija u Iraku, dok im

djecu prodaju kao robove i izgone

iz njihovih kuća u kojima su živjeli

pod skoro svim halifama još od

perioda Pravednih halifa, preko

onih emevijskih i abasijskih, sve do

osmanskih, koji su sigurno bili bolji

muslimani od današnjeg „samo-

proglašenog pravovjernog halife“.

Ustvari, grupa Islamska država

korisiti okrutnost kako bi kompen-

zirala mali broj svojih ratnika i

nedostatak vojnih sredstava.

Upravo mješavinom terora i okrut-

nosti nad civilima i onima koji im

stanu na put oni pokušavaju sa

nekih 12.000 vojnika, koliko se

vjeruje da imaju na raspolaganju,

upravljati ogromnim područjem u

Siriji i Iraku. To područje proteže

se od Halepa, skoro na obalama

Mediterana, do predgrađa

Bagdada.

U međuvremenu pokušavaju ovla-

dati novim gradovima, kasarnama,

doći do većih količina ratnog

plijena i postepeno povećati broj

vojnika pod svojom komandom,

PROBLEM ZVANI “ISLAMSKA DRŽAVA”

Brutalnost kojom se služi tzv. Islamska država (IS), ne

samo nad iračkim i sirijskim manjinama nego i sunitskim

plemenima koja odbijaju da im se pokore, prijeti da

ostavi mrlju u historiji islama, u čije ime nastupaju

ZVUK SRAMOTNE ŠUTNJE

Piše:

Muhamed Jusić

Danas ne vidimo takomasovnu reakciju „ara-

pske i muslimanske ulice“,koja bi stala u zaštitu

kršćana i jezidija u Iraku,dok im djecu prodaju kao

robove i izgone iz njihovih kuća...

Militarizam pod maskom vjere

koje vrbuju među stanovnicima

zauzetih gradova i sela, nerijetko

među djecom, koji se pridružuju

ovim formacijama kako bi

sačuvali živu glavu ili živote svojih

porodica.

Odgovornost Zapada: Kada grupa

Islamska država uđe u neki grad

ponudi stanovnicima da se pokaju i

da prihvate vlast novoproglašenog

halife. Ako prihvate njegovu vlast

onda mu se moraju pokoravati, a to

znači i odazvati se njegovom

pozivu u džihad. Ako, pak, odbiju

iskazati pokornost (dati beju ili

zavjet), a grad je zauzet silom,

onda punoljetni mladići mogu biti

pogubljeni, a žene i djeca prodani u

ropstvo, osim ako lokalni komandat

ili halifa ne odluči da im poštedi

život i pusti ih da bez svoje imovine

napuste teritoriju Države.

Grupa Islamska država danas ne bi

postojala da se na vrijeme inter-

venisalo u Siriji i da, prije svega,

regionalni moćnici iz tzv. islamskog

svijeta nisu uradili sve što su mogli

da razbiju jedinstvo sirijske opozi-

cije zarad vlastitih ciljeva i da nije

bilo globalnog nadmudrivanja

između Rusije i Zapada.

Dobro producirani snimci brutal-

nih pogubljenja i drugi oblici

okrutnosti su bitan dio taktike rato-

vanja „Halifinih vojnika“ i do sada

su dali zavidne rezultate. Takvom

taktikom i drugim nekovencional-

nim tehnikama ratovanja tradi-

cionalne vojske nisu navikle rato-

vati, pogotovo kada nemaju

ozbiljnu političku ili bilo koju

drugu podršku.

Guranje pod tepih: To nas dovodi

do onih koji su daleko odgovorniji

za ono što se dešava u Iraku i Siriji

danas. Tu, prije svega, ne smijemo

olahko amnestirati nekonzervativne

ideologe i njihove političke izdanke

u Washingtonu, ali i saveznike u

Londonu i širom svijeta, koji su

svojevremeno krenuli u nepromišl-

jenu avanturu u Iraku. Niko nika-

da nije branio diktatora Saddama

Husseina, ali je znao da urušavanje

iračke države i njenih institucija

neće donijeti dobro bilo kome.

Nasumični projektili: Raspuštanje

iračke vojske i prepuštanje Iraka u

ruke šiitskih paravojnih formacija,

koje su tada trebale da uguše sunit-

sku pobunu protiv centralne vlasti

u Iraku, a kojom su uz podršku

saveznika dominirali šiiti, prebrzo

povlačenje iz Iraka i guranje svih

problema pod tepih, kako bi se

umanjila politička šteta na

domaćem američkom terenu,

greške su koje su stvorile grupu

Islamska država i to se danas ne

smije zaboraviti.

Ovih dana Obama, koji je očito

nespreman da ispravlja greške i

propuste predsjednika Busha

mlađeg, radije koristi da kaže kako

su oni iz reda republikanaca koji ga


Kada grupa Islamskadržava uđe u neki grad

ponudi stanovnicima da sepokaju i da prihvate vlastnovoproglašenog halife.

Ako prihvate njegovu vlastonda mu se moraju

pokoravati, a to znači iodazvati se njegovom

pozivu u džihad...

Takozvani “Halifini vojnici”

kritikuju zbog neefikasne i

konfuzne vanjske politike činili

daleko veće greške. Naime, nije

Obama povukao trupe iz Iraka

prije vremena, nego je taj ugovor

potpisao George Bush prije nego

što je napustio Bijelu kuću, a

Obama se samo pridržavao dogov-

orenih termina.

Obama ne može dozvoliti da se

„dok je on na straži“ desi genocid

ili etničko i vjersko čišćenje i da

radikalni militanti „od kojih se

ograđuje i famozna Al-Kaida“

postanu regionalni faktor nestabil-

nosti. Zato za sada pokušava poslati

poruku da nešto radi, šaljući pokoji

projektil na navodne ciljeve grupe

Islamska država.

Isforsirani sukob: Tačno je da sada

nema lahkih rješenja, iako ih

mnogi priželjkuju.

Tek formalan američki napad na IS

može samo ojačati njihovu

poziciju, jer je antiamerički senti-

ment itekako prisutan širom arap-

skog svijeta. Ukoliko to ne bude

sistematična vojna akcija sa

ozbilljnim saveznicima na terenu,

ne samo iz reda Kurda i iračkih

šiita, nego, prije svega, sunitskih

plemena, koji bi zamijenili

američku pješadiju, zračni napadi

ne mogu imati ozbiljan učinak,

osim da svijetu pošalju poruku da

svijet ne sjedi skrštenih ruku

gledajući zločine IS-a.

Obamina podrška politički

kompromitovanom iračkom premi-

jeru Nouriju al-Malikiju, koji je

„operativno najodgovorniji“ za

urušavanje sigurnosne situacije u

Iraku, može samo produbiti

problem.

Nakon sloma iračke vojske i njenog

podređivanja šiitskim paravojnim

formacijama, te ulaska iranskih

stručnjaka i dobrovoljaca u njene

redove, sukob protiv IS-a može

samo produbiti isforsirani sunitsko-

šiitski sukob.

Bagdadski ključ: Amerika je sada u

situaciji da zajedno sa Iranom ratu-

je protiv sunita u Iraku. U principu,

oni u Iraku ratuju protiv strane za

koju se IS deklarativno zalaže, dok

u Siriji ratuju na strani na kojoj je

IS. Zato je ključ za početak

rasplitanja Gordijevog čvora u

Bagdadu, gdje se mora formirati

zajednička vlada, koja će uključiti

iračke sunite i Kurde i koja će

ponovo preuzeti kontrolu nad

iračkom vojskom.

Jedino što ne mogu nastaviti ni

svjetski ni regionalni moćnici jeste

ignorisanje patnje tamošnjih civi-

la. Grupa Islamska država danas

ne bi postojala da se na vrijeme

intervenisalo u Siriji i da, prije

svega, regionalni moćnici iz tzv.

islamskog svijeta nisu uradili sve

što su mogli da razbiju jedinstvo

sirijske opozicije zarad vlastitih

ciljeva i da nije bilo globalnog

nadmudrivanja između Rusije i

Zapada. Odnosno, može i to, ako

je NATO spreman graničiti sa IS-

om, što je sada slučaj i čekati da oni

konsoliduju svoju vlast na tom

području.

Aljazeera.com/balkans


Obamina podrška političkikompromitovanom

iračkom premijeru Nourijual-Malikiju, koji je „opera-tivno najodgovorniji“ zaurušavanje sigurnosnesituacije u Iraku, može

samo produbiti problem...

Razgranata mreža


Jedan mladić sjedi u bujnoj,

zelenoj travi. "Odrekao sam se

njemačkog državljanstva i

pridružio se Islamskoj državi (IS)",

objašnjava mirno. U prvom planu

se viori crno-bijela zastava

"Islamske države". Na njoj je

šahada - islamska objava.

Mladić čije je pravo ime Denis

Mamadou Cuspert zna kako treba

privući pažnju. Kao "Deso Dogg"

on je prije nekoliko godina bio

uspješan na njemačkoj rap sceni.

Konzumirao je droge, nekoliko puta

je bio u zatvoru.

Danas, sedam godina kasnije, on

pod novim imenom Abu Talha al-

Almani polaže zakletvu "Islamskoj

državi" i govori o sebi kao o

"malom, slabom slugi Boga".

Lak plijen: Priča Denisa

Mamadoua Cusperta, "Deso

Dogga", koji se sada zove Abu Talh

al-Almani, možda je neobična.

Ona je, međutim, primjer za to

kako od čovjeka koji ima probleme

može postati "božiji ratnik."

Cuspert je odrastao u Berlinu kao

dijete jedne Njemice i jednog

Ganijca. Otac je protjeran iz

Njemačke. Očuh, vojnik američke

vojske, kod kuće je njegovao krut

način ophođenja. Dosada i

nedostatak orijentacije mladog

čovjeka su odveli na ulicu u ruke

bandi. Zatvorsku kaznu slijedi uvjet-

na, zatim nove zatvorske kazne.

Berlinski psiholog Kazim Erdogan

ljude sa ovakvom biografijom nazi-

va "lakim plijenom" za islamiste.

"Ti mladi ljudi se osjećaju stigma-

tiziranim i potcijenjenim od strane

I NIJEMCI RADO IDU U DŽIHAD

90 odsto mladih koji sepriključuju "Svetom ratu"

osjećaju se kao osobe kojenisu ispunile očekivanja,kao "posljednje ovce ustadu", kaže psiholog...

REVOLT VODI

U AVANTURU

Kako navodi njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka, u Irak i Siriju je iz

Njemačke otputovalo 320 mladih muškaraca kako bi se borili na strani

islamističkih grupacija. Zašto se oni pridružuju "božijim ratnicima"?

njemačkog društva."

Mnogi od njih imaju useljeničku

biografiju. Od blagostanja većina

nije osjetila ništa. 90 odsto mladih

koji se priključuju "Svetom ratu"

osjećaju se kao osobe koje nisu

ispunile očekivanja, kao "posljednje

ovce u stadu", kaže psiholog.

Roditelji tome mnogo doprinose.

"Stidim se zbog tebe. Nemaš čak

završenu ni osnovnu školu", često

čuju tinejdžeri.

Pod takvim uvjetima radikalni

regruti imaju lak posao: oni se često

potencijalnim žrtvama obraćaju

direktno na ulici. Uz čaj, mladi

iznenada dobiju pažnju koju toliko

priželjkuju. Njima u porodicama

često nedostaje očinska figura jer su

se roditelji razveli ili otac ne zna šta

se dešava sa psihom sina.

Osjećaj pripadnosti: "U takvim

situacijama 'bradati poznanik'

napreduje brzo," kaže Erdogan. Do

islamskog "božijeg ratnika" put

onda više nije dalek.

Spremnost žrtvovanja za Allaha je

kod Evropljana u prvom redu stav

kojim izražavaju protest, smatra

ekspert za islamske nauke Guido

Steinberg.

"Za jednog mladog migranta skoro

da ne postoji bolji način da izrazi

odbačenost jer se na taj način okreće

od roditelja, muslimanske zajednice

i njemačke države", Za mlade je

važno da izazovu zgražavanje.

Osjećaj pripadnosti igra veliku

ulogu. Mnogi mladi ljudi nju traže

i pronalaze je u džamijama i

radikalnim grupama. Uz to dolazi i

fantaziranje o nasilju i uopštena

volja za avanturom koja u

Njemačkoj nije zadovoljena.

"Više se ne može otići ni u njemačku

vojsku - Bundeswehr. Ti ljudi se

međutim žele boriti, trčati po brdima

i nešto doživjeti", kaže Steinberg.

U većini slučajeva je riječ o

Turcima, Kurdima, Palestincima,

Libancima i Arapima. U novije vri-

jeme je i sve više konvertita. Philip

B. iz njem ačkog grada Dinslakena

je najpoznatiji primjer. On slovi kao

uzor na njemačkoj džihadističkoj

sceni - čak i nakon smrti na iračkom

frontu.

Radikalnost kod konvertita izgleda

funkcioniše jednostavnije. Za raz-

liku od arapskih vjerskih istomišl-

jenika, njima nedostaje dugogo -

dišnje suočav a nje sa religijom i poz-

navanje jezika. Njihova ideologija

često nije određena - stoga ih to čini

opasnijima. Za konvertite je mnogo

važnije da nešto prezentiraju dok

drugi traže priznanje.

Izliv gnjeva: Biografije dobr -

ovoljnih "božijih vojnika" su slične.

Teško djetinjstvo, problemi u

porodici, zloupotreba alkohola i

droga u ranim godinama. Djeca iz

srednjeg sloja su u manjini.

Na osnovu okrutnih slika i video

snimaka mladima se demonstriraju

zločini "nevjernika" počinjeni

širom svijeta nad muslimanima.

"Mnogo toga se nije tako desilo,"

kaže Kazim Erdogan. Priče bi

adolescente trebale načiniti jačim i

nemilosrdnijim u trenutku kada

potegnu za oružjem ili kada

pritisnu okidač na pojasu sa

eksplozivom. Dok se to ne desi,

vrši se pritisak.

U pravilu on, međutim, nije potre-

ban, jer izgled za odlazak u raj i

djevice koje tamo čekaju su dovolj-

na nagrada.

"Oni su uvjereni da ovdje žive u

pogrešnom svijetu i da pravi život

počinje u zagrobnom životu", kaže

psiholog Erdogan.

Po njemu je, kako kaže, važno da

roditelji obrate pažnju u koje

džamije šalju djecu. Prečesto

propovjednici koriste priliku da

zajednicu nahuškaju.

"Od mene nije postalo ništa zato

što sam musliman ili Arap" - to su

misli koje onda mladi ponesu kući.

To izaziva gnjev.

I Denis Mamadou Cuspert je

vjerovatno bio ljut kada se 2009.

odlučio da svoj stari život kriminal-

ca zamijeni za "pobožan život" .

Preko noći je uspješni reper postao

čovjek kojeg priželjkuju radikalno-

islamski propovjednici. On sada iz

Sirije širi poruke pune mržnje.

Sada ga slušaju, ali ga se i plaše!

Nastassja Steudel/DW


“Pravi” život traži izazove i opasnosti

Philip B. iz gradaDinslakena je najpoznatiji

primjer. On slovi kao uzor na njemačkoj

džihadističkoj sceni - čak i nakon smrti na iračkom frontu...


Berlinski kongres iz 1878.godine doveo je do prak tičnograspada Osmanlijskog carstva

i preraspodjele njihovih teritorijameđu evropskim silama. Poredtoga, ovaj sporazum je doveo i dostvaranja novih samostalnih država.Svaka od njih, kako ih je opisaoSafet Bandžović u svojoj knjizi"Ratovi i demografska deosman-izacija Balkana", predstavljala jebure baruta. Taj barut je bio spre-man da eksplodira u bilo koje vri-jeme, a tako je, nažalost, i danas.

Podjele i seobe: Prvi koji su krvavoplatili cijenu nastanka nacionalnihdržava na Balkanu bili su musli-mani. Mnogi su svirepo ubijani, pro-tjerivani ili pokrštavani. Osmanlijskocarstvo je, po odredbama Berlinskogkongresa, moralo drugima ustupititri petine svoje teritorije i jednu pet-inu stanovništva, odnosno oko pet ipol miliona ljudi, od kojih je polov-ina bilo muslimansko.Prema onim dijelovima Turskogcarstva koji su ostali u njegovomposjedu, krenulo je na milionemuhadžira, odnosno izbjeglica. Toje za Carstvo, koje je već biloekonomski slabo, predstavljalo veli-ki problem, jer trebalo je prihvatiti,smjestiti i nahraniti sve one koji su

napustili svoja ognjišta.Stotine hiljada muslimana saBalkana tada se naselilo uunutrašnjosti Male Azije, zatim uAnadoliji, Siriji te u Arabiji. Samou provinciji Rumeliji bilo je okomilion izbjeglica. Prema službenimpodacima Osmanlija, oko 1,5 mil-iona ljudi napustilo je Balkan uperiodu od 1878. do 1918. godine,

ne uzimajući u obzir one koji suilegalno prešli tursku granicu iotišli u druge zemlje. Muslimani koji su ostali u svojimkućama, a koji su do tada činilivećinsko stanovništvo u mnogimturskim područjima, pripali sunovonastalim državama. Deosmanizacija, koja je uzrokovalatorturu nad muslimanskim stanov -niš tvom, dovela je do uništavanjasvega onoga što ima materijalnu vri-jednost, a što je muslimansko. Porednasilja, pljački, progona i ubistava,paljeni su vjerski, ali i svi drugi mus-limanski, odnosno turski, objekti.

Balkanski savez: Stvaranjem savezaizmeđu Srbije, Crne Gore i Bug ar -ske, 1912. godine su završene pripr -

NAŠA KRVAVA POVIJEST

OSMANLIJSKI CEH

BALKANSKIH MUSLIMANA

Piše: Arnisa Gagula

Deosmanizacija, koja jeuzrokovala torturu nad

muslimanskimstanovništvom, dovela je

do uništavanja svegaonoga što ima materijalnu

vrijednost, a što je muslimansko...

Oko 1,5 miliona muslimana napustilo je Balkan uperiodu od 1878. do 1918. godine, ne uzimajući uobzir one koji su ilegalno prešli tursku granicu i otišli u druge zemlje

Berlinski kongres pokrenuo je lavinu

eme za rat protiv Turskog carstva,od nosno onoga što je od njega ost -alo. Rat je započela Crna Gora, pr -o dorom u sjevernu Albaniju te uSandžak, i to radi ispitivanja daljn-jeg razvoja situacije. Naime, sma -trano je da bi u slučaju nepovoljnograzvoja stvari na crnogorsku stranustale Italija i Rusija.U poruci kojom je službeno objavilapočetak rata, Crna Gora je navela daprekida sve odnose sa Osmanlijama.I druge balkanske države uputile suultimatum Turcima, zatražile suuvođenje novih reformi podhrišćanskim nadzorom i demobi-lizaciju osmanlijske vojske.Turci na to nisu pristali tako da suuslijedile objave rata sa svih strana. Štose tiče Srbije i Crne Gore, one su puneentuzijazma krenule u rat želeći da sekonačno obračunaju sa Turcima. Osmanlijska vojska je trpila porazza porazom. Veliki broj izbjeglicaponovo je krenuo ka Istanbulu,džamije i škole bile su prepune ran-jenika i muhadžira, a pored svihnedaća, jada i bijede, u glavnomgradu Turskog carstva krajem 1912.godine pojavila se i kolera.

Rijeke krvi: Ratovi na Balkanu bilisu sukobi sa najviše zločina, koji suprouzrokovali da rijeke krvi potekuod poubijanog civilnog stanovništ-va. Njihova jedina krivica bila je štonisu kršćanske vjere. Inostraninovinari, izvještavajući sa ratom

obavijenih područja, pisali su ozarobljenim osmanlijskim vojnici-ma kojima su nos i gornja usna biliodrezani.Britanski parlamentarci su zločineglasno i javno osuđivali, a smatralisu da oni nisu djelo pojedinaca, većsastavni dio nacionalne politikebalkanskih država čije su vojskeubijale nedužno muslimanskostanovništvo. Evropske sile su se

užasavale počinjenih zločina, ali suipak legalizovale nasilno osvajanjei etničko čišćenje koje susprovodile novonastale balkanskedržavice.Ugovorom u Londonu 1913.godine okončan je balkanski ratnivihor. Osmansko carstvo je izgubilosve posjede u Evropi, osim uskogpojasa zemljišta ispod Istanbula.Drugi balkanski, a potom i Prvisvjetski rat, nakon kojeg su senacionalne države učvrstile naBalkanskom poluostrvu, a prisilnakretanja muslimana nastavljena sui tada. Muslimani iz KraljevineSHS odlaze u Tursku, a na njihovaognjišta dolaze Grci, Bugari, Srbi iCrnogorci. Ipak, ni to nije bio krajnjihovog progona.Najveća operacija etničkog čišćenjadesila se nakon tursko-grčkog ratakada je 1923. godine oko pola mil-iona muslimanskog stanovništvaotišlo iz Grčke u Tursku.Tada je, prema mišljenju mnogihistoričara, otvorena Pandorinakutija zla koja, nažalost, na ovompodručju ni do danas nijezatvorena.


Mnogi su spas tražili u Istanbulu

Britanski parlamentarci su zločine glasno i javno

osuđivali, a smatrali su daoni nisu djelo pojedinaca,

već sastavni dionacionalne politikebalkanskih država

čije su vojske ubijalenedužno muslimansko

stanovništvo...


Oni su prvi koji mi poželedobrodošlicu pri mompovratku u Šeher. Raz govo -

rom koji lako kreće, opuštenošću,povjerenjem koje mi ulijevaju iukazuju, svaki puta učine da osje-tim da mi je i moje Sarajevo raširi-lo ruke i da sam stigla kod sebe.Njima, čuvarima na kapijama duhanašega grada, evo, sa prijateljskomposvetom, nekoliko zapisa

Novi Naši: Sjedam u taksi kod auto-buske ispod Merkatora na Dobrinji,idem na stanicu. Sjedim naprijed,ne moram se vezati, mogu pušiti isve vrijeme pričati sa vozačem. Magdje to još ima u svijetu? Kratak razgovor o vremenu i većprolazimo kraj vehabijskog sivogkompleksa kod Nedžarića, na ulicigrupa bradatih muškaraca razgo -vara, ne zna se čija je brada ružni-ja, dlake na sve strane, razletile se,valjda je takav propis. Malo pos-trani tri upakovane hanume u crnoi jedna pobuljena i u nekom uskomroza "kompletiću" do zemlje. - Bože moj, nikako da se naviknemda ih gledam, kažem taksisti. On malo makne glavom ustranu ipotvrđuje:- Ni meni nikako ne ide u glavu što

će im ovo, eto davno smo imalibradate četnike i ustaše, vala nijetrebalo da dobijemo bradonje i namuslimanskoj strani!Dok vozi kraj duge betonskezgrade televizije Sarajevo, sjeti seda doda:

- Ma dobro ste vi i prošli gospođo.Treba zahvaliti Bogu da imamopravoslavnih i katolika u Sarajevu,da nisu svi otišli, jer da ih nije, ovi

Novi Naši bi vas sve upakovali koone hanume odavno, a nas natjeralida zabradatimo! ... - Ko bi nas to pokrio, pitam?A on će:- Pa vidite koliko su samo zauzeliSarajevo: Izetbegovići, Cerići i ovinjihovi? Odavno bi oni od vasnapravili crne hanume da nije iovih naših drugih ...

Melek Zećo: Izađoh iz kuće zabo-ravivši provjeriti jesam li ključ izvrata izvadila, automatska brava sezalupi za mnom i ja ostah ispredsopstvene kuće praznih ruku!Drugi ključ je kod dajdže naBjelavama, nazvah ga odkomšinice. - Ne brini, kaže dajdža, pozvaćutaksi da ti donesu ključ da ja ne

TRI KRATKE PRIČE IZ SARAJEVSKIH TAKSIJANa Marindvoru, prolazeći kraj nove zgrade što se pravina nekadašnjem prostoru Magrosa, pitam taksistu koto gradi tu grdosiju? Odgovara da se priča u čaršiji dasu neki Saudijci to finansirali, ali haj vjeruj, šta ćenjima ovdje da zarađuju...

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Ni meni nikako ne ide uglavu što će im ovo, etodavno smo imali bradate

četnike i ustaše, vala nije trebalo da dobijemo

bradonje i na muslimanskoj strani...

hodam, čekaj tu kod telefona, javićese kad stigne u blizinu. Poslije malo više od pola sata tele-fon zazvoni, nepoznat glas: - Nerice, dušo, jesi li se smrzla, evomene kod Gimnazije, za dvijeminute sam tamo, siđi pred ulaz ukuću.Iz crna merđe, lijep taksi, izađemlad, krupan čovjek široka osmije-ha i topla pogleda pa mi kaže:- Hajmo vidjeti je li ti ostao ključ ubravi, ako jeste valjaće naći koga darazvali vrata. Ne brini, imam jaraju koja i teške sefove otvara akamoli ovakve brave. Ja manja od makova zrna, kud ćusopstvenu kuću obijati i to još odnepoznatih ljudi! Dođosmo dovrata, ja dajdžin ključ u bravu sabismilom, vrata se otvoriše. Zećo senasmija:- Ma znao sam ja, ja sam ti bonasretne ruke, svi me zovu Melek!Neise, nađem nekim čudom nastolu ključeve, zatvorim kuću ikrenemo u grad. Na Marindvoru,prolazeći kraj nove zgrade što sepravi na nekadašnjem prostoruMagrosa, pitam Zeću ko to gradi tugrdosiju? Odgovara da se priča učaršiji da su neki Saudijci tofinansirali, ali haj vjeruj, šta ćenjima ovdje da zarađuju, spominjese da je Bakir Izetbegović iza svega.- Ma neka i Bakira, ali brate štonam malo ne odvoji za Zemaljskimuzej, pa Umjetničku galeriju, paArs Aevi - kažem glasom gorčine zapobune.

A Melek Zećo će uz smijeh: - Gdje si bona vidjela da onaj kojuri paru ima vremena za kulturu?Bolje pogledaj moje kulture, papodiže fotografiju sa tri prekrasneženske, suprugom i kćerima, koju

drži kraj mjenjača da se i ja divimnjihovoj ljepoti. - Asli je tako, nasmijah se i uto istigosmo.

Oboma sefte: Sestra i ja stigle smou štampariju na Ilidži po tek štam-pane knjige, ali, bogme, niti sutorbe dovoljne niti možemoponijeti toliku težinu. Naručenam taksi i ubrzo stiže po nasmlad lijep taksista koji nampomaže unijeti knjige u auto. Uvožnji, pri izlasku sa Ilidže, upitajesam li to ja to nešto pisala.Odgovaram da jesam: «PjesmeOstarjele frajle» . - Možda imaš godina, ali bogmenisi za odbacit, primijeti pogledavšime taksista. Nasmijemo se svi, a ja

odobrovoljena pitam hoće li da mujednu pjesmu pročitam. On klimneglavom i ja, tako idući premaDobrinji, čitam «Sarajevo». Kadazavrših, pohvali me, ova ti prava,veli, nije ono uzdasi o ljubavi negopametno pravo. Malo pošuti paupita: Koliko košta knjiga, ja bih jekupio sebi, žena mi voli pametnupoeziju. - Sefte si mi, odgovaram, poklonićuti od srca knjigu, ako hoćeš iposvetu ću vam upisati.Tako i bi, on nam pomože sveknjige odnijeti čak do vrata stana pami odgurnu ruku da platim i kaže :Pusti bona, i ti si meni sefte jutros,nek nam je oboma u hajru.Ode, a nama osta ljudske ljepotepuno jutro.


Gdje si bona vidjela daonaj ko juri paru ima vremena za kulturu...


nobelova nagrada nosi ime poAlfredu Nobelu, švedskomindustrijalcu i izumitelju

dinamita. On je 27. novembra 1895.u Švedsko-norveškom klubu uParizu obznanio ideju o osnivanjufonda iz kojeg bi se dodjeljivalanagrade najzaslužnijim naučnicima.Nobel je bio zaprepašten i šokirannačinom na koji je svijet upotrebl-javao njegov izum – dinamit, i u tojčinjenici leži razlog njegove odlukeda se nagrade dodjeljuju onima kojisvojim sposobnostima najvišedoprinose čovječanstvu.Prva svečanost dodjele Nobelovihnagrada za književnost, fiziku,hemiju i medicinu održana je uKraljevskoj glazbenoj akademiji uStockholmu, 1901. godine.

Od 1902. godine nagrade formalnododjeljuje kralj Švedske. Kralj OscarII nije u početku bio zadovoljančinjenicom da se nagrade dodjeljujustrancima, no svoje je mišljenjepromijenio nakon što je shvatio dadodjela Nobela u Švedskoj predstavljadobru reklamu za samu Kraljevinu.

Izdašni iznosi: Nagrade se dodjeljujujednom godišnje na svečanosti koja

se održava u pravilu 10. decembra –na dan kada je preminuo AlfredNobel. No, imena dobitnika (laurea-ta) nagrada se uglavnom objavljujuovih dana, već u avgustu. Dužnostobjave imaju različite ustanovepovezane sa Švedskom akademijom.Nobelova je nagrada financijskivrlo izdašna. Pojedinačni iznos jenešto veći od milion eura. Idejakoja je opravdavala dodjelunagrade bila je u smislu da se sdobijenim finansijskim sredstvimanastave istraživanja i razvoj.No, realnost je nešto drugačija…Mnogi su dobitnici nagrade ponjenom primitku već bili u mirovi-ni, a nekima taj novac baš i nijeposlužio za daljnja istraživanja.Bilo kako bilo, Nobelova nagrada je

NOBEL I NJEGOVA NAGRADA

Legenda kaže da je Nobelodlučio da ne uvodi

nagradu za matematikujer se žena koju je

zaprosio, što je ona odbila,udala za jednog poznatog

matematičara...

Svemu je kriv - dinamitGodine 1888. francuske novine su greškom objavile vijest o smrti Alfreda

Nobela, osuđujući njegov izum dinamita. Ovaj događaj ga je naveo na odluku o ostavljanju dijela imetka za nagrađivanje svjetskih velikana

najprestižnija nagrada koju možedobiti ljudsko biće.Nagrade se dodjeljuju u višerazličitih disciplina: fizika, hemija,psihologija ili medicina, književnosti mir. Od 1969. dodjeljuje se i zaekonomiju.Prve tri nagrade su za dostignuća ufizici, hemiji i medicini; četvrta jeza najzapaženiji literarni rad „uidealnom smjeru“, a peta se dajeosobi ili društvu koje je najviše pri-donijelo miru u svijetu.Formulacija vezana uz književnenagrade („u idealnom smjeru“) nijebaš jasna. Godinama je Švedskaakademija interpretirala „idealno“kao „idealističko“ (švedski: idealis-tisk) i iskoristila to kao izgovor da sene dodijele nagrade važnim, alimanje romantičnim autorima, kaošto su Henrik Ibsen, AugustStrindberg i Lav Nikolajevič Tolstoj.Zanimljivo je i to da ne postojiNobelova nagrada za matematiku.

Legenda kaže da je Nobel odlučio dane uvodi nagradu za matematiku jerse žena koju je zaprosio, što je onaodbila, udala za jednog poznatogmatematičara, za kojeg se vjeruje daje bio Magnus Gustav Mittag-Leffler.Nema povijesnih dokaza koji bipoduprli ovu tvrdnju, ali zna se da seNobel nije nikada ženio.

Uspješni biznisi: Alfred BernhardNobel (21. oktobra 1833.Stockholm, Švedska – 10. decem-bra 1896. San Remo, Italija) bio je

hemičar, proizvođač oružja i izu-mitelj dinamita. Posjedovao jeBefors, velikog proizvođača oružja,kojeg je u to pretvorio iz prijašnjeuloge proizvođača željeza i čelika.Po njemu je nazvan sintetički ele-ment Nobelium.Nobel je potomak znanstvenika iz17. stoljeća, Olausa Rudbecka (1630.– 1702.). Bio je treći sin ImmanuelaNobela (1801. – 1872.). Rano se pre-selio s obitelji u St. Peterburg, Rusija,gdje je njegov otac (koji je izumiteljmoderne šperploče) započeo rad na„morskim minama“. Godine 1859.je taj rad prepušten drugom sinu,Ludvigu Emmanuelu (1831. – 1888.).Alfred se, po povratku u Švedsku sasvojim ocem, nakon bankrota obit e -ljskog posla, posvetio prouč av anjueksploziva, posebno sigurnoj pro iz -v odnji i uporabi nitroglicerina (ko j -eg je otkrio 1847. godine AscanioSo brero). Nekoliko eksplozija sedogodilo u njihovoj obiteljskoj tvor-nici u Heleneborgu, a u najt ragi -čnijoj iz 1864. su stradali Alfredovmlađi brat Emil i nekoliko radnika.Manje je poznato da je AlfredNobel pisao drame. Njegova jedinadrama (Nemesis, proza u četiri čina

o tragediji Beatrice Cenci), je štam-pana u vrijeme dok je umirao i cijelazaliha, osim tri kopije, je uništenaposlije njegove smrti, jer je bila ocjen-jena kao skandalozna i bogohulna.Prvo preživjelo izdanje (dvojez ič -no: švedski i esperanto) je objavl-jeno u Švedskoj 2003. godine. Dra -ma nije prevedena na drugi jezikosim esperanta.

Izazovi dinamita: Nobel je otkrioda, kada se nitroglicerin ugradi uapsorbirajuću inertnu tvar kao štoje kieselguhr (dijatomejska zeml-ja), postaje sigurniji i lakši zamanipulaciju. Taj spoj je patentiran1867. kao dinamit.Zatim je kombinirao nitroglicerin svisoko-eksplozivnom nitratnom celu-lozom i dobio transparentnu, želati-nastu tvar, koja je bila snažnijieksploziv od dinamita. Nazvao ju je„eksplozijska želatina“ te ju je patenti-rao 1876. godine. Kasnije je uslijedilonekoliko sličnih kombinacija, modifi-ciranih dodatkom kalij-nitrata,drvene mase i različitih drugih tvari.Od izrade dinamita i ostaliheksploziva te od eksploatacije naft-nih polja kod Bakua, Azerbajdžan,u čemu su sudjelovali on i njegovabraća Ludvig i Robert Hjalmar,skupili su ogromno bogatstvo.Godine 1888. francuske novine sugreškom objavile obavijest o smrtiAlfreda Nobela, osuđujući njegovizum dinamita. Ovaj događaj ga jenaveo na odluku o ostavljanju boljegnasljeđa svijetu nakon smrti.Tako je u Švedsko-norveškom klubuu Parizu Nobel potpisao oporuku iostavio dio svog bogatstva kako biustanovio Nobelovu nagradu.Umro je od moždanog udara 1896.godine u San Remu, Italija.Dio bogatstva kojeg je ostavio zaNobelovu nagradu iznosio je 31 mil-ion tadašnjih kruna. Pokopan je nagroblju Norra Begravningsplatsen uStockholmu.


Odluku o uvođenju nagrade Nobel jedonio u posljednjoj godini svog života

Nobel je bio zaprepašten išokiran načinom na koji je

svijet upotrebljavaonjegov izum – dinamit, i u

toj činjenici leži razlognjegove odluke da se

nagrade dodjeljuju onimakoji svojim sposobnostima

najviše doprinosečovječanstvu...


Ako dozvolimo mogućnost da

je svemir superhologram,

jedna matrica koja je rodila

sve ostalo u našem univerzumu,

onda i svaki dio holograma sadrži

sve informacije koje posjeduje cjeli-

na. A upravo jedna od najne vjer ov -

atnijih karakteristika načina čovje -

kovog razmišljanja je ta što je svaki

djelić jedne informacije u među so -

bnoj korelaciji sa svim ostalim dijel -

ovima informacije. Iz toga proističe

konstatacija: „Svemir je jedan sup -

erhologram!“

Teorija holografije prikazuje sve u

svemiru (nas i našu svijest, dušu)

kao jednu jedinu cjelinu. Iako

apstraktna, ova teorija pruža sasv -

im novi ugao gledanja na našu um -

nu percepciju „realnog svijeta“ koji

nas okružuje, a da i te kako ima

logike. U razumijevanju onog što

holografska priroda realnosti u

stvari predstavlja, za početak recimo

samo to da sve ono što prikazuje

popularna trilogija - film „Matrix“,

prema određenim naučnim krugov-

ima, nije daleko od istine.

Drugim riječima, postoje indicije

koje ukazuju na to da su naš svijet i

sve u njemu – od snježnih pah -

uljica do stabala drveća, zvijezda

padalica i elektrona u vrtnji – tak -

ođer samo slike nalik duhu, projek-

cija iz razine stvarnosti koja je u toj

mjeri izvan naše, da je doslovno

izvan i prostora i vremena.

Slika stvarnosti: Ova zapanjujuća

tvrdnja najvjerovatnije bi bila ismi-

jana i brzo zaboravljena da njeni

„arhitekti“ ne pripadaju najeminent-

nijim svjetskim misliocima: David

Bohm, fizičar sa Univ erz iteta u

Londonu (Einsteinov štićenik),

jedan od najpoštovanijih svjetskih

kvantnih fizičara, i Karl Pribram,

neuropsiholog sa Univerziteta

Stanford, inače autor klasičnog neu-

ropsihološkog udžbenika „Lang -

uages of the Brain“ (Jezici mozga).

Začudo, Bohm i Pribram do svojih

su identičnih zaključaka došli neo -

visno jedan od drugog, radeći u dva

vrlo različita smjera. Bohm se u holo-

grafsku prirodu svijeta uvjerio tek na -

k on godina nezadovoljstva zbog ne -

moći standardnih teorija da obja sne

sve pojave u kvantnoj fizici, dok je

Pribrama uvjerio neuspjeh standa r d -

n ih teorija mozga u obja šnj avanju ra -

zličitih neuropsiholoških zagonetki.

Međutim, nakon što su došli do svo-

jih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo

su uvidjeli da holografski model

objašnjava i brojne druge misterije,

uključujući i očiglednu nemog -

ućnost bilo koje teorije (bez obzira

koliko su opsežne), da na bilo koji

način razjasni sve pojave u prirodi:

sposobnost pojedinaca koji čuju

samo na jedno uho da odrede smjer

iz kojega dolazi zvuk, našu spos -

obnost da prepoznamo lice čovjeka

HOLOGRAMSKA PRIRODA SVEMIRA

Postoje indicije jako ozbiljnih naučnika koje ukazuju

na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih

pahuljica do stabala drveća, zvijezda padalica i elek-

trona u vrtnji – samo slike koje su izvan vremena i

prostora

„MATRIX“ JE BLIZU ISTINE!?

Veliki fizičar David Bohm

Piše: Šefik Avdagić

Bohm nije jedini naučnikkoji je zaključio da je naš

univerzum jedansuperhologram. Radeći

nezavisno na istraživanjumozga, neuropsiholog KarlPribram također je postao

uvjeren u holografskuprirodu realnosti...

koga nismo vidjeli dugi niz godina,

čak i ako se dotična osoba u međ -

uvremenu bitno promijenila.

Holografski model iznimno je ko -

ntroverzan i nije ni u kom slučaju

pr ihvaćen od većine naučnika. Usp -

rkos tome, brojni značajni i impre-

sivni mislioci podržavaju Michael

Talbota, autora briljantne knjige

„Holografski svemir“, smatrajući da

bi ovaj model mogao predstavljati

najtačniju sliku stvarnosti koju smo

dosad imali.

Presudni klik: Kako je sve počelo i

kada se desio taj presudni „klik“ koji

je promijenio naučni pogled na

stvarnost koja nas okružuje? Mnogi

smatraju da se to desilo 1982. godine

kada je na Pariškom univerzitetu

tim naučnika, pod vođstvom profe-

sora fizike Alaina Aspecta, izveo

jedan od možda najvažnijih eksper-

imenata prošlog vijeka. Naime,

Aspect i njegovi saradnici su otkrili

da su, pod određenim okolnostima,

subatomske čestice kao npr. elek-

troni u stanju da momentalno pre-

nesu informaciju jedan drugome

bez obzira na to koliko su jedan od

drugog udaljeni. Apsolutno nije

bitno da li se radi o razdaljini od

deset metara ili deset biliona

kilometara. Na neki način, jedna

čestica u svakom momentu zna šta

druga čestica radi!

Problem sa ovim pothvatom je taj

da on ruši Einsteinovu postavku u

koju se dugo vjerovalo, tj. da ne

postoji ništa brže od brzine svjet-

losti. S obzirom da je putovanje

brzinom većom od brzine svjetlosti

ravno proboju vremenskog zida,

ova potresna postavka dovela je do

toga da fizičari pokušavaju na

veoma stručne načine da preispita-

ju Aspectove nalaze. Na drugoj

strani, sve ovo neke naučnike je

inspirisalo da ponude čak i mnogo

radikalnija objašnjenja.

Pitanje memorije: Bohm nije jedini

naučnik koji je zaključio da je naš

univerzum jedan superhologram.

Radeći nezavisno na polju istraži-

vanja rada mozga, neuropsiholog

Karl Pribram također je postao

uvjeren u holografsku prirodu real-

nosti. Pribrama je privukao holo-

grafski model kada je rješavao

zagonetku kako i gdje je memorija

uskladištena u mozgu. Decenijama

su raznovrsne studije pokazivale

da, umjesto da je memorija

ograničena na jedno specifično

područje u mozgu, ona u stvari

rasprostranjena po cijelom mozgu.

Prema navedenim konstrukcijama

ispada da ono što nazivamo

objektivnom realnošću u suštini ne

postoji!? Ova konstatacija nije

nikakva novost ako se uzmu u

obzir drevna učenja istočnjačkih

religija (Veda) u kojima se kaže da

je materijalni svijet - Maya, iluzija,

tj. projekcija našeg uma.

Prema ovom tumačenju, i to što mi

mislimo da se nalazimo i krećemo

u fizičkom svijetu, sve je to jedna

iluzija! Prevedeno na sadašnji

tehnološki riječnik: mi smo u stvari

„prijemnici“ koji plutaju po

kaleiodoskopičnom okeanu

vibracija. Ono što mi „izvučemo“ iz

njega i pretvorimo u fizičku (čitaj:

materijalnu realnost), samo je

jedan od bezbrojnih kanala izvučen

iz ovog superholograma!

(U tekstu su korišteni podaci i

konstatacije iz knjige Michael

Talbota: „Holografski svemir“)


Bujna „mašta“ filmske trilogije

Francuz Aspect otkrio jeda su, pod određenim

okolnostima, subatomskečestice kao npr. elektroniu stanju da momentalno

prenesu informaciju jedandrugome bez obzira na to koliko su međusobno

udaljeni...


Šta ću za ručak, svakog danarazbijam glavu. Samo da mineko hoće reći, da se ne pon-

avljam, k'o da bi mi pola poslaobavio.A onda, taman kad sam negdje prikraju kuhanja, još, eto, samo da stolpostavimo i za desetak minutaslistimo ono oko čega, čini mi se,izdangubih cijeli dan, pomislim - jeli moj život baš toliko jadan kad gavječito provodim s istom dilemom...No, upravo to pitanje - šta ćemo(danas) jesti - jedno je od gorućihna planeti odvajkada. U se, na se ipoda se! Za ovo drugo i treće jošćemo se i snaći, ali čime ćemonapuniti stomake, to danas, izgle-da, malo ko zna.- Nedostatak hrane srušio je i pri-jašnje civilizacije. Mi smo na istomputu. Sada je svaka zemlja za sebe.Svijet živi od danas do sutra...

Ulazimo u novu eru povećavanjacijena hrane i širenja gladi. Zalihehrane svugdje su sve manje, a svijetiz vremena obilja ulazi u vrijemeoskudice. Geopolitika hrane posta-je važnija od geopolitike nafte –upozorava Lester Braun (Brown),osnivač i predsjednik Centra zaistraživanje Zemlje u Vašingtonu,guru ekološkog pokreta, jedan odnajutjecajnih svjetskih mislilaca,autor desetina knjiga, od kojih jeposljednja, pod nazivom “FullPlanet, Empty Plates: The NewGeopolitics of Food Scarcity”objavljena krajem 2012.No, za skoro 4 miliona Bosanaca iHercegovaca, osim za onih 85 mul-timilionera, odavno je vrijemeoskudice, još od ‘92. prošlogstoljeća.Nisam zaboravila cjelodnevnočekanje u redu za vodu pod kišom

granata i snajpera... mnogi i danaskoriste ratne kanistere zbog reduk-cija. Nisam zaboravila nivijetnamski bijeli keks iz smeđihlimenih kutija, “strašno dobar zarazvoj djeteta”... Neki bi ga jeli idanas, poslije još dvadeset godina.Nisam zaboravila ni lunch-pakete

pune "hamova", ikar, bingo kadizvučeš "chicken a la king"... Nisamzaboravila ni patnje onih uGoraždu... bez soli, brašna, šećera...a nisam zaboravila ni one izzbjegova... bez igdje ičega.Poznajem neke ratne trudnice kojesu sanjale današnje šoping-centre,rafove pune hrane, kupovinufasunge do iznemoglosti... Danaskroz megasamoposluge prolazežmireći, kukaju jer su za ovu jesennajavljena nova poskupljenja,koliko li će koštati grah, hoće likrompir biti žara... a zima još nijeni počela...

OD SADA SAMO UŽINAAko nemate hljeba, jedite kolače – kazala je svojevremeno francuska carica Marija Antoaneta.Boljih savjeta nemaju ni naši vlastodršci. A mene samo jedno zanima: Šta ću za ručak?

PRIČAM TI PRIČU

Piše:

Džana Zimić

Nisam zaboravilacjelodnevno čekanje u

redu za vodu pod kišomgranata i snajpera... mnogi

i danas koriste ratnekanistere zbog redukcija.

Nisam zaboravila nivijetnamski bijeli keks iz

smeđih limenih kutija,“strašno dobar za razvoj

djeteta”...

Žale se i pijačari...Hranu, kažu, prodaju za badava,ali džaba. Narod ni za to nemapara. Marka k'o tepsija. Narodu ješpajz već decenijama prazan...Prije izvjesnog vremena na jednominternetskom forumu povela se vrlokonstruktivna rasprava o tomekako preživjeti tri dana sa 10 mara-ka. Ne zna se ko je gladni autorteme - da li neki neiskusni studentili tek prepredeni bh. penzionerkoji bi tako da glorificira svojeumijeće rastezanja jednocifrenogdnevnog budžetića.Bilo je tu raznih prijedloga, odonoga da gladuješ dva dana pa setrećeg najedeš ćevapa i pola kilebureka do onih da za te pare kupišpile, raskomadaš ga pa ima i zasupu i za pečenje iz rerne sa 2-3krompira, kupiš po komad nekogvoća-povrća... posudiš od komšijemalo brašna, šećera... Doručak pojedi sam, ručak podijelisa prijateljem, a večeru dajneprijatelju… - znači, dva obrokasu ti dovoljna.Ko nas to laže pričama o tome kakosu “Igre gladi” avanturistički film oapokaliptičnom svijetu budućnosti?

Pa apokalipsa već odavno traje,samo... jedni se bore za koru suhoghljeba, a drugi za kajmak. Brojkorisnika narodnih kuhinjakonstantno se povećava... Samo ihsalmonela, kažu, može reducirati.Godinama već u prvi mrakgledam ljude koji rovare po kon-tejnerima u potrazi za koricomhljeba ili svežnjem u koji samilos-ni spreme kakve nekvarljive

hrane... Skoro da se otimaju sapsima... Još malo pa će i oni početigristi... ne od bjesnila, već odpraznih trbuha.A možda su i sami krivi. Nekad se,recimo, sijalo, barem po saksijama.Ja se, evo, sjećam dvije paprike ijednog paradajza s balkona. Uh,kakva je to gozba bila! A pričaju mida su u davna vremena u Bosni iHercegovini dobro rađali i krompir,šljiva, jabuka... Žitna polja su pos-tojala. I vinogradi.

Ljudi su se, kažu, i stočarstvombavili, imali stoku, konje, goveda...Bilo je mesa, džemova, sokova...Danas oranica nema... A ni auto-htonog sjemena. Nema sela, skoroni gradova.Što se tiče bosanskih specijaliteta,kažu da su to roštilj, pečenje, pita...Najviše se ipak izvan kuće jedukifle, sendviči i pizza - na komad.Šta li su, onda, sogan-dolma,sarma, japrak, šiš-ćevap, pekmez,baklava, tufahija...- Ako nemate hljeba, jedite kolače –kazala je svojevremeno francuskacarica Marija Antoaneta. Boljih sav-jeta nemaju ni naši vlastodršci. Opetse najavljuju poskupljenja svega isvačega, što opet znači smanjivanjeplaća te još otkaza, a mene samojedno zanima: Šta ću za ručak?Neku konzervu? Zaleđeno?Kesicu? Ili ništa? Šta znaš... Moždaje bolje preskočiti i ručak. Barem ćubiti vitka, lijepa i zgodna.Od sada samo užina. I to pomogućnosti neka genetski modifi-cirana. Sa pesticidima, ta je najbol-ja - ni okusa, ni mirisa, al' neka ježeludac pun. Ko će slušati praznacrijeva...


Doručak pojedi sam, ručakpodijeli sa prijateljem, a

večeru daj neprijatelju… -znači, dva obroka su

ti dovoljna...

OD ÊGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

Documents

Spektar broj 11