sretna obitelj

Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i podizanje kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji

„Sretna obitelj“

Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude

- živjeti s duševnom bolešću

Psihoedukacijska predavanja i radionice podrške i samopomoći udruge „Sretna obitelj“

UREDNICA Ema N. Gruber

II. izmijenjeno izdanje

Popovača, 2006.

1

Udruga „Sretna obitelj“/“Happy family“ association www.geocities.com/sretnaobitelj2004/baza.html

IMPRESUM Izdavač/Publisher: Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji «Sretna obitelj»/ Society for improvement of mental health and quality of life of mentally ill person and his family “Happy family” Urednica/Editor: Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med. Autori/Authors: Mr. sc. Ema N.Gruber, dr. med. Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica Snježana Lončarić, prof. defektolog - socijalni pedagog Igor Molnar, dr. med. Iris Sarajlić-Vuković, dr. med. Maja Živković, dr. med. Milka Kajević, prof. psiholog Adela Matušin, v.m.s Draženka Drobec, v.m.s Marijana Matas, dr. med Marina Kovač, dr. med. Vesna Cerančević, dipl. oec Doc. dr. sc. dr.Slađana Ivezić-Štrkalj Mr. sc. Sanja Martić-Biočina, dr. med Prim. mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber Mr. sc. Elvira Koić, dr. med. Sanea Nađ, dr. med. Helena Blečić, dr. med Saša Radić, radni terapeut

Elza Tadej, Nikola Sanjković, vlč. Jelena Anđelić, dr. med Mark Agius, dr. med. Rodney Elgie, dipl.jur Mara Baretto, dr. med Daniel Souery, dr. med Ilustracije na naslovnoj stranici/Cover iluatration: Cerančević Priprema za tisak/ Tehnical editor: Robert Gruber, dipl. ing. informatike Recenzenti/Reviewers: Doc. dr. sc. dr. Slađana Štrkalj-Ivezić Marina Kovač, dr. med Mirjana Bjedov, dr. med. Prim. dr. sc. dr.Tija Žarković-Palijan Prim. mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber Lektura/Language editor: Danijela Mesar za hrvatski jezik Mark Agius za engleski jezik Tisak/Copyright: «Vemako Tisak» Lučko, Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 616.89-008:364 364.65-056.36 PRIHVATIMO različitosti, odbacimo predrasude - živjeti s duševnom bolešću : psihoedukacija predavanja i radionice podrške i samopomoći udruge "Sretna obitelj" / urednica Ema N. <Ničea> Gruber; <autori Ema N. Gruber ... et al.>. - Popovača : Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i podizanje kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji "Sretna obitelj", 2006. ISBN 953-95225-3-6 1. Ničea Gruber, Ema I. Psihički poremećaji -- Psihoedukacija II. Psihički bolesnici – Kvaliteta življenja -- Unapređivanje 460222054 ISBN 953-95225-3-6 Tiskani radovi preuzeti su u izvornom obliku. Tiskano u 270 primjeraka.


“Tiskanje ove publikacije omogućeno je temeljem financijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u skladu s Ugovorom broj 421-02/05-PP-1/44. Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društv27, http://zaklada.civilnodrustvo.hr”

“Publishing of this possible by the finaby The National Society Developmencontract number Opinions stated inauthors' opinions an

represent opinions of The National FoundaDevelopment. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društv27, http://zaklada.civilnodrustvo.hr” Izvedbu ovog projekta omogućilo je i Minsocijalne skrbi Republike Hrvatske preko potpo Udruga «Sretna obitelj» zahvaljuje se svim sponi autorima ove knjige za volonterski rad u izradi

a, Zagreb, Kušlanova

publication was made

3

ncial support provided Foundation for Civil t in accordance with

421-02/05-PP-1/44. this publication are d do not necessarily

tion for Civil Society

a, Zagreb, Kušlanova

istarstvo zdravstva i re Loto 05 sredstvima.

zorima kao i urednici knjige.


4

Autori/Authors: Neuropsihijatrijska bolnica «Dr.Ivan Barbot « Popovača i Udruga «Sretna obitelj» Mr. sc. Ema N.Gruber, dr. med. Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica Snježana Lončarić, prof. defektolog-socijalni pedagog Iris Sarajlić-Vuković, dr. med. Maja Živković, dr. med. Igor Molnar, dr. med. Marina Kovač, dr. med. Ivanka Mihalić, v.m.s Adela Matušin, v.m.s Draženka Drobec, v.m.s Milka Kajević, prof. psiholog Marijana Matas, dr. med Vesna Cerančević, dipl. oec Psihijatrijska bolnica Vrapče, Udruga «Svitanje» i Udruga «Duga» Doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj, dr. med. Mr. sc. Sanja Martić-Biočina, dr. med. Klinička bolnica «Sestre Milosrdnice» Zagreb Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber, dr. med Sanda Franić, dr. med

Opća bolnica Virovitica Mr. sc. Elvira Koić, dr. med. Sanea Nađ, dr. med. Opća bolnica «Dr.I.Pedišić» Sisak Helena Blečić, dr. med Zdravstveno veleučilište Zagreb Saša Radić, radni terepeut Udruga “Mârimo” Jelena Anđelić Udruga «Stijena» Elza Tadej Early Intervention in Psychosis team in Luton, UK Mark Agius, dr. med. Gamian (Global Alliance of Mental Illness Advocacy Networks) Rodney Elgie, dipl.jur Erasme Hospital Bruxeles Mara Baretto, dr. med Daniel Souery, dr. med Katolička crkva, Zagrebačka nadbiskupija, Popovača Župni ured Sv. Alozija Nikola Sanjković, vlč.


PREDGOVOR

Tko bi rekao da ćemo tako brzo tiskati drugo izdanje naše psihoedukacijske literature! Tko bi rekao i da ćemo to učiniti zato jer nam nije ostala više niti jedna knjiga od prošle godine a potražnja je velika, liste čekanja su duge a liste upita još duže! Naravno da ovo izdanje knjige ovako brzo ne bi bilo ostvarivo da nismo našli sponzore koji su prepoznali i podržali veliku potrebu naše zajednice te im se i ovom prilikom zahvaljujem. Naša udruga od 2004. godine provodi psihoedukacijske i suportivne radionice za duševne bolesnike i članove njihovih obitelji s ciljem unapređenja duševnog zdravlja i podizanja kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji. Psihoedukacija, odnosno učenje o duševnim bolestima, provodi se putem predavanja s diskusijama. Radionice podrške provode se po principu grupa samopomoći, uz prisustvo i volonterski rad stručnjaka različitih profila s područja brige o mentalnom zdravlju, koji svojim znanjem i iskustvom pridonose kvaliteti rada i uopće programa Udruge, kojega je u 2005. godini prošlo gotovo 400 korisnika. Predavanja stručnjaka i izvoditelja programa, objavljena u ovoj knjizi, pripremljena su s mnogo truda i volonterskog rada. Ona se ističu kvalitetom, jednostavnošću i prilagođenošću ciljanoj populaciji korisnika, te su time vrednija i zaslužuju biti objavljena, kako bi postala trajno pristupačna svima koje ova problematika zanima i kako bi se mogla upotrijebiti u budućim programima, kako naše Udruge, tako i u radu onih koji se bave duševnim bolesnicima i njihovim obiteljima, njihovim informiranjem, podrškom te u borbi protiv predrasuda prema duševnim bolestima. U praksi sam, radeći i sama isprva kao sekundarac, a kasnije kao specijalizant psihijatrije u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. I. Barbot“ u Popovači, te kao predsjednica udruge „Sretna obitelj“ i voditeljica programa i projekta Udruge, koristila, odnosno preporučivala bolesnicima i suradnicima, do sada pristupačnu psihoedukacijsku literaturu, a onda smo koristeći se iskustvom dosadašnjeg rada, pouzdajući se u potrebe i interese korisnika koje smo kontinuirano pratili anketiranjem putem evaluacijskih listića, a kojima je prilagođen i način izlaganja i vođenja, kao i tematika i vrijeme održavanja predavanja i radionica osmislili svoj psihoedukacijsko-suportivni model. Trudili smo se u radu da informacije koje prenosimo budu razumljive i prihvatljive svima, kao i da obuhvatimo različite tematske


6

jedinice i pristupimo problemima korisnika iz raznih uglova gledanja. Želja da naš psihoedukacijsko-suportivni model i naša iskustva pomognu drugima u radu, bez nekih posebnih pretenzija, potaknula me na sakupljanje i objavljivanje radova u ovoj knjizi. Važno je napomenuti da je naš rad specifičan jer zahvaća bolesnike koji su se liječili ambulantno ili bolnički u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. I. Barbot“ u Popovači i članove njihovih obitelji s kojima Udruga usko surađuje. Zahvaljujući dobroti ravnateljice bolnice, dr. Marini Kovač, Udruga za svoje programe koristi prostor bolničkog restorana i informatičku opremu, bolnica je ustupila Udruzi i prostoriju za službeno sjedište Udruge te pomaže u dijelu indirektnih troškova. Zahvaljujući podršci i razumijevanju ostalih stručnih djelatnika i osoblja bolnice, programi Udruge dobro su posjećeni od strane korisnika koji pravodobno dobivaju informacije o aktivnostima kao i preporuku da dođu, što je velika pomoć u promidžbi. Korisnici su dolazili i dolaze većinom iz središnjeg i istočnog dijela Hrvatske, posebno s područja Sisačko-moslavačke županije. Evaluacija rada, kao i struktura korisnika, prikazana je također u knjizi. U knjizi su objavljene i životne priče nekih korisnika te osobni dojmovi voditelja i izvoditelja programa i projekta, kao i godišnji izvještaj rada Udruge. Po tome je ova publikacija jedinstvena među publikacijama iz područja socijalne psihijatrije i psihijatrije u zajednici u Hrvatskoj. Zahvaljujem svim suradnicima, autorima tekstova, partnerima Udruge kao i našim korisnicima, te svima ostalima koji su pomogli realiziranju ove knjige. Ona je plod našeg volonterskog rada i zajedničke suradnje. U ime svih nas, autora knjige, zahvaljujem i našim vlastitim članovima obitelji što su imali razumijevanja za sve popodnevne i večernje sate koje smo im uskratili. Popovača, 2006

Mr. sc. Ema Ničea Gruber, dr. med.


7

RECENZIJE

Knjiga je korisni zbornik predavanja o temama značajnim za život osoba koji se liječe od psihičkih poremećaja. U knjizi se mogu naći različite informacije o bolesti, liječenju, komunikaciji, životu s oboljelima, razmišljanja o stanju u današnjoj psihijatrijskoj praksi, informacije o radu udruge, njene mogućnosti želje i planovi. Knjiga pokazuje da udruženim radom pacijenata, članova obitelji i stručnjaka liječenje izgleda puno optimističnije. Knjiga popunjava značajnu prazninu literature iz područja psihoedukacije na hrvatskom jeziku.

Doc. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, dr. med, spec. psihijatar

Psihijatrija u zajednici danas je aktualno područje djelovanja i istraživanja psihijatara i drugih stručnih djelatnika zdravstva, psihosocijalne i duhovne skrbi, koji su u svakodnevnom i neposrednom kontaktu s oboljelima i njihovim obiteljima. Razumijevanje duševne bolesti podložno je stalnim promjenama u smislu povećanja znanja, koje zahtijeva i promjenu ustaljenih stavova. Ova knjiga dio je sustavne i nadopunjavajuće suradnje institucije - NPB „Dr. Ivan Barbot“ Popovača i neprofitnog sektora - Udruge „Sretna obitelj“ s naglašenim interdisciplinarnim pristupom u preventivnom, tretmanskom i rehabilitacijsko-socijalizacijskom djelovanju. Različitost obrađenih tema potiče razvoj zdravijih i skladnijih obiteljskih odnosa u vidu boljeg međusobnog razumijevanja, uspješnije komunikacije, nenasilnog rješavanja sukoba, podrške i prihvaćanja specifičnih situacija u zajednici života s psihički bolesnom osobom. Osobita vrijednost knjige je ta što je pisana svakodnevnim govornim jezikom, te vješto i na zanimljiv način spaja iskustva iz prakse i nova spoznajna otkrića iz područja duševnog zdravlja, te kvalitete života i


8

prava duševno bolesnih osoba i članova njihove obitelji. Prigodni crteži, fotografije, razni likovni prikazi, a osobito iskustva pacijenata dodatno obogaćuju knjigu, te je čine pristupačnom većem krugu čitatelja. Ova knjiga predstavlja novo promišljanje o ulozi i svrsi udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnih bolesnika i njihovih obitelji u suvremenom psihijatrijskom i psihoterapijskom tretmanu, pogotovo u onim trenucima kada čovjek ovisi o razumijevanju i pomoći svog primarnog okruženja, poglavito obitelji, te društva uopće. Pozdravljam zalaganje svih sudionika u oživotvorenju ovog djela i vjerujem u daljnju uspješnu suradnju.

Marina Kovač, dr. med., spec. psihijatar

Ova knjiga je skup predavanja pripremljenih za pacijente koji boluju od psihičkih bolesti i članove njihovih obitelji, sa ciljem edukacije, ali i podrške od strane struke u borbi koja nije nimalo laka. Velikim entuzijazmom, energijom i empatijom autorice knjige i osnivačice udruge „Sretna obitelj“, dr. Eme Gruber, mnogi korisni podatci, savjeti i saznanje o brizi, kako za pacijente tako i za njihove obitelji, sada će biti dostupni ne samo uskom krugu onih koji su dolazili na predavanja, već i široj publici. Poznajući autoricu, vjerujem da je ova knjiga tek jedna u nizu onih koje će napisati.

Mirjana Bjedov, dr. med., spec. psihijatar

Knjiga predstavlja vrijedan doprinos u svrhu umapređenja duševnog zdravlja u zajednici kao i u pomoći i samopomoći obiteljima oboljelih te tako i samim bolesnicima. Također ukazuje na put razvoja


9

psihijatrije u zajednici koja će sve više uključujući različite udruge pridonositi razvoju civilnog društva u kojem će duševni bolesnici biti sve manje stigmatizirani.

Prim.dr.sc. Tija Žarković Palijan, dr. med., spec. psihijatar

Visoko vrijedni su ciljevi i rad volonterskih udruga koje u središtu svoga djelovanja imaju čovjeka u obitelji, zajednici i društvu, tim više kad se radi o udrugama koje se bave unaprjeđivanjem duševnog zdravlja i pomoći duševno oboljelim osobama i njihovim obiteljima. Djelovanje tih udruga kvalitetna je dopuna programima državnih institucija. Osim direktnih korisnika, okupljaju i stručnjake različitih profila, čije je djelovanje u udruzi prvenstveno suportivno i psiho edukacijsko. Ova knjiga izvrsno prezentira s koliko je volje i mladenačkog entuzijazma jedna skupina volontera, stručnih djelatnika, osmislila i provodi program svoje udruge, proširujući istodobno na svom pionirskom putu znanja i iskustva, kako tuzemnom, tako i inozemnom suradnjom i supervizijom, nesebično ulažući stotine sati volonterskog rada u taj program. Knjiga nije samo zbirka stručnih radova, već zaokruženi prikaz kvalitetnog rada jedne udruge. Svojevrsni je priručnik kojim se mogu i drugi poslužiti u svom volonterskom radu. Vjerujem da će se ta namjena knjige u praksi potvrditi.

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber, dr. med., spec. psihijatar


10

SADRŽAJ

Predgovor…………………………………………………………….5 Recenzije……………………...……………………………………...7 PSIHOEDUKACIJSKA PREDAVANJA I RADIONICE PODRŠKE Živjeti s depresijom……………………………………………………….15 Ema N. Gruber Shizofrenija, kronični duševni bolesnik i borba protiv stigme …22 Igor Molnar Najčešća pitanja o shizofreniji………………..…..………………………29 Iris Sarajlić-Vuković Zdrav život duševnog bolesnika i njegove obitelji…………...………….35 Ema N. Gruber Komunikacija u obitelji i s osobama sa psihičkim smetnjama…………43 Daša Poredoš Značaj komunikacije za razvoj samopoštovanja………………………..52 Daša Poredoš Promjene u ponašanju kod psihički oboljelih osoba……………………56 Snježana Lončarić Mehanizmi obrane i osnovne životne potrebe…………………………..60 Snježana Lončarić Savjeti za obitelj duševnog bolesnika……………………………………64 Web stranica Edukacijski centar za duševne bolesnike i njihove obitelji Klinike za psihijatriju KBC Zagreb (www.hpd.hr)

Zdravo uzimanje lijekova………………………………...………………68 Adela Matušin


11

Stres i mobbing na radnom mjestu………………………………………73 Daša Poredoš Psihička trauma i PTSP…………………………………………..………80 Elvira Koić Psihosomatske bolesti…………………………………..…………...…….83 www.suicidi.info...........................................................................................84 Elvira Koić Prava duševnih bolesnika i zlouporaba……………………………….....90 Elvira Koić Pozitivno mišljenje i tehnike opuštanja……………………………..…...95 Snježana Lončarić Sestrinska skrb bolesnika sa ovisnošću o alkoholu…………………….100 Draženka Drobec Anksiozni poremećaji (Neuroze)………………………………………..112 Maja Živković Radionica: obitelj, izvor (ne)zadovoljstva………………………….…..122 Daša Poredoš Duhovna dimenzija čovjeka i zdravlje………………………………….125 Sanea Nađ, Nikola Sanjković Poremećaji prehrane………………………………………………….…128 Uspostavljanje boljeg obrasca spavanja………………………..………129 Marijana Matas „RADITI PROAKTIVNO“……………...………….………………….130 Aktivna sudjelovanja i aktivnosti udruge u 2005. i 2006. godini


12

• Uz proslavu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, predstavljanje Europskog plana akcije za mentalno zdravlje “Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja”……………………………………………..….131

• 2. Nacionalna konferencija o volonterstvu u Trogiru “Volontiram a ne moram”………………………………………………………..….133

• Eight GAMIAN (Global Alliance of Mental Illness Advocacy Networks) -Europe Annual Educational Convention, Bucharest, Romania…………………………………………………………..….137

• Luton/Camebridge International Conference on Mental Health, England 2005…………………………..……………………...……..138

• Starting an NGO. „Body and soul of the Happy family asociation- all things we have done and all support we got“...…………………………………………………………….…...140

• 1. međunarodna konferencija udruge i 1. godišnja skupština udruge……………………………………………………………..…146

• Okrugli stol udruga za zaštitu mentalnog zdravlja Hrvatske…………………………………………………….………..150

• 1. international conference on Mental health, 1. annual meeting of the “Happy family” association and the round table of the associatons that deal with Mental health in Croatia……………………………………………………………..…152

• Život se ne cijeni po dužini nego po sadržini………………………156 PROJEKT “PRIHVATIMO RAZLIČITOSTI, ODBACIMO PREDRASUDE”- ŽIVJETI SA DUŠEVNOM BOLEŠĆU…………...158 • Teme predavanja, radionica i grupa za podršku u Glini i

Topuskom…………………………………………….…..……160 Daša Poredoš

• Grupa u Novskoj………………………………………………….....161 Snježana Lončarić

• Program rada Wellness grupe……………………………………...162 Ivanka Mihalić

• Grupe u Petrinji……………………………………………………..164 Radna terapija kod osoba sa mentalnim oboljenjima…………….…..164 Saša Radić, Marković Andreja


13

Udruga „sretna obitelj“ i u Petrinji - značajna karika u rehabilitaciji duševnih bolesnika……………………………………………………….168 Helena Blečić • Suradnja s medijima………………………………………………...169 • “Accept the differences, defeat the prejudices!”- Close to peoples homes - building branches of Happy family association, pilot project………………………………………………………………170 Ema N. Gruber, Mark Agius PRILOZI ZA SUPERVIZIJU I EDUKACIJU ČLANOVA STRUČNOG TIMA UDRUGE…………………………………………………………172 Psycho –education…………….………………………………………….172 Mark Agius The role of NGOs which deal with mental health issues…………..…..178 Mark Agius Stigma, the patient, the family and the community……………………181 Mark Agius We are developing a new cohort of patients…………………………....184 Rodney Elgie Psychiatry in Europe…………………………………………………….189 M. Agius, R. Zaman, S. Singh, O. Gallagher, P. B. Jones, P. McGuire, P. Power, T. Craig, S. Bahn, A. Grech, C. Casha, C. Pace, D. Cassar, M. Blinc-Pesek, B. Avgustin, E.N. Gruber, S. M. Biocina, J. Andelic, R. Dinolova, J. van Os, and M. Lambert. (Br J Psychiatry 2005 187: 92.) Welness program u psihijatrijskoj rehabilitaciji osoba sa psihotičnim poremećajem…..…………………………………………………………190 Slađana Štrkalj-Ivezić COPE-Bipolar program. Clinical Outcome and Psycho-Education in Bipolar Disorders…………………………………………………….…..195 Ema N. Gruber, Mara Baretto, Daniel Souery Prekinimo «lanac nasilja u obitelji» danas da bismo imali zdraviju obitelj sutra………………………………………………………………199 Tija Žarković-Palijan EVALUACIJA RADA, PARTNERSKE ORGANIZACIJE, INFORMACIJE O UDRUZI


14

Ispitivanje stavova i predrasuda prema duševnim bolestima populacije Sisačko-moslavačke županije…………………………………………...202 Snježana Lončarić Evaluacija anonimnih anketnih listića korisnika koji su prisustvovali psihoedukacijsko-suportivnim radionicama za obitelji i psihoedukacijskih radionica za pacijente Udruge „Sretna obitelj“…..210 Daša Poredoš, Ema N. Gruber

„Velika očekivanja“ Karakteristike i komparacije emocionalnih profila majki shizofrenih bolesnika i majki ovisnika o drogama koje jesu ili nisu članovi udruga roditelja- preliminarni rezultati……………………………………...…218 Ema N. Gruber, Milka Kajević, Jelena Anđelić, Sanja Martić-Biočina, Elza Tadej, Sanda Franić Iskustva pacijenata i njihovih obitelji…………………..........................230 Daša Poredoš Život piše priče………………………..………………………………….238 Prijedlog programa udruge za 2006. godinu……..………………..…...246 Informacije o udruzi „Sretna obitelj“…………………………….....…249 Statut……………………………………………………………...………251 Publikacije udruge „Sretna obitelj“……………………………………258 Predstavljamo partnerske organizacije………………………………...259 Sedamdeset godina NPB „Dr.I.Barbot“ u Popovači…………...…..….260 Marina Kovač Udruga za rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnih bolesnika………265 40 godina rada klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj…………..267 Vesna Golik-Gruber Razvoj psihijatrije u zajednici za teže psihički oboljele – počeci i kako dalje?..........................................................................................................271 Sanja Martić-Biočina Udruga „Stijena“, „Sjaj“, „Nada“…………………..…………………280 Popis počasnih članova udruge…………………………………………281 Zahvalnice suradnicima, sponzorima i partnerima…………………...282 Autorsko kazalo………………………………………………………….284


I. Psihoedukacijska predavanja i radionice podrške

Depresija

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber*

Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest

koja se mora liječiti. To je bolest koja utječe na cjelokupni život bolesnika i

njegove obitelji i koja, ako se ne liječi, pogoršava se. Prema podacima SZO (Svjetske zdravstvene organizacije):

Učestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je 3,6 Depresija je 4. najveći zdravstveni problem. Depresija će oko 2020. biti 2. zdravstveni problem. Depresija je najveći uzrok radno-socijalnog nefunkcioniran U Hrvatskoj ima 200.000 osoba s različitim depresivnim po Od depresije u ovom trenutku pati najmanje tri milijuna Ta

još toliko Engleza, Francuza ili Njemaca i preko 10 milijunAmerikanaca.

Depresija i tuga

Depresija je više od obične tuge. Kada se javi tuga bez razloga ili je pretjerana s obzirom na

ne prestaje, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, višemožemo veseliti životu, onda to nije više neraspoloženje ve

Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. 15 % depresivnih bolesnika počini samoubojstvo.

* Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., specijalizant psihijatrije za Neurobolnicu „Dr.I. Barbotot“ Popovača. Priređeno prema psihoedukacijsDepresija u izdanju farmaceutske kuće Pliva

15

-6,8%.

ja obitelji. remećajima.

lijana, barem a

razlog, ako se ne ć depresija.

psihijatrijsku koj knjižici


16

Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, što ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje.

Raspoloženje

Raspoloženje je unutarnje duboko i trajno emocionalno stanje koje daje ton i boju doživljavanju svijeta i sebe samoga.

Raspoloženje utječe na cjelokupna duševna zbivanja, voljni i nagonski život, opažanje, mišljenje, svijest, pažnju, pamćenje i psihomotoriku.

Raspoloženje oscilira u svakodnevnom normalnom životu, može biti tužnije ili veselije.

Promjene raspoloženja koje su klasificirane kao psihijatrijski poremećaj razlikuju se po jačini otklona od normalnog, po duljini trajanja i nemogućnosti da osoba takvo raspoloženje kontrolira.

Raspoloženje može biti bolesno sniženo, pa tada govorimo o depresiji, ili bolesno povišeno, pa govorimo o maniji ili hipomaniji.

Najčešće zablude vezane uz depresiju:

Depresija će brzo proći sama od sebe, pa liječenje nije potrebno. Depresija je nešto što napada slabe i bespomoćne. Promjenom okoline proći će i depresija. (Depresija je kao kovčeg, ide s vlasnikom). Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomice točno), pa se

može sam i izliječiti (pogrešno). Što ne smijemo zaboraviti:

Depresija je izlječiva bolest. Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog

liječenja, lakše će se osloboditi depresije. Izlječenje nikada ne dolazi preko noći, potrebno je više tjedana da bi se

bolesnik osjećao bolje. Depresija nije znak slabosti već je bolest. Depresija je često neprepoznata od liječnika primarne zdravstvene

zaštite, najčešće zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost liječnika odvlače u pogrešnom smjeru.


17

Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, veliki broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć.

Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje. Kako prepoznati depresiju?

Depresija je bolest, jednako kao i povišen krvni tlak ili šećerna bolest. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni, izrecite kako se osjećate! Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama. Postoje učinkoviti načini liječenja depresije i ponovni povratak u

normalan život bez patnje. Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u osjećajnoj, ali i u tjelesnoj

sferi pojedinca. Većina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje. Stresni događaji, poput smrti u obitelji ili financijskih problema, mogu

biti povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjećaju depresivni bez ikakvog jasnog razloga.

Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kad je više ništa ne može razveseliti.

Depresivni bolesnici stalno su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni.

Ravnodušni, bez ideja, apatični, s gubitkom životne radosti, no u nekim slučajevima bolesnici mogu biti i pojačano napeti, nemirni i razdražljivi.

Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju. Mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o

samoubojstvu. Što više oboljeli od depresije nauči o depresiji i što više sudjeluje u

programu svoga liječenja, lakše će se osloboditi depresivnih simptoma. Izlječenje nikada ne dolazi trenutno, "preko noći": potrebno je više

tjedana liječenja da bi se oboljeli osjećao bolje, stoga treba biti strpljiv. Koji su simptomi depresije?

Tužno, tjeskobno raspoloženje ili osjećaj praznine koji traju najmanje dva tjedna.


18

Gubitak zanimanja i osjećaja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika inače zanimale i veselile.

Oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova: - osjećaj bezvrijednosti, beznađa i krivnje, - promjenu apetita i tjelesne težine (promjena

veća od 5% u mjesec dana), - poremećaj spavanja (može se očitovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem), - umor, gubitak energije, osjećaj usporenosti, - uzbuđenost, uznemirenost, razdražljivost, - teškoće s koncentracijom i pamćenjem, - razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva koji se

javlja u dvije trećine bolesnika. Što uzrokuje depresiju?

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu u razvoju depresije. Bolest se u početku javlja kao interakcija stresnih životnih događaja i konstitucije.

Znanstvenim istraživanjima otkriven je poremećaj važnih kemijskih spojeva u mozgu, prijeko potrebnih za prijenos informacija u živčanim stanicama.

Životni stresovi također pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Najčešće su to poremećeni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, učestala razočaranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

Ostali čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije su: - tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnjače češće obolijevaju od depresije), - žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslijeporođajna tuga duljeg trajanja), - naslijeđe (ako netko u obitelji ima depresiju), - neki lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju povišenog krvnog tlaka, hormoni,


19

- zlouporaba alkohola i droga.

Bitno je da oboljeli od depresije zna sljedeće: - Depresija je bolest baš kao i šećerna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak nečije slabosti. - Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje, barem jedanput tijekom života, oboli gotovo svaki peti čovjek! - Osim lijekova, i razgovor s liječnikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomaže da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stručna pomoć. - Tjeskoba često prati depresiju. - Mnoge depresivne osobe osjećaju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome liječniku. On će tada, osim depresije, liječiti i tjeskobu.

Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poremećaj, koji također zahtijeva liječenje. To može biti: - opsesivno-kompulzivni poremećaj u kojem se javljaju učestale, neželjene misli ili osjećaji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici čine određene rituale (kompulzije), npr. učestalo pranje ili čišćenje; - panični poremećaj u kojem bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju iznenadne navale velikog straha praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te osjećajem zarobljenosti; - socijalna fobija gdje bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti među mnoštvom ljudi; - agorafobija gdje se javlja strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad čak i strah od izlaska iz kuće.

Kako i kada se liječi depresija? Što se prije počne s liječenjem, veći su izgledi za izlječenje. Lijekovi skraćuju trajanje, smanjuju simptome i sprječavaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su veći ako se bolesnik potpuno drži programa liječenja. Glavne metode liječenja su lijekovi i psihoterapija (terapija


20

razgovorom ) te, naravno, kombinacija obaju načina liječenja. Psihoterapija Liječnici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu njegove bolesti i uče ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podršku i stručne savjete. Lijekovi Za liječenje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Oni ublažavaju depresiju uspostavljajući poremećenu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu. Ima nekoliko različitih skupina antidepresiva. To su lijekovi koji sprječavaju ponovnu pohranu serotonina u živčane stanice (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, međutim, uzrokovati glavobolju, mučninu, uznemirenost, promjene u seksualnom životu, te nesanicu. Nuspojve se ne pojavljuju kod svih bolesnka, češće su na početku liječenja a većina njih tokom liječenja se smanjuju ili čak s vremenom iščezavaju. Neke se od tih nuspojava smanjuju ili čak s vremenom iščezavaju. Triciklički antidepresivi (TCA) su najstariji antidepresivi, u smislu da su prvi proizvedeni, već prije više desetaka godina. Jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, ali češće uzrokuju neželjene reakcije, uključujući pospanost, zamućen vid, debljanje, suhoću usta , vrtoglavicu, smetnje srčanog ritma Reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) također se prepisuju, posebno kod atipičnih depresija. Da bi antidepresivi uopće počeli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana u dozi koja je prepisana od liječnika, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima. Razumijevanje je ključ uspjeha. Pridržavanje svih savjeta liječnika, uključujući uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlječenju. Tijekom procesa liječenja treba stalno surađivati s liječnikom, odnosno, kod uzimanja lijekova točno slijediti upute liječnika i ne ustručavati se javiti liječniku čim bolesnik uoči neželjenu reakciju na lijek jer će liječnik možda promijeniti terapiju. Ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim liječenje napreduje, treba porazgovarati o tome s liječnikom jer će mu promjena lijeka ili psihoterapija


21

možda pomoći. Tijekom liječenja, liječniku treba reći osjeća li se oboljeli bolje ili lošije nego u početku i kako se osjeća dok uzima sadašnji lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti liječniku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto učinio! Također, treba se obratiti za pomoć obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje kako bi lakše prebrodio depresiju. Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to će osokoliti i njemu bliske osobe da to učine, jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj način uvelike će pomoći drugima i sebi samom. Osjećaj da se može učiniti nešto dobro i korisno za druge čini osobu vrijednom i korisnom, a to je osjećaj koji pomaže suzbiti depresiju. Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlječenje nastupa polako.

POZNATI PJESNICI KOJI SU BOLOVALI OD DEPRESIJE

Antonin Artaud (H) Konstantin Batyushkov (H, SA) Charles Baudelaire (SA) Thomas L. Beddoes (S) John Berryman (H, S) William Blake Aleksandr Blok Barcroft Boake (S) Louis Bogan (H) Rupert Brooke Robert Burns Lord Byron Thomas Campbell Paul Celan (S) Thomas Chatterton (S) John Clare (H) Harley Coleridge Samuel Taylor Coleridge William Collins (H) William Cowper (H, SA) Hart Crane (S)

George Darley John Davidson (S) Emily Dickinson Ernest Dowson T.S. Eliot (H) Sergey Esenin (S) Robert Fergusson (H) Afanasy Fet (SA) Anne Finch John Gould Fletcher (S) Gustaf Froding (SA, H) Oliver Goldsmith Adam L. Gordon (S) Thomas Gray NikolaiGumilyov (SA) Robert Stephen Hawker Holderlin (H) Randal Jarrell (H, S) Samuel Johnson John Keats Henry Kendall (H) Velimir Khlebnikov (H)

Walter Savage Landor Nikolaus Lenau (H) J.M.R. Lenz (SA) Mikhail Lermontov Vachel Lindsay (S) James Russell Lowell Robert Lowell (H) Hugh MacDiarmid (H) Louis MacNeice Osip Mandelstam (H, SA) James Clarence Mangan Vladimir Mayakovsky (S) E.St. Vincent Millay (H) Alfred de Musset Gerard de Nerval (H, S) Boris Pasternak (H) Cesare Pavese (S) Sylvia Plath (H, S) Edgar Allan Poe (SA) legenda : SA - pokusaj samoubojstva, S – samoubojstvo, H-hospital.


22

Shizofrenija, kronični duševni bolesnik i borba protiv stigme

Dr. Igor Molnar* Shizofrenija grč. (schizo – cijepam + fren – duša, razum). Akutni lat. (acutus – 1. oštar; 2. nagao, silan, ljut, žestok; 3. med. oznaka za tijek bolesti, ako je naglo počela i brzo doseže vrhunac). Kronični grč. (chronos – vrijeme, trajanje, vijek, doba, starost). Stigma grč. (stigma – ubod, žig, znamen). Psihijatrija grč. (psyche – duh, duša + iatreia – liječenje). Ponovimo nesto o shizofreniji. Poucno je za one koji liječe kao i za one kojij se liječe. Iako je bolest prepoznata i opisivana davno u povijesti, sadašnji naziv je uveo švicarski psihijatar Eugen Bleuler spajajući dvije grčke riječi schizo i fren, što bi značilo «rascjep duše» ili «rascjep ličnosti». On je također razlikovao fundamentalne ili osnovne i sporedne ili akcesorne simptome shizofrenije. Osnovni simptomi se još nazivaju i sindrom 4A po Bleuleru, a uključuju: Asocijativnu slabost: mišljenje gubi asocijativni slijed i ciljnu predstavu, cijepa se ili prekida, postaje bizarno i neadekvatno. Afektivnu neadekvatnost: afektivitet bolesnika neprimjeren je ambijentnoj situaciji i misaonom sadržaju. Ambivalenciju: na afektivnom, voljnom i misaonom planu postoji istovremeno prisustvo oprečnih osjećaja, npr. ljubavi i mržnje, oprečnih težnji, npr. prihvaćanja i odbijanja, bolesnik nešto hoće i neće, i kontradiktornih ideja, npr. nešto je potrebno i nije potrebno. Autizam: prekid komunikacije sa stvarnošću i povlačenje u sebe i svoj svijet fantazija. Sporedni simptomi su obmane opažanja (iluzije i halucinacije), sumanute ideje, funkcionalne smetnje pamćenja, osobenosti rukopisa i verbalnog izražavanja.Jedna od također starijih podjela simptoma shizofrenije su shizofreni simptomi prvog reda po Schneideru:

1. Halucinatorna ozvučenost vlastitih misli Slušne halucinacije u obliku dijaloga

* spec. psihijatar, šef II b odjela NPB «Dr.I.Barbot», Popovača


23

2. Slušne halucinacije u kojima se komentiraju postupci pacijenta 3. Cenestetske halucinacije vanjskih utjecaja na tijelo 4. Osjećaj oduzimanja misli 5. Osjećaj nametanja misli 6. Osjećaj da drugi znaju što pacijent misli 7. Sumanuto opažanje 8. Nametnuta ili kontrolirana osjećanja 9. Nametnuti ili kontrolirani nagonski porivi 10. Nametnuta ili kontrolirana volja U novije vrijeme koristi se i podjela kojom se često služimo u praksi, a to je podjela na pozitivne (sumanute ideje i halucinacije) i negativne (alogija, abulija, anhedonija, itd.) simptome. Pozitivni simptomi su povezani sa iskrivljavanjem realnosti i dominiraju u akutnim epizodama shizofrenije, dok su negativni simptomi karakteristični za kroničnu shizofreniju. Ova podjela simptoma povezana je s podjelom shizofrenije na tip I i tip II po Crowu (1980.).

Shizofreni simptomi se također mogu podijeliti prema dominirajućim psihopatološkim procesima u pojedinim oblicima shizofrenije i pojedinim fazama razvoja bolesti na specifične i nespecifične.

Specifični simptomi: • Simptomi iskrivljenog doživljavanja stvarnosti (sumanute ideje, iluzije i

halucinacije, poremećaji doživljaja vlastitog ja i nedostatak kritičnosti i uvida u bolest).

• Simptomi povlačenja iz stvarnosti. • Simptomi dezorganizacije psihičkih funkcija i dezintegracije ličnosti

(dezorganizirano i disfunkcionalno mišljenje, ideoafektivna disocijacija, afektivna dezorganizacija, dezorganizirano ponašanje).

• Simptomi slabljenja psihičkih funkcija i osiromašenja ličnosti (emocionalno osiromašenje, slabljenje volje, osiromašenje psihomotorike, kognitivno osiromašenje, slabljenje životne motivacije i vitalnih dinamizama, poremećaji ponašanja i socijalnog funkcioniranja).

Nespecifični simptomi: Anksioznost. Depresija. Seksualne disfunkcije.


24

Razvoj medicinskih znanosti, kako biološke orijentacije tako i društvene, npr. epidemiologije, doveo je do značajnih spoznaja o etiologiji, etiopatogenezi i liječenju te bolesti, te do ustanovljavanja određenih kriterija radi lakšeg i objektivnijeg dijagnosticiranja i praćenja shizofrenije. Tako se danas služimo Međunarodnom klasifikacijom bolesti (10. revizijom) i Američkom (DSM-IV) gdje moraju biti zadovoljeni točno definirani kriteriji, odnosno prisutni simptomi da bi se postavila dijagnoza shizofrenije.

Bilo kako bilo, radi se o ozbiljnom duševnom poremećaju koji predstavlja veliku patnju bolesniku koji od njega oboli, te problem, patnju i izvor nedoumica i strahova za obitelj, radnu sredinu i društvo općenito. Dobra vijest je da se može uspješno liječiti, u prvom redu lijekovima (tzv. antipsihoticima), ali i svim drugim psihijatrijskim metodama u čemu važno mjesto ima i psihoedukacija, odnosno grupe pomoći i samopomoći zbog čega je i osnovana udruga «Sretna obitelj». Preduvjet da bi se započelo s liječenjem je da bolesnik i obitelj uvide da nešto nije u redu, da se nešto događa i da je posrijedi bolest, a ne nečija krivnja, zločestoća, inat ili neke vanjske sile. Kao što je ljudima teško prihvatiti i suočiti se s bilo kojom bolešću, naročito onom teškom, kao što su npr. maligne bolesti, šećerna bolest ili gubitak ekstremiteta, tako je to slučaj i sa shizofrenijom. To je ljudski i potpuno razumljivo. Dodatni problem kod shizofrenije je to što su iskrivljena stvarnost i nedostatak uvida sastavni dio kliničke slike, odnosno neki od simptoma same bolesti. Zato je izuzetno važna podrška najbližih (obitelji, prijatelja) koji će pomoći bolesniku da što bezbolnije prihvati realnost da je bolestan i da što prije potraži stručnu pomoć bez čega će cijeli put prema oporavku biti mnogo duži i trnovitiji.

KAKO RAZUMIJEVAMO AKUTNO I KRONIČNO

Koja je razlika između akutnog i kroničnog? Ako pogledamo značenja ovih riječi na samom početku, vidimo da akutno znači nešto što počinje naglo, brzo, žestoko, s velikim intenzitetom, a kronično nešto što traje dugo. Shizofrenija u sebi sadrži obje ove sastavnice. Sam početak bolesti može nastupiti naglo sa svojim vrlo neugodnim simptomima kao što su glasovi koji komentiraju postupke ili misli bolesnika ili npr. osjećaj da ga netko prati ili prisluškuje. Posljedica je sigurno veliki strah od nečega što nikad prije nije doživljeno, osjećaj nesigurnosti, srama, a ponekad i mržnje prema imaginarnom neprijatelju.


25

Međutim, bolest može početi i sporije, «šuljajući», postupno, kada odmah u početku, a ponekad ni kasnije nisu prisutni ili nisu prisutni u velikoj mjeri ranije opisani simptomi. Bolesnik se povlači od okoline, od društva, od obitelji, osjeća da ne može misliti kao ranije, gubi interes za mnoge stvari koje su ga prije zanimale, zanemaruje higijenu, slabije pamti i uči, ne može se koncentrirati, osjeća se emocionalno «tupo». Bolest po svom tijeku pripada u kronične duševne bolesti. Ipak, noviji podatci pokazuju da će samo 24% pacijenata imati ozbiljna oštećenja a čak 76% bolesnika samo blaga oštećenja, tako da bez obzira što je tok bolesti kod nekih kroničan to ne znači da pacijenti ne mogu kvalitetno živjeti u zajednici osobito kada se uz psihofarmake koriste i psihosocijalne metode liječenja. Mnogi se uplaše kada shvate da je shiozfrenija kronična bolest. S jedne strane, to je zato što se kroničnost poistovjećuje se neizlječivošću ili, bolje rečeno, nemogućnošću liječenja, pa se onda «bježi u zdravlje», odnosno ne prihvaća liječenje čime se opet zatvara krug (nezapočinjanje liječenja, produžetak i pogoršanje bolesti). S druge strane ne uzima se u obzir da na svijetu postoje mnoge bolesti koje su također kronične, a koje ne shvaćamo tako tragično. Šećerna bolest, povišeni krvni tlak, druge srčane bolesti, kronična opstruktivna bolest pluća, degenerativne bolesti kralješnice, da nabrojimo samo neke, također su dugotrajne, doživotne i iziskuju stalno uzimanje lijekova i terapijskih postupaka koji i nisu baš uvijek ugodni i bezbolni. Pa ipak, njih nekako lakše prihvaćamo nego duševne bolesti. Dakle, svi simptomi koje smo naveli naprijed govoreći o shizofreniji mogu se javiti u akutnoj i kroničnoj formi. Da bi to ilustrirali, podsjetimo se filma «Genijalni um» o američkom matematičaru Johnu Nashu, gdje u početku ili prvoj polovici filma glavni junak vidi i doživljava (a i mi zajedno s njim) svog cimera, agenta tajne službe i djevojčicu kao stvarne ljude te se u skladu s time i ponaša, sve do te mjere da na nagovor agenta krene ubiti vlastitu ženu. Kasnije, na kraju filma, nakon liječenja, on i dalje vidi (i opet mi zajedno s njim) te iste ljude kako šetaju paralelno s njim , ali ovaj put on zna da su oni halucinacija i ne doživljava ih na isti način kao u akutnoj fazi bolesti. Znači, liječenje nije dovelo do nestanka svih simptoma već, da se tako izrazimo, do njihovog stavljanja na pravo mjesto ili do svođenja na pravu mjeru. Uzgred rečeno, bolest ga nije spriječila da se i dalje bavi onim što voli i da na kraju dobije i Nobelovu nagradu za matematiku. U svemu tome, neprocjenjivu važnost je imala i podrška i bezuvjetna ljubav njegove supruge.


26

Što je stigma?

Stigma znači negativno obilježavanje osobe samo zato što ima dijagnozu psihičke bolesti, a najčešće se to odnosi na shizofreniju. Ona je povezana s predrasudama, tj. negativnim stavovima koji su utemeljeni na pogrešnim činjenicama da se shizofrenija ne može liječiti. Stigma je, u načelu, uzrokovana kombinacijom neznanja i straha, što je podloga stvaranju ukorijenjenih mitova i predrasuda.

STIGMA Što je stigma? Polazeći od prvobitnog, grčkog značenja riječi, možemo reći da je stigma označavanje, obilježavanje, «žigosanje» osobe ili skupine ljudi zbog nekih njihovih osobina. Ona u polazištu ima negativan prizvuk. U našem slučaju, stigma znači negativno obilježavanje ljudi koji boluju od psihičke bolesti i to one bolesti koja se odvajkada poistovjećuje s «ludilom», a to je shizofrenija. Odakle dolazi ta odbojnost, taj strah? Kao i svi iracionalni strahovi, i ovaj korijene ima u neznanju i nerazumijevanju iz kojeg se onda stvaraju predrasude i mitovi. A protiv mitova se teško boriti.

NEZNANJE STRAH PREDRASUDA REAKCIJA

Ismijavanje, Nipodaštavanje

Ljutnja Izbjegavanje

Mržnja

Kao što se čovjek uvijek bojao prirodnih pojava oko sebe koje nije mogao razumjeti, objasniti ili ukrotiti, tako se boji i onih unutar sebe koje također ne može pojmiti. Strah od bolesti je jedan od najranijih strahova, a strah od ludila tu zauzima posebno mjesto jer su ljudski mozak i psiha vjerojatno najkompliciraniji sustav u prirodi, a ono što nije jednostavno teže možemo i kontrolirati.

Brojne su zablude i predrasude vezane uz pojam psihičke bolesti i shizofrenije. O njima se već razgovaralo na ranijim predavanjima i radionicama, pa ćemo ih ovdje samo kratko spomenuti:

Psihički bolesnici su opasni i nepredvidivi.


27

Nesposobni su za donošenje odluka. Nesposobni su za rad, lijeni. Krivi su za svoju bolest. Slabog su karaktera. Nitko se ne oporavlja od shizofrenije. To je bolest koja se ne može liječiti. Shizofrenija je bolest industrijskog društva. Za shizofreniju je kriva obitelj. Shizofrenija je normalan odgovor na nezdravu sredinu. Lijekovi protiv shizofrenije mijenjaju ličnost. Lijekovi protiv shizofrenije uzrokuju ovisnost. Kako se boriti protiv stigme? Cijela povijest psihijatrije je u neku ruku povijest borbe protiv stigme. Tijekom dugog razdoblja uvijek je bilo ljudi koji su na duševne poremećaje gledali kao na nešto što izvire iz prirode, a nije posljedica natprirodnih sila ili nečije krivnje. Još je Hipokrat rekao da je «sumanut čovjek» zapravo bolestan čovjek. Srednjovjekovna Europa ne može se baš pohvaliti primjerenim odnosom prema duševnim bolesnicima. Tada se pribjegavalo egzorcizmu, inkviziciji uz najokrutnije postupke prema takvim nesretnicima. Arapi su u tome bili, za tadašnje pojmove, mnogo napredniji. Oni su u 8. stoljeću gradili specijalna skloništa za duševne bolesnike. Ponekad se govori o četiri revolucije u psihijatriji. Prva revolucija bila je krajem 18. stoljeća kada je francuski liječnik Phillipe Pinel u vrijeme francuske revolucije sve duševne bolesnike u bolnici Bicetre oslobodio lanaca kojima su do tada bili okovani. Također je podigao specijalno šetalište, radionice i renovirao sobe dajući im više zraka i svjetlosti. Druga revolucija povezuje se s imenom bečkog psihijatra Sigmunda Freuda koji je krajem 19. stoljeća ustanovio psihoanalizu kao sasvim novi put i način razumijevanja nastanka psihičkih poremećaja, ali i kao metodu njihovog liječenja. Ne zna svatko da je Freud po struci zapravo bio neurolog s velikim znanjem i smislom za funkcioniranje živčanog sustava.

Treća revolucija nastupa 1952. godine pronalaskom i primjenom prvog lijeka za liječenje shizofrenije klorpromazina (Largactil) čime je započeo ubrzani razvoj psihofarmakologije.


28

I konačno, četvrtom revolucijom smatra sa pojava socijalne psihijatrije pod kojom se podrazumijeva posvećivanje sve veće važnosti interakciji bolesnika sa njegovom okolinom, angažiranje obitelji, radne sredine, stručnjaka raznih profila (psihijatara, psihologa, defektologa, socijalnih radnika, radnih terapeuta), sve u cilju što bolje rehabilitacije i uključivanja bolesnika u zajednicu iz koje je potekao. Dio te revolucije smo i mi danas ovdje.

Ako sada pokušamo odgovoriti na pitanje kako se boriti protiv stigme možemo samo promijeniti onu shemu s početka:

ZNANJE RAZUMIJEVANJE REAKCIJA

Pomoć Samopomoć Intervencija

Liječenje Rehabilitacija

Metode borbe protiv stigme su: PSIHOEDUKACIJA (točne informacije o bolesti), KONTAKT s oboljelima u tijeku kojeg se stjecanjem iskustava mogu mijenjati negativni stavovi te PROTEST odnosno suprotstavljanje nepravednim postupcima prema duševnim bolesnicima i protest prema diskriminaciji duševnih bolesnika.

Pitanje koje se neminovno nameće je: «Kako doći do znanja?» Odgovor je vrlo jednostavan, ali put do njega često baš i nije – edukacija. Za edukaciju je potrebno uložiti mnogo napora, želje i volje, kako od strane onih koji je primaju tako i od onih koji je mogu pružiti. Pri tome je važno shvatiti da se od svakoga može nešto naučiti i da za to nikada nije kasno.

I na kraju, osim volje, misaonog napora i same edukacije važno je još nešto što se nerijetko ne spominje, što se stavlja u zapećak i što se možda u današnje vrijeme zanemaruje i čini sporednim i nekako nekorisnim, a to je – LJUBAV. Ili, da citiram jednog od svojih učitelja: svi riječ psihijatrija prevode kao «liječenje duše». Možda bi je trebalo prevesti kao «liječenje dušom» i u skladu s time i djelovati.


29

Najčešća pitanja o shizofreniji

Dr. Iris Sarajlić-Vuković*

Radeći s bolesnicima, nerijetko se susrećemo s njihovim pitanjima na koja nije lako odgovoriti budući se oni upravo tada prvi puta susreću s ovom bolešću, neki od njih također po prvi puta dolaze liječniku psihijatru. Pokušali smo dati odgovor na neka od najčešćih pitanja: Tko obolijeva od shizofrenije? Shizofrenija je jedna od najčešćih psihijatrijskih bolesti. Može se očekivati da će svaki stoti stanovnik oboliti od shizofrenije ( 1%). U većine bolesnika počinje u dobi od 15. do 25. godine, a podjednako učestalo obolijevaju žene i muškarci. Kod žena se simptomi pojavljuju nešto kasnije nego u muškaraca. Kako izgleda kad netko oboli? Što to znači za tu osobu i za okolinu? Oboljeli od shizofrenije mogu imati različite simptome. Ponekad bolest počinje naglo, no obično se razvija tijekom nekoliko mjeseci ili čak godinama. Na primjer, bolesnik može imati teškoća s koncentracijom, osjeća napetost, ne može spavati. Vrlo često bolesnici počinju zanemarivati svoje uobičajene aktivnosti i prijatelje, osamljuju se i gube interes za sve što ih je do tada zanimalo. Nerijetko zapuštaju i osobnu higijenu. Jedan od prvih znakova bolesti može biti zanemarivanje školskih obveza ili obveza na radu. S napredovanjem bolesti postaju uočljivi simptomi bolesti koje se općenito naziva psihoza. Ukratko, bolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati stvarnost. Bolesnici se počinju čudno ponašati ili neobično, neprikladno okonostima i nepovezano govoriti. Mogu imati obmane osjetila (halucinacije), što znači da vide, čuju ili osjećaju stvari koje zapravo ne postoje. Ponekad imaju i tjelesne simptome, što je znatno rjeđe kada zauzimaju čudne položaje u kojima mogu ostati nepomično i tijekom nekoliko sati. Neki imaju potrebu za neprestanim kretanjem koje im se čini bez razloga.

*Iris Sarajlić-Vuković, dr. med., specijalizant psihijatrije za NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača. Priređeno iz materijala web stranice za edukaciju Hrvatskog psihijatrijskog društva (www.hpd.hr)


30

Težina bolesti i simptoma razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U svome tijeku, bolest ima razdoblja u kojima se simptomi povlače ili ublažavaju i koja nazivamo remisijama, te razdoblja u kojima se pogoršavaju ili su vrlo izraženi i koja nazivamo pogoršanjima. Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na pozitivne i negativne. Pozitivni simptomi su nerealne ideje koje se nazivaju deluzije ili sumanute ideje, nerazumljiv govor, halucinacije, te čudno ponašanje. Sumanute ideje su kriva uvjerenja ili zablude koje nemaju podlogu u realnoj životnoj situaciji, pa su nedostupne korekciji. Na primjer, oboljela osoba vjeruje da ju netko iz susjedstva uhodi, pokušavajući zavladati njome. Smetnje mišljenja također se razlikuju. Ponekad misli vrlo brzo skreću od jedne ideje na drugu, bez jasnoga slijeda i povezanosti, ili su “blokirane”. Ponekad bolesnici mogu izmišljati nove nerazumljive riječi ili riječi u govoru zamjenjivati glasovima ili rimama. Bolesnik može čuti glasove koji komentiraju njegovo ponašanje, izruguju mu se ili mu naređuju što da čini, a njemu izgledaju kao zapovjedi, pa ih i nazivamo zapovjednim halucinacijama. Negativni simptomi shizofrenije su gubitak sposobnosti osjećajnog doživljavanja i izražavanja, gubitak energije, volje i inicijative, gubitak sposobnosti uživanja i zanimanja za dotadašnje aktivnosti, teškoće koncentracije. Shizofreni bolesnik obično je emocionalno povučen iz svoje okoline, često nije svjestan osjećaja ljudi oko sebe, a svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati. Dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri (liječnici specijalisti, posebno educirani za dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja), a određuju je na temelju psihijatrijskog razgovora (intervjua) s bolesnikom i članovima njegove obitelji. To je važno jer postoji nekoliko psihijatrijskih poremećaja koji su bliski ili srodni shizofreniji. To su: shizotipni poremećaj ličnosti i shizoafektivni poremećaj u kojemu su simptomi shizofrenije združeni sa simptomima depresije ili znatno podignuta raspoloženja (manije). Za dijagnozu još nisu pronađeni sigurni pokazatelji koji se mogu laboratorijski dijagnosticirati. Oboljeli od shizofrenije često, u razdobljima između psihotičnih epizoda, imaju izražene simptome depresije. Otprilike dva od deset bolesnika pokuša počiniti samoubojstvo, a približno ih polovica u tome i uspije. Samoubojstvo je glavni uzrok smrti shizofrenih bolesnika, uglavnom mladih.


31

Samoubojstvo je, u većine bolesnika, rezultat depresije koja se pojavljuje kada su psihotični simptomi vrlo slabo izraženi ili ih nema, a bolesnik ima sposobnost potpuno jasnog rasuđivanja i uvida u svoju bolest. Ponekad samoubojstvo može biti posljedica slušnih halucinacija ili sumanutih ideja. Jedno od najčešćih pitanja, ne samo oboljelih, već i njihovih najbližih jest: Što je uzrok, zbog čega se bolest pojavila? Roditelji često, tragajući za uzrokom, pronalaze različita objašnjenja, često povezana s osjećajem krivnje i samopredbacivanja. Treba jasno reći da za ovu bolest ne postoji krivac, stoga se roditelji trebaju što prije osloboditi tog bolnog osjećaja kako bi bili što efikasniji u pomoći u liječenju svog oboljelog člana. Shizofrenija je složena bolest za čiji se nastanak ne zna siguran uzrok. Neki znanstvenici i misle da mozak shizofrenih bolesnika nije sposoban ispravno obrađivati informacije, pa takvo pogrešno procesiranje informacija dovodi do kemijskog i strukturnog poremećaja mozga. Kada govorimo o nasljednosti važno je znati da postoji pojačani rizik pojave bolesti što je srodnost s oboljelim u obitelji bliža. Rizik samo znači povećanu vjerojatnost, ali mi na temelju ovgo rizika ne znamo tko će u budućnosti oboljeti. Za shizofreniju kao i za većinu psihičkih pormećaja važi da postoji predispozcija za bolest koja će se razviti samo tada kada su prisutni nekei drugi nepovoljni faktori kao što je npr konitnuirana izloženost stresu. Shizofreni bolesnik nasljeđuje sklonost shizofreniji, jer činjenica je da se bolest češće pojavljuje u nekim obiteljima, među krvnim srodnicima. Osobe koji imaju shizofrenog bolesnika u obitelji imaju veću mogućnost da i same obole od shizofrenije. Ako oba roditelja imaju shizofreniju, mogućnost da dijete naslijedi bolest je oko 39%. To vrijedi čak i onda kada dijete oboljele osobe odgajaju zdravi roditelji - usvojitelji. Ako oboljela shizofrena osoba ima identičnog blizanca, mogućnost da će blizanac imati shizofreniju je oko 50%. Nasuprot tome, mogućnost da dijete čiji su biološki roditelji psihički zdravi tijekom života oboli od shizofrenije je oko 1%, što odgovara riziku obolijevanja u općoj populaciji. Neki istraživači vjeruju da okolišni činitelji mogu izazvati shizofreniju, odnosno pojavu bolesti. Postoje studije koje su pokazale da infekcija trudnice influencom ili neodgovarajuća prehrana u trudnoći, te komplikacije tijekom porođaja mogu povećati rizik djetetova obolijevanja od shizofrenije. Skupina istraživača vjeruje da je shizofrenija posljedica složenog međudjelovanja genetskih i okolišnih činitelja. Neke su osobe rođene sa


32

sklonošću obolijevanja od shizofrenije, a bolest se očituje u uvjetima jakog stresa ili traume. Što se događa s mozgom u shizofreniji? U oboljelih od shizofrenije javlja se neravnoteža kemijskih tvari u mozgu koje se nazivaju neurotransmiteri. Neurotransmiteri su kemijski prijenosnici koji omogućuju prijenos “impulsa” (živčanih signala) među živčanim stanicama ili neuronima. Jedan od takvih kemijskih prijenosnika je dopamin, a vjeruje se da shizofreni bolesnici proizvode dopamin u suvišku ili da su preosjetljivi na postojeći dopamin. Istraživači su otkrili nekoliko skupina receptora za dopamin u mozgu. I ostali neurotransmiteri, npr. serotonin, noradrenalin, odgovorni su za nastanak shizofrenih simptoma. Najvažnija uloga za nastanak simptoma pridaje se kemijskoj neravnoteži dopamina i serotonina u mozgu oboljelih od shizofrenije. Istraživanja mozga oboljelih od shizofrenije, danas dostupnim najsuvremenijim tehnikama i metodama, neosporno pokazuju da je za nastanak shizofrenih simptoma odgovoran poremećaj u funkciji i/ili strukturi mozga. neka istraživanja su pokazala da između mozga oboljelih od shizofrenije i zdravih osoba postoje vrlo jasne razlike: u mozgu dijela bolesnika oboljelih od shizofrenije povećane su moždane komore ispunjene moždanom tekućinom (ventrikuli), smanjen je dio mozga koji se naziva hipokampus, smanjena je aktivnost u dijelu mozga koji se naziva prefrontalna moždana kora, a koji je odgovoran za funkcije mišljenja, pamćenja i učenja. Kako se liječi shizofrenija? Sva istraživanja o mozgu i utjecaju lijekova dovela su do spoznaja da se shizofrenija može liječiti i to je prije svega antipsihoticima. Uz lijekove mogu pomoći savjetovanje, psihoterapija, eduakcija o bolesti, trening socijalnih vještina, rad s obitelji odnosno reehabilitacijske metode. Vrlo je važno uspostavljanje povjerljivog odnosa sa liječnikom i drugim stručnjacima koji učestvuju u liječenju U akutnoj fazi bolesti, kada su jasno izraženi psihotični simptomi, bolesnika je vrlo često potrebno liječiti u bolnici. Svrha liječenja shizofrenije je otkloniti, ublažiti ili smanjiti simptome bolesti tijekom akutne faze, te spriječiti ponovnu pojavu bolesti tijekom razdoblja nestanka simptoma (remisije bolesti). Antipsihotici su lijekovi koji učinkovito, u većine shizofrenih bolesnika, ublažavaju simptome bolesti ili ih potpuno uklanjaju. Otkako su prvi put upotrijebljeni, u pedesetim godinama prošloga stoljeća, antipsihotici su


33

pomogli tisućama shizofrenih bolesnika, omogućujući im gotovo normalno društveno i radno funkcioniranje. Prije tog vremena, većina shizofrenih bolesnika život je provodila u psihijatrijskim ustanovama i azilima, gotovo cijeli život odvojena od svojih obitelji, prijatelja i vanjskoga svijeta. Budući da se simptomi shizofrenije mogu znatno razlikovati od bolesnika do bolesnika, u smislu izraženosti simptoma te njihovoj kombinaciji, ne postoji jedan lijek koji bi bio najbolji za sve bolesnike. Lijek koji je djelotvoran za jednoga bolesnika možda nije i najbolji lijek za drugoga. Iako antipsihotici ne mogu izliječiti shizofreniju, jer je ona bolest koja se često ponavlja, znatno umanjuju ili uklanjaju halucinacije i sumanute ideje, omogućujući bolesniku povratak u stvarni svijet. Lijekovi umanjuju rizik za ponovno pojavljivanje bolesti, pri čemu je potrebno njihovo redovito uzimanje prema preporuci psihijatra. Ako se, unatoč uzimanju lijekova, psihotični simptomi ponovno pojave, najčešće su slabije izraženi.Nažalost, mnogi shizofreni bolesnici ne uzimaju redovito lijekove, ili ih, nakon što im se simptomi ublaže, prestanu uzimati. Tada se, u većine bolesnika, nakon relativno kratkog vremena, bolest ponovo pojavi. Vrlo je važno da i bolesnici i članovi njihovih obitelji važnost uzimanja lijekova shvate kao mogućnost kontrole shizofrenije. Antipsihotici djeluju na receptore kemijskih prijenosnika u mozgu, poglavito na receptore za dopamin i serotonin, dva kemijska prijenosnika za koje se smatra da imaju najveću ulogu u nastanku simptoma shizofrenije. Postoje dvije osnovne skupine antipsihotika: klasični antipsihotici i novi antipsihotici. Klasični antipsihotici ublažavaju pozitivne simptome shizofrenije, odnosno halucinacije i sumanute ideje. Iako su vrlo djelotvorni, jer pomažu većini bolesnika, često se događa da ih bolesnici prestaju uzimati zbog nepoželjnih djelovanja ili nuspojava. Uzimanje klasičnih antipsihotika može uzrokovati osjećaj suhoće u ustima, zamagljen vid, konstipaciju, vrtoglavicu i pospanost, no u većine bolesnika ti simptomi nestaju nakon nekoliko prvih tjedana liječenja. Neugodnije nuspojave su poremećaj pokreta ili motorike koje nazivamo se ektstrapiramidnim nuspojavama, a ima ih oko 60% do 70% bolesnika. Mogu biti izražene kao trajni spazam ili grč mišića u vratu ili glavi (distonija) ili kao nemogućnost stajanja na jednome mjestu i potreba za stalnim premještanjem s noge na nogu (akatizija). Neki bolesnici mogu imati izražen skup simptoma koji podsjeća na Parkinsonovu bolest, npr. usporene kretnje, tremor ruku. Te se nuspojave mogu ublažiti lijekovima koji se daju istodobno s antipsihoticima, a nazivaju se antikolinergici. Drugi razlog prestanka uzimanja lijeka je što


34

klasični antipsihotici nisu dovoljno učinkoviti u ublažavanju negativnih shizofrenih simptoma, kao što su depresivni simptomi i emocionalno povlačenje i otupljivanje emocija. Novi antipsihotici su vrlo učinkoviti u ublažavanju i pozitivnih, ali i negativnih shizofrenih simptoma, kao i depresivnih simptoma udruženih sa shizofrenijom. Ta nova skupina antipsihotičnih lijekova obično ne uzrokuje veće smetnje pokreta (ekstrapiramidne nuspojave). No, neki od tih lijekova mogu u dijela bolesnika uzrokovati pretjeranu sedaciju, vrtoglavicu, konstipaciju. Većina tih lijekova uzrokuje povećanje tjelesne težine, stoga je potrebno paziti na prehranu i odgovarajući dijetetski režim. Ovisno o stanju bolesnika, liječnik će prepisati klasične ili lijekove novije generacije. Određenoj skupini bolesnika možda će trebati istodobno davati dva antipsihotika ili dodavati i neke druge skupine lijekova (npr. antidepresive, anksiolitike). Koliko dugo treba uzimati lijekove? Kako je shizofrenija u većine bolesnika dugotrajna, kronična bolest, kao što je to šećerna bolest ili povišeni krvni tlak, većina će shizofrenih bolesnika vjerojatno znatan dio života, neki i cijeli život, morati uzimati lijekove po preporuci psihijatra, i bit će im potrebna dodatna skrb. Kada oboljeli prestane uzimati postaje velik rizik bolesti, ponovno se pojave shizofreni simptomi koji su mogli posve nestati nakon uzimanja lijekova. U većine bolesnika koji su prestali uzimati antipsihotike, bolest se ponovno pojavi tijekom godine dana.U dijela bolesnika, unatoč uzimanju lijekova, bolest se ponovno pojavljuje, no simptomi su tada slabiji i bolesnik se brže oporavi. Relaps bolesti najuspješnije se sprječava stalnim uzimanjem lijekova, praćenjem ranih znakova poboljšanja i primjenom psihosocijalnih metoda liječenja, uz redovite kontrole psihijatra.

POZNATI SLIKARI KOJI SU BOLOVALI OD DUŠEVNE BOLESTI Ralph Barton Francesco Bassano Ralph Blakelock David Bomberg Francesco Borromini John Sell Cotman Richard Dadd Edward Dayes Thomas Eakins

Paul Gauguin Theodore Gericault Hugo van der Goes Vincent van Gogh Arshile Gorky Philip Guston Benjamin Haydon Carl Hill Ernst Josephson

George Innes Ernst L.Kirchner Edwin Landseer Wilhelm Lehmbruck John Martin Charles Meryon Michelangelo Adolphe Monticelli dvard Meunch


Zdrav život duševnog bolesnika i njegove obitelji

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber*

Neki od lijekova koje uzimate mogu promijeniti način na koji vaše tijelo

kontrolira koliko jedete i ponekad može prouzrokovati porast težine. To se ne događa svakome. No, ako se i dogodi, porast težine ne može

biti veći od nekoliko kilograma. Vrlo malo ljudi dobiva na težini više od nekoliko kilograma.

Zašto se to događa?

Razlozi porasta težine nisu jasni. Oni mogu uključivati: Uzimanje lijekova koji povećavaju vaš apetit i čine vas gladnijima. Zbog veće težine osjećate se manje energičnima, stoga manje vježbate. Neki lijekovi dovode do toga da su vam usta suha, stoga konzumirate

više slatkih napitaka. Neki lijekovi dovode do promjene vašeg obrasca spavanja, čineći

uhodano vrijeme za vaše obroke manje pravilnima / manje redovitima. Zašto brinuti?

Povećana težina tijela čini loše vašem zdravlju. Ona može: Povećati vjerojatnost problema kao što je bolest srca, šećerna bolest. Doprinijeti tome da se osjećate tromo. Činiti da se osjećate neugodno/uznemireno, na taj vas način dovodi da

ostajete bez daha, čineći da vas bole koljena i kičma i otežavajući vam kretanje.

Što mogu učiniti?

Dobro pazite na svoju težinu. Vaš zdravstveni radnik može vas redovito vagati, stoga ćete odmah znati

raste li previše vaša težina. Pokušajte imati redovite obroke. Moći ćete bolje kontrolirati vašu prehranu ako imate 3 obroka dnevno u

pravilnim vremenskim razmacima, s 2 mala obroka između, ako vam je to potrebno.

*Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., specijalizant psihijatrije za NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača. Priređeno iz materijala farmaceutske kuće Elli Lilly (Suisse) d.o.o


Budite sigurni da trošite mnogo voća, povrća i vrste hrane bez masnoće koje vam daju osjećaj sitosti, poput kruha, riže i tijesta, tako da se ne osjećate gladnima.

Budite aktivni, težite tome da nešto radite većinu dana u tjednu. Nije lako nadgledati težinu ako to morate činiti sami. Dozvolite da ljudi

oko vas podržavaju vaš trud, posebno kada se to ( nadgledanje ) čini teškim. Razgovarajte s vašim liječnikom opće prakse, obitelji i prijateljima.

Razmislite o svom apetitu. Ako dobivate previše na težini, razmislite o

tome: - Što jedete i pijete. - Kada jedete. - Koliko jedete. - Kako se osjećate prije nego što jedete, a kako se osjećate nakon jela.

Mnogo vam može pomoći ako nekoliko dana vodite jednostavan ¨dnevnik hrane¨.

Dnevnik hrane možete dobiti na Internetu, Mwww.mindbodylife.com.

Samo napišite sve što jedete, uključujući svetijekom čitavog dana.

Zatim pogledajte vaš obrazac hranjenja, npr.: - Imate li pravilne obroke ili imate lakih obroka tijek- Osjećate li se zaista gladnima prije nego što jedete- Sadržava li vaša hrana mnogo šećera ili masnoće? - Sadržavaju li vaši napitci mnogo šećera?

Pripazite na vaš apetit. Kada jednom spoznate koliko jedete i kada

apetitu, postoje neke stvari koje možete napravdržanju apetita pod nadzorom.

- Mislite prije nego što jedete. - Pokušajte biti zaposleni. Jesti je ponekad samo raz radi“. - Umjesto da jedete, pokušajte raditi nešto aktivno il- Popijte čašu vode ili nekog drugog pića bez šećera

36

ind Body Life vebsitea,

vaše obroke i napitke

om dana? ?

ste razmislili o vašem iti da biste si pomogli u

onoda „da se nešto

i interesantno. , prije i za vrijeme


37

vašeg obroka. - Jedite mnogo voća i povrća. Oni su zasitni, zdravi i ne sadrže mnogo kalorija. - Između dviju mogućnosti opredijelite se za onu koja je bez šećera. - Nadomjesci šećera imaju okus baš poput šećera. Kupujte „dijetne“ vrste cole i drugih blagih pića. - Odaberite nezaslađene vrste hrane i pića. Npr. sok od naranče bez dodanog šećera i nezaslađeno voće u limenkama. - Napravite plan o tome što i kada ćete jesti. Kada uspješno slijedite plan, počastite se za nagradu (ali ne hranom).

Borba protiv masnoće: Pronađite skrivene masnoće u hrani. Većina masnoće u našim dijetama je „skrivena“. Nemoguće ju je pronaći ako ne postanete „detektiv masnoće“. Npr., neke vrste hrane koja se nosi iz restorana (brza hrana), poput prženih kriški krumpira, hamburgera i pizze, sadrže velike količine masnoće. Isto tako i mesne pite, mljeveno meso pečeno u tijestu, tjestenina i uštipci. Lista o količini masnoće pokazuje koliko ima masnoće u nekim različitim vrstama hrane. Kriška pizze sadrži isto toliko masnoće kao 25 kriški kruha. Za ljude koji su suočeni s problemom svoje težine, sveukupni unos masnoće trebao bi biti ograničen na manje od 40 do 60 grama na dan. Kako smanjiti hranu bogatu masnoćama?

Naručite sendvič umjesto pite ili mljevenog mesa pečenog u tijestu. Pokušajte s pogačicom ili voćnim kolačem umjesto da uzmete tijesto ili

uštipak. Izaberite mlijeko s manje masnoće, sir, jogurt i druge mliječne

proizvode. Stavite samo tanki sloj maslaca ili margarina na kruh - ili čak ništa. Jedite žitne pahuljice za doručak (ali one s malo šećera) – zasitne su i ne

sadrže mnogo masnoće. Sjetite se da većina voća i povrća sadrži malo masnoće ili je čak ne

sadrže. Pročitajte naljepnicu na pakiranoj hrani da biste saznali koliko ta hrana

sadrži masnoće.


38

Razmislite o tome da li bi bilo dobro upotrijebiti mikrovalnu pećnicu, roštilj ili teflonsku tavu za pečenje umjesto da pržite hranu u masnoći ili ulju.

Rezanjem odstranite svu masnoću koju vidite na mesu, prije nego što meso stavite kuhati.

Upotrijebite trave i začine da biste postigli dodatni okus, ako mislite da hrana bez masnoće neće imati dobar okus.

Postavljanje ciljeva koje možete postići:

Korak po korak. Gubitak težine je polagani proces i ponekad se može činiti preteškim. Potrebno je napraviti mnogo promjena da dođete do načina na koji

jedete, a kojim biste došli do željenih rezultata. Umjesto da pokušate promijeniti sve odjednom, radije pokušajte 1 ili 2

koraka odjednom, a kada ste u tome uspjeli, nastavite sa sljedećim korakom.

Npr., vaši prvi koraci mogu biti odricanje od slatkih pjenušavih pića i konzumiranje više voća.

Sve što biste trebali napraviti jest sljedeće: - Uključiti vrste „dijetnih“ napitaka. - Pojedite 2 komada svježeg voća svaki dan. - Doručkujte svaki dan. - Upotrebljavajte umjetni zaslađivač u čaju i kavi umjesto šećera. - Izbjegavajte prženu hranu. - Jedite manje masnih, slatkih obroka. - Pijte manje alkohola. - Pokušajte s vašim novim planom na kratko vrijeme, možda jedan tjedan, a zatim provjerite vaš uspjeh. Ako ste uspjeli, čestitke! Nastavite tako dalje, a zatim si postavite novi cilj. Ako niste posve uspjeli, odlučite želite li pokušati ponovno ili si kao početak trebate postaviti malo lakši cilj. Možda bi bilo bolje da započnete s potpuno različitim ciljem.

Nagradite sami sebe za svoje uspjehe. Npr., počastite se nekim malim poklonom poput zabavnog časopisa ili kiticom cvijeća.


Vidite osjećate li se bolje uz to što se krećete prema zdravijim navikama hranjenja.

Može se dogoditi da spoznate da bolje spavate i da imate više energije. Osjećat ćete da vam raste samopouzdanje usporedo s ostvarivanjem

vaših ciljeve i vidjet ćete da možete činiti promjene. Zapamtite, jedan od vaših prvih ciljeva

mogao bi biti prestati s dobivanjem na težini, prije nego što počnete gubiti na težini.Ako ste dobivali na težini, ali uspjeli prestati dobivati na težini, zaista ste napravili nešto u korist vašega zdravlja.

Emocije, osjećaji i hrana Mnogi osjećaji mogu djelovati na to kako i

kada ljudi jedu. Često jedemo jer nam je dosadno, osjećamo se uznemirenima, sretnima, tužnima ili ljutima – ne samo zato što smo gladni. Kod poremećaja prehranpovraćanje „na silu“, te samo gladovanje ibolesti.

Okidači. Korisno je izvidjeti što vas potiče da jede

događaja i hrane može pomoći u istraživanjuvašu prehranu.

Razmislite o tome jeste li mogli napraviti neštoda biste mogli zadovoljiti osjećaj ili situaciju.

Prijatelji i hrana

Nemojte uvijek prihvatiti ponude hrane vaših pAko se to ne uklapa u vaš plan, samo pristodijeti sam.“ Oni će razumjeti.

Vodič dijetne prehrane

1. Uživajte u mnoštvu raznih vrsta hranjive hra 2. Jedite mnogo različitih vrsta kruha, žitarica, 3. Održavajte vašu prehranu bez mnogo m

masnoće.

39

e, prejedanje hranom i povraćanje simptomi su

te, osim gladi. Dnevnik osjećaja koji djeluju na

drugo, umjesto da jedete,

rijatelja i članova obitelji. jno recite: „Ne hvala, na

ne. povrća i voća. asnoće, osobito zasićene


40

4. Održavajte zdravu težinu tijela uspostavljajući pravilnu ravnotežu između fizičke vježbe i unosa hrane.

5. Označite vaš unos alkohola. 6. Konzumirajte samo malu količinu šećera i vrsta hrane koje sadrže

dodane šećere. 7. Odaberite vrste hrane s malom količinom soli i upotrebljavajte malo

soli. Raznolika prehrana

Ako jedete različite vrste hrane široke raznolikosti, imate bolju mogućnost da dobijete sve hranjive sastojke koje tijelo treba.

Uravnoteženu dijetnu prehranu čini hrana iz svake od ovih pet različitih grupa prema piramidi prehrane:

Na dnu piramide, najzastupljeniji u našoj prehrani, trebaju biti kruh, riža, tijesto i valjušci. Zatim dolazi povrće, pa voće, a potom mlijeko, jogurt i sir. Pri vrhu piramide, najmanje zastupljeno u našoj prehrani, treba biti meso, riba, perad (piletina), jaja, orasi i mahunarke, a sasvim malo bi trebali jesti slatkiše, kolače, čokoladu.

Uzimanje hrane iz različitih skupina hrane znači da postoji veća mogućnost da ćete primiti ugljikohidrate, proteine, masnoće, vitamine, minerale, vlakna i vodu u približno pravilnim količinama.

Zdrava, zasitna hrana Vrste kruha i žitarice

To može uključivati različite vrste kruha (bijeli kruh, kruh od neprosijanog brašna, tj. s mekinjama, kruh od različitih vrsta žita, kruh od leće, voćna štruca, itd.) i izvjestan broj žitarica (i druge hrane koja se dobiva od žita, kao što je kaša, mussli, žitarice u specijalnom paketu namijenjenom za doručak, riža, špageti, tijesto).

One nam daju energiju (bez masnoće), vlakna i neke važne vitamine i minerale.

Voće i povrće Vaša prehrana trebala bi uključivati najmanje četiri obroka dnevno.

Dobro je težiti raznolikosti, konzumirajući povrće različitih boja i različite vrste voća.

Voda Većinu našega tijela čini voda.Tijelo dobiva vodu putem ispijanja čiste

vode, ali i čaja, kave, voćnih sokova, tekuće hrane kao što je juha,


41

mlijeka i drugih izvora. Pazite da vaši napitci ne sadržavaju previše šećera.

Hrana koju treba jesti u malim količinama Meso (s obrezanom masnoćom) Perad (npr. piletina, puretina) s odstranjenom masnoćom Riba (svježa ili iz konzerve) Orasi, jaja, mliječni proizvodi – mlijeko, sir i jogurt (odaberite malu količinu masnoće, gdje god je to moguće).

Ove vrste hrane bogate su proteinima i sadrže širok dijapazon vitamina i minerala.

Preporuča se konzumacija: ribe 2 ili 3 puta na tjedan 1 do 3 jaja na tjedan, bilo sama ili kao sastojak u drugim vrstama hrane.

Hrana koja bi se trebala najmanje jesti Maslac, margarin, ulja

Samo male količine tih prehrambenih artikala potrebne su da bi opskrbile organizam nekim važnim hranjivim tvarima koje se nalaze u masnoćama. Zapamtite da su one 80-100% masnoće. Namazi s manje masnoće još uvijek sadrže 30-50% masnoće.

Jedan od najboljih i najlakših načina koji pomaže kontrolirati vašu težinu jest smanjenje količine masnoće u vašoj prehrani. Zapamtite da je većina masnoće skrivena.

Mnoge ekspres-hrane i obroci za čišćenje sadrže mnogo masnoće. Šećer

Šećer je bikarbonat koji nas opskrbljuje energijom, ali nikakvim vitaminima, mineralima, vlaknima ili proteinima. Šećer se ponekad naziva «praznim kalorijama« jer u njemu nema nikakvih drugih hranjivih tvari.

Sol Pokušajte ne dodavati sol vašim obrocima. Mnogo vrsta pakirane hrane već sadrže mnogo soli i obično nema

potrebe da je još dodajete. Začuđujuće je kako se vaši okusni pupoljci na jeziku brzo prilagođavaju na manje količine soli u vašoj hrani.

Budite aktivni. Redovita vježba je važan način pomoći u kontroliranju vaše težine. Vježba sagorijeva energiju koja bi inače završila pohranjena


kao masnoća na vašem trbuhu ili bokovima.Također, vježba ima i mnogo drugih zdravstvenih prednosti. Vježba može:

- Činiti da imate više pouzdanja, da ste opušteniji i sretniji. - Smanjiti vaš rizik od nekih oboljenja. - Poboljšati vašu dobru kondiciju. Poboljšati jačinu i tonus vaših mišića. - Pomoći ojačati vaše kosti. - Pomoći održavati redovitu stolicu. Poboljšati vaš krvni tlak. Pomoći smanjiti stres.

Postoje neki jednostavni načini kako ugraditi vježbu u vaš svakodnevni život. Na primjer:

- Hodajte uz stepenice umjesto da koristite dizalo ili pomične stepenice. - Šećite umjesto da koristite autobus za kratka putovanja. - Siđite prije iz autobusa i na putu kući hodajte nekoliko blokova kuća.

Vivien Leigh, glumica,

bolovala je od Bipolarnog poremećaja

Audrey Hepborn, glumica, bolovala je od depresije

42


Komunikacija u obitelji i sa osobama s psihičkim smetnjama

Mr. sc. Daša Poredoš*

... priča ... «Jedna je savjesna žena uvijek silno nastojala ugodje čangrizav bio pri doručku: ako bi ona ispekla kana oko, a ako bi ispekla jaje na oko – on bi kajganuona, pa jednog jutra iznese na stol od jednog jajeta na oko, očekujući kako ovoga puta on doista neće Pogledavši na tanjure, muž frkćući reče: - Pa dobro, ženo, zar ti ništa ne znaš učiniti kaispekla na oko!»... Komunikacija i komunikacijske vještine Nemoguće je ne komunicirati životne situacije i komunicira. To znači da je nemoguće ne ponašnemoguće da dvije osobe ne komuniciraju u situackada šute, okrenu se jedna od druge, spuste pogled, određenu poruku – ne želim nastaviti razgovor ili ga Vrste komunikacije: • verbalna – jezik, govorni i pisani • neverbalna – geste, držanje tijela, izraz lica,

izgled, tjelesni dodir, prostor Paraverbalna komunikacija – pitanje «Što se dogodiljutitim ili zabrinutim tonom glasa, što će utjecati naporuke. Kada ton riječi ne dogovara značenju riječi, ili se uopće ne razumije. Svaka komunikacija sastojisadržaja i odnosa sudionika. Prejake emocije često szaustavljaju mogućnost govora. Neverbalna komunidodatak verbalnom priopćenju.

*Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica, NPB „Dr. I. Ba

iti svome mužu. Osobito jganu, on je baš htio jaje . I tako stalno. Dosjeti se kajganu, a drugo pečeno imati priliku prigovarati.

ko treba?! Krivo si jaje

nema one u kojoj se ne ati se. Upravo je stoga iji u kojoj se vide. Čak i ... takvo ponašanje sadrži ne želim niti započeti.

pogled, mimika, vanjski

lo?» možemo izreći smisao i shvaćanje poruka se teže razumije se od dva aspekta: manjuju ili privremeno kacija obično predstavlja

rbot“ Popovača


44

Neverbalni izraz može biti u skladu ili u suprotnosti s onim što je rečeno. Tip komunikacije u kojoj su verbalna i neverbalna komunikacija u suprotnosti nazivamo dvostrukom vezom ili pseudouzajamnost. Držanje tijela i geste • Pokreti tijela manje su pod kontrolom svijesti nego izraz lica, a prenose

poruku o govorniku. Npr., ako je govornik okrenut licem prema osobi, prenosi se veće povjerenje nego ako je okrenut bočno ili leđima.

• Pogrbljeno držanje spuštene glave i sporih kretnji prenosi poruku o tromosti i niskom samopoštovanju osobe, dok uspravno držanje i odlučne kretnje sugeriraju povjerenje i samokontrolu.

• Brze, difuzne, uznemirene tjelesne kretnje ukazuju na tjeskobu. • Snažne, nagle i neusmjerene kretnje ukazuju na bijes. • Dodirivanje lica, kose i sl. znak su stresa ili umora. • Prekrižene ruke preko prsa ili trbuha ukazuju na obrambeni stav osobe. Izraz lica i pogled • izražavaju naše emocije. • Dobro razlikujemo 6 osnovnih emocija: radost, strah, tugu, bijes,

iznenađenje, gađenje. • Pokreti lica pod jačom su kontrolom naše svijesti. Vlastiti prostor - prostor oko našeg tijela ima nekoliko funkcija: • štiti od stresa (emocionalnog ili fizičkog; agresija ili buka), • štiti od prevelikog broja informacija (zadah, zubi i sl.), te • pokazuje stupanj bliskosti između ljudi. Zone udaljenosti označavaju prostor oko našeg tijela u koji «puštamo» druge ljude ovisno o stupnju bliskosti sa njima. • intimna – oko 30 cm; bliske osobe • osobna – 30 cm do 1 m; članovi obitelji, rukovanje • socijalna – 1 do 3 m; poslovni odnosi • javna – više od 3 m; predavač, glumac, park Narušavanje navedenih zona izaziva osjećaj ugode ili ugroženosti kod osobe.


45

Osnovne komunikacijske vještine u razgovoru Osnovni uvjeti uspješne komunikacije su: • da su oba sudionika dovoljno motivirana za razgovor, odnosno da se

slažu sa svrhom razgovora, te • dobar međusobni odnos, odnosno «atmosfera» razgovora. Predpostavimo da je dobro slušanje samo po sebi razumljivo ukoliko imamo dobro razvijen sluh. Valjano slušati možemo samo na jedan način, dok postoje 7 vrsta neslušanja:

pseudoslušanje (slušatelj očituje reakcije usredotočenja na govor, ali ipak ne sluša),

jednoslojno slušanje (primanje samo jednog dijela poruka, npr. verbalnog, dok se drugi dijelovi zanemaruju, npr. neverbalni),

selektivno slušanje (slušanje samo onoga što osobu posebno zanima, preskakivanje svega ostaloga),

selektivno odbacivanje (usredotočenost samo na one teme koje se ne žele čuti. Kad se takva tema pojavi u razgovoru, slušatelj je jednostavno potisne i odbaci),

otimanje riječi (slušatelj sluša tek toliko da ugrabi priliku za vlastiti nastup),

obrambeno ili defanzivno slušanje (najnedužnije izjave se doživljavaju kao napad na koji se reagira obranom),

slušanje u zasjedi (slušanje zbog napada na sugovornika). Za razliku od nabrojanih vrsta neslušanja, od kojih svaka u svojoj osnovi ima neki prikriveni razlog, pravo slušanje ima za cilj zaista razumjeti što sugovornik želi reći. Pritome slušatelj može aktivno reagirati da bi što bolje razumio sugovornika. Takvo slušanje nazivamo aktivnim slušanjem i temelj je uspješne komunikacije (kimanje klavom, podpitanja, komentari i sl.). Pri pasivnom slušanju osoba ne pokazuje nikakve znakove da je čula što joj je rečeno, djeluje kao da se dosađuje, odsutno. Facilitacija, odnosno potkrepljivanje – facilitacija je jedan od bitnih dijelova učinkovitog slušanja - ima za cilj potaknuti osobu da što potpunije priča. Govornika se može poticati verbalnim ohrabrivanjem (npr. ... recite mi nešto više o Vašim ...) ili neverbalnim (naginjanjem naprijed prema osobi, gledanjem u oči, kimanjem glavom i sl.). Šutnja


46

Učinkovita upotreba šutnje također je vještina koju se može naučiti. Iako ponekad šutnja u interakciji može biti vrlo neugodna, može se upotrijebiti i vrlo konstruktivno. Na neka postavljena pitanja neki ljudi teško odgovaraju – ili su previše osobna ili im je teško govoriti , npr. o vlastitim emocijama. Ponekad je govorniku potrebno neko vrijeme da bi organizirao vlastite misli i izrazio ih. Vještina šutnje sastoji se u dobroj procjeni koliko dugo ona treba trajati. Ako predugo traje, postaje neugodna za oba sugovornika i otežava nastavak komunikacije. Tada je dobro priznati osobi da shvaćamo da joj je teško nešto izraziti. Ako šutnja traje prekratko, možda prekidamo osobu u sređivanju misli i traženju načina da ih izrazi ili preskačemo na drugu temu razgovora. Dodir Upotreba dodira u komunikaciji u velikoj je mjeri određena kulturom, ali i individualnim razlikama. U nekim kulturama ljudi se znatno više dodiruju u razgovoru nego u drugima. Neki ljudi često dodiruju u komunikaciji, a neki rijetko. Npr. način pozdravljanja može biti kimanje glavom, rukovanje ili poljubac. Opasnost u dodirivanju je u mogućnosti pogrešnog tumačenja dodira. Osoba mora sama procijeniti kada je primjereno dodirnuti osobu da bismo joj pokazali da, npr. suosjećamo s njom ili da joj pružamo podršku. Ukoliko sami zaziremo od dodira i s bliskim osobama, ne moramo se osjećati krivima što ga malo upotrebljavamo u komunikaciji s drugim ljudima ili pacijentima (korisnicima). Obilježja dobre komunikacije Kad aktivno slušamo drugu osobu šaljemo joj sljedeće poruke:

ja čujem tvoj problem vidim kako se osjećaš pomoći ću ti da razmisliš o tom problemu i pronađeš druga rješenja vjerujem u tebe i u to da možeš naći vlastito i dobro rješenje

Zašto je uopće važna dobra komunikacija? – Da bismo bolje skrbili o klijentima (pacijentima, korisnicima). Komunikacija sa psihički bolesnim osobama Da bismo mogli uspješno komunicirati sa psihički bolesnom osobom potrebno je, prije svega, procijeniti opću razinu funkcioniranja osobe.


47

Funkcionalna sposobnost je znatno bolji pokazatelj stanja starije osobe nego kronološka dob. Pritom se procjenjuju neke specifične sposobnosti: Procjena senzornih sposobnosti – način komunikacije prilagođava se stanju sluha i vida Procjena psihosocijalnih potreba – započinje klijentovom pričom, tj. njegovim viđenjem potrebe ili problema, jer problem je velik onoliko koliko ga klijent vidi velikim i značajnim. Važno je čuti i vidjeti što se zbiva iz klijentove perspektive. Tu se radi o doživljaju, a ne nužno o događaju. Procjena sposobnosti suočavanja s problemom – uspješni načini suočavanja s problemima u prošlosti mogu se koristiti kao pomoć u suočavanju s trenutačnim promjenama i problemima, čime se povećava osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Dobro je pomoći klijentu da utvrdi izvore socijalne podrške. Procjena emocionalnog stanja – važno je biti osjetljiv na neizražene strahove starijih osoba koje se često boje da će prihvaćanjem profesionalne pomoći izgubiti neovisnost. Procjena potrebe za pomoći – dobro je ponuditi pomoć osobi na način kojim se naglašava održavanje što duže neovisnosti. Važno je klijentu dati mogućnost da preuzme odgovornost i sam donosi odluke, čime se potiče samopoštovanje i samokontrola. Komunikacija s osobama umanjenih komunikacijskih sposobnost U komunikaciji sa svakom osobom, a posebno s osobom umanjenih komunikacijskih sposobnosti, treba obratiti pozornost na najvažnije elemente koji određuju uspješnost komunikacijskog procesa što su, prije svega, osobine i trenutno stanje klijenta i opći uvjeti okoline u kojoj se odvija komunikacija. Stupanj komunikativnosti neke osobe ovisi o: • osobinama ličnosti osobe • prethodnom iskustvu u odnosima s drugim ljudima • raspoloženju osobe • poznavanju sugovornika (što smo čuli i znamo o njemu) • vanjskom izgledu sugovornika (odbojnom, neurednom ili privlačnom i

urednom) • ponašanju sugovornika (agresivnom ili prestrašenom) • okolini (prostoru, prisustvu drugih ljudi)


48

Kako ne treba razgovarati s osobama s komunikacijskim ograničenjima: - ispravljati izgovoreno (npr. nekome tko muca, ili otežano govori nakon CVI-a i sl.) - reći im što da rade ili misle (npr. ''Ako ništa ne kažete, pretpostavit ćemo da vam to rješenje ne odgovara.'') - izbjegavati ili zanemarivati ih (npr. ''Pustite ga na miru, on ionako ne razumije što pričamo, samo ćete ga uznemiriti.'') - govoriti glasnije: postoji običaj da se pojača glas umjesto da se upotrijebe drugačije riječi – mislimo da će osoba bolje razumjeti ako govorimo glasnije - koristiti drugu osobu kao posrednika u komunikaciji s klijentom (npr. ''Što je rekao? Možeš li ga razumjeti?'') Kako treba razgovarati s osobama ograničenih komunikacijskih sposobnosti: • ne prebrzo zaključivati o onome što nam klijent želi reći, radije

promijeniti način komunikacije (postaviti dodatna pitanja, po mogućnosti zatvorenog tipa – da ili ne)

• koristiti druge oblike komunikacije (jezik znakova, pisane poruke ili slike i sl.), ali provjeriti razumijemo li ih mi i klijent jednako

• provjeriti klijentovo razumijevanje – neka ponovi što smo mu rekli ili sažme razgovor

• potaknite klijentovo pamćenje – podsjetite ga na određenu terapiju ili termin nekog zajedničkog događanja

• uvijek govoriti klijentu, čak i kada ne može govoriti ili kad nije pri punoj svijesti, jer ga tako možemo umiriti i pokazati mu da nije napušten; ponekad ne može odgovoriti verbalno, ali stisak ruke ili treptaj daje odgovor

• prihvatiti pomoć srodnika kao izvora podataka o klijentu ili kao posrednika u komunikaciji

• usmjeriti govor prema onome uhu na koje klijent bolje čuje • govoriti jasno i glasno • govoriti normalnom brzinom (oko 125 riječi u minuti) • ako naslućujete da poruka nije adekvatno primljena, treba ju ponoviti

drugim riječima • verbalne poruke treba poduprijeti neverbalnim znacima – gestama i

izrazima lica


49

• govoriti okrenut licem prema osobi s kojom razgovaramo • ne stavljati ruku pred usta ili žvakati za vrijeme govora • smanjiti buku u pozadini • tražiti povratnu informaciju od osobe, kako bismo doznali koliko je čula Komunikacija s osobama koje imaju slabiji vid • prostor treba biti primjereno osvijetljen • za vrijeme razgovora treba biti ispred osobe i u komunikaciji koristiti se

pokretima glave • svaku poruku koju druga osoba prima vidom (pisane poruke i slike)

treba verbalno objasniti Komunikacija s osobama oštećena govora Afazija je neurološki poremećaj sposobnosti izražavanja i razumijevanja. Da bismo pomogli osobi s problemima jezičnog izražavanja, kako bi lakše komunicirala, možemo učiniti sljedeće: • izbjegavati dugotrajne razgovore, bolji su češći kraći razgovori • pomoći klijentu kada ima teškoća u pismenom ili usmenom izražavanju

nadomještanjem drugim oblicima komunikacije • pohvaliti klijentove napore da komunicira i uobliči učenje novih oblika

komunikacije u kreativnu igru • pružati klijentu redovite poticaje za njegove psihičke sposobnosti

(pamćenje, rješavanje problema i sl.) • pomoći klijentu da se usmjeri na očuvane komunikacijske sposobnosti • računati s družim vremenom zbog sporije kognitivne obrade informacija • ohrabriti klijenta da vježba ono što je naučio u govornoj terapiji Komunikacija s duševnim bolesnicima i osobama s emocionalnim poteškoćama • govoriti u kratkim rečenicama, ponavljati i davati jednu po jednu uputu • komunikacija dodirom djeluje umirujuće – obično se dodiruju šake,

ramena, leđa i ruke; dodir pojačava verbalnu poruku • ako ponavlja iste priče puno puta, pokušati ga usmjeriti da kaže nešto što

daje uvid u sadržaje koji nas zanimaju, a što je povezano s ponavljanom pričom ili sažeti priču


50

• u slučaju agresivnih reakcija na frustracije treba maknuti osobu iz situacije koja je izazvala ispad ili odgodila rješavanje situacije

Komunikacija s depresivnim osobama • odvojiti dovoljno vremena za razgovor • suzdržavati vlastitu dosadu, frustraciju ili ljutnju • pozorno opažati klijentove verbalne i neverbalne znakove • neverbalno pokazati suosjećanje i razumijevanje (nagnuti se prema

klijentu, gledati ga u oči i sl.) • objasniti svrhu razgovora • koristiti izraze potkrjepljenja i facilitacije («Vidim da vam je teško

govoriti o tome.») • pitanja koja se postavljaju trebaju biti takva da osoba može odgovoriti

kratkim i jednostavnim odgovorima Komunikacija s tjeskobnim osobama Da bismo tjeskobnu osobu potaknuli na razgovor, možemo učiniti sljedeće: • biti smireni i odvojiti dovoljno vremena za razgovor • objasniti da mnogi ljudi osjećaju tjeskobu • ako klijent previše priča, usmjeriti ga

sažimanjem i objasniti koje podatke trebate

• objasniti zašto nam trebaju zatraženi podatci

Komunikacija s psihički poremećenim osobama Teškoće u komunikaciji s psihički poremećenim osobama povezane su s prirodom njihova poremećaja. Oboljeli od psihoze imaju očuvana osjetila, ali ne mogu obraditi ono što čuju, vide, mirišu ili dodiruju. Govor psihotične osobe obično je siromašan i ograničen, te odražava poremećenu percepciju, mišljenje, emocije i motivaciju. Izraz lica psihotične osobe obično ne odgovara verbalnoj poruci, a često


51

izražavaju nelogične misaone procese u obliku iluzija, halucinacija i sumanutih ideja. Da bismo pomogli osobi s psihotičnim poremećajima da lakše komunicira, možemo učiniti sljedeće: • u komunikaciji s klijentom najbitnije je strpljenje i poštivanje • klijenta treba poticati da opširnije odgovori na pitanja, da uspostavi

socijalni kontakt • bolje su kraće razmjene, jednostavne, kratke rečenice i upotreba raznih

oblika socijalnih poticaja, kao npr. šetnje, igre, časopisi, uređivanje kose ili noktiju, ... da bi se uključilo klijenta u interakciju

• nije dobro direktno proturječiti klijentovim sumanutim idejama ili halucinacijama; bolje je pokušati otkriti što se krije iza sumanutih poruka, a to je vrlo često osjećaj straha ili bespomoćnosti. Ako klijent osjeti da smo pronikli u njegove stvarne osjećaje koji su prikriveni poremećenim mišljenjem, da ih razumijemo i prihvaćamo – razvit će povjerenje u nas.

POZNATE OSOBE KOJE SU BOLOVALE OD DEPRESIJE PISCI Hans Christian Andersen Honore de Balzac William Faulkner (H) F. Scott Fitzgerald (H) Nikolai Gogolj Maxim Gorky (SA) Henrik Ibsen Graham Greene Ernest Hemingway (H, S) Hermann Hesse (H, SA) William James Henry James Samuel Clemens (Mark Twain) Joseph Conrad (SA) Charles Dickens Ralph Waldo Emerson Herman Melville Eugene O'Neill (H, SA) Mary Shelley Robert Louis Stevenson

August Strindberg Lav N. Tolstoj Ivan Turgenjev Tennessee Williams (H) Mary Wollstonecraft (SA) Virginia Woolf (H, S) Emile Zola SKLADATELJI Anton Arensky Hector Berlioz (SA) Anton Bruckner (H) Jeremiah Clarke (S) John Dowland Mikhail Glinka George Frederic Handel Gustav Holst Charles Ives Otto Klemperer (H) Orlando de Lassus Gustav Mahler Modest Mussorgsky

Sergey Rachmaninoff Giocchino Rossini Robert Schumann (H, SA) Alexander Scriagbin Peter Tchaikovsky Peter Warlock (S) Hugo Wolf (H, SA) Bernd Alois Zimmerman Irving Berlin (H) Noel Coward Stephen Foster Charles Mingus (H) Charles Parker (H, SA) Cole Porter (H) Bud Powell (H) Kurt Cobain(Nirvana) (S 1994) legenda : SA - pokusaj samoubojstva S - samoubojstvo H- hospitaliziran


... priča ...

Košulja sretnog čovjeka. « Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijelog carstva stajahu oko njega složni da mu samo jedno može donijeti ozdravljenje: košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletiše se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tražiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali su samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući - Jesi li sretan čovjek? – upita ga jedan. - Ne znam nikog tko bi bio sretniji od mene! – odgovori pastir. - Daj nam onda svoju košulju! – zataže sluge. - Ali, ja nemam košulju. – zbunjeno će pastir. Takva vijest da jedini sretan čovjek koje su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noć nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago razdijeli narodu. Priča se da je od tada bio ponovo zdrav. I sretan.»

Značaj komunikacije za razvoj samopoštovanja


... priča ... Svinja. »Vozim tako krivudavom cestom. Baš neposredno prije zavoja, vozačica automobila koji je dolazio iz suprotnog pravca otvori prozor i vikne mi –„svinja!“. Jako se uzrujah što me žena koju nisam vidio nikad u životu nazvala svinjom. Mora da su joj se muškarci jako zamjerili u životu – pomislih pokušavajući se smiriti. U tom trenutku, izašavši iz zavoja, gotovo da naletjeh na svinju koja je stajala nasred ceste.» ... priča ... Različita interpretacija. « Jednog jutra svećenik u svojemu poštanskom samdučiću nađe pismo. Otvori ga i iz njega izvuče list papira gdje je pisala samo jedna riječ: KRETEN.

* Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica, NPB „Dr .I. Barbot“ Popovača


53

Iduće nedjelje objavi na misi: - Puno je ljudi koji su mi znali pisati i napisali pismo, a onda se zaboravili potpisati. No, neki sam dan dobio pismo od nekoga tko se samo potpisao, a pismo je zaboravio napisati». Možda vam se čini da vještina komuniciranja nema neke izravne veze sa samopoštovanjem, no ipak nije tako: - slika o sebi u velikoj mjeri gradi se i kroz odnose s drugim ljudima. Ako

je komunikacija s drugima neuspješna, ako smo često u konfliktima i svađama, vrlo je vjerojatno da ni naše samopoštovanje neće biti visoko.

- ako ne uspijevamo izgraditi zadovoljavajući trajni odnos prijateljstva i ljubavi s drugim ljudima, ako smo usamljeni i nesretni zbog toga - učinak na samopoštovanje sigurno neće biti pozitivan.

- uspješna komunikacija je i jedan od ključnih faktora uspješnosti na poslu. O tome da uspjeh povećava samopoštovanje i samopouzdanje, vjerojatno ne treba niti govoriti.

Kako komuniciraju ljudi visokog samopoštovanja? Ovi ljudi govore uvjerljivo, bez mnogo oklijevanja, a obično imaju i vrlo bogat rječnik. U njihovu govoru česte su rečenice koje pokazuju kako vode računa o drugim ljudima, njihovim mišljenjima i osjećajima („Shvaćam što želiš reći.“). Prihvaćaju svoju odgovornost i spremni su priznati pogreške („Žao mi je, možda to nisam trebao reći...“). Neverbalna komunikacija u skladu im je s verbalnom. Sposobni su suosjećati s drugima, te podnijeti i neuspjeh i kritiku. Kako komuniciraju ljudi niskog samopoštovanja? Ljudi niskog samopoštovanja i komuniciraju defanzivno, tj. skloni su poruke drugih ljudi tumačiti protiv sebe i kada objektivno nije tako. To pokazuje mlitav stav njihova tijela, samozaštitnički pokreti (prekrižene ruke i noge) i nedostatak živosti. Ne izgledaju sigurni u sebe i bojažljivi su u socijalnim odnosima. O sebi često govore podcjenjivački, a drugima zavide. Skloni su oklijevati u govoru, koriste fraze koje su u njihovu društvu „popularne“ jer im je izuzetno stalo do toga da budu prihvaćeni. Često koriste poštapalice. Imaju loše mišljenje o vlastitim socijalnim vještinama i obično izbjegavaju socijalne kontakte. Kada su prisiljeni na njih (primjerice, moraju doći na neku proslavu), obično se teško uklapaju i ostaju po strani. Osim ako niste sami kao na pustom otoku ili u zatvorskoj samici, veći dio dana provodite u komunikaciji s drugim ljudima: slušajući ih, gledajući ih,


54

govoreći im, pišući ili čitajući. Slušanje, govorenje, pisanje i čitanje su, dakle, oblici komunikacije. U prosjeku, ljudi jako malo čitaju i pišu, čak i ako su pismeni: tek 16% vremena čitaju, odnosno 9% pišu od ukupnog vremena koje provode u komunikaciji. Istina je da ljudi mogu komunicirati i sami sa sobom, mogu pisati dnevnike, slušati svoje misli, poneki pričati sami sa sobom – no, ovdje nas više zanima komunikacija s drugim ljudima. S druge strane, govorenje i slušanje je u našim životima zastupljeno s 35% odnosno s 40%. Znate li slušati? Vrlo malo ljudi zna kako slušati. Istraživanja pokazuju da se preko 75% onoga što je rečeno ignorira, krivo razumije i vrlo brzo zaboravi. Još je rjeđa sposobnost da u potpunosti shvatimo najdublje značenje onoga što nam je netko htio reći. Zašto slušati? Slušati nije lako. Kako bismo zaista čuli neku osobu, moramo to htjeti, ali i znati. No, zašto bismo se uopće trudili? Zato jer je slušanje moćno sredstvo koje nam omogućuje da: • Shvatimo što nam je osoba rekla – Koliko puta smo čekali nekoga na

krivom mjestu ili došli u krivo vrijeme jer nismo dobro shvatili što nam je neka osoba rekla? Koliko puta je zbog toga došlo do nesporazuma ili svađa?

• Pokažemo razumijevanje – osoba kojoj smo posvetili svoje vrijeme i pažnju i zaista je slušali, osjećat će se u našem društvu dobro i njezini osjećaji prema nama bit će pozitivni. Sjetimo se kako smo se osjećali kad smo nekome pričali nešto što je za nas bilo važno i kad smo otkrili da nas zapravo druga osoba, sugovornik, ne sluša i da su mu odgovori automatski i mehanički.

• Potaknemo osobu da kaže još više – mnogi ljudi su zatvoreni i teško im je pričati o sebi ili problemu koji imaju. Ako ih slušamo na pravi način, olakšat ćemo im situaciju i doznati što je potrebno.

• Odgovoriti na ono što nam je rečeno – dobro odgovoriti drugoj osobi ne možemo ako je nismo slušali. U tom slučaju i razgovor se prekida i obično postaje monolog svake od strana koje „razgovaraju“.

• Smanjiti intenzitet emocija – često puta smo u situaciji da je osoba s kojom komuniciramo pod intenzivnim djelovanjem emocija – ljuta je,


55

plače ili je prestrašena. Pažljivo slušanje omogućit će joj da se smiri i konstruktivno suoči sa situacijom.

• Pomoći sugovorniku da jasnije sagleda svoj problem i tako ga osnažiti za njegovo rješavanje – ljudi koji imaju neki problem obično nisu u stanju objektivno ga sagledati, što ih onemogućuje i da ga konstruktivno riješe. Slušajući osobu ne namećući joj pritom svoja rješenja i savjete, pomoći ćemo joj da sama sebi razjasni problem i da ga riješi.

• Izgraditi odnos povjerenja – sve ovo navedeno pomoći će nam da s osobom izgradimo odnos povjerenja i prijateljstva. Ljudi će pokazati zahvalnost što ih zaista slušamo, a to je najlakši način da steknemo prijatelje.

Kako slušati? Kada je slušanje u pitanju, korisno je napraviti razliku između onoga što čujemo i onoga što slušamo. Čuti možemo različite stvari, a da ih uopće ne moramo razumjeti. Slušanje kao komunikacijska vještina uključuje usmjeravanje pažnje, interpretiranje i zapamćivanje onoga što smo čuli. Aktivno slušanje zahtijeva od nas da se uživimo u osobu koja nam govori i da razumijemo komunikaciju s njezine točke gledišta. To je prilično naporan, ali i koristan posao. Osnovni cilj pravog slušanja jest shvatiti sugovornika, a ne slušati ga tek toliko da bismo od njega oteli riječi ili dobili priliku napasti ga. Ovakvo slušanje ne znači da ćemo stalno šutjeti. Možemo i aktivno reagirati, pa tada govorimo o tehnici aktivnog slušanja. Aktivno slušanje uključuje: • usmjeravanje pažnje na sugovornika – na početku razgovora recite sami

sebi.“Sada ću slušati“. Već sama ta namjera poboljšat će vašu sposobnost slušanja. Namjerno napravite pauzu čim osjetite impuls da napravite neki negativan logički ili emocionalni komentar. To ne znači da nećete reći ono što mislite, ali dat ćete sebi više vremena da razmislite.

• postavljanje pitanja – razmišljajte o onome što čujete i postavljajte pitanja. Tako možete razjasniti neke stvari, biti sigurni da ste dobro razumjeli i pokazati osobi da je stvarno slušate.

• parafraziranje – znači ponoviti ono što ste od osobe čuli, ali vlastitim riječima. Primjerice: Ako sam vas dobro razumio, vi kažete da...? ili Znači li to da...? Kao prvo, ovo vam pomaže da provjerite jeste li


56

stvarno slušali ili su vam misli odlutale. Ako niste slušali, nećete moći parafrazirati. Osim toga, provjerit ćete jeste li dobro razumjeli što je osoba rekla i, naravno, pokazat ćete joj da je slušate.

Postoje velike individualne razlike među ljudima u sposobnosti slušanja. Neki stalno govore i uopće ne pokušavaju slušati. Drugi ljudi previše slušaju, bilo zato što se ne znaju obraniti od onih koji previše govore, bilo zato što žele ostati skriveni i rizik otvaranja prepustiti drugima. ... priča ... Ne razumijem svoga sina. «Razgovarao sam s jednim ocem. Otac reče: - Ja jednostavno ne razumijem svoje dijete! On uopće ne sluša što mu

govorim! - Da vidim jesam li te dobro shvatio - odgovorim. Ne razumiješ svoga sina

zato što te on ne želi slušati? - Tako je! - žestoko će otac. - Pokušajmo još jednom - rekao sam. Ne razumiješ svoga sina zato što te on

ne želi slušati? - Da, to sam rekao! – sad je već postao nestrpljiv. - A ja sam mislio da za razumijevanje druge osobe mi trebamo slušati nju – blago odgovorih.»

Promjene u ponašanju kod psihički oboljelih osoba

Snježana Lončarić, prof.*

Psihički oboljela osoba manifestira promjene na psihičkim funkcijama kao što su: opažanje, smetnje pamćenja, problemi na području mišljenja, svijesti, afekata,

poremećaji volje i motorike. Promjene koje se događaju na navedenim područjima obavezno dovode i do promjena u ponašanju i funkcioniranju takvog pojedinca.

* Snježana Lončarić, prof. defektolog, socijalni pedagog, NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača


57

Ponekad se pitamo, gledajući člana obitelji, susjeda ili poznanika, kako se on to ponaša. Nešto je čudno. Ta osoba je drugačija. Razloga za odstupanja u ponašanju ima mnoštvo: od toga da je čovjek došao iz neke druge sredine, pa se nije prilagodio novoj, do toga da pojedinci na taj način žele pokazati svoju osobnost. Promjene u ponašanju vidljive su u ljudi s fizičkim hendikepom, ali isto tako i kod onih koji su preokupirani nekim svojim unutarnjim problemima i ne primjećuju situaciju oko sebe. Ovo predavanje bavi se ponašanjem osoba kod kojih je, uslijed psihičkog oboljenja, došlo do promjena u funkcioniranju, željama, potrebama... Obitelj se često žali na svog člana da je lijen, neuredan, nesavjestan, nezainteresiran za događaje oko sebe ili razdražljiv, agresivan..., dok pacijenti pričaju kako ih ništa ne zanima, da su drugačiji nego su bili prije, da samo žele svoj mir, osjećaju kako ne mogu u korak s vremenom... Nerijetko se pojavljuju sukobi u obitelji koji započinju nezadovoljstvom i kritikama ponašanja bolesnog člana, a bolesni član je često preosjetljiv na kritike. Ovdje će biti spomenuta neka od češćih psihičkih oboljenja i promjene u ponašanju koje ih prate, s ciljem što boljeg razumijevanja i kvalitetnijeg funkcioniranja oboljele osobe u svojoj sredini. Mentalna retardacija označava stanje u kojem je značajno otežano uključivanje u društveni život, a povezano je sa zaustavljanjem ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja. Obzirom na nivo intelektualnog funkcioniranja, MR dijelimo na: laku (IQ 50 - 69), umjerenu (IQ 35 - 49), težu (IQ 20 – - 34) i duboku (IQ ispod 20). Mentalno retardiranim osobama, cijeli njihov životni vijek, potrebna je pažnja i pomoć drugih. Oni sami, zavisno od težine retardacije, mogu se djelomično brinuti sami o svojim higijenskim potrebama, mogu naučiti čitati i pisati, mogu naučiti obavljati neke jednostavnije poslove ili sudjelovati u jednostavnijim razgovorima, dok u najtežim slučajevima gotovo sve za njih treba obavljati netko drugi. Alzheimerova bolest je neurovegetativna bolest koja se manifestira smanjenjem svakodnevnih aktivnosti, promjenama ponašanja, te progresivnim propadanjem kognitivnih funkcija. Oboljele osobe sve teže samostalno funkcioniraju i sve više ovise o drugima. Često su anksiozne, bezvoljne, nesavjesne, jako zaboravljive. Isto tako, mogu biti agresivni,


58

ljutiti te lutati ulicama jer zaborave put do kuće. U razvijenom stadiju bolesti ne mogu se brinuti sami o sebi, pa im je potrebna stalna pažnja kako ne bi bili opasni po sebe i okolinu. Depresija je stanje u kojem dominira žalosno raspoloženje. Bolesnik često povezuje početak poteškoća s nekim stresom, smrću bliske osobe ili nekim drugim neugodnim doživljajem ili gubitkom. Depresivne osobe su napete, ne vjeruju da se njihovo stanje može poboljšati, ne zanimaju ih osobe i događanja pored njih, zanemaruju svoje dužnosti, izoliraju se od drugih, motorika im je usporena, imaju poteškoća u koncentraciji, pa zakazuju u kompliciranijim radnim zadacima. Borderline ili granični poremećaj ličnosti očituje se u problemima s poimanjem samoga sebe, međuljudskih odnosa i raspoloženja. Osobe s tim poremećajem imaju probleme u seksualnom životu, često eksperimentiraju sa zloupotrebom droga, prisutni su poremećaji hranjenja (prežderavanje ili anoreksija), često se suicidalno ponašaju, imaju jak osjećaj ljutnje. Kao takvi, predstavljaju problem sebi i teško se nose s osjećajem unutarnje praznine, a isto tako, svojim ponašanjem izazivaju negativne reakcije okoline. Antisocijalni poremećaj ličnosti je jedan od poremećaja s kojima se obitelj i bliži suradnici najteže nose. Osobe s ovim poremećajem često su u nemogućnosti kontrolirati vlastite impulse, pa neadekvatno reagiraju na ljude oko sebe, pretjerano su zahtjevni, sebični, nepovjerljivi prema drugima, oduzimaju prava drugima... Paralelno s tim, ovdje izostaje briga za druge, osjećaj krivnje, želja za kvalitetnim suživotom. Ovisnosti postoji više vrsta. Najčešće spominjana ovisnost je alkoholizam, zatim narkomanija, pušenje, ovisnost o hrani, kockanju... Iako svaka od njih ima mnoštvo svojih specifičnosti, gledano s pozicije poremećaja u ponašanju, mogu se pronaći neke zajedničke osobine. Kod ovisnika o narkoticima, ali i o alkoholu, izražena je sklonost laganju, varanju, problemima s obitelji, napuštanju prijatelja koji nisu ovisnici, nasilničko ponašanje, nedostatak energije i volje za poslom, smanjenje interesa za prijašnje aktivnosti. Kako ovisnost duže traje, ponašanje je sve problematičnije, a funkcioniranje takvog pojedinca sve otežanije.


59

Poremećaj ponašanja Mnogi uzroci mogu izazvati ozbiljnije promjene u ponašanju, koje se tada očituju kao gubitak nadzora nad dotadašnjim ponašanjem u uobičajenim okolnostima. Može se pojaviti uznemirenost, vikanje, čuđenje, depresija, razdražljivost, čak i napadačko ponašanje prema drugim osobama. Danas se takvi poremećaji ponašanja liječe. Uloga liječnika Pitanje: Kako liječnik može pomoći? Odgovor: Liječnik može pomoći na puno načina: utvrditi uzrok poremećaja ponašanja od kojega patite vi, odnosno član vaše obitelji, te započeti adekvatnu terapiju. Mnogi od tih problema mogu biti samo privremeni ako su uzrokovani kakvim stresom. Liječnik će vam objasniti kako nije riječ o ozbiljnijem poremećaju i savjetovati kako ćete se ponašati u neizbježnim stresnim situacijama koje su dio života. Možda će vas uputiti na psihoterapiju ili povremena obiteljska savjetovanja. Ako je bit problema psihička bolest , liječnik će vas liječiti uz pomoć jednog ili više lijekova, psihofarmaka, kojima danas raspolaže. Ti lijekovi omogućuju popravljanje kemijske neravnoteže u mozgu koja je uzrokovala poremećaj ponašanja. Takvim se bolesnicima može pomoći i vratiti ih u normalan život, slično kako se pomoću, npr. antidijabetičkih lijekova, oporavljaju dijabetičari. Važno je da liječniku točno kažete koje sve lijekove uzimate, uključujući i one iz biljne ljekarne, tako da on može na vrijeme utvrditi nije li možda i neki od vaših lijekova pridonio razvoju teškoća koje imate.

Pitanje: Na koje simptome moram upozoriti liječnika? Odgovor: Svaka od sljedećih promjena u ponašanju znak je da vam je potrebna liječnička pomoć: - nesanica - iznenadni gubitak apetita ili tjelesne težine - nemir, nemogućnost sjedenja ili stajanja na miru - povlačenje iz društva - gubitak snage i motivacije - osjećaj vlastite bezvrijednosti ili razmišljanja o samouništenju, kao i agresivno ponašanje - osjećaj odbačenosti - zanemarivanje vlastitog izgleda ili vlastitog doma - sumanutosti, tj. lažna uvjerenost u nešto unatoč (za okolinu) jasnim dokazima kako to nije točno: npr. osoba vjeruje kako ljudi rade protiv nje i progone ju, ili se javljaju sumanute ideje veličine kada osoba precjenjuje vlastite mogućnosti, svoje porijeklo, imovinski status i sl. - halucinacije: npr. osoba čuje (nepostojeće) glasove


60

Mehanizmi obrane i osnovne životne potrebe

Snježana Lončarić, prof. * Mehanizmi obrane pojavljuju se kao odgovor na opasnosti ili prijeteću situaciju i služe za ublažavanje i izbjegavanje anksioznosti. Svi ljudi ih koriste iako nisu toga svjesni . Kada se pojavi problem, naša obrambena organizacija koja se sastoji od 24 mehanizma obrane od prvorazrednog značaja i 15 manje važnih elemenata, dolazi u pomoć. Govoreći o problemima, prvenstveno mislim na one koji se pojavljuju kada dođe do konflikta između želja i vanjske realnosti. Ovdje će biti nabrojeni samo neki od najvažnijih mehanizama obrane. Potiskivanje ili represija je nesvjesna i najčešća obrana našeg psihičkog sustava. Potiskujući i zaboravljajući neke neugodne doživljaje, osjećaje, neprilične želje, fantazije ili traume, ljudi se nadaju da će ih preboljeti. Regresija predstavlja ponašanje koje ne odgovara kronološkoj dobi osobe. Osoba ne reagira kako je do sada reagirala već se vratila na funkcioniranje svojstveno mlađoj životnoj dobi ( npr. dijete koje ponovo duda prst, tepa, piški nakon što mu se nešto u životu promijenilo, bilo da je moralo otići u bolnicu i napustiti kuću ili je dobilo brata ili sestru. Primjer može biti i čovjek koji, nakon što je lakše obolio, postaje sasvim bespomoćan i traži maksimalnu pažnju i njegu.) Projekcija je vidljiva kod ljudi koji su skloni svoje namjere prikazivati kao tuđe, pa tako svoje nedostatke, ideje, osjećaje, porive pokazuju kao da pripadaju nekom drugom i na taj način rješavaju se onog što im se ne sviđa i ne mogu prihvatiti da je njihovo vlastito. Identifikacija je vrlo složen mehanizam obrane, a znači naše poistovjećivanje s nekim, tj. osjećaj posebne bliskosti s nekom osobom ili grupom ( npr. djeteta s roditeljima, mladih s umjetnicima ili sportašima…). U tom slučaju, uspjeh ili neuspjeh bliske osobe može se shvatiti kao vlastiti. *Snježana Lončarić, prof. defektolog, soc. pedagog, NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača


61

Racionalizacija predstavlja pokušaje opravdavanja mnogih nepoželjnih aktivnosti koje smo napravili da bismo prikrili prave razloge zbog kojih činimo to što činimo. Poricanje znači da osoba ne želi prihvatiti bolnu realnost, već je poriče i ne prihvaća (npr. bolesnik koji ne želi prihvatiti svoju bolest). Među najpoželjnije i najzdravije mehanizme obrane spadaju sublimacija i humor. Sublimacija je najkompleksnija i najuspješnija obrana koja se očituje transformacijom jednom izravne seksualnosti u neseksualnu ljubav, prijateljstvo, kreativnost i altruizam. Takav prijelaz ne isključuje mogućnost za zrelu genitalnu seksualnost na socijalno prihvatljiv način i s prihvatljivim seksualnim partnerom. U ovom slučaju, ličnost se adaptira na stvarne prilike, odbacuje neprihvatljivo, ne gubeći pritom svoje stvaralačke sposobnosti. Osobe koje koriste sublimaciju kao mehanizam obrane obično su kreativne, zrele i etične. To su osobe koje vide cilj, predviđaju poteškoće i imaju pristup cilju. Humor također služi obrani naše ličnosti i to tako da na duhovit način nastojimo istaknuti određene osobine osoba ili situacija koje upućuju na one elemente koji otkrivaju pravu bit ili oduzimaju patetiku i dramatičnost.

OSNOVNE ŽIVOTNE POTREBE

«Svi mi rano u životu susretnemo ljude koji, ne samo da su otkrili što je dobro za njih, nego su, nažalost, otkrili i što je dobro za nas. Naoružani ovim otkrićem, slijedeći tradiciju koja je tisućama godina dominirala našim mišljenjem, oni osjećaju obavezu pokušati nas prisiliti da činimo ono što «oni» znaju da je ispravno….» (dr. W. Glasser). Što je ispravno? Što nam uistinu treba?


62

Jedan od važnih ljudi današnjice, dr. William Glasser, smatra da se životne potrebe mogu podijeliti na pet osnovnih glavnih potreba koje ima svaki čovjek, a to su: OPSTANAK – LJUBAV - MOĆ – SLOBODA – ZABAVA Da bismo bili sretni i zadovoljni moramo imati barem minimum ljubavi, važnosti, slobode i zabave ugrađene u svaki dan svoga života. Te su potrebe urođene i svojstvene svim živim ljudima, bez obzira na kulturološke razlike, ali se ljudi razlikuju po načinu na koji ih zadovoljavaju. Ono što niti jedan čovjek ne bi smio zaboraviti jest da treba voditi računa o svojim potrebama, ali, isto tako, da zadovoljenje vlastitih potreba ne smije ići na način da ugrožavamo potrebe drugih. To se često pokazuje kao problem. U pradavna vremena dok su ljudi živjeli u zajednicama poznavali su snažnu potrebu za opstankom. Da bi opstali, udruživali su se i surađivali. Iz te suradnje i boljeg upoznavanja razvila se potreba za ljubavlju i zabavom. Da bi priskrbili određene povlastice, ljudi su se natjecali, takmičili. Iz tog natjecateljskog duha razvila se potreba za moći i potreba za slobodom. Opstanak je potreba duboko ukorijenjena u sve nas. Svi organi u našem tijelu rade s ciljem održanja našega života. Za opstanak nam je potrebna: hrana, utočište, odjeća i voda. Seksualna potreba ujedno je i potreba za reprodukcijom, a to je također potreba za produženjem i nastavkom života. Kada čujemo kroz što su sve neki ljudi prošli, često se pitamo: «Kako to da su preživjeli»? Odgovor upravo leži u potrebi duboko ukorijenjenoj u svima nama, a to je potreba za opstankom. Ljubav podrazumijeva pripadanje (društveno, obiteljsko), prijateljstvo, brižnost. Zadovoljava se u intimnim i prijateljskim vezama, u obitelji, na radnom mjestu… Ljubav je osjećaj da postoji netko kome je stalo do nas, tko nas voli kao i mi njega. «Ljubav je osjećaj ugodnosti kada se sretne srodan predmet, srodan objekt, srodna pojava, srodan lik, srodna osoba. To je ljubav.» (V. Gruden, 1999). Da bismo to imali, moramo voljeti sebe i brinuti se o sebi. Zbog osjećaja pripadnosti ljudi često ostaju u lošim vezama jer smatraju da je i to bolje od samoće. U tom slučaju često se radi o ovisnosti o nekome. Ovisnost je težnja da se bude s nekim, da se spoji s nekim kako bi se izbjegla samoća jer upravo se samoća javlja kao posljedica neispunjene potrebe za ljubavlju. Moć podrazumijeva važnost, priznanje, vještinu i kompetenciju. Ova potreba nije popularna i većina ljudi ne priznaje tu potrebu ili želju, iako je ta potreba u stanju motivirati skupine da se afirmiraju. Negativna strana ove potrebe


63

veže se uz njezina negativna obličja, a to je moć određenog čovjeka ili grupe nad drugim ljudima na način da oduzimaju pravo tih ljudi na zadovoljenje njihovih osnovnih potreba. Osjećaj moći je unutarnji osjećaj koji se može mjeriti stupnjem unutarnjeg zadovoljstva zbog vlastitih vještina, sposobnosti i postignuća, a ne u usporedbi s drugima (Robert E. Wubbolding).Da bismo imali osjećaj moći potrebno je:

- zadobivanje priznanja drugih ljudi, - imati odgovornost za druge ljude, poslove ili samog sebe, - da se naši sudovi cijene, da imamo utjecaja na druge.

Ukoliko čovjek nema osjećaj moći, javlja se osjećaj nedostatka kontrole. Zabava znači radost, uživanje, smijeh. Danas, nažalost, mnogi misle da je to samo za djecu ili da to mora biti nešto posebno. Zabava nam je potrebna cijeli život i trebamo je koristiti na način koji je za nas najprikladniji, koji nam pruža užitak, bilo da je to šetnja psa, knjiga, razgovor s ljudima u čijem se društvu dobro osjećamo ili ludi provod, putovanje; ostaje na nama da odlučimo shodno trenutku. Bez obzira kako se zabavljali, ako nam je bilo dobro, nakon zabave bit ćemo osvježeni i odmorni ili umorni, ali u svakom slučaju zadovoljni. Kao posljedica neispunjavanja ove potrebe javlja se dosada, a kasnije i depresija. Sloboda pruža mogućnost izbora u životu i vlastitim životnim putovima, a time i zadobivanje stanovitog nadzora nad vlastitim životom. Sloboda predstavlja i autonomiju u odlukama koje donosimo u svoje ime ili u ime osoba za koje smo odgovorni. Sloboda je riječ o kojoj se tisućljećima raspravlja, zbog koje se vode ratovi, a da često ne primjećujemo kako smo sami napustili svoju slobodu izbora dok bez razmišljanja gledamo ponuđenu emisiju na TV -u koja nas ne zanima, nalazimo se u vezi koja nas ni sa čim ne ispunjava ili smo preponosni, pa zbog toga ustrajemo u nečemu što nas ne čini sretnima… Kada primijetimo da više nismo slobodni, da smo izgubili mogućnost izbora, dobivamo osjećaj uhvaćenosti u zamku. Potrebe za opstankom, ljubavlju, moći, slobodom i zabavom izvori su motivacije i kao takve imaju svoje osobine:

- urođene su - univerzalne su (imaju ih sva ljudska bića) i prelaze granice pojedinačnih kultura - preklapaju se


64

- sukobljene su (ponekad zadovoljenje jedne isključuje zadovoljenje druge)

- dovode do sukoba među ljudima Obzirom da je motivacija nešto što prethodi ponašanju, možemo reći: «…da su sva ponašanja, čak i ona najnesebičnija, najvelikodušnija, i najskrbnija stvorena zato kako bi zadovoljila nešto što se nalazi u dubini svakoga od nas». (Robert E. Wubbolding) LITERATURA: 1.ROBERT E. WUBBOLDING: KAKO RAZUMJETI REALITETNU TERAPIJU ( ZAGREB, ALINEJA, 1998.) 2. VLADIMIR GRUDEN: SLOBODA KAO LJUBAV (ZAGREB, ERUDIT, 1999.) 3. E. PERRY GOOD: U POTRAZI ZA SREĆOM (ZAGREB, ALINEJA, 1991.) 4. ROBERT E. WUBBOLDING: PRIMJENA REALITETNE TERAPIJE (ZAGREB, ALINEJA, 1998.) 5. EDUARD KLAIN I SUR.: PSIHOLOŠKA MEDICINA

Savjeti za obitelj duševnog bolesnika

Edukacijski centar za pacijente i obitelji na web-stranici

Hrvatskog psihijatrijskog društva (www.hpd.hr)

Kako živjeti sa psihijatrijskim bolesnikom? ŠTO NAM JE ČINITI KADA SAZNAMO DA JE ČLAN NAŠE OBITELJI BOLESTAN? Teško je živjeti sa psihijatrijskim bolesnikom jer mnogi ljudi ne shvaćaju da je doista posrijedi bolest. Zapamtite, bolesniku ne možete pomoći ako krivite njega ili sebe za njegovu bolest. Umjesto toga, pokušajte što više saznati o bolesti i o tome kako se ona liječi, i tada ćete moći pomoći bolesniku i cijeloj obitelji da se osjeća bolje i da vam život bude kvalitetniji. Dobar početak za to jest i čitanje ovih savjeta. ŠTO UZROKUJE DUŠEVNU BOLEST? Brojni su čimbenici, uključujući biokemijske procese u mozgu, genetske faktore i okolinske utjecaje, koji mogu doprinijeti razvoju duševne bolesti.


Narušava se ravnoteža između pojedinih kemijskih spojeva u mozgu (neurotransmitori) što je odgovorno za promjenu ponašanja koju ste opazili. Jedno je uvijek sigurno - problem je velik i zahtijeva medicinsku pomoć. Mogućnosti za liječenje uvelike su se poboljšale tijekom prethodnih nekoliko desetljeća. Otkriće novih lijekova i načina liječenja mnogima su omogućili povratak u normalan život. Uz vašu pomoć mnogo toga postaje moguće. ŠTO TREBAM UČINITI KAKO BIH POMOGAO DUŠEVNOM BOLESNIKU? Prirodno je da se u početku osjećate zbunjeno i nespretno, no pokušajte zamisliti da ste na bolesnikovu mjestu. Kako biste vi željeli da se drugi odnose prema vama? Ponašajte se i razgovarajte onako kako biste to i inače činili i nemojte se bojati da ćete pogriješiti. Ako ste s bolesnikom bili jako bliski prije pojave bolesti, nemojte se bojati i dalje biti s njim takvi . Akosuzdržana, nemojte ga odjednom opteretiti s njemu nosjećaja i brige. To bi ga moglo zbuniti i moglo bi mu bsamo ono što jeste i tako ćete bolesniku najbolje pomosebe. KAKO RIJEŠITI NESPORAZUME? Nesporazumi se događaju u svim obiteljima. Suočenje strpljivo i s razumijevanjem, pomoći će u pronalaženjuproblemi izmaknu kontroli. Duševna bolest u obitelji dpotreban i dodatni napor da se napetost umanji. Jedanput tjedno svi se zajedno sastanite i neka svatkPokušajte uvidjeti gdje nastaju problemi i načinite popRadeći zajedno nećete samo lakše rješavati svoje prozbližiti. KAKO MOGU POMOĆI U LIJEČENJU? Provedba terapije bitan je činitelj za dobre rezultatevećina se bolesnika ne pridržava preporuka za uzimanjenjihovo je mišljenje promijenjeno i oni problem shvaća"Kad uzimam lijek, znači da sam bolestan, stoga ga

65

je obitelj ranije bila epoznatom navalom iti neugodno. Budite ći da ponovno osjeti

s nesuglasicama, ali rješenja prije negoli odatni je stres, pa je

o kaže što ga muči. is mogućih rješenja. bleme, već ćete se i

liječenja. Nažalost, lijeka. Zbog bolesti ju ovako (naopako): neću uzimati." Uz


66

pomoć liječnika i obitelji to se razmišljanje treba promijeniti u sljedeće: "Uzimam lijek da bih bio zdrav." Cijela obitelj ima izrazito važnu ulogu u tome da bolesnik točno uzima propisanu terapiju. Prijateljsko podsjećanje i ohrabrenje pomoći će mu da uzme lijek u točno određeno vrijeme i u točnoj dozi, zatim pri pravilnoj prehrani, redovitoj tjelovježbi, redovitom spavanju i odlasku na liječničke kontrole. Zapamtite: nikakav se učinak ne postiže prisilom i prijetnjama, zato dobro razmislite što ćete reći prije nego li progovorite. NA ŠTO MORATE PRIPAZITI 1. Izolacija Nakon što se ustanovi da su bolesni, "novi" bolesnici, a i njihove obitelji, osjećaju potrebu za osamljivanjem. Neugodno im je zbog bolesti i strah ih je što će reći prijatelji i rođaci. Činjenica je, međutim, da se stigma duševnih bolesti brzo smanjuje u odgovarajućem okružju. Živimo u mnogo svjetlijem vremenu i ljudi o toj temi govore više no ikad prije. To je za bolesnika presudno, jer ostati u dodiru s vanjskim svijetom najdjelotvorniji je način da bolesnik vrati ono što je izgubio. Ohrabrite stoga cijelu obitelj za nastavak svih društvenih aktivnosti. 2. Nuspojave lijekova Kao i svi lijekovi, tako i oni koji se upotrebljavaju u liječenju duševnih bolesti, izazivaju neka nepoželjna djelovanja ili nuspojave. Veliki ih dio prolazi sam od sebe. Katkada će liječnik morati promijeniti dozu ili čak i lijek da bi umanjio ili sasvim uklonio neželjenu reakciju. Svakako, pobrinite se da bolesnik uzima lijek točno onako kako ga je liječnik propisao . Samo liječnik može promijeniti način uzimanja lijeka. Nazovite liječnika ako bolesnik pokazuje ili se žali na bilo koji od ovih znakova: - nemir, nemogućnost mirnog sjedenja - stalne pokrete kao da žvače ili mljacka - pospanost - tresavicu - ukočenost vrata, ili stalno neželjeno okretanje nekog

dijela tijela na jednu stranu - opstipaciju - suhoću usta - osjetljivost na svjetlo ili zamućen vid


67

3. Ponovno pojavljivanje znakova bolesti Povremeno možete opaziti ponovno pojavljivanje simptoma koji su bili prisutni kada se bolest pojavila. Ponekad ih bolesnik opazi prije vas, ali ih skriva. Oboje morate znati kako vraćanje nekih simptoma NIJE uvijek znak vraćanja bolesti. Promatrajte kako se bolesnik ponaša i razgovarajte s njim o tome. Ako bilo tko od vas misli kako se nešto loše događa, javite se liječniku i ispričajte mu sve što ste primijetili. On će tada odlučiti što je najbolje učiniti. 4. Poboljšanje To je nešto najljepše što treba očekivati. Kao što već znate, daleko se dospjelo u razumijevanju duševne bolesti, stoga ima razloga za optimizam glede ishoda liječenja. Budite optimistični, pomozite bolesniku da i on bude optimist, pa će, ako tako razmišljate, i rezultati liječenja biti bolji. 5. Kako se suočiti s bolešću Teret duševne bolesti težak je svakome, ne samo bolesniku. Osjećaj krivnje, odbijanje, bijes, potresenost mogu vas spopasti bilo kada. Bitno je uhvatiti se u koštac s osjećajima odmah, a ne pokušati ih skriti. To je posve normalna pojava pri napetosti koju proživljavate. Nemojte oklijevati, ako treba, javite se liječniku za pomoć. Vaš obiteljski liječnik može vam u tim trenucima biti od velike pomoći. Postoje i grupe za pružanje podrške bolesniku i njegovoj obitelji na koje će vas uputiti liječnik. Ne morate kroza sve to prolaziti sami. I naposljetku, kada vam bude teško, podsjetite se na dvije činjenice: 1. Ja kako pojedinac ne mogu upravljati bolesnikom i njegovom bolešću. Mogu samo dati najbolje od sebe, biti spreman pomoći, dati podršku i iskazati strpljenje. 2. Ja sam samo pojedinac i samo čovjek. Nitko, čak ni bolesnik, ne može očekivati više od mojih mogućnosti. Budite pametni, budite realni. Ne možete se brinuti o bolesniku, ako se ne brinete o sebi.


68

Zdravo uzimanje lijekova

Vms. Adela Matušin*

Na putu prema zdravlju često se susrećemo s lijekovima i nerijetko se pitamo: Što je lijek? Kako djeluje? Kakve su interakcije s ostalim lijekovima koje uzimamo, koliko dugo ga treba uzimati? Kada je potreban povećan oprez? Zašto se neki lijekovi izdaju samo na recept, a drugi ne? Lijek je svaka tvar ili miješana tvar (ljudskog, životinjskog ili biljnog podrijetla) namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi ili koja se može primijeniti u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija ili postavljanja medicinske dijagnoze. U većini slučajeva lijek djeluje vezujući se na specifična mjesta u stanici koja se nazivaju receptori. Lijek se veže na receptor, a snaga vezanja može biti različita što uvjetuje i trajanje učinka lijeka. Lijekovi za vanjsku primjenu Enteralno - putem probavnog traka * peroralno - na usta: tablete, film-tablete, dražeje, kapsule, efervete * sublingvalno - pod jezik: lingvalete * rektalno - putem debelog cirijeva: čepići Koji oblici postoje za ostale načine primjene ? Parenterarlno – zaobilazi se probavni trak u obliku ampula infuzijskih otopina * intravenozno – u venu: ampule, otopine * intramuskularno – u mišić: ampule * supkutano – pod kožu: ampule Inhalacijski – kroz sustav za disanje * aerosolom – u obliku plinova ili sitno raspršenih tekućina Transdermalno– kroz kožu. Što su ljekoviti oblici? Kada se djelatne tvari (aktivne supstance ili komponente, djelatnice)

* Adela Matušin, v.m.s., glavna sestra Neuropsihijatrijske bolnice „Dr.I.Barbot“ Popovača


69

miješaju s pomoćnim tvarima te podvrgnu odgovarajućim tehnološkim postupcima, dobivaju se ljekoviti oblici (tablete, kapsule, masti, otopine, injekcije i drugo). Ako je lijek namijenjen sistematskom djelovanju (na čitav organizam), najčešći i najjednostavniji način primjene je peroralni (na usta). Lijek uzet na usta prolazi kroz želudac i dolazi u crijeva gdje se odvija resorpcija u venski sustav, zatim dolazi u jetru, gdje se razgrađuje (metabolizira) i tako razgrađen odlazi dalje krvotokom u tkiva, tj. na mjesto djelovanja. ČVRSTI LJEKOVITI OBLICI TABLETE – izrađene komprimiranjem smjese djelatnih tvari s pomoćnim tvarima (punila, bojila, korigensi). Jednostavne su za primjenu, a često stabilnije i trajnije od tekućih oblika. Gutaju se najčešće cijele, s nešto tekućine (najbolje vode). Ovisno o vrsti djelatne tvari, mogu se uzimati prije, poslije ili za vrijeme jela. Tablete se najčešće pakiraju u “blister” (foliju sa udubljenjima u kojima su smještene tablete). Ako su pakirane u bočicama, nakon otvaranja, uz pravilno čuvanje i čvrsto zatvaranje bočice, vrijedi rok valjanosti otisnut na pakiranju. Obavezno se treba pridržavati dobivenih uputa, jer ćete samo uz ispravnu upotrebu postići učinkovitost lijeka. FILM-TABLETE (obložene tablete) – imaju posebnu ovojnicu oko jezgre koja zaštićuje lijek, primjerice u prolazu kroz kiseli sadržaj želuca (gdje neki lijekovi podliježu razgradnji i više nisu djelotvorni), pa se lijek oslobađa tek u tankom crijevu. Ovojnica može i očuvati lijek od štetnih utjecaja vlage, svjetla i zraka. DRAŽEJE – su tablete obložene šećerom, čokoladom ili drugim pomoćnim tvarima koje služe kao korigens okusa. KAPSULE – su ljekoviti oblici kod kojih se djelatna tvar puni u malu kapsulu (čahuru) izrađenu od želatine ili škroba, a mogu biti tvrde ili meke. Kapsule se pri uzimanju ne otvaraju, već se cijele progutaju s vodom. EFERVETE (ili šumeće tablete) – imaju oblik većih tableta, a proizvode se komprimiranjem djelatne tvari s pomoćnim tvarima koje u vodi imaju sposobnost oslobađanja plina ugljičnog-dioksida. Primjenjuju se prethodnim otapanjem u čaši vode, pri čemu se dobije napitak ugodna okusa. OTOPINE (SIRUPI, KAPI, EMULZIJE, SUSPENZIJE, TINKTURE)


70

Koriste se kod klijenata (mala djeca, starije osobe ili osobe s teškoćama pri gutanju) koji teško uzimaju čvrste oblike lijekova na usta. Ti su oblici obično kraćeg roka valjanosti, no brže se apsorbiraju. Pomoću tvari dobivaju boju, okus, slatkoću, čime su ugodnije za uzimanje. ČEPIĆI – imaju polučvrsti oblik, a primjenjuju se uvođenjem u debelo crijevo. VAGINALETE – primjenjuju se uvođenjem u rodnicu. KAPI ZA OČI, UHO ILI NOS – tekućeg su oblika, a namijenjene su lokalnom djelovanju i doziraju se u kapima. INJEKCIJE – sterilno priređene otopine ili suspenzije lijekova namijenjene parenteralnoj primjeni. Prednost primjene lijekova u injekciji je što nepromijenjen stiže krvotokom na željeno mjesto. INFUZIJE – u tijelo se polagano unose otopine velikog volumena (dohrana, zamjena za krv, nadoknada izgubljene tekućine, te za reguliranje elektrolitske ravnoteže). LJEKOVITE MASTI – primjenjuju se kod kroničnih kožnih bolesti. KREME – sadrže vodu, lakše se ispiru, pa su pogodne za primjenu i na dlakama obraslim dijelovima tijela. PASTE – su žilavije konzistencije, teže se razmazuju jer sadrže veliku količinu praškastih tvari, a pogodne su za sušenje kože. Na kožu se, kao ljekoviti oblici za vanjsku upotrebu, mogu nanositi i losioni, tekući puder, raspršivači (sprejevi) i prašci. Oni se primjenjuju na koži ili sluznici uglavnom s namjerom da djeluju lokalno i površinski, no ne smije se zanemariti činjenica da neki lijekovi mogu prodrijeti kroz kožu u tkivo te ostvariti sistematski učinak (npr. transdermalni oblici). Premazivanje kože ili sluznice mora biti površinsko vremenski ograničeno. Lijek je napokon kod pacijenta Kada lijek konačno dođe u ruke korisnika klijenta, on je odgovoran za pravilnu primjenu i čuvanje lijeka kako bi lijek poslužio svojoj namjeni, a opasnosti bile svedene na minimum. Neki se lijekovi trebaju uzimati samo tijekom ograničena vremenskog razdoblja (npr. antibiotici), neki samo po potrebi (npr. protiv bolova), dok se neki lijekovi (npr. za sniženje krvnog tlaka, za liječenje šećerne bolesti, protiv depresije i drugih poremećaja u psihijatriji) moraju uzimati redovito duže vrijeme, ponekad i doživotno, a nagli prekidi terapije kao i neredovito uzimanje mogu biti vrlo opasni. Valja


71

upozoriti da bolesnici često odustaju prerano od terapije jer se subjektivno bolje osjećaju. Rezultat može biti recidiv, tj. ponovno javljanje bolesti. U svakom slučaju ,za svaki lijek koji uzimate, važno je znati: - ime lijeka - svrha uzimanja - način uzimanja (kako, kada) - pojedinačnu i ukupnu dnevnu dozu - dužinu terapije (povremeno, određeno vrijeme, trajno) - treba li izbjegavati određenu hranu ili druge lijekove - kako pravilno čuvati lijek (na tamnom mjestu, u hladnjaku) Doza je količina lijeka koja se propisuje bolesniku. Ovisna je, osim o svojstvima lijeka, i o pojedinom bolesniku, njegovoj dobi, spolu, tjelesnoj težini, prirodi bolesti. Određivanje optimalne doze lijeka ima za cilj postizanje najboljeg učinka, dok se istodobno neželjeni učinci pokušavaju svesti na najmanju moguću mjeru. Premala doza lijeka je neučinkovita, a prevelika je potencijalno opasna. - POJEDINAČNA DOZA – količina lijeka koja se uzima odjednom - DNEVNA DOZA – količina lijeka uzeta u jednom danu - MAKSIMALNA DOZA – (pojedinačna ili dnevna) je najveća količina

lijeka koja još ne izaziva toksične pojave - TOKSIČNA DOZA – iznad maksimalne dozvoljene doze, koja može

izazvati trovanje - LETALNA DOZA – je količina lijeka koja može izazvati smrt Što su interakcije ? Međudjelovanjem lijekova dolazi do promjene učinka jednog lijeka posredstvom drugog, a djelovanje se može smanjiti ili pojačati. Ukratko, možemo reći da mogućnost interakcije raste s povećanjem broja istodobno rabljenih lijekova. Veliki broj istodobno propisanih lijekova može zbuniti bolesnika, pa se može dogoditi da on sam napravi pogrešnu podjelu na “važne” i “manje važne” lijekove.


72

>Nemojte sami mijenjati ništa u svojoj terapiji bez savjetovanja s vašim liječnikom.< Što su nuspojave lijekova? Nuspojave definiramo kao sve štetne i neželjene reakcije na određeni lijek, nastale unatoč pridržavanju propisane doze i načina primjene. Mogu nastati iznenada ili se razvijati tijekom vremena. Postoje očekivane nuspojave i one nepredvidive. Ne smije se, zbog straha od nuspojava, samostalno prekinuti s uzimanjem lijeka. Ukoliko se pojave teškoće pri primjeni lijeka, treba se što prije obratiti svom liječniku. Lijekovi i hrana Prisutnost hrane u želucu može utjecati na djelovanje lijeka. Neki lijekovi imaju veću djelotvornost kada se uzimaju na prazan želudac (većina antibiotika), dok, primjerice, oralni hipoglikemici (lijek za smanjenje šećera u krvi) najbolje djeluju ako se uzimaju neposredno prije ili za vrijeme obroka. Lijekovi koji su potencijalno opasni za želučanu sluznicu (analgetici, antireumatici) moraju se uzimati poslije jela. Lijekove uvijek čuvajte u njihovoj originalnoj ambalaži s priloženom uputom kako biste bili sigurni o kojem se lijeku radi, kako se upotrebljava, te do kada vrijedi. Lijekove čuvajte na suhom i tamnom mjestu, pri sobnoj temperaturi (ukoliko nije drugačije propisano), te izvan dohvata dječjih ruku. Kod kuće čuvajte male količine lijekova koje vam je propisao liječnik i koje rabite, te eventualno nekoliko osnovnih bezreceptnih lijekova. NA PRIMJER:

- tablete protiv bolova - sredstvo protiv žgaravice - pastile za grlo - lijek za sniženje temperature

Što s lijekovima kojima je prošao rok ? Nikako IH NE BACATI u komunalni otpad. U nas se provodi organizirano prikupljanje nepotrebnih lijekova odlaganjem u posebne spremnike koje ćete naći u ljekarnama i nekim ambulantama.


Bolja suradnja LIJEČNIK – LJEKARNIK - PACIJENT = uspješno liječenje Valja upamtiti da će liječenje biti uspješnije što je suradnja liječnika i bolesnika uz podijeljenu odgovornost. Valja znati da lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primjenjuje ispravno i odgovorno, te da zdravstveno osoblje skrbi o vašem zdravlju.

Stres i mobbing na radnom mjestu

Mr.sc. Daša Poredoš*

U civiliziranom svijetu, posebno u zemljama s visoko razvijenom industrijom, susrećemo iznenađujuću pojavu. Vrlo razvijena i suvremena zdravstvena služba ne može bitnije smanjiti bolesti stanovništva. Uz to, neke se bolesti sve više šire. Tu pojavu uzrokuje stres koji sve više postaje prava socijalna bolest današnjice. Suvremeni čovjek ulazi u raznovrsne vrlo složeneraznorodnu i često rizičnu suradnju s ljudima. ponekad zadovoljstva, ali među tim istim ljudimnapetosti, svađa i sukoba. Neki od tih dodira povećavaju unutrašnju konzistenciju, pojačavaju ota drugi, osobito ako su jaki, neočekivani, neodmnarušavaju ga, te imaju za posljedicu: smetnje pržlijezda s unutrašnjim lučenjem, nesanicu, strah i sl.O individualnim karakteristikama svakog pojedincna nepovoljne vanjske i unutrašnje utjecaje ovisi hoćproizvesti nepovoljan učinak na čovjekovo zdravlje Iako bi veliki broj radnika želio raditi i onda kaosiguravati materijalna sredstva za život, neke psihrada u suvremenom društvu čine posao sve nepožodlazak u prijevremenu mirovinu sve poželjnijodruštvo karakteriziraju brojne promjene. Sve je već * Mr.sc. Daša Poredoš, dipl. socijalni radnica, NPB „Dr. I

73

međuljudske odnose, u Iz tih dodira proizlaze a nerijetko dolazi i do donose podražaje koji

pornost i hrabre čovjeka, jereni, štete zdravlju i

obave, poremećaje rada a i njegovom reagiranju e li svako stresno stanje

ili neće. da radom ne bi morao osocijalne karakteristike eljnijom alternativom, a m. Suvremeno 24-satno a uporaba informacijskih

van Barbot“ Popovača


i komunikacijskih tehnologija. Izražen je rast uslužnih djelatnosti, uredskih poslova, rad s informacijama i klijentima, timski rad, rad na daljinu, te fleksibilizacija poslova. Dolazi do značajnih promjena dobne, spolne i obrazovne strukture radne snage i sigurnosti zaposlenja, a ekonomija postaje globalna (prema Kompier, 1999.). Rad u takvom društvu postavlja određene mentalne i emocionalne zahtjeve koji su u neskladu sa sposobnostima, mogućnostima i potrebama radnika, te se kod sve većeg broja radnika javlja stanje stresa. Istraživanja provedena 20-ih godina 20.st. u SAD-u pokazuju da između 29% i 40% radnika smatra svoj posao stresnim ili vrlo stresnim (prema Sauter, Murphy, 1999.), a u Third European Survey on Working Conditions, 28% radnika iz 15 zemalja Europske Unije izjavljuje da posao kod njih izaziva stres i tako djeluje na njihovo zdravlje (prema Paoli, Merllie, 2001.) Stanje stresa na radnom mjestu može se definirati kao niz za pojedinca štetnih fizioloških, psiholoških i bihevioralnih reakcija na situacije u kojima zahtjevi posla nisu u skladu s njegovim sposobnostima, mogućnostima i

potrebama (prema Sauter, Murphy, 1999.). Među čimbenicima koji su izvor stresa na poslu mogu se

74

izdvojiti: čimbenici radnog okoliša (opasni fizikalni uvjeti rada ili takvi koji se percipiraju kao neugodni; buka, zagađenje zraka, ergonomski neprilagođeni radni uvjeti, prenapučenost). Takvi su se čimbenici u najvećoj mjeri do sada identificirali i za većinu je utvrđena dopuštena razina izloženosti. Psihosocijalni organizacijski

čimbenici (međuljudski odnosi, podjela poslova, jasna i nedvosmislena komunikacija, radna atmosfera i sl.) nisu u potpunosti identificirani, niti su im utvrđene referentne vrijednosti koje bi mogle biti osnova za preventivne intervencije na radnom mjestu (prema Radošević - Vidaček, 2002.). Izvori profesionalnog stresa (prema Ajduković i sur., 1996.) Unutrašnji – oni koji prvenstveno ovise o pojedincu, osobinama ličnosti, prethodnom iskustvu, stilu rada, sustavu vrijednosti, slici koju imaju o sebi i sl.: nerealna očekivanja od posla i od sebe koja nadilaze radni realitet, a ne uspijevaju se uravnotežiti sa stvarnošću nakon razdoblja prilagodbe za posao; potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije; pretjerana vezanost za posao i


75

osjećaj da mi snosimo svu odgovornost; identifikacija s poslom u tolikoj mjeri da on postaje glavni ili jedini sadržaj i smisao života, jedino područje potvrđivanja; neprepuštanje (nedelegiranje) dijelova poslova drugima; pretjerana upornost, rigidnost i tvrdoglavost u postizanju cilja po bilo koju cijenu. Vanjski – oni koji su povezani s radnim uvjetima, organizacijom rada i koji izviru iz odnosa s drugim ljudima. U suvremenim uvjetima rada u nekim se poslovima javljaju novi stresori, a neki ranije utvrđeni mijenjaju značenje uslijed promjena karakteristika rada. Takvi su stresori, primjerice, zlostavljanje na poslu, zlouporaba ovlasti i dužnosti, preferiranje zaposlenika samo muškog ili ženskog spola, preferiranje stranačke pripadnosti i porijekla, kontaminacija osobnih računala tzv. virusima, elektroničko motrenje rada i sl. Sindrom sagorijevanja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica dugotrajne izloženosti profesionalnom stresu (prema Ajduković i sur., 1996.). Najčešći znaci su: osjećaj tjelesne i emocionalne iscrpljenosti, gubitak osjećaja osobne vrijednosti, negativizam, kako vezan za sebe tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi, gubitak zanimanja za suradnike, cinizam i neosjetljivost za druge, osjećaj bespomoćnosti i beznađa, pesimizam često popraćen rečenicom «I onako se ništa ne može učiniti», razdražljivost i niska tolerancija na frustraciju, srdžba kao česta emocija, neprijateljstvo, sumnjičavost, rigidnost i neprilagodljivost, povlačenje u socijalnim odnosima, učestaliji sukobi i agresivni ispadi, povećana upotreba alkohola, duhana, stimulirajućih sredstava i lijekova, izostajanje s posla, osjećaj opće slabosti, učestalo poboljevanje, preosjetljivost na podražaje (zvukove, mirise, toplinu i sl.), komunikacijske poteškoće, gubitak seksualnog interesa i nastanak seksualnih problema, tjelesni simptomi – glavobolje, bolovi u leđima, poteškoće disanja, spavanja i prehrane, gastrointestinalni poremećaji. «Mobbing» možemo definirati kao moralno maltretiranje na radnom mjestu. Termin «mobbing» najčešće se rabi u švedskoj, njemačkoj i talijanskoj literaturi, dok u zemljama engleskog govornog područja nailazimo na termim «bullyng», a u SAD-u najčešći termini su «work abuse» ili «employee abuse». Puno je termina kojima se pokušava prevesti «mobbing»: psihološko zlostavljanje, psihološko maltretiranje, psihološki terorizam, moralno maltretiranje, moralno zlostavljanje i sl. Riječ «mobbing» dolazi od engleskog glagola «to mob». U hrvatskom jeziku nalazimo prilagođeni prijevod: bučno navaliti, nasrnuti u masi. Prvi znanstvenik koji je počeo


76

• osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uvjete rada

istraživati ovaj fenomen bio je njemački psiholog Heinz Leymann (prema Leymann, 1996.). On je prvi upotrijebio naziv «mobbing» za određena ponašanja na radnom mjestu, odredio njegove karakteristike, posljedice na zdravlje, a osnovao je i kliniku za pomoć žrtvama. Riječ «mobbing» Leymann je posudio iz etiologije Konrada Lorenza koji je tom riječju nazivao ponašanje nekih vrsta životinja koje, udružujući se protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeraju iz zajednice, dovodeći ga ponekad i do smrti. Slično ponašanje ljudi u radnoj sredini Leymann je nazvao «mobbingom». Prema Leymannu (Leymann, 1996.), «mobbing» ili psihološki teror u poslovnom životu odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je usmjerena na sistematičan način od strane jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema jednom pojedincu, koji je zbog «mobbing-a» stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se obrani, te u njoj držan pomoću stalnih maltretirajućih aktivnosti. One se javljaju vrlo često (najmanje jednom tjedno) i u dužem razdoblju (najmanje 6 mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja, to maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje. Žrtva «mobbing-a» može postati bilo koji zaposlenik, bez obzira na životnu dob, spol, izgled, socijalni status, stupanj obrazovanja, radnu ili profesionalnu poziciju. Iako mnogi psiholozi tvrde (prema Jokić-Begić i sur., 2003.) kako su muškarci i žene podjednako žrtve «mobbing-a», čini se ipak kako se «mobbing» nešto češće događa ženama. Žrtvom «mobbing-a» može postati svatko, čak i sposoban, besprijekorno stručan, marljiv i savjestan pojedinac. Međutim, što je niži položaj na hijerarhijskoj ljestvici, to je ipak veća mogućnost iskustva «mobbing-a» na vlastitoj koži ili, još realističnije rečeno, na vlastitoj psihi. Osjećaj ugroženosti, ljubomora i zavist mogu potaknuti želju da se eliminira neki kolega, pogotovo ako postoji uvjerenje da njegova eliminacija vodi napretku u karijeri. Čitava skupina zaposlenika, zbog unutrašnjih problema, napetosti i ljubomore, može izabrati jednog radnika, «žrtveno janje», na kojem će dokazati da su snažniji i sposobniji. Istraživanja su pokazala (Gilioli, A., Gilioli, R., 2000.) karakteristične žrtve «mobbing-a»: • «poštenjaci» - osobe koje su uočile i prijavile nepravilnosti u radu • tjelesni invalidi, bolesne ili ekscentrične osobe • mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred mirovinom


77

• vrlo kreativne osobe koje predlažu promjene i time remete postojeće stanje

• osobe koje bi skoro mogle postati višak zaposlenika

• zadnje zaposleni u poduzeću • osobe drugačije etničkog i/ili religijskog porijekla Razlikujemo pet faza razvoja «mobbing-a»:

1. faza KONFLIKTA: nastaje konflikt koji ozbiljno narušava međuljudske odnose i tako postaje temelj kasnijeg razvoja «mobbing-a». Izvorni konflikt se može čak i zaboraviti, ali agresivne

(prema ozbiljno

težnje postaju sve ubojitije i usmjeravaju se ka budućoj žrtvi. 2. faza AGRESIVNE ESKALACIJE: agresivnost eskalira u pravu

psihološku torturu žrtve. U vrtlogu ponižavanja, prijetnji, zlostavljanja, mučenja i glasina, žrtva razvija osjećaj manje vrijednosti, gubitka svojega ljudskog i profesionalnog dostojanstva.

3. faza KADA ŽRTVA POSTAJE DEŽURNI KRIVAC: žrtva je već značajno obilježena i izolirana, neprekidno je zlostavljana, postala je već «žrtveno janje» za sve moguće i nemoguće propuste, odnosno «vreća za udaranje».

4. faza OČAJNIČKE BORBE ZA OPSTANAK: dolazi do očajničke borbe žrtve za opstanak, ali se pojavljuju i ozbiljni psihosomatski poremećaji i bolesti. faza KONAČNOG S5. LOMA ŽRTVE: obično nakon višegodišnjeg zlostavljanja žrtva obično boluje od neke ozbiljne kronične bolesti, jednostavno ne može više izdržati, napušta posao ili (rjeđe) pokušava samoubojstvo.

Posljedice «mobbing-a» mogu biti katastrofalne za žrtvu i za kolektiv Vrančić, 1998.). Kada je riječ o žrtvi, psihološki teror može vrlo ugroziti njezino psihičko i tjelesno stanje. Moguće su promjene na

tjelesnoj razini: učestale glavobolje, poremećaji spavanja, poremećaji u probavnom sustavu, vrtoglavice, osjećaj pritiska u prsima i nedostatak zraka, smanjenje kinestetičke osjetljivosti i sl. Promjene na socijalno-emocionalnoj razini uključuju: promjene raspoloženja, anksioznost, prisustvo opće tuge, krize plača, stalno razmišljanje o problemima, osjećaj depersonalizacije, socijalnu izolaciju, nedostatak interesa za članove obitelji i druge ljude, emocionalnu otupljenost. Promjene su vidljive i u ponašanju: hetero ili


78

odštetu za nanesenu joj «biološku štetu». I u okviru

i provođenje organizacijskih

autoagresija, pasivnost, smanjenje ili povećanje apetita, učestalo konzumiranje alkohola, cigareta, lijekova i sl., poremećaji u seksualnoj aktivnosti i sl. Moralno maltretiranje već je zakonski kažnjivo u mnogim europskim državama, a najbolje zakone nalazimo u Švedskoj, Norveškoj, Francuskoj i Švicarskoj. «Mobber» - onaj koji maltretria, krivično je odgovoran, a žrtva može zatražiti Europskog parlamenta raspravljalo se o «mobbing-u». Komitet za zapošljavanje i socijalne poslove održao je u veljači 2001. godine sastanak o «mobbbing-u» (European parlament, report 2001/2339INII, Committee on Employment and Social Affairs). Raspravljalo se o učestalosti tog fenomena u zemljama članicama Europske zajednice. Komitet je analizirao zakone u pojedinim državama i naglasio potrebu za razmjenom informacija, edukacijom u europskim državama i potrebom za definiranjem zajedničkih zakona koji bi omogućili dobru prevenciju «mobbing-a». Stres i moralno zlostavljanje na radnom mjestu u Hrvatskoj nisu obuhvaćeni zakonskom regulacijom. Vjerujem da će i to područje ljudskog života i rada biti uskoro usklađeno s europskim zakonskim okvirima. Skrb za mentalno zdravlje zaposlenika, osobito vrlo stresnih zanimanja kao što su zanimanja u zdravstvu, pravosuđu, policiji i dr, nije luksuz već profesionalna obveza. U organizaciji koja se brine o svojim zaposlenicima istaknuto mjesto treba imati sustavno planiranjemjera za sprečavanje «mobbing-a» i smanjivanje radnog stresa. No, s obzirom na to da je stres doista osoban doživljaj, važno je da svaki pojedinac zna odabrati i primijeniti načine suočavanja sa stresom koji odgovara njegovoj prirodi. Suočavanje sa stresom općenito se može odrediti kao način reagiranja na stresore (izvore stresa). Neki načini reagiranja donose privremeno olakšanje, primjerice upotreba alkohola za smanjenje napetosti, ali dugoročno gledano, narušavaju psihofizičko zdravlje pojedinca. Sagledavanje problema iz drugog ugla ili traženje savjeta na pravom mjestu mogu dovesti i do uklanjanja nepovoljnog djelovanja stresa. Podsjetimo se: najvažnije je stvoriti takvu psihosocijalnu klimu u kojoj se briga za zaposlenike neće doživljavati kao luksuz, već kao profesionalna odgovornost prema svakom zaposleniku i organizaciji u cjelini, svih koji zajedno sudjeluju u ostvarivanju zajedničkog poslovnog cilja. Na taj će se način ciljevi postizati brže, posao obavljati kvalitetnije, a zaposlenici će biti zadovoljniji.


79

uvijek.

Mobing kratki test*

dgovorite procjenom od 1 do 5, gdje je 1 – rijetko, a 5 -O 1. Jeste li konstantno kri ivanja i trivijalnih šala? tizirani, jeste li subjekt zadirk2. Događa li vam se da ste prekomjerno kontrolirani, izostavljani ili

ignorirani? 3. Jeste li potkopavani ili prekomjerno izlagani od drugih? 4. Traže li greške samo vašim uradcima? 5. Jeste li izolirani, isključuju li vas iz važnih događaja? 6. Jeste li različito tretirani od ostalih kolega 7. Jeste li subjekt ogovaranja o vašem poslu ili osobnom životu? 8. Ponižavaju li vas drugi? 9. Doživljavate li podrugivanje s namjerom da vas se ponizi? 10. Imate li set nerealističnih ciljeva koji su n koji se mijenjaju bez eostvarivi i

obzira na činjenice ili razum? 11. Nestaju li vam informacij e ili resursi neophodni za posao? 12. Gubite li podršku rukovoditelja? 13. Jeste li prekomjerno u poslu, čini li vam se pretežak, gubite li cilj? 14. Razmišljate li o promjeni radnog mjesta? 15. Osjećate li da vaša odgovornost raste, a autoritet opada? 16. Pogoršava li se vaš način rada? 17. Jeste li počeli šutjeti, izbjegavati komunikaciju ili kontakt očima? 18. Jeste li doživjeli ne-fer blamaže? 19. Primate li instrukcije samo e-mailom, memorandumima ili poštom? 20. Jeste li subjekt ekscesivnog monitoringa, malih šefova (mikro-menadžera)?

strašno

rimarno 3, neki 2 i 4 – mobing je počeo i mali incidenti su sve češći. t, okolnosti interakcija između vas i

ntenzitetom 4 ili 5 – tada ste vi meta

S.T.

Rezultati se mogu ovako objasniti:

Primarno 1 i 2 – vi ste mogući subjekt mobinga, no još se nije ništa dogodilo jer se uspijevate obraniti. PPočnite zapisivati načine i učestalospotencijalnog zlostavljača. Ako je 50% odgovora označeno ikroničnog mobinga. Savjetujte se što je činiti, nazovite odvjetnika, čuvajte sebe i svoju obitelj.

* Test je preuzet s Inerneta


80

Mr. sc. Elvira Koić, dr.med.*

Traumatski d čuju smrt ili ranjavanje ili akon kojih se javlja intenzivan strah, bespom đaja su borbena iskustva, tjelesn katastrofe, teške utomobilske nesreće koje je osoba doživjela, pogled na druge osobe koje su

Psihička trauma i PTSP (posttraumatski stresni poremećaj)

ogađaji su oni koji mogu izazvati PTSP, a uklju

prijetnju po vlastiti ili tuđi tjelesni integritet, te noćnost ili užas. Primjeri takvih doga

o ili seksualno nasilje, prirodne apovrijeđene ili ubijene u nesreći ili nasilnom činu, kao i nazočnost takvim događajima ili pak saznavanje za teške događaje koje su proživjele pojedincu bliske osobe (smrt, ozljeda, nasilje, bolest). Traumatski događaj se razlikuje od stresnoga, jer će zbog svog intenziteta i vrste dovesti do patnje većine ljudi, neovisno o tome u kakvom su psihofizičkom stanju bili prije takvog događaja i bez obzira na raspoložive načine suočavanja. Reakcije na traumatsko iskustvo smatraju se

eizbježnima i univerzalnima, tj. opći oblik posttraumatskih reakcija je

z različite prirodne katastrofe, i rat je jedna od kolektivnih stresnih

nsličan kod svih ljudi. Rat je katastrofa ogromnih razmjera koja pogađa, većim ili manjim intenzitetom, cjelokupno stanovništvo. Posljedice su u tolikoj mjeri traumatične da znatno prelaze sposobnosti većine ljudi da se s njima suočavaju. Usituacija, no njegovi psihološki efekti su različiti od efekata mirnodopskih stresora. Rat je namjeran ljudski čin, što ostavlja teže psihološke posljedice (kod 80% žrtava katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem ostaju dugotrajne posljedice u doživljavanju i ponašanju) (Krizmanić, 1993.).

* Mr. sc. Elvira Koić, dr.med., spec. psihijatar, stalni sudski vještak, šefica Psihijatrijskog odjela OB Virovitica. Tekst je preuzet sa web stranice Psihijatrija u Slavoniji, www.psihijatrija.com


81

Dijagnostička obilježja (dijagnoza, znakovi i simptomi, dijagnostički kriteriji) za PTSP U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-X i DSM-IV TR, posttraumatski stresni poremećaj (F43.1; 309.81), je svrstan u poglavlje "Anksiozni poremećaji" Dijagnostički kriteriji: A. Osoba je bila izložena traumatskom događaju tijekom kojeg je:

• proživjela, prisustvovala ili se suočila s događajem ili događajima

odgovor na traumatsku situaciju javio se intenzivni strah, osjećaj bespomoćnosti, užasnutosti ili dezorganizirano ili agitirano

vno

• povjavl kod

• pondjece neprepoznatljivog sadržaja

buđenja (to se manifestira

• boliziraju ili podsjećaju na traumatski

su slični nekom aspektu traumatskog

Sta st opće

•

• ost prisjećanja važnog elementa traume

koji su predstavljali izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje ili ugroženost osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta

• Kao

ponašanje. B. Taj traumatski događaj se uporno ponavlja i stalno pono

proživljava na jedan od sljedećih načina: ratna i nametljiva mučna (intruzivna) sjećanja na događaj koja se jaju u vidu slika, misli ili percepcije, ili npr. ponavljanom igrom

djece s oponašanjem traume avljanje uznemirujućih i zastrašujućih snova o događaju, ili kod

• osoba se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija, i u budnom i u npr intoksiciranom stanju, kodiluzijama, halucinacijama, disocijativnim flashback epizodama javlja se intenzivan psihološki distres prilikom izloženosti unutarnjim ili vanjskim podražajima koji sim

• javlja se psihološka reaktivnost na izlaganje unutrašnjim ili vanjskim podražajima koji predstavljaju ili događaja

lno izbjegavanje poticaja vezanih za traumu i otupjeloreaktivnosti (koja nije bila prisutna prije traume) /tri ili više simptoma/:

nastojanje da se izbjegnu misli, osjećaji ili razgovor vezan uz traumu • nastojanje izbjegavanja aktivnosti, mjesta i osoba koje podsjećaju na

traumu nesposobn


82

zamjetno smanjen interes ili sudjelovanje u značajnim aktinvostima

ati djecu..) izacija – npr. kao da

alna

C. bili prisutni prije

- otežano usnivanje ili održavanje sna, - razdražljivost i ispadi ljutnje, -

pretspo i emotivne reakcije autonomnog ivčanog sustava.

D. ana

e simptoma kraće od 3 mjeseca) kronično (trajanje simptoma 3 i više mjeseci)

mi pojave najmanje 6 mjeseci nakon traumatskog iskustva.

•• osjećaj odvojenosti ili otuđenja od drugih osoba • smanjenje izražavanja osjećaja (npr. nesposobnost da se nekog voli),

emocionalna ukočenost, "osjećanje bezosjećajnosti" • osjećaj besperspektivnosti (npr. osoba smatra da neće ostvariti karijeru,

brak, im• osjećaj da je svijet oko nje nestvaran (depersonal

promatra sve što se događa s udaljenosti, ili derealizacija – nereosjećanja vezana za vanjske objekte).

Stalni simptomi pojačane pobuđenosti (koji nisutraume) /dva ili više obilježja/:

otežano koncentriranje, - pojačana pobudljivost i pozornost (hipervigilitet),- jerana preneraženost, - disocijacija, tj. neproporcionalnost između jačine ljašnjeg stimulusa i pojačane fizičke

ž

Simptomi traju duže od mjesec d E. Poremećaj uzrokuje klinički značajne smetnje ili oštećenje

socijalnog i radnog funkcioniranja • akutno (trajanj•• s odgođenim početkom, ako se simpto


83

Psihosomatske bolesti* Psihosomatske bolesti možemo definirati kao bolesti izazvane stresom, uz trajna oštećenja tjelesnih sustava i organa, a psihosomatiku kao disciplinu koja se bavi utjecajem stresa na organizam. Ipak, pogrešno bi bilo zaključiti da jedino stres uvjetuje nastanak i pogoršanje tnih bolesti. Pored stresa, značajnu ulogu imaju nasljedni i č benici okoliša, koji čine određeni organski sustav osje nja su pokazala da

bor primjerenih st no produžuje život

imtljivijim na djelovanje stresa. Istraživarategija suočavanja sa stresom značajiz

oboljelih od malignih bolesti i skraćuje razdoblje oporavka kod težih bolesti i ozljeda. Psihosomatske bolesti prema Američkom psihijatrijskom udruženju su: 1. kožne bolesti: akne, urtikarija (koprivnjača), neurodermitis (kronične kožne promjene s neugodnim svrbežom) i angioneurotski edem (otok kapaka, usana, jezika...); 2. bolesti probavnog sustava: grč mišića između jednjaka i želuca te želuca i dvanaesnika, želučani čir i čir dvanaesnika, kronični zatvor, ulcerozni kolitis, kronična upala tankog crijeva (Kronova bolest); 3. bolesti dišnog sustava: bronhijalna astma i tuberkuloza; 4. bolesti srca i krvnih žila: zakrečenje krvnih žila srca - angina pektoris i infarkt, visok krvni tlak, aritmije; 5. bolesti žlijezda s unutrašnjim lučenjem: šećerna bolest, nizak šećer u krvi (hiperinzulinizam i hipoglikemija), pojačan rad štitne žlijezde; 6. reumatske bolesti: reumatska upala zglobova, kronična bol u križima; 7. ginekološke bolesti: bolne menstruacije, spontani pobačaji; 8. ostalo: debljina, alergijske reakcije, migrene i druge glavobolje, kronični

je

svrbeži, tumori... O svakoj od navedenih bolesti, kako o njihovom značenju, tako i o liječenju, moglo bi se posebno govoriti. Treba naglasiti da psihosomatski poremećaji zahtijevaju dugotrajno liječenje. Zbog sprege emocija i evidentnog tjelesnog oštećenja, važno

ači da, osimkombinirati medikamentoznu terapiju i psihoterapiju, što znliječnika koji nam pomaže ublažiti bol i ukloniti druge simptome bolesti, ne bi trebalo zaobići psihijatra čiji savjet i podrška mogu pomoći u ublažavanju tegoba. * tekst preuzet sa Interneta


84

ć, dr. med*

JESTE LI RAZMIŠLJALI O TOME DA SEBI NEŠTO NAŽAO UČINITE?

http://www.suicidi.info/

mr. sc. Elvira Koi Brza procjena suicidalnosti Jeste li u proteklih mjesec dana: 1. Mislili kako bi va mrtvi? ( Da - Ne ) m bilo bolje umrijeti ili ste željeli biti 2. Željeli nekako nauditi sebi? ( Da - Ne ) 3. Razmišljali o samoubojstvu? ( Da - Ne ) 4. Razvijali plan samoubojstva? ( Da - Ne ) 5. Pokušali samoubojstvo? ( Da - Ne ) 6. Jeste li ikada do sada u životu pokušali samoubojstvo? ( Da - Ne ) Ako je bilo koji od gornjih odgovora "DA" treba odrediti stupanj opasnosti od samoubojstva Nizak rizik za suicidalnost: 1 ili 2 ili 6 "da" Srednji rizik za suicidalnost: 3 ili (2+6) "da" Visok rizik za suicidalnost: 4 ili 5 ili (3+6) "da"

Rizična populacija U većini zemalja, osim u Kini to su mlađi mStarosne grupe s povećanim rizikom od samoubojsgodina) i mladi (15-30) godina. Skloniji samoubojstvu su razvedeni, udovci i osobe koje žive same obitelji. Za muškarce je brak zaštitni faktor, alKod određenih zanimanja povećan je rizik za suickirurzi, anesteziolozi, psihijatri, farmaceuti, zubar

uškarci (15-49 godina). tva su stari (preko 65

bez i ne i za žene.

id. To su veterinari, i, poljoprivrednici,

općenito. čna

zdravstveni djelatniciOsobe bez posla, izolirani i s kućnim problemima. Posebno je visoko riziskupina ljudi koji su nedavno izgubili posao. _______ * Mr. sc. Elvira Koić, dr.med., spec. psihijatar, stalni sudski vještak, šefica Psihijatrijskog odjela OB Virovitica


85

samoubojstva. resija,

ošću i somatskim poremećajima.

pokušale samoubojstvo.

stanja,

Migracije povećavaju rizik od Rizična je skupina i osoba s duševnim poremećajima (depalkoholizam, PTSP, poremećaji ličnosti s dominantnom agresivnimpulzivnošću), te teškim bolnimNajrizičnija je skupina osoba koje su već pokušale samoubojstvo i koji u obitelji imaju osobe koje su Rizik povećavaju nedavni teški životni stresori: bračna razdvojenost,žalovanje, obiteljski problemi, promjena posla ili financijskog odbacivanje od značajne osobe, stid ili strah od osude. Posebno su rizične skupine mladih (adolescenata) u novoj sredini tijekom školovanja, zbog problema identiteta, nedovoljne podrške i smanjene sposobnosti rješavanja konflikata. Mladi koji dolaze iz obitelji u kojima vladaju destruktivni odnosi i postoje traumatski događaji (roditeljska patologija, alkoholizam, nasilnost, nedovoljna skrb, loša komunikacija, česte svađe, razvod ili smrt roditelja, učestale promjene mjesta boravka, prevelika ili nedovoljna očekivanja roditelja, neodgovarajući autoritet roditelja, nedostatak vremena, udomiteljska ili usvojiteljska obitelj, rigidna pravila u obitelji, neželjena trudnoća..). Treba izdvojiti i posebno rizičnu skupinu – zatvorenike u zatvorima i maloljetnike u ustanovama za preodgoj.

Škole i suicidalnost učenika "SUPRE" program prevencije suicida Svjetske zdravstvene organizacije (detalji na web stranici www.suicidi.info) (http://skole.t-com.hr/ss-virovitica-504/skola/strukovnjak02/08a.html) Rizični čimbenici za samoubojstvo Rizični čimbenici za samoub prethodni pokušaji samoubo

ojstvo uključuju: jstva

traju pr. gubitak bliske rodbine, prijatelja, razvod braka roditelja, prekid veze s

•• trenutne samoubilačke misli • postojanje članova obitelji koji su počinili samoubojstvo • prethodna smještanja u bolnicu zbog psihijatrijskih bolesti nedavni veliki stresovi, stresne situacije općenito, naročito ako dugo •

(n


86

Gubitak zdravlja koji može biti varan ili imaginaran, gubitak posla, razaranje ili gubitak doma ili

društvenu alternativu ili vještinu da bi tva)

kontrolu nad

dugotrajne depresije. Kod njih je samoubojstvo

uicidalnim ponašanjem. Kod ovih su

bama.

ju o zapravo ga ne žele počiniti. Ako osoba često priča, treba je

i zašto o tome razmišlja i kako se osjeća.) za

ne" osjećaje i misli o tome ili pokušava

onekad može biti prekriveno hiper-a).

e

je šava dobiti

partnerom, mobing na radnom mjestu.stpovjerenja u sebe. ) • društvena izolacija (ili osoba nemaizabrala bilo što osim samoubojs• ovisnost o drogama, alkoholu ili kockanju (droge smanjuju vlastitim ponašanjem ili prevladava impulzivno ponašanje). • izloženost nasilju u domu ili društvenom okolišu • vatreno oružje u kući, pristup vatrenom oružju (osobito ukoliko je napunjeno) Rizična populacija • Prva grupa boluje odobično planirano i promišljeno. • Drugi tip čine osobe s impulzivnim sosoba česti poremećaji pozornosti i ne moraju biti deprimirani. Često izražavaju impulzivno agresivno ponašanje prema drugim osoKoji su znakovi upozorenja ? • česti razgovori o samoubojstvu (krivo je mišljenje da oni koji pričasamoubojstvupozorno slušati i pitat• preokupiranost smrću i umiranjem (npr. osoba otvoreno govori o želji samoubojstvom, izražava "pozitivpotaknuti druge da misle kako je to ispravno učiniti). • znakovi depresije (To je mentalno stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, tipično je po bolesnim mislima krivnje i samo-optuživanja. Kod mlade osobe paktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajenim procesom starenj• promjene ponašanja (npr. sklonost samo-ozljeđivanju kao rezanje, paljenji sl. • poklanjanje dragih stvari (Razvijanje strategije i plana samoubojstva, poručuje da osoba planira to i učiniti. Ako osoba odluči pokloniti stvari koveoma voli, pozdravlja se na neuobičajen način ili pokuinformacije o eutanaziji… ) • dogovaranje nedovršenih poslova • poteškoće sa snom i spavanjem


87

anje koje ne mari za zdravlje: ozljede, predoziranja, promiskuitet koji

čitih razloga, ali vrlo čest razlog je depresija, frenija i alkoholizam

će tijekom života pokušati

on depresivne epizode a je teško odrediti jer se često učini na način koji

podaci iz SAD-a govore o omjeru 8:1) ciji do 24.

• poduzimanje pretjeranih rizika (npr. izbor ekstremnih sportova, ili ponašširi seksualno prenosive bolesti itd • povećana uporaba droga • gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti Samoubojstva se čine iz razlidrugi poremećaji raspoloženja, shizo• Oko 19% ljudi sa poremećajem raspoloženja samoubojstvo • 55% ljudi koji su učinili samoubojstvo je prije bilo depresivno • samoubojstvo se najčešće učini nak• prevalenciju samoubojstavpodsjeća na nesretni slučaj • pretpostavlja se da je oko 15% prometnih nezgoda sa fatalnim ishodom ustvari bilo samoubojstvo • pokušaja suicida (tentamena) je daleko više nego «uspješnih» samoubojstava (• samoubojstvo je 8. razlog smrti u Zapadnoj kulturi, a 3. u populagodine (nakon prometnih nezgoda i ubojstava) • niti jedna smrt ne ostavlja toliko posljedica na obitelj kao samoubojstvo Zaštitni faktori Protektivni i inhibitorni faktori Protektivni (zaštitni) faktori su oni koji smanjuju odluke i akcije za pokušaj

lj

a socijalna podrška rizna stanja

3. Postojanje želje klijenta za prihvaćanje podrške 4. R ustva prihvaćanja socijalne podrške

suicida. Socijalna podrška 1. Značajni drugi

- broj - obitelj - bliski prijate- susjedi - suradnici na poslu

2. Vanjsk– profesionalci za k– terapeuti

azina isk


88

Zaš i 1. V problema

vanja problema i kreiranja rješenja šenja emocionalne krize

a budućnost budućnost

podizanje djece

a

podržavano kupljivanje)

titni faktorještine svladavanja

- ima li u povijesti slučajeva rješa- je li klijent pokazao vještinu rje2. Planovi z- mogućnost izražavanja konkretnog i detaljnog plana za3. Obiteljski angažman - - skrb za rođake 4. Religiozna ili duhovna vjerovanj5. Kulturalni faktori - Npr. kulturalna vjerovanja o samoubojstvima (osuđeno iliponašanje kao protest ili ot6. Ugovor o ne-činjenju štete UGOVOR O NE ČINJENJU ŠTETE (primjer) Ja, _________________________________________ slažem se da se neću ubiti, počiniti si štetu, ili pokušati se ubiti u periodu od ________ do ____________. Pristajem slijedeći put doći na razgovor __________ u ______________ sa ____________________. Slažem se da ću se riješiti predmeta koje sam naumio (naumila) upotrijebiti pri samoubojstvu ……. Slažem se da ću pozvati službu hitne pomoći u krizi ili broj za krizne intervencije koji sam danas dobio (dobila) od _________________ ako osjetim nagon da si počinim neku štetu. Ostvarujem ovaj ugovor kao dio svog terapijskog ugovora s terapeutom potpis_________________.datum mjesto


89

olim te, pročitaj ove rečenice! M Razumijemo da se osjećate očajno jer mislite da ste izgubili nadu, ali prije nego bilo što učinite, molim Vas, pročitajte ovaj tekst 10 razloga protiv samoubojstva 1. Ako ovo čitate, to je barem mali znak da želite živjeti. Slušajte ga, i čitajte dalje. 2. Suicid je kraj, iza kojeg nema povratka. To je trajno rješenje privremenog problema. Ako i malo sumnjate, ostanite živjeti. 3. Uvijek se možete ubiti kasnije, zašto ne pričekati? Ako pričekate samo jedan dan, možda nađete razlog za život. 4. Ako osjećate nagon za suicidom, sigurno patite više nego itko može zamisliti. Trebate način kako smanjiti patnju, i naučiti kako podijeliti patnju. Možete oboje naučiti i osjećati se bolje. 5. Ako osjećate nagon za suicidom, to ne znači da ga morate poslušati. 6. Ako tražite izlaz od boli i bolesti, suicid nije rješenje. Nećete osjetiti olakšanje, jer ćete biti mrtvi. Morate ostati živi kako biste dočekali olakšanje i ozdravljenje. 7. Osjećate da ste usamljeni. Ali niste sami. Sjetite se članova svoje obitelji, prijatelja, svećenika, učitelja, kolega na poslu, liječnika – sigurno će Vas netko saslušati. Ako nikoga nema – otvorite web-stranice o samopomoći. 8. Dovršite li svoj život sada, dovršili ste svoju budućnost i sve mogućnosti koje nudi. Vi ste kreator svoje budućnosti. Vi imate moć stvoriti što god želite za sebe i zato trebate živjeti. 9. Ako osjećate da je boli toliko da više ne možete podnositi, sigurno ste osjetljivi i razumijete bol i patnju drugih. Možda želite i možete pomoći nekome baš sada! Pomozite i sebi. Možda ćete ako sada ostanete živi, pomoći nekome u sličnoj situaciji u budućnosti. 10. Nemojte to učiniti jer Vas Ja osobno to molim. Kako god se osjećate, što god mislite, mislite da će biti bolje. Ja to znam. Možda osobno poznajem takva iskustva i doživljavanja i razumijem. Pošaljite nam svoju.Odgovorit ćemo vam. Sigurno. Suicide Watch http://www.the-bright-side.org/site/thebrightside/section/325


90

*

avanje važnosti lji. Pacijent sudjeluje kao subjekt, a ne objekt u svom lije enju, uz odnos profesionalac – pacije iv, prijateljski.

azvijanjem svjesnosti ovakvih odnosa proizlaze prava i obveze jednih i

• volonterski brinu o oboljelima uštvenoj zajednici

irati mentalno zdravlje i poticati razvoj programa anju i

mećaja. ajviše se oslanjamo na obitelj koja je najčešće i jedini osnovni oblik skrbi,

različite oblike pomoći i podrške obiteljima u a bolesti,

zn nje brze i efikasne pomoći u krizi.

vnim

Prava duševnih bolesnika i zlouporaba

Mr. sc. Elvira Koić, dr.med. Početak preobrazbe modela liječenja duševnih bolesnika je uoč

partnerstva između profesionalaca, pacijenata i njihovih obiteč

nt koji treba biti etičan, suradljRdrugih i odgovornost u liječenju. Što to za nas znači?

Rad!

•s članovima obitelji oboljelih •s oboljelima

s osobama koje se profesionalno i/ili u dr Rad u društvenoj zajednici • treba promov• s ciljem poboljšanja budnosti javnosti o prevenciji, prepoznav

tretmanu duševnih poreNstoga je potrebno razvijati savladavanju zadataka koji su: razumijevanje tijeka i oblikpoticanje suradljivosti, osnove znanja o farmakoterapiji prepoznavanje ranih

akova povratka bolesti, osiguravaBilo koja diskriminacija na osnovi duševnog poremećaja treba biti zabranjena. Nužno je osigurati da osobe s duševnim poremećajima nikada ne budu emocionalno, fizički, financijski ili seksualno iskorištavane, a informacije iz Zakona o zaštiti duševnih bolesnika moraju biti dostupne javnosti. Moramo osigurati mehanizme za zaštitu osoba s duše

* Mr. sc. Elvira Koić, dr.med., spec. psihijatar, stalni sudski vještak, šefica Psihijatrijskog odjela OB Virovitica


91

a ili koje

ati duševnim poremećajem.

liko je nužno, pomogla razumjeti i sprovesti ta prava.

ajmanje restriktivni tretman koji je dostupan,

raju

• igurane i rehabilitacijske mjere za integraciju takvih

Os

• venciji i kontroli nasilja. je i vezanja. acije restriktivnih mjera.

rse kako bi se nadzirali ti

poremećajem, a posebno onih koje nemaju kapacitet razumijevanjnemaju mogućnost oduprijeti se kršenju svojih ljudskih prava. Ove preporuke odnose se na osobe s duševnim poremećajima koji su dijagnosticirani po međunarodnim kriterijima: • Nemogućnost adaptacije moralnim, socijalnim, političkim ili drugim

vrijednostima društva, sami po sebi ne mogu se smatr

• Osobe s duševnim poremećajima trebaju imati mogućnost provoditi svoja građanska i politička prava.

• Osobe s duševnim poremećajem moraju pojedinačno biti obaviještene o svojim pravima pacijenta i treba im biti dostupna kompetentna osoba, koja bi im, uko

• Osobe s duševnim poremećajem moraju imati pravo biti u najmanje restriktivnom okruženju uz nuzimajući u obzir njihove zdravstvene potrebe i potrebe da se zaštiti sigurnost drugih. Ustanove dizajnirane za smještaj osoba sa duševnim poremećajem mo• svakoj takvoj osobi, ovisno o stanju njezina zdravlja, osigurati okolinu i životne uvjete koji su slični uvjetima osobe slične dobi, spola i kulture u zajednici. Trebale bi biti ososoba u zajednicu.

oblje treba imati adekvatni trening: U zaštiti d• igniteta, ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba s duševnim poremećajima. Razumijevanju, pre

• O mjerama za izbjegavanje restrikci• O procjeni okolnosti i korektne aplik• Tretmani trebaju biti adekvatno nadzirani, po pitanju legalnih, tehničkih i

profesionalnih standarda. • Nužno je osigurati adekvatne ljudske resu

standardi.


92

ovama mora biti posebno zakonski razrađeno.

t

•

d prisile.

rofesionalne

ne.

s duševnim poremećajima, posebice uzimajući u

Za

icinsku skrb, uključujući psihijatrijsku tno tretirane u ne-medicinskoj ustanovi.

• Smještaj i zadržavanje osoba s duševnim smetnjama protivno njihovoj volji u psihijatrijskim ustan

• Treba osigurati da takav smještaj bude samo u adekvatnim ustanovama. • Obuzdavanje i vezivanje trebalo bi koristiti samo u adekvatnim

ustanovama, uz pravilo minimalno potrebnog tretmana, kako bi se prevenirala šteta za osobu i druge.

• zabilježena u medicinskoj dokumentaciji. Treba osigurati da osobe koje nisu u stanju dati pristanak na tretman imaju odgovarajući postupak.

Osoba koja je obuzdana treba biti redovito nadzirana i ova okolnos

• Osobe koje su prisilno smještene moraju biti o tome obaviještene usmeno i pismeno.

• Trebaju biti regularno informirane o svim razlozima i kriterijima za eventualno produženje ili preki

• Predstavnik osobe, ako ga ima, treba dobiti ove informacije. Svi osobni • podaci koji se odnose na osobu s duševnim smetnjama trebaju biti povjerljivi.

• Moraju biti prikupljani i obrađivani prema pravilima ppovjerljivosti o zaštiti osobnih podataka.

• Okolnosti u kojima se može doći do te dokumentacije trebaju biti zakonski određe

• Uplitanje policije treba biti koordinirano s medicinskim i socijalnim servisima.

• Preporuča se trening policijskih djelatnika kako bi respektirali dignitet i ljudska prava osobaobzir vulnerabilnost ovih osoba. tvorenici

• Zatvorene osobe trebaju imati mogućnost pristupa predstavniku ili odvjetniku za vrijeme procedure i adekvatnu medicinsku prosudbu kako bi se ustanovile potrebe za medskrb, te mogu li biti adekva

• U penalnim ustanovama potreban je adekvatan tretman.


93

Se• da ju

ju.i ne može biti za prekid njezine trudnoće.

• ilizaciju, kontracepciju, zaštitu od

Se

ekvatne i aktivnosti bez pristanka (izlaganje

sti, hodanje bez odjeće, ekshibicionizam, oralni seks

• •

ćanjem svog

Seksualna kompetencija

isključuje kompetenciju za pristanak na seks

• bnosti svjedočenja je razumjeti prirodu i cilj prisege i imati

nja o nekom području.

• enjima od drugih osoba

ksualnost Sama činjenica da osoba ima duševne smetnje ne može biti razlogse trajno spriječi u njezinim kapacitetima za reprodukciopravdanje

• Pravo osoba s oštećenjem na svakodnevne aktivnosti uključuje i seksualne interakcije, kontrolu rađanja, brak i sl. Zaštita osoba uključuje dobrovoljnu stereksploatacije i ozljeda uključujući i spolno prenosive bolesti. ksualna zlouporaba

• Seksualna zlouporaba uključuje seksualne aktivnosti silom, usprkos nepristanku osobe.

• Sadrži brojne neadpornografskim materijalima, korištenje seksualiziranog jezika, nepoštivanje privatnoi seksualni odnos s penetracijom – silovanje). Duševno oboljele osobe visoko su rizične za zlostavljanje. Neki duševno oboljeli su sretni da mogu razumjeti što se događa tijekom zlostavljanja.

• Oni osjećaju ekstremni pritisak, strah, potrebu za prihvazlostavljača ili su u ovisnom odnosu sa zlostavljačem.

• Osoba je kompetentna ako kaže "da" za seks, u kontekstu ako razumije socijalne i moralne implikacije seksualnih aktivnosti.

• Zakon New Jerseya osobama mlađim od 17 godina, nesvjesnim i mentalno nedostatnim osobama.

• Dakle, komunikacijski problem i kognitivna oštećenja su najuočljiviji u razvojnim oštećenjima. Ključ spososposobnost razlikovanja činjenice od fikcije, moći opservirati, prisjetiti se i komunicirati osnovu zna

• Često nemaju kredibilitet za svjedočenje, pa sud mora sam donijeti mišljenje o istinitosti njihovih iskaza. Peer abuse - seksualno zlostavljanje osoba s oštećs oštećenjima ograničeno je na slučajeve kada je u obitelji više takvih članova i na institucije.


94

• ne doživljavaju seksualne zlouporabe kao

• o tim

rani i osjetljivi od ostale populacije.

•

Kako prepoznati posljedice seksualne zlouporabe?

bolje, grčeve, imaju

tresnog poremećaja.

• ostaju agresivne, mogu početi sa

m.

dogodilo.

•

su to upravo osobe s duševnim poremećajima.

je doživjelo 10 ili više abuzivnih

• Najčešće su zlostavljači poznate osobe, kojima žrtve vjeruju, npr. članovi obitelji, osoblje u ustanovama, poznanici, poslužitelji, dobavljači. Duševno oboljeli čestoabuzivne i ne znaju da su ilegalne. Posljedično, oni često nikada nikome otvoreno ne govore situacijama, jer se boje, jer je iskustvo pre-bolno i osjećaju da neće biti ozbiljno shvaćeni. Više su viktimizi

• Neki od faktora su: socijalno siromaštvo, defekt u komunikacijskim vještinama, nesposobnost da se zaštite, činjenica da ne znaju potražiti pravnu pomoć. Oni često lakše daju i primaju emocije, a njihov način reagiranja je često srdačan i otvoren, što potencijalni zlostavljač može interpretirati kao afektirano ponašanje i znak osjetljivosti i poziva na zlostavljanje. Obitelji ih često izoliraju i izdvajaju u institucije gdje su također u sličnim rizičnim situacijama.

• Opasnost od trudnoće, spolno prenosivih bolesti, laceracija i drugih fizičkih ozljeda.

• Osobe se žale na abdominalne bolove, glavoproblema sa spavanjem, noćne more, pokazuju simptome posttraumatskog s

• Pokazuju stid ili krivnju, iracionalni strah npr. od nekih prostora, gubitak samopoštovanja i povjerenja, depresivne su. U ponašanju prestaju biti suradljive, psamoozljeđujućim ponašanjem ili neadekvatnim seksualnim ponašanjem, vulgarnim komentarima, javnom masturbacijo

• Šteta je veća ako je zlostavljanje kronično, od ranog djetinjstva i od odraslih. Najvažnije je postići razinu povjerenja koja je dovoljna da verbalno ili neverbalno progovore o tome što im se

Statistika Stopa seksualne viktimizacije u općoj populaciji u USA svake godine je 20% za žene i 5 -10% za muškarce.

• Najviše • Više od 90% osoba s razvojnim smetnjama iskusilo je seksualno

zlostavljanje tijekom života. 49% incidenata.


95

• u žene.

ralizu, epilepsiju, teškoće

Pr• lo sudskih slučajeva koji procesuiraju tu vrstu optužbi i

a se žale? Jer, tužno je što su autoritetne figure često baš ti koji

io da je

•

članova obitelji.)

to znači pozitivno misliti?

Pozitivno misliti znači podsvjesnog uma na ozitivan način. Obzirom da podsvjesni um ne funkcionira razumno i ne

ije, on samo pohranjuje informacije od kojih se

ži kao samopomoć i terapija za zabrinutost,

• Neke studije sugeriraju da je 39 - 83% djevojaka i 16 -30% dječaka bilo seksualno zlostavljano prije 18-tog rođendana. Češće žrtve s

• Svake godine je u USA silovano 15 - 19000 osoba s duševnim smetnjama (uključujući retardaciju, autizam, cerebralnu pau učenju).

• Prema australskom ispitivanju, 10.7 puta su češće napadnuti nego zdravi. oblemi Vrlo je maprogone počinitelje. Razlozi su brojni, razumljivi i nerazumljivi.

• I kome dčine zlostavljanje. Naročito je tužno kada su stavljeni u ustanovu kako bi bili zaštićeni, pa im se tamo dogodi zlostavljanje. Sobsey je istražzlostavljanje prisutno u 49.8% slučajeva kod kuće, a u institucijama u 15.8% slučajeva. Rijetko se poučavaju o samoobrambenim aktivnostima, da razlikuju sigurne od nesigurnih ljudi i situacija, te da kažu ne seksualnim ponudama.

• Ne postoje ni tretmani seksualnih zlostavljača, naročito autoritarnih figura (roditelja, očuha, rođaka, učitelja, svećenika, susjeda, suradnika koji su poštovani od

Pozitivno mišljenje i metode opuštanja

Snježana Lončarić, prof*

Š koristiti sugestibilnost svoga

pprosuđuje što je dobro, a što nposlije formira ponašanje. Ako su pohranjene emocije i mišljenja pozitivni, i ponašanje će biti takvo. Sami možemo odabirati pozitivne misli, te ih ponavljati i tako djelovati na preseljenje misli iz svijesti u podsvijest kako bi djelovale na naša ponašanja. Pozitivno mišljenje slujednostavnije fobije, strah od nastupa… _______

* Snježana Lončarić, prof., defektolog, soc. pedagog NPB „Dr.I.Barbot“ Popovača


96

s pozitivnim porukama o brzom

prema

gled djeluje otvoreno, no ima ozbiljan tabu, a to je istina o vlastitu seksualnu nastupu koji ni izdaleka ne zadovoljava. Ne želi to

1987. god. u londonskoj bolnici izveden je pokus na pacijentima kojima su tijekom histerektomije puštali vrpcu oporavku bez boli. Oporavili su se brže i s manje komplikacija od onihkojima to nije rađeno. (Peiffer, V., 1999.) Ljudi koji su opsjednuti destruktivnim mislima (mržnja, bijes, zavist, ljubomora,…) problem su sami sebi i, naravno, okolini u kojoj žive. Ništa ih ne zadovoljava, a razlog tome obično traže u vanjskim okolnostima. Uviđanje da dobar dio problema leži u njima samima početak je puta rehabilitaciji i sretnijem životu. V. Peiffer u svojoj knjizi Pozitivno razmišljanje (1999.) govori o nekoliko tipova osobnosti koje imaju problema sa sobom i drugima zbog svojih krivih mišljenja, stavova i ponašanja. PROPOVJEDNIK je jedan tip osobnosti i opisuje čovjeka koji uvijek ima jasnu sliku svijeta u svojoj glavi. Sve što vidi, čuje ili doživi slaže u glavi kao dobro, loše, ispravno ili pogrešno i onda ih obrazlaže drugima, bez obzira žele li oni to ili ne. Izrazito su kruti u svom ponašanju i uvijek «znaju» što je za nekoga dobro. Puni su nesigurnosti iz koje izlazi nepopustljivost, a ljudi ne cijene ni njihove dobre ideje zbog načina njihove prezentacije. BOJAŽLJIVAC se vječno ispričava. To je osobina koju češće pokazuju žene. Takve osobe žive u strahu da se nekom nalaze na putu, da su smetnja. Vječno oklijevaju i uvjereni su u svoju beskorisnost. Nisu popularni jer se ljudi brzo zasite njihova ispričavanja. Njihov unutarnji život puno je kompleksniji nego što izgleda i, obzirom da imaju veliku potrebu za uvažavanjem i priznanjem, nastoje sve više i više brinuti o drugima. MUČENIK je osoba koja priča da je slaba, ali u unutrašnjosti je puno jača. Vrlo su izdržljivi i odlučni te željni tuđe pažnje. Vole spominjati svoja dobra djela i očekuju vječnu zahvalnost. Primjer za to je majka koja želi zadržati svoje dijete da ne ode od kuće riječima: «Samo ti idi. Nije važno što ću ja možda doživjeti infarkt dok se ti budeš zabavljao». Mučenici imaju snažnu energiju i odlučnost koju, nažalost, krivo usmjeravaju. Ljudi ih se klone jer ne vole jadikovanje. Takve osobe su usamljene i nesigurne i obično im nikada u životu nitko nije pokazivao dovoljno pažnje. Kada bi to pronašli, prestali bi imati potrebu da privlače pažnju svojom bolešću. MUŠKARČINA naiz


97

nesigurnosti, razoreno samopoštovanje i ne

vova ili žalbi. Podmuklice imaju puno energije

li.

laziti latentna depresija ili bijeg od nepodnošljive obiteljske

o stvorili sreću, prvenstveno moramo vjerovati da osjećaj sreće,

vježbati gledanje oko sebe i rimjećivanje malih stvari koje nas mogu usrećiti. Najviše sreće možemo

nosimo sa

bno im daje podršku da nisu sami i da izvan njih

priznati, već se hvali podvizima uz detalje i ime osobe. Istu priču ima za društvo ili za ženu s kojom je sam. Obično su nervozni u uredu, za volanom,... imaju snažan osjećaj podnose pravu intimnost. PODMUKLICA ima osjećaj inferiornosti i često kaže «da» kada želi reći «ne», ali nema snage, naročito ne pred pretpostavljenim. Izuzetno su slatki licem u lice,ali iza leđa su sposobni na svašta: ogovaranja, spletkarenja… Do ovakvog razvoja ličnosti najčešće dolazi zbog uzastopnog kažnjavanja kod iznošenja vlastitih stakoju krivo troše. RADOHOLIČAR ne prestaje razmišljati o poslu, autodestruktivan je. Rad mu je jedino životno zanimanje. Ne može se relaksirati jer to i ne žeOpuštanje je gubitak vremena. To što puno rade ne mora značiti da su uvijek i efikasni, a često obolijevaju jer preiscrpe svoje tijelo. Kod njih se u pozadini može nasituacije. Bez obzira na razlike koje se pojavljuju u opisu ovih tipova, svima im je zajednički osjećaj nesreće i neshvaćenosti. Možemo li stvoriti vlastitu sreću i imamo li dovoljno energije? Kako bismzadovoljstva i veselja može biti i naš osjećaj, da nije predviđen samo za nekoga drugog. Isto tako, potrebno je ppronaći uz druge ljude ako im dopustimo i ako se prema njima odsuosjećanjem, nježnošću, ljubavlju i po principu «Činimo drugima ono što želimo da oni čine nama». Odlučimo li se za stvaranje i borbu za svoju sreću, energije ćemo imati sve više i više jer ćemo je prestati koristiti za grizodušje, strah, samosažaljenje… i usmjeravati je pozitivnim i konstruktivnim idejama, mislima i realizaciji ciljeva. Vjernicima na takvom putu uveliko može pomoći vjera koja ih okrepljuje, opušta, a istodopostoji netko tko ih razumije i tko će im dati snage. Na putu ostvarivanja vlastite sreće i zadržavanja pozitivnih misli u svojoj glavi može pomoći pisanje dnevnika na način da svakodnevno upisujete događaje koji su vam se dogodili, te emocije i ponašanja koja su ih pratila. Ukoliko se ponašanje pokazalo kao neodgovarajuće, napišite drugu moguću soluciju i sljedeći put,


98

jave koje možete staviti na vidljivo mjesto kako bi vam bile na

ijih stvari učiniti nego biti zabrinut…

st na:

. situaciju koja vas povrjeđuje nastojite riješiti što prije; ne čekajte jer se

mena. a ugodu i posezali za tim u vremenu

orali baviti brigom o vlastitu opstanku. Kako je vrijeme rolazilo, čovjek je pred sebe stavljao sve više obaveza uvjeravajući se da je

ko bi mogao bolje živjeti. U toj trci između

u sličnoj situaciji, isprobajte nju. Kroz neko vrijeme (2 -3 mj.,) imat ćete jasne pokazatelje kako reagirate na koje podražaje i koje strategije možete zamijeniti. Kako biste uvidjeli kako napredujete, treba razmišljati o pozitivnim rezultatima do kojih ste došli u posljednje vrijeme. Što ste uspješno učinili, što vam se lijepo dogodilo…. Budite u stanju biti podrška samom sebi, u čemu vam mogu pomoći pozitivne izoku, a onda i u mislima i na kraju ih prihvatili u svojoj podsvijesti kao svoje. Npr.: Malo po malo napredujem sigurno i čvrsto, ili: Sve češće zaboravljam na brige, ili: Imam mnogo važnJedan od važnih čimbenika na koji treba obratiti pozornost jest način govora. Ne treba vikati i gestikulirati, jer što je govor melodramatičniji to problem izgleda veći, a ne pričamo samo drugima već i svojoj podsvijesti. Da bismo što prije došli do svog emotivnog zdravlja obratimo pozorno1. ljutnju i nastojimo toj negativnoj emociji oduzeti snagu i jačinu, 2. svaki put kada osjetimo gnjev pitajmo se: « Je li to uistinu vrijedno emocionalne štete koju mi čini?», 3tada agonija povećava, samopouzdanje opada i situacija se pogoršava, 4. otvorite nekom dušu i pročistite um, 5. opustite se. TEHNIKE OPUŠTANJA Opuštanje je nešto što je bilo svojstveno ljudima još u pradavna vreOni su instinktivno osjećali što im stvarkada se nisu mpnužno sve njih ispuniti kapostavljanja obaveza i njihova izvršavanja, ljudi su prestali cijeniti odmor i opuštanje smatrajući ga gubitkom dragocjena vremena. Živeći tako, zaboravili su na odmor i opuštanje. Koristili bi maksimum od svog tijela i psihe, ne dajući mu zdravu duhovnu i tjelesnu prehranu, i tako natjerali organizam da počne zakazivati. Neki sami, a neki uz pomoć terapeuta, počeli su ponovo učiti kako se opustiti i koristiti tehnike opuštanja od kojih su neke kompliciranije, a neke vrlo jednostavne.


99

li na osnovne vježbe koje služe

iječ se neprestano ponavlja za

dolazi kao sredstvo opuštanja i vraćanja snage i mira.

ti napetosti, te osvježiti duh i tijelo. Pritom nije važno

prosječno 8 sati sna da bi se

nama najbolje odgovara.

AUTOGENI TRENING je najprimjerenija tehnika opuštanja koja je provjerena na stotinama tisuća vježbača i prihvaćena od suvremenih medicinskih znanosti, a koriste je psihički zdrave i bolesne osobe. Autogeni trening potiče okrenutost vlastitom psihičkom životu i u osnovi se radi o autosugestiji. Autogeni trening se dijepsihičkoj relaksaciji i viši stupanj. Da bismo provodili autogeni trening moramo se riješiti prenapetosti (šetnjom, razgovorom,…). Dobro je da je prostorija u polumraku, mora biti mir i odjeća nas ne smije sputavati, a vježbati se može u sjedećem ili ležećem položaju. Nije preporučljivo vježbe učiti samostalno nego u prisustvu terapeuta koji pomaže da se sve ispravno provede i da se spriječe eventualni problemi. TRANSCENDENTALNA MEDITACIJA služi za obnavljane naše unutarnje ravnoteže uz pomoć duhovnog sredstva (zvuk, riječ ili fraza) koje ponavljamo u određenoj pozi kroz određeni vremenski period dok opuštamo svoje tijelo. Izučeni instruktor daje vam mantru (tajnu riječ, zvuk ili frazu) za koju obećavate da nećete nikome reći. Ta rvrijeme meditacije, a služi za sprječavanje misli koje odvlače pozornost. Ukoliko se pojavljuju raznorazne misli, ne treba na njih obraćati pozornost, već se vratiti mantri. Savjetuje se meditiranje prije doručka i prije večere u trajanju od 20 min. Opustite se smijehom, plačem, vikom. Smijte se sami sebi ili svojoj situaciji. Pogledajte neku komediju. Oslobodite se stresa vikanjem negdje u prirodi daleko od naselja. Prošetajte prirodom, bavite se sportom ili pročitajte zanimljivo štivo. Molitva vjernicima Oni molitvom ili ispovijedi skidaju breme svojih grijeha i olakšavaju se pritiska, a istodobno vraćaju obnovljenu snagu. Ples je dopuna i alternativa treningu izdržljivosti. On je sredstvo kojim se možemo oslobodisamo kretanje, nego i tjelesni dodir koji je bitan element za neutralizaciju frustracija. San. Ne treba zaboraviti da je ljudima potrebno tijelo odmorilo i moglo obnoviti svoje zalihe energije. Ujednačeni dnevni ritam znatno pridonosi zdravom ritmu života, našem bioritmu. Pritom je važno da se rad i odmor, napetost i opuštanje izmjenjuju u ritmu koji


100

muka.

rajte svoj rad.

6. Naučite ostaviti za sutra što ne možete danas.

1. . OPUŠTA 2. TOG e ( g3. NOR

ve što ste oduvijek znali o O

Alk eklo bi se ponegdje čim postane svjestan sebe. Jedna od mogu ih posljedica suživota s alkoholom – ov o za i prema alkoholu te isto roizvodnju i potrošnju alkoholnih pića.

vakog od nas. Važno je osvijestiti svoju ranjivost, ali

Da biste si mogli dozvoliti opuštanje potrebno je ispuniti sljedeće uvjete: 1. Ne mislite da je sve na 3. Isplani

vašim leđima. 2. Odlučite voljeti posao da bi

postao zadovoljstvo, a ne

4. Ne radite sve odjednom. 5. Vježbajte biti opušteni.

LITERATURA:

DR HERBERT BENSON: REAKCIJA NJA ( Zgb, Algoritam, 2001.)ećPROF. DR .VLADIMIR GRUDEN: AU

Za reb, Erudit, 2004.) MAN VINCENT PEALE: MOĆ POZ

ka, 1998

ENI TRENING: Vježbom do sr

ITIVNOGA MIŠLJENJA ( Zagreb, Bar .)

4. VERA PEIFFER: POZITIVNO RAZMIŠLJANJE: Spozitivnom razmišljanju ali se niste usudili ostvariti. 5. POZITIVNNEUSTRAŠIVI ( Zagreb, Veble commerce, 1999.)

Sestrinska skrb bolesnika sa ovisnošću o alkoholu

Draženka Drobec, v.m.s.*

ohol čovjeka prati od rođenja pa do smrti, r

ćisnost o njemu. Opće je poznato da je alkohol najlakše dostupno sredstv olakšanje napetosti i tjeskobe Posvuda se suočavamo s sklonošću ljud

tako s podrškom društva za p

Razornu snagu ovisnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Mi koji smo svoj rad posvetili liječenju bolesti ovisnosti o alkoholu svakog se dana susrećemo s bijedom življenja ovisnika o alkoholu. Rado bismo ponekad zatvorili oči pred nemoći s kojom smo ponekad suočeni. Ovisnost o alkoholu dio je našeg realiteta. Sve ono što proživljavaju ovisnici o alkoholu može uključiti sistovremeno i svoje sposobnosti da se odupremo ovisnosti i živimo

* Draženka Drobec, v.m.s., glavna sestra Odjela za alkoholizam NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača


101

ima u liječenju psihijatrijskih je bolesnika kroz 24 sata

biti svjesna pitanja koja se nameću, a bez

i su: a)

provođenje velikoga dijela vremena u održavanju

rakterizira kompulzivni način uporabe

slobodno, kreativno, u harmoniji sa sobom i svojom okolinom. Poželjna je samosopznaja, što više saznati o sebi, o svojoj povijesti, o životu, o alkoholu. Budući je opće poznat raskorak između znanja i ponašanja, važno je trajno podsjećati na temeljne vrijednosti u životu tako i u struci te poticati na preispitivanje vlastitih stavova i mišljenja. Krenimo od načela sestrinske psihijatrijske prakse: holistički pristup, privatnost, terapijska komunikacija, bezuvjetno prihvaćanje, poštivanje jedinstvenosti ljudskog bića, uključivanje klijenta, pomoć pri učinkovitoj prilagodbi Medicinska sestra kao član stručnog tbolesnika ima nekoliko ključnih uloga: od opservacipreko planiranja i provođenja zdravstvene njege, pa sve do evaluacije postavljenih ciljeva. Medicinska sestra uspostavlja terapijski odnos i terapijsku komunikaciju, te mora kojih se može; Kako utječemo na pacijentovo ponašanje? Kakvi su naši stavovi prema psihijatrijskom bolesniku i koliko smo ih osvijestili? Alkoholičar je bolesnik koji ovisi o alkoholu. Ovisnost o alkoholu izaziva promjene u tijelu, u ponašanju, u ličnosti i obitelji ovisnika o alkoholu. Prije ili kasnije promjene nastaju i na radnom mjestu i u široj okolini u kojoj živi alkoholičar. Što je ovisnost o alkoholu? Kriteriji za dijagnozu ovisnosttolerancija, b) apstinencijski sindrom, c) uzimanje alkohola u većim količinama ili kroz tijekom duljeg razdoblja nego što se namjeravalo, d) stalna želja ili neuspješni pokušaji da se prestane ili kontrolira uporaba alkohola, e)alkoholičarskoga ponašanja ili u oporavku od njegovih učinaka, f) odustajanje ili smanjenje važnih društvenih, radnih i rekreativnih aktivnosti zbog uporabe alkohola i g) nastavljanje s uporabom alkohola unatoč svijesti o tome kako postoji stalni ili ponovljeni tjelesni ili psihološki problem koji je alkoholom prouzročen ili obnovljen.

U dijagnostičkim kriterijima za ovisnost o alkoholu valja pobliže označiti postoji li ili ne postoji fizička ovisnost. Fizičku ovisnost o alkoholu karakterizira postojanje tolerancije ili apstinencijskoga sindroma. Kad u pojedinaca ne postoje znakovi fizičke ovisnosti, valja uzeti u obzir kako u njih može postojati ovisnost koju kaalkoholnih pića (najmanje tri točke iz dijagnostičkih kriterija)


102

Od svih simptoma možda su najznačajnije osobine promjene ličnosti koje se javljaju u alkoholičara kao što su racionalizacija odnosa prema pijenju, pojava sustava psiholoških obrana pred sve jačim socijalnim pritiscima, grandomanske ideje i ekstravagantno ponašanje, osamljivanje uz izrazito agresivno ponašanje, trajna grižnja savjesti, izbjegavanje i gubitak prijatelja, gubitak radnoga mjesta, gubitak zanimanja za zbivanja, osim zanimanja za alkoholno piće, neprijateljstvo i sumnjičavost prema članovima obitelji, osjećaj samo sažaljenja s obzirom na narušene međuljudske odnose i slično. Kroničnu fazu obilježava smanjenje tolerancije prema alkoholu. Kritična faza završava pojavom ireverzibilnih alkoholnih oštećenja. Tu fazu često obilježava izrazita moralna degradacija, oštećenje mišljenja, pojava alkoholnih psihoza, opsesivni karakter pijenja, propadanje cijeloga sustava opravdanja i priznanje poraza u alkoholičara. Kod psihičke ovisnosti ljudi posežu za alkoholom da bi zadovoljili neku psihičku potrebu ili da bi uklonili neki neugodan osjećaj.( primjerice nakon gubitka voljene osobe, za hrabrost, za utjehu, da bi lakše izrazili ono što

sjećaju) Sve te osobe mogu postati psihički ovisnici o alkoholu. Za psihičke

je pokazuje

tko može više... Tolerancija prema alkoholu je

oovisnike karakteristično je to što piju prije svega u psihičkim krizama, bilo manjim, bilo većim, a inače ne osjećaju potrebu za alkoholom. No opasnost je upravo u tome što u psihičkim krizama naviknu piti te nastaju neki znakovi apstinencijske krize ako ne uzimaju alkohol. (Uznemirenost, nemir, napetost). Psihička ovisnost može prerasti i u fizičku ovisnost. Kod tjelesne ili fizičke ovisnosti tijelo ovisi o alkoholu i ono ga na neki način zahtijeva. Kod tjelesne ovisnosti o alkoholu metabolizam organizma alkoholičara toliko se promjeni da bez alkohola više ne može «normalno» funkcionirati. Dakle tijelo zahtijeva alkohol, ako ga ne dobiznakove sustezanja, a to se odražava u obliku apstinencijske krize. Kako bismo bolje shvatili što je ovisnost i kako nastaje ,moramo objasniti što je tolerancija, gubitak kontrole nad popijenom količinom alkohola, i nesposobnost uzdržavanja. Tolerancija je izuzetno važna budući je alkohol jedan od «otrova» na koji se organizam navikne, počne podnositi sve veće količine, pri čemu učinak samog «otrova» ostaje isti ili se smanjuje Tolerancija je zapravo «ono» čime se mladići hvale, primjericemaksimalna kad se organizam navikne na alkohol. Budući da se tolerancija povećava ako osoba redovito pije, ona može podnijeti sve više alkohola.


103

oličinom alkohola za to nije

znaci su:

e u dokolici, pije se zbog žalosti,

čenje je

Tolerancija dakako dosegne određenu razinu na kojoj se može održati godinama. Ipak prije ili kasnije s nastankom tjelesnih oštećenja radi alkohola nastupi razdoblje kad se tolerancija počne smanjivati i kad bolest prelazi u ireverzibilnu fazu, na neki način nepovratnu. Gubitak kontrole nad količinom popijenog alkohola najlakše možemo označiti kao crtu između slobodnog i ovisnog čovjeka. Slobodan čovjek sam odabire količinu popijenog alkohola, vrijeme i mjesto pijenja, dok čovjek koji je izgubio kontrolu nad popijenom k

sposoban, nešto se u njemu promjeni te on poslije prve čaše nastavlja piti kao da ga na to nešto tjera, sve dok se ne opije, i to bez obzira na vrijeme i mjesto. Nesposobnost apstinencije znači da se čovjek više ne može suzdržati od pijenja alkohola, da mora piti gotovo svaki dan. Ako ne pije pojave se znaci apstinencijske krize koji mogu biti blagi: znojenje, blagi drhtanje ruku, potištenost, tjeskoba. Teži priviđenja, prislušenja, halucinacije, EPI napadi. Znakovi apstinencije ne pojavljuju samo pri potpunom uzdržavanju već i pri smanjenju količine alkohola u krvi. Ti simptomi

nestanu kad se nastavi pijenje. Važno je napomenuti da je gubitak kontrole nad popijenom količinom alkohola prije svega posljedica psihičke ovisnosti o alkoholu tako je nesposobnost apstinencije posljedica tjelesne ovisnosti. Naše je društvo nesumnjivo naklonjeno alkoholu, mogli bi reći da je alkohol uvijek prisutan suputnik naših ljudi. Opravdano se govori da se nitko ne rodi niti ne umre a da se to ne poprati opijanjem. Pije se kod kuće, pije se na poslu, pije se zbog vrućine, umora, pije sradosti. Zato uopće ne iznenađuje da je čovjek koji ne pije upadan. Za povijest liječenja ovisnih o alkoholu karakteristična je bila malodušnost koja je vladala među terapeutima i općenito među ljudima. Budući je vladalo uvjerenje da su alkoholičari izopačeni i pokvareni ljudi koji po svaku cijenu žele piti te tako uništavati sebe i druge. U skladu s tim lije


104

ć je sama ovisnost toliko teška

bma ovisnika .

ska te, Klubovi liječenih alkoholičara (KLA i OKLA)

užiti mu spsihoterapijsku pomoć. Poželjno je

jednostavno: neka pijanac prestane piti.. a kako ni jedan ovisnik o alkoholu «neće» prestati piti, niti liječenje nema smisla. Tako se to mislilo nekad ali mnogi ljudi i danas misle na sličan način. Činjenica je da ovisnost o alkoholu uvjetuje vremenom promjene u ponašanju, ovisnik se često trudi prestati piti, ali ne uspijeva. On je ovisan, a ovisnost je bolest. Treba mu pomoći, valja ga liječiti. Takav je čovjek psihički i fizički promijenjen, ovisan. Vebolest da je čovjek ne može prevladati sam, bez pomoći ukućana i stručnjaka. Ipak treba priznati da u ponašanju alkoholičara koji na svoje najbliže viče, tuče ih, teško prepoznati bolesno ponašanja. Iako je takvo ponašanje doživljava izopačenim, nedostojnim čovjeka ono je ipak posljedica bolesti ovisnosti o alkoholu. Druga grupa ovisnika o alkoholu su osamljeni, nesretni, bespomoćni i bolesni alkoholičari koji nikome ne nanose «aktivno zlo», već su pasivni, samuju na marginama života i čekaju milostivu smrt. Ipak i jednima i drugima je potrebna pomoć, sami ne mogu prevladati bolest ovisnosti o alkoholu. Nije čudo što je ovisnost teško liječiti s obzirom na to koliko se promjeni ličnost alkoholičara i njegovo ponašanje te zakomplicira odnose u obitelji, na radnom mjestu. Osoba ovisna o alkoholu može se liječiti ako postoji motivacija za liječenje.. Nekad se djelotvornim smatralo samo bolničko liječenje, a danas znamo da postoje i druge mogućnosti ambulantnog liječenja kroz grupnu terapiju, obiteljsku, dnevnu bolnicu i dr. Ne postoji opće prihvaćen lijek za liječenje kontinuirano prolazi kroz promjene i prilagođavanje potreVažno je motivirati osobu za liječenje. Nakon što otklonimo apstinencijsku krizu u JILu pacijenta uključujemo u terapijski program koji je individualni, grupni u okvirima socioterapijske zajednice. Svi postupci u liječenju moraju obuhvaćaju bolesnika i njegovu obitelj te društvenu zajednicu i moraju dovoljno dugo trajati. Liječenje se provodi kroz niz postupaka u terapijskoj zajednici: motiviranje pacijenta-intervju, individualna psihoterapija, grupna psihoterapija, edukacija pacijenata, verbalizacija problema kroz predstavljanje, resocijalizacija, obiteljuključivanje radne sredine. Veoma je važno istaknuti u alkoholiziranom stanju komunikacija je otežana i zahtjeva oprez.. Najvažniji je prvi korak koji treba imati karakter emocionalnog, racionalanog, približiti se pacijentu, omogućiti mu uvid u bolest-njegov problem i pr


105

dnosima veliku važnost aju uloge u TZ, a na taj način pratimo socijalizaciju i resocijalizaciju.

pokazati zainteresiranost za problem, bez moraliziranja i osude, omogućiti mu da i sam verbalizira problem, da ga emocionalno i racionalno prihvati i da shvati da je alkoholizam njegov osobni problem. Omogućiti mu da dobije uvid u svoje stanje. Educirati ga jer on sam ima iskrivljenu sliku svoje bolesti. Edukaciju prilagoditi njegovim sposobnostima. On treba objektivne činjenice o alkoholizmu, koji djeluju na racionalnu i emocionalnu sferu. Program edukacije obuhvaća: što je alkoholizam, posljedice alkoholizma, promjene ponašanja koje prate alkoholičara, liječenje alkoholizma, Klubove liječenih alkoholičara (KLA), samopomoć i uzajamna pomoć, institucije koje se bave prevencijom i liječenjem alkoholičara. Cilj edukacije je usvajanje određenih znanja kako bi prihvatili alkoholizam kao bolest te mogli kasnije pomagati sebi i drugima. Provjera znanja provodi se nakon 21 dan. U stvaranju psihodinamike u oimOko 90% bolesnika obuhvaćeno je ulogama, a time naglašavamo važnost koju pojedinac ima u grupi i TZ. Pacijentu na taj način omogućujemo da dođe u stanje kontrole, svijesti o sebi, poštovanje prema sebi, samodiscipline, i potrebe da surađuje sa drugima. Odnosi među ljudima u bolnici temelje se na načelima TZ. To znači da se terapeuti i pacijenti udružuju u veliku skupinu koja zajednički pokušava doseći zajednički cilj-uspješno liječenje. Pacijenti iz TZ ne leže u krevetu i ne čekaju da ih liječe terapeuti. Upravo suprotno oni sami moraju preuzeti odgovornost za liječenje, moraju aktivno sudjelovati u razgovoru u grupi. Mnogi pacijenti misle da je liječenje već i sama apstinencija iako je apstinencija cilj svakog liječenja ona je istodobno i najvažniji uvjet bez kojeg je nemoguće započeti liječenje. Jer liječenje uz apstinenciju uključuje i mijenjanje sebe, svojih navika, načina života, odnosa u obitelji, na radnom mjestu. Budući da je to ogromna zadaća mi u bolnici samo započinjemo liječenje a nastavlja se dalje godinama kroz rehabilitaciju u KLA i dnevnim bolnicama. Resocijalizacija je dugotrajan proces gdje radimo na izmjeni ponašanja alkoholičara zbog kojeg najčešće ima problema. Većina smatra da ovisnik nije nikad izliječen jer se bolest uvijek može ponovo pojaviti. Zato se o uspješnosti liječenja govori opisno, uspjelo je onom ovisniku koji apstinira, koji se promijenio kao ličnost zadovoljno živi i bez alkohola, ima sređene i zadovoljavajuće odnose sa okolinom, koji se i dalje izgrađuje i sazrijeva kao ličnost. Težak zadatak zar ne?


106

FORMULA ALKOHOLIZMA: Najprije ČOVJEK UZIMA PIĆE, potom PIĆE UZIMA PIĆE i na kraju PIĆE UZIMA ČOVJEKA.

HIMNA KLA

NEKA TRAJE NAM TO

NISU NA I KRIVI S PITALI JESMO LKADA S I I SIVI MO LUTALI TUŽN

A DANAS DAN NIJE SIV KAD SI SRETAN I ŽIV

MNOGO VIŠE NO IKADA PRIJE.

NEKA TRAJE NAM TO, TAKAV ŽIVOTNI MIR

DOK LIJE JE SUNCA I KIŠA DOK MI SMO SE PITALI DA LI NAS VOLE

A SUZE NJIHOVE I DANAS BOLE.

A DA SIV NAS DAN NIJEKAD SI SRETAN I ŽIV

MNOGO VIŠE NO IKADA PRIJE

HOĆEMO ŽIVJETI KAO LJUDI DA N DI.AS IZ SNOVA MORA NE BU

JE R DANAS DAN NIJE SIVKAD SI SRETAN I ŽIV

MNOGO VIŠE NO IKADA PRIJE

EUROPSKA POVELJA O

zajednice i radne sredine od incidenata, nasiljaupo

Svi ljudi ima a

lje,

imaju pravo odrasti u vnih

piju

ne razloga imaju

ovu pijenja

IN

ALKOHOLU Svi ljudi imaju pravo na zaštitu obitelji,

i drugih negativnih posljedica zbog rabe alkohola.

ju od malena pravo nvjerodostojnu i cjelokupnu obaviještenosto posljedicama pijenja alkohola za zdravobitelj i društvo, kao i na odgoj.

Sva djeca i mladež sigurnoj okolini, slobodnoj od negatiposljedica pijenja alkohola i zaštititi se od reklamiranja alkoholnih pića.

Svi ljudi koji rizično prekomjernoalkohol i članovi njihovih obitelji imaju pravo na dostupnu skrb i liječenje.

Svi ljudi koji ne žele piti alkohol ili koji to mogu iz zdravstvenih ili drugihpravo da ih se ne nagovara na pijenje alkoholnih pića i treba ih pomagati u njihnepilačkom ponašanju sustezanju odalkoholnih pića.

A O ALKOHOLU ZABLUDE I IST Alk možemo slobodno reći i stoljećima, bila oholna pića su desetljećima, omiljena me zaciji - primamljiva su jer utječu na đu ljudima u Zapadnoj civilipsihu, privlači nas njihov okus i prilike u kojima se konzumiraju. Novi Zakon o medijsku buru sigurnosti prometa na cestama podignuo je neslućenih razmjera još 20. kolovoza, ponajviše zbog odredbe o 0,00 dozvoljenih promila alkohola u krvi vozača (i suvozača!), a ona se još uvijek nije stišala. Udruge proizvođača različitih pića koja sadrže alkohol,


107

ugostitelji, turistički djelatnici i more "običnih građana" s jedne strane spomenuti Zakon napadaju, dok ga liječnici, alkoholozi i ostali stručnjaci koji se bave problemima alkohola i alkoholizma zdušno brane. Dakle, javnost se bavi utjecajem alkohola na promet, dok su ostale posljedice "kontroliranog" i nekontroliranog pijenja ostale po strani. Bez obzira na zakonske odredbe, potrebno je poznavati učinke alkohola i biti na oprezu. Ovo možda zvuči jednostavno, ali malo je ljudi doista dobro upoznato s posljedicama konzumacije alkohola na ljudski organizam. Mnogi svoje stavove temelje na iskustvu ili na zabludama, od kojih su neke široko prihvaćene. Ovdje donosimo neke od najčešćih zabluda vezanih uz pijenje alkoholnih pića, kao i objašnjenja temeljena na znanstvenim spoznajama: Zabluda: Alkohol nije toliko opasan koliko se često govori. Istina: U Hrvatskoj je svaka deseta osoba dovedena u bolnicu zbog otrežnjavanja maloljetnika. Značajan udio u broju prometnih nesreća imaju one koje su skrivili pijani vozači. Pod utjecajem alkohola dogodi se veliki broj kaznenih djela, samoubojstava, nesreća na radu, gušenja i utapanja. Zabluda: Alkohol nam daje snagu. Istina: Alkohol je depresant, usporava mogućnost mišljenja, govora, kretanja i ostalih funkcija. Zabluda: Miješanje različitih pića (vina, piva ili žestokih pića) dovodi do težeg pijanstva od pijenja jedne vrste alkoholnog pića. Istina: Težinu pijanstva određuje koncentracija alkohola u krvi, ne okusi koje smo odabrali. Alkohol je alkohol. Zabluda: Brže ćemo se napiti ukoliko pijemo žestoka pića nego pivo ili vino. Istina: Standardno piće - pola litre piva, čaša vina ili čašica žestokog pića, sadrži podjednaku količinu alkohola. Kao što je već rečeno: alkohol je alkohol, težina pijanstva ne ovisi o vrsti pića nego o koncentraciji alkohola u krvi. Zabluda: Svi ljudi jednako reagiraju na alkohol. Istina: Mnogo je čimbenika koji utječu na reakciju na alkohol: tjelesna težina, doba dana, psihičko stanje, metabolizam, očekivanja….


ežnjavanju. Zabluda: Hladan tuš ili šalica kave pomažu u otrjIstina: Na otrježnjavanje utječe jedino vrijeme. Potrebno je najmanje dva do tri sata (vrijeme ovisi o tjelesnoj konstituciji) da se razgradi alkohol kojeg sadrže dva pića. Organizam funkcionira po određenim zakonitostima i ne postoji način da se taj proces ubrza. Kava nas možda čini budnijima, ali ne i trjeznijima. Zabluda: Pivo je, dugoročno, bezazleno. Istina: Velike količine alkohola, bez obzira o kojoj vrsti pića se radilo, mogu prouzročiti velika oštećenja probavnog sustava, jetre, srca i drugih organa, kao i znatno skratiti životni vijek. Zabluda: bali toliko baviti alkoholom jer Javnost i stručnjaci se ne bi tresu droge znatno veći problem. Istina: Iako je alkohol legalan i društveno prihvaćen, sredstvo je ovisnosti. Zbog posljedica prekomjernog pijenja umire više ljudi nego od svih ilegalnih droga zajedno. Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj živi oko 300.000 alkoholičara. Alkohol je najraširenije sredstvo ovisnosti među mladima. Zabluda: Nikoga se ne tiče koliko netko pije. Istina: Pijenje svakog pojedinca itekako se tiče njegovih bližnjih. Naravno da nikoga ne možemo promijeniti ili mu pomoći ukoliko osoba odbija pomoć, no barem moramo biti iskreni prema njoj. Možda će nas poslušati ili ćemo je uspjeti nagovoriti da potraži pomoć. Zabluda: Ljudi koji previše piju štete samo sebi.Istina: Svaka osoba koja pije ima nekoga tko patiRačuna se da u Hrvatskoj, ako u obzir uz alkohonjihovih obitelji, zbog alkoholizma pati oko alkoholičara najviše pate djeca, koja su često zsvjedoci svađa i nasilja, a pate i zbog drugih

108

ili je zabrinut zbog toga. ličare uzmemo i članove

milijun ljudi. U obitelji anemarena i zlostavljana, posljedica alkoholizma –


109

gubitka zaposlenja roditelja i neimaštine, razvoda itd. Da ne spominjemo loš primjer, zbog kojeg su izloženi većem riziku da i sami postanu alkoholičari. Zabluda: Ukoliko pijemo samo ponekad, najgore što nam se može dogoditi je mamurluk. Istina: Ukoliko popijemo veliku količinu alkohola u kratkom vremenu, u organizam možemo unijeti količinu alkohola koja je dovoljna da izazove smrt. Zabluda: Alkoholičari su ljudi s društvenog dna koji cijele dane provode u kafićima, u društvu propalica. Istina: Alkoholičari dolaze iz svih društvenih slojeva. Obrazovanje, standard, dob ili način života ne čini nikoga imunim na alkohol. Razlika je možda jedino u tome što obrazovaniji i bogatiji neko vrijeme vještije prikrivaju bolest. Zabluda: Konzumacija alkohola nas čini privlačnijima suprotnom spolu. Istina: Što više pijemo, "kočnice" nam više popuštaju. Alkohol nas može opustiti, čak i povećati zanimanje za seks, no sposobnost "djelovanja" se smanjuje. Dodatni problem čine neželjene trudnoće, spolno prenosive bolesti i spolno nasilje, koji se mogu javiti kao posljedica ovakvog "opuštanja". Zabluda: Može se piti i zadržati kontrolu nad sobom i situacijom. Istina: Pijenje slabi moć rasuđivanja, samokritičnost i kritičnost. To pak povećava vjerojatnost da ćemo učiniti nešto zbog čega ćemo poslije požaliti, kao i opasnost da postanemo žrtvom nasilja. Zabluda: Treba postupno naučiti piti. Istina: "Iskustvo" u konzumiranju alkohola znači povećanje količine popijenog alkohola s vremenom, a to je zapravo povećanje tolerancije na alkohol. Međutim, na taj način postajemo sve ranjiviji i sve bliži ovisnosti o alkoholu. Zabluda: Obilan obrok jake hrane sprječava pijanstvo. Istina: Hrana može usporiti apsorpciju alkohola u tijelu, ali nas ne štiti od pijanstva. Nema čarobnog načina kojim bismo mogli spriječiti ulazak alkohola u krv.


110

Zabluda: Mladi piju kako bi se lakše uklopili u društvo. Istina: Činjenica je da mnogi mladi ljudi u piću traže sigurnost ili način dokazivanja. Međutim, nitko ne mora piti da bi se uklopio. Najbolji dokaz u prilog ovoj tvrdnji jest činjenica da veliki broj mladih ne konzumira alkohol redovito niti u velikim količinama. Zabluda: Muškarci imaju više problema s alkoholizmom nego žene. Istina: Žene piju sve više, a učestalost alkoholizma kod žena sve više dostiže onu kod muškaraca. Žene, međutim, češće piju same, a s druge strane, rjeđe traže pomoć zbog nižeg samopoštovanja, stigme vezane uz alkoholizam žena i obiteljskih obaveza. Zabluda: Žene koje piju zajedno s muškarcima pokazuju svoju ravnopravnost. Istina: Ukoliko muškarac i žena popiju istu količinu alkoholnog pića, zbog razlika u tjelesnoj građi, intoksikacija će kod žene biti intenzivnija, a psihičke funkcije više oštećene. Zabluda: Ukoliko osoba može izdržati tjednima ili mjesecima bez pića, ona sigurno nema problema sa alkoholom. Istina: Osoba ne mora piti svaki dan, ni svaki tjedan, a opet može imati problem vezan uz alkohol. Kao i kod količine i vrsta pića, posljedice pijenja ovise o puno čimbenika, a pijenje utječe na sve segmente života, tako da, bez obzira na učestalost, osoba treba što prije potražiti stručnu pomoć. Zabluda: Nema razloga da se adolescentima brani konzumacija alkoholnih pića (odgojnim i zakonskim mjerama – primjerice, zabranom prodaje i točenja alkoholnih pića maloljetnicima). Istina: Što je društvo tolerantnije prema nekim pojavama, to je i njihova učestalost veća. Isto tako, veća dostupnost sredstava ovisnosti dovodi do češćeg konzumiranja. S druge strane, što ranije ljudi počnu piti alkoholna pića, veća je vjerojatnost da će kasnije u životu imati problem vezan uz alkohol. Zabluda: Iskusan vozač može dobro voziti i nakon nekoliko pića. Istina: Mediji nas neprestano obasipaju podacima o prometnim nesrećama s teškim posljedicama (težim ozljedama ili smrću) koje su skrivili


111

alkoholizirani vozači. Činjenica da su mnogi od tih vozača mlađi od 25 godina života navode neke na zaključak da alkohol kobno djeluje na neiskusne vozače. Međutim, dokazano je da već koncentracija alkohola u krvi od 0,2 promila usporava reakcije, ometa rasuđivanje i otežava usmjeravanje pažnje na dvije stvari istovremeno. Pri 0,4 promila usmjereni smo na sredinu vidnog polja (sam kolnik) i ne možemo istovremeno reagirati na prometne znakove i pješake. Pri 0,5 promila vozači očigledno čine više grešaka. Zabluda: Onaj tko jednom postane alkoholičar to će uvijek i ostati jer mu nema pomoći. Istina: Postoje raznovrsni programi za pomoć alkoholičarima i njihovim obiteljima. Na raspolaganju su im bolnice (koje, uz klasično bolničko liječenje, nude i vikend-liječenje, liječenje u dnevnoj bolnici itd., obiteljsku i individualnu terapiju…) i razgranata mreža klubova liječenih alkoholičara. Dakle, važna je samo dobra volja i podrška okoline. Zabluda: Mnogi alkoholičari izbjegavaju liječenje zbog straha od gubitka zaposlenja. Istina: Alkoholizam donosi veliki rizik od gubitka posla, stoga je ovaj strah samo izgovor. Osim toga, svatko tko se uistinu želi liječiti, može pronaći oblik terapije koji odgovara njegovim obavezama: ukoliko neko ne može dobiti bolovanje, može se liječiti u vikend-bolnici i sl. Kao što je vidljivo iz navedenog, učinak alkohola unesenog u organizam ne možemo "poništiti", kontrolirati, eliminirati ga iz organizma… Alkohol djeluje na percepciju (širinu vidnog polja, slabi percepcija detalja …), usporava reakcije. Uslijed djelovanja alkohola postajemo nekritični, smanjuje se kontrola nad ponašanjem, lakše nas je isprovocirati, postajemo agresivniji, lakše postajemo žrtva seksualnog zlostavljanja ili čak zlostavljači, popuštaju kočnice, slabi koncentracija, radni učinak pada, češće dolazi do ozljeda na radu. Zlouporaba alkohola kroz duže vrijeme dovodi do bolesti, veće stope bolovanja, gubitaka i opasnosti od otkaza. Iako nam nije namjera propagirati "prohibiciju" i kvariti užitak onima koji za vrućih ljetnih večeri osvježenje nalaze u krigli piva ili uživaju u čaši dobrog vina uz ručak, napominjemo da je važno biti odgovoran prema sebi i svojim bližnjima i ne pretjerivati. I naravno, ukoliko pijemo, ne voziti!!!


112

a, a kao primarni sim poremećaji karakterizira azriješiti na različite načine, korištenje ehanizama. Izvor tjeskobe

ože biti unutarnji nesvjes i faktor, poput traumatskog

Fobična se anksioznost ne razlikuje subjektivno, fiziološki i po pova anksioznosti i može varirati u

•

• fobičnu situaciju obično izaziva

•

Ago

prisutnost gužve te poteškoće brzog i lakog bijega natrag na sigurno mjesto (obično kući).

Anksiozni poremećaji (neuroze)

Dr. Maja Živković*

Anksioznost, tj. tjeskobnost stanje je unutarnje nelagode praćeno tjelesnom napetošću. Ona se javlja u svim psihijatrijskim poremećajim

ptom javlja se u anksioznim poremećajima. To suni jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesno r

m raznih mentalnih mni konflikt ili situacijskm

iskustva, stresa ili gubitka. Fobično anksiozni poremećaji (F40) • U ovoj skupini poremećaja anksioznost izazivaju samo, ili pretežito,

određene dobro definirane situacije ili objekti (vanjski u odnosu na osobu) koji zapravo nisu opasni. Karakteristično je da se, kao posljedica toga, ove situacije ili objekti izbjegavaju ili se podnose sa strahom.

• vanjskom ponašanju od drugih tijačini od blage neugode do užasa. Osoba može usmjeriti svoju pažnju na pojedinačne simptome, kao što su palpitacije ili osjećaj da će se onesvjestiti, a to je često povezano sa sekundarnim strahom od smrti, gubitka kontrole ili ludila.

• Anksioznost se ne otklanja spozajom da drugi ljudi ne gledaju na tu situaciju kao na opasnu i prijeteću. I sama pomisao na ulaženje uanticipacijsku anksioznost. Fobična anksioznost često koegzistira s depresijom i odprije postojeća fobična anksioznost gotovo se uvijek pogoršava tijekom interkurentne depresivne epizode. rafobija (F40.0)

• Termin uključuje ne samo strahove od otvorenih prostora, već i s njima povezane aspekte kao što su

*Maja Živković, dr.med., specijalizant psihijatrije, NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača


113

ili autobusom. a anksioznosti i stupanj izbjegavajućeg ponašanja

• a će ostati bez pomoći na

•

• a, a početak je obično u ranoj odrasloj dobi.

• arakteristični su napadaji straha kada se osoba nalazi

bolesni od neke organske bolesti

se, uz panični osjećaj ugroženosti od infarkta miokarda,

javna mjesta, ili se brzo udaljavati od

•

So•

ličitim socijalno strukturiranim situacijama.

strahom od širokog spektra socijalnih

• Poremećaj je često povezan sa strahom od napuštanja kuće: strah od ulaska u trgovine, gužvu, javna mjesta, ili putovanja (ako je osoba sama) vlakom, zrakoplovom

• Premda su težinrazličiti, ovo je fobija koja najviše onesposobljava i neke osobe ostaju sasvim vezane za kuću. Mnoge osobe plaši pomisao da će kolabirati i djavnom mjestu. Nepostojanje neposredno dostupnog izlaza jedno je od ključnih značajki mnogih agorafobičnih situacija.

• Agorafobične situacije mogu biti kombinirane s paničnim poremećajem, ili bez njega Poremećaj je češći u žen

• Prevalencija je od 0.63 %-1.6 % Klinička slika: kizvan svoje kuće. Oboljeli obično iznenada osjete nemir, neodređenu nelagodu, slabost, tjeskobu kao da supri čemu mogu doživljavati lupanje srca, vrtoglavicu, slabost u tijelu, preznojavati moždanog udara, gubitka kontrole i sl. Vremenom oboljeli počinju izbjegavati neprijatne situacije i njih, ali se broj takvih situacija povećava. Kada se agorafobija razvije u potpunosti, oboljeli se plaše i od pomisli da izađu iz kuće jer imaju paralizirajući strah od ulice, radnji, gužvi i gomile ljudi, od zatvorenih prostora kao što su liftovi , kazališta, kina, od vožnje autobusom, vlakom, avionom. Upadljiva je i potreba bolesnika da budu stalno u prisustvu poznatih osoba. Liječenje je vrlo kompleksno, a sastoji se od psihoterapije (kognitivno- bihevioralna psihoterapija) i farmakoterapije (antidepresivi- SSRI, kratkotrajno benzodiazepini)

cijalne fobije (F40.1) Predstavljaju neprimjereni strah od izloženosti promatranju i kritičnoj procjeni drugih osoba u raz

• Postoje dva glavna klinički prepoznatljiva podtipa socijalnog anksioznog poremećaja: generalizirani i specifični (diskretni). Generalizirani podtip je karakteriziranprožetošću


114

situacija, a specifični 8diskretni9 podtip podrazumijeva strah od jedne ili cijalnih situacija.

,

•

• ca, znojenje, drhtanje i blokadu

• jesna svoje anksioznosti i pratećih tjelesnih znakova, vjeruje

•

odbijanja privlačnih

bičnih

• povezane s niskim samopoštovanjem ili

•

• iteti u socijalnom anksioznom poremećaju:

icidalni rizik.

nekoliko specifičnih so• Očituje se kao strah od javnih istupa, predavanja, izjava za TV,

iznošenja svog mišljenja na sastanku, susreta sa značajnim osobamapokazivanja znanja i vještina na ispitu, objedovanja u društvu drugih osoba i sl. Osoba se boji kako će na javnom mjestu ispasti smiješna, nespretna, pokazati neznanje, napraviti nepopravljivu glupost i tako se javno osramotiti.

• Strah se javlja kad je pojedinac suprotstavljen skupu drugih osoba u socijalnim situacijama u kojima on na neki način dolazi u centar pažnje. Ako je prisiljena biti u fobičnoj situaciji, osoba doživljava jake simptome anksioznosti (crvenilo ligovora) uz popratne negativne spoznajne interpretacije (njen istup će promatrači ocijeniti glupim, neprimjerenim i dosadnim). Osoba je svkako je sve to lako uočljivo drugima pa se tako javlja strah od straha, što pojačava izvorni strah s mogućnosti pojave panike.

• Takva osoba razvija jaku anticipacijsku anksioznost od suočavanja s fobičnom situacijom i nastoji je, ako je to ikako moguće, izbjeći. To se negativno odnosi na njezine socijalne odnose, s posljedičnom redukcijom kvalitete života.

• Socijalni anksiozni poremećaj je najčešći anksiozni poremećaj (10-15%), često je neprepoznati uzrok neuspjeha u školi, razvoda braka, neuspješne profesionalne karijere, neobjašnjivog poslovnih ponuda, asocijalnog života, alkoholizma, ovisnosti o drogama i niza drugih oblika životnih poraza proizišlih iz izbjegavanja fosocijalnih situacija. Socijalne su fobije obično strahom od kritike. Učestalost socijalnog anksioznog poremećaja kreće se između 13.3% u SAD i 14.4% u Europi, međutim, prepoznavanje tih poremećaja u liječničkoj praksi je vrlo nisko; samo 5% osoba s ovim poremećajem zatraži pomoć. Najčešći komorbidjednostavna fobija, agorafobija, major depresija, alkoholizam, ovisnost o drogama, povećan su


115

• rajati najmanje od tri mjeseca do jedne godine.

je ili defekacija u javnim WC-ima, uzimanje određene zlaganja

ecifičnim bolestima. • izražena, kontakt s njom može

azvati paniku.

•

• hendikepa ovisna je o tome koliko osoba s

• st, spolne infekcije i AIDS, glavne su teme fobija od

• oterapija s

( antidepresivi- SSRI, kratkotrajno benzodiazepini)

Dru

onašanje povezano s apadima.

koja traje od tri do deset minuta (rijetko ivosti,

zabrinutosti, unutarnjim nemirom s iznenadnim navalama

• Liječenje: psihoterapijsko (grupna kognitivno-bihevioralna psihoterapija) i farmakološko (antidepresivi- SSRI, kratkotrajno benzodiazepini) Liječenje treba t Specifične (izolirane) fobije (F40.2)

• Riječ je o fobijama koje su ograničene na visokospecifične situacije kao što su blizina nekih životinja, visina, grmljavina, mrak, letenje, zatvoreni prostori, uriniranhrane, odlazak zubaru, pogled na krv ili ozljedu te strah od ispIako je provokativna situacija blagoiz

• Specifične fobije obično počinju u djetinjstvu ili u ranoj odrasloj dobi i mogu trajati desetljećima ako nisu liječene. Češće su u žena. Strah od fobičnog objekta, za razliku od agorafobije, nema tendenciju fluktuiranja. Ozbiljnost posljedičnoglakoćom izbjegava fobične situacije. Radijacijska bolebolesti. Liječenje: psihoterapijsko (kognitivno- bihevioralna psihprimjenom sistematske i podržavajuće ekspozicije uživo) i farmakološko

gi anksiozni poremećaji (F41)

Panični poremećaj (epizodna paroksizmalna anksioznost) (F41.0)

• Panični poremećaj je stanje koje dominantno krakterizira pojavljivanje paničnih napada najmanje jedanput mjesečno, zabrinutost zbog mogućih posljedica paničnih napada, promijenjeno pn

• Panični napad je kratka epizoda i do sat vremena) karakterizirana nepodnošljivom plašlj


116

• za bolesnika), sizuacijski predisponirani (u određenim

•

•

su strah od bliske smrti

be) i derealizacije (osjećaj nestvarnosti), uz brojne somatske

•

•

jatrijski poremećaji-

• am,

nepodnošljivog osjećaja straha te znakova i simptoma snažnog podražaja autonomnog živčanog sustava, pretežito simpatičkog. Vrste paničnih napadaja: neočekivani (iznenada, iz čista mira, izuzetno neugodni prilikama, no ne uvijek, mogu se javiti i s odgodom), situacijski ograničeni (uvijek se javlja neposredno u vezi s određenom situacijom). Podjela paničnog poremećaja prema težini: teški (četiri panična napadaja u tjednu), umjereno teški (četiri panična napadaja u mjesec dana), blagi (napadaji panike rjeđi od četiri puta mjesečno).

• 1,6% do 3,5% osoba tijekom života ima iskustvo paničnog poremećaja, 2-3 puta je češći u žena, najčešće se javlja u dobi od 24. do 40. godine života. Klinička slika: počinje naglim, neočekivanim i bez ikakvih predznaka napadajem vrlo intenzivnog straha ili užasa, uz doživljavanje vitalne ugroženosti, praćene brojnim tjelesnim simptomima. Napadaji panike su obično praćeni zastrašujućim sadržajima kao što uslijed infarkta miokarda, moždanog udara i sl., strah od gubitka kontrole i ludila, te doživljajem depersonalizacije (osoba je odvojena od same sesimptome kao što su lupanje srca, osjećaj gušenja, vrtoglavica, nesvjestica, drhtanje tijela, znojenje, mučnina i povraćanje, topli i hladni valovi u tijelu, hiper- i hiposenzitivnost, itd. Između napadaja panike prisutni su simptomi općeg anksioznog poremećaja. Nikako se ne smiju podcijeniti patnje osobe koja boluje od paničnog poremećaja, u paničnoj ataci osoba proživljava užasan strah od smrti, misli da umire, da će izgubiti razum, da će se dogoditi nešto opasno. Dijagnostičke zamke: simptomi vezani za srce (lupanje srca, ubrzan puls, bol ili nelagoda u prsištu, osjećaj nedostatka zraka; angina pektoris, prolaps mitralne valvule, srčana aritmija), poremećaji funkcije štitne žlijezde, snižena koncentracija glukoze u krvi, psihisindrom ustezanja, učinci teofilina i kofeina, zlouporaba amfetamina ili kokaina. Liječenje: farmakološko (jednokratno benzodiazepini /alprazolklonazepam/ i antidepresivi /SSRI- paroksetin/) i psihoterapijsko (kognitivno bihevioralna psihoterapija). Liječenje treba trajati najmanje godinu dana u kontinuitetu.


117

Gen

javlja se većinom dana i to u tijeku od najmanje 6 mjeseci.

i u najčešće psihijatrijske poremećaje s prevalencijom od 2.3-6.4% i češći je u žena. Tijek bolesti

•

oda u abodmenu i drugo.

Osim drugih

ralizirani, osjećaju

•

eralizirani anksiozni poremećaj (F41.1)

• Osnovna je karakteristika ovog poremećaja anksioznost, koja je generalizirana i stalno prisutna, ali nije ograničena, ili čvrsto predominirana nekim posebnim okolnim uvjetima (slobodno fluktuirajuća anksioznost),

• GAP je najčešći oblik straha koji spada

je varijabilan, ali ima tendenciju fluktuiranju i kroničnosti. Oboljeli kontintinuranao najmanje 6 mj, doživljaju simptome anksioznosti koje uključuju psihičke simptome neprikaladne zabrinutosti i tjelesne simptome kao što su lupanje srca, neodostatak zraka, napetost mišića, znojenje, nelag

• Klinička slika: osoba doživljava neodređeni strah koji je preplavljuje, kao da je u postpunosti obuzima, i kao da lebdi u njemu (slobodno lebdeći strah), ne znajući podrijetlo ni razloge toga straha.briga i smetnji, osoba izražava strah da će ona ili član njezine uže obitelji ubrzo oboljeti od nečega ili doživjeti nesreću; to strašljivo iščekivanje opisuju kao neku strepnju da će se nešto strašno dogoditi. Opći sveprožimajući strah čini da su oboljeli potpuno pabespomoćnost i nesigurnost. Pristni su još i razdražljivost, poteškoće u koncentraciji, smetnje u komuniciranju s okolinom, smetnje spavanja, košmarni snovi i sl. Simptomi psihomotorne napetosti očituju se osjećajem unutarnjeg pristiska , kao da će puknuti, kao da im nešto iznutra pritiska grudi, zatim podrhtavanjem pojedinih dijelova ili cijelog tijela, agitacijom, nemogućnošću da se bude na jednom mjestu, bolovima u mišićima, brzim zamaranjem. Hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava prepoznaje se po prisutnosti simptoma kao što su površno disanje, osjećaj nedostatka zraka, palpitacije i tahikardija, znojenje, vlažni dlanovi, suha usta, vrtoglavica i osjećaj mutnoće u glavi, mučnina, proljev, valovi vrućine i topline u tijelu, učestalo mokrenje, teškoće gutanja, osjećaj knedle u grlu. Oboljeli razvijaju i specifično ponašanje koje karakterizira pojačan oprez, nestabilnost, sumnjičavost, što sve upućuje na to da je osoba prožeta anksioznošću. Liječenje: farmakološko (antidepresivi- SSRI, epizodično benzodiazepini) i psihoterapijsko (kognitivno bihevioralna


118

PrikU or pušteno držanje.

a

dožičak

j se uzlupalo, osjetila je pritisak u prsima, ustrašila se da će u je odmah odvezao na hitnu pomoć, dobila je injekciju

izražena strepnja ili briga a prateći simptomi: poremećaji centracija, suha usta,

• nogo više slučajeva postoji u općoj populaciji i

•

psihoterapija). Liječenje treba trajati od 6 do 12 mjeseci (čak i do 18 mjeseci).

az slučaja: dinaciju ulazi pacijentica, pokazujući u svome nastupu dosta o

Im 36 godina, više je naobrazbe, udata je i ima troje djece, brak je uredan. Uvijek je bila zdrava, aktivna, vesela, emotivna, puna životnog elana. Navodi da je

vjela «neku banalnu prometnu nesreću , nikome se ništa nije dogodilo, nije bilo ni veće štete», ali je ona osjetila jaku uznemirenost iste večeri dok je bila u oj kući. Srce josvoj

umrijeti. Suprug janksiolitika i strah joj se primirio. Međutim, od tada se u njoj nešto bitno promjenilo. Stalno osjeća neku nelagodu, nesigurnost, posebno kad je izložena drugim osobama, kao na poslu, ili na ulici, ili u prometu. Kada treba preći preko pješačkog prelaza osjeća kako joj «neka slabost oduzima noge i ruke, javlja joj se omaglica, nesigurnost, strah», te mora skupiti «svu hrabrost i razum» i «natjerati sebe preko ulice». Svjesna je apsurdnosti svoje ustrašenosti, ali joj razumno razmišljanje ne pomaže. Razvila je različite strategije kako prikriti takva stanja ustrašenosti od okoline i kako ih u sebi prevladati, ali je to toliko iscrpljuje i okupira da je odlučila potražiti pomoć psihijatra. Pri tom kaže: «Možda me i Vi vidite vedru i nasmijanu, ali u sebi ja stalno osjećam napetost, nelagodu i nesigurnost, čega bih se htjela riješiti».

Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj (F41.2) • U kategoriju miješanog anksioznog i depresivnog poremećaja

svrstavamo ona stanja kada ne dominiraju ni anksiozni ni depresivni simptomi da bi poremećaj mogao biti primarno označen kao depresivni ili anksiozni sindrom.

• Vodeći simptomi: sniženo ili tužno raspoloženje, gubitak interesa ili zadovoljstva,sna, premorenost ili gubitak energije, slaba konnapetost ili nemir, tremor, lupanje srca, vrtoglavica, gubitak seksualne želje. Osobe s ovom mješavinom relativno blagih simptoma često se susreću u primarnoj zaštiti, ali moni nikada ne dođu do zdravstvene ili psihijatrijske službe. Liječenje se sastoji u davanju anksiolitika i antidepresiva uz psihoterapijske metode.


119

Op• uzeto-prisilni poremećaj (OPP) je težak psihički poremećaj

u njegovim

• tinske riječi obssesio što znači opsjedanje, salijetanje, navaljivanje, dosađivanje, opsjednutost ili obuzetost nečim.

pulsio što znači primoravanje,

sesivno-kompulzivni poremećaj (F42) Ili obkarakteriziran intenzivnim osjećajem anksioznosti, ponavljajućim opsesijama i/ili kompulzijama. Simptomi moraju trajati najmanje dva tjedna i moraju biti izvor patnje ili ometati bolesnika aktivnostima. Opsesija dolazi od la

• Kompulzija dolazi od latinske riječi comprisiljavanje, prisila.

• Osoba koja boluje od OPP-a je zbog učestalosti i jakosti javljanja opsesija i/ili kompulzija vremenski intenzivno okupirana, pa je stoga dijelom ili u cijelosti onesposobljena u obavljanju obavljanju uobičajenih socijalnih i profesionalnih aktivnosti.

• Bolesnik opsesije i kompulzije doživljava kao nametnute, nisu pod njegovom kontrolom, ali ih ne doživljava «kao nametnute izvana».

• OPP se javlja u 1-3% populacije i podjednako je zastupljen u oba spola. • Nije poznat ni psihološki ni biološki etiološki faktor, ali se smatra da je u

osnovi poremećaj serotonina. • Klinička slika: dominira vrlo intenzivna anksioznost koja je naročito

pojačana prije izvođenja opsesija i/ili kompulzija. Nakon prestanka izvođenja kompulzija i/ili opsesija intenzitet anksioznosti se naglo smanjuje. Bolesnici svoju anksioznost opisuju kao navalu koja se razbukta, a sam čin opsesija ili kompulzija opisuju kao nametnutu obranu protiv anksioznosti. Opsesije su misli i ideje koje se ponavljaju,neželjene su, mukotrpne, a osoba ih doživljava kao nešto nametnuto, nešto što ne dolazi izvan nje, ali joj je strano, javljaju se protiv njezine volje i želje, i teško ih se ili nikako sama ne može osloboditi. Česte opsesije su misli o zaraženosti, dileme, nepovjerenje, osjećaj neprijateljstva i agresivne misli. Kompulzije su prisilne ponavljajuće radnje koje su osobi nerazumne i nelogične, koje i unatoč tome čini, skrivajući se obično od gledalaca, pa i članova obitelji. Vršenje tih radnji obično dovodi do olakšanja u smislu ublaženja ili privremenog prestanka anksioznosti. Najčešće kompulzije su pranje ruku, vježbe, a mogu biti i obredi i rituali. Opsesije i kompulzije mogu biti povezane i prelaziti jedna u drugu s tim da se smatra, da obično kompulzije slijede opsesije.


120

•

PrikBolekaoprijžali

sp r

onici» pa je otišao vidjeti što radi. Kad je ušao, «ona se naglo vala je zbunjeno». Nakon toga je počela plakati i na njegovo je

Liječenje: antidepresivi (SSRI- paroksetin) i kognitivno bihevioralna terapija. Uobičajeni početak terapijskog odgovora je 12 do 26 tjedana.

az slučaja snica M.T. u dobi od 27 godina, udata, majka dvogodišnjeg djeteta, zaposlena

tekstilna radnica, zatražila je psihijatrijsku pomoć prije 8 mjeseci. 2-3 mjeseca e dolaska u Bolnicu obitelj se preselila u novi stan i odmah potom se počela ti suprugu «da su se možda prerano uselili u novu kuću jer sve zaudara po kreču

i bojama». Suprug je primjetio da je postala «pretjerano uredna, stalno je po remala sasvim urednu kuću». Nije na to obraćao posebnu pažnju, misleći da je

adi toga što je sve novo. Jednog je dana primjetio «da se pretjerano dugo tozadržava u kupatrgnula i djeloinzistiranje počela pričati kako već dulje vremena mora stalno prati ruke i to po posebnoj proceduri. Prvo nasapuna ruke na suho, nakon toga mora tri puta isprati ruke, potom obrisati, opet sapunati na suho i to ponavljati uz veliku patnju. Dok su bili u starom stanu, uspjevala je to svesti na «jednu turu», a sada u novoj kući misli da je možda veća opasnost od zaraze i «nikako ne može okončati pranje». Suprug je počeo detaljnije ispitivati, međutim, ona je negirala daljnje poteškoće. Počeo joj je posvećivati više vremena i pažnje te je primjetio da je počela zakazivati pri obavljanju uobičajenih poslova, uključujući i brigu o djetetu. Brinula se uglavnom o pranju, prestala je koristiti stroj za pranje rublja, i svakodnevno je na ručno pranje trošila po nekoliko sati, nalazeći za to brojna objašnjena. Počela se osjećati loše, umornom, žalila se suprugu da se previše troši. Na inzistiranje supruga otišla je kod psihijatra te je pregledom utvrđeno da ona ima niz «prisilnih misli» o mogućoj zarazi, o mogućoj bolesti djeteta koju će dobiti preko bočice za hranu, da bolest može doći preko žbuke i sl. U razgovoru je navela da su se tegobe prvi puta pojavile unatrag 2.5 godine, postupno su postajale sve intenzivnije, dok se nisu počele javljati svakodnevno, a pranje ruku je bilo neophodno, jer dok ne bi počela, imala je osjećaj kao da će poludjeti. Dok je prala ruke i dalje se osjećala napeto, a onda bi naglo osjetila opuštenost i «sve je bilo gotovo». Bila je često u strahu da netko ne uđe u kupaonicu jer je top tajila. Nije osjećala napetost izvan opsesija i kompulzija, nije se osjećala bolesnom sve dok ne bi «to počelo», a kada je prošlo, «opet je sve bilo u redu». Bolesnici je uvedena farmakoterapija, osjeća se bolje, ponovno koristi stroj za pranje rublja, kompulzije su rjeđe, ali su i dalje praćene visokom dozom anksioznosti. Unatrag dva mjeseca ponovno radi puno radno vrijeme. Iz tehničkih razloga nije uključena ni u koju drugu terapiju.


121

h (prirodne i ratne katastrofe, razaranja, nesreće, silovanja, kriminalna događanja, i sl.).

Poremećaj započinje tzv «inicijalnom fazom» koja se javlja nakon ana od traumatskog događaja.

događaja i dezorijentacije.

čno

cijalna ili

•

Por•

•

ćaja ivost pojedinca, pretpostavlja se da se to

• depresivnim raspoloženjem, anksioznošću, zabrinutosti (ili mješavinom

uzvdram ima nasilnosti (rijetko), naročito u adolescenata može biti izražen poremećaj u ponašanju; u djece su izraženi regresivni fenomeni- ponovno mokrenje u krevet, tepanje, sisanje palca.

Akutna stresna reakcija (F43.0) • Predstavlja prolazni psihički poremećaj koji se javlja kao odgovor na

psihotraumatske i stresne situacije u osoba koje do tada nisu pokazivaleznakove duševnog poremećaja.

• Traumatski činilac ili stres može biti sve ono što prijeti osobi da ugrozi njezin tjelesni integritet i sigurnost, ili njezinih bližnji

•nekoliko minuta, sati, ili rjeđe d

• Klinička slika: simptomi pokazuju velike različitosti, ali se inicijalno javlja stanje «zgranutosti» s određenim stupnjem suženja svijesti i pažnje, nesposobnošću shvaćanja suštinePotom se može razviti psihogeni stupor ili pak agitacija, reakcije bježanja ili fuga. Redovito su prisutni vegetativni znakovi panične anksioznosti (tahikardija, znojenje, crvenilo). Simptomi se obipojavljuju nekoliko minuta nakon djelovanja stresnog stimulusa ili događaja, a nestaju u dva do tri dana. Može biti prisutna parkompletna amnezija za razdoblje stresa. Liječenje. Simptomatsko. Povoljan učinak imaju benzodiazepini.

emećaji prilagodbe (F43.2) Predstavljaju osjećaj subjektivne patnje (distresa) i emocionalnih teškoća koje se negativno reflektiraju i utječu na socijalno funkcioniranje i ponašanje. Nastaju u sklopu značajnih promjena u životu, ili prilagođavanja na njih (migracija, emigracija, gubitak bliske osobe, ozbiljna tjelesna bolest, separacija od dragih osoba, i sl.).

Iako ključnu ulogu u nastanju raličitih manifestacija ovog poreme•imaju predispozicija i osjetljstanje ne bi očitovalo bez stresora. Klinički se poremećaji prilagodbe mogu manifestirati na različite načine:

toga), osjećajem nesposobnosti za svladavanje zadataka, nesposobnosti u ršavanju svakodnevnih zadataka. Osoba može osjećati sklonost

atičnom ponašanju, ili nastup


122

ene depresivne reakcije.

nika

3. 4.


ekretanja,

ju barem dvije osobe kroz primanje i davanje i pošiljatelj u razumijevanju

imbola sadržanih u poruci nemaju jednak stav, iskustva, emocije, očekivanja, potisnute i osviještene sadržaje, potrebe i težnje – često dolazi do nerazum avljanje pitanja, a pitanja znaObitelj je «jedinstvo osoba u interakciji». Brak i obitelj sastoje se od

• Početak je poremećaja obično unutar mjesec dana od zbivanja stresnog događaja ili životnih promjena, a trajanje simptoma obično ne prelazi šest mjeseci, osim u slučaju produlj

• U ovu kategoriju spadaju tzv «sociokulturni šok», reakcija žalovanja, hospitalizam u djece i sl.

• Liječenje: psihoterapijski tretman, primjena lijekova je samo potpora (benzodiazepini, antidepresivi).

Literatura: 1. MKB-10 2. Prepoznavanje i liječenje depresije i anksioznih poremećaja- uloga liječ

PZZ, Hrvatska consensus grupa za depresiju i anksiozne poremećaje Priručnik kliničke psihijatrije, Harold I. Kaplan, Benjamin J. Sadock Psihijatrija, M. Jakovljević

5. Synopsis of Psychiatry, Kaplan & Sadock´s

Radionica «Obitelj: izvor (ne)zadovoljstva»

Ponašanje članova obitelji i njihovo funkcioniranje promatramo kroz njihovu int rakciju. Ključno u interakcijama jest komunikacija, a ona se odvija pomoću verbalnih i neverbalnih simbola (riječi, intonacija, gesta, mimike). U interakciji sudjeluporuka pomoću simbola. Kako primatelj s

ijevanja. Jedini način da se razjasne nejasnoće jest postče interakciju, iniciranje komunikacije.

pojedinaca koji su u međusobnoj interakciji dulje vremena. U skladu s tim nastaju i društvene uloge. Ponašanje pojedinih osoba mijenja se ovisno o izboru uloga koje je u pojedinom trenutku neka osoba preuzela – majka, kćer, sestra, kolegica, šefica, supruga, ljubavnica. *Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica, NPB «Dr.I.Barbot» Popovača


123

uloge koja je preuzeta. ranje uloge – znači ponašati se prikladno i dosljedno upravo toj određenoj

reuzetoj ulozi u različitim socijalnim kontekstima. Npr. uloga oca. Pri ješanja ili

rekrivanja, pa se šef može ponašati prema podređenima kao otac. Nije ak popustljivog, kooperativnog ili

oca aKre n razumijeva transformaciju zadane uloge društvenim nor m viđenjima, potrebama i aspiracijama pojedinca

držeći glavu, govoreći

oga.

e osobe u interakciji potpuno različite ciljeve, a vezane su

ju

U ovom kontekstu važna su tri momenta:

• preuzimanje određene uloge • igranje uloge • kreiranje uloge

Preuzimanje uloge – odnosi se na tendenciju preuzimanja određene uloge u različitim društvenim situacijama i mijenjanje vlastita, autentična ponašanja i djelovanja prema zahtjevimaIgpobnašanju dviju ili više uloga odjednom, može doći i do njihova mipsvejedno hoće li šef-otac izabrati predlož

tir nina. ira je uloge – podma a prema vlastitim

koji tu ulogu kreira. Taj je dio najviše pod utjecajem pojedinca, njegove osobnosti, iskustva, emocija, sustava vrijednosti i očekivanja. Tako će, npr. jedan pojedinac ulogu «važne osobe» igrati visokopovišenim tonom, biranjem uzvišenih mjesta na skupovima, kićenim ili stručnim govorom..., dok će netko drugi istu ulogu igrati vrijedno radeći na poslovima od opće koristi, odavanjem priznanja zaslužnima, prirodnim i nenametljivim držanjem. Važan je i utjecaj okoline na kreiranje ulOčekivanja, vrednote ... Imaju li dvijzajedničkom ulogom (roditelji), pobijedit će koncepcija osobe koja je moćnija. U situacijama kada obiteljsko razumijevanje i podrška uzmanjkaili postanu nedostatne, društvo svojim sustavima i mehanizmima podrške treba obitelji u cjelini i članovima obitelji pojedinačno ponuditi odgovarajuću i primjerenu zaštitu, skrb i učenje socijalnih vještina u svrhu poboljšanja komunikacije i zajedničkog razumijevanja. Nakon razgovora o navedenim područjima izradili smo poster.


Izrada postera radionice za podršku obiteljima duševnih bolesnika

124


125

kada

boli koja prati kako moralnu tako i

ana vidljivo, opipljivo, materijalno.

skog

omovine, za živote svoje djece. Ali čovjek je slobodan te se stoga

u od ljudi

irovitica, apsolvent na Institutu za teološku kulturu, KBF Zagreb ** župnik,župni ured Sv. Alozija, Katolička crkva, Popovača

Duhovna dimenzija čovjeka i zdravlje

Dr. Sanea Nađ*, vlč. Nikola Sanjković** Papa Ivan Pavao II u svojoj enciklici «Salvifici doloris» (Spasonosno trpljenje) je naglasio da pokraj tjelesnih i psihičkih bolesti postoje i moralne boli koje su duhovne naravi. Nadalje kaže da je patnja nešto šire od same bolesti te da je niti medicina u svojim najrazvijenijim specijalizacijama često ne dohvaća. Razlikuju se tjelesna i moralna patnju. Tjelesna je patnjaboli tijelo, a moralna je patnja 'bol duše'. Riječ je dakle o boli duhovne naravi, a ne samo o psihičkoj dimenziji tjelesnu patnju. Moralnu je patnju teže utvrditi i teže doseći terapijom. Iz ovog navoda može proizaći pitanje: «A zašto čovjek uopće pati? Koji je smisao ljudskog postojanja i trpljenja?» Čovjek je cjelina sastavljena od duha, duše i tijela. Pneumatopsihosomatsko biće. Važno je naglasiti da ta tri područja ne dijelimo već se ona međusobno prožimaju. Tijelo je ono što nam je izvTjelesnu dimenziju čini vegetativni život. Imaju je i životinje i biljke. Razvija se od trenutka začeća. Ako se razboli liječi ju somatska medicina (kirurgija, interna, dermatologija, itd.). Psihičko područje obuhvaća emocije, ponašanje, razmišljanje, sjećanje, pamćenje, maštanje...Počinje s razvojem in utero. Psihu imaju i životinje. Ako se razboli liječe ju psihologija i psihijatrija. Promatrajući pshofizičku razinu uviđamo da se čovjek praktički niti ne razlikuje od životinja. No istovremeno znamo da to nije točno. Postoje brojne razlike. Životinja na primjer nema kreativnost, nema umjetnost, nije religiozna. Životinja ne zna razliku između dobra i zla. Ona je zadana svojim instinktima. No, čovjek je slobodno biće i sposoban je opredijeliti se za dobro ili za zlo. Čovjek je spreman izgubiti sve kako bi ostao vjeran moralnim vrednotama. Primjer za to je činjenica da su tijekom Domovinrata toliki ljudi bili spremni izgubiti svoje živote za jedan viši smisao, za slobodu dmože i oduprijeti svemu, sebi, moralu, Bogu i odlučiti se protiv dobra. Kad govorimo o patnji onda znamo da i životinje pate, ali za razlik______ *Sanea Nađ, dr. med., specijalizant psihijatrije za OB V


126

maljskog i u nosnice mu udahne život. Tako čovjek

tnog. Zato možemo otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo.

osti;

kultura, vjera, nada,

ba, ona se kao takva ne

vna komponenta, čovjek je od svog začeća

eće prevariti, sposobnost oslanjanja na drugu osobu, na Boga, na

one je nisu svjesne i ne traže uzroke svojih patnji. U izvještaju o stvaranju u Knjizi Postanka (Post 2,7) piše: “Bog napravi čovjeka od praha zepostane živa duša.” Prah zemaljski uzet je kao sinonim za psihofizičku razinu u koju je Bog svakom od nas prilikom začeća udahnuo i od svoga Duha. Stoga svaki čovjek posjeduje i ono božansko u sebi, «dio» Apsolureći da je čovjekDuhovna duša Duhovna je dimenzija specifična za čovjeka. Ona je najvažnija jer nadilazi tjelesnu i psihičku razinu. Duh je centar ljudskog bića i mjesto gdje je čovjek spojen sa svojim Stvoriteljem. Duh u čovjeku djeluje preko duhovne duše - tu je duh najizraženiji. Duhovna je duša svojevrstan posrednik između duha i mozga. Najnovija su neuroznansvena istraživanja dokazala postojanje određene strukture u mozgu koja je odgovorna za doživljaj Božje prisutnto tzv. fizičko ustrojstvo «odgovorno» za vjeru nazvano je modul Bog. Djelovanje duha zapaža se kroz organe duhovne duše, a to su osobnost, savjest, intelekt, život, srce, karakter, religioznost,ljubav, slobodna volja, vrline, kreposti. Još u trenutku začeća svako je od nas dobio sebe, svoju osobu, osobnost, svoje temeljno dostojanstvo. Osoba ostaje trajno osorazvija, ali se razvija njena psihofizička dimenzija. Savjest je organ smisla koji upravlja čovjekom i omogućuje mu razlikovanje dobra i zla. Budući je to duhoduhovno svjestan i odgovoran. Intelekt je organ istine. Po njemu je čovjek sposoban odčitati što je istina. Slobodna je volja sposobnost odlučivanja za dobro. Religioznost – sposobnost komuniciranja s Bogom. Povjerenje – duhovna sigurnost da te drugi ndobro. Duhovne bolesti Kad te drugi povrijede, ti druge ili sebe povrijediš grijehom, porokom, ovisnošću kažemo da ti je povrijeđeno dostojanstvo, tj. ranjena osobnost. Kad netko pati od besmisla bolestan mu je organ smisla, ima ranjenu savjest. Kad čovjek laže, vara, krade bolestan mu je organ istine, intelekt. Kad netko ne čini ono što vidi da treba – ranjena mu je slobodna volja. Kad netko pati od nepovjerenja, nesigurnosti, osjećaja ugrožensti i odbačenosti bolestan mu


127

; - kao posljedica požude; patnja – kao posljedica uvrede.

pi te u tretmanu uzme u obzir duhovna dimenzija koja zapravo sve prožim

je organ vjere i povjerenja.Bit duhovnih bolesti je otkinutost od Izvora, otpad od Boga, od Stvoritelja. Bez Boga se čovjek osjeća ugrožen, pa počinje sve uništavati kako se ne bi tako osjećao; on protestira na taj način zato što misli da ga nitko nije volio; postaje zločinac jer osjeća da ga ne voli onaj koji ga je stvorio. Uvjerenje u vlastitu nevoljenost proizvodi mržnju, bijes, loše raspoloženje, negativnosti i mrmljanje, zatim krivica – kao posljedica zlaovisništva, poroci Duhovna pomoć Pri pružanju duhovne pomoći liječi se duhovna duša na taj način da se spaja s Bogom, s Izvorom, s Apsolutnim bićem, Stvoriteljem. Čovjeku se pomaže da se odluči za dobro, da misli dobro i da vjeruje u dobro. Pomaže mu se da ostane u bitku koji je jedinstven, dobar, lijep i istinit. Pomaže se čovjeku dapronađe svoje vlastito životno usmjerenje te da izađe iz profanosti u svetost. Hrvati se mogu ponositi «autentičnim hrvatskim proizvodom» - hagioterapijom - novim smjerom duhovne pomoći koja je nastala na temelju gore iznesenih spoznaja a utemeljio ju je i razvio dr. Tomislav Ivančić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U hagioterapiji razlikujemo kognitivnu, aksiološku i antropološko-teološku terapiju. U kognitivnoj se terapiji djeluje preko čovjekovog uma i razuma te se pacijentu objašnjava zakonitost duha i duhovne duše. U aksiološkoj se provodi metanoja, obraćenje prema transcendentalima bitka – čovjek se odlučuje za dobro, istinu, vrednote i vrline. U teološko-antroploškoj se posreduje Božja milost i snaga, a sastoji se od: agape-terapije koja nastoji posredovati Božju bezuvjetnu ljubav; pistis-terapije koja pomaže pacijentu uspostaviti povjerenje u Boga, ljude i sebe; eirene-trapije koja pomaže pacijentu oprostiti, priznati krivicu, pomiriti se s Bogom, sobom i drugima; dinamis-terapiju u kojoj se pacijent odriče zla, grijeha, poroka i ovisnosti, a onda se za njega moli snagu za oživotvorenje odluka; pneumato-terapiju, u kojoj se pomaže pacijentu izmoliti kreposti vjere, nade i ljubavi te snagu Duha Svetoga za novi slobodan, moralan i duhovno zdrav život.Praksa je pokazala da se često iscjeljenjem neke duhovne bolesti pokaže i mogućnost ozdravljenja somatskih i psihičkih bolesti uzrokovanih na duhovnom području. Zaključno se može reći, da i oni poremećaji (kao npr.ovisnosti, gubitak smisla, krivice, i sl.) na koje većina gleda sa skepsom, imaju bolju prognozu kada im se adekvatno pristu

a.


128

ovore da svaka peta oboljela djevojka umire u

ja prejedanja. Kod bulimije je tipičan ovaj obrazac

* tekst je preuzet sa Interneta

Poremećaji prehrane*

Anoreksija nervoza je bolest koja se karakterizira izrazitim poremećajem prehrane (engl. “eating disorder”) kao i određenim psihičkim promjenama. U najvećem postotku od anoreksije oboljevaju tinejdžeri, uglavnom djevojčice (oko 95% ), dok muškarci mnogo rjeđe. Anorektična osoba je opsjednuta idejom vitkosti i uporno i dosljedno izbjegava obroke, a kad mora jesti pojest će samo salatu, malo kuhanog povrća ili samo voće. Obično je veoma dobro informirana o kalorijskoj vrijednosti svake namirnice, a posebno je interesira sadržaj masnoće u hrani. Njen glavni cilj u životu postaje istopiti što više vlastite masnoće u tijelu i zato troši puno vremena i energije na razmišljanje o hrani i tjelesnoj težini.Važno je naglasiti da se ovdje ne radi o normalnoj želji za vitkim i lijepim tijelom, već je prisutna bolesna opsjednutost strahom od debljine i neumjerena težnja za stalnim mršavljenjem. Anorektična djevojka gubi sposobnost da objektivno sagleda svoje tijelo, pa sebe “vidi” debelom čak i onda kad postane samo “kostur prekriven kožom” i kad joj je zbog mršavosti život najozbiljnije ugrožen.Ovu bolest treba uvijek shvatiti veoma ozbiljno, jer najnovije svjetske statistike gstanju krajnje pothranjenosti. Bulimija nervoza je također poremećaj prehrane i ima dosta sličnosti sa anoreksijom. Obolijevaju uglavnom ženske osobe, od puberteta pa sve do tridesetih godina života. Glavna sličnost sa anoreksijom je zajednički strah od debljine i opsesivna težnja za vitkošću, a glavna različitost je u načinu prehrane i blažim psihičkim poremećajima. Dok anoreksičarka odbija hranu ili jede izrazito malo, bulimičarka ima tipične napadaje prežderavanja, kada u kratkom vremenskom periodu pojede ogromnu količinu hrane (od 3000 do 10 000 kcal. u jednom obroku), koju zatim izbacuje iz tijela putem namjerno izazvanog povraćanja, ponekad stalnom upotrebom laksativa (sredstava za čišćenje crijeva) ili opsesivnim vježbanjem. Kod prejedanja uzima uvijek debljajuću hranu koje se inače najviše boji, hranu sa puno ugljikohidrata ( šećera i brašna) i masnoća. Vremenom postaje “ovisna” o toj hrani kao što je alkoholičar ovisan o alkoholu i gubi svaku samokontrolu kad jednom počne jesti tu hranu. Iza napadaju prejedanja nastaje uvijek jak osjećaj krivice zbog gubitka kontrole nad obrokom pa zato slijedi preskakanje narednih obroka i duže ili kraće gladovanje kao oblik samokažnjavanja. Kad se pregladni, javlja se ponovno jaka (“vučja”) glad i dolazi do slijedećeg napada_______


129

mišljenja «sve ili ništa mišljenje», i on se obično prenosi i na sve druga područja života bolesnice (stav prema uspjehu,učenju, međuljudskim odnosima). Anoreksično ponašanje često može preći u bulimično i obrnuto, a mogu se i oba periodično izmjenjivati. Dok se anoreksija ne može dugo prikrivati jer je odaje naglo mršavljenje, bulimija godinama može ostati neprepoznata jer bulimične djevojke najčešće imaju “idealnu” težinu (mogu je povraćanjem održavati kolikom žele). Bulimičarke ni psihički naročito ne upadaju u oči, jer im je težnja za vitkošću mnogo umjerenija i realnija i nema karakter “ludila” kakav je prisutan kod anoreksije. Kod ovih poremećaja stanje bolesnice često je izuzetno teško pa i liječenje tim duže i teže. Liječe se lijekovima i psihoterapijom.

Uspostavljanje boljeg obrasca spavanja

Dr. Marijana Matas* 1. Raspored sna Naše tijelo treba određenu dozu predvidivosti. Buđenje svakoga jutra u isto vrijeme zacijelo je najvažniji korak koji možemo poduzeti u uspostavljanju dobrog obrasca spavanja. Neobično je važno ujutro NE ostati u krevetu predugo ili pak odrijemati tijekom dana, budući da bi to moglo odgoditi osjećaj umora potreban za cjelonoćni počinak 2. Smanjite aktivnosti u spavaćoj sobi i odijelite san od budnosti Spavaću sobu koristite samo za spavanje i seks. Mnogi ljudi iz kreveta gledaju TV, rješavaju probleme, čitaju ili pak u spavaćoj sobi drže sprave za vježbanje, računalo itd. To su aktivnosti koje nas asociraju na budnost te mogu omesti naš počinak. Ukoliko trebate učiniti bilo koju od ovih stvari, postavite si neko vremensko ograničenje, ne činite ništa naporno ili stimulativno. Ukoliko se nađete u situaciji da dugo ležite budni u postelji, može se dogoditi da vas obuzme tjeskoba. Bolje je tada ustati i napraviti si mliječni napitak ili početi čitati neko lako štivo, nego se prisiljavati da zaspimo. Otiđite opet u krevet tek kada osjetite pospanost. Ukoliko ste skloni razmišljati o brigama i problemima u vremenu pred počinak, priuštite si tu aktivnost tijekom dana. Neka to bude nekakvo vrijeme u kojem ćete uvježbavati svoje vještine rješavanja problema. Ukoliko i unatoč tome nanovo počnete razmišljati o tim stvarima tijekom večeri, možete koristiti pozitivno razmišljanje, izjave tipa: "To sam već riješio, neću se nanovo vraćati na tu temu". * liječnica na stažu za Neuropsihijatrijsku bolnicu “Dr.I.Barbot”, Popovača


130

Ukoliko se, uslijed te kronične nesanice osjećate preumorno, nemojte uletjeti u zamku i krenuti na počinak sve ranije i ranije. To će dovesti samo do toga da ostanete budni tijekom noći. Čak i ako se osjećate izuzetno umorno, održite svoj pravilni raspored spavanja. 3. Regulirajte tjelesnu toplinu Čak i mala odstupanja u smislu povišenja ili smanjenja tjelesne temperature mogu narušiti san. Postavite grijanje ili hlađenje na prihvatljivu razinu tijekom čitave noći, a posteljinu prilagodite temperaturnim potrebama vašega tijela. 4. Redovito vježbajte To je najvjerojatnije jedan od najboljih lijekova protiv nesanice. Oslobađanjem suvišne energije i nervoze automatski dolazi do opuštanja. Optimalno vrijeme za takvu aktivnost je 2 - 3 sata prije spavanja. Kao rezultat toga osjećat ćete se bolje, u boljoj kondiciji i eventualno trebati nešto manje sna. 5. Izbjegavajte kofein Kofein je stimulans. Čak i nakon vrlo malih doza, može vas zadržati budnima. Istraživanja pokazuju da konzumiranjem 3 šalice kave, možemo osjećati njezin stimulirajući učinak i nakon 8 sati. Kofein je prisutan u čaju, kavi, vrućoj čokoladi i mnogim drugim namirnicama. Iskušajte biljne čajeve ili se držite toplog mlijeka. 6. Izbjegavajte teške obroke prije spavanja Teški obroci su teško probavljivi, te mogu dovesti do noćnih mora i poremećaja spavanja. Nastojte jesti najkasnije 2 - 3 sata prije spavanja i to samo laganu hranu. Teže obroke konzumirajte popodne. 7. Izbjegavajte večernje čašice alkohola Izuzetno je problematično koristiti alkohol kao pomoć za uspavljivanje. Osim što može dovesti do problema ovisnosti, danas znamo da se metaboliziranjem alkohol ponaša kao stimulans koji ometa san u drugom dijelu noći. Što je veća količina konzumiranog alkohola, problem je veći. 8. Zaštita od noćne buke Na lagane, ritmične zvukove, poput zvuka bojlera centralnog grijanja, još se i možemo naviknutu, međutim, glasniji, sporadični zvukovi, poput prometa, zrakoplova ili vlakova, mogu omesti naš san više no što mislite. Studije su pokazale da, npr. ljudi koji žive u blizini zračnih luka i imaju osjećaj da su se navikli na zvuk zrakoplova, ustvari češće ustaju i provode manje vremena u stanju dubokog sna od ljudi koji žive u mirnijim četvrtima. Ukoliko ne možete eliminirati buku, pokušajte ju prigušiti. Tu bi vam moglo pomoći postavljanje tepiha, teških zastora ili nabavka čepova za uši.


131

Trebat će vam nešto vremena da istrenirate taj unutarnji sat svoga tijela na jedan prirodan obrazac spavanja. Dok ne pronađete pravu kombinaciju koja vam odgovara, evo nekih prijedloga za eksperimentiranje: Ustajte uvijek u isto vrijeme. Redovito vježbajte 2 - 3 sata prije spavanja. Povisite stupanj aktivnosti tijekom dana. Pozatvarajte i poključajte vrata i prozore onako kako želite, tako da se osjećate dovoljno sigurno da možete zaspati. Ne drijemajte preko dana. Imajte redovite pripreme prije spavanja. Napravite si toplu kupku. Pokušajte s par kapi ulja lavande u kadi ili/i na jastuku. Popijte neki topli napitak (ne kavu). Ne zaboravite otići do WC-a prije odlaska na počinak. Čitajte nakratko knjigu/časopis ili slušajte jedno poglavlje knjige s audio-vrpce, a možete koristiti relaksacijske vježbe/kasete. Uredite i dekorirajte svoj spavaći prostor koristeći boje, materijale i stil koji će poticati san. Obratite pozornost na stvari u vašem spavaćem prostoru koje bi vam mogle omesti počinak, npr. računalo, trim-bicikl, radne površine, TV/video, itd. Ukoliko je moguće, nastojte ne držati te stvari u svom spavaćem prostoru.Ograničite večernje gledanje TV-a i ne gledajte svoj omiljeni program /film do kasno u noć. Udobni madraci i jastuci čine spavanje ugodnijim, kao i čista posteljina i odjeća za spavanje, odgovarajuća količina pokrivača s obzirom na vaše temperaturne potrebe, te konstantna temperatura u vašem spavaćem prostoru, pa izbjegavajte promjene (spuštanje/podizanje) temperature.

„RADITI PROAKTIVNO“ Sudjelovanja i aktivnosti udruge u 2005. i 2006. godini

Europski plan akcije za mentalno zdravlje uz Dan mentalnog zdravlja, 2005

"Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja"

Doc. dr. sc. Slađana Štrkalj-Ivezić*

Mentalno zdravlje osnovna je komponenta socijalne kohezije, produktivnosti, mira, stabilnosti, te doprinosi socijalnom i ekonomskom razvoju društva. Plan akcije temelji se na deklaraciji o mentalnom zdravlju za Europu, koju su potpisali ministri zdravlja članica Europske zajednice i europske regije Svjetske zdravstvene organizacije, stoga se deklaracija

dnosi i na Hrvatsku. o _______________ * doc. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, psihijatar, šefica Dnevne bolnice, PB Vrapče


132

Utemeljena je na dugogodišnjim činjenicama o važnosti mentalnog zdravlja za cjelokupno zdravlje, rasprostranjenosti mentalnih poremećaja (svaki četvrti stanovnik na svijetu, a prema nekim podacima, u nekim dijelovima svijeta i svaki drugi tijekom svog života ima problema s mentalnim zdravljem), pronalaženju efikasnih metoda liječenja, raširenosti stigme (predrasuda) i diskriminacije povezane s psihičkom bolešću koja negativno utječe na traženje pomoći zbog psihičke bolesti i otežava integraciju oboljelih u zajednicu, nastojeći ih isključiti umjesto uključiti u život zajednice. Ciljevi plana akcije za mentalno zdravlje: Stvaranje nacionalne politike mentalnog zdravlja koja uključuje: - promociju mentalnog zdravlja - povećanje svjesnosti o važnosti mentalnog zdravlja - prevenciju, rano otkrivanje i liječenje bolesti

- adekvatno liječenje lijekovima, psihološkim i psihosocijalnim metodama - borbu protiv stigme i diskriminacije zbog psihičke bolesti

- ostvarivanje partnerstva za mentalno zdravlje koje uključuje suradnju profesionalaca u mentalnom zdravlju s korisnicima usluga, pacijentima i članovima obitelji, sustavom socijalne skrbi, prava obrazovanja, rada i zdravstva općenito - osmišljavanje i implementiranje sveobuhvatnog i efikasnog sustava za

mentalno zdravlje koji će uključiti promociju, prevenciju, liječenje, rehabilitaciju, brigu i oporavak

- promjena u sustavu obrazovanja profesionalaca u mentalnom zdravlju i različitih profesija koje su povezane s mentalnim zdravljem

- prihvaćanje iskustva i znanja korisnika usluga (pacijenata) i njihovih obitelji u planiranju usluga i servisa za mentalno zdravlje

- osiguranje adekvatnih fondova koji će omogućiti ravnopravnost mentalnog zdravlja s drugim sektorima.

Što treba učiniti Hrvatska? 1. Donijeti nacionalnu strategiju mentalnog zdravlja u skladu s europskim

smjernicama, što u praksi znači donošenje legislative koja mora omogućiti implementaciju nacionalne politike, isključivanje diskriminacije, uključivanje predstavnika korisnika usluga i članova


133

njihovih obitelji u grupe odgovorne za planiranje, provođenje, evaluaciju i inspekciju aktivnosti povezanih s mentalnim zdravljem, uspostavljanje programa zapošljavanja i adaptiranje zahtjeva radnih mjesta u skladu s potrebama osoba koje imaju problem s mentalnim zdravljem.

2. Uvesti sustav organizacije psihijatrijske službe u zajednici koja znači organizirani sustav povezanosti izvanbolničkog i bolničkog liječenja, multidisciplinarni tim stručnjaka, te davanje prednosti izvanbolničkom liječenju i razvoju rehabilitacijskih servisa u zajednici.

3. Osnovni preduvjet je otvaranje centara za mentalno zdravlje na regionalnim razinama, rad u multidisciplinarnom timu, edukacija tima, uvođenje psihosocijalnih intervencija kao dijela standardnog liječenja, pa je potrebno razviti službu za rehabilitaciju i provođenje psihosocijalnih metoda.

4. Posebnu pozornost treba posvetiti razvoju službi za djecu, omladinu i starije osobe.

5. Potrebno je osigurati adekvatne fondove, koji će omogućiti ravnopravnost službi za čuvanje mentalnog zdravlja s drugim sektorima u medicini.

2. nacionalna konferencija o volonterstvu

„Volontiram, a ne moram“ U listopadu 2005. godine udruga „Sretna obitelj“ sudjelovala je na Drugoj nacionalnoj konferenciji o volonterstvu u hotelu „Medena“ u Trogiru. Organizator Konferencije bila je udruga „Most“ iz Splita, a održavala se pod pokroviteljstvom i uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Uz partnere, koji rade na razvoju volonterstva diljem lijepe naše, okupilo se 235 sudionika iz cijele zemlje, između ostalih, i udruga „Mi“ iz Splita, 'SMART' iz Rijeke, Mreža mladih Hrvatske iz Zagreba i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Nakon što se sudionicima na plenarnoj sjednici obratila predsjednica udruge „Most“, gđa. Đordana Barbarić, i zahvalila nazočnima na ovako velikom odazivu, ali i suradnicima diljem lijepe naše na uloženu trudu i želji da zajedničkim snagama postignemo u svakom trenutku pomoć onima kojima je naša pomoć ili suradnja dragocjena, ispred Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, sudionicima se obradila predsjednica, gđa. Cvjetana Plavša


134

- Matić, koja je istaknula kako je očito, obzirom na ovoliki broj sudionika Konferencije, da u Hrvatskoj postoji kapacitet i prepoznavanje snaga volontera koji se u svom radu zalažu za poštivanje vrijednosti civilnog društva, ali, nažalost, ne nailaze na podršku udruga socijalnih ili medicinskih ustanova, pa i državnih institucija. Zbog toga je vrlo važno usvajanje Zakona o volonterstvu i volonterima. Radionice, koje su prvoga dana djelovale po grupama, temeljito su obuhvatile i razradile sistem volonterstva i volontiranja što je poslužilo kao osnova da se posljednjeg dana donesu i konkretni zaključci koji su jednoglasno usvojeni. Na temelju njih zahtijeva se donošenje i usvajanje Zakona o volonterstvu, što bi rezultiralo značajnijom informiranošću i boljom edukacijom, te pozitivnim primjerima koji pospješuju ovu problematiku. Uz radionice na temu volonterstva, značajan dio Konferencije odigrala je i ekološka akcija čišćenja izvora rijeke Jadro u Solinu, koja napaja oko 300 000 žitelja Splita i okolice, u kojoj su sudjelovali svi sudionici Konferencije. Pritom su volonteri udruge „Zeleni Dalmacije“ održali prezentaciju o značaju rijeke Jadro za ovo područje. Održavanjem ovih skupova nevladinih humanitarnih i srodnih udruga, upućuje se zajednički javni apel, dakle Vladi i Saboru, koji mogu, ako ne drugo onda svojim aktom, zaštiti djelatnike volontere. Programske aktivnosti udruga koje se bave volonterskim radom prepoznate su kao dopuna programima državnih institucija iz sfere zdravstva ili socijalne skrbi, s ciljem promicanja i zaštite ljudskih prava, te osnaživanja građanske inicijative. Da bi se postigli željeni rezultati, u udruge je potrebno uključiti što veći broj građana koji bi sudjelovali u volonterskim akcijama. Zaključak ove Konferencije jest da volonteri raspolažu ljudskim resursima kojima treba dati značaj cjelokupne zajednice, te da se što hitnije donese Zakon o volonterstvu. Usto, nužno je poboljšati suradnju s medijima, kao i permanentnu edukaciju, pa i mijenjanje svijesti o volonterstvu i volonterima. Suvremeno civilno društvo koje se razvija u Republici Hrvatskoj prepoznaje brojne dobrovoljne nevladine i neprofitne organizacije, udruge, socijalne pokrete, interesne grupe, ustanove, zaklade i inicijative građana. Visokovrijedni ciljevi volonterskih udruga i građanskih inicijativa usmjereni su prema općem dobru, a programske aktivnosti prepoznate su kao dopuna programa državnih institucija iz područja zdravstva, socijalne skrbi,


135

promicanja i zaštite ljudskih prava, jer u središtu svog djelovanja imaju čovjeka u obitelji, zajednici i društvu, Organiziranje i održavanje 2. nacionalne konferencije o volonterstvu u Trogiru omogućilo je da tijekom dva dana predstavnici organizacija civilnog društva, volonteri i svi drugi sudionici razmjenjuju iskustva, razvijaju potporu volontiranju i pošalju jači glas javnosti kako će promjene u društvu velikim dijelom i dalje nositi volonteri iz malih i velikih sredina, ljudi različite dobi, obrazovanja i mogućnosti, što zajednički rezultira doprinosom cjelokupnog promoviranja i snaženja građanske inicijative na nacionalnoj razini. Radionica: Primjer dobre prakse volontiranja U uvodnom dijelu radionice predstavljeno je nekoliko primjera dobre prakse volontiranja europskih zemalja, kao što su :

- volontiranje u obrazovnim ustanovama – pružanje pomoći u učenju - volontiranje u zdravstvenim ustanovama – posjete djeci u bolnicama - volonterske akcije očuvanja okoliša – ekološke akcije - pomoć osobama sa posebnim potrebama – invalidi - volonteri useljenike podučavaju jezik - volonterske akcije očuvanja kulturne baštine - volontiranje u trećoj dobi – turistički vodiči

Sudionici radionice su, nakon predstavljanja i kratkog opisa svoje udruge, pokušali dati odgovore na pitanja: 1.Koji su preduvjeti stvaranja dobre prakse? 2.Kako vrednovati primjere dobre prakse? Odgovor na prvo pitanje polazi od dobro osmišljene ideje, dobre organizacije i motiviranosti sudionika, što se želi postići određenom akcijom i stvaranjem pozitivnih preduvjeta za rješavanje problema, a to su točna i dobra informacija, te senzibilizacija javnosti za problem. Kao mogući problemi koji se javljaju, navedeni su nemotiviranost, neinformiranost i neorganiziranost. Kako bi se problemi riješili, potrebno je senzibilizirati javnost, upoznati javnost što se radi, uspostaviti dobru suradnju s lokalnom zajednicom i strukturama, angažirati medije, u obrazovnom sustavu razvijati svijest o volonterstvu, te osnivati volonterske centre. Vrednovanje primjera dobre prakse otežano je u našem društvu zbog nerazvijene društvene svijesti, nedovoljne popularizacije volontiranja u društvenoj zajednici (biti volonter – znači nešto dobro), izostanka podrške od


136

strane državnih i lokalnih struktura, izostanka sustava praćenja i vrednovanja volonterskog rada, nezainteresiranosti i needuciranosti, nedostatka financijskih sredstava, nedostatka u zagovaranju i promicanju, te nedostatka vlastite svijesti. Kako bi se mogli vrednovati primjeri, potrebno je razvijati svijest o volonterstvu i dati mu određeni značaj. U društvu postoje ljudski resursi koji posjeduju znanje i volju. U promociji dobre prakse treba mudro koristiti izravnu predaju pozitivnih iskustava, osigurati prostor za predstavljanje udruga u lokalnim i državnim medijima, organizirati tematske televizijske i radijske emisije na lokalnoj i državnoj razini, u akcije uključiti predstavnike medija i javnih osoba, privući profesionalce da se uključe u određenoj mjeri, povećati suradnju i animirati državne i ostale institucije, povezati i povećati međusobnu suradnju i koordinaciju srodnih udruga, izdavati biltene i razmjenjivati iskustva. Zaključeno je da se donošenjem Zakona o volontiranju i zakonskom regulativom uvelike poboljšao način vrednovanja rada volontera, a korištenjem novih elektronskih medija postignuta je i uspostava bolje suradnje s medijima, čime je podignut dignitet volonterstva i udruga.

Zaključci radionica Mladi i volonterstvo Što društvo dobiva volontiranjem? - aktivne građane, svjesne i odgovorne ljude, bolju kvalitetu života,

prevenciju delinkvencije kod mladih Što mladi dobivaju volontiranjem? - samopoštovanje, stjecanje i učenje socijalnih vještina, utjecaj na društvene promjene, nova poznanstva, osjećaj korisnosti, korisno provođenje slobodnog vremena Gdje mladi mogu volontirati? - članstvom u nevladinim udrugama i organizacijama, radnim

kampovima, humanitarnim akcijama, u međunarodnoj razmjeni Kako potaknuti mlade? - uvođenjem volonterstva u odgojne i obrazovne institucije, edukacijom i dodatnom edukacijom, tijela države trebaju promovirati vrijednosti volonterstva Kako vrednovati volonterski rad?


137

- uvođenjem kartica za volontere po uzoru na Euro 26, priznati volonterski rad kao radno iskustvo, razvijati pozitivne trendove i odnos prema volonterima, povećati kapacitete, znanje i osnovati organizacije za pokretanje volonterstva Volontiranje poslovnog sektora Volontiranje u poslovnom sektoru odnosi se na marketing i promidžbu, donacije u naturi i sponzorstva, partnerski odnos, zaštitu privatnosti korisnika, obostranu edukaciju poslovnog sektora – - udruga. Birokratizam i formalizam još uvijek su prisutni u proceduri dodjele sredstava. Primjeri dobre prakse volontiranja Primjeri dobre prakse volontiranja očituju se u dizanju svijesti građana na lokalnoj razini, korištenju modernih komunikacijskih kanala, suradnji sa stručnjacima, uključivanju medija i javnih osoba u akcije, dobrim odnosima i suradnji s medijima. Koga treba educirati u volontiranju i vođenju volonterskih programa U javnosti su problemi prepoznati, ali javnost je nesenzibilizirana, edukacija nedovoljna, zakonske regulative ne postoje. Rješenje je u tome da se zajedničkim naporom provede javna kampanja, kontinuirana edukacija, istraživanje i stvaranje baze znanja, korištenjem postojećih resursa. Treba osnivati trenerske centre, volonterske centre, poticati suradnju i razvoj volonterstva kroz Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva, osnaživati volonterske inicijative u lokalnoj zajednici, organizirati studijska putovanja. Završni zaključak i poruka 2. nacionalne konferencije o volonterstvu glasi: Mi, volonteri, raspolažemo resursima kojima značaj treba dati cjelokupna zajednica, a zakonskom okvirima urediti sustav vrednovanja i edukacije.

V.C.

GAMIAN-Europe

(Global Alliance of Mental Illness Advocacy Networks) is an international, non-profit, federation comprising users and consumers, family members, careers, health care professionals, representatives of government bodies and agencies, and other concerned parties who support or are interested in issues affecting those who suffer from a mental illness. The purpose of GAMIAN-


138

Europe is to encourage and promote information, education and awareness on current knowledge of the treatment and support available to those affected by mental illness having regard to the latest evidence based material. GAMIAN-Europe will actively support and engage in research projects pertaining to mental illness and the dissemination of the results of such research. It will also offer assistance to member organisations where required and practical to develop support and training mechanisms for their members and to generally be involved in all areas of activity within the fields of mental health. Essential to the mission of GAMIAN is the promotion of the understanding of mental illness, fight to stigma and encouragement of appropriate scientific research.

N.R.

Luton/Cambridge International Conference on Mental Health 2005.

Thursday 01/12/05

Session 1 Stigma and Mental Health 1400 The Problem of Stigma Prof Norman Sartorius, Switz/WHO 1445 Stigma; A Carer’s Perspective Mrs Catherine Gonzi, Malta 1515 Stigma in Russia Prof Vladimir Rothstein, Russia 1545 Starting an NGO Dr Ema Gruber, Croatia 1555 The Shift Programme Ingrid Steele, NIMHE, UK Session 2 Psychiatry and General Practice 1645 Psychiatry and General Practice Prof. Sir David Goldberg.UK 1730 Community Mental Health Care Dr Albert Persaud, DOH, UK . Dr Mark Agius,UK 1750 Psychiatric Reforms in Slovakia Prof. Eva Palova, Slovakia Friday 02/012/05 Session 3 Early Intervention Update 0915 The Ljubljana Prodrome Project Dr Marjeta Blinc Pesek, Slovenia


139

Dr Mark Agius, UK 0945 Investigation and initial management of the new Psychotic Patient Dr Paddy Power, UK 1015 Cannabis and Psychosis/Cambridge proj Prof. Peter Jones, UK Session 4 Epidemiology/Culture 1115 The Epidemiology of Psychosis in Malta Dr Anton Grech et al Malta 1145 The Croatian Mental Health Registres Dr Vlasta Hrabak/dr. N.Mimica 1215 Transcultural Psychiatry Prof. Kam. Bhui, UK Session 5 Innovations in Psychiatry 1415 Genomics in Psychaitry Dr Sabine Bahn, UK 1500 Immunogenomics in Psychiatry Dr Rachel Craddock, UK 1600 Transcranial Magnetic Stimulation Dr Rashid Zaman, UK 1630 Neuroimaging Prof Bullmore, UK Dr Paul Fletcher, UK Saturday 03/012/05 Session 6 Psychiatric Practices International Perspectives 0930 3 Years of EI, the ETHOS experience Dr Swaran Singh, UK 0950 SMI, the Bulgarian experience Dr Svetlozar Vasilev , Bulgaria 1010 The Rational use of Antipsychotics Prof Jakovljevic, Croatia 1030 Outcomes in Schizophrenia Prof Koksal Alpekin Turkey 1115 Acupuncture in Psychiatry Shun Au, UK 1135 Compliance, Croatian experience Dr Sanja Martic-Biocina, Croatia 1155 Supervision of Community Teams Prof Ivan Urlic, Croatia 1225 The Trieste Experience Dr Barbara Basdaz Bedfordshire and Luton Partnership trust Computerised psychoeducation in Bipolar Dis Dr Mara Baretto, Belgium Session 7 Psychotrauma and Psychosis The Croatian Observations about PTSD with Psychotic Symptoms in War Veterans Dr Ninoslav Mimica et al Croatia Some observations from Sarajevo L Oruc, Bosnia


140

Book of abstract. 6 th Bedfordshire International Mental Health Conference. Luton/Camebridge, England, 2005.

STARTING AN NGO

E. N. Gruber*, M. Kajević*, J. Anđelić**, V.Cerančević*, S. Martić-Biočina***, E.Tadej****, S. Franić*****

Starting an NGO can be a lengthy, time consuming process. In our country, NGOs are filling the gap between society, government and hospitals. It’s always hard to manage this gap in service provision if you are small and the gap is to big, because founding an NGO can be a problem. However, once you realize that difficulties like this are to be expected, then there is no problem any more, since the difficulties are part of the normal pattern of life. The key ingredients that make or break an NGO, of course, are its programs and projects and fund rising to make it all possible. Nothing can be done without volunteers and team work. It seems that the most important issue about starting an NGO is personal experience. Other than this, all other general and technical advices and manuals about how to start an NGO you can get on the internet; here is one site: http://www.gdrc.org/ngo/start-ngo/index.html . Let me tell you how, why, when and where we did it from my perspective. I am the president of our NGO, “Happy Family”, a resident in psychiatry and I have worked in the Neuropsychiatry hospital in Popovača, Croatia for last five years. I present here my team, my associates and also our partners and sponsors. Some of them are here now, today, so Sanja, Slađana, Jelena and Mark, thank you for believing in us. Introduction It’s a great honor for me that today, in Cambridge, in this conference; I can proudly say that last year we founded the association for the improvement of mental health and quality of life of mentally ill persons and their families “Happy Family”. Some of you were here last year when I was, thanks to Mark; given a chance to present my work,’ psycho educational-support _____________________ *“Happy family“ associaton, Neuropsychiatry hospital „Dr.I.Barbot“, Popovača ** „We care“ Osijek, *** «Rainbow» Zagreb, Psychiatry hospital «Vrapče» Zagreb ****“Rocks”, ***** Department for drug addicts “Sestre Milosrdnice” Zagreb


141

groups for families for mentally ill’ that I had been doing in my hospital, although I am not a big name and my hospital is not a big name in Europe either. However, the opportunity and good feedback that I received, made me feel good about my work, raised my self-confidence and gave me energy to expand this group into an association. This is how it started. To found an NGO is relatively easy, to realize an NGO, to let it spread its wings, that’s a challenge. Anyway, on the one side, there were a few of us who wanted to do something extra for our patients and their families; we had our desire to help, our ideas and energy and on the other side there were people in great need of help, support, and information. The rest of it is about money but our past year’s experience is that money appears where you need it, so long as you stick with the good idea and positive energy. We now have 200 members and have raised an annual budget of about 5 000 Euros. Now we have become a member of the GAMIAN-Europe organization (Global alliance of mental illness advocacy networks) so we are taking big steps towards future. The body and soul of our association The goals of our association are to care for the human and civil rights of people affected by a mental illness, their careers and other family members. ”Happy Family” aims to help its members to help one another, to create public awareness and acceptance of the problems of mentally ill people and to reform conditions within the mental health system within Croatia. Current projects and activities organized by “Happy Family” are workshops for psycho-education and support for people affected by a mental illness and their family members. Also we do public lectures for the local community about mental illness in order to combat the stigma of mental illness. You can get more information on our web site. www.geocities.com/sretnaobitelj2004/baza.html And the soul of our organization is one mother. A specific case, always describes the reality best. We call her “Mother of courage”. She started to attend the support groups from the beginning, almost two years ago. She is 54, an economist and has a high income. She is divorced and lives with her 23 year old daughter who was diagnosed with schizophrenia five years ago. The mother was, by my impression and according to the psychological tests, very inhibited and socially isolated before she joined the association. She was very depressed and couldn't cope any more. We wanted to investigate whether the joining to the association


142

and regular attending to its programs would enable the mother of a patient with schizophrenia to re-establish her psychic balance by reducing high expressed emotion. So we gave her the PIE psychological test (The profile index of emotions) three times during 18 months. Our first results showed that by joining the group work she had to socialize and “open herself to other people”. She came regularly; at first she was quiet but with time, she becomes very involved in the group work. The last PIE test, after 18 months since she joined the association, showed increased sociability and trust for people, lower dimensions of depression and lower rejection, as well as higher assertiveness and better realization of her needs. A half year since she started to attend the groups, she turned from the depressive position in life and started to work positively with her daughter’s illness, started to motivate other parents, and started to help them with her advice. She was able to do this because she had finally found the support that she needed. She became one of the founders of our association where she is now a member of the Organizational board and is our accountant. She can also better satisfy her own emotional needs in her family and her relationship with her daughter is close and developing. She re-established her psychic balance and changed to a powerful, strong and competent person. Her promising results inspire us all to do more voluntary work in the association .She inspires us all with her strength and courage. Research results Why did we choose to use psycho-educational models and lectures, not only for patients and families but for the local public too? At the beginning of the year we did research on stigma and attitudes of the local community towards mentally ill persons in our county. People who were questioned by phone, using randomly chosen numbers were middle aged, high school educated, mostly village people. The results showed that they have big prejudices about mental illness. Usually they hear about mental illness from the TV, and it’s connected with violence. 70% of people questioned said that they know somebody that was treated for mental illness, usually an acquaintance. They usually think that schizophrenia is caused by genes or stress. The common opinion about schizophrenic patients is that they are usually mentally retarded, need medicine, and hear voices that tell them what to do. The majority of people think that schizophrenic patients don’t disturb their community by uncleanness and violation of public order that they can’t have a job and work properly and they suffer from split personality. They would


143

usually tolerate people suffering from schizophrenia at work and in the neighborhood but half of them would not have them as a friend and nobody would want to marry somebody with schizophrenia. Therefore we had to do something about that also. What else did we do to evaluate our work in the past year? We did some evaluation of our psycho-educational modules and the results showed that 80% of the audience was mentally ill persons and 20% of the audience was families. 70% of the audience were males, mostly middle aged, and unemployed or on the social welfare. The majority of the audience was satisfied with the lectures, the lecturer and the amount of new information which they gathered. 1/3 of them came only once and 22% of the audience came more than 6 times to the lectures But then, where are we now, in our association, compared to other similar associations in our country. We did some research about this. We do as much research as we can. I personally like evaluations; it gives me a sense of being in control of what is going on. We used the same psychological test for emotions that we did to evaluate the work of our, “Happy family” association and gave it to the parents of psychotic patients who were not members of the association and we also gave the test to the parents who are members of two other associations in Croatia who deal with mental health issues [psychotic illness] in family members. These are “Duga-Rainbow” from Zagreb and “We care-Marimo” from Osijek. Sanja and Jelena from Rainbow and Marimo are also here with us so if somebody has some questions I am sure they will be happy to answer as well. The Parents of drug addicts also did the test. There was one group of parents who did not attend any association and a final group of parents who were also members of the Croatian associations that deal with the families of drug addicts, “Put-Trip” and “Stijene-Rocks”. We wanted to see similarities or differences in the emotional profiles of these groups of parents of patients. Authors quoted in my lecture today participated in this investigation these are our preliminary results: • Dealing with psychotic patients as well as drug addicts change emotional

profile in their parents. All group profiles that were examined showed symptoms of acute reaction to stress (in this case mental illness of their child), by showing increasing emotions of sorrow, avoiding new life


144

situations, inability to control emotions and plan future. Jet, their sociability and trust towards people stayed in the normal parameters.

• How parents of psychotic patients differ from those of drug addicts? If we examine profile of parents that are not members of associations, we can see that parents of drug addicts are more depressed and avoid new life situations than parents of psychotic patients, also not members of association. However, if we examine profiles of parents that are members of associations, we can see that parents of drug addicts are more sociable and have better control of the emotions than parents of psychotic patients that are also members of their associations. Maybe this is so due to a different approach, diagnose, treatment and prognostic values of the diseases.

• How parents of the children with the same diagnosis differ among themselves according to the participation in the association? The impact of present state of illness of their children should not be forgotten but in this research, we assumed that children of parents in associations are in the remission of the illness and those that are not are clinically in the acute phase of the disease.

Parents of drug addicts that are members of associations have higher sociability, trust towards people, and they are less aggressive than parents of drug addicts who are not members of any association. Parents of psychotic patients that are members of associations have a bit higher trust towards people, lower aggressiveness and more desire for sociable acceptance than parents of psychotic patients that are not members of association. However, this difference is no statistically significant, probably because high standard deviations in group profiles of three associations that participated. When we did the emotional profiles of parents that are members of “Happy family” association it showed significantly higher trust towards people and higher desire for social acceptances than parents of acute psychotics patients that were not members of any association. • Feelings and thoughts of parents that they were bringing up during the

research were usually this one: Schizophrenia is a disease given by “God” and drug addiction is the parents fault, after treatment drug addict is coming back to the home “cured” and “normal”, while remission of psychotic illness is just a “continuous fight” and “forever lost great expectations”. Those are through beliefs and prejudices that are main


145

points o fight against stigma as well as the need of great psycho educational interventions that was pointed out in this research.

These results will be published so you will be able to know the details of this research as well as the discussion of the results. If somebody would like to participate in this research with his own results, they are welcome. I believe that this questionnaire is available in English, since it is standardized in Europe. References regarding the questionnaire, our previous research and publications and other information are also on our web site. “Sugar and the cream” And now, allow me to show you “the sugar” and “the cream” of our annual work; our annual association report. I regret that it is mostly in Croatian It is on our website also and our book that was freshly printed just few days ago and it still smells new. One third of the book is in English so it may be of some interest to you. In this book we gathered all the psycho educational lectures that we gave over the year, following in some parts the psycho- educative module from Early Psychosis Prevention and Intervention Centre of Melbourne, which we obtained from the Early Intervention Service of Luton, as well as experiences from support groups, life stories, useful information about the association, articles or abstracts of publications, evaluation of lectures and results of some research. It looks like my grandmother’s cookbook but it become very popular with patients and their families, it was adapted for them and it’s free of charge. We do have a hard copy edition of the book also, I took some hard copies with me, and we are selling it, raising some money for our current project, helping some patients get travel expenses for coming in daily centre for treatment, so I do expect to sell some while I am here also. Also if somebody has a desire to help us in our attempt to live with a disease with dignity, I have a number of our bank account also. This was a bit of fundraising. Also we invite all who are interested to join our programs and to come to our First annual international conference of the “Happy family” association and First annual meeting of the association, that will be held on 15.december 2005. in Popovača, Croatia. Unfortunately, we are not able to sponsor or return any travel expenses but we can arrange accommodation in the homes of association members. Conclusion- what does all this mean for us, personal development Now, finally, I will show you something else to emphasize a thought which I would like to leave with you. This NGO work, it works for both sides. These


146

are my own emotional profiles. My own tests that showed that I personally become more sociable, more trustful of people, much more assertive and less anxious as well as less depressed than two years ago. This change, this empowerment that I felt happened to me, is the actual reward, or payment, for working in NGO. It does pay off in the end for us too, not only for the members and users or local community. Everybody gains something and it doesn’t cost society much. What I want you to take away from my speech is this thought. Mentally ill persons need our help and support in different ways, their families should be taken care of also. Overall you must agree that no government institution will ever have money or desire to deal with families in a way that non-profit organizations can. The family is the major unit in our society; it is a natural ally in treatment. So it does pay off to invest in families. Our association is like that also, we proved that we can do a lot and we don’t cost so much and therefore it does pay off to invest in us in the future too. 1. međunarodna konferencija Udruge «Sretna obitelj» 1.

godišnja skupština Udruge Udruga «Sretna obitelj» za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji od 15-18.prosinca 2005. godine u restoranu Neuropsihijatrijske bolnice « Dr.I. Barbot» održala je 1. međunarodnu konferenciju i obilježila prvu godišnjicu rada. Gosti predavači na konferenciji bili su dr. Mark Agius iz Bedfordshire Centra za rane intervencije u liječenju psihoza u suradnji sa Sveučilištem u Camebridge-u, doc.dr.sc. Slađana Ivezić-Štrkalj, šefica Dnevne bolnice PB Vrapče i mr.sc.dr. Sanja Martić–Biočina, voditeljica Odjela za prve psihoze PB Vrapče. Sponzor dolaska inozemnog stručnjaka, dr. Mark Agiusa bila je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Sponzor dolaska dr. Agiusa

Udruga «Sretna obitelj» koja ima sjedište u Neuropsihijatrijskoj bolnici «Dr.I:Barbot» u Popovači provodila je u 2005. toj godini program podizanja kvalitete života obitelji duševnih bolesnika i unapređivanjem duševnog zdravlja kroz različite vidove aktivnosti kao što su suportivno – edukativne radionice za duševne bolesnike i članove njihovih obitelji, tečajevi


147

psiho edukacije, učenje socijalnih vještina za samostalan život, te antistigma program u obliku radionica i savjetovališta. U okviru godišnje skupštine predstavljena je knjiga «Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude – živjeti s duševnom bolešću: psihoedukacija predavanja i radionice podrške i samopomoći udruge «Sretna obitelj», izdanje 2005. Knjiga je besplatna za svih do isteka zaliha, katalogizirana je u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici kao i CD izdanje knjige te Internet izdanje knjige koje se također može besplatno «skinuti» sa web stranica udruge www.geocities.com/sretnaobitelj2004/baza.html. U sklopu skupštine u popodnevnim satima održan je i Okrugli stol na kojem su sudjelovali predstavnici ostalih udruga za zaštitu Mentalnog zdravlja Hrvatske, udruge «Sjaj», «Duga», „Svitanje“, «Stijena» i HSKLA iz Zagreba, Udruge «Marimo» iz Osijeka, te Udruge za rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnog bolesnika NPB «Dr. I. Barbot« iz Popovače. Voditeljica okruglog stola bila je doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj a tema okruglog stola bila je Budućnost neprofitnih vladinih organizacija za zaštitu mentalnog zdravlja u Hrvatskoj.

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Upravni odbor udruge «Sretna obitelj» (s lijeva na desno): Vesna Cerančević, Iris Sarajlić-Vuković, Ema N. Gruber, Daša Poredoš, Snježana Lončarić


148


149

doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj i dr. Marina Kovač

mr. sc. dr. Sanja Martić-Biočina i dr. Mark Agius


150

adinih organizacija za zaštitu mentalnog

dr

Udri buUdr

it

Udr

HrvliječHrvEar

ith

Dis•

•

Okrugli stol udruga za zaštitu mentalnog zdravlja Hrvatske, Popovača, 15. prosinca 2005.

Organizator: Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i podizanje kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji «Sretna obitelj»

fitnih vlTema: Budućnost neprozdravlja u Hrvatskoj Koordinator: doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj, psihijatar, šefica Dnevne

olnice PB Vrapče bSudionici: Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji «Sretna obitelj» Popovača

uga za zaštitu I promicanje mentalnU og zdravlja „Svitanje“ Zagreb Udruga za kvalitetu života obitelji duševnih bolesnika „Duga“ Zagreb

uga za obitelji i bolesnike koji boluju od poremećaja prehrane anoreksije limije „Nada“ Zagreb uga za rehabilitaciju i resocijalizaciju ovisnika o drogama i njihovih elji te prevenciju ovisnosti „Sob tijena“ Zagreb

Udruga duševnih bolesnika „Sjaj“ Zagreb uga za promociju duševnog zdravlja i kvalitete života „Marimo“ Osijek

Udruga za rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnog bolesnika pri NPB „Dr.I.Barbot“- radno okupaciona terapija, Popovača

atski savez klubova liječenih alkoholičara, krovna udruga klubova enih alkoholičara Hrvatske atski liječnički zbor ly intervention centar for psychosis, Luton, Bedfordshire in association University of Camebridge w

kusija: Okrugli stol dobar je način za razmjenu iskustva i viđenja udruga kao i planiranje međusobne suradnje Različiti su pristupi djelovanja udruga te programi specifični za strukturu korisnika koje obuhvaćaju. Udruge se razlikuju po vremenu djelovanja kao i specifičnošću trenutačnih problema (prostor za rad, financije, organizacija rada, iscrpljenje nakon dugogodišnjeg volonterskog rada u udruzi)


151

• lnog zdravlja s drugim sektorima te

•

alaca u mentalnom

•

vne bolesti treba biti radikalniji, aktivniji i prodorniji, ovo

•

le od poremećaja prehrane.

• etnjama tako npr..zakon o starateljstvu

ne pokriva potrebe osoba s duševnim smetnjama , potrebno je osobe teljstvom uključiti u pravilnik o doplatku na djecu koji se

bolesnika.

Od posebne je važnosti osiguranje adekvatnih i stabilnih fondova koji će omogućiti ravnopravnost mentaredovan rad udruga. Udruge za zaštitu mentalnog zdravlja u Hrvatskoj važni su sudionici Nacionalne strategije mentalnog zdravlja koja ide prema psihijatriji u zajednici. Udruge imaju svoje mjesto u ostvarivanje partnerstva za mentalno zdravlje koje uključuje suradnju profesionzdravlju sa korisnicima usluga, pacijentima i članovima obitelji, promociju mentalnog zdravlja

• Udruge podržavaju Europski plan akcije za mentalno zdravlje svjetske zdravstvene organizacije koji se temelji na nizu preporuka koje obuhvaćaju organizaciju službe za mentalno zdravlje, borbu protiv stigme i diskriminacije kao i suradnju sa udrugama korisnika usluga..Europski plan akcije za mentalno zdravlje potpisali su ministri zdravstva članica Europske zajednice i europske regije Svjetske zdravstvene organizacije. Osobe sa duševnom bolesti kao i članovi njihovih obitelji marginalizirane su i stigmatizirane. Pristup udruga prema borbi protiv stigme dušetakođer uključe rad s medijima. Treba potaknuti organizaciju vanbolničkih programa liječenja u zajednici za ljude koji se liječe od psihotičnih poremećaj, kao i za one koje istovremeno boluju od ovisnosti i psihotičnog poremećaja. Također su potrebni posebni programi bolničkog i vanbolničkog liječenja za osobe obolje

• Potrebno je također riješiti problem smještaja za osobe oboljele od psihotičnih poremećaja koji do danas nije uspješno riješen. Potrebna je promjena legislative koja bi trebala biti više usklađena sa potrebama osoba s duševnim sm

pod staraprimjenjuje prema obiteljskom zakonu , također je potrebno osigurati direktnu zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama odnosno uvođenje odvjetničkih usluga zastupanja, zakon o besplatnom pružanju pravne pomoći te mogućnost «probnog zamrzavanja» invalidske mirovine u slučaju ponovne uspostave radnog odnosa rehabilitiranog duševnog


152

• ijama poput maskenbala, športskih

aktivnosti, trijeznog tramvaja, javnih tribinodržavanju večeri poezije, izložbpsihoedukacije, brošura i priručnika u borbi protiv predrasuda prema duševnim bolesnicima.

• j je a a

klubova liječenih a

oatia. The

Visokovrijedne su aktivnosti udruga i volonterski rad u promicanju mentalnog zdravlja u manifestac

a, izdavanju knjiga poezije i i likovnih i umjetničkih radova, knjiga

Broj udruga koje se bave zaštitom Mentalnog zdravlja u Hrvatskovrlo mali. Oproban model mreže udruga u Hrvatskoj je mreža udrugklubova liječenih alkoholičara pod krovnom udrugom Hrvatskog savez

lkoholičara. Zaključak: • Potrebno je oformiti mrežu udruga u mentalnom zdravlju koje bi

ujedinjene u koordinaciju udruga imale priliku utjecati na donošenje nacionalne strategije mentalnog zdravlja u skladu s europskim smjernicama, imale zastupnike u tijelima koje donose odluke vezane za mentalno zdravlje, lakše lobirale na nacionalnoj i međunarodnoj razini za prava duševnih bolesnika i njihovih obitelji, međusobno se lakše podržavale i osnaživale.

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber, predsjednica udruge «Sretna obitelj»

1. International conference of the «Happy family»

association, 1. Annual meeting of the association and round table for NGOs

The Society for improvement of mental health and quality of life of mentally ill persons and their families “Happy family” held its first international conference and the first annual meeting in December 15, 2005 in Popovača, Crlecturers at the conference were Mark Agius, associate specialist from the Early Intervention in Psychosis team in Luton, Bedfordshire and secretary of the Bedfordshire Centre for Mental Health Research in Association with theUniversity of Cambridge, the honorary guest and an honorary member of the association, Slađana Ivezić-Štrkalj, psychiatrist, chef of the Day hospital department of Psychiatric hospital Vrapče, Zagreb and Sanja Martić-Biočina, psychiatrist, chef of the First psychosis ward also from Vrapče hospital. The


153

roups for patients resented. The

ewith milies. It is available

(oneasso

lectures were on ‘Stigma and mental health’, ‘Wellness program for healthy life-style of mentally ill persons’ and ‘Early interventions in treating psychosis’. The Annual meeting was opened by Ema N. Gruber, MD, president of the association and after the board members had presented the year’s report of the association activities (psychoeducational lectures and support gand their families) and budget, the association’s new book was ptitl of the book is “Accepting the differences, forgetting the prejudices- Living

mental illness”. It is free of charge for patients and fain print, on a CD, and as an internet edition. The Internet edition of the book

third of the book is in English) can be downloaded from the web site of the ciation www.geocities.com/sretnaobitelj2004/introduction.html. r in the afternoon on the same day the association organized a round table

all the associations from Croatia that deal with mental healthLatefor issues with the

mTheill pZagNG lcoholics «HSKLA» and the NGO for drug addicts and their

therfamsocithe

•

• of NGOs that deal with mental health issues

•

•

the e: ‘The future of the NGOs that deal with mental health issues in Croatia’. associations which participated in the round table were: NGOs for mentally ersons and their families «Rainbow», «Daybreak» and «Sunshine» from reb, NGO for eating disorder patients and their families «Hope», Capital O for treated a

families «Rocks» from Zagreb, «Happy family» and NGO «Occupational apy» from Popovaca and NGO for the families of mentally ill persons and ilies «Marimo» from Osijek. The representatives from the Croatian medical ety and the Early intervention centre from Luton, UK were also present and coordinator of the round table was Slađana Ivezić-Štrkalj.

The discussion points which arose from the round table were: A round table is a good way of exchanging the information between the

associations and for planning their future cooperation. The approaches and activitiesin Croatia are different, being specific to the type of illness which they deal with and the type of client which they serve. Some NGOs also have specific structural issues, such as issues about space, finance, organization, team work, long year experience burn out, lack of experience etc.

It is of great importance that adequate and secure funds should be secured for the NGOs, and that they should be trusted, so that they can work within the health sector on the basis of equality, and so that they can be able to provide an effective and consistent work output, which will benefit the health sector. NGOs which deal with mental health issues in Croatia are important associates in the National strategy of mental health which aims to develop community psychiatry. Croatian NGOs which deal with mental health issues


154

by the Croatian Minister of health.

illness should be

• isorder patients

should be developed in the community. of proper accommodation for mentally ill persons suffering

•

g” of disability pensions in order to be able to properly deal with the situation which arises when the working status of rehabilitatedre-established.

• The activities of the associations d the voluntary work in the field of menta

The number of NGOs which deal with mental health issues in Croatia is very small. A proven model for the network of NGOs in Croatia is the Network of the NGOs that deal with rehabilitated alcohol addicts, clubs for rehabilitated alcoholics under the capital NGO association.

Conclusion: • It is necessary to form a network of NGOs which deal with mental health

issues which would be able, by co-ordinating all of the NGOs, to influence the National strategy of mental health according to European trends. It would have representatives in the national organizations that decide mental health policy and it would advocate on a national and international level for the rights of mentally ill persons and their families and would support and empower all the NGOs that deal with mental health issues in Croatia.

Ema N. Gruber, MD

President of the «Happy family» association, Croatia

are supporting the European action plan for mental health developed by the WHO and signed

• Mentally ill persons as well as their family members are marginalized and stigmatized. The NGO’s approach to the stigma of mental more radical, active and more effective. This includes work and relationships with the media. The organization of programs for treating mentally ill persons, especially drug addicts in co-morbidity with psychosis and eating d

• The problemfrom psychotic disorders still has not been solved. Legislation should be harmonized to fit the needs of mentally ill persons, for example, the law about custody does not cover the needs of mentally ill persons, the law about the children’s allowance should be included with family law and the direct protection of the patients rights should be secured. Free of charge primary care services should be available for mentally ill persons . There should be the possibility of “temporary freezin

mentally ill persons is

anl health promotion and fighting stigma are priceless.

•


155

Okrugli stol udruga za zaštitu mentalnog zdravlja Hrvatske


156

starijih od

u: umirovljenje, udovištvo, institucionalni smještaj, promjene

Poster prezentacija udruge «Sretna obitelj», 2. Hrvatski gerontološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 2006

ŽIVOT SE NE CIJENI PO DUŽINI, VEĆ PO SADRŽINI

mr. sc. Daša Poredoš, dipl. socijalni radnik, mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine RH ima 18,6% osoba60 godina, a 1991. godine ih je bilo 15,7%. Znači, broj starijih osoba u ukupnoj populaciji se povećava. Još uvijek ne znamo odgovor na pitanje zašto starimo. Različite teorije starenja (biološke, psihološke, socijalne) tek djelomično zadovoljavaju naše spoznaje o tom procesu, a još niti iz daleka ne daju nadu da bismo smisleno i svrhovito pokušali djelovati na tu pojavu. Najčešći stresovi i gubici u starijoj životnoj dobi szdravstvenog stanja, stresovi i gubici uvjetovani ratnim događanjima.

Kvaliteta života u starosti, iako povezana s tjelesnim zdravljem i funkcioniranjem, ne mora biti izravno ovisna o zdravstvenim čimbenicima. Neki stariji ljudi žive kvalitetno unatoč slabom zdravlju i obrnuto. Upravo posredujući čimbenici kao npr. psihološki i socijalni, imaju važnu ulogu u određivanju procesa starenja.

Prikaz obitelji: Šesteročlana trogeneracijska obitelj „Ž“ živi u selu Kihalac nedaleko Gline. Obitelj je tijekom rata bila razdvojena: otac je bio u aktivnom sastavu HV-a, majka s djecom u prognaništvu, a najstariji član baka Roza (80 godina) bila je povremeno sa snahom i djecom u prognaništvu, a povremeno u raznim bolnicama, zavodima i drugim socijalno-medicinskim ustanovama. Kad im je kuća obnovljena, obitelj se ponovo spaja i vraća u rodno selo. Na naša psihoedukacijska predavanja u NPB „Dr. I. Barbot“ u Popovači dolaze supružnici „Ž“. Razlog dolaska su suprugove poteškoće vezane za PTSP i supruzina depresivna simptomatologija. Na drugom grupnom susretu supružnici otkrivaju da s njima živi i osamdesetogodišnja baka Roza. Opisuju da s njom imaju puno problema, da je prkošljiva, da izvoljeva, očekuje posluživanje, ne sluša i sl. Osobito im smeta što joj „moraju“ donositi ručak u sobu.


157

a soba smještena na katu (koji nije do kraja

uočavaju da je obitelj

upružnicima smo predložili da ako ikako imaju mogućnosti pronađu primjeren erojatno boji

m ponašanju eprorađenom žalovanju) obavijeste njenog liječnika obiteljske medicine, te da

u

posv dNakon grupč asvojim pri a na

alnoj i simboličkoj razini iznimno značenje. Jednom tjedno je obilazi u uslugu plaća sama). O poginulom sinu i

pe za

ičko kolina, životni standard i zdravstveni status.

Iz detaljnijeg razgovora sa supružnicima saznajem da baka Roza vrlo slabo čuje, da je otežano pokretna, da je njenobnovljen, da stepenište broji 20 stepenica i da nema rukohvata), da ostali članovi obitelji žive u prizemlju (koje je dovršeno i zadovoljavajuće opremeljeno). Nadalje, tijekom rata poginuo je najmlađi bakin sin, a suprug se vodi kao nestala osoba, jer nije htio napustiti rodno mjesto. Po pokojnom sinu baka Roza je ostvarila pravo na mirovinu značajnog iznosa, ali ne sudjeluje u troškovima nastalim u zajedničkom domaćinstvu. U ovoj obitelji, općenito se malo međusobno razgovara. Nitko nije osobito zadovoljan svojim životom i odnosom s drugim članovima. Supružnici „Ž“afunkcionalna, da se nešto treba učiniti i traže konkretan savjet. Navode da baka Roza zbog godina života, smanjene pokretljivosti i navike ne odlaska od kuće ne može doći na našu grupu, jer vrlo rijetko odlazi i liječniku. Ssmještaj za baku u prizemlju. Pojašnjeno im je da se starica vjsilazka niz stepenice bez rukohvata i da se odvojena od ostalih članova obitelji može osijećati odbačeno i izolirano. Uputili smo ih da o bakino(nzatraže mišljenje (doznake) za nabavku slušnog aparata i štapa. Također supućeni da se obrate nadležnoj patronažnoj mdicinskoj sestri kako bi se bakinoopće zdravstveno stanje redovitije kontr liralo. Savjetovano im je da više pažnjeo

vete jedan drugome, da međusobno iše razgovaraju o svojim osijećajima ia se više međusobno uvažavaju.

nešto više od dva mjeseca, supru nici „Ž“ ponovo dolaze na edukacijskužu i s ponosom iznose promijene: b ka Roza je dobila sobu u prizemlju (a

etrnaestogodišnji sin je jedva dočekao da sam „caruje“ na katu), koristi slušniparat, objeduje u kuhinji s ostalim članovima i (što je snahi iznimno važno)

manjima sudjeluje u troškovima domaćinstva. Ova promijena im

a

repatronažna medicinska sesra (ovnestalom ocu još uvijek međusobno ne razgovaraju. U svakodnevnom životu često jednostavne promjene donose značajne rezultate. Supružnici „Ž“ često dolaze na naša psihoedukacijska predavanja i gru

odršku. Motivirani su za daljnja učenja, razvoj samouvida i promijene ... p Kvaliteta života temelji se na subjektivnoj procjeni pojedinca. Na naš doživljaj kvalitete života utječu: Civilizacijska razina, fizokruženje, socijalna o


158

ovodi sponzorirana LOTO stva i socijalne skrbi projekt:

ći socijalno ugroženim osobama sa

krbi potrebuju dodatnu psihosocijalnu pomoć i psihoedukaciju te

OD 8.12.2005 do 8.12.2006 udruga pr2005 sredstvima Ministarstva zdrav

„Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude“

Pružanje psihosocijalne pomokroničnim duševnim smetnjama u Sisačko-moslavačkoj županiji,

s težištem na područja od posebne državne skrbi Područje provedbe projekta: Projekt će se provoditi u Sisačko-moslavačkoj županiji i to u Popovači, Petrinji, Glini, Novskoj i Topuskom. U svim tim mjestima imati ćemo grupe za podršku i povremono goste Voditeljica projekta: Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med, specijalizant psihijatrije za NPB «Dr.I. Barbot», Popovača Izvoditelji projekta (stručni djelatnici): Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica Snježana Lončarić, prof. defektolog-soc. pedagog Ivanka Mihalić, viša medicinska sestra Helena Blečić, dr. med, specijalizant psihijatrije za OB «Dr.I.Pedišić» Sisak Saša Radić, radni terapeut, Zdravstveno veleučilište Zagreb Kratak sadržaj projekta: Potrebe duševnih bolesnika i njihovih obitelji su mnogostruke te variraju i prema stadiju bolesti kao i brojnim drugim socio-ekonomskim faktorima, tako da je potreban širok spektar pomoći uz institucionalno liječenje. Posebno socijalno ugroženi duševni bolesnici I to oni s područja posebne

ržavne sdpodršku u stvaranju pozitivne emocionalne klime obiteljskog okružja kao i uklapanje u lokalnu zajednicu, što dokazano smanjuje relaps duševne bolesti. Aktivnosti projekta sastojat će se u psihoedukacijskim predavanjima stručnjaka raznih profila te radionicama za suport duševnih bolesnika uz vježbanje socijalnih vještina, komunikacije te problem solvih tehnika-


159

kt, edukaciju volontera i članova tima, opskrba edukativnim materijalom te evaluacija rada, s ciljem stvaranja terapijskog saveza duševnog bolesnika sa njzajednicom. Kao rezultat očekujemo unapređenje duševnog zdravlja, podizanje kvalitete života i oniranje socijalno ugroženih

uševnih bolesnika na području avačke županije te posljedično

rješavanja egzistencijalnih problema kao i kontrole emocija, uz uključivanje duševnih bolesnika u sam proje

egovom obitelji i širom

bolje funkciSisačko-mosld

kvalitetniji život njihove obitelji uz povećanje znanja o duševnoj bolesti te posljedično kvalitetniji odnos i bolje uklapanje u lokalnu zajednicu te pozitivan utjecaj na tijek psihičke bolesti u smislu redukcije relapsa i bolje suradljivosti duševnog bolesnika. Pošto je u tijeku reorganizacija psihijatrijskog djelovanja, ovaj je projekt dio deinstitucionalizacije koja je sukladna s nacrtom nacionalne strategije razvoja i brige za mentalno zdravlje. Da bi se ovaj projekt počeo odvijati na vrijeme odnosno da bi naši korisnici mogli dobiti pravilnu informaciju o tome kada se, koje i kakve aktivnosti odvijaju, posebno se zahvaljujemo ravnateljici dr. Marini Kovač i osoblju Neuropsihijatrijske bolnice «Dr.I.Barbot» iz Popovače, posebno višim medicinskim sestrama Pauli Beronić, Ani Manhard, Adeli Matušin i medicinskoj sestri Božici Štibrić.

Mr. sc. Dr. Ema N. Gruber

POZIV

, Hrv.Kostajnica, Topusko, Novska, Dvor, Sunja i okolica,

rupi se radi učenje o duševnim

e rješavanja problema (problem solving). z voditelje grupa na grupe dolaze i gosti predavači.

Bolesnici koji dolaze sa gore navedenih područja a trenutno su na liječenju u bolnici mogu se uključiti u welness grupu koju za njih u bolnici vodi vms. Ivanka Mihalić a održava se SVAKI petak u mjesecu tijekom cijele godine

Duševne bolesnike sa područja od posebne državne skrbi naše županije (Petrinja, GlinaDubica, Kukuruzari, Lipovljani itd. ) pozivamo da se uključe u grupu za bolesnike koja im je najbliža prema mjestu stanovanja a koja će za njih biti organizirana cijele 2006. godine. Na gbolestima (psihoedukacija), učenje socijalnih vještina, radionice podrške i samopomoći, komunikacija i učenjU


160

(os a tel.: Grupe u Petrinji se održava svaki II i IV petak u mjesecu u velikoj dvorani Crvenog križa, de dr. Helena

lečić, specija Saša Radić i Marković, radni terapeuti Zdravstvenog veleučilišta Zagreb uz prof.

Teme predavanja, radionica i grupa za podršku u Glini i

lina crvenog križa - Gradsko društvo

ući suradnji s ravnateljem gosp. atom Sučijeme od 17 sati.

metnjama/poteškoćama i za članove njihovih obitelji. a svaku od navedenih tema, u skladu s potrebama i interesom članova

e je održati radionicu i diskusionu grupu:

mjestu

im srpnja i kolovoza) od 13.30-14.30 sati u restoranu bolnice. Prijave n044 669 123.

Turkulinova ul. broj 7 od 13.30 sati. Grupe volizantica psihijatrije za OB Sisak (sv II petak) iB

Andreja dr. sc. Dubravku Šimunović (sv IV petak). Grupa u Novskoj se održava svaki posljednji utorak u mjesecu u 16.30h u Obrtničkom domu u Novskoj a vodi ju Snježana Lončarić, prof. defektolog-soc. pedagog. Grupa u Glini se održava svaku posljednju srijedu u mjesecu u 17 sati u Crvenom križu Gradsko društvo Glina, Frankopanska 1. Voditeljica grupe je mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica. U Topuskom će se u kino dvorani u travnju i rujnu održati radionica učenja socijalnih vještina i komunikacije.

Topuskom

, dipl. soc. radnica Mr. sc. Daša Poredoš GMjesto održavanja: Prostorije HrvatskogGlina, Frankopanska 1, Glina – zahvaljujM ec. Vr ržavanja: svaka zadnja srijeda u mjesecu, uPsihoedukacijska predavanja, radionice i grupe za podršku u trajanju do 90 minuta za građanstvo s navedenog područja, osobito za socijalno ugrožene osobe s psihičkim sZgrupe moguć- osnove komunikacijskih vještina - značaj komunikacije za razvoj samopoštovanja - prevencija negativnih stavova prema psihičkoj bolesti - savjeti za obitelj duševnih bolesnika - stres i „mobbing“ – psihičko zlostavljanje na radnom


161

oso ećaja društveni aspekti depresije

- nenasilno rješavanje sukoba - problemi ovisn- problemi ovisn- U skladu

- tolerancija i prihvaćanje različitosti

vi sastanci

- prevencija dekompenzacija - bitosti posttraumatskog stresnog porem-

osti o alkoholu osti o nikot nu i

samostalno kreiranje slobodnog vremena s vremenskim prilikama grupni susreti budu organizirani i u

prirodi. Teme je moguće i mijenjati u skladu s potrebama i interesima sudionika susreta. Topusko Mjesto održavanja: Kino dvorana Topusko – zahvaljujući suradnji s predstojnikom Podružnice Centra za socijalnu skrb Glina – Topusko gosp. Nikolom Abramović. Vrijeme održavanja: tijekom travnja i rujna 2006. god. Teme radionica: - komunikacija u svakodnevnom životu

Grupa u Novskoj

Snježana Lončarić, prof. defektolog- soc. pedagog

U okviru projekta «Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude», počela je sa radom grupa psihosocijalne pomoći osobama koje boluju od kroničnih duševnih smetnji u gradu Novskoj. Prva grupa je održana 31. 01. 2006. u Domu obrtnika, gdje će se i u buduće održavati. Pozivima koji su poslani ispred udruge «Sretna obitelj» odazvao se zadovoljavajući broj pacijenata i obitelji iz tog područja. Prvi sastanak je prošao u upoznavanju članova s programom udruge, te planovima predviđenim uz ovaj projekt. Članovi su se predstavili jedni drugima i svatko je naglasio svoj trenutni problem u vezi bolesti osobne ili nekog od člana obitelji. Kako je komunikacija tekla postajalo je jasno da su neki problemi (neznanje, neshvaćanje okoline, osjećaj srama, bespomoćnosti…) vrlo visoko rangirani kod većine prisutnih. Zaključak je bio da ovak


162

nerješivi, a istovremeno smanjiti tenziju člana koji

ma informacija. Paralelno s tim terapeut će raditi na pružanju podrške kako oboljelima tako i obi ljima, ali isto tako nastojat će ih usmjeravati da se bzirom da su svi

manjeg mjesta ijeli program ima za omunikacije, suport i sihoedukaciju približiti č ne bolesti kroz činjenice.

kta, te

ada Wellness grupe

s pnnavljaju, kako bi se

ku

mogu pridonijeti rješavanju nekih njihovih problema ili verbalizacijom istih oni mogu postati manjeproblem iznese. Sastanci su predviđeni za svaki posljednji utorak u mjesecu tijekom cijele godine u trajanju od 90 minuta. Predviđeno je da se prilikom svakog sastanka obradi neka tema vezana uz kroničnu bolest, nakon koje će se raditi na slobodnoj diskusiji, te razmjena

te nauče međusobno podržavati i pomagati oi žive nedaleko jedni od drugih. iz

C cilj kroz metode klanovima kronične duševp

Istovremeno bi se smanjile ili uklonile emocije kao što su sram, strah, osjećaj manje vrijednosti, krivnje…uvelike prisutne kod oboljelih i njihovih obitelji, a vezane su uz stigmu koja iz neznanja prati ove bolesti. Program će provoditi dipl. defektolog-soc pedagog Snježana Lončarić i stručni gosti suradnici. Da bi se ovaj projekt počeo provoditi u gradu Novskoj, veliki doprinos i podršku dala je ravnateljica Centra za soc. skrb, gospođa Ljiljanka Žunić koja je aktivno sudjelovala u svim aktivnostima oko pokretanja projesocijalne radnice Centra, gospođa Ankica Filipović i gospođa Jadranka Gašparović, koje su nazočile prvom sastanku i ponudile svoju pomoć u buduće.

Program r

Ivanka Mihalić, vms.*

Program uključuje rad u grupama 1x tjedno tijekom cijele godine (osim r ja i kolovoza). Ukupno će biti održano 45 sastanaka, svaki u trajanju od

60 minuta. Nakon ciklusa od 6 tjedana zadane teme se poogli uključiti novopridošli bolesnici. Grupa će se održavati u oblim

radionica u kojima će se razgovarati i savjetovati o zdravoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Osnovana je za bolesnike oboljele od shizofrenije i ostalih duševnih bolesti koji dolaze iz Sisačko-moslavačke županije s *viša medicinska sestra, samostalni grupni psihoterapeut


163

Nakon završetka liječenja dobiti će upute za astavljanje tretmana u najbližoj grupi na terenu.

aktivnosti grupe su: • e• rati o bolesti i problemima

• i zdrav način

• a tna informacija polaznicima grupe

bolnici psihosocijalnim tretmanom stvoriti povećanje kvalitete života oboljelih od shizofrenije i drugih

psih i olesnika na nastavak tretmana u na i Pre aCilj i:

inu na mjernu listu r piramida zdrave prehrane

ost uzimanja tekućine rošene energije

izmjeriti brzinu otkucaja srca

ena

područja od posebne državne skrbi, a liječe se u Neuropsihijatrijskoj bolnici «Dr.I.Barbot» u Popovači.n Osnovne

M đusobno upoznavanje Tehnikama terapijske komunikacije razgovakoji se javljaju vezano za bolest Procjena kvalitete života s posebnim osvrtom na prehranu života, te tjelovježbu i dobru kondiciju Ev luacija, povra

Svrha: za vrijeme liječenja u uvjete za

ičk h poremećaja. Nakon otpusta uputitit bjbl žu grupu na terenu.

hr na i zdrav način života ev

stvarnu tjelesnu težinu i vis• Evidentirati • Izraditi poste• Naučiti hranjive tvari i važn

i omjer unesene i pot• Naučiti kontrolirat• Izraditi listu ciljeva s planom djelovanja • Test znanja

Tjelovježba i dobra kondicija Ciljevi:

• Naučiti• Procijeniti vlastitu tjelesnu kondiciju • Odabrati vrstu tjelovježbe i ustrajati u provođenju • Naučiti prepreke u provođenju tjelovježbe • Organizirati šetnju za lijepog vrem• Test znanja

Osnivanju grupe su pripomogli:


164

tora: r, ravnateljica bolnice

ms., glavna sestra bolnice

jatar, rukovoditelj V odjela bolnice

dr. med., spec. psihijatar, rukoviditelj II b odjela bolnice ovy- Radonić Erna, dr. med., spec. psihijatar, rukovoditelj IX odjela

bolnice Osnovna ideja: MrAdTereza Zohar, tajnic

olonter u grupi:

Irena Stastny, dipl. ing. m

Marković*

Rkrofunk

Osiguravanje prosMarina Kovač, dr. med., spec. psihijataAdela Matušin, vUpućivanje bolesnika u grupu (prema abecedi): Bjedov Mirjana, dr. med., spec. psihiKarapetrić-Bolfan Ljiljana, dr. med., spec. psihijatar, rukovoditelj VIIIa odjela bolnice Matas Tonka, dr. med., spec. psihijatar, rukovoditelj VI odjela bolnice Molnar Igor, N

. sc. dr. Ema N. Gruber, predsjednica udruge «Sretna obitelj» ministrativna podrška:

a bolnice VIva Kravčuk, med. Sestra VIIIb odjela Voditelj grupe: Ivanka MIhalić, vms., samostalni grupni psihoterapeut Podrška s pisanim materijalima:

ed. biokemije, stručni suradnik Eli Lilly (Suisse) S.A. Predstavništvo u Hrvatskoj i dr. Aleksandra Magić, stručni suradnik Eli Lilly (Suisse) S.A. Predstavništvo u Hrvatskoj

GRUPE U PETRINJI

Radna terapija kod osoba sa mentalnim oboljenjima

Saša Radić, Andreja

adna terapija obuhvaća postupke u liječenju fizičkih i psihičkih stanja z specifične aktivnosti sa svrhom dosezanja njihove najviše razine, cije i neovisnosti u svim vidovima svakodnevnog života.

Definicija Svjetske udruge radnih terapeuta, 1982.

*Zdravstveno veleučilište Zagreb


165

Intetrij

susta acijenta kući,

anizaciju aktivnosti tijekom dana uporabom (Canadian Occupational

Sue Baptiste, Anne Carswell, Mary Ann McColl, Helene Polatojko, Nancy Pollock, 1999)

sihička oboljenja uz primarnu kliničku sliku vezuju promjene u smislu nemogućnosti provedbe

okupacijsko izvođenje koje dugoročno osigurava neovisnost u svakodnevnom životu pojedinca.

rvencija u sklopu rehabilitacije mentalnih oboljenja koristi slijedeću adu:

In titucionalni tretman – koji se u načelu provodi u sklopu psihijatrijske

nove i prekida nakon odlaska p Rehabilitacija u zajednici - koja se provodi u klijentovom okružju i uvelike koristi radno terapijsku intervenciju kroz: o Procjenu i pravilnu org

Kanadska mjera izvođenja okupacija Performance Measure -COPM) (Mary Law,

o Prepoznavanje i prevenciju negativnih stilova života – edukacija o posljedicama oboljenja vezanim za aktivnosti (zanemarivanje samozbrinjavanja, prekid aktivnosti koje su se svakodnevno provodile, gubitak interesa za voljene aktivnosti);

o individualni ( grupni ) programi afirmacije pozitivnih životnih stilova kroz utvrđivanje, usvajanje i korištenje osobnih vrijednosti, navika i uloga u svakodnevnom životu

Podrška – koja se provodi koristi radno terapijsku intervenciju kroz kratkoročni tretman sa dugotrajnim uporabu o trening životnih vještina o povećanje interakcije sa prijateljima i obitelji o pronalaženje grupe podrške u lokalnoj zajednici Psvakodnevnom funkcioniranju, usvakodnevnih okupacija, te šire gledano nemogućnosti zadovoljenja životnih uloga pojedinca. Koristeći aktivnosti svakodnevnog života klijenta radni terapeuti nastoje poticati rast i razvoj cjelokupne ličnosti pojedinca, bez obzira na životnu dob ili onesposobljenje. Pod pojmom aktivnosti podrazumijevamo sve zadatke koji čine obrazac života jedne osobe, u skladu su sa njegovim spolom, dobi, životnim ulogama i okružjem u kojem habitira. Uporabom aktivnosti pojedinca osposobljava ga se za adekvatno


166

ljenja uzrokuju isključenje osobe iz svakodnevnog života zbog eprilagođenog ponašanja koje je simptom bolesti, smanjene motivacije za

i olest vezuje. Provedbom treninga životnih vještina u

lopu radno terapijske intervencije reducira se socijalna neprilagođenost , p avanja sa problemskim situacijama što dovodi do bolje socijalne integracije osobe.1 Radionice životn traju jedan sat se od zagrij ili igra), eštine poučavanja, igranja uloga,

aće e vrlo ona tenje n a radi jem

v akodnevnom ti kra intervencije Rad ove grupe sup Šimunović, Zdravstveno vel agreb

Tablica 1. Prezentacija radno terapijskih radionica

Kroz radno terapijske intervencije potiče se prilagodba ponašanja, u skladu sa specifičnom situacijom, što osigurava aktivno i neometano sudjelovanje u životu obitelji, zajednice i društva. RADNO TERAPIJSKI TRETMAN Mentalna obonsocijalnim druženjem, nedostatkom u verbalnim i neverbalnim vještinamazbog stigme koju bsk

oboljšava se komunikacija, usvajaju se vještine suoč

ih vještinajave vj

i sastoje avanja (relaksacija i/na , demonstracije vještine,

z jevaluacije i dompovezuje koriš

ještina u sv

adaće. Domaća zadaća ov n

bitan segment, onici sa korišteno naučenih vještina

života što je u bi jnji cilj radno terapijske

revizira prof. dr. sc. Dubravka eučilište Z

Vještina SVRHA METODA RADA

repoznavanjeP i iskazivanje

emocija Upoz ove kroz

njihove osjećaje Prep lne

Važnost iskazivanja emocija Povezivanje članova grupe

nati član

Međusobna interakcija

Relaksacija Prepoznavanje 6 osnovnih emocija oznavanje neverba

komunikacije Igr a a ulog

1Istraživanje provedeno 1997 Clark F, Azen SP, Zemke R, Jackson J, Carlson M, Mandel D, Hay J, Josephson K, Cherry B, Hessel C, Palmer J, Lipson L prikazuje pozitivne napretke u socijalnom funkcioniranju te fizičkom i psihičkom dobrostanju nakon uključenja u radno terapijski tretman ( Occupational therapy for independent-living older adults: a randomized controlled trial. JAMA 1997; 278:1321–1326)


167

Slušanje

Jačanje međusobnih veza u grupi Uvažavanje tuđeg mišljenja Aktivno sudjelovanje u radu

grupe I

Igra Demonstracija razvoja

vještine granje uloga

Zahvaljivanje i isprič anje

P Prihvaćanja vlastitih pogrešaka i P

kojima rebna

av

oboljšanje socijalnih odnosa

ispravljanje istih na prikladan način

Igra repoznavanje situacija u

je potvještina

Izrada zahvalnica članovima grupe

Ljuba ost i

Stvaranje prijateljskih odnosa Dem tine pri pr sti

(insv

znasertivnost

Socijalizacija Igra

onstracija vješove tivnodbi akkupovanja

strumentalne aktivnosti ak ota)odnevnog živ

Darivanje

opouzdanjSam e Kako ostav ar dojam Prihvaćanje samoga sebe

iti dobRelaksacija

Igra ogledalom Demonstracija vještine

Reakcija na

Nošenje sa stresnim situacijama Strategi nja sa

frustraciju Učenje unutarnje kontrole

Igra je noše

frustracijom Učenje tehnika

relaksacije

ješavanje Suočavanje sa problemskim situacijama u svakodnevnom

Relaksacija Igra R

problema 1 životu („Coping skills“)

Učenje strategije rješavanja problema

Rješavanje problema 2

Usvajanje vještine i implementacija u svakodnevnom

životu

Relaksacija Igra

Kako naučene strategije primijeniti u

svakodnevnom životu Razgovor

Ostvarivanje zajedničkih ciljeva Osjećaj zadovoljstva grupe

Igra TimskSuradnja a provedba


168

aktivnosti Izrada zajedničkog

plakata

Da bi se ovaj projekt počeo provoditi u gradu Petrinji, veliki doprinos i podršku dala je ravnateljica Centra za soc. skrb, gospođa Jadranka Golac koja je aktivno sudjelovala u aktivnostima oko pokretanja projekta, te gospođa Ana Malović, ravnateljica Crvenog Križa Petrinja, koja nam je ustupila prostoriju za rad.

Udruga „Sretna obitelj“ i u Petrinji - značajna karika u rehabilitaciji duševnih bolesnika

Dr. Helena Blečić*

U prvom mjesecu 2006. god. u Petrinji je započeo rad psihoedukacijsko-suportivne radionice Udruge „Sretna obitelj“. Želja nam je u njezin rad uključiti što više bolesnika sa shizofrenijom, depresijom i bipolarnim afektivnim poremećajem, a također i njihove obitelji, srodnike i prijatelje. Znamo da se duševni bolesnik susreće sa mnogim teškoćama radi svoje bolesti, a isto tako i njegova obitelj i okolina. Neznanje o bolesti, njezinom

dobivaju zdravstvenu

oblik pomoći težim duševnim bolesnicima, što će biti jedna od karika koja ce upotpuni lanac u rehabilitaciji, zaštiti i boljoj integraciji u njihovu o

o principima rada terapijske zajednice u kojima ce bolesnicima i njihovim

tijeku i mogućnostima liječenja stvara strah, nerazumijevanje i zaziranje okoline od osoba sa teškim duševnim poremećajima. Cilj i velika želja naše udruge je da bolesniku ponudi još jednu dimenziju u njegovom liječenju i prihvaćanju vlastite bolesti, te boljem obiteljskom, radnom i socijalnomfunkcioniranju. Za sada takvi bolesnici u našem graduskrb u jednoj psihijatrijskoj ambulanti koja djeluje u sklopu OB „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak i u ambulantama liječnika obiteljske medicine, dok se hospitalno liječenje provodi uglavnom u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači. Mišljenja smo da je uz dobro organiziranu zdravstvenu skrb upravo nedostajao ovakav

tibitelj i širu zajednicu. Radionice ce biti organizirane

pobiteljima biti ponuđena psihoedukacija, emocionalni suport, stručno * specijalizantica psihijatrije za OB «Dr.I.Pedišić», Sisak


169

egova obitelj, a posebna pažnja će se posvetiti i

eo provoditi u gradu Petrinji, veliki doprinos i

savjetovanje uz primjenu ostalih kognitivno-bihejvioralnih tehnika. Radom u grupi također će se dobiti sveobuhvatniji uvid u probleme s kojima se susreće duševni bolesnik i njborbi protiv stigme i diskriminacije takvih bolesnika. Da bi se ovaj projekt počp rškuod dala je ravnateljica Centra za soc. skrb, gospođa Jadranka Golac koja je aktivno sudjelovala u aktivnostima oko pokretanja projekta, te gospođa Ana Malović, ravnateljica Crvenog Križa Petrinja, koja nam je ustupila prostoriju za rad.

Suradnja sa medijima

Naš rad g priopćavanja: tiskovine,

im aktivnostima i događanjima Udruge. Svim poštovanim a i dragim prijateljima iskreno zahvaljujemo na pomoći, podršci,

vnoj promidžbi i suradnji. edijima i

lin i Goran Holberger te Vlatko Putar

• ić ••• VEČERN

Nadalje ćemo po nje u društvenoj zajednici. No

e provodi u Hrvatskoj Kostajnici, jer za razliku od

redovito su pratila razna sredstva javnoradio, televizija. Obavještavali su stanovništvo o našim raznim organiziranuradnicims

jaŽelimo istaknuti osobito polodonosnu suradnju sa slijedećim m

jihovim predstavnicima: n• Sisak Press d.o.o. za novinsrsko-nakladničku djelatnost „NOVI

SISAČKI TJEDNIK“ - glavna urednica Sonja Waltl • RADIO MOSLAVIMA i MOSLAVAČKI LIST iz Kutine - urednici

i novinari Gordana PeRADIO BANOVINA iz Gline – glavni urednik Nikola Maričkov

NET – NEZAVISNA TELEVIZIJA iz Kutine JUTARNJI LIST – Predstavništvo Sisak

JI LIST – Predstavništvo Sisak ticati zajedničku suradnju i djelova

, u ostvarenju ovog projekta nije sve baš išlo lako…………..

Na žalost ovaj se projekt nostalih područja, niti nakon mjesec i pol dana od početka projekta nismo uspjeli ostvariti suradnju sa Centrom za socijalnu skrb niti Domom zdravlja Hrvatska Kostajnica.


170

y

try is a key method of delivering modern psychiatric

oslavačka county is a very rural county of Croatia, which is still covering from the war of 1991. Many parts of the county are very isolated

rom social deprivation. It has 200 000 people with a density of 42

areas, e areas which have been a war zone find coming to the

ery difficult. rted one year ago at the hospital in

vide psycho-education and group therapy to psychotic patients

throughout the ounty. At the same time, the group work will also be enhanced by other

services. PersonThe w aff for the NGO in addition to the ff europsychiatric hospital “DrSer e

“Accept the differences, defeat the prejudices!”- Close to peoples homes - building branches of Happ

family association, pilot project

Ema N. Gruber*, Mark Agius**

Plan for delivering Community Interventions in a form of group therapy to chronically mentally ill persons on social welfare from the part in the

special government care in the County of Sisačko-Moslavačka

Premise. Community psychiaservices to patients with psychotic illness. It is advocated by the WHO Declaration and Plan for Mental Health in Europe. Sisačko-mreand suffer fpeople on a square kilometre. Psychiatric services are provided byNeuropsychiatric hospital “Dr.I.Barbot”, but people in outlyingincluding thoshospital vAn NGO [‘Happy Family’] has been staorder to proand their families. It is now proposed to extend this service to several localitiesc

nel re ill be the requirement for four extra ststa already employed by the NGO at N.I.Barbot” vic s

Services will be provided whole year at:

*Ne p**Early , Bedforshire, UK

uro sychiatry hospital “Dr.I.Barbot”, Popovača Intervention in Psychosis team in Luton


171

p, once

• • roup once a month)

oup once a month)

re; ho-education groups, Patient Support and Family Support

rgotherapy students on

rbot” for in-patients from the

ce

ross Premises,

roup d every six months thereafter.

ssessment of needs [short version], Euroqol [self assessment], WHO QOL, KASI [Knowledge of schizophrenia questionnaire] ocial situations List of everyday e scales. Satisfaction with session Questionaire

onclusion ation of this service will be published.

future

• Popovača, Neuropsychiatric hospital “Dr.I.Barbot” (one groua week) Petrinja (two groups twice a month) Novska (one g

• Glina (one gr• Topusko (two groups a year)

The services which are to be provided at each site a• Psyc

Groups [provided once a month] • Social skills training.[to be provided by e

placement] • Elli Lilly (Suisse) S.A ‘Wellness program’ to be provided at

Neuropsychiatric hospital “Dr.I.BaSisačko-moslavačka county only. This will include training for nursing staff.

Capacity of service It is estimated that each group will contain 20-30 patients, so that the serviwill be able to deal with 150 patients at any one time. Locations. The different sites will identify local halls [e.g. Red CCraftsman’s halls] for the holding of the groups. Assessment.

ome baseline assessments will be carried out at the beginning of the gSanThe Key assessments will be as follows. For Clients: CANSAS [Camberwell a

, Group atmosphere, List of s activities, HONOS [health of the nation outcom

CA yearly evaluThe development of this service may provide the basis fordevelopment of community psychiatry in Sisačko-molavačka county.


172

bout the psychotic illness and how it can

hotic illness is something which he can handle, and

lient who has attended appropriate courses in psycho-education

have undertaken a process of psycho-they understand the reasons for the

hich are held by families may be

lt of psycho-education, also have a ication in keeping clients well, and of

necessary stress and illicit drugs, which re needed in order to stay well.

PRILOZI ZA SUPERVIZIJU I EDUKACIJU ČLANOVA STRUČNOG TIMA UDRUGE

Psycho-Education

Mark Agius* Introduction Psycho-education is the process whereby the client and his family get to understand more abe treated and relapse prevented. It is an essential process whereby the client is able to take control of his situation, so that he no longer feels at the mercy of the illness, but instead he feels that he is in control of his situation, and that there are steps that he can take in order to stay in control. Therefore, psycho-education is the key to improving the self-esteem of the client, so that he feels that his psycwhich no longer is an insurmountable barrier to his own self fulfilment as a person. A cshould , as an outcome, no longer feel hopeless and at the mercy of his illness, but should feel capable of controlling his illness and be self-confident about managing his life. The client’s family, once theyeducation should feel reassured that client’s problems, and how and why the illness occurs. This may be particularly beneficial to families who have suffered from the burden of illness for a long time, but have never had an explanation of what is in fact happening to the client. Thus misconceptions about the illness wdealt with. Both client and family should, as a resugood understanding of the role of medother measures, such as avoiding unaPsycho-education may be carried out;

*Mark Agius, MD, Associate Specialist for the Early Intervention in Psychosis team in Luton, Bedforshire, Senior Research Fellow in the Bedfordshire Centre for Mental Health Research in Association with the University of Cambridge

Sponzor predavača


173

ients may

using the client as an expert to explain the illness. This involves the client

• With the individual patient • Within a family intervention session • Within a group session for families • Within a group session for clients • A combination of all the above. Psycho-education with the individual patient This may be carried out within an ordinary psychiatric consultation, or a specially extended one. During this time concepts such as how psychosis develops, the stress-vulnerability model, why medication is important to prevent relapse, why illicit drugs should be avoided by clients who have experienced psychosis, can be discussed. Our team has developed a number of ‘power-point’ computer graphics, some of which are used as illustrations in this book in order to use as visual aids in such sessions. It needs to be remembered however that there is evidence that cleasily forget, or indeed, not ‘take in’ up to 95% of what is said in a consultation, and therefore, one to one consultations need to be supplemented by other methods in order to achieve proper psycho-education for a client. Sessions may have to be repeated. Our group has developed a series of simple leaflets about psychosis which may be given to clients and their carers. Many other good leaflets also are available, including ones on specific medication. The Royal College of Psychiatrists, Rethink, and the UK psychiatric pharmacy group produce excellent materials. Psycho-education within a family intervention session Psycho-education in a family education session usually happens in the context of a full behavioural family therapy intervention, although it can also take place as an individual intervention, provided both family and client are appropriately engaged in therapy with the client. Clearly, the therapist will be able to provide information about psychosis, the stress-vulnerability model, how to stay well, and the use of medication to the family and the client, but the most important intervention with the family, is


174

riences

have had to endure the burden of having to upport a person who is unwell for quite some time, may , for the first time,

client, and why he

future sessions.

A gspe

hasAusattecov Th1. s,

2.

given. Side effects are described. The role of medication in

3. ecially with reference to recovery, and the process of

recovery are described. What the appropriate expectations regarding

explaining to the family the symptoms which he experiences, how he feels about his illness and his experience, and why he reacts to these expein a particular way. This occurs in a family session which is facilitated by the therapist. The family is allowed to ask questions for clarification. In such a session, the family, who maysreceive an explanation of what is happening to the behaves in the way he does. It is explained to the family that , while the therapist can easily give an explanation of what psychosis is in general, it is only ‘John’ [the client], who can give an accurate description of ‘John’s illness’ , which is the particular illness which they have to deal with. This session can be extremely helpful for the family, and leads on naturally to the whole family working in a collaborative way to identify early signs of relapse in Psycho-education within a group session for families

reat deal of basic psycho-education can be imparted in a group run cifically for carers and families. Our service runs a short four session

psycho-education group for families, which is a manualised course which been produced by EPPIC, the Early intervention service in Melbourne, tralia. The clients themselves are not present at the sessions, as they nd their own psycho-education group, where the same material is ered. e titles and contents of the four sessions are as follows; Session one; what is Psychosis?; Psychosis is defined by its symptomthe diagnostic criteria of various forms of psychosis is described, and possible causal factors and the stress/vulnerability model is introduced. Session two; Medication. The stress/vulnerability model is discussed as a rationale for prescribing anti-psychotic and other psychotropic medication. The role of medication in the treatment and recovery process is discussed. Information about different medications doses and effects isrelapse prevention and in the treatment of positive and negative symptoms is discussed. The management of side effects is described. Session three; Recovery. Recovery is defined. The phases of psychotic illness, esp


175

le of the family is high-

n four; The Future. The main themes from the previous sessions

resources. The program is

The program is supported by a series of overhead transparencies and

avae set it

e aims were met in the programs hich we have run so far. Although the programs were very structured and

n, and it was evident

d that other families had similar problems. We are aware that

eduis d al produced by EPPIC and it has been used in our service.

recovery are is discussed. The family’s and the client’s expectations are discussed. Therapeutic strategies to encourage recovery are described. Ways to prevent relapse are described. The rolighted.

4. Sessioare highlighted. Concerns and expectations for the future are explored. Participants are informed of available concluded.

handouts which are supplied with the manual. A video program is also ilable for use. Each session lasts for two hours.

The aims of the program, as suggested in the EPPIC Manual, and as wup were; • To provide education about the causes of psychosis, the course of the

illness, treatment, recovery and prognosis. • To provide families with a forum where they could ask questions and

express concerns. • To provide emotional support for families and to allow them to ventilate

their feelings and to begin to process their feelings. • To enable families to feel competent in understanding psychosis. • To help redress inappropriate feelings of guilt, blame, hostility and

hopelessness by providing factual information. Feedback from families shows that all theswdidactic, there was sufficient time allowed for discussioto the two group facilitators that the usual group dynamic processes functioned within the group. What appeared to be most important to families who attended the groups was that they began to realise that they were not alone anfamilies exchanged telephone numbers for mutual support, although they were not asked to do so by the facilitators. Psycho-education within a group session for Clients The same material described above can be used in a manualised psycho-

cation course for clients who are recovering from psychosis. The course escribed in a manu


176

nummodules can be combined into a shorter number of sessions. A typical nine

1. m and the benefits system. The use of the

2. finition of psychosis and mood

3. chotic Medication. Information about different

d how to cope.

tress

6. l work and leisure

tudes. How will the client adjust his

y

m

Philosophy of psycho-education in early psychosisOur philosophy llows;

The material is designed as 20 modules, which can be delivered in a similar ber of sessions, which is how it was initially delivered in our service, or

session psycho-education course may have the following content; Session One; Understanding the healthcare system. The resources of the local healthcare systemental health act. Session Two; What is psychosis? Dedisorders. Causes of psychosis. Labels and Diagnoses. The role of stress in psychosis. Session Three; Anti-psymedications. Their role in staying well and preventing relapse. Side effects an

4. Session Four; Coping with Negative Feelings. Recovery. Coming to terms with the experience of psychosis.

5. Session Five; Early Warning Signs of relapse and Coping strategies. The role of stress in psychosis. Early warning signs. Basic smanagement strategies. Session six; Work and leisure options. Discuss locaoptions.

7. Session seven; All about drugs. What is a drug? How drugs influence psychosis. Factors influencing substance abuse.

8. Session eight; Social Supports. How to identify the client’s social supports and how to strengthen them after an episode of psychosis.

9. Session nine; Changing attilifestyle so that the psychotic episode will not recur?

The above is a description based on ‘Power to the People’, a psycho- education program based on the EPPIC manual and developed by Jane Edwards and others in Melbourne. Our own use of the modules suggests that the are well accepted by clients, but that the 20 module sessions are inconvenient, because of the time scale, so we would recommend a version

ilar to the one descrsi ibed above.

regarding psycho-education in Early Psychosis is as fo• Understanding their illness empowers clients, so that they can take an

active part in their illness.


177

periences. al part of the psycho-

• its

• impact on the families and friends of the

• on.

•

• suffer from

makes it understandable and accessible to each individual client.

on should be presented in such a way that the client can is own explanation of his experience of psychosis.

l

The large number of approaches described above should make it possible for appro ts and their families.

It is t the treating team that clients l milies are supported.

Such psycho education will inevitably have a major impact on the clients, eir families, and th which is the community as a whole.

• Clients have a right to knowledge which enables them to understand their ex

• Psycho-education is an integral and centrtherapeutic process.

• Each client has a unique experience of psychosis. All clients have a right to be fully informed about their illness, treatment, and its expected outcome. Psychosis has an important client. Psychosis is a bio psychosocial phenomen

• Quality of life is enhanced by positive expectations of the future. Recovery from a psychotic illness is achieved by a collaborativeendeavour which involves the client, his family and the treating team. Psycho-education should be provided to all clients who psychosis and their families.

• Psycho-education needs to be flexibly, taking into account the client’s recovery style and his stage of recovery.

• Psycho-education should be presented in a manner that

• Informatidevelop h

• Psycho-education must be ethnically and culturally sensitive. • Psycho-education should take into account the biological, psychologica

and social issues which affect the client. • A positive outlook must be engendered by psycho-education.

Conclusion

priate psycho-education to be offered to all clien

hro by ugh the application of these principles earn to manage their own illness and that fa

th eir environment,


178

k have been instrumental in developing

m, hile Samaritans provides an excellent telephone hot-line for clients who are

The role of NGOs which deal with Mental Health Issues

Sponzor predavača

Mark Agius*

WHO has recently developed a WHO declaration for mental health in Europe. Within the declaration, which has been signed by all Health Ministers in Europe, a particular role has been attributed to NGOs. The WHO declaration states; ‘We are strongly committed to the empowerment of users and carers and their inclusion in mental health service planning and delivery. We believe the following actions are necessary;Stimulate the creation and development of local and national nongovernmental and service user run organisations representing people with mental health problems, their carers and the communities they live in. Set standards for representation of users and their carers on committees and groups responsible for planning , delivery, review and inspection.’[WHO declaration for Mental Health in Europe2004] This means that Advocacy Groups, Self Help Groups, NGOs, and patient ‘experts by experience’ should be given specific roles in the planning and delivery of mental health services, and be properly funded for so doing. Thus, Non Governmental Organisations have a very important role in developing Mental Health services, and advocating for individual patients and for patient groups. This is particularly so because NGOs are seen as independent, and not linked with Government policy. Thus, NGOs are extremely powerful in the large democracies of Western Europe, and large NGOs such as Mind, Sane , the Manic Depressive

he, and RethinFellowship, Primradical changes in mental health policy in England. Other smaller NGOs have been effective in delivering Social Care in Serious Mental Illness, as Befrenders does in Bedfordshire, where I come frowconsidering committing suicide.

*Mark Agius, MD, Associate Specialist for the Early Intervention in Psychosis team in Luton, Bedforshire, Senior Research Fellow in the Bedfordshire Centre for Mental Health Research in Association with the University of Cambridge


179

ocacy work for Patients with Mental

ies of evidence based Guidelines on

discuss issues of mutual interest with is necessary

ients should recover and be

.

at in many instances they

For the many smaller NGOs, there is a European Umbrella Organisation- Gamian Europe, which carries out advConditions with WHO and the European Commission, as well as providing an Umbrella Organisation , and a source of advice for its members. Its great strength is that it provides a forum where NGOs from all over Europe can share their experiences and expertise. Gamian has recently published a serCommunity Psychiatry drawn up by the Medical Advisers of various NGOs, in order to enable advocacy groups togovernments while being aware of what the Evidence on what for proper mental health treatment is. NGOs should be well placed in order to provide Service User representatives to participate in planning of services. They should also be able to do a great deal of anti-stigma work. The aim of support for the patients is that the patre-integrated into society as completely as possible, though it is accepted that sometimes some consequences of illness may persist and relapse is possibleTherefore public campaigns should be carried out constantly in order to reduce the stigma associated with mental illness. The evidence regarding the presence of stigma attached to patients with mental health problems is summarised by the WHO Declaration as follows; ‘We are very concerned that people avoid or do not adhere to care because of fear of victimisation and abuse by individuals , communities and the state. We are aware that people with mental health problems suffer from derogatory language and reinforcement of negative stereotypes in the workplace , media broadcasts and the press. We are also aware that they suffer from the lack of equal opportunities and an absence of legislation, and thare subject to inadequate enforcement of equality and protection of their human rights. We strongly believe that the past exclusion experienced by mental health service users in asylums and institutions and the consequent stigma need to be reversed.’ Inter- alia, the declaration commits signatories to ‘instigate anti-stigma activities, emphasizing the ubiquity of mental health problems, their general


rutinize disability rights legislation to cover mental health

ental

,

cho-education will c

providing housing and care co-ordination for

good prognosis , and treatability,…to.. educate and monitor the media, to.. introduce or scequally and equitably…to..stimulate community involvement in local mental health programmes by supporting initiatives of nongovernmorganisations.’[WHO declaration on Mental Health in Europe 2004] Patients should be seen as being able to recover from mental illness, and NGOs should work to promote this Recovery Model of Mental illness. The aim of aftercare for patients with Psychotic illness should be Recoveryso that the patient may be able to return, if at all possible, to his chosen form of work or education, or to a form of work or education which approximated as closely as possible to that which he used to follow before he became ill. Recovery needs to be the prime aim of treatment. Recovery is best measured by the degree to which persons are able to return to their chosen occupation or to education after their illness. The WHO declaration states ‘Work is crucial for income, self-esteem and the role of the individual in society….Most people with mental health problems wish and are able to work,’. [WHO Declaration on Mental Health in Europe 2004] The IRIS guidelines for treating young patients with Psychosis state; ‘A strategy to facilitate clients’ pathway to work and valued occupation should be developed during the critical period’ [1999]. The best way for NGOs to promote Recovery is by psychoeducation. Psycho-education for patients and families is a core aspect of any Community Psychiatry program. P sycho-education is a key element in recovery from mental illness. This is what enables patients and families to take responsibility for managing their illness and preventing relapse. Psyincluding ‘what is psychosis?’, why take medicato prevent relapse, how to identify early sigshould avoid illicit drugs. The WHO declaration calls for signatories to such as minority groups, vulnerable women education, information, and support prograMental Health in Europe 2004. ]. NGOs have a NGOs have developed in certain Countries, provide group psycho-education and support fThis , they appear to have done well, ancongratulated. NGOs in places such as Mal

180

over all aspects of the illness

ps,

patients who have mental

tion?, how to stay well, how ns of relapse, why patients

‘target marginalised grouand unemployed men, with ms.’[WHO Declaration on major role in this regard. such as Croatia in order to or patients and their carers. d for this they are to be ta and Slovenia have been


181

ver their providing such a role,

GOs and State services are both adequatel funded and see each other as having complim .

Stigma, the patient, the family and the community Mark Agius*

health difficulties .This has turned out to be very effective, as a result of very dedicated staff, but there must be a question owhich is clearly ,to my mind the role of the state, because of the all encompassing nature of Care Co-ordination. Advocacy Groups, Self Help Groups, NGOs, and patient ‘ experts by experience’ should be given specific roles in the planning and delivery of mental health services, and be properly funded for so doing. However, it should not be the case that such NGO groups be given a remit to carry out roles for which they are not intended, for instance, it should not be the case that NGOs be given the task of being the sole implementers of Community Psychiatry, as now happens in certain parts of Europe, without the support of the state and professional staff. We look forward to a situation when N

y entary roles in the delivery of community psychiatry services

The difficulty

The perceptions that society has of mental Illness varies from culture to culture. For instance, in parts of rural India and Pakistan, words like ‘depression’ do not even exist in the language, and persons with mental illness are simply thought of as distressed. Maybe as a consequence of this , it has been observed, during the WHO ten countries study that patients in rural India seem to recover from Schizophrenic illness more rapidly than people in other parts of the world, and these people will return to work more quickly than others. Contrast this with the situation in many parts of western E

Sponzor predavača

urope. Not only does serious mental illness suggest long but it also suggests huge difficulty in returning to

osis team

periods of hospitalisation,work afterwards. ______________________ *Mark Agius, MD, Associate Specialist for the Early Intervention in Psychin Luton, Bedforshire, Senior Research Fellow in the Bedfordshire Centre for Mental Health Research in Association with the University of Cambridge


182

ntal illness. Therefore, when they become

risk of suicide, or

ing to protect him from all perceived risks and outside threats. Worst of

. Therefore , Mental Health is only seen as news when a

Suffering from a mental illness such as depression suggests in some way being weak, while suffering from Psychotic illness is seen as implying being demented, or even more seriously being unemployable, or being a dangerous person with potential to harm others. These attitudes inevitably lead to huge difficulties experienced by mentally ill persons, caused by the attitudes of not only their employers and society at large, but also attitudes of their families and of themselves, for even they, before they became mentally ill, have had the same attitudes to mementally unwell, they experience all the negative beliefs about mental illness which they had suddenly applied to themselves, so that their sense of loss of a normal life’ is intense, and may in itself lead to depression and deapair. No wonder a young person recovering from a first episode of a psychotic illness may well develop ‘Post Psychotic Depression,’ with a consequent increasedon the other hand may go into major denial of his illness, thus making it extremely difficult to prevent further episodes of illness. The attitudes which we have described above are what is known as stigma. The mentally ill person becomes in effect an outcast. He is refused the possibility of being a normal member of society. His family either bitterly criticise him for not achieving ordinary family life or become over-involved in tryall, he ‘self-stigmatises’ himself as a failure who will never lead a normal life. The reasons for stigma in mental illness are many; Up to relatively recently-in living memory-, many mental illnesses had no particularly effective treatment, so they did indeed lead to a life of unemployability, often in an asylum. Mankind having a cruel streak to their nature, in those times, it was even the case that large asylums, such as the Bethlehem [‘Bedlam’] in London would allow the patients to be seen as a ‘spectacle’ for Londoners to visit on the weekend. Mental health staff may themselves cause stigma by implying a lack of hope when patients suffer serious mental health problems. More recently, we have as a society become obsessed with risk, and fear of dangerous people. The Media, who only want to sell newspapers, often insist that Psychotic patients are dangerous, although most mentally ill patients are indeed harmlessviolent tragedy occurs, thus giving the public huge misconceptions about Mental Illness.


183

are

er persons may not ish to be associated with families with mental health problems, so the

and avoided as well.

Employers believe that there are serious problems with employing persons with mental health problems, ranging from difficulties with poor attendance at work to difficulties with doing the job. Therefore, they will tend to discriminate against people with mental health problems when theyseeking employment, making mental health problems a reason for unemployment, as well as providing a cause for further depression. Of course, many mental health problems do run in families, in that there may be a genetic link, but there are often a belief that Mental illness is some sort of punishment from God visited on the family, and othwfamily becomes shunned by others, So what can be done about this? Clearly, the key to tackling stigma is changing attitudes. This means education- education of the Population as a whole, of teachers, employers, family members and carers, mental health staff, and the patients themselves.

om episodes of mental ecent employment. The

of recovery, and therefore persons with

ressive

We need to let people know the realities of dealing with mental health problems today. The reality is that nowadays mental health conditions such as Depression, Anxiety, Bipolar Disorder and Schizophrenia are treatable with modern medication, and that most people will recover frillness and be able to return to a normal life with dreality is that it is important that we should be able to intervene quickly, so that we can maximise the processmental health problems should seek treatment early. This means major public education programs, via websites, schools, and even advertising. In the UK we now have posters on buses which show pictures of Winston Churchill, saying ‘Depor inspirational leader?’, and of Princess Diana saying ‘Bulimic or the People’s Princess?’ Early Intervention teams will organise talks for school children, and even plays about mental illness. We need to educate journalists to give Mental Illness a positive press, as well as useful programs on TV. In the UK we have a famous Boxer,

Winston Churchill,

suffered from clinical depression


184

t is this empowerment, which stores dignity to patients and their families, which in the end leads to their

being ab

We are develop ort of patients

Frank Bruno, who suffers from Manic Depression. On one occasion he had to be detained in hospital under the mental health act, and as a result a national newspaper, the Sun ,issued an extremely derogatory headline about him. However, he is much loved by the English Public, and such was the outcry from the public, that the Newspaper ran a campaign about combating stigma in mental illness. There have also recently been TV programs in the UK. One about Manic Depression, featuring Frank Bruno, and one about the link between cannabis and psychosis. We need to remember that such campaigns are very important, but that they need to be sustained for a long period in order to achieve a change in attitudes which have been there for hundreds of years. Importantly, we need to take the attitude in our mental health services that recovery is the goal of treatment. This is referred to as ‘the Recovery Model’. In our service which deals with young persons with a psychotic illness, we judge our outcome measures by how many of our patients return to work or full time education. This focuses the minds of our staff on achieving the best for our patients. Most of all we need to provide psycho-education for our patients and their families. We need to explain to them what mental illnesses are, how they can be treated, how they can identify the causes and early signs of relapse ,and thus prevent relapse, and how they can stay well. This Psycho-education empowers patients and their families to manage their illness themselves and become autonomous individuals. This is no different from a Diabetic patient managing his own diabetes, and taking control of it himself. Ire

le to confront and overcome stigma.

ing a new coh

Rodney Elgie* The data from several sources demonstrated that 85% of people in Europe aged 20 to 40 wish to be directly involved in decisions concerning their health care. This figure drops to 65% for the 40 to 60 age group and to around 50% for the over 60s. For the over 75s it is just 8%! It would appear that we are developing a new cohort of patients and, naturally, once they become involved in their healthcare they will wish to remain so past the age of 40. Governments, right across Europe, are wrestling with the dilemma of need versus cost within the health arena. It is an impossible circle to square.


185

thcare is a le,

ive because of their side-effect profile, resulting in

The problem, more apparent in the past decade with the advances in medical science and an ageing population, will continue to grow relentlessly throughout the first half of this century. Much argument centres on the cost of modern prescription medicines and the envisaged threat of demand escalating out of control if Direct To Consumer Advertising (DTCA), in any form, were to be allowed in Europe. EU Member States use many ways to keep the drugs budget in check. All impose some form of rationing, even if that word is studiously avoided. However, to examine critically the drugs bill of any country in isolation from the overall delivery of healdangerous exercise that invites false or misleading conclusions. For exampthe National Health Service in the UK was created in July 1948. At that time, there were around 480,000 hospital beds in the country and some 300 drugs available to GPs to prescribe. Fifty years later, the number of beds had decreased to 190,000 but the number of prescription drugs had grown to about 3,000. It is inconceivable that these two sets of figures are not inter-related. One may reasonably conclude that the growth in the expenditure on pharmaceutical products produces savings in other areas within the healthcare system. It is frequently argued that new drugs provide little, if any, improvement in efficacy in comparison to off-patent and generic medicines. Yet there are other considerations. Cheap drugs are themselves often ineffectthe patient ceasing to take the prescribed medicine for anything like the optimum length of time. ___________ *Rodney Elgie, past president of Gamian-Europe organisation (Global Alliance of Mental Illness Advocacy Networks). Email: [email protected] President of The European Patients' Forum, Vice President of the European Men's Health Forum, a member of the Boards of The European Brain Council, The International Society of Bipolar Disorders and Chairman of its Physician-Patient Outreach Committee, EPPOSI (European Platform for Patients' Organisations, Science and Industry), The Health Coalition Initiative, The UK's General Medical Council Patient Reference Group and Institut des Sciences de la Sante, a member of the Faculty of The Lundbeck Institute and of 45 person EU Health Policy Forum operated jointly by DG Enterprise and DG SANCO, a member of DG SANCO's Working Group looking at Mental Health Challenges in Europe, the EFPIA Think

f the European ommission examining "Patient Mobility" in the EU.

An article published in UEMO Journal, Journal for European GPs

Tank and the patient representative on the High Level Group oC


186

In this scenario, whilst the generic drug may be cheap, it may waste both money and resources, especially if repeat visits to the GP are one consequence of non-compliance. The UK Department of Health implemented an initiative in 1998 known as PRODIGY for the rational prescribing of drugs by GPs. The concept was excellent, with huge potential. Regrettably, for practically every disease area, the three cheapest drugs available were recommended as the first line of treatment. Depression was no exception. In this instance, three tricyclics that had been in use for several decades were suggested as the first treatment, despite their known high levels of sedation and toxicity. Remarkably, in its PRODIGY document, the Department of Health mentioned that between 400 and 600 depressed patients committed suicide each year whilst taking this tricyclic medication. Given that a suicide has been variously calculated to cost around 650,000 Euros to the deceased country of residence, the obligatory provision of cheap drugs is not persuasive as a valid economic policy. Concern has also been expressed over the provision of detailed information to patients by pharmaceutical companies and others. Consumer groups, as opposed to patient organisations, have linked an 84% rise in the US drug spending to the development of Direct to Consumer Advertising (DTCA) in that country. The concern is somewhat misplaced. Firstly, it is highly unlikely that Europe will ever follow precisely the DTCA route adopted by the United States. Secondly, simply to quote a percentage rise in isolation from other relevant factors is to paint a fraction of the picture. Many other factors come into play: compliance rates, consultation rates, hospital admissions, quality of life experiences, employment rates and relapse rates, to name a few. One vital function performed by successful modern drugs is often to raise public awareness of hitherto under-recognised and/or stigmatised illnesses. Two classic examples have been Prozac for depression and Viagra for erectile dysfunction. Prozac has done more than any health professional or patient-led campaign to educate the public about the incidence of depression and the devastating consequences it may have on a sufferer. Likewise, the introduction of Viagra brought the problem of erectile dysfunction into the public domain. Suddenly, it became permissible to discuss the subject and the impact it had upon the patient and his partner.


187

Several Articles under the European Convention of Human Rights provide legal justification for supplying more information on medicines to patients. Article 11 states that everyone has the right to receive and impart information and ideas, without interference by public authority. Article 10 includes the right of the public to receive information: there is no suggestion that this right may only apply to specific categories of non-sensitive information. It can be legitimately argued that a ban on a reasonable and responsible form of DTCA actually undermines the goal of improving public health, denying, as it does, patient access to important sources of knowledge concerning prescription medicines. Under the Convention, Member States may not prohibit or restrict advertising unless there are reasonable grounds to believe that such restriction is required to achieve a legitimate governmental purpose, including the protection of public health. Protection of the public purse is not one of the purposes specified. The European Commission, through DG Health and Consumer Protection, is actively encouraging the notion of the informed and educated patient. This must be wise. As demands on the health budget grow, the way health care is delivered will change radically over the next thirty years. Patients will be required to assume a greater degree of responsibility for the management of chronic conditions. The move today is towards a more genuine and equal doctor/patient partnership. In essence, the patient is an expert in a tiny fraction of medicine, namely, their particular condition. The physician is an expert across a broad and growing range of illnesses. Indeed, one source has estimated that there are around 30,000 classified illnesses. Effectively combining the expertise of physician and patient may well improve diagnostic and compliance rates. Many busy doctors may have an understandable concern that the availability of additional information on prescription medicines will lead to patients requesting more of their time for explanations, whilst budgetary bodies may fear the increased patient demand. At the end of the day, however, only the physician can prescribe. If a well-reasoned case is given for prescribing one drug as opposed to another, most patients will accept this quite readily. It is only when a dictatorial stance is taken by the doctor and no explanation tendered, that problems arise. Chief among these is non-compliance. Once the patient leaves the surgery, the GP has no control whatsoever as to whether the patient takes the medicine prescribed, or, indeed, whether the patient converts the script into pills in the first place. Hence, a more educated


188

patient can prove beneficial to the GP and result in a partnership incorporating shared decision-making. Once the patient has assumed that empowered position, why should he not receive information, upon request, from the pharmaceutical company that has developed and manufactured the drug prescribed? The company will possess the full dossier and has the most factual information on the drug. Any abuse by a pharmaceutical company of such a trusted position could be met with a range of severe penalties. From the patients perspective, there is a substantial degree of wastage arising from the delivery of heath care in its present form. Wastage arises through misdiagnosis and non-diagnosis, where physician and patient are to blame in equal proportions. It follows, too, that non-compliance or only part compliance, results in additional consultations. One must then factor into the equation the social and economic costs of additional unemployment and sickness benefits, extra hospital admissions and presentations at accident and emergency centres, increased homelessness, alcoholism, crime and substance abuse, not to mention the pressures placed upon carers and the patients families. One may fairly argue that the provision of accurate and reliable information to patients about the drugs they may require by the manufacturing source is logical and reasonable. If one purchases a new car, one obtains all relevant facts and specifications from the manufacturers, not the dealer. The latter may explain technicalities and provide a test drive but the content of the brochure is strictly the manufacturer property. Why should medicine be so very different? Patients are becoming more sophisticated today and rightfully demand more information about substances they are encouraged to take. Their blind faith is not as common as it used to be. A more knowledgeable patient will, in the long run, prove to be a better, a more cost effective and a more rewarding patient for the physician. Subject to appropriate and effective controls on advertising practices being put in place, it is now time to permit manufacturers of medicines to provide all relevant information about their products, to any patients who seek it.


189

M. Agius, R. Zaman, S. Singh, O. Gallagher, P. B. Jones, P. McGuire, P. Power, T. Craig, S. Bahn, A. Grech, C. Casha, C. Pace, D. Cassar, M. Blinc-Pesek, B. Avgustin, E.N. Gruber, S. M. Biocina, J. Andelic, R. Dinolova, J. van Os, and M. Lambert. Psychiatry in Europe. Br J Psychiatry 2005 187: 92.

Psychiatry in Europe Dear Sir, A group of psychiatrists and Mental Health staff coming from many of the new entrants to the European Community and from Candidate Countries in the Community as well as from the United Kingdom met in Luton Bedfordshire on September 17th and 18th in order to discuss issues relating to Early Intervention in Psychotic Illness. At the end of the Conference, the delegates discussed the issues which had been raised by Andrej Marusic in the May issue of the British Journal of Psychiatry in his article ‘Mental Health in the enlarged European Union: need for relevant public mental health action’.[ Marusic, A; Mental health in the Enlarged European Union: need for relevant public mental health action. British Journal of Psychiatry[2004],184,450-451] The Delegates recognised that there were indeed many disparities in the status of the mental health of the populations of the different Member and Candidate States of the European Union, and that clearly the mental health provision in the different states was very diverse. In particular, they noted that the Research Profile of many of the newer States of the European Union required improvement, and indeed there was need of major development work and investment in many States if they were to be able to provide community based psychiatric services to all the peoples of the Union in an adequate and effective way. The achievement of such goals will require much sharing of experience and ideas. The delegates of the conference were anxious to contribute to the development of modern community based psychiatric services in Europe, and therefore they have committed themselves to future co-operation to help their countries to develop such services. They are therefore willing to form themselves into a Network in order to support each other’s projects. These projects could include collaboration through joint research projects, joint training schemes for both medical and non-medical staff, exchange schemes and visits, both long and short term, in order to share knowledge and expertise, developing joint protocols for diagnosis of illness and patient


190

management, twinning of services from different countries, developing psychosocial interventions and family interventions for patients, sharing epidemiological information from case registers, and the holding of an annual conference of the network, as well as joint meetings on particular issues of mutual interest. We hope that such activities could be funded be existing EU programs. For ease of reference, it is proposed that this group of colleagues will be known as the Luton group, after the place where the conference was held. A secretariat based in the ‘Bedfordshire Centre for Mental Health Research in Association with the University of Cambridge’[BCMHR-CU] will act as a point for co-ordination of the Group.We would welcome any communication from Colleagues with similar interests.

Yours Truly United Kingdom: dr. Mark Agius, dr. Rashid Zaman, dr. Swaran Singh, dr. Olwyn Gallagher, prof. Peter B. Jones, prof. Philip McGuire, dr. Paddy Power, prof. Tom Craig, dr. Sabine Bahn Malta: dr. Anton Grech, Claire Casha, dr. Charles Pace, dr. David Cassar Slovenia: Marjeta Blinc-Pesek, Bojana Avgustin Croatia: dr. Ema Gruber, dr. Sanja Martic - Biocina, dr.Jelena Andelic Bulgaria: dr. Rumiana Dinolova. Netherlands: prof. Jim Van Os.,Germany: dr. Martin Lambert. Welness program u psihijatrijskoj rehabilitaciji osoba sa

psihotičnim poremećajem

Doc. dr. sc. Slađana Štrkalj-Ivezić* Ciljevi rehabilitacije u psihijatriji: kvaliteta života kao cilj liječenja Cilj psihijatrijske rehabilitacije jest povećanje osjećaja zadovoljstva, povećanje protektivnih faktora, smanjivanje rizičnih faktora, otklanjanje stigme i diskriminacije, poticanje postojećih sposobnosti i smanjenje nesposobnosti. Raniji ciljevi u liječenju bolesnih od shizofrenije svodili su se na otklanjanje psihopatologije i prevenciju njezine ponovne pojave, dok je danas u fokusu kvaliteta života kao cilj liječenja. Psihijatri i pacijenti bi se složili da je cilj liječenja poboljšanje dobrog osjećaja. Psihijatri obično smatraju da će redukcija simptoma dovesti do poboljšanja dobrog osjećaja, _______________ *Doc. dr. sc. Slađana Štrkalj-Ivezić, psihijatar, šefica Dnevne bolnice PB Vrapče


191

dok pacijenti često imaju drugačije mišljenje i prednost daju osjećaju zadovoljstva i boljeg funkcioniranja u socijalnim ulogama. Poznata je činjenica da veliki broj pacijenata prestaje uzimati antipsihotične terapije. Neki podatci govore o tome da je prestanak uzimanja povezan s neugodnim nuspojavama lijeka, nedostatkom uvida u vlastito stanje, a neki izvještavaju o tome da se pacijenti ne vole odreći ugodnih deluzija . Mnogo je napora uloženo da bi noviji antipsihotici postali dostupni za liječenje pacijenata , što nije bitno utjecalo na povećanje uzimanja lijekova.. Rezultati najnovije studije o uzimanju lijekova pokazali su da 74 % pacijenata prekida liječenje u tijeku 18 mjeseci kroz koje su praćeni. Psihosocijalni programi važni su upravo da bi pacijent razumio što mu se dogodilo i zbog čega treba uzimati lijek. Dok ne počnemo sustavno koristiti psihosocijalne metode kao dio integralnog liječenja, kod pacijenata neće doći do bitnijih pomaka što se tiče uzimanja lijekova. Shizofrenija - tijek bolesti Istraživanja tijeka i ishoda shizofrenije pokazuju dosta heterogeni tijek. Većina istraživanja, baziranih na dugogodišnjem praćenju tijeka bolesti, pokazuju više optimistične negoli pesimistične rezultate. Tako bi se, ovisno o istraživanjima, moglo reći da se dobra prognoza može očekivati kod ½ do 2/3 oboljelih, te da je oporavak moguć i nakon puno godina. Neka istraživanja upućuju da se neke osobe potpuno oporave i ne trebaju više liječenje, iako ne znamo puno o tome što do toga dovodi. Preporuka ove studije je da rani programi fokusirani na psihosocijalne i farmakološke intervencije dovode do dugotrajnijeg dobitka, odnosno povoljnijeg ishoda bolesti Što utječe na tijek bolesti? Istraživanja pokazuju da je bolji ishod bolesti vezan uz uzimanje antipsihotične terapije Iako uzimanje antipsihotične terapije nije garancija sprječavanja relapsa, relaps se javlja i kod stabilnih pacijenata koji uzimaju lijekove. Drugi faktori koji se dovode u vezu s lošijom prognozom bolesti su: deficitarni, kognitivni ,negativni simptomi ,težina simptoma bolesti, lošije premorbidno funkcioniranje, podmukao početak i nekompletna remisija u ranom tijeku.


192

Dužina trajanja neliječenog psihotičnog stanja mogla bi također biti povezana s lošijom prognozom bolesti. Od psihosocijalnih faktora spominje se nedostatak socijalne podrške, stres u okolini, uključujući visoki nivo pretjerano povišenih emocija u obitelji. Prediktori učestalih relapsa povezani su s neuzimanjem antipsihotičnih lijekova, težom rezidualnom psihopatologijom, nedostatkom uvida u bolest i potrebom liječenja, komorbiditetom s bolestima ovisnosti, lošim odnosom između pacijenta, obitelji i osoblja koje liječi pacijenta. Osobe s dobrim ishodom karakterizira manje simptoma bolesti i dobro socijalno funkcioniranje. Primjena psihosocijalnih intervencija povezana je s boljom prognozom bolesti Lijekovi i ishod bolesti Lijekovi svojim utjecajem na simptome bolesti i nuspojave mogu pozitivno ili negativno utjecati na kvalitetu života. Nuspojave lijekova mogu negativno utjecati na socijalno funkcioniranje i kvalitetu života. Jesu li su lijekovi druge generacije, s obzirom na kvalitetu života, u prednosti pred prvom generacijom? Lijekovi prve generacije, tipični antipsihotici, uspješno uklanjaju pozitivne simptome, ali izgleda da nisu tako uspješni u otklanjanju negativnih simptoma kao što su afektivna zaravnjenost, gubitak uživanja i motivacije, teškoće koncentracije; ili, čak suprotno, mogu ih pojačati. Ovi negativni simptomi, nakon što se pozitivni simptomi povuku, imaju utjecaj na socijalno funkcioniranje. Druga generacija antipsihotika, atipični antipsihotici, izgleda da imaju povoljniji utjecaj na simptome bolesti i manje nuspojava, što poboljšava kognitivno funkcioniranje. Sve ovo može imati povoljniji utjecaj na socijalno funkcioniranje, međutim, postavlja se pitanje poboljšava li to automatski socijalno funkcioniranje. Kvaliteta života Prije 15 godina socijalna prilagodba podrazumijevala je koncept kišobrana koji je uključivao vještine, kompetencije, integraciju, oštećenje, onesposobljenost, neadekvatnost. Danas govorimo o kvaliteti života. WHO je 1997. uvela četiri područja koja spadaju u kvalitetu života:


193

1. osobna briga i preživljavanje; 2. okupacijsko funkcioniranje (posao, školovanje , kućni poslovi); 3. funkcioniranje u obitelji (partner, roditelji, djeca i drugi rođaci); 4. šire društveno ponašanje (druge uloge i aktivnosti). Definicija kvalitete života uključuje tri dimenzije:1. što je osoba sposobna činiti (funkcionalni status); 2. pristup sredstvima i prilikama kako bi se koristile sposobnosti za iskazivanje interesa; 3. doživljaj dobrog osjećanja. Kvaliteta života, prema tome, uključuje subjektivno dobro osjećanje, funkcioniranje u ulogama i socijalno - materijalne uvjete življenja. Funkcioniranje u ulogama, više od ostalog, tipizira integraciju i participaciju individue u zajednici i u društvu, stoga bi trebala biti ključna dimenzija kod procjene kvalitete života. Model socijalnog funkcioniranja uključuje socijalnu kompetenciju, kvalitetu odnosa, zadovoljstvo, simetriju odnosa i broj bliskih prijatelja Ono što je najvažnije, nije pronađeno postojanje specifičnosti funkcionalne onesposobljenosti vezano za dijagnozu ovisnosti, afektivne i neafektivne psihoze, neuroze i poremećaja ličnosti, ali postoji razlika povezana za okolinu u kojoj se liječenje ili briga događa, gdje se najveća onesposobljenost može očekivati u psihijatrijskoj bolnici, zatim na psihijatrijskom odjelu opće bolnice, dnevnoj bolnici, vanbolničkoj brizi i brzi kod liječnika opće medicine. Poznavanje koncepcije kvalitete života važno je kako bismo razumjeli koje ciljeve tijekom liječenja treba postaviti. Pacijent i njegova obitelj su ravnopravni partneri u liječenju, što je važno imati na umu kod planiranja liječenja.. Kvaliteti života kao cilju liječenja treba posvetiti posebnu pažnju u vrijeme kada se prednost daje liječenju u zajednici. Koje su intervencije učinkovite? Pacijenti trebaju optimalne programe koji uključuju lijekove, psihosocijalne intervencije i psihoterapiju. Mnogi pacijenti, usprkos antipsihotičnoj medikaciji koju uzimaju, imaju različite teškoće u socijalnom funkcioniranju. Lijekovi, kroz smanjivanje ili uklanjanje simptoma, tek djelomično utječu na odnos prema bolesti, na sučeljavanje sa stresom i na savladavanje zahtjeva svakodnevnog života. Mnogi pacijenti trebaju naučiti ili ponovno naučiti socijalne vještine da bi mogli živjeti u zajednici. Trebaju


194

naučiti suočavati se sa stresom i boriti se sa stigmom i diskriminacijom, a za ove ciljeve potrebne su psihosocijalne intervencije Stres-vulnerabilnost model Ovaj model objašnjava odnos između biološke predispozicije za psihotične poremećaje, stresora iz okoline i vulnerabilnosti osobe. Nepovoljna interakcija za posljedicu može imati početak ili pogoršanje bolesti. Svakodnevni mali stresori mogu se akumulirati i rezulitrati teškoćama osobe s mentalnim poremećajem u njihovu savladavanju, što može dovesti do pogoršanja bolesti. Protektivni faktori uključuju antipsihotične lijekove, rehabilitacione programe koji uključuju rad na vještinama potrebnim za svakodnevni život, stvaranje socijalne podrške ili vještina za zapošljvanje ili zadržavanje posla. Psihosocijalne intervencije pomažu da se negativni efekti stresa ublaže i na taj način predstavljaju protektivne faktore jer povećavaju sučeljavanje i kompetenciju koja štiti osobu od negativnih utjecaja stresnih događaja. Na bilo kojem nivou patologije, uspješno sučeljavanje može značajno smanjiti socijalno, radno oštećenje i oštećenje brige o sebi. Prema ovoj teoriji, pogoršanje stanja pojavom simptoma bolesti praćenom dizabilitetom može se dogoditi kada: 1. faktori psihobiološke vulnerabilnostgi postaju triger, što se često događa ako nije uspostavljena optimalna antipsihotična terapija, 2. stresni događaji utječu na način da osoba nema razvijene zadovoljavajuće tehnike sučeljavanja i kompetenciju u socijalnim i drugim ulogama, 3. kada osoba koja ima sposobnosti sučeljavanja ne koristi te sposobnosti, bilo zbog gubitka motivacije, nade ili prihvaćanja uloge bolesnika. Welness program i rehabilitacija Program doborbiti (wellness) u psihijatrijske je krugove doveden zahvaljujući farmaceutksoj tvrtki Ely Lilly. Program se, već nakon pilot programa, pokazao kao uspješna psihosocijalna intervencija koja zadovoljava neke od ciljeva psihijatrijske rehabilitacije, osobito vezane za zadovoljstvo i dobro osjećanje, te dijelom za socijalne vještine i doživljaj upravljanja vlastitim životom koji je vrlo važan u sklopu programa osnaživanja pozicije pacijenta.


195

Program uključuje 12 sastanka ( 1x tjedno) s ciljem stjecanja znanja i vještina u svrhu prakticiranja tih vještina u životu. Program uključuje smjernice za prehranu i tjelovježbu s ciljem promjene životnih navika i usvajanja drugih, boljih , zdravijih navika. Program se izvodi po principu protokola. Pacijenti sami postavljaju kratkoročne i dugoročne ciljeve vezane uz mijenjanje prehrambenih navika i fizičke aktivnosti. Grupa pruža podršku svojim članovima u realiziranju vlastitih ciljeva. Polaznici wellnes grupe izvijestili su nas o povećanju osjećaja zadovoljstva i doživljaja kontrole nad vlastitim životom, boljom procjenom vlastitih mogućnosti, smanjivanju osjećaja bespomoćnosti. Grupa je, također, utjecala na poboljšanje komunikacije i raspoloženja. Danas više nema puno diskusije o tome treba li što ranije započeti liječenje, više je diskusije o tome kakvo liječenje treba biti da bi efekti bili povoljniji. Danas postoji mnoštvo znanstvenih dokaza o učinkovitosti psihosocijalnih intervencija kao što su edukacija o bolesti, trening socijalnih vještina, obiteljske intervencije i postupak sa stresom, stoga ne postoje nikakva opravdanja za njihovo neprovođenje.

COPE-Bipolar program Clinical Outcome and Psycho-Education in Bipolar

Disorders

Ema N. Gruber*, Mara Baretto**, Daniel Souery** Improving the quality of management programs : • To avoid misdiagnosis & diagnosis delay • To improve treatment outcome • Integrated approach • Psychoeducation: to increase patients and families awareness of the

illness

Status COPE: Bipolar.COM • System available in 7 Belgian centers: Brussels Erasme, Brussels VUB, Kortenberg KUL, Liège CHU, Liège Petit Bourgogne, Charleroi VVG, UZ Gent _____________ *«Happy family» association, Croatia and Brussels Erasme Hospital, Belgium


196

COPE: Psychoeducation • Psychoeducation modules – Training of care givers – Slides, hard copies, guidelines – Can be modified by users depending on • Patients profiles • In or out patients • Short term or long term programme

– Short version for in-patients – +++ feedback from patients/families and nurs

Designed to enable patients to gain a better knowledge and understanding of bipolar disorders with its symptoms, treatments and possible outcomes. In this way, it will enable to adopt effective personal strategies for preventing manic-depressive relapses and the personal, familial and social consequences of an uncontrolled disease. Modules:

Session 1. Presentation of the program Global description of Bipolar Disorders

Session 2. Bipolar disorder: forms, possible causes and outcome

Session 3. Depression

Session 4. Mania and hypomania

Session 5. Different psychotropic treatments

Session 6. Psychotropic treatment and follow-up

Session 7. Psychotherapy

Session 8. Stress management/Quality of life

Session 9. Relationships

Session 10. Relationship treatments


197

Session 11. Prevention agreements

Session 12. Summary session Group Psychoeducation Primary goals

• Illness awareness • Treatment adherence • Relapse prevention • Better relationship between caregivers, family and patients

Secondary goals

• Change negative patterns • Stress management • Improve functioning between episodes • Help to deal with residual symptoms • Improve quality of life

Efficacy of group psychoeducation in Brussels Erasme hospital • 120 BP I and II outpatients in remission for at least 6 months • Standard pharmacological treatments • Controlled trial, randomized

– 21 sessions of group psychoeducation – 21 sessions of nonstructured group meetings

• 2 years follow-up Colom et al. Arch Gen Psychiatry. 2003 Apr;60(4):402-7.

Medication Plus Psychoeducation Improves Recovery Experience with COPE at Erasme Hospital • Psychoeducation: – Managed by fully trained nurses – Alternate weekly sessions (patients/families) – Patients and family members – Mainly out-patients, in remission – Short version for in-patients


198

Outcome Evaluation Tool

COPE Bipolar.COM

Clinical Outcome MeasuresPsychoeducation

Multidisciplinary teamBaseline evaluation + Outcome:

• Clinical• Treatment• Psychosocial

• « A beBipola

tter life withr Disorders »

chure • Bro• Patients • Families

Bipolar patients

Software program, statistics

C.O.P.E.-BipolarClinical Outcome and Psycho-Education

Do• •

DSM-IV criteria) ssess severity of mood episodes

• Quality of life & functioning ostic delay in Bipolar dis

Questi– Tim– Time f– Professionals involved before diagnosis of Bipolar Disorder was made – First diagn

mains: Demographic data Structured Diagnostic Interview (based on MINI interview and

• Scales to a• Current and previous treatment • Side effects • Family history • Co morbidity

Misdiagnosis and diagn•

orders ons to be answered: e from onset to first treatment seeking

rom first treatment seeking to get correct diagnosis

osis of Bipolar Disorder


199

– Presence or absence of misdiagnosis

iagnosis

ents with e and its

dr. sc. Tija Žarković-Palijan*

ac nasilja u obitelji najemo prema nasilju koje

artnerskim a prema ostarjelim roditeljima ili starijim

p

sne ozljede, kroz pokušaje ubojstva, seksualno lostavljanje, silovanje, rodoskvrnuće ili incest, ubojstvo seksualno

ini član obitelji rema nekom drugom, čedomorstvo te maloljetnička kaznena djela.

– Different misdiagnosis that were made – Who made misd

Conclusion This comprehensive program can improve the quality of care of patibipolar disorders leading to a better understanding of the diseastreatments, with consequent benefits for patients, families and caregivers.

Supported by Janssen-Cilag

Prekinimo «lanac nasilja u obitelji» danas da bismo imali zdraviju obitelj sutra

Prim.

Podaci MUP-a RH pokazuju da je više od 50 % svih obitelji izloženo je nekom obliku nasilja. FBI, SAD – podaci iz 1991. godine govore da je obiteljsko nasilje – vodeći uzrok povređivanja žena u dobi od 15. – 44.godine života

Na što nas upozorava Međugeneracijski lanPočinjeno nasilje na djecom u djetinjstvu prepozon i počinju činiti u odrasloj dobi, iskazivanju nasilja u podnosima, iskazivanju nasiljosobama te iskazivanju nasilje prema vlastitoj ili tuđoj djeci i tako se sve to počinje slagati u međugeneracijski lanac nasilja. Nasilje u obitelji u obitelji možemo također prepoznati po svakom obliku emocionalnog zlostavljanja, zapuštanja i zanemarivanja te fizičkog i

sihičkog zlostavljanja Fizičko i psihičko zlostavljanje nasilje u obitelji može biti izraženo kroz: Lake i teške tjelezmotivirano, ubojstvo člana obitelji, ili ubojstvo koje počp* spec. psihijatar, NPB «Dr.I.Barbot», Popovača


200

doga obit ušev ole ? ji nači an bitel tavl na k čin pate?

možemo iti z o?

otkri bol li i otkr članova zlostavljanje obitelji je b ika ljučivanje u li je i o čla biteje bolesnika i članova obitelji nakon liječenja te uključivanje u

e kvalitetnijeg življenja.

TERCIJARNA PREVENCIJA U OBITELJI DUŠEVNIH

Što se Na ko

đa s n su čl

elji dovi o

nog bji zlos

snikajeni, oji na

Što učin ajedn

1.rano vanje esti, a rano ivanje2.liječen3.praćen

olesn te uk ječen stalih nova o lji

program

DOBRA BOLESNIK OD SE AR I P RN N A V I U KUND NU RIMA U U OVIMGENERACIJAMA

blica 1. Potreba stjecanja novih znanja o nasilju o obitelji

for odvje sud krim soc r def med d

prava 7 6 5

Tisak 75,3 56,3 52,6 ,5 51,3 46,3 Spec st 59,7 56,3 35,3 48,1 70,0 33,2 33,3

1 2

dukac 5 5 ,5

e zanima ih

2,6 0 3,8 1,9 2,5 7,0 7,4

Tablica 2. Procjena znanja na kolektivnoj razini o pravima djeteta Stupanj procj

Drž Odvjet

Žup sud

Stud krim

Stud soc Rada

Stud porem u pon

Stud med

Stud Prava

aT

Oblici Drž Žup Stud Stud Stud Stud StuinTv 0,1 2,5 70,7 61,1 67,

62

63,0 61,1

53,7

časopis

Izbor predna fakult

4,3 1,9 30,1 64,8 60,0 38, 2 40,7

De

odatn 9,7 0,0 26,3 70,4 57 31,8 44,4

N

Nedovoljno 61,0% 40,6% 46,6% 50,0% 67,5% 44,0% 63,0% Malo 37,7% 34,4% 47,4% 48,1% 32,5% 51,9% 33,3% Dovoljno 1,3% 31,9% 5,3% 1,9% 0% 2,9% 3,7% Puno 0% 3,1% 0% 0% 0% 1,2% 0%


201

a st a

ci infor

Graf 1. NASILJE U OBITELJI Tablica 3. Potreb jecanj novih znanja o nasilju o obitelji

Obli Drž odvje

Žup sud

Stud krim

Stud soc r.

Stud def

Stud med

Stud prava

Tv 70,1 62,5 70,7 61,1 67,5 63,0 61,1 Tisak 75,3 56,3 52,6 53,7 62,5 51,3 46,3 Spec st. časopis

59,7 56,3 35,3 48,1 70,0 33,2 33,3

Izbor prefakult

d na 14,3 21,9 30,1 64,8 60,0 38, 2 40,7

Dodatn edukac

,0 59,7 50 26,3 70,4 57,5 31,8 44,4

Ne zanima ih 2,6 0 3,8 1,9 2,5 7,0 7,4

16%

24%11%7% 1% 3% 9%

3%3%7%

16%

PUŽ UB. ŽENEUB. OCA UB. MAJKEUB. DJETETA UB. DJEDAUB. BRATA, SESTRE TTO I POK. UB ČL. OBITELJIBLUDNE RADNJE ZAPUŠTANJE OB.UB SNAHE,TASTA


EVA

202

bolestima pop čke županije

TV,

i ili netko koga poznajete ikada bili liječeni zbog

jeste li vidjeli, čuli ili pročitali nešto o

rijetko; 4. nikada. Ova skupina izjava

ni prikaz rezultata s

bolestima pop čke županije

TV,

i ili netko koga poznajete ikada bili liječeni zbog

jeste li vidjeli, čuli ili pročitali nešto o

rijetko; 4. nikada. Ova skupina izjava

ni prikaz rezultata s

LUACIJA RADA UDRUGE, INFORMACIJE O UDRUZI

Ispitivanje stavova i predrasuda prema duševnim

RADA UDRUGE, INFORMACIJE O UDRUZI

Ispitivanje stavova i predrasuda prema duševnim ulacije Sisačko-moslavaulacije Sisačko-moslava

Snježana Lončarić, prof. *

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati informiranost, stavove i odnos populacije Sisačko-moslavačke županije prema oboljelima od shizofrenije. Istraživanje je provedeno u okviru programa «Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude» koji provodi udruga «Sretna obitelj» koja se bavi unapređenjem duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji. Podatci su dobiveni telefonskom anketom na uzorku od 50 ispitanika oba spola, starosti od 15 god. naviše. U ispitivanju se poštivalo načelo anonimnosti, a anketa će biti ponovljena nakon određenog vremenskog razdoblja kako bi se vidjelo mijenjaju li se, pod utjecajem rada Udruge,

Snježana Lončarić, prof. *

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati informiranost, stavove i odnos populacije Sisačko-moslavačke županije prema oboljelima od shizofrenije. Istraživanje je provedeno u okviru programa «Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude» koji provodi udruga «Sretna obitelj» koja se bavi unapređenjem duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji. Podatci su dobiveni telefonskom anketom na uzorku od 50 ispitanika oba spola, starosti od 15 god. naviše. U ispitivanju se poštivalo načelo anonimnosti, a anketa će biti ponovljena nakon određenog vremenskog razdoblja kako bi se vidjelo mijenjaju li se, pod utjecajem rada Udruge, časopisa,… stavovi i odnos stanovnika županije prema shizofrenim bolesnicima.Upitnik je sadržavao 15 pitanja koja podijeljenih u 3 grupe. Prva grupa pitanja nudi određene izjave, a od ispitanika se očekuje da prihvate izjavu (odgovor «da»), da izjavu negiraju (odgovor «ne») ili, ukoliko nisu sigurni ili ne znaju odgovor, da odgovore «nisam siguran». Npr.: Jeste li V

časopisa,… stavovi i odnos stanovnika županije prema shizofrenim bolesnicima.Upitnik je sadržavao 15 pitanja koja podijeljenih u 3 grupe. Prva grupa pitanja nudi određene izjave, a od ispitanika se očekuje da prihvate izjavu (odgovor «da»), da izjavu negiraju (odgovor «ne») ili, ukoliko nisu sigurni ili ne znaju odgovor, da odgovore «nisam siguran». Npr.: Jeste li Vemocionalnih problema ili mentalne bolesti? Ponuđeni odgovori: «da, ne, nisam siguran». emocionalnih problema ili mentalne bolesti? Ponuđeni odgovori: «da, ne, nisam siguran». Druga grupa pitanja traži od ispitanika da svojim saznanjima dopune neke «da» odgovore. Npr.: U posljednjih 6 mjeseci

Druga grupa pitanja traži od ispitanika da svojim saznanjima dopune neke «da» odgovore. Npr.: U posljednjih 6 mjesecishizofreniji? Ako je odgovor DA, nadalje je bilo pitano gdje su vidjeli, čuli ili pročitali nešto o shizofreniji. U trećoj skupini su izjave koje je anketar čitao, a od ispitanika se tražilo da odgovaraju s 1. najčešće; 2. često; 3.

shizofreniji? Ako je odgovor DA, nadalje je bilo pitano gdje su vidjeli, čuli ili pročitali nešto o shizofreniji. U trećoj skupini su izjave koje je anketar čitao, a od ispitanika se tražilo da odgovaraju s 1. najčešće; 2. često; 3.pokazala se kao najkompliciranija i ispitanici su često tražili pomoć pri odgovaranju ili dodatna objašnjenja. pokazala se kao najkompliciranija i ispitanici su često tražili pomoć pri odgovaranju ili dodatna objašnjenja. U nastavku će biti prikazana sva pitanja i tabličU nastavku će biti prikazana sva pitanja i tabličapsolutnim i relativnim prikazima podataka. apsolutnim i relativnim prikazima podataka. *Snježana Lončarić, prof., prof. defektolog, soc. pedagog


203

1.U posljednjih šest mjeseci jeste li vidjeli, čuli ili pročitali nešto o shizofreni

ovor: a

ji?

Odg Broj ispitanik (%) da 42 84 ne 8 16

1a) Ako je odgovor DA, gdje ste vidjeli čuli ili pročitali nešto o shizofreniji? (Zabilježi do tri odgovora.) Za izvor informacija ispitanici su najčešće navodili TV (u 18 slučajeva ili

3%), zatim razne časopise (u 12 slučajeva ili 29%), te stručnu literaturu (u 4

. U posljednjih šest mjeseci jeste li vidjeli, čuli ili pročitali nešto o novostima u osoba koje boluju

a (%

4slučaja ili 10%). 2

od shizofrenije?

Odgovor: Broj ispitanik ) da 16 32 ne 34 68

2a) Ako je odgovor DA, možete li reći kako je osoba sa shizofrenijom opisana? (Zabilježi do tri odgovora.) 75% ispitanika koji su potvrdno odgovorili, u posljednjih su šest mjeseci vidjeli, čuli ili pročitali u novinama o sobama koje boluju od shizofrenije,

ećaju se opisa takve osobe kao nasilne i opasne. Sljedeće što su ispitanici zap i

. Jeste li ikada radili kao zaposlenik u ustanovi koja pomaže osobama alnim prob alnim

ovor: a

sjamt li o opisu shizofrene osobe iz javnih glasila je da su počinili zločin.

1s emocion lemima ili ment bolestima?

Odg Broj ispitanik (%)

da 8 16

ne 42 84


204

4. Jeste etko koga bili l cionalnih problem i mentalne bolest

ovor: a

li Vi ili n poznajete ikada iječeni zbog emoa il i?

Odg Broj ispitanik (%) da 36 72 ne 14 28

4a) Ako je odgovor DA, čita

ka

j listu:

Odgovor: Broj ispitani (%) ja 4 11 bračni partner 0 0 bliska osoba 4 11 prijatelj 8 23 poznanik 16 44 suradnik 4 11

5. Jeste li ili lij nije?

Vi ili netko koga poznajete ikada b ečeni od shizofre

Odgovor: Broj ispitanika (%) da 30 60 ne 18 36 nisam siguran 2 4

6. Shizofrenija može utjecati na živote mnogih ljudi, često preko bliskih prijatelja ili rođaka, ali i kroz rad ili život općenito. Do život?

a

koje mjere shizofrenija utječe na Vaš

Odgovor: Broj ispitanik (%) ne uopće 42 84 donekle 2 4 u većoj mjeri 0 0 svakodnevno 6 12


205

u i loš odgoj. Genetika je navedena kao najčešći uzročnik.

I rovanja ispitank u s n u u

E

7. Što, prema Vašem mišljenju, uzrokuje shizofreniju? (Zabilježi do tri odgovora.) Na ovo pitanje neki ispitanici nisu znali odgovor, a ostali su davali razne odgovore. Kao uzrok naveden je alkohol, zatim traume, droga, siromaštvo, promjene na mozgOna se spominje u 30 odgovora (60%), zatim stres koji se spominje u 22 odgovora ( 44%). zjave i vje a o osobama koje imaj hizofreniju avedene s slijedećoj tablici. IZJAVA. NAJČEŠĆ ČESTO RIJETKO NIKADA Mogu biti uspješno

u (15%)

0 (20%)

5 (30%)

8 (35%) liječene van bolnice zajednici

8

1 1 1

Pretežno su mentalno (56%)

) retardirani ili niže

inteligencije? 4 (8%) 6 (12%) 28 12 (24%

Čuju glasove koji im govore što da rade?

28 (56%) 8 (36%) (8%) 1 0 4

Trebaju lijekove da bi 0 (60%)

0 (40%)

kontrolirali svoje

simptome? 3 2 0 0

Mogu biti liječenlijekova uz korištenje

e bez 0

2 (4%)

28 (56%)

20 (40%)

psihoterapije ili socijalnih intervencija?

Ometaju okolinu zbprosjačenja

og i loše

10 (20%)

8 (16%)

28 (56%)

4 (8%)

higijene ili čudnog ponašanja'

Pate od podvojene ili 34 (68%) 14 (28%) 2 (4%) 0 višestruke ličnosti?

Mogu biti viđeni kako pričaju sa sobom ili viču na gradskim ulicama?

4 (8%)

16 (32%)

30 (60%)

0


206

Ne mogu raditi stalne poslove?

20 (40%)

0

18 (36%)

12 (24%)

Opasni su za okolinu zbog nasilna ponašanja?

6 (12%)

12 (24%)

20 (40%)

12 (24%)

Kod ovako koncipiranih izjava i ponuđenih odgovora došlo se do saznanja da ispitanici, u najvećem broju slučajeva, misle da shizofrene osobe ne mogu biti uspješno liječene van bolnice, u zajednici. Tako je mislilo 18 ispitanika ili 35%. Najčešće smatraju da su shizofreni bolesnici rijetko i mentalno retardirani ili niže inteligencije (28 ispitanika (56%)). Najveći broj ispitanika (28 njih ili 56%) smatra da shizofreni najčešće čuju glasove koji im govore što da rade. Isto tako, smatraju da takvi ljudi trebaju lijekove da bi kontrolirali svoje simptome (30 ispitanika ili 60%). Najveći je broj, 28 ispitanika (56%), onih koji smatraju da shizofreni rijetko mogu biti uspješno liječeni bez lijekova, uz korištenje psihoterapije ili socijalnih intervencija. Shizofrene osobe ne doživljavaju kao osobe koje često ometaju okolinu prosjačenjem, lošom higijenom ili čudnim ponašanjem. Najčešći odgovor (28 ispitanika ili 56%) bio je «rijetko ometaju okolinu». 34 ispitanika (68%) dalo je odgovor da shizofreni pate od podvojene ili višestruke ličnosti. Na izjavu da takvi bolesnici mogu biti viđeni kako pričaju sa sobom ili viču na gradskim ulicama, najveći broj ispitanika (30 njih ili 60%) odgovorilo je «rijetko». Prevladava mišljenje da najčešće ne mogu raditi stalne poslove. Tako se izjasnilo 20 ispitanika (40%). Najveći broj ispitanika (20 njih ili 40%) smatraju da su shizofreni bolesnici rijetko opasni za okolinu zbog nasilna ponašanja. 9. Prema Vašem mišljenju, koliki postotak populacije pati od shizofrenije? 16 ispitanika ili 32% odgovorilo je da ne zna, a ostali su davali odgovore vrlo širokog raspona; od 2 - 40%. 10. Molim Vas, recite kako biste se osjećali u sljedećim situacijama:

Pitanja: Najvjerojatnije

Vjerojatno Vjerojatno ne

Sigurno ne


207

Biste li se uplašili razgovora s osobom koja boluje od shizofrenije?

0

0

19 (38%)

31 (62%)

Bi li Vas uznemirilo da radite s osobom koja boluje od shizofrenije?

6 (12%)

12 (24%)

16 (32%)

16 (32%)

Biste li uspjeli održati prijateljstvo s osobom koja boluje od shizofrenije?

24 (48%)

18 (36%)

0

8 (16%)

Biste li bili uznemireni ako Vaš sustanar boluje od shizofrenije?

8 (16%)

26 (52%)

12 (24%)

14 (28%)

Biste li se sramili ako ljudi znaju da netko u Vašoj obitelji boluje od shizofrenije?

8 (16%)

0

12 (24%)

30 (60%)

Biste li se oženili/udali za osobu koja boluje od shizofrenije?

6 (12%)

2 (4%)

14 (28%)

28 (56%)

Na pitanje biste li se uplašili razgovora s osobom koja boluje od shizofrenije, najčešći odgovor ( 31 ispitanik ili 62%) bio je «sigurno ne». Na pitanje biste li se uznemirili da radite s osobom koja boluje od shizofrenije, odgovori su podijeljeni između «vjerovatno ne» i «sigurno ne». Za oba odgovora odlučilo se po 16 ispitanika (32%). Većina ispitanika (24 njih ili 48%)


208

smatra da bi najvjerojatnije uspjeli održati prijateljstvo s osobom koja boluje od shizofrenije. 26 ispitanika (52%) bi vjerojatno bilo uznemireno da njihov sustanar boluje od shizofrenije. Najveći broj ispitanika (30 njih ili 60 %) smatra da se sigurno ne bi sramili da ljudi znaju kako netko u njihovoj obitelji boluje od shizofrenije, ali isto tako, najčešći je odgovor da se ne bi udali ili oženili za takvu osobu. Tako se izjasnilo 28 ispitanika što predstavlja 56%. 11. Što biste osjećali prema kući u Vašem susjedstvu u kojoj bi boravilo šest do osam osoba koje boluju od shizofrenije? Biste li bili:

Odgovor: Broj ispitanika (%) za 36 72 protiv 10 20 indiferentan 4 8

12. U prosjeku, koliko sati tjedno gledate televiziju?

Sati: Broj ispitanika (%) 5 - 15 14 28 16 - 25 14 28 26 - 35 22 44

13. Koliko ste imali godina prilikom Vašeg posljednjeg rođendana?

Godine života Broj ispitanika (%) 15 - 29 10 20 30 -59 26 52 više od 60 14 28

14. Koja je najviša škola koju ste završili?

Završena škola Broj ispitanika (%) osnovna 8 16


209

srednja 40 80 viša 2 4 visoka 0 0

15. Gdje živite?

Mjesto boravka: Broj ispitanika (%) selo 34 68 grad 16 32

aciju duševnih bolesni pri Radovi članova Udruge za rehabilitaciju i resocijaliz ka

NPB «Dr.I.Barbot»


210

prisu i iho k ijsk o ivnim radionicam obi i ihoeduk ski dionica za

Mr. sc. Daša Poredoš*, mr. sc. Ema N. Gruber**

Rezultati:

Evaluacija anonimnih anketnih listića korisnika koji su stvoval ps edu ac o-sup rta za telji ps acij h ra

pacijente

Tablica 1.raspodjela ispitanika prema spolu

muškarci žene ukupno broj % broj % broj % 160 68,7 72 31, 3 232 100

raspodjela sudionika prema spolu31,30%

muškar icžene

68,70%

Dob

Tablica 2.

do 30 g. 31-59g iznad 60g b broj % broj % % roj % 28 ,1 184 79,3 20 8,6 100 12

* r c ber, d , s sihijatrije N r

Mr. sc. Daša Po edoš, dipl. so . radnica, ** mr. sc. Ema N. Gru r. medpecijalizant p PB „Dr.I. Ba bot“ Popovača


211

ras

79,3%

12,1

podjela sudionika prema dobi

8,6% %do 30g.31-59g.iznad 60g.

Tablica 3. Zaposlenje: N nezaposlen, U umirovljenik, Z zaposlen, O (odgovori ispitanika da primaju socijalnu pomoć) N Z U O ukupno broj % Broj % broj % broj % broj %34 14,6 58 25,00 64 27,6 76 32,8 232 100 Tablica 4. ob lj O, pacijen

obitelj

ite ti P

pacijenti ukupno

broj % broj % broj % 44 18,97 188 81,03 232 100

sto

ruktu are avanja

8

a sudionik pred

psih dukacijskih

18,97%obiteljpacijenti

1,03%


212

Z n

nezadovoljni srednje zadovoljan ukupno

Tablica 5. vo predava jem adovoljst

broj % broj % broj % broj %

10 4,31 36 15 23,51 186 80,18 2 100

14,60%

25% 27,60%32,80%

N Z U O

od o prema radnom statusu z l s mirovljenik, Ostalo-prima

RNe

asp jela sudiapo

nika( apos en, Z len, U

jasoci lnu pomoć)

Tablica 6. Zadovoljstvo predavačem

l e nezadovo jni srednj zadovoljan ukupno broj % oj % br % broj % broj6 2,6 6 2 100 3 15,5 190 81,9 23 Tablica 7. Količina novih informacija

sr p ništa ednje uno broj % br % b % kup % oj roj u no 6 2,5 8 33, 1 63,8 100 8 7 62 48 232


213

T blica 8. D je ris

ne

a a li ko tilo? da

broj % broj % ukupno % 224 96,6 8 3,4 232 100

T dovit do zak

2-3 puta

4-put

iš

ablica 9. Re ost la a

jednom 6 a

vput

e od 6a

broj broj % broj % broj % ukupno % % 62 26,7

44 19 74 31,9 52 22,4 232 100

Tablica 10. Redovitost dolazaka muških ispitanika jednom 2- puta 4- a 6 uta 3 6 put više od p broj % broj % br % oj % oj br38 23,8 40 ,00 46 28,7 36 22,5 25

Tablica 11. Redovitost d aza en ih ta

2-3 u ta

ol ka ž sk ispi nika

jednom puta 4-6 p ta više od 6 pu broj % bro % j % broj broj %24 33 4 6 3 ,2,3 5, 28 8,9 16 22

Tablica 12. Redovitost dolazaka obitelji na predavanja

m 2-3

puta 4-6

puta Više od 6 puta

ukupno jedno

broj % broj % broj % broj %

broj %

nezaposlene obitelj

2 4,5 2 4,5 6 13,6 0 0

10 22,7


214

zaposlen 0 0 2 4,5 8 18,2 2 4,5

12 27,3

umirovljeni 2 4,5 0 0 0 0 4 9,1

6 13,6

ostalo-socijalna pomoc

8 18,2 2 4,5 6 13,6 0 0

16 36,4

sve obitelj 14 31,8 4 9,1 20 45,5 6 13,6

44 100

Tablica 13. Redovitost dolazaka pacijenata na predavanja

jednom

2-3 puta

4-6 puta

Više od 6 puta

ukupno

broj % broj % br. % broj % broj

%

nezaposleni 8 4,3 4 2,1 4 2,1 8 4,3 24 12,8

zaposlen 6 3,19 12 6,38

18 9,6 10 5,31 46 24,5

umirovljeni 20 10,6 6 3,19

14 7,44

24 12,76 58 30,8

ostalo-socijalna pomoc

14 7,44 18 9,6 20 10,6

8 4,25 60 31,9

Diskusija i zaključak: Tijekom 2005. godine na psihoedukacijsko-suportivnim radionicama Udruge „Sretna obitelj“ sudjelovalo je 232 korisnika. Od toga bilo je 160 muškaraca i 72 žene. Najviše korisnika, gotovo 80% bilo je srednje životne dobi i to u rasponu od 31 do 59 godina života. Korisnici predavanja i radionica bili su pacijenti i članovi njihovih obitelji, srodnici i prijatelji. Tako je bilo 188 pacijenata i 44 članova obitelji odnosno srodnika.


215

je vrijednih“ članova društva. Zdrava spoznaja preduvjet je

jenata i

S obzirom na radni status, gotovo trećina korisnika su osobe nedefiniranog statusa odnosno korisnici obuhvaćeni mjerama zaštite i zbrinjavanja iz sustava socijalne skrbi, a potom slijede umirovljene osobe. Oko 25% korisnika je zaposleno, a oko 12% nezaposleno. Socijalno-ekonomski status pojedinca i razina osobne osnove egzistencije značajno utječe na proces liječenja i funkcioniranje pojedinca i obitelji nakon liječenja u vidu daljnjeg održavanja općeg zdravstvenog stanja i načina socijalnog funkcioniranja. Više od 80% korisnika zadovoljno je predavanjima, odabirom obrađenih tema, kao i predavačima - raznim profilima stručnjaka koji su nastojali predmetnu problematiku pobliže predočiti sudionicima, odgovarati na mnogobrojna pitanja i davati razna pojašnjenja. Iz takvog interaktivnog odnosa sudionika i predavača dobivamo podatak iz kojeg je vidljivo da je više od 60% sudionika dobilo mnogo novih, a više od 30% „srednje, umjereno“ novih informacija, te da su im iste vrlo korisne, značajne i primjenjive u svakodnevnom životu. A upravo to je i bio najznačajniji cilj ovih druženja: pomoći pojedincima i obiteljima da uspješnije zajedno funkcioniraju, te tako unaprijede međusobne odnose, komunikaciju i preveniraju opću dekompenzaciju, nepotrebnu dugotrajnu hospitalizaciju, te institucionalizaciju prihvate tek kao krajnje rješenje zbrinjavanja. Nadalje, educiranoću o psihičkim bolestima, njihovim osobitostima, liječenju i životu s njima djelujemo i na sprečavanje stigme (obilježenosti) psihički bolesnih osoba kao „mankvalitetne prevencije. Kako predavanja i radionice traju od početka godine u vremenskom intenzitetu od 2 puta mjesečno, pokušali smo analizirati i učestalost dolazaka korisnika, te za isto učinili razdiobu po spolu. Korisnici oba spola, s vrijednošću od 38% kod žena i 28% kod muškaraca na susrete su dolazili 4 do 6 puta. Više od 6 puta na susretima je bilo više od 20% sudionika oba spola. Kako u bolnici stalno su prisutni otpusti i prijemi novih pacijenata, tako je na susretima uvijek bilo i onih pacijenata i članova obitelji koji su po prvi put bili na ovakvom druženju. Glede razdiobe na pacijente i članove obitelji u redovitosti dolazaka na susrete, situacija je slijedeća: najviše korisnika na susrete je dolazilo 4 do 6 puta (oko 45% članova obitelji i oko 28% pacijenata). Oko 25% paciviše od 30% članova obitelji na susretu je bilo po jednom. To je u skladu s protočnoćšu pacijenata u bolnici. Gotovo četvrtina korisnika pacijenata bila je na više od 6 susreta što potvrđuje njihov interes za edukacijom i podrškom


216

i informacija koje im mogu biti korisne u svakodnevnom

ritiku zamjeniti prihvatljivom konfrontacijom ukoliko procijenimo da će je pacijent odgovarajuće shvatiti, a sugovornik (član obitelji) znati uputiti. Stoga vidimo da je neophodna edukacija članova obitelji kako ponovo prihvatiti oboljelog u obitelji i poučiti ih novim načinima ophođenja i komuniciranja s oboljelim kako bi se uspjeli održati i unaprijediti postignuti pozitivni učinci liječenja i psihoterapijskog procesa. Ovaj proces također je dugotrajan, moglo bi se reći i vječan, jer zahtjeva stalan angažman svih članova obitelji u procesu prilagodbe i ozdravljenja oboljelog člana. Razgovor je temelj kvalitetnog obiteljskog odnosa, ne bi se trebao shvatiti kao jednokratan postupak, već ga treba odgovarajućim s intenzitetom i vremenskom odrednicom ponavljati i unapređivati. Pacijent ne može sve svoje probleme iznijeti odjednom i u cijelosti, bilo zbog emocija koje ga preplave ili sputavaju u govoru ili jednostavno zbog vremenske ograničenosti sugovornika. Događa se da zaniječu ono što su rekli u afektu, da se „predomisle“ – što se treba tolerirati i razumijeti s mnogo pažnje, pokušavajući prepoznati upravo one opterećujuće sadržaje na kojima nadalje treba poraditi.

tijekom liječenja. Uspoređujući redovitost dolazaka na susrete i radni status korisnika, vidljivo je da u skupini pacijenata su najučestaliji oni zaposleni i nezaposleni, dakle, oni koji još zadovoljavajuće društveno funkcioniraju, odnosno još traže svoje profesionalno ostvarenje. To je poticajan podatak, jer ukazuje na potrebu još uvijek radno sposobnih pacijenata da dođu do novih spoznajafunkcioniranju. Od članova obitelji najučestalije su dolazili umirovljenici i ostali (domaćice i korisnici sustava socijalne skrbi) što se može povezati sa imanjem slobodnog vremena za aktivno uključivanje u proces liječenja svog oboljelog člana. Naravno, hvale vrijedni su dolasci zaposlenih članova obitelji koji su nerijetko ranije odlazili s posla i prilično dugo putovali od mjesta rada i življenja do bolnice kako bi sudjelovali u organiziranim događanjima. Osobito značajne bile su nam situacije kada bi se na kraju susreta članovi obitelji raspitivali o slijedećim terminima i temama susreta, što nam je ukazivalo na činjenicu da imaju potrebu i da žele dolaziti na ovakve susrete. Nestrpljivosti u procesu ozdravljenja nema mjesta. Ono traje sporo, odvija se postepeno i zahtjeva pozitivno vrednovanje i najmanjih pomaka koji su za oboljelog i njegovu obitelj izuzetno veliki i značajni. Svaki pokušaj k napredku treba pohvaliti, a kritiku maksimalno izbjegavati. Prihvatljivije je k


217

Osobito važna je prevencija psihičke dekompenzacije u psihijatrijskih bolesnika. Često se javljaju psihičke smetnje uslijed osjećaja osamljenosti uzrokovane obiteljskom i/ili društvenom izolacijom, smrću roditelja ili partnera koji je brinuo o njemuj ili odlaskom u dom za psihički bolesne odrasle osobe. O osamljenosti se goviri sa aspekta doživljaja psihički oboljelih ljudi, tj. o emocionalnoj osamljenosti i socijalnoj osamljenosti koja najčešće proizlazi iz smanjene radne sposobnosti, zbog npr. bolesti, nemoći, umirovljenja, gubitka člana obitelji i sl. Psihička se dekompenzacija najčešće javlja zbog iznenadnog prestanka dotadašnjeg rada kojim je oboljeli čovjek bio tijekom života angažiran. Takva psihička dekompenzacija za sobom povlači i fizičku nemoć. Prevencija psihičke dekompenzacije nije u apliciranju svih mogućih lijekova, nego u ponovnom uključivanju u aktivnosti primjerene mogućnostima i potrebama pojedinca, te integracije u društvo uz stvaranje atmosfere korisnosti.

Dnevna bolnica NPB «Dr.I.Barbot», Popovača


218

h profila (1,2), kao i evladinog sektora u ostvarivanju što bolje kvalitetu programa i intervencija

bolničku skrb. 30-60% oboljelih živi u obitelji.

, društvo i za

u

ovima,

“Velika očekivanja”

Karakteristike i komparacije emocionalnih profila majki duševnih bolesnika

E. N. Gruber*, M. Kajević*, J. Anđelić**, S. Martić-Biočina***,

V.Golik-Gruber****, E.Tadej****, M. Agius***** Uvod Zaštita mentalnog zdravlja jedan je od prioriteta svjetske zdravstvene organizacije kao i važnost suradnje stručnjaka različitinu zaštiti mentalnog zdravlja. Koncept psihijatrije u zajednici očekuje da pacijenti manje trebajuObitelj je resurs za društvo i za oboljelog jer predstavlja najkvalitetniji inajjeftiniji način zbrinjavanja oboljelog. Obitelj je ključna jedinica našeg društva. Njena je zadaća osigurati optimalne uvjete za rast i razvoj djeteta

rs za zato je važna i nezamjenjiva. Istovremeno, obitelj je resuoboljelog jer predstavlja najkvalitetniji i najjeftiniji način zbrinjavanja oboljelog. Ona je prirodni suradnik u liječenju duševnog bolesnika. Obitelji se međusobno razlikuju s obzirom na životne ciljeve i sustav vrijednosti, postoje različiti odgojni ideali i pristupi. Četrdesetogodišnja istraživanja, od šezdesetih godina do danas, pokazuju da su ljubav i nježna očitovanjaobitelji nužni za normalan razvoj djeteta, ali i za normalan život roditelja. Ne doživi li dijete nježnosti, ono raste u nepovjerenju, ispunjeno strahnasilnošću, što može dovesti do raznih poremećaja (3). *Udruga duševnih bolesnika i njihovih obitelji «Sretna obitelj» Popovača, NPB «Dr.I. Barbot» Popovača **Udruga obitelji duševnih bolesnika «Marimo» Osijek *** Udruga obitelji duševnih bolesnika «Duga» Zagreb, PB «Vrapče» Zagreb, Odjel za liječenje prvih psihoza **** KB “Sestre Milosrdnice” Zagreb, Alkoholizam i druge ovisnosti ***** Udruga za obitelji ovisnika o drogama «Stijene», Zagreb ****** Associate Specialist for the Early Intervention in Psychosis team in Luton, Bedforshire, Visiting Research Associate in Department of Psychiatry in University of Cambridge, UK


on i ozračje u obitelji, način kako obitelj djeluje, ovisi o suodnosu između

elji, u prvom redu o odraslima ili odraslom članu obitelji (4).

toga su socijalna izolacija obitelji,

Tčlanova obitUpoznavanje psihološke strukture obitelji duševnog bolesnika za terapeuta je značajan faktor u liječenju te resocijalizaciji duševnog bolesnika (5). Obitelji duševnih bolesnika suočavaju se sa različitim stupnjevima emocionalnog stresa. Studije koje su ispitivale uzroke stresa navode stigmu duševne bolesti i stavove obojene predrasudama i preme obiteljima koji imaju duševne bolesnike. Posljedice

219

škoće jer duševni bolesnik teško se zapošljava te su obitelji u financijskoj sljedice stigme na obitelji su frustracija, tjeskoba, nisko

ćnost. Ovaj teret koji obitelji ose ima velike implikacije na zdravstvenu politiku kao i na razvoj službi za

.

olesnika, roditelja ovisnika o drogama, roditelja alkoholičara i

telja koji nisu članovi udruga.

, udobnost, zabava, prihvaćanje,

, odobravanje,

st, zbrinjavanje, strah,

tekrizi. Subjektivne posamopoštovanje svih članova obitelji i bespomonmentalno zdravlje (6). Roditelji duševnih bolesnika uključeni u udruge za pomoć roditeljima lakše se nose sa bolešću svoje djece (7) Cilj rada: Prikazati i usporediti profil emocija majki duševnih bolesnika koji jesu i nisu članovi udruga za pomoć roditeljima. Usporedba emocionalnih profila majki shizofrenih broditelja djece s poremećajem prehrane, te utvrditi da li roditelji bolesnika koji su članovi udruga za pomoć roditeljima imaju različite profile emocija od rodi Metode i ispitaniciPIE profil indeks emocija, psihološki test (8,9). Opis dimenzija na PIE testu: R = reprodukcija (druženje, slaganje, veseljeradost, srdačnost, posjedovanje) I = inkorporacija (povjerenje, prihvaćanje, spajanje, hranjenjenjegovanje, poslušnost, lakovjernost, sugestibilnost, pohlepa, lakomost) N = nekontroliranost (povlačenje, zaštita, impulsivnoužas, iznenađenje, zaustavljanje, zadržavanje, začuđenost, potreba za novim iskustvima)


220

tita (usmjerenost, orijentacija, zaustavljanje, zadržavanje, strah,

tištenost, tuga, bijes, žalost, gubitak

st, grize se u sebi, potreba za uspješnošću) a socijalno poželjnih odgovora, stav

104 majke duševnih bolesnika. Kontrolnu skupinu majkama

0 majki uključenih u udruge za pomoć roditeljima shizofrenih bolesnika, 11 ajki koje nisu uključene u udruge a imaju shizofreno dijete, 23 majke

“Stijene”. Unutar majki shizofrenih olesnika uključenih u udruge, 16 majki je članica udruge “Sretna obitelj”, 6

majki je članica udruge “Duga” i 8 majki je nica drug “Marimo”. Istraživanje je nadalje obuhvatilo 14 majki ovisnika o alkoholu koje nisu članovi udruga te 6 maj ajem prehrane/anoreksija i bu Majke su u imale u prosjeku 50 godina. Oč u uključeni u ispitivanje budući su u vrlo malom broju bili uk u ud b iTe ovi su i ja a ć o ja it u za jenU je aživ b o te i ic u re i ti majki koje nisu članice udruga u egzacerbaciji bolesti.

S = samozašopreznost, uplašenost, smetenost, očekivanje, plašljivost, briga što drugi misle) D = depresivnost (deprivacija, pokontakta, jad, bol) O = opozicionalnost (iznad prosjeka- odbijanje, svađalački, gađenje, odvratnost, nevolja, odvajanje, povraćanje, čišćenje, tvrdoglavost, zlovolja, sarkazam, kritičnost, odbijanje ideja i ljudi, ispod prosjeka-pasivna agresija, neodlučnost, nesamostalnost, neborbenost) E = eksploracija (istraživanje, svjesnost, osjećanje, slutnja, očekivanje, nadanje, pažnja, budnost, sklonost pustolovinama, planiranje) A = agresivnost (destrukcija, uništenje, napad, ljutnja, ogorčenje, bijes, ozlojeđenoB = bias (skala za procjenu težnje biranjispitanika prema testu) Rezultati : Obuhvaćeno je iz udruga za pomoć roditeljima duševno bolesnik činile su majke duševnih bolesnika koje nisu članovi udruga. 3movisnika o drogama koje nisu uključene u udruge i 17 majki ovisnika o drogama koje su uključene u udrugeb

čla u e

ki djece s poremećlimija.

evi nisljučeni rad ruga olesn ka. st spun vani nonimno uz mogu nost p stavl nja p anja anketar pojašn je. ovom istr anju olesn dije majk član a udr ga u misij boles

a


221

Tablica 1. Usporedba grupnih profila roditelja koji su članovi udruga i onih koji nisu članovi udruga

Grupni profil R I N S D O E A B Majke clanice udruga M 63 62,98 17,75 53,96 74,73 42,4 17,55 68,30 37,02 STD 30,61 32,31 20,48 26,70 24,67 28,35 17,58 19,71 25,99 Majke

47,58 18,46 76,13 25,06

koje nisu clanice udruga M 52,67 49,60 17,54 50,67 84,21 STD 31,21 30,59 22,96 24,93 16,88 29,93 16,46 19,35 20,20 ukupno STD

uk 30,90 31,51 21,70 25,88 21,33 29,11 17,06 19,54 23,42 T-test 0,07 0,08 0,00 0,03 -0,09 -0,04 -0,01 -0,08 0,10

M- srednja vrijednost, STD- standardna devijacija, STD uk- ukupna vrijednost standardne devijacije Iz tablice 1 vidimo da T-test nije statistički značajan niti za jednu dimenziju.

osti i

u udrugama, no statistički razlike nisu među

ojedincima). Roditelji koji su u udrugama su društveniji i imaju više povjerenja

Razlike između profila majki su najveće u dimenzijama agresivndepresivnosti, tako da su agresivnost i depresivnost niže kod roditelja koji su u udrugama, u odnosu na roditelje koji nisuznačajne jer su visoke standardne devijacije (veliko raspršenje pprema ljudima.

Grupni emocionalni profili majki

00

0

20

R I N S D O E A B

40

60

80

1

sch acute drug acute alch acute sch assoc drug assoc eat assoc


222

Gra zijama PIE testa.

oN izme Kaz

h

Drurad AlchHop ja i bulimije/ ukljuSch assoc - Grupni profil majki shizofrenih bolesnika koje su članovi udruga • Velike su standardne devijacije unutar skupine grupnih profila svih

majki koje su članice udruga i svih ispitanih majki koje nisu članice udruga. Nije nađena statistički značajna razlika između grupnih profila majki.

• Također su velike standardne devijacije unutar skupine grupnih profila udruga majki shizofrenih bolesnika. Nije nađena statistički značajna razlika između grupnih profila majki shizofrenih bolesnika koje su članovi udruga i majki shizofrenih bolesnika koje nisu članovi udruga.

• Nađena je statistički značajna razlika između grupnih profila majki

. Za

u u

f 1. Grupni profil svih ispitanika prema dimenNa si x simboli za dimenzije praćene na PIE testu.

a osi y: brojčana vrijednost izračunata na PIE testu, uobičajene vrijednosti su đu 40-60.

alo: acute - grupni profili majki sch bolesnika koje nisu uključene u rad udruSc ga

Drug assoc - Grupni profil majki ovisnika o drogama koje su članovi udruga g acut e- grupni profili majki bolesnika ovisnih o drogama koje nisu uključene u udruga acute- grupni profili majki ovisnika o alkoholu koje nisu članovi udruga e assoc- grupni profili majki bolesnica s poremećajem prehrane/anoreksi

čenih u rad udruge «Nada»

ovisnika o drogama koje nisu članovi udruga i majki ovisnika o drogama koje su članovi udruga. Za dimenzije R (društvenost), I (inkorporacija) i D (depresivnost) T-test je pokazao značajnost na razini 1%dimenzije O (opozicionalnost) i B (bias) T-test je pokazao značajnost na razini 5%. Za dimenziju A(agresivnost) i E (eksploracija) T-test je pokazao značajnost na razini 10%.

• Nađena je statistički značajna razlika između grupnih profila majki kojenisu uključene u rad udruga, roditelji ovisnika o drogama imaju većdimenziju N (nekontroliranosti) na razini značajnosti 10% i većdimenziju D (depresivnosti) na razini značajnosti od 2%, od majki shizofrenih bolesnika koje također nisu uključene u rad udruga..

• Nađena je statistički značajna razlika t-testom između grupnih profila majki koje su članovi udruga i to na način da grupni profili majki


223

shizofrenih bolesnika uključenih u udruge imaju nižu razinu R (društvenosti) i nižu dimenziju E (eksploracije) na razini značajnosti od 5% od grupnog profila majki ovisnika o drogama također iz udruga.

raf 2. Grupni profil udruga za roditelje shizofrenih bolesnika pojedinačno

, „Marimo“ i „Sretna obitelj“) u usporedbi sa grupnim profilom G(„Duga“majki shizofrenih bolesnika koje nisu uključene u rad udruga

GRUP

NI PR

OFILI

RODIT

ELJA U

DRUG

A SCH

POJED

INAČN

O KOM

PARIR

ANI S

A RO

DITELJ

IMA AK

UTNIH

SCH

sch ac

utehap

py fam

ilywe

care

rainbow

0102030405060708090

RI

NS

DO

EA

B


224

upni profili majki sch bolesnika koje su uključene u rad udruge

ajki sch bolesnika koje su uključene u rad udruge

amily- grupni profili majki sch bolesnika koje su uključene u rad druge “Sretna obitelj”

r o

druga nađena je

o og profila majki udruge “Marimo” i grupnog profila majki

%.

a. Nismo dobili statistički značajne razlike.

o

djece sa poremećajem prehrane (značajno na razini 1%), manje

o

Kazalo: Rainbow- gr„Duga“ We care- grupni profili m„Marimo“ Happy fuSch acute- grupni profili majki sch bolesnika koje nisu uključene u rad ud uga

Između grupnog profila majki udruga „Sretna obitelj“i grupnog profila majki shizofrenih bolesnika koje nisu uključene u rad ustatistička značajnost u T-testu za dimenziju I (povjerenje prema drugima) na razini 5% i statistička značajnost u T-testu za dimenziju B (težnja za socijalnom prihvaćenošću) na razini od 10%. Između grupnshizofrenih bolesnika koje nisu uključene u rad udruga nađena je statistička značanost u T-testu za dimenziju O (opozicionalnosti) na razini 10

o Nije nađena statistički značajna razlika između grupnog profila majki udruge “Duga” i majki shizofrenih bolesnika koje nisu uključene u rad udruga.

o Usporedili smo grupne profile roditelja ovisnika o alkoholu sa roditeljima ovisnika o drogama i roditeljima shizofrenih bolesnika koji nisu članovi udrug

o Usporedili smo grupne profile roditelja djece sa poremećajem prehrane i sa profilima roditelja ovisnika o drogama u udrugama i roditelja djece sa sch. u udrugama. Nađene su statistički značajne razlike roditelja djece sa poremećajem prehrane i roditelja ovisnika o drogama iz udruga u smislu niže društvenost i povjerenja prema drugima, te veće opozicionalnost kod roditelja težnja za soc.prihvaćanjem (značajno na razini 2 %) i veće agresivnost (značajno na razini 5 %) u odnosu na roditelje ovisnika o drogama iz udruga. Također su nađene statistički značajne razlike između roditelja djece sa poremećajem prehrane iz udruga i roditelja djece oboljele od


225

alnim prihvaćanjem (značajno na razini 5 %) i manjeg povjerenja prema drugima (značajno

profili majki svih skupina usporede sa prosječnim rijednostima profila dobivenima na općoj populaciji prema priručniku gdje

40-60, onda se

u društvenost i povjerenje prema udima, sniženu nekontroliranost i eksploraciju, prosječnu samozaštitu i

i agresivnosti.

ruga. rofili pokazuju prosječnu društvenost i povjerenje, sniženu nekontroliranost

i (sklonosti izolaciji) i iskoj eksplorativnosti (smanjenoj kontroliranost, dezorganiziranošću

rugi misle o njima).

iznadprosječnom, nešto višu agresivnost i veća težnja za socijalanim

sch.(roditelji u udrugama) u smislu veće agresivnosti (značajno na razini 2%), veće opozicionalnost i manje težnja za socij

na razini 10%) kod roditelja djece sa poremećajem prehrane u odnosu na roditelje djece oboljele od shizofrenije u udrugama.

Ako se grupnivse normalne dimenzije smatraju one u vrijednosti izmeđudobiju rezultati: Opis grupnog profila svih majki koje su članice udruga. Profili pokazuju blago iznad prosječnljopozicionalnost, blago naglašene dimenzije depresivnosti Bias je na granici prosječnog i sniženog Opis grupnog profila svih majki koje nisu članice udPi eksploraciju, prosječnu samozaštita i opozicionalnost, značajno naglašene dimenzije depresivnosti i agresivnosti. Bias je snižen. Opis grupnog profila majki shizofrenih bolesnika koji nisu članovi udruga za pomoć roditeljima u odnosu na prosječne vrijednosti profila standardizirane na populaciji. Vrijednosti društvenosti i povjerenja u ljude je u skladu sa prosječnim profilom. Od prosječnog profila se ovaj profil razlikuje po visoko naglašenim dimenzijama depresivnosti i agresivnosti, a nešto ispod prosječnim vrijednostima dimenzija nekontroliranostnmišljenja i aktivnosti) te smanjen bias (smanjena težnja za socijalnom prihvaćenošću, nije im stalo što d Opis grupnog profila majki shizofrenih bolesnika koje su članovi udruga za pomoć roditeljima Ovaj profil pokazuje nešto više dimenzije povjerenja prema ljudima, prema


226

ktivni

utodestruktivnost) uz nešto niže vrijednosti žnje za socijalnom prihvaćenošću u smislu da pridaju manju važnost

m dimenzijama ruštvenosti i povjerenja, koje su kod navedenog profila usporedbe snižene.

enzijama ruštvenosti i povjerenja u ljude, nešto višom depresivnošću i dosta sniženim

osti.

vjerenje prema drugima, snižena nekontroliranost kloni su izolaciji), prosječna samozaštita i opozicionalnost, naglašena

prihvaćanjem kao i povišene dimenzije depresivnosti, snižene dimenzije nekontroliranosti i eksploracije. Ipak, ovaj rezultat nije potpuno objepokazatelj stanja obzirom da su visoke standardne devijacije među grupnim profilima pojedinih udruga koje su sačinjavale ovu skupinu ispitanika. Udruga “Sretna obitelj” pokazala je rezultate većih vrijednosti društvenosti, povjerenja prema ljudima i prosječnu težnju za socijalnom prihvaćenošću, uz prosječne vrijednosti agresivnosti i naglašene vrijednosti depresivnosti, dok su udruge “Marimo” i “Duga” pokazale rezultate nešto viših vrijednosti depresivnosti ali i agresivnosti (atemišljenju drugih ljudi i okoline. Opis grupnog profila majki ovisnika o drogama koje nisu članovi udruga za roditelje Grupni profili za majke imaju povećanu depresivnost i agresivnost. Ova kombinacija emocija govori o prisutnim autodestruktivnim impulsima. Dimenzije društvenosti i povjerenja prema drugima su na prosječnom nivou. Snižene su dimenzije nekontroliranosti, što govori da oni više kontroliraju svoje osjećaje i izbjegavaju nova životna iskustva (izbjegavaju i socijalne kontakte). Kad se dobiveni grupni profil usporedi sa profilom normalne populacije iz priručnika PIE, najviše je sličan profilu pacijenata hospitaliziranih zbog pokušaja suicida (visoka agresivnost i depresivnost). No, profil majki ovisnika se razlikuje po prosječnidTakođer je ovaj profil sličan profilu depresivnih pacijenata. Opis grupnog profila majki ovisnika o drogama koje su uključene u rad udruga za pomoć obiteljima ovisnika o drogama, “Stijene” Od prosječnog profila ovi profile se ističu sa natprosječnim dimddimenzijama nekontroliranosti, eksplorativnosti i opozicionaln Opis grupnog profila za roditelje djece ovisne o alkoholu: -prosječna društvenost i po(sdepresivnost i agresivnost


227

troliranost zaštita, naglašena depresivnost,

iže težnja za socijalnim prihvaćanjem

iskusija:

omogućuje im da smanje svoju emocionalnu angažiranost bez krivnje

ama kontroliranosti u roditelja, a da

su sklone tome da udu izolirane, opterećene bolešću i predrasudama (12).

aključci:

•

Opis grupnog profila za roditelje djece sa poremećajem prehrane: -snižena društvenost i povjerenje prema drugima, snižena nekon(skloni izolaciji) i snižena samoopozicionalnost i agresivnost, n D Dijagnoza duševne bolesti okvir je koji izaziva osjećaje nade, suosjećanja, simpatije no istovremeno i negativne osjećaje kao ljutnju i odbacivanje. Spoznaja članova obitelji da ne mogu kontrolirati duševnu bolest svoga člana (10). Dosadašnja istraživanja su pokazala da roditelji koji sebe krive za duševnu bolest djeteta jače su emocionalno angažirani nego oni koji se ne krive. Mjerenjem kontrole ponašanja pokazalo se da visoko kritizirajući roditelji nisu jače kontrolirajućeg ponašanja nego manje kritizirajući roditelji no roditelji koji su jako emocionalno angažirani imaju puno više vrijednosti kontrolirajućih ponašanja prema svojoj djeci i općenito u životu nego roditelji koji su manje emocionalno angažirani. Ovi rezultati sugeriraju da je komponeneta emocionalnog angažmana, jedna od komponenti visoko izraženih emocija (visoki EE), povezana sa atribucijama samokrivnje kao i da je povezana sa višim dimenzijkomponenta kritiziranja nije (11). Grupe podrške pružaju obiteljima podršku, emaptiju, razumijevanje i mogućnost da podijele iskustva sa drugima koji imaju isti problem, uvide svoje prednosti i mogućnosti kao i učivrste strategije nošenja sa problemima te društvenu mrežu podrške, što je važno obiteljima kojeb Z

Sve grupe majki koje su sudjelovale u ispitivanju pokazuju simptome reakcije na stresnu situaciju (u ovom slučaju duševnu bolest djeteta) u smislu naglašenih osjećaja tuge, povlačenja i izbjegavanja novih životnih iskustava uz istovremenu nemogućnost kontrole osjećaja i


228

•

• bolesnika razlikuju se od majki ovisnika o drogama, vl

resivnije, sklonije

ljučene u udruge,

• no utjecaj

o uštvenije su i imaju

o

ova razlika nije statistički značajna jer su

o man

nika i majki ovisnika o drogama.

dru

planiranja budućnosti i životnog stila, no uz i dalje relativno očuvanu društvenost i povjerenje u ljude. Razlike između grupnih profila svih ispitanih majki su najveće u dimenzijama agresivnosti i depresivnosti, tako da su agresivnost i depresivnost niže kod majki koje su članice udruga, u odnosu na majke koji nisu članice udruga, no statistički razlika nije značajna jer su visokestandardne devijacije (veliko raspršenje među pojedincima). Majke koje su članice udruga su društvenije i imaju više povjerenja prema ljudima. Majke shizofrenih

jerojatno radi različitosti u pristupu, prognozi, uzroku, tijeku i načinu iječenja bolesti. o Ukoliko promatramo profile majki koje nisu uključene u udruge vidimo da su majke ovisnika o drogama puno depizolaciji i izbjegavanju novih životnih iskustava od majki shizofrenih bolesnika koje također nisu uključene u rad udruga. o No, ukoliko promatramo profile majki koje su ukmajke ovisnika o drogama društvenije su i imaju bolju samokontrolu od majki shizofrenih bolesnika uključenih u udruge.

Profili emocija majki koje nisu uključene u rad udruga razlikuju se od profila emocija majki koje su uključene u rad udruga, trenutnog stanja (egzacerbacije ili remisije bolesti djeteta) na majku, koji se u ovom istraživanju nije naglasio, ne smije se zanemariti:

Majke ovisnika o drogama koje su članovi udruga drviše povjerenja u ljude, manje su depresivne i manje agresivne od majki ovisnika o drogama koje nisu članovi udruga. Majke shizofrenih bolesnika uključene u udruge imaju nešto više povjerenja prema ljudima, nešto nižu agresivnost uz višu težnju za socijalnim prihvaćanjem od majki shizofrenih bolesnika koji nisu uključeni u udruge, međutimvelike standardne devijacije u grupnim profilima pojedinih udruga koje su učestvovale u ispitivanju. Majke bolesnica s poremećajem prehrane koje su članovi udruga imaju

je povjerenja prema ljudima, agresivnije su i depresivnije kao i više odbacujuće od majki shizofrenih boles

• Majke ovisnika o alkoholu ne razlikuju se po profilu od majki iz gih skupina koje nisu članice udruga.


229

•

uvijek uništenih velikih očekivanja” jedna je od okosnica potrebe borbe protiv stigme

bolesti kao i velike potrebe za psiohoedukacijom majki o

ower,

nje 2000. ; 89:

management Qual Health Res 2000 Jan;10(1):6-25.

• Profili emocija majki shizofrenih bolesnika uključenih u rad tri udruge za pomoć roditeljima duševnih bolesnika u Hrvatskoj razlikuju se, vjerojatno radi različite starosti udruga i različitosti pristupa u radu. Subjektivni osjećaj i misli majki koji su iznosile tijekom anketiranja da remisija bolesti ovisnosti o drogama vraća bolesnog člana u obitelj “normalnog”, bez uzimanja lijekova te se smatra “izlječenjem”, dok je remisija shizofrenije nastavak “doživotne borbe” i “za

duševnih duševnim bolestima, koja se ističe i u ovom ispitivanju.

Literatura: 1. Marusic A ;Mental health in the Enlarged European Union: need for relevant public mental health action. British Journal of Psychiatry[2004],184,450-45. 2. M. Agius, R. Zaman, S. Singh, O. Gallagher, P. B. Jones, P. McGuire, P. PT. Craig, S. Bahn, A. Grech, C. Casha, C. Pace, D. Cassar, M. Blinc-Pesek, B. Avgustin, E.N. Gruber, S. M. Biocina, J. Andelic, R. Dinolova, J. van Os, and M. Lambert. Psychiatry in Europe. Br J Psychiatry 2005 187: 92 3. Berger EH. Parents as partners in education. New York: Macmillan; 1999. 4. Juul J. Razgovori s obiteljima- prespektive i procesi. Zagreb. Allinea; 1995) M. Agius, R. Zaman, S. Singh, O. Gallagher, P. B. Jones, P. McGuire, P. Power, T. Craig, S. Bahn, A. Grech, C. Casha, C. Pace, D. Cassar, M. Blinc-Pesek, B. Avgustin, E.N. Gruber, S. M. Biocina, J. Andelic, R. Dinolova, J. van Os, and M. Lambert. Psychiatry in Europe. Br J Psychiatry 2005 187: 92. 5. Basic standards for management of patients with common mental illness in primary care. Psychiatria Danubina, 2005. Vol 27. NO 3-4, p 203-237. 6. Tsang HW; Tam PK; Chan F; Cheung WM; Chang WM Sources of burdens on families of individuals with mental illness. Int J Rehabil Res 2003 Jun;26(2):123-30 7. E. N. Gruber, M. Kajević, M. Agius, S. Martić-Biočina. Group psychotherapy for parents of patients with schizophrenia. International Journal of Social Psychiatry, issue 52(3), May 2006 (with publisher) 8. Baškovac-Milinković H i sur. Profil indeks emocija. Praktični priručnik. Ljubljana: Zavod SR Slovenije za produktivnost dela Ljubljana, Center za psiohodiagnostična sredstva, 1985. 9. Pluchik R., Kellerman H. Priručnik za indeks profil emocija. IzdaNaklada Slap. Plutchik R. The nature of emotions. American Scientist 2002344. 10. Karp DA; Tanarugsachock V Mental illness, caregiving, and emotion


230

psychodynamic, pportive and psycho-educational approaches in groups of parents of patients with

zoph

ISKUSTVA PACIJENATA I NJIHOVIH OBITELJI Priredila mr. sc. Daša Poredoš*

druge, pacijent nije

je tko je to «s njim»

oje djece iz braka svojih

odlazak od kuće

krenuo u višu elektrotehničku školu no mu je ostao još jedan ispit i diplomski rad). I. je nezaposlen i

11. Peterson EC; Docherty NM Expressed emotion, attribution, and control in parents of schizophrenic patients. Psychiatry 2004 Summer;67(2):197-207. 12. E. N. Gruber, M. Kajević, M. Bjedov, M. Agius. Combination ofsuschi renia. Soc. psihijatrija Vol. 33 Br./No. 1 Str./pp. 3-7. 2005

Životna priča I. U vrijeme održavanja predavanja i diskusione grupe Uraspoložen za razgovor. Majka odmah pristaje na iznošenje vlastite životne situacije, a otac nerado ulazi u prostoriju. Taj postupak tumači tako «da se ne želi sresti s njim». Na pitandobivam odgovor da ne želi vidjeti sina, a kada saznaje da su tu prisutne obitelji mnogih pacijenata, ipak pristaje na razgovor. Njihov sin I. rođen je 1971. godine kao prvo od dvroditelja. Njegova majka bila je ugostiteljski radnik, sada je domaćica, a otac je bio profesionalni vozač, sada je u mirovini. Roditelji opisuju svoju bračnu zajednicu i roditeljske odnose uspješnima, pritom preferirajući materijalno, a zanemarujući emotivno. Iz razgovora saznajemo da je otac porijeklom iz deficijentne problematične obitelj (odrastao bez majke) u kojoj se u svemu oskudjevalo, pa je on, kako kaže, «materijalno sve htio priuštiti svome sinu». Inače, obitelj F. ima i kćerku Ž. (1974.). Navode da su brat i sestra imali vrlo bliske odnose, te da se I. počeo «drugačije ponašati» kada je sestra Ž. počela izlaziti i ostvarivati partnerske emotivne veze. I. je posebno pogodilo sestrino vjenčanje i (navode da I. nije išao na svadbu, od tada braća ne razgovaraju i kćerka ne dolazi u roditeljski dom kako se brat «ne bi uznemiravao»). Roditelji ističu da tijekom djetinjstva I. nije imao osobitih poteškoća. Stalno naglašavaju njegovu izuzetnu inteligenciju i odličan školski uspjeh. Završio je srednju školu za elektromontera, te(navodprijavljen na Zavod za zapošljavanje. _____

* Mr. sc. Daša Poredoš, dipl. soc. radnica


231

n mnogih

Godine 1999. biva nekoliko mjeseci na radu u Njemje radio poslove u struci, a otac da se «smucao iNjemačke se vraća s povelikom svotom novaca.

županiji

ac. Roditelji

na izboriti za zaštitu svojih prava i

matičkih uređaja; da je sve to nabacano bez osobitog reda.

Nadalje, roditelji navode njegove promjene ponašanja za vrijeme boravka u JNA u Makedoniji. To je bilo u vrijeme razdvajanja bivših jugoslavenskih republika. I. je bježao iz vojske i, nakoteškoća, došao kući. Ubrzo potom biva mobiliziran. Sudionik je Domovinskog rata nekoliko mjeseci tijekom 1992. godine i sredinom 1995. godine (poslije redarstvene akcije Oluja).

ačkoj. Majka navodi da potucao». Uglavnom, iz

Obitelj F. živi u jednom manjem mjestu u

Sisačko-moslavačkoj i bave se

poljoprivredom. Navode da ni u čemu ne

oskudijevaju. Međusobne odnose karakteriziraju kao zadovoljavajuće. Otac negira da je ranije ikad psihijatrijski liječen, iako tijekom razgovora često mijenja boju glasa,

značajno je uznemiren, dobacuje (čak i neprimjerne izjave), na rubu je plača, diže majicu i nešto radi po trbuhu i sl. Otac iznenada počinje negirati da je sinu prislonio pušku na glavu, ali ponosno ističe da ima oružje (da ga je policija već nekoliko puta kontrolirala), već 30 godina jer je lovčesto jedan drugom uskaču u riječ, hvataju priliku za vlastiti nastup, daju oprečne odgovore. Nisu svjesni svojeg sudioništva u nastalom psihičkom stanju svoga sina («oni su mu sve dali, a on njima tako vraća»). Nadalje ističu da I. izuzetno poznaje rad na osobnom računalu i Internetu, te da je nekoliko puta rušio informatičke sustave službe za socijalnu skrb (?!), da je nekoliko puta kontaktirao s uredima predsjednika Vlade i predsjednika države, da dobro poznaje zakone i «da se zinteresa».Vrlo zanimljivo opisuju njegovu sobu: da je prepuna različitih predmeta, od igračaka za malu djecu do sofisticiranih infor


232

I. je ovo prvo psihijatrijsko liječenje. I ranije savjetovala da bi trebao ići na liječenje, ali I. je to o

mogli ništa,

peraktivnost, površnost i sl.

sirati između njih. Roditelje zanima do kada će trajati

ga je primarna liječnica dbijao. Ovom prilikom ju je navodno fizički napao ili pokušao napasti, pa je prisilno hospitaliziran uz pratnju dva pripadnika MUP-a. Roditelji navode da se nikada nije dao dobrovoljno liječiti, da mu oni nisute da su se «nadali da će biti bolje». Prema navodima roditelja I. nema djevojku, niti je kada bio u ozbiljnijoj emotivnoj vezi. Kako otac kaže «mnoge je

vozao», te započinje priču o I. učestalom mijenjanju osobnih motornih vozila. Nadalje, priča da je jednom prilikom I. od Roma kupio stari manji kamion, natrpao ga smećem i istresao u roditeljsko dvorište. To je oca jako uznemirilo. U društvenim odnosima smatraju da je povučen, da ima mali krug ljudi s kojima se druži; ubrzo potom rekli su «da je on malo u rodnom mjestu i da im je slabo poznat njegov društveni život». Ističu njegovu inteligenciju, govorenje njemačkoj jezika, hiNavode da I. puno čita i ima mnogo raznih knjiga. Opisuju ga i kao osobu «koja je stalno u konfliktu s drugim ljudima». Otac je u naglašenom otporu prema sinu, a majka, nesigurna u samu sebe, pokušava balanbolničko liječenje i zabrinuti su za budućnost, tj. hoće li će moći nadalje zajedno živjeti. Životna priča II. Gosp. J. rođen je 1965. godine kao treće i najmlađe dijete iz braka svojih roditelja. Njegova majka J. i otac J. bavili su se poljoprivredom. Navodi da su u obitelji bili prisutni poremećeni međusobni odnosi (česte svađe i alkoholizam oca) i oskudna materijalna situacija. Majka je često napuštala


obitelj i ponovo se k njoj vraćala. Djeca bi često bivala sama kod kuće. Završio je osnovnu i srednju tehničku školu. Škola ga nije osobito zanimala, a školski uspjeh bio je zadovoljavajući. Tijekom djetinjstva i mladenaštva nkbNnuPNDDspčddsNBppprMjMtdprmsoik

233

mu navodno «zavide na

avar, zaposlen je i ima oko 10 godina radnog staža.

ljive su mnoge ozlijede i modrice. Navodi

voli te tvoja

ije imao osobitih zdravstvenih poteškoća. Godine 1987. umro mu je otac od omplikacija alkoholizma. Sada živi s majkom u jednom selu u Bjelovarsko-ilogorskoj županiji (ubrzo potom navodi da živi s partnericom u Slavoniji). avodi prilično konfliktne odnose s braćom koja jegovom uspjehu» (kao, najviše škole je završio, materijalno najbolje stoji, spješan je u društvu te parterskoj vezi, (?!)). o zanimanju je bravodi da voli svoj posao i da je zadovoljan s istim. Sudionik je omovinskog rata. o sada nije psihijatrijski liječen. Na liječenje se zaprima nakon pokušaja

uicida vješanjem. Sam događaj prilično je nejasan: navodi da su kritično oslijepodne pripremali veću feštu za rodbinu i prijatelje. Nakon nekoliko aša vina (i opuštanja) odlazi u šupu i vješa se. J. se ne sjeća detalja cijelog ogađanja. Na njegovu tijelu vida je došao k sebi kada je osjetio da ga brat davi (?!). Inače, s tim je bratom talno u konfliktnim odnosima. eoženjen je i nema djece. Oko dvije godine je u partnerskoj vezi s gđom. . iz Slavonije. Gđa. B. je nekoliko godina starija od njega, udovica je i ima etnaestogodišnju kćerku M. (prilikom razgovora pokazuje mi pismo koje iz ristojnosti nisam pročitala, već onako usput bacila pogled. Naime, etnaestogodišnja M., vrlo biranim emotivnim rječnikom, piše, uvjetno ečeno, očuhu gdje ga oslovljava s «tata», jako nam nedostaješ i

. Čini mi se da je to malo previše emotivnosti za jednu adolescenticu kojoj e umro otac i koja zamjenskog oca pozna od trinaeste godine).

isaoni tijek mu je ubrzan, a verbalni sadržaji površinski. Naime, puno ruda ulaže da se tijekom razgovora zadrži na sasvim nebitnim životnim ogađanjima maksimalno ih uljepšavajući kako se ne bi razgovaralo o ostojećem problemu. Veliki dio razgovora zadržavamo se na opisima adnog mjesta, uspješnosti u funkcioniranju zajednice (predsjednik je jesnog odbora), kući koju obnavlja, a niti na poticaj ne govori o sebi i

vojim unutarnjim doživljajima i stanjima. Prilično je zakočen i u mnogim tporima. Puši i povremeno konzumira alkohol. Sebe opisuje kao uspješnog zadovoljnog čovjeka. Po otpustu planira ozakoniti vezu s partnericom i, ako kaže, «prihvatiti njezino dijete». Zanimljivo je to da partnericu tijekom


234

rica gđa. Branka vrlo opsesivna vrlo brižna

soba zainteresirana za suradnju i pomoć. ene «fasade» postoji značajna psihopatologija.

s mnogima nije u kontaktu i

e godine plovio je na brodu kao mornar i

kad u civilnom sastavu. Sada je zaposlen kao vojni

. Supruga mu je medicinska sestra. Supružnici

razgovora ne oslovljava (ili spominje imenom) nego «moja draga gospođa» ili «moja voljena gospođa». Posredno saznajem (a i tijekom razgovora s J. moglo se zaključiti) da je njegova partneosoba. U bolnicu zove po nekoliko puta i nastoji se prikazati kao oOčito ispod ponuđ Životna priča III. Gosp. A. rođen je 1967. godine kao peto od jedanaestero djece iz braka svojih roditelja (dvoje djece je umrlo odmah nakon rođenja). U obitelji su bili prisutni značajno poremećeni međusobni odnosi, te vrlo oskudne materijalne prilike. Majka je bila domaćica, a otac poljoprivrednik. U ranom djetinjstvu majka mu je umrla od posljedica, a otac od posljedica alkoholizma. Potom je smještavan kod raznih bližih i daljih srodnika, a od 1981. do 1985. godine u Domu za napuštenu djecu. Iz tog razdoblja prisjeća se mnogih mučnih situacija, pritom je vrlo uznemiren i nerado o tome govori. Iako potječe iz mnogobrojne obitelji, međusobno ne znaju gdje se tko nalazi. Tijekom Domovinskog rata poginuo mu je brat s kojim je bio nešto emotivno bliži. A. je završio osnovnu školu i srednju zaštitarsku školu. U školi je postizao zadovoljavajuće rezultate. Oko dvijplanirao otići na prekooceanski brod, ali se zaljubio, zaručio i odustao od odlaska. Ista veza ubrzo i prestaje. A. je po zanimanju službenik i od 1991. godine zaposlen je u vojsci. Nekad u aktivnom vojnom, a nenamještenik u opslužništvu. Ukupno ima oko 16 godina radnog staža (bez uračunatih povlastica). Godine 1991. sklopio je bračnu zajednicu. Iz ove bračne zajednice imaju kćerku (1992.) i sina (1998.)se zadovoljavajuće slažu. Uslijed A. opće napetosti, česte su svađe i međusobna nezadovoljstva. Sudionik je Domovinskog rata (od 1991. do 1995. godine) kao pripadnik vojnih postrojbi «Tigrovi». Godine 1991. ranjen je u lijevu ruku (tada upoznaje sadašnju suprugu medicinsku sestru). Nazočio je ranjavanju i pogibelji suboraca, sudjelovao u intenzivnim borbama i neprijateljskim okruženjima, probojima i sl. U ratu je počeo konzumirati alkohol. Godine 1997. bio je na invalidskoj komisiji, te od tada biva premješten u logistiku.


235

ljiv na nepravdu. Niskog praga tolerancije na

icirana mu je trajna promjena osobnosti nakon katastrofičnih

upruga su bili

obi mu

ti u dnevnoj bolnici kako se to radi. eli «svojoj djeci osigurati ono što on nije nikada imao u životu – ljubav,

u sigurnost».

dnosi.

oko 20 godina radnog staža. Tijekom

Od 1995. godine psihijatrijski se liječi. Promjenjiva je sna; otežano zaspe i prosniva noć, prisutni mučni snovi i disocijativni „flash beck-ovi“, intenzivan noćni nemir i strahovi različite etiologije, opterećenje depresivnim i ratnim mislima, prisutna su i intenzivna sjećanja na ratne događaje (osjećaj da se sada sve ponavlja), zadovoljavajućeg je apetita i probave; promjenjiva raspoloženja; bezvoljan. Anksiozan, napet, nezadovoljan. Prisutan nizak prag tolerancije na frustraciju, sumnjičavost i stalno propitivanje. Vrlo osjetfrustracije; vrlo osjetljiv na buku, iznenadne zvukove i gužve. Otežano se koncentrira i održava pažnju. Dijagnostdoživljaja, emocionalna nestabilnost ličnosti, a prisutni su i mnogi elementi PTSP-a. Na ovo liječenje dolazi nakon pokušaja suicida. Naime, nakon općeg nezadovoljstva i napetosti pokušao suicid nožem. Djeca i snazočni tom događanju, te uz pomoć susjeda i srodnika uspjeli su ga nekako obuzdati. To je za cijelu obitelj značajan traumatski događaj. Puši, alkohol povremeno/prigodno konzumira (u malim količinama). Druži se s ljudima «sličnih sudbina» (braniteljima), navodi da rado izlazi. Hje izrada rukotvorina od drveta, slame i sl. materijala (to već dugo nije činio), ali je zainteresiran pokazaŽpažnju i materijaln Životna priča IV. Gđa. A. rođena je 1953. godine u dalmatinskom zaleđu kao treće od četvero djece iz braka svojih roditelja. Majka je bila domaćica, a otac radnik u građevinarstvu. U obitelji su bili prisutni međusobno zadovoljavajući oKada je A. imala 3 godine, obitelj se preselila u drugo mjesto življenja. A. odrasta u obitelji s izrazitim domoljubljem i katoličkim usmjerenjima. Inače, A. tijekom djetinjstva i mladenaštva nije imala osobitih zdravstvenih poteškoća. Nitko u obitelji nije psihijatrijski liječen. Završila je osnovnu i srednju školu.A. je zaposlena kod privatnog poduzetnika na knjigovodstvenim poslovima. Ima ranijih radnih odnosa mijenjala je mnoga radna mjesta, neovisno o bazičnoj kvalifikaciji. Sada je na bolovanju.


236

im noćnim

dnije usporede“. Od poslije

boje ne osjeća se dobro i ponovno poseže

povratka na posao. ruži se s bliskom prijateljicom koja joj je značajan oslonac i podrška.

podjele emocionalnih iskustava u individualnim i grupnim

Osamdesetih godina sklapa bračnu zajednicu. Iz ove bračne zajednice imaju kćerku i sina. Djeca su rano odvojena od roditelja i potaknuta na samostalan život. A. problemi počinju nakon ratnih djelovanja. Naime, dobrovoljno se uključuje u obranu domovine u redarstvenoj akciji „Bljesak“. Njezin suprug je sudionik rata od početka ratnih djelovanja. Opisuje da je imala veliku potrebu sudjelovati u obrani, i to ne u pozadini i logistici, već u konkretnim akcijama. Kćerku su dali na zbrinjavanje kod srodnika, a sina kod prijatelja. Inače, obitelj je živjela na području koje je bilo okupirano, bili su u prognaništvu i izgubili mnoga materijalna dobra. Prilikom ratnih djelovanja biva ozlijeđena. Opisuje da je nazočila mnogim mučnim situacijama: ranjavanju i pogibelji suboraca, potencijalnom okruženju, napornpohodima i sl. S poslom nije osobito zadovoljna. Iz opisa situacija na poslu sasvim je razumljivo da se radi o «mobbingu». Na poslu se susreće s nerazumijevanjem, ismijavanjem i mnogim napetim situacijama. Promjenjiva je sna (otežano zaspe i prosniva noć), promjenjiva je apetita (češće reduciranog; izgubila je dosta kilograma). Osjeća se napeto i nesigurno; nezadovoljno. Emocionalno osjetljiva; plačljiva; često gubi glas. Prisutno opće nezadovoljstvo i noćne more opterećujućeg sadržaja vezane za ratne sadržaje. Izgubila je samopouzdanje i povjerenje prema drugim ljudima. Vrlo je nesigurna. Dijagnosticiran joj je kronični PTSP. Zabrinuta je za budućnost svoje obitelji. Osjeća da je promijenjena i osjetljiva; dolazi i do svađa sa suprugom; najviše joj je žao kada se neopravdano ljuti i viče na djecu. Prisutan značajan osjećaj krivnje. Prisutne su i mnoge somatske poteškoće: učestale glavobolje, poteškoće s kičmom, bubrezima. Napetost i anksioznost pokušava riješiti trčanjem. Opisuje da ponekad želi da se sve ponovi, da ponovo bude rat i da se snage „praverata najčešće nosi samo crnu odjeću. Navodi da joj to daje veću sigurnost. Pri pokušaju nošenja odjeće druge prema crnome. Ne puši i ne konzumira alkohol. Znatno je opterećena neizvjesnom budućnošću. Vrlo joj je stresan odlazak na posao; boji se DŽeljna je pažnje irazgovorima. Životna priča V.


237

srednju kemijsku školu s dobrim uspjehom.

tri tjedna,

poteškoće u vidu paničnih ataka,

ijavanje. Javljaju se (nejasne) grandiozne

Gosp. I. rođen je 1966. godine kao drugo od dvoje djece iz braka svojih roditelja. Majka je bila frizerka, a otac slobodni umjetnik. Oba roditelja sada su u mirovini. Tijekom odrastanja otac je često izbivao iz kuće, a majka bila dominantan figura. Osrednje su se slagali, a financijska situacija je bila dobra. I. je završio osnovnu i Škola ga nije osobito zanimala, ali je „nekako prolazio“. Navodi da je povremeno izlazio s vršnjacima i svirao gitaru. S dvije godine starijim bratom u dobrim je odnosima. Živi u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući s roditeljima. Majka je i nadalje prilično dominantna i određujuća u njegovu životu. Tako mu je u skorije vrijeme, uz pomoć svoje prijateljice i pisama, našla i partnericu iz Ukrajine. Djevojka ima 21 godinu i, nakon samo jednog susreta odplanira se njihov zajednički život i sklapanje baka (?!) – „Nema se više što čekati“. Zbog ''mlade Ukrajinke'' kolege na poslu ga zadirkuju što I shvaća vrlo ozbiljno, teško ga pogađa i to je čest razlog sukoba na poslu. Tijekom služenja JNA javile su se prveotežane prilagodbe na odvojeni život od roditelja, povremeno sumanute ideje – ali sve to skupa nije adekvatno tretirano. Nije bio sudionik Domovinskog rata jer je imao radnu obavezu na poslu. Nepoznato je je li ranije psihijatrijski liječen. S vremenom dolazi do pogoršanja: „čudno se osjećao, pjevao tužne pjesme na poslu koje su na radiju svirali samo za njega, izolirao se na poslu od kolega, odlazio vježbati kako bi zadržao ili skinuo temperaturu (?!), bilo mu je hladno, mučio ga tlak ...“. Od tada se liječi u psihijatrijskoj ambulanti ove bolnice. Najveći problem mu je nesanica koju tumači poremećenom arhitektonikom sna vezanom za smjenski rad. Do ove aktualne veze s djevojkom iz Ukrajine, nekoliko godina nije bio u emotivnoj vezi. Navodi da ga je bilo strah prići djevojkama, jer „on se osjeća drugačijim ... ne bi nešto prljavo ... želi sigurno ...“. Nema djece.Urednog je izgleda, zainteresiran za komunikaciju i sudjelovanje u raznim aktivnostima, ali više pasivno nego aktivno: sluša i prati, a samo povremeno direktno sudjeluje. Poremećena je sna (poboljšano uz th.), promjenjive probave. Ostavlja dojam emocionalno nezrele osobe; vezan za infantilne sadržaje. Vrlo je emotivan, lako se rasplače. Teško podnosi situaciju na poslu; netolerancija i nepravda također mu predstavljaju značajan problem. Osjetljiv na ismideje. Prisutne su mnoge somatizacije (vezane za tlak i temperaturu); obavlja


238

zne somatske pretrage. Ne puši, alkohol ne konzumira. Socijalno je

ajradije bih bio predsjednik države ... volio bih imati svoj restor e Ukrajinkom.“

valitetnije odnose.

o teškom

rapije imala je za posljedicu promjene u

vršavali su neuspjehom. Za to vrijeme

raizoliran; nikuda ne izlazi.

planovima za budućnost: „NOan s pristupačnim cijenama ... oženiti s

ŽIVOT PIŠE PRIČE

Naša borba s duhovima

Želja mi je da svojim iskustvom pomognem ljudima koji imaju psihičkog bolesnika u obitelji, kao i samim bolesnicima, za bolje i kTo je težak i dugotrajan proces, koji je moguće uspostaviti samo uz pomoć primjene odgovarajuće terapije lijekovima, suradnju pacijenta i obitelji s liječnikom, razumijevanjem i pomoći od strane obitelji i okoline. To je, znam iz svoga iskustva, jako dugotrajan i naporan proces. Naša (kažem naša, jer u njoj sudjeluje cijela obitelj) borba sa shizofrenijom započela je prije 10 godina i još uvijek traje. Sam početak bolesti bio je neprepoznatljiv i postepen, što je vjerojatno otežalo sam proces liječenja. Kada je moja kćer prije 10 godina završila u bolnici, bila je u jakstanju, tako da sam tri mjeseca svaki dan išla u posjetu. Nakon 3 mjeseca došla je kući u znatno boljem psihičkom stanju, čak je uspjela završiti školu, ali je poslije nekoliko mjeseci ponovno završila u bolnici i ostala tamo 10 mjeseci. U tih 10 mjeseci i ona i ja prolazile smo kroz velike krize. Zbog problema u pronalaženju odgovarajuće terapije javljale su se različite popratne pojave lijekova, tako da je bila u teškom psihičkom i fizičkom stanju. Teško je gledati vlastito dijete kako se pati i osjećati se tako sitan i bespomoćan. Svaka promjena teponašanju. U početku bolesti primijetila sam, iako ne na vrijeme, da kćer baca terapiju, pa se zbog toga brzo vraćala u bolnicu. Trebalo je dugo vremena da ju uvjerim da mora uzimati terapiju, inače će svaki puta u još težem stanju morati na liječenje. U početku liječenja prilikom dolazaka na vikende nije imala volje ni za kakve aktivnosti. Uglavnom je nezainteresirano sjedila i slušala glazbu gledajući u jednu točku. Moji napori da ju aktiviram i zainteresiram za zbivanja u kući ili izvan kuće zaznatno je dobila na kilaži jer je uglavnom sjedila, jela i spavala. Zbog toga je bila još nezadovoljnija. Kroz cijeli taj period liječenja, njezini osjećaji prema


239

osima. Ona je stalno

ukazivala joj na promjene kako bi na vrijeme mogle sa

a što u

bolji i kvalitetniji život još traje, ali ne gubim nadu u uspjeh. Usput zahvaljujem liječnicima i svojim znanjem i radom

Majka

članovima obitelji bili su konfuzni. Izmjenjivala se ljutnja, ljubomora, inat, sa osjećajima ljubavi, suosjećanja. Zbog toga je bilo teško izgraditi povjerenje u našim odnimala osjećaj da joj netko hoće nauditi, pa nije nikome vjerovala. Dugo sam joj morala dokazivati svoju ljubav da bih dobila njezino povjerenje. Ponekad smo sate provele razgovarajući i uvjeravajući ju da joj hoću pomoći, objašnjavajući stvari koje smo puno puta već objasnili. Kroz sve to vrijeme osam puta je liječena u bolnici (jedan puta preko godinu i pol). Uz bolju terapiju mogle smo bolje komunicirati, uz to sam ja pratila njezino ponašanje i liječnicom postići bolje rezultate liječenja. Nakon što se bolje osjećala, htjela je raditi kod kuće, pa je radila ručne radove, kuhala i spremala, zpočetku nije imala interesa. Naš odnos se popravio, pa smo više razgovarale o našem ponašanju. U želji da joj pomognem, puno sam čitala o bolesti, o psihologiji, čitala savjete liječnika i psihologa, analizirala svoje dosadašnje ponašanje. Uključila sam se u rad grupe roditelja bolesnika, gdje sam pokušala kroz razgovore s drugim roditeljima pomoći sebi i svojoj obitelji. Moja borba za

osoblju koji su mi pomogli da postignemo ovu fazu bolesti, da se s njom imamo snage i volje boriti.

Unconditional 1, 2005

Jadranka Bekavac-Kononenko, slikarica,Middlesex University, London, BA Fine Art


240

RADOVI IZ BILTENA „SVANUĆE“ Udruge za rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnih bolesnika pri

E BRZO, JOŠ

MOŽEŠ SAMA» O»? A ONE KAŽU:

MAŠ DRUGOG IZBORA.»

OG BRATA.

BUDEŠ DOBRO I GOTOVO».

?

KAŽE: «BIT TI BOLJE S NO». TAMO

TU RADIM JA?» E - STIĆI ĆE TERAPIJA.

AŠTO SU ME S TOBOM ZBIVA»?

UJEM.

ZA NOGOM. KAO DA SE SASTAJEM S MAJKA MILUJE

Neuropsihijtrijskoj bolnici „Dr.I. Barbot“ Popovača Priredila: Snježana Lončarić, prof. defektolog, soc. pedagog

TRAŽIM SEBE IDU DANI, PROLAZ UVIJEK SMO OVDJE MI. TRAŽIMO IZLAZ SVAKOGA DANA, A ONI KAŽU: « PITAM ŽENE: «ŠTA JE OV «TAKO SE MORA. TI NE ČEKAM, TRPIM, GLEDAM U VRATA. KLJUČEVI U DŽEPU MEDICINSK DANI ZA DANOM TEKU, A JA SAM JOŠ UVIJEK U KREVETU PITAM: «DO KADA TRAJE TO»? «DOK NE SVAKAKVE MISLI KRUŽE GLAVOM. DA LI SE NALAZIM NA ODJELU PRAVOM OKO SEBE POGLEDAM JA: BAKE, TETE, MAME LEŽE. UŽASNO SE MUČE ONE. NIJE NI MENI NAJTEŽE. PREMJEŠTAJ U SOBU 1. TAMO JE TIHO I MIRNO. DOKTORICA ĆE IGUR NEMA BOLESNIH JAKO. PRIVIKNUT ĆEŠ SE SVAKAKO. SUZE MI TEKU NIZ LICE. PITAM SE: «ŠTO MORAM NAĆI NAČIN DA SE SMIRIM I SJETIM SŠETAM HODNIKOM. LUTAJU MI MISLI. BOŽE DRAGI ZSTISLI? SESTRA PITA: «ŠTO SE«NE ZNAM SESTRO DRAGA ŠTO SAM BOGU KRIVA». «DA LI BI IZAŠLA VAN DA PROŠETAŠ MALO»? DOBRO DA MI NIJE SRCE STALO. NISAM VJEROVALA ŠTA JA TO ČONA JE REKLA, JA ODLUČUJEM. IDEM POLAKO, VUČEM NOGU BOGOM. TOPLI VJETRIĆ MAZI ME PO LICU, KAO ŠTOSVOJU LJUBIMICU.


241

E NE SJEĆAM. DA ODAGNAM TE

E ONA HRABROST NAŠ JE SPAS. DOĐE MI DA

ODJEL BROJ 5. ZAR ĆU SADA, OPET U

NCI, UŽASAN BOL.

M BITI.» I, INAČE ĆEMO POLUDJETI SVI.»

MNOM

I LEZI U

A. «DIŽITE SVIMA. M, MA

AKVE T . DA DOKAŽ O DA SMO , DVA, T E DA MOŽEMO TO MI.

BE E TUGE IZAĆI. DA URADIH TO NAPISAH OVO.

VAM PROBLEME. EBA DA P

SJATI I VJEČN I. A POKLEKLA UGE»! SEBI

BNA SI DNO ŠTO ME MUČI. BU

A, ALI TREBA MOJE. SIGUR OJE. NA STRPLJEN E I TAJ

NESTABILNOST U NOGAMA OSJEĆAM . KAD SAM ZADNJI PUT BILA VANI, VIŠE SDRUGARICA ME DRŽI ISPOD RUKE. ŠTA DA RADIMMUKE? «SAMO ŠETAJ, JAKA MORAŠ BITI», NE PRESTAJE MBODRITI. SRTPLJENJE, ZAPLAČEM NA SAV GLAS. VRAĆAMO SE POLAKO U KREVET? «JE LI BOLJE»? PITA MENE ON. «DRAGI DOKTORE, GLAVA MI JE K'O BALON». STRPLJENJA, STRPLJENJA, UŽASNI TR«BIT ĆE BOLJE», KAŽE ON. MISLIM, LUDIM, TRAŽIM SPAS. SVE JE GORE OKO NAS. «JEDNA TABLETA, DVIJE, TRI LAKŠE ĆE VA«ISUSE BOŽE, POMOZITE NAM VOPET DRUGA TERAPIJA. KAKVA ĆU TO BITI JA? ŠTO SE SAZBIVA? ŠTO SAM BOŽE KRIVA? OPET VIZITA. SPUŠTENE GLAVE, NOVA TERAPIJA. HOĆE LI POGODITI PRAVE? NE SPAVAM. TRAŽIM TABLETU. ONA KAŽE: «SMIRI SEKREVETU.» SMIRILA BIH SE JA, ALI NEŠTO MI U GLAVI NE DA. STIGLA NEKA MLADA DAMA I PITA: «ŠTO JE ŽENE S VAMA»? SLIJEŽEMO RAMENIM

SE, BIT ĆE BOLJEKO BOLI DA IMA»

OSMIJEH NA LICU DA VIDIK«PONOSNO DIGNITE GLAVE. EM

RI. VIDITŽENE PRAVE».

PJEVAMO, VJEŽBAMO: JEDANDRUGI DAN OSMJESI NA LICU.

RAM SAMU SEZNAČI TO JE TO. MO KAKO

NAĆI, PA ĆU IZ OVTRAŽIM NAČIN I SJETIM SE –SAMA SA SOBOM RJEŠA ME. SIGURNO ĆE OTIĆI TE DILE

TA KOJA TRZNAČI: JA SAM TE ĆE ZVIJEZDE

OVUČE ZVIJEZDE S NEBA. ONDA

MORAM BITI SIGURNA DO ĆU IH IMAT NE BI. «NE SLUŠAJ DR

RECI: «DRAGA ŽENO, POTRE JECI». I! ZNAM I TO JE O DI HRABRA I ODLUČ

«HOĆU, MOGU, ŽELIM J MI JOŠ KOJA TERAPIJA.» I SVPROLAZE DANI I MUKE NO ĆU USKORO VIDJET

JU I POMOĆI. SIGURN«ISUSE BOŽE, HVALA RO DOĆI.

O ĆDAN USKO


uste jesenske kišlušam: vrijeme diše. Nestaju. murni oblaci, prate ih moji koraci.

Nešto u meni o

FerdinNoć

re lima.

, okušavala

, že

drugi kontekst.

da Kvesić

Tagano san mi dolazi na oči. pokalipse straha ulaze u sobu.

u u ovoj noći. jutra nema.

a žena. di.

meni. budi. lji.

o M.

I gledam, rasipa se kristal Smrvljen mTegob

vesić

Kišni čovjek G e. Prestaju. ST

stalo, Bog kiša sneni Postalo je pusto u parku, Bez vodenog šuma u jarku. Sunce mi smeta Prodire misao na ljeta, Dodire topline moram izbjeći Rodila me kiša Jednom ću pobjeći U hladne jesenske kiše Zauvijek slušati vrijeme Kako diše

uša kiši, sve više i više…D

anda Kvesić

Ovo je noć, Pritisla ulicu, Ovo je noć Kao tumor bolno prodiSvojim pipcima, mojim misA noć je bila I prije noći same znamJer sam bezuspješno pOsvijetliti stvarnost. Oprosti na smjelosti, BožeNo osim tebe tko moIščupati zvijezde ovoj noći, I staviti ih u neki

Ferdinan

uga LAŽeljela bih snagU ovoj noći jer Osvanut će samo jedna mrtv

t me buKad ponovo svjetlosPa tugu moju pretvara u sjenu.

raže. Svi grijesi moji oproštaj tesreću moju umanjuju uN

Novi život polagano se boNoseći nadu u život

Zvonk

San

Bojažljivo premećam Kristalnu stvarnost sna, Od jutra ukrućenih, Ogrubljenim rukama.

islima, nom tvrdoćom

Dijamanta u ustima. Čulima propupava jeka i cvjeta, Danom se provlači miris Razbijenog svijeta. Ma ne, ništa nije bespovratno uništeno okom, Tek stvarnosti bježimo Nepromišljenim skokom.

Ferdinanda K


243

Nešto me vuće da vratimNa one dane našeg ljeta. I ponekad opet se javi Stari,Na tNi StopaSanjam nNa dane l m Ne dam nikome da uništi san.

Kao da se znamo od ranije. Kao da smo se već nJa ugledah ružu gdje se sI ubrah ti j eli. Tko te sam i.

ko budna sanjaš.

e. gu.

Zvonko M.

Ja sama kao kap v

etne noći.

ću moć.

rnolatac

. Na usnama mi tvoje ime. Uzalud mi srce. Otišao si o ći,

m moći, oći.

nog

Blaža Crnolatac

Dani ljeta

Jesen stiže, pišem stihove, e nebo A u meni neka sjeta sjećanje

predivni tren aj tvoj uvojak plavi

kada, nikada ne zaboravljen.

ma tvojim i sad koračam aš svaki dan jeta sjećanje vraća

Blaža CTomislav K.

Kao da se znamo

egdje sreli. mije.

edan cvijetak bijo tako lijepu rod

Da mi krhko srce lako slamaš. di. I da drhtim kao prut na vo

Dok te gledam kaDal' sam bio vitez što te spasi. Il' te s drugim vidjeh ja na plesu? Gledajući mjesec što se gasi. Tamnile su oči mi u bijesu. Pišem pjesme, sve sam bliže Bogu. Al mi ruka zadrhtala nijPopio sam dvije vodke s noKao da se znamo od ranije. Da li ćeš ikada doći nevjerniče.

Zvijezde

Zvijezde su prekrilA mjeseca nema na njemu.

ode na dlanu a nećeš doći, Čekam te, a znam d

Ove prekrasne ljZašto, zašto, zašto, Pitam se često ja Zašto me ne vole

Tvoja dva oka biserna Moram zaboravit te,

ov život poć Moram u nAli dalje bez tebe to ne

Nevjerniče

Pogledom te tražim, al nema te

ne divne ljetne no da bez tebe neću Znala sa

I da mi nikada više nećeš dOtišao si sa mirisom prohladjutra, Otišao si u bolje sutra. Ja čekam te, ti nećeš doći, Ostale su mi samo uspomene Na život moj i tvoj Ostavio si me al još te ludo volim Bez tebe mi života nema Suze tuge, krase mi lice


244

Zvijezde su sjale u tvojim oeljela sa ljela.

Pružiti ti ijeta.

tebe

vijeta.

T.N.

a

še

mi

nje tna jastuku svom

v mame am je

ve ?

ve? arija L.

Majka mi je poklonila bezb

a. ani su mi prolazil u tuzi

vo će otac doći

a,

Tad bila sam , či su moje su

rnolatac

tren eba

zgubljen.

da se svijet ruši

tko sam ja,

islav K.

Molitva za sina

Molila sam boga da mi se smiluje. ilovao se - poklonio mi te.

, radosti Očeve i mSm

čima. Ž m. Oh, tako sam že

svu ljubav ovoga svI… pružila sam. Sve što je ostalo u meni. Al' zlo, zlo me je savladalo. Prestala sam misliti na I na tugu koja će te snaći. Toliko sam željela otići Od tebe, od sebe, od cijeloga sOprosti.

Šalica kave

se budi Jutrom kad sunce Otvaram oči umorne od snJer ti nisi pored mene Prazna je naša postelja.Gdje li su noći ljubavi naKad jedno drugom dali smo se Zar si poklonio ljubav drugoj A meni su ostali samo prazni sni ?

ražim Još ljubav u svitaMiris tvog tijela Opojne usne što na cjeloKad bili smo sretni tu, gdje ndom. Što je ostalo od ljubavi naše praZar je moguće da nas veže

kaJoš samo šalica jutarnje

M

Moj otac i ja

Bila sam dijete, željna igreajčine ljubavi u mladosti

roj sretnih dana, a otac je prikrivao

ravu stranu lica- bio je PijanicPDU strahu da pono

jet ću njDa vid egove Od alkohola pijane oći. Sjećam se jednog dana, Kad je došao izvan S nožem u ruci, prijeteći majci

u velikoj mucizile, o

Tijelo je drhtalo kao u srne Molila sam dragog Boga

. Da za nožem ne posrneI tako su mi prolazili dani I besane noći, U molitvi svetoj molila sam Boga Za sretnije dane i noći.

Blaža CTako malo

Tako malo vremena treba Sve što smo gradili prođe koTako je malo od zemlje do nPriznam – bez nje sam i Tako malo toga nosim na duši Tek našu ljubav kao iz sna I kad pomislimVrate se sjećanja sva. Tako je malo od jave do sna

im, pa se predam Borim se bor više ne znamI

Al' idem dalje, ne dam se ne dam. Tom


245

Samačka

Sjedim u kafiću uz kavu. Ne pijem već 10 godina pivu. Valentinovo je. Felix

Ludnica Nema ničeg strašnijeg od straha, No najgore je kad um uzme maha. Vidiš miševe bijele. Uništava živote, cijele…

Ako si bogat, onda si ekscentričan, A lud, ako si siromašan. Misliš da je smrt jedini lijek, Ma, kakav speed, kakav crack!

o treba se, ipak usudit, životu, malo potrudit.

Rješenje treba naći, I, usput se u životu snaći.

Obitelj je uz tebe, pa makar se boje, Nisu jedini, no ne napuštaj snove svoje. Moraš se sabrat, teško je, znam, Ali budi siguran, niti si jedini, niti si sam.

I na kraju svega, što sam rekao znaj, I muci i patnji doći će kraj. Potraži pomoć i malo se trudi, Možeš ti to, samo ne poludi!

Dario Golik, 16 godina

Od naših čitatelja…

NU

Unconditional 2, 2005

Jadranka Bekavac-Kononenko, likovna umjetnica ,Middlesex University, London


246

se pojavi bolest, članovi obitelji i okolina uševnog bolesnika, kao i sam duševni bolesnik, prolaze kroz različite faze

bolesti, ciljevima, prioritetima i adatcima. Na obitelj gledamo kao na one koji trebaju, ali i imaju snage za

nam je poboljšanje ozračja

javl

uskpom

Ciljduš oje imaju potrebe slične osobama s takvim

života obitelji duševnih bolesnika te unapređenjem duševnog zdravlja kroz

sen dravstvenih djelatnika i šire javnosti kroz javna

Iz t osti:

jihovih obitelji, dnevnih centara, raznih oblika ći i sl.,

PRIJEDLOG PROGRAMA RADA UDRUGE "SRETNA OBITELJ" ZA 2006. U RH trenutno je u tijeku reforma psihijatrije. Nacrt nacionalne strategije razvoja ide prema psihijatriji u zajednici, odnosno razvoju vaninstitucionalne brige o mentalnom zdravlju. Kad dprihvaćanja bolesti. Postoji ogromna potreba u cjelokupnoj zajednici za što boljim razumijevanjem duševne bolesti te načina ophođenja prema duševnom bolesniku. Sam duševni bolesnik ima potrebu što više saznati o svojoj bolesti i stanju, svojim mogućnostima, pravima i obvezama. Obitelj duševnog bolesnika može biti od neprocjenjive važnosti u liječenju, pa je važno stvaranje terapijskog saveza s obitelji. Naglasak stavljamo na suradnju i otvorenost. Raspravlja se o ztraženje rješenja i postizanje zadanih ciljeva. Cilj u obitelji, poboljšanje načina nošenja sa bolešću, smanjenje distresa koji se

ja kod onih koji brinu o oboljelima.

Udruga ima sjedište u prostorijama NPB "Dr. I. Barbot" Popovača, s kojom o surađuje, kao i sa svim ostalim organizacijama i pojedincima koji žele oći i unaprijediti rad Udruge.

Udruge je, prema Statutu, briga za ljudska i građanska prava osoba s evnim smetnjama ili osoba k

stanjem te članova njihove obitelji. Udruga se bavi podizanjem kvalitete

različite vidove aktivnosti kao što su psihoedukacija i antistigma programi te zibilizacija i edukacija z

predanja, tribine i promidžbeni materijal.

oga proizlaze sljedeće programske aktivn1. otvaranje radionica za osposobljavanje osoba narušenog duševnog

zdravlja i članova ndruženja, savjetovališta, grupa samopomo


247

zdravlja i članova

3. stvene i socijalne zaštite

4. pridonose unapređenju

5.

6. 7. lizacije i adaptacije osoba s duševnim smetnjama

8. prinose ostvarivanju ciljeva osnivanja

9.

•

•

t, program -

nica i savjetovališta, te raznim oblicima dnevnog

r• liku predavanja i mini-seminara gosta-

• a obliku radionica i

• stolova u školama i radnim organizacijama s ciljem senzibilizacije i destigmatizacije

2. pridonošenje ostvarenju prava osoba narušenog njihovih obitelji na ravnopravnost u društvu, rad, stanovanje i druga ljudska prava, pridonošenje ostvarenju odgovarajuće zdravosoba s duševnim smetnjama ili osoba koje imaju potrebe slične osobama s takvim stanjem, poduzimanje svih drugih aktivnosti koje duševnog zdravlja i kvalitete života, djelovanje na prosvjećenju pučanstva glede duševnih oboljenja putem medija, tribina i slično, borba protiv stigme osoba s duševnim smetnjama, pomoć u procesu socijakao i osoba koje imaju slične probleme obavljanje drugih poslova koji doutvrđenih Statutom i provođenje stalne evaluacije rada.

U fokusu djelovanja naše Udruge u 2006. godini su: pomaganje obitelji duševnih bolesnika kroz rad s članovima obitelji

duševnih bolesnika, kroz psihoedukaciju i pružanje suporta u obliku suportivno-edukativnih radionica za obitelji pomoć duševnim bolesnicima kroz rad s duševnim bolesnicima kako tijekom liječenja, tako i po otpustu iz bolnice i to kroz psihoedukaciju , učenje socijalnih vještina i ostalih kognitivno – - bihevioralnih tehnika osposobljavanja za samostalan živoučenja zdravog načina života, prehrane i aktivnosti, te antistigma program u obliku radiodruženja osmišljenog sadržaja, povremenim tiskanjem brošura i pri eđivanjem priredbi edukacija djelatnika Udruge u obpredavača, kao i samih djelatnika

ciljem senzibilizacije premedukacija zdravstvenih djelatnika s duševnim poremećajima i destigmatizacije u savjetovališta organiziranje tribina i okruglih


248

• izacije psihičke h javnosti te izrada web-stranica , godišnjeg biltena i

sudjelovanje na stručnim skupovima, te na skupovima udruga u zemlji i

zacijama u zemlji i inozemstvu

elapsa,

3. bolja kvaliteta života duševnog bolesnika i njegove obitelji

tucija - obitelj

jerenje ostvarenja ciljeva:

jedište Udruge: e

Tee-m

eb-stranica Udruge: www.geocities.com/sretnaobitelj2004/baza.html

tiskanje promidžbenih materijala s ciljem destigmatbolesti, namijenjenipsihoedukacijske knjižice

•inozemstvu

• suradnja s udrugama i organi Ciljevi koje ćemo postići:

1. poboljšan tijek i ishod kronične duševne bolesti (smanjenje rbolja suradljivost)

2. bolje funkcioniranje obitelji

4. borba protiv stigme psihičke bolesti 5. veće znanje o duševnoj bolesti, prosvjećivanje 6. partnerstvo na relaciji pacijent – insti7. unapređenje duševnog zdravlja

M

1. anketiranje javnosti o stavovima o psihičkoj bolesti 2. upotreba skala 3. neposredno praćenje pacijenata i obitelji

INFORMACIJE O UDRUZI „SRETNA OBITELJ“ SN uropsihijatrijska bolnica "Dr. I. Barbot" Popovača, P.P. 31

l: 091 522 4058, 044 669 102, Fax: 01 6148 605, 044 679 005 ail: [email protected], [email protected]

w Udruga je osnovana 2004. godine i registrirana u Uredu državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Služba za opću upravu Sisak, pod reg. brojem 03001110. Matični broj udruge je 1891596. Broj žiro računa Udruge i naziv banke: OTP banka d.d, žiro račun: 2407000-1100140431


249

stanjem i članova njihovih obitelji.

a obitelji duševnih bolesnika, destigmatizacija.

e u 2005. godini financiran je dijelom iz sredstava Državnog

ta i unaprijediti čin postići bolje bolesnika.

i njegove obitelji, te omoć i suport obitelji duševnih bolesnika kako bi se lakše «nosila» s

distres koji se javlja kod onih koji brinu o oboljelom, te

b leoso

Cilj osnivanja Udruge sukladno Statutu: Briga za ljudska i građanska prava osoba s duševnim smetnjama ili osoba koje imaju potrebe slične s osobama s takvimSvrha i područje djelovanja Udruge je psihoedukacija, potpora i psihosocijalna pomoć duševnim bolesnicima, psihoedukacija i potpora članovim

Godišnji izvještaj rada Udruge u 2005. godini (priredila mr. sc. dr. Ema N. Gruber, predsjednica Udruge)

Financiranje i sponzoriranje rada Udruge: Udruga ima sjedište, veliku podršku i partnerstvo s Neuropsihijatrijskom bolnicom „Dr. I. Barbot“, te pokrivanje dijela indirektnih troškova Udruge kao i posudbu informatičke opreme. Osnivanje Udruge financijski je sponzorirala farmaceutska kuća Eli Lilly (Suisse) S.A Predstavništvo u Hrvatskoj. Rad Udrugproračuna (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi), a dijelom sredstvima iz županijskog proračuna Sisačko-moslavačke županije, sredstvima farmaceutske kuće Pliva d.d., te sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Ovom se prigodom zahvaljujemo svim donatorima i partnerima. U buduće, na ovaj način očekujemo i uključivanje jedinica lokalne samouprave u rad Udruge. Projekti Udruge u 2005. godini: Glavni cilj projekta Udruge bio je podići kvalitetu živoduševno zdravlje obitelji duševnog bolesnika, te na taj nafunkcioniranje obitelji duševnog bolesnika i samog duševnogProjekti su bili usmjereni na psihoedukaciju bolesnika pduševnom bolešću svoga člana, kako bi se postiglo poboljšanje ozračja u obitelji i smanjiokako bi se uspostavilo partnerstvo na relaciji obitelj – institucija - duševni

o snik, kao i borba protiv društvenih predrasuda prema duševno oboljelim bama.


250

Udrodbčlan ima županijskog proračuna

aUdrMinistarstva zdravstva i socijalne skrbi, provodi projekt „ Zdrav život

obitNacionalna zaklada civilno društvo sponzorirala je, u

Udr

odr Aktorg

• web-stranica za informacije i edukaciju koja

ki a

• ruga je članica međunarodne organizacije acy Groups in

uga je u prvoj polovici godine provodila tečaj „Prihvatimo različitosti, acimo predrasude“ (Psihosocijalna edukacija duševnih bolesnika i ova njihovih obitelji), financirana sredstv

Sis čko-moslavačke županije i farmaceutskom kućom Pliva d.d. uga cijelu 2005. godinu, financirana sredstvima Državnog proračuna

obitelji duševnog bolesnika” (psihološka pomoć, psihoedukacija i suport eljima duševnih bolesnika).

sklopu natječaja za dolazak inozemnih stručnjaka, posjetu uzi i superviziju dr. Marka Agiusa iz Londona kao i

dolazak dr. Agiusa na Prvu godišnju skupštinu Udruge te žavanje predavanja kao i izradu publikacija udruge.

ivnosti Udruge u 2005. godini, suradnja s domaćim i stranim anizacijama

• Udruga je prisustvovala domaćim i međunarodnim skupovima i događajima tematski vezanim za program i ciljeve Udruge, surađujući s vrhunskim hrvatskim stručnjacima koji se bave socijalnom psihijatrijom i psihijatrijom u zajednici, Hrvatskim psihijatrijskim društvom, kao i s partnerskom ustanovom, NPB „Dr. I. Barbot“, udrugama „Osvit“ i „Duga“ iz Zagreba i „Marimo“ iz Osijeka. Osnovana je e-mail adresa ise ažurira redovno dva puta mjesečno, te češće prema potrebi novih informacija i obavijesti.

• Umnožen je i napravljen promidžbeni materijal kao i psihoedukacijsmaterijal koji je za korisnike besplatan kao i sve aktivnosti programUdruge.

• Udruga je kupila službeni fax i sekretaricu za korespodenciju i informacije korisnicima i stručnjacima te službeni mobitel. Od samog osnutka, UdGAMIAN- International Organisation of Patient AdvocEurope, kao njezin aktivni član. Udruga je aktivno, poster- -prezentacijom o svom dosadašnjem radu, sudjelovala na Osmoj GAMIAN konvenciji u Bukureštu, Rumunjska.

• Udruga je aktivno surađivala s Timom za rane intervencije u liječenju psihoza iz Lutona, Engleska, sudjelujući u izradi Osnovnih europskih


251

zdravlju, liječenju psihoza i stigmi duševne bolesti k rman Sartorius u Camebridgeu u

izdala

ja.

valuacija godišnjeg rada Udruge ije • Tijekom 2005. godine Udruga je realizirala većinu aktivnosti

ro

repnzora, kao i usm

, upotr

d ašnja evaluacija timskog druge,

d

*

8.12.2004 u Popovači, donij

standarda za skrb o duševnim bolesnicima i članovima njihovih obitelji, te aktivno usmenom prezentacijom svog rada i projekata sudjelovala je na Godišnjoj konferenciji o mentalnom

oju je predvodio dr. No Engleskoj.

• Udruga je, sponzorirana prihodima tiskare „Cicero“, psihoedukacijsku knjižicu za korisnike kao i godišnji bilten.

• Održana je Prva godišnja skupština Udruge uz predstavljanje izdan E i publikac

predviđenih godišnjim planom i pčlanova.

• Svaka aktivnost medijski je popraće višekratno je p

gramom. Trenutno Udruga broji 200

na te dokumentirana. oznat kao pozitivan o čemu svjedoči

ena i pismena priznanja eminentnih • Javni rad Udruge

i povjerenje spostručnjaka.

• Evaluacija rada projekata ebom anketa korisnika, rađena je podataka pokazuju da su korisnici ruge. Unutr

kontinuirano. Prvi rezultati obradezadovoljni projektom i radom Urada Udruge pokazuje da su članonačinom rukovođenja i timskim ra

**************

Na temelju članka 11. stavka 2. i 3. zakona bro88/2001) Osnivačka skupština Ud

vi tima zadovoljni radom Uom.

************ o udrugama («Narodne novine» a unapređenje duševnog zdravlja i e obitelji «SRETNA OB

ruge zkvalitete života duševnog bolesnika i njegovodržana dana

ITELJ» ela je

STATUT

UDRUGE ZA UNAPREĐENJE DUŠEVNOG ZDRAVLJA I KVALITETE ŽIVOTA DUŠEVNOG BOLESNIKA I NJEGOVE OBITELJI "SRETNA OBITELJ" I. OPĆE ODREDBE zdravlja

Članak 1. Ovim Statutom uređuju se pitanja naziva, sjedišta, cilja, djelatnosti, upravljanja, unutarnjeg u

načina strojstva,

značajna za enje duševnog

i kvalitete života duševnog

financiranja i druga pitanja rad Udruge za unapređ


252

profitna

2. aziv Udruge glasi: UDRUGA ZA

NOG ETE ŽIVOTA

KŽDBO- SRETNA BITELJ"

jeziku Udruga

OVEMENT OF MENTAL

Popovači, NPB

ik Upravnog odbora.

ružnice.

pravne osobe.

osjeduje pečat okruglog

Udruge i drugi članovi

TNOST

li osobama koje aju potrebe slične s osobama s takvim

anjem.

nje

uženja, a

oć

ska prava

tivnosti koje

v

m medija, tribina i slično

bolesnika i njegove obitelji »Sretna obitelj»(u daljnjem tekstu: Udruga). Udruga je nevladina i neorganizacija. ČlanakNUNAPREĐENJE DUŠEVZDRAVLJA I KVALITDUŠEVNOG BOLESNIKA I NJEGOVE OBITELJI «SRETNA OBITELJ» Skraćeni naziv Udruge glasi "UZUDZOUz naziv na hrvatskom će u pravnom prometu rabiti naziv i na engleskom jeziku, koji glasi: SOCIETY FOR IMPRHEALTH AND QUALITY OF LIFE OF MENTALY ILL PERSON AND HIS FAMILY "HAPPY FAMILY". Skraćeni naziv Udruge na engleskom jeziku glasi "SIMHQLMIPF- HAPPY FAMILY". Udruga djeluje na području RH. Članak 3. Sjedište Udruge je u"Dr. I.Barbot", PP 31. Odluku o promjeni adrese sjedišta donosi Upravni odbor. Udrugu u pravnom prometu zastupa predsjedn Članak 4. Udruga može osnivati podOdluku o osnivanju podružnice donosi Upravni odbor. Podružnice nisu

Članak 5. Udruga poblika, promjera 3,5 cm na kojem je napisano ime udruge i sjedište. Pečat čuva i ovlašten je koristiti predsjednikudruge koje on ovlasti. II. CILJEVI I DJELA Članak 6. Cilj i svrha osnivanja Udruge je briga za ljudska i građanska prava osoba s duševnim smetnjama iimst Članak 7. U svrhu ostvarivanja cilja propisanog člankom 6. Udruga će obavljati sljedeće djelatnosti: - otvaranje radionica za osposobljavaosoba narušenog duševnog zdravlja i članova njihovih obitelji, dnevnih centara, raznih oblika drpsihoedukacije, savjetovališta, grupsamopom i i sl. - pridonijeti ostvarenju prava osoba narušena duševna zdravlja na ravnopravnost u društvu, rad, stanovanje i druga ljud- pridonijeti ostvarenju odgovarajuće zdravstvene i socijalne zaštite osoba s duševnim smetnjama ili osobama koje imaju potrebe slične s osobama s takvim stanjem - poduzimati sve druge akpridonose unapređenju duševnog zdravlja i k alitete života -djelovanje na prosvjećenju pučanstva glede duševnih oboljenja pute


253

je imaju slične

s

srodnim i

lji i inozemstvu.

Članak 8. an

pun a osoba,

koja redbe ovog Statuta. ne

ob aruju te .

dmje narinu u iznosu koji utvrdi

rčlanSkuČlan eno se

čne osobe. ostaje aktivan član

r m potvrdom o remisiji le

redo Udruge podnosi ht nosi lu

nak 10. i počasne

član nom mož bnim rado ela

tv eva Udruge. Članak

11.

no odlučivati o radu

upoznat o aktivnostima i

la- odluke tijela Udruge

- edovito mjesečnu članarinu ciljeva

- iti promicanju ugleda

Član

-

- g nepoštivanja

druge

ogramskim načelima.

-bori se protiv stigme osoba s duševnim smetnjama -pomoć u procesu socijalizacije i adaptacije osoba s duševnim smetnjama kao i osobama koprobleme -obavljanje drugih poslova koji doprinose ostvarivanju ciljeva o nivanja utvrđenim Statutom U svrhu ostvarenja utvrđenih ciljeva «Sretna obitelj» surađuje sadrugim udrugama i institucijama u zem III. ČLANOVI UDRUGE

Čl om Udruge može postati svaka

oljetna, poslovno sposobnkoja je zainteresirana za rad u Udruzi i

prihvaća odČlanom Udruge mogu postati i pravos e. Članstvo u Udruzi one ostvpu m ovlaštenog predstavnikaČlanstvo može biti redovito i počasno. Re oviti članovi Udruge plaćaju

sečnu člaUp avni odbor. Visina mjesečne

arine može se promijeniti odlukom pštine. stvo u Udruzi privrem

zamrzava za akutno psihotiOsoba ponovno pUd uge pismenobo sti.

Članak 9. Osoba ili pravna osoba koja želi postati

vitim članom za jev Upravnom odboru, koji dood ku o prijemu u članstvo.

Redoviti članovi otpisuju pristupnicu kojom se obvezuju na sudjelovanje u radu Udruge te poštivanje odredbi njenog Statuta i drugih akata, kao i odluka tijela Udruge. ČlaUpravni odbor može imenovat

ove Udruge. Počasnim člae postati osoba koja je osom i zalaganjem osobito pridonij

os arivanju cilj

Članovi Udruge imaju pravo - birati i biti biran u tijela Udruge - neposred

Udruge - biti

zaključcima tijela Udruge- neposredno sudjelovanje u radu

Udruge Č novi Udruge imaju dužnost:

poštivati- poštivati odredbe Statuta

plaćati r- doprinositi ostvarivanju

Udruge svojim ponašanjem i djelovanjem doprinosUdruge

Članak 12. stvo prestaje:

- istupanjem isključenjem zbog neplaćanja članarine za tekuću godinu isključenjem zboodredbi Statuta

- prestankom djelovanja U- isključenjem u slučaju djelovanja

suprotno pr


254

i.

pravljanja Udrugom su:

nak 14. e tijelo

- će akte druge

mjesečne

-

- zi s radom e nije nadležan

najm m godišnje. bo

četv

užan je pozive za j dostaviti

sazove Skupštinu

dlagači mogu sami sazvati

učuje ako

va, osim u sluč

lanak 17.

Sku predsjedava Predsjednik r

predsjedosob predsjedavati sjednicom.

ra koji se jn

nog odbora može a

- i zahtjev ma i

- e protivno zakonu ili tatutu ili

jem i djelovanjem šteti ugledu Udruge.

Odluku o isključenju donosi Upravni odbor. Protiv odluke Upravnog odbora o isključenju odnosno o odbijanju zahtjeva za primitak u članstvo, može se, u roku od 15 dana, podnijeti prigovor SkupštinOdluka Skupštine je konačna.

IV. TIJELA UPRAVLJANJA Članak l3. Tijela u

zas

- Skupština - Upravni odbor

ČlaSkupština Udruge najviše jupravljanja. Skupštinu čine svi redoviti članovi udruge. Članak 15. Skupština Udruge nadležna je i obavlja slijedeće poslove:

donosi Statut i druge opu

- bira i razrješava članove Upravnog odbora

- donosi financijske izvještaje - odlučuje o organizacijskim i

statusnim promjenama i prestanku Udruge

- odlučuje o visini članarine odlučuje o prigovorima protiv odluka Upravnog odbora donosi sve odluke u veUdruge za kojUpravni odbor ili predsjednik Upravnog odbora.

Skupština se sastaje prema potrebi a anje jedno

Iz rna skupština održava se svake rte godine.

-

Skupštinu saziva Upravni odbor. Upravni odbor obvezan je sazvati zasjedanje Skupštine u roku od 30 dana od dana kad je to predložio predsjednik Upravnog odbora ili 10 redovitih članova Udruge. Upravni odbor d

edanje skupštine članovima najmanje 7 dana prije dana zasjedanja. Ako Upravni odbor neu roku iz stavka 3. ovoga Članka presjednicu Skupštine. Članak 16. Skupština punovažno odlsjednici prisustvuje natpolovična većina redovitih članova Udruge. Skupština donosi odluke natpolovičnom većinom prisutnih člano

aju iz članka 25. stavka 2. Č pštinom

Up avnog odbora Udruge. U odsutnosti sjednika, Skupština će na početku nice javnim glasovanjem odrediti u koja će

O du sjednice vodi se zapisnik, tra o čuva u arhivi Udruge.

Članak l8. Predsjednik Upravbiti razriješen dužnosti i prije istekroka na koji je izabran: na vlastit

- ako ne postupa u skladu s uputasmjernicama Skupštine ako djelujSako svojim istupan


255

redovitih

i predsjednik ostati članom Upr nog odbora.

Uprnajv đu dva zasj

ova koje bira

ra, te

Članak 2o.

tuta i drugih kata

- Skupštine,

a Skupština ra

nove Udruge i

nova - dlučuje o isključenju iz članstva - se sjedišta

čuje o raspodjeli prikupljenih sredstava.

Upr odbor punovažno odlučuje ako sjed ećina član odbora.

pr or donosi odluke

TROŠKOVA I INANCIJSKA GODINA

kih sredstava iz

oba janja gospodarskih djelatnosti te iz drug ra.

kove učinjene u svezi s ob ljanjem djelatnosti Udr na naknadu, a za rad u svezi sa djelatnosti Udr

Financijska godina Udruge počinje 1. siječnja, a završava 31. prosinca iste godine.

Odluku o razrješenju predsjednika donosi Skupština, na prijedlog Upravnog odbora ili 10članova Udruge. U slučaju razrješenja, Skupština će odlučiti o tome hoće li razriješen

U

av Članak 19. avni odbor je izvršno tijelo Udruge i iše tijelo upravljanja izmeedanja Skupštine.

Upravni odbor čine 5 članSkupština. Mandat članova Upravnog odbora traje 4 godine uz mogućnost da budu ponovno birani još jednom. Upravni odbor bira predsjednika i dopredsjednika Upravnog odbotajnika, blagajnika i zapisničara iz redova svojih članova.

Upravni odbor:

- priprema nacrt Staasaziva zasjedanje predlaže dnevni red i priprema sve materijale o kojimrasp vlja

- izvršava odluke Skupštine - prima nove čla

predlaže Skupštini imenovanje počasnih člaoodlučuje o promjeni adreUdruge

- vodi popis članova Udruge - odlu

Članak 21.

VI. PRESTANAK UDRUGE Članak 25.

avninici prisustvuje natpolovična vova Upravnog avni odb

natpolovičnom većinom prisutnih članova.

V. IMOVINA UDRUGE, NAKNADA F

Članak 22. Udruga pribavlja novčana sredstva iz članarine, donacija, poklona, nasljedstva, namjensproračuna jedinica lokalne samouprave,

vlih pravno dopuštenih izvo

Sva prikupljena sredstva koriste se isključivo za ostvarivanje cilja osnivanja Udruge. O raspodjeli prikupljenih sredstava odlučuje Upravni odbor.

Članak 23.

Za opravdane trošavuge članovi imaju pravo

uge i na nagradu. O visini naknade i nagrade odlučuje Upravni odbor.

Članak 24.


256

Udruiz ra

dluku o prestanku Udruge donosi ećinom

dluci

d ela

donose. Informacije o aktivnostima Udruge,

ovisno o potrebi. VIII. ZAVRŠNE ODREDBE

ga prestaje odlukom Skupštine ili zloga propisanih zakonom.

Članovi Udruge imaju pravo uvida u ratijela Udruge i odluke koja ta tij

OSkupština dvotrećinskom vprisutnih članova.

Članak 26. U slučaju prestanka Udruge njezina se

adi ili

radu njezinih tijela te odlukama koje su donesene članovi Udruge dobivaju putem pisanog biltena koji će izlaziti

imovina poklanja zaklhumanitarnoj Udruzi, sukladno oUpravnog odbora. VII. INFORMIRANJE ČLANSTVA

Članak 27.

Članak 28. Statut Udruge stupa na snagu sa danom registracije Udruge pri nadležnom tijelu. U Popovači, 8.12. 2004.

Najčešća pitanja vezana za članstvo u udruzi, aktivnosti,

program, projekte i financiranje

(odgovara predsjednica udruge, mr. sc. E.Gruber, dr. med.) Kako se učlaniti u udrugu? Potrebno je popuniti pristupnicu koju možete dobiti od članova tima udruge, naći na web stranici udruge, na zadnjim stranicama ove knjige ili pak napisati svoje podatke te izjavu da se želite učlaniti u udrugu i to poslati na adresu udruge ili dati tajnici udruge. Koliko će me to koštati? Članstvo u udruzi je besplatno. Što ako me ne prime u udrugu? Glavni uvijet za neprimanje člana u udrugu ili isključenje iz udruge je kršenje statuta udruge ili akutno psihotično stanje u kojem slučaju se članstvo zamrzava do poboljšanja psihičkog stanja. Statut udruge dostupan je na upit ili na web stranici udruge kao i ostali dokumenti u kojima se može naći program i aktivnosti udruge i ostale informacije.

to kao član udruge mogu raditi? ŠUdruga je dobrovoljna grupa građana koji ako se učlane u udrugu imaju želju i volju volonterskim radom pomoći ostvarenje ciljeva i svrhe udruge.


257

odluMože li se Volonterski rad u u i honorarom preko

ga ima za to predviđen novac (rad treba stu

ema proračunu projekta treba biti predviđen, odobren i donatora uplaćen novac na računu udruge.)

le udruzi novac za rad? lja na javne natječaje u kojima donatori dodijeljuju ovođenje projekata. U projektu koji udruga predlaže,

ktivnosti koje će udruga izvoditi, program i plan te za određenu aktivnost. Ukoliko je na natječaju projekt odobren,

za provođenje tog projekta uz obavezu podnošenja smenog i financijskog izvješća sponzoru i donatoru koji novac

ako napisati projekt niti dobiti novac za rad.

Y“ ASSOCIATION

Svatko pomaže na onaj način na koji umije. O tome tko će što u udruzi raditi čuje Upravni odbor udruge u dogovoru s novim članom.

u udruzi raditi i za to biti plaćen? druzi može se honorirati (platit

ugovora o djelu) no samo ako udrubiti u skladu sa tekućim projektima koji udruga provodi a za tu vrvolonterskog rada prod strane sponzora i OdakUdruga se stalno javnovčana sredstva za prdetaljno se navode atroškovnik udruga dobiva novac detaljnog pidodjeljuje. Nije l INFORMATIONS ABOUT „HAPPY FAMIL Society for improvement of mental health and quality of

life of mentally ill person and his family “Happy family”, Croatia

try hospital “Dr.I. Barbot” Popovača, Year of foundation: 2004 Partner organization: NeuropsychiaCroatia. Number of members: currently 200 Registration number in Croatia: 03001110, by State Department in Sisačko-moslavačka Županija. Number of Department for statistics: 1891596 Number of bank:

Contact Information for Happy family Adress: PP 31, NPB „Dr. I. Barbot“, 44317 Popovača, Croatia Telephone: 00385 91 522 4058 (fax) +385 1 6148 605, 00385 44 669 102 e-mail: [email protected], www.geocities.com/sretnaobitelj2004/baza.html President: Ema N. Gruber, MD Telephone 00385 91 522 4058 E-mail: [email protected]


258

are for human and civil wrights of people affected by a mental illness, their re

mily members.

- Puagabeglaw ergency services of the local hospitals and

menIn Cro 2), association for family of mentally ill

a dMa PUBLIKACIJE UDRUGE „SRETNA OBITELJ“ u 200

• psyparStr. M. Agius, R. Zaman, S. Singh, O. Gallagher, P. B. Jones, P. McGuire, P.

OTP banka d.d, number: 2407000-1100140431 Aim: Cca ers and other family members. Activities: - Psycho-education and support for people affected by a mental illness, their careers and other fa- Fight against stigma of mental illness.

blic lectures for local community about mental illness in order to fight inst stigma of mental illness and publicity in the local media in order to in a process of social partnerships with such bodies as the police, yers, the judiciary, the em

social services in an effort to gain better and more humane services for its tally ill persons and family members. association with Neuropsychiatry hospital “Dr.I.Barbot” Popovača, atia (phone 00385 669 10

persons “Sjaj”, “Duga” and “Svitanje” Zagreb, Croatia, “Marimo” Osijek n Early Intervention in Psychosis team, Luton, Bedforshire, England, dr.

rk Agius (phone 01582 707327)

5. godini/PUBLICATIONS

E. N. Gruber, M. Kajević, M. Bjedov, M. Agius. Combination of chodynamic, supportive and psycho-educational approaches in groups of ents of patients with schizophrenia. Soc. psihijatrija Vol. 33 Br./No. 1 /pp. 3-7. 2005.

•Power, T. Craig, S. Bahn, A. Grech, C. Casha, C. Pace, D. Cassar, M. Blinc-Pesek, B. Avgustin, E.N. Gruber, S. M. Biocina, J. Andelic, R. Dinolova, J. van Os, and M. Lambert. Psychiatry in Europe. Br J Psychiatry 2005 187: 92.

• E. N. Gruber, M. Kajević, V.Cerančević. Body and soul of the "HAPPY FAMILY” association. Case report of a “Mother of courage”. Book of abstract. Eight GAMIAN-Europe Annual Educational Convention, Bucharest, Romania.2005.


259

sti, ka

ja i radionice podrške i samopomoći udruge „Sretna obitelj“.

ajević, M. Agius, S. Martić-Biočina. Group ents with schizophrenia.

), May 2006

D. Poredoš, E.N.Gruber. Život ć po sadržini. Knjiga s rontološki kongres s m

• D. Poredoš, L. Vučinić, S .N. Gruber. Psihosocijalna pomoć psihički bolesnim osobama i članovima njihovih obitelji. Ljetopis studijskog rada. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Svezak 12, broj 1, 2005

• E. N. Gruber, M. Kajević, J.Anđelić, V.Cerančević, S. Martić-Biočina, Elza, S Franić . "Body and soul of the "HAPPY FAMILY" association - all things we have done and all support we got". Book of abstract. 6 th Bedfordshire International Mental Health Conference. Camebridge, England, 2005.

• E. N. Gruber, D. Poredoš, S. Lončarić, I. Sarajlić - Vuković, M. Živković, M. Kajević, A. Matušin, D. Drobec, V. Cerančević, S. Ivezić – Štrkalj, E. Koić, S. Nađ, M. Agius, R. Elgie. Prihvatimo različitoodbacimo predrasude- živjeti sa duševnom bolesti. PsihoedukacijspredavanTiskara „Cicero“. Popovača 2005/2006.

• E. N. Gruber, M. K

psychotherapy for parents of patiInternational Journal of Social Psychiatry, issue 52(3(with publisher)

• se ne cijeni po dužini, veažetaka. 2. Hrvatski ge

eđunarodnim sudjelovanjem. Opatija,, 2006 . Lončarić, E

centra Socijalnog

PREDSTAVLJAMO PARTNERSKE ORGANIZACIJE Informacije o Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. I. Barbot“ Popovača Dežurni liječnik za prijem pacijenata: 044 669-120 Neuropsihijatrijska bolnica – centrala: 044 669-100 fax bolnice: 044 679-005 E-mail adresa: [email protected] Web-stranica: www.npbp.hr, www.psihijatrija.com/popovaca/ Tajnica bolnice: gđa. Tereza Zohar


260

mješten je

Sedamdeset godina Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ u

Popovači

Dr. Marina Kovač* U jednom od najljepših predjela Moslavine, na nekadašnjem vlastelinskom imanju grofova Erdödyja, 1934. godine Beogradska državna bolnica za duševne bolesti osnovala je Odjeljenje u Moslavini - Popovači. Na temeljima tog odjeljenja tzv. depandanse, razvila se Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači, koja u znak priznanja od 1974. godine nosi ime svog osnivača, prim. dr. Ivana Barbota, čovjeka koji je najveći dio života i rada vezao za ovu ustanovu i koja je njegovo životno djelo. Povijest bolnice slijedi konceptualni i vremenski razvoj psihijatrijske znanosti u Europi. Rođen 1882. godine u Krapini, Ivan Barbot medicinu je studirao u Grazu. Kao liječnik radio je u Općoj bolnici Milosrdne braće, a 1919. preu Zavod za umobolne u Stenjevcu (Psihijatrijska bolnica Vrapče) gdje stječe naziv primarijusa psihijatrije. Nakon što je dvije godine bio administrativni ravnatelj, 29.12.1923. godine imenovan je ravnateljem bolnice. Poboljšavajući životne uvjete bolesnika dolazio je u sukob s tadašnjom vlasti. Dekretom Ministarstva za zdravlje, 1930. godine premješten je za ravnatelja Psihijatrijske bolnice u Beogradu. Prim. dr. Barbot zastupao je koncepciju o potrebi aktivnog uključivanja bolesnika u sustav privređivanja unutar psihijatrijskih institucija. U tu svrhu, dok je bio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, organizirao je gospodarstva u Jankomiru i Kalinovici gdje je i smjestio bolesnike koji su se mogli uključiti u gospodarske poslove. Veliku pozornost posvećivao je poboljšanju osnovnih uvjeta života i rada u psihijatrijskoj bolnici. Slijedeći tadašnja najsuvremenija svjetska shvaćanja o terapiji radom, smatrao je da je za adekvatan smještaj duševnih bolesnika najprikladnije adaptirati prostore nekadašnjih vlastelinskih dvoraca na kojima postoji mogućnost razvoja poljoprivredne proizvodnje. Nakon što je Centralni dom invalida u Moslavini ukinut, uspijeva krajem 1993. godine preuzeti dio bivšeg vlastelinstva. Prvi bolesnici iz Psihijatrijske bolnice u Beogradu u tzv. Veliki dvorac dolaze već 1.XI.1933. godine, a 1934. godine _______ *dr. Marina Kovač, spec. psihijatar, ravnateljica bolnice


261

dolazi grupa oko 140 bolesnika s medicinskim, tehničkim i administrativnim osobljem. Depadansa u Moslavini idućih godina proširuje se kupnjom tzv. Lovačkog dvorca gdje se formira ženski odjel, a zatim i kupnjom tzv. Srednjeg dvorca. Odjeljenje u Moslavini - Popovači 1940. godine odvaja se od matične bolnice i postaje samostalno pod nazivom Bolnica za umobolne u Moslavini. Prim. dr. Barbot napušta Beograd, preseljava se u prostore tzv. Velikog dvorca, te postaje prvi ravnatelj Bolnice. Prvo vrijeme postojanja Bolnica je bila pretežito azilnog tipa i u nju su se upućivali uglavnom kronični psihijatrijski bolesnici. Prosječno trajanje liječenja bilo je dugo, a smještala je i liječila nekoliko stotina psihijatrijskih bolesnika godišnje. Primjenjivane su tada važeće metode liječenja s dominantnom ulogom terapije radom kao rehabilitacijskim postupkom i načinom liječenja. Istovremeno se na taj način osiguravala i hrana za prehranu hoispitaliziranih bolesnika. Uz terapiju radom, u koju je bila uključena većina bolesnika, koristili su se i drugi tada priznati postupci (inzulinske kome, elektrokonvulzivna terapija). Nakon što je otkriven i u terapiju psihijatrijskih bolesnika uveden prvi neuroleptik klorpromazin, vrlo brzo postao je sastavni dio liječenja shizofrenih bolesnika i u bolnici Popovača. U Bolnici se grade novi objekti za smještaj bolesnika, te potrebna infrastruktura. Pedesetih godina u Bolnici se liječi preko 500 bolesnika. Jedini stalni liječnik je dr. Barbot, a povremeno u Bolnicu kao pomoć dolaze liječnici iz Vrapča. Nakon odlaska prim. dr. Barbota u mirovinu, 1. XI. 1962. godine, ravnatelj bolnice postaje prim. dr. sc. Petar Draganov. Slijedi razdoblje funkcionalnog restrukturiranja bolničkih odjela i službi, te značajan pomak u okupljanju stručnih kadrova što se odražava i na kvaliteti stručnoga rada. Prvi početci forenzičkog odjela vežu se uz 1963. godinu kada je prvi ''sudski pacijent'' smješten u tzv. ''paviljon za nemirne osobe sklone bijegu''. Iste godine postignuto je da svaki odjel ima po jednu medicinsku sestru ili tehničara. 1967. godine osnovan je elektroencefalografski laboratorij, a zatim slijedi i formiranje neurološkog odjela. Kao samostalna jedinica 1969. godine osniva se odjel s psihodinamskom orijentacijom u liječenju neurotičnih bolesnika. Sustavnije liječenje alkoholičara započinje 1972. godine otvaranjem odjela za alkoholizam. Razvoj psihijatrijske, neurološke i druge somatske obrade i terapije rezultirao je formiranjem dijagnostičko-terapijskog trakta. Čitav prizemni dio zgrade najmanjeg dvorca preuređen je u dijagnostičko-terapijski odjel. Uz laboratorij, ljekarnu, stomatološku ambulantu, adaptiran


262

je i prostor za rendgen, kabinet s fotolaboratorijem, te kabinet za fizikalnu terapiju. Broj bolesnika sve se više povećava, a Bolnica gotovo u potpunosti pruža psihijatrijsku i neurološku zaštitu za područje Moslavine, Središnje Hrvatske, Posavine i Banovine, te dijela Slavonije. Istovremeno raste i stručna afirmacija Bolnice. Njezini liječnici aktivno sudjeluju na brojim kongresima, simpozijima, objavljuju stručne radove, posebice iz područja socijalne psihijatrije. Prim. dr. sc. Ivan Kerepčić imenovan je 1973. godine za ravnatelja. Pod njegovim vodstvom nastavlja se daljnja stručna diferencijacija odjela, uz prostorno, tehničko i medicinsko unapređenje Bolnice. Na svakom odjelu Bolnice radi specijalista neuropsihijatar uz jednog specijalizanta. Uz bolničko liječenje, sve više se razvija i ambulantno kojim se bave liječnici prema svom užem afinitetu. Prosječan broj pacijenata u Bolnici dnevno iznosi 830. Glavne metode liječenja su: psihofarmakoterapija, elektrokonvulzivna terapija, radna i rekreacijska, a u začetku je individualna psihoterapija i rad u terapijskim zajednicama. Iduće, 1974. godine, započinje s radom i internista kojeg je školovala Bolnica. Bolnica je bila ustanova koja je preuzimala na sebe i specijalne zadatke u sklopu cjelokupne psihijatrijske službe u Republici Hrvatskoj. Godine 1977. ravnateljem je imenovan prim. dr. sc. Jovan Bamburač. Slijedi razdoblje vrlo dinamičnog razvoja Bolnice. Započinje se s ostvarivanjem ideje o izgradnji Zavoda za liječenje i čuvanje psihički abnormnih delinkvenata, čija je prva faza završena 1982. godine. Zavod je kapaciteta 200 forenzičkih pacijenata. Iako do danas nije u potpunosti završen, funkcionira kao najveći i najznačajniji čimbenik u procesu liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije neubrojivih osoba. U okviru Zavoda izgrađen je i prostor radno-okupacijske terapije, tako da socioterapijski oblik liječenja sve više nalazi svoje mjesto u suvremenom pristupu forenzičkom bolesniku. Izgrađen je tzv. višenamjenski objekt u kojemu su smješteni interni i neurološki odjel s pratećim dijagnostičkim službama i laboratorijem. Također je izgrađena i nova kuhinja s restoranom. Kontinuirano se uređuju prostori starih dvoraca kako bi što bolje odgovorili zahtjevima koje diktira razvoj suvremene psihijatrije. Poboljšanju stručnoga rada, razvoju i usavršavanju kadrova Bolnice pridonose stručni suradnici - edukatori iz zagrebačkih klinika. Tako se, npr. 1978. godine organizira sustavna edukacija iz područja alkohologije koju je vodio doc. dr. Branko Lang, te sustavna psihodinamnska edukacija pod vodstvom prof. dr. Eduarda Klaina. U edukaciju su uz liječnike uključeni i različiti drugi stručnjaci: psiholozi, socijalni radnici, ali i medicinske sestre i


263

tehničari, te njegovatelji. Od 1986. do 1990. godine na čelu ustanove ponovno je prim. dr. sc. Ivan Kerepčić, a kraće vrijeme tijekom 1990. godine Bolnicu je vodio prim. dr. sc. Mladen Stracenski. Period je to intenzivnih stručnih i znanstvenih kontakata Bolnice s drugim ustanovama poput, npr. Psihijatrijske klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Centra za mentalno zdravlje KBC Zagreb, Kliničke bolnice ''Sestara milosrdnica'', Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.Dr. Josip Vuletin ravnatelj je Bolnice od 1991. do 1995. godine, te od 1999. do 2002. godine. U Domovinskom ratu Bolnica, iako nije direktno zahvaćena ratnim operacijama, radi pod uzbunama, odlascima u sklonište, zamračenjima, te detonacijama koje dopiru s područja Banovine i Zapadne Slavonije. Djelatnici Bolnice aktivno su se uključili u obranu Domovine, neki kao vojnici u redovima Hrvatske vojske, a drugi kao pripadnici sanitetskih službi (kao potpora vojnim postrojbama na području Hrvatske Dubice, Jasenovca, Novske, Kutine,...). Tijekom Domovinskog rata, uz rad s psihijatrijskim bolesnicima, stručni rad bio je usmjeren na prevenciju i liječenje psihičkih reakcija u izvanrednim uvjetima, te na rad s prognanim i izbjeglim osobama koji se odvijao u bolnici, ali i izvan nje u prognaničkim naseljima, ustanovama u kojima su liječeni i rehabilitirani ranjenici. Odjel za neuroze i granična stanja postaje odjel za prihvat i liječenje osoba s posttraumatskim stresnim poremećajem. Naglasak liječenja ratnih veterana uz psihofarmakološko i socioterapijsko stavlja se na psihoterapijski pristup kroz različite oblike individualne i grupne psihoterapije, te je na odjelu od početka Domovinskog rata liječeno preko 3000 branitelja oboljelih od PTSP-a. Nakon evakuacije psihijatrijskih ustanova direktno zahvaćenih ratnim operacijama (Pakrac, Zemunik, Petrinja, Jakeš, Mostar) dio njihovih bolesnika (oko 200) smješta se u Bolnicu. Za tridesetak teških psihičkih, ali i tjelesno životno ugroženih bolesnika iz Jakeša (BIH), u Bolnici se organizira tzv. izolacija kako u prvo vrijeme intenzivnih infekcija probavnog trakta i dišnog sustava ne bi ugrozili zdravlja drugih bolesnika. S bolesnicima iz pakračke bolnice u Popovaču je došla i skupina liječnika (psihijatara, internista, neurologa) koji se uključuju u rad, te slijedi jačanje internističke i neurološke službe u Bolnici. Između 1995. i 1999. godine ravnatelj Bolnice je dr. Nevenka Sunara-Trgovčević. Poslijeratno razdoblje karakterizira reforma zdravstva u Republici Hrvatskoj koju prati reorganizacija službe za zaštitu mentalnog zdravlja. Sukladno suvremenim kretanjima u psihijatriji, sve je više stavljan


264

naglasak na zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici (psihijatrija u zajednici). Suvremena psihijatrijska služba potiče razvoj izvanbolničke psihijatrijske djelatnosti, a uspjesi njezine organizacije ocjenjuju se prema rezultatu liječenja psihičkih poremećaja, promjeni ponašanja, subjektivnog osjećanja i stupnja resocijalizacije oboljelih. Potrebno je pomoći oboljeloj osobi da se ponovno uključi u zajednicu i spriječi njezina društvena izolacija. Takvim modelom Bolnica se otvara prema vanjskoj sredini, radi se na preventivi, psihosocijalnoj rehabilitaciji, osnivaju se psihijatrijske ambulante na mjestima lako dostupnim populaciji koja treba pomoć (Sisak, Križ, Ivanić Grad). Kronični bolesnici smještaju se u tzv. udomiteljske obitelji ili u različite sociomedicinske ustanove, a timovi stručnjaka Bolnice ih posjećuju i provode različite edukacijske i preventivne aktivnosti kako samih bolesnika, tako i osoba koje brinu o njima i njihovu psihičkom zdravlju u vanbolničkoj sredini. Posebno mjesto u liječenju različitih psihijatrijskih poremećaja dobivaju dnevne bolnice. One predstavljaju povezivanje šire društvene zajednice i tradicionalne institucionalne psihijatrije. U radu dnevne bolnice pomažuća /ljekovita/ je svaka interakcija i komunikacija između pacijenata/klijenata i osoblja. Smisao dnevne bolnice je život u realitetu. Pacijenti/klijenti često traže savjete za realne probleme. Rješavajući njihove realne i svakidašnje probleme, utječe se i na intrapsihičku dinamiku. U bolnici Popovača unazad dvije godine rade dnevne bolnice za osobe oboljele od alkoholizma, posttraumatskog stresnog poremećaja, te psihoza i drugih poremećaja. Propisivanjem tzv. Mreže zdravstvene zaštite, Bolnici je od Ministarstva zdravstva određen broj akutnih i kroničnih psihijatrijskih postelja kao i kapaciteti dnevne bolnice. Zbog nemogućnosti funkcioniranja internog i neurološkog odjela na dotadašnjem modelu zbrinjavanja izvanbolničkih pacijenata, bilo je početkom 2003. godine nužno učiniti reorganizaciju odjela i službi, uz zadržavanje istog broja djelatnika.. Jačanjem internističke i neurološke polikliničko- konzilijarne službe te dijagnostike, osigurana je za građane Moslavine, ali i cijele Sisačko-moslavačke županije, pa i šire, cjelovitija, efikasnija, kvalitetnija i dostupnija zdravstvena zaštita. Trenutno je u tijeku daljnja reorganizacija psihijatrijskih odjela, posebice Odjela urgentne psihijatrije i Odjela prvih psihoza. Danas Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. Ivan Barbot“ zauzima značajno mjesto u sustavu zdravstvene zaštite Republike Hrvatske. Iako ima status županijske bolnice, zbrinjava bolesnike sa širokog područja, od ruba


265

psihijatrijskih, forenzičko – psihijatrijskih, internističkih i neuroloških bolesti. Stacionarni dio org ela rada za urgen ljeno

ječenje, Odjel za alkoholizam i druge ovisnosti, Psihogerijatrijski odjel,

skih, tnu

zagrebačkog prstena do istočne granice Hrvatske, ali i iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. U Zavodu za forenzičku psihijatriju liječe se forenzični bolesnici iz cijele Hrvatske. Bolnica raspolaže kapacitetima od 44 akutna, 655 kroničnih, 200 forenzičnih kreveta, te 50 u dnevnoj bolnici. Stručno-medicinski rad odvija se u okviru bolničkih odjela, ambulanti, dijagnostike, radnookupacijskih i ostalih djelatnosti. Prema Statutu, a sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Bolnica obavlja sljedeće zdravstvene djelatnosti: bolničku djelatnost za psihijatriju, forenzičku psihijatriju, palijativnu skrb, te specijalističko-konzilijarno liječenje

aniziran je kroz 19 psihijatrijskih odjela, među kojima je izvršena podj s obzirom na pojedine kategorije bolesnika, pa tako postoje: Odjel

tnu, Odjel za akutnu i subakutnu psihijatriju, Odjel za produliOdjel za neuroze i granična stanja, Odjel za detoksikaciju i liječenje somatskih bolesti, te Zavod za forenzičku psihijatriju. Ambulantno-poliklinički rad prate i službe za radiološku, elektroencefalografsku, elektrokardiografsku, endoskopsku i ultrazvučnu obradu, laboratorij, jedinica za fizikalnu terapiju, ljekarna, stomatološka ambulanta, te niz psihijatrijinternističkih i neuroloških ambulanti, te ambulante za dječju i adolescenpsihijatriju, u kojima rade educirani stručnjaci određenih specijalizacija. Hitna psihijatrijska služba radi 24 sata. U ukupnom broju zaposlenih od 601 djelatnika, 54 su liječnika u širokom rasponu stečene izobrazbe, od liječnika pripravnika do specijalista, magistara i doktora medicinskih znanosti, te značajan broj stručnih suradnika (psihologa, defektologa, socijalnih radnika, radnih terapeuta). Budućnost Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ vezana je uz više različitih čimbenika, a nalazi se u slijeđenju dosadašnjeg višedimenzionalnog socijalnopsihijatrijski orijentiranog razvoja psihijatrije s naglaskom na psihijatriju u zajednici.

Udruga za rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnih

bolesnika pri NPB “Dr. Ivan Barbot” Popovača Udruga je osnovana 1986.god. u sklopu Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot” u Popovači na inicijativu djelatnika odjela terapije radom i stručnog vodstva bolnice. Od dana osnivanja Udruga djeluje u istom


266

anjskih suradnika i ustanova sličnih interesa i ciljeva, kao i sa nizacijama iz šire društvene zajednice, koje pomažu naš rad.

am radno-okupacijskih i dom. Provodi se u prostorima radne

ci, (razni manji drveni proizvodi,

ice za likovne radove (slike i drugi nikama). Također je organizirana i grupa

gu bolnice. U m se bolesnici mogu baviti

nih djelatnosti u okviru Udruge no vrijeme. Za provođenje

i Udruge brinu se zaposlenici odjela terapije radom, koji su po

Udruga je os sa vanjskomsa drugim faktorima društve koji se trebaju upoznati sa problemima življ druge su dakle

vjetni samim na snika kroz

h suradnika poticanje stručnog rada i usavršavanja

prostoru unutar kruga bolnice. Svoj rad svake godine proširuje suradnjom sa sve više vostalim orgaDjelatnost Udruge ostvaruje se kroz razrađen progrrekreativnih aktivnosti odjela terapije raterapije u radionicama za izradu raznih predmeta od tkanina (ukrasni jastulutke, igračke, tepisi, makramei…) i drvetastolovi, stolice, police…), te radionukrasni predmeti u raznim tehbolesnika koja je zadužena za uređenje okoliša i parkova u krusklopu radne terapije nalazi se prostor u kojesportskim aktivnostima. Pored navedeosnovan je i klub bolesnika za druženje u sloboddjelatnostopisu svog radnog mjesta obvezno i članovi Udruge. U svom radu djelatnici Udruge surađuju sa ostalim stručnim timovima u bolnici i izvan nje.

novana sa svrhom da djelatnost odjela terapije radom poveže sredinom, drugim udrugama i institucijama slične namjene kao i

ne zajednice enja duševnih bolesnika. Svrha i ciljevi U

čelima i principima liječenja duševnih boleistorehabilitaciju i resocijalizaciju u odjelu terapije radom bolnice “Dr. Ivan Barbot”. Ciljevi su: • resocijalizacija i rehabilitacija duševnih bolesnika • prevencija i ublažavanje hospitalizma • postizanje što bolje prirodnosti i realne životne sredine tijekom liječenja • jačanje samoinicijative i iskustva realnosti • učenje socijalnih modela ponašanja • razvoj osobnosti i kreativnosti • suradnja sa srodnim udrugama i raznim ustanovama u zemlji • edukacija članova Udruge i ostali•• poboljšanje uvjeta življenja duševnih bolesnika Adresa: Jelengradska 1, 44317 Popovača. Tel. 044 669 100 (147), Fax. 044 679 005 Predsjednik: prof. Jadranka Trojanović, tajnik: Marijo Moštak


267

an je i kompleksan postupak, koji se

šanje

te višestruko povećati uspješnost liječenja, u smislu

40. godina rada klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber* Liječenje ovisnosti o alkoholu dugotrajtek jednim, početnim dijelom usko veže uz zdravstvenu, odnosno psihijatrijsku djelatnost. Nastavak dugogodišnjeg rehabilitacijskog i resocijalizacijskog procesa, tijekom kojeg je potrebno promijeniti ponai usvojiti nov način života čitave obitelji bez alkohola, odvija se u skupinama samopomoći i uzajamne pomoći, koje su organizirane kao udruge građana, s u nas opće poznatim nazivom klubovi liječenih alkoholičara. Nezamislivo je liječenje alkoholičara bez klubova liječenih alkoholičara, koji jedini mogu osigurati potreban dugotrajni postupak, uz međusobno druženje i pomaganje, apstinencije i kvalitetnijeg života.

Klubovi liječenih alkoholičara sinonim su za rehabilitaciju u alkoholizmu. Vodeću ulogu u suzbijanju i rješavanju problema vezanih uz pijenje

Klubovi liječenih alkoholisveobuhvatnih socijalno-psialkoholičara osnovan je 1. Danom klubova liječenih alkU početku su se klubovi osnliječene alkoholičare radiponašanja. Važan doprinos i obiteljskog liječenja u podru

med., Šefica Dnevne bolnice odjela za alkoholizam, Klinika za psihijatriju, KB „Sestre Milosrdnice“ Zagreb

alkoholnih pića i alkoholizam u Hrvatskoj od ranih šezdesetih godina ima Zagrebačka alkohološka škola, tada predvođena svojim osnivačem, istaknutim svjetski poznatim psihijatrom prof. dr. Vladimirom Hudolinom.

čara zauzimaju važnu ulogu u okvirima hijatrijskih programa. Prvi klub liječenih travnja 1964. godine i taj se dan obilježava

oholičara. ivali kao veliki općinski klubovi i okupljali su održavanja apstinencije i izmjene njihova prekretnica u klubovima bilo je uvođenje čje suzbijanja i liječenja alkoholizma 1975 g.,

odnosno obiteljskog pristupa u klubove liječenih alkoholičara. Započelo se s osnivanjem malih obiteljskih klubova u mjesnim zajednicama koji su okupljali 10 do 12 obitelji i u njima je cijela obitelj mogla dobivati dugotrajnu podršku. Slijedio je pravi procvat klubova i njihov je broj naglo ___________ * Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber, dr.


268

stručna i novčana podrška, javili su

olnica koje se bave liječenjem alkoholizmliječenju alkoholizma. Sproblematikom vezanom alkoholizma potisnuti su u Već 1992. godine započinje se obnavljati rad klubova i započinje edukacija velikog broja dugogodišnkvalitetniji rad u klubovimKlubovi se radi unapređizajedničkih aktivnosti, redu koordinacijama od 3-10 2000. godine i u Hrvatssjedištem pri Klinici za pima vodeću stručnu i z

rastao, da bi ih u predratnom razdoblju djelovalo više od 600. Takvom razvoju svakako je pridonosio u to vrijeme prelazak s "bolničkih" na "izvanbolničke" programe liječenja alkoholičara. 1990. godine dolazi do temeljnih promjena u društvenom, političkom i ekonomskom smislu, što se je odrazilo i na djelovanje klubova. Početak Domovinskog rata i okupacija dijela hrvatskog teritorija dovodi do prestanka

djelovanja i raspada tri četvrtine klubova. Mnogi članovi klubova uključeni su u obranu domovine, mnogi su raseljeni, neki ubijeni. Izostala jese problemi prostorija. Usprkos svim poteškoćama dio klubova održao je i u najtežim uvjetima kontinuitet u radu, radeći čak i za vrijeme uzbuna, zahvaljujući

prvenstveno dugogodišnjim apstinentima i podršci od strane ba i koje ponovno zauzimaju centralnu ulogu u ve su se ostale službe bavile rastućom uz ratna stradanja, te su problemi pijenja i

drugi plan.

jih apstinenata, kako bi se osposobili za što a, sada u ulozi dostručnih djelatnika. vanja svoga djelovanja, međusobne suradnje i ovito mjesečno okupljaju na općinskim razinama klubova, na razinama županijskim zajednica, a od kom savezu klubova liječenih alkoholičara, sa sihijatriju KB "Sestre milosrdnice", koja i danas nanstvenu ulogu na području alkohologije, te

edukacije kadrova za rad u klubovima. Klubovi su se tijekom 40 godina svojega postojanja razvijali i mijenjali, prateći promjene u društvu, što je razumljivo budući da su i sami društvene organizacije, odnosno udruge. Preživjeli su rat, dokazujući time svoju životnost i obnovili su se u skladu s demokratizacijom društva, uz puno viši stupanj samostalnosti i samoodgovornosti za svoje djelovanje.


Ustanove koje se bave liječenjem alkoholičara

dzpzoučidpsk

U Hrvatskoj sada djeluje mreža od 180 klubova liječenih alkoholičara, različite gustoće, vezana uz veća gradska ili županijska središta. U Zajednici klubova liječenih alkoholičara Zagreba okupljena su 82 kluba.

usko surađuju s klubovima i podržavaju ih u

osoPipa

Ss

269

ječenjem. Važno je da se prvi kontakt s klubom uspostavi još u vrijeme

jeluje kao spona ustanove u kojoj se ovisnik liječi i kluba u lokalnoj ajednici u kojoj ovisnikostupak za uključenje u ajednici. Ukoliko takav snivanje. Putem oglednog rad kluba, s naročitom esto, ne shvaćajući svoju li prikriveni otpor uključivaje nesagledivo bolje rezrihvatiti odgovornost za le u početku liječenja naatalizira se promjena pon

radu. Alkoholičar i članovi njegove obitelji u pravilu se uključuju u klub liječenih alkoholičara istodobno s li

liječenja iz ustanove u kojoj se ovisnik liječi. Tu bi trebao biti organiziran ogledni klub, koji

živi. U oglednom klubu se vrši motivacijski klub liječenih alkoholičara koji djeluje u lokalnoj ne postoji, ogledni klub treba potaknuti njegovo kluba prati se i potiče proces uključivanja obitelji pozornošću na uključivanje članova obitelji, koji ulogu nastanku i razvoju bolesti, pružaju otvoreni anju u klub. Rad s obitelji često je mukotrpan, no ultate od rada samo s ovisnicima. Obitelj mora

iječenje, jer ono nije "samo njegov problem", kako stoji prikazati. Obiteljskim postupkom u klubu ašanja u obiteljskom sustavu, rast i sazrijevanje

bitelji i uspostava načina života bez alkohola za cijelu obitelj. Rehabilitacija amih alkoholičara ne daje ni približne rezultate kao rehabilitacija cijele bitelji. rovođenje obiteljskog postupka u klubovima, prisutnost stručnih djelatnika

uključivanje u programe zaštite zdravlja i suzbijanje problema vezanih uz ijenje i alkoholizam u lokalnoj zajednici i šire, razlikuje klubove liječenih lkoholičara od Anonimnih alkoholičara.

uvremeni način brige o zdravlju i rada u zdravstvenoj zaštiti jest integracija amopomoći i uzajamne pomoći u programe liječenja i rehabilitacije.


ska

Samo na takav način može se postići bolje zdravlje, što ujedno znači bolju kvalitetu života.

svavf

oasisr2gpHaIouaad

270

klubovi liječenih alkoholičara, a koji je još

m okruženju u kojem se jprihvatljiviji. Svaki drugi zahtijevao bi ogromna

ocijalne zaštite. Član i stručni djelatnici u lubovima liječenih alk oličari, pokušavaju se k o zračje i senzibiliziralo društvo za probleme pijenja alkoholnih pića,

e liječenih alkoholičara.

lubova i klubovi organiziraju i niz drugih ti, za posebno je istaknuti sportske igre i večeri poezije.

Klubovi liječenih alkoholičara zorni su primjer takve integracije. Gledajući s tog aspekta golem je terapijski i društveni potencijal koji posjeduju

učinkovitiji budući se provodi u suradnji i pod supervizijom stručnjaka. Klubovi su organizirani kao udruge građana na principima samopomoći i uzajamne pomoći, djeluju samostalno, no u uskoj su suradnji sa zdravstvenim, socijalnim i drugim službama koje

e bave problematikom alkoholizma. To je najkvalitetniji i najracionalniji id rehabilitacije, jer se odvija u ekološkolkoholizam razvio i jer je s ekonomske strane naid rehabilitacije alkoholičara i njegove obitelji,inancijska sredstva koja je nemoguće osigurati u sustavu zdravstvene i

ovi alkoholoških timova oholičara, te liječeni alkoh

tivno angažirati putem medija kako bi se stvorilo povoljnije društven

lkoholizam i klubove liječenih alkoholičara. Na tom planu, a i za potrebe vog rada Hrvatski savez i Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreba zdaju svoj mjesečnik "Alkohološki glasnik", koji predstavlja svojevrsni tručno-informativni vodič kroz probleme pijenja, alkoholizma, liječenja i ehabilitacije alkoholičara, a napose kroz klubov003. g. tiskan je priručnik - Zbornik stručnih radova Alkohološkog lasnika, a 2005. knjiga priča iz života - Uhvaćena duga, Tiskaju se i brojni romidžbeni materijali koji se dijele građanima. rvatski savez, udruženja k

ktivnos na kraju, još jednom želim ponoviti da su klubovi liječenih alkoholičara tvoreni prema zajednici u kojoj djeluju, da surađuju s ostalim srodnim drugama i da se uz svoju osnovnu djelatnost uključuju u preventivne ktivnosti na planu suzbijanja problematike vezane uz prekomjerno pijenje, lkoholizam i druge ovisnosti, kao i u programe zaštite i unapređenja uševnog zdravlja i zdravog načina življenja.


Predstavljamo udruge “Duga” i “Sjaj”

Spkzt

Kkp URdbVupsbpSssbspesoIr

271

ajednici za teže psihički oboljele –

lje razvijati prema svjetskim iskustvima.

boluje od teških psihoza iz spektra ivnog poremećaja i drugih težih

rimarnoj

Razvoj psihijatrije u zpočeci i kako dalje?

Mr. sc. Sanja Martić-Biočina, dr. med, spec. psihijatar, PB Vrapče

ažetak: U radu se prikazuje rad dviju Udruga koje djeluju u Zagrebu na odručju psihijatrije u zajednici. Raspravlja se što one pružaju svojim orisnicima, koliko su usklađene sa svjetskim trendovima psihijatrije u ajednici za osobe narušenog duševnog zdravlja, te u kojim bi se pravcima rebale da

ljučne riječi: psihijatrija u zajednici, obiteljska edukacija, socioterapijski lub, teži psihički poremećaji, kognitivni trening, skills trening, rofesionalna rehabilitacija

VOD azvoj psihijatrije u zajednici je često spominjan preduvjet za einstitucionalizaciju hrvatske psihijatrije, te za postupno smanjenje fonda olničkih psihijatrijskih kreveta. rlo važan, a kod nas dosad gotovo potpuno nerazvijen segment psihijatrije zajednici se odnosi na skupinu bolesnika s kroničnim, teškim psihičkim oremećajima. Psihosocijalna rehabilitacija te skupine oboljelih nema za cilj amo smanjiti korištenje bolničkih kapaciteta, nego i vratiti tim ljudima arem dio njihovih osobnosti i sposobnosti, te njima i njihovim obiteljima ovećati kvalitetu življenja. kupina teških, kroničnih psihičkih poremećaja se definira u literaturi 1,2 kao kupina bolesnika kod koje se liječenjem ne postiže potpuni oporavak, nego u uočljivi defekti na planu socijalnog funkcioniranja, nesposobnost za rad, rigu o sebi. Najviše takvih bolesnika hizofrenije, ali i od bipolarnog afektsihičkih bolesti. Najčešće su prepušteni brizi obitelji i u materijalnom i mocionalnom pogledu dugi niz godina, jer je poznato da 90 % oboli od hizofrenije između 15 i 40 godine, a većina provede život u pbitelji. dok se u svjetskoj literaturi 1,3,4,5 diskutira o mogućnostima i dometima aznih modela psihijatrije u zajednici, o prednostima jedne vrste terapije pred


272

tupni. Ne postoji

pri bolnicama ( npr. suportivne grupe,

olnice, a prestankom rada istog i oni iščezavaju bez

uge“Duga”od tada sastaju redovno jednom tjedno, a povremeno još kada organiziraju dodatnu edukaciju putem seminara, poneko zgodno

drugom kod nas su takvi oblici pomoći ovoj skupini bolesnika i njihovim obiteljima još uvijek nerazvijeni i samim time nedosadekvatna edukacija, modeli, niti evaluacija stvorenih programa. Za ozbiljnije programe profesionalne rehabilitacije postoje čak i zakonske zapreke, koje ih onemogućuju. Programi koji se održavaju socioterapijski klubovi, grupna psihoterapija i slično) obično su internog karaktera, te ih koriste i znaju za njih uski krug pacijenata jednog liječnika, jednog odjela, jedne btraga. Odatle proizlazi motiv da na primjeru rada dviju Udruga koje djeluju u Zagrebu, a po koncepciji pripadaju području psihijatrije u zajednici raspravimo što one pružaju korisnicima, te koji bi trebao biti put njihovog daljnjeg razvoja u odnosu na svjetsku literaturu. Važno je da implementacija nekih dijelova programa ne zahtjeva velika sredstva i da se može bez teškoća prenijeti i na druge sredine u Hrvatskoj.

NASTANAK I DJELOVANJE UDRUGA Od 1997.godine u Zagrebu djeluje nevladina, neprofitna Udruga roditelja i prijatelja osoba narušenog duševnog zdravlja pod nazivom “Duga”, kao i Udruga osoba narušenog duševnog zdravlja pod nazivom “Sjaj” 7. Udrugu “Duga” stvorila je grupica roditelja zainteresirana da sazna što više o bolesti svoje djece, da se kroz grupu samopomoći postepeno educira i što lakše emocionalno nosi sa svim poteškoćama, te da promiče unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života. Inicirali su zajedno s psihijatrima i okupljanje djece, te je paralelno formirana udruga “Sjaj”. Gotovo dvije godine su funkcionirale bez vlastitih prostorija. “Duga” se sastajala u jednom kafiću, a “Sjaj” je imao od ranije grupne sastanke na Psihijatrijskoj klinici KBC Rebro jednom tjedno u trajanju od sat i pol, a potom druženja u istom kafiću. No članovi “Duge” su se povezali sa sličnim udrugama u Sloveniji, Italiji i Austriji koje imaju znatno dulju tradiciju (austrijske udruge čak

7dvadesetogodišnju) . Nakon dvije godine uspjeli su dobiti dvije prostorije na korištenje od grada Zagreba, početna sredstva od Ministarstva zdravstva za ostvarivanje projekta “Obitelj kao partner u brizi za osobe narušenog duševnog zdravlja” 7, te se članovi udr


273

a simptome pogoršanja bolesti, da li i kako

njih “Duga” jedino

oja teže ispraviti neke zakonske

e čine pacijenti koji su u matičnim bolnicama uključeni

nteres članova. Zato je pred godinu dana uvedena gimnastika jednom tjedno, koju

predavanje, susret s drugim udrugama i slično. Redovnu aktivnost predstavlja edukativna grupa s liječnikom psihijatrom, koja se razvila iz grupe za samopomoć, a na kojoj se iznosi sve ono što zaokuplja članove grupe. Česte teme na grupi su - komunikacija u obitelji i prema oboljelom članu, kako reagirati nhospitalizirati oboljelog, kako oboljelima osigurati budućnost, ali i pitanja stigme vezane uz psihijatrijsku dijagnozu, pa odnosi između drugih članova obitelji, osjećaji krivnje vezani uz obolijevanje člana obitelji, dileme oko djelovanja lijekova itd. Članovi “Duge” međusobno održavaju i dosta neformalnih kontakata, zovu se telefonom, savjetuju, te navode kako je za veliki brojmjesto gdje mogu otvoreno govoriti o svojim problemima. Mnogi zbog stigme vezane uz dijagnozu duševne bolesti skrivaju svoje probleme od šire rodbine i znanaca. Aktivnošću članova udruge „Duga“ potaknuta je pomoć oboljelima s prebivalištem u gradu Zagrebu kroz dobivanje besplatne godišnje karte ZET-a i potaknuto niz zakonskih rješenja knedostatke koji često diskriminiraju oboljele u ostvarivanju socijalnih prava. Valja napomenuti da se Udruga financira iz sredstava Ministarstva zdravstva, te grada Zagreba, te da je opstanak Udruge iz godine u godinu ugrožen nedostatkom sredstava za ikakav zahtjevniji i sveobuhvatniji program. Udruga “Sjaj” je imala veću prostoriju na raspolaganju tri puta tjedno. Znatni dio Udrugosim u individualno liječenje putem psihijatrijskih kontrola i u grupne socioterapijske aktivnosti ili psihoterapijske grupe jednom tjedno s liječnikom psihijatrom. Udruga je uspjevala u svojim prostorijama održavati nekoliko različitih aktivnosti redovno tjedno. Satove crtanja je vodila članica Udruge, akademska slikarica. Subotom navečer sami članovi održavaju redovna druženja s pjevanjem, muzikom, plesom, koja najradije posjećuju. Kroz dvije godine aktivnosti su se održavale bez ikakvih incidenata. Održavao se i tečaj njemačkog jezika kojeg je vodila članica Udruge. Također je bila osnovana planinarska sekcija koja je nedjeljom organizirala šetnje i izlete, ali koja je imala najmanje članova budući su mnogi kroz dugotrajna liječenja izgubili fizičku kondiciju, te je tu bio najmanji i


274

obro prihvaćena. riječ o skupini bolesnika koja je zbog bolesti hendikepirana i do

valitetu

obiteljska edukacija

o da takva obiteljska edukacija dovodi do smanjenja stope hospitalizacije za polovinu kod oboljelih članova. Kako je u

vodi fizioterapeut, a kako je program vježbanja prilagođen članovima ova aktivnost je više nego dBudući da je dolaska u Udrugu često bila bez prijatelja i ikakvog društva mnogi stvaraju čvrsta prijateljstva, te slave rođendane, posjećuju jedni druge ako su ponovno u bolnici i slično. Stječu izgubljeno samopouzdanje aktivno sudjelujući u aktivnostima Udruge. Dio članstva Udruge je sudjelovalo i na susretima Udruga šire regije na koje su bili pozivani. Pred godinu i pol je došlo do poplave u dodijeljenoj im prostoriji zbog dotrajalosti ravnog krova, što je oštetilo pod i strop prostorije, te je zbog opasnosti od urušavanja stropa zabranjena uporaba te prostorije. Od onda su se nalazili u hodniku ili u maloj prostoriji (koja ima oko 10 m 2), što je ograničavalo aktivnosti u Udruzi. Popravak krova je neizvjestan zbog neriješenih vlasničkih odnosa, a Udruga nije uspjela dobiti nikakvo zamjensko mjesto za aktivnosti sve dok privatnom donacijom obitelji Moralić nisu dobili na uporabu privatni stan na adresi u Vlaškoj ulici, u kojoj je veći dio aktivnosti u sklopu programa za samopomoć ponovno obnovljen. Važno je napomenuti da obje Udruge postepeno brojčano rastu, a da su sada zastupljeni pacijenti i obitelji liječeni u više Zagrebačkih psihijatrijskih bolnica i Klinika, te svaka Udruga ima registriranih stotinjak članova. Povremeno su se održavala i događanja na kojima su se zajedno družili članovi obiju Udruga.

RASPRAVA Udruga “Duga” omogućuje trajnu pomoć svojim članovima u sučeljavanju s teretom teške kronične bolesti člana obitelji. Iz svjetske literature je poznato da između 30% i 60% oboljelih živi u obitelji, a da odnosi u obitelji bitno utječu s jedne strane na tijek bolesti oboljelog člana, te obratno na kživota cijele obitelji1. Da su postojanje i aktivnosti udruge “Duga” su u skladu sa svjetskim trendovima programa psihijatrije u zajednici, u liječenju skupine težih psihičkih poremećaja, pokazuje to što predstavlja sastavni dio psihosocijalnog programa liječenja težih kroničnih psihijatrijskih bolesnika u gotovo svim modelima psihosocijalne pomoći. Nekoliko studija navodi da programi pomoći obiteljima oboljelih od shizofrenije moraju trajati najmanje devet mjeseci da bi polučili dugotrajniji rezultat1. U istoj studiji je nađen


275

pe iziskuju od

brasci za vođenje grupa s obiteljima po

a ipak

rame.

vlja”.

enuti. U literaturi se spominje da su programi kreirani za ovu

“Dugi”organizirana pomoć bez vremenskog ograničenja, a vrata su svakome otvorena, i ona djeluje na gore spomenutim načelima. Treba reći da u takvoj konstelaciji potrebe ovakve gruvoditelja mnoga znanja - poznavanje osnova obiteljske terapije, teorija o etiopatogenezi psihičkih poremećaja, psihofarmakoterapije, ostalih načina tretmana psihičkih poremećaja, kao i praktična znanja o rješavanju niza situacija iz svakodnevnog života uz osobu narušenog duševnog zdravlja. Zato je teško utvrditi edukacijski obrazac za voditelja ovakve grupe i ovakav rad. U svijetu postoje strukturirani outvrđenom programu, gdje se sistematski prorađuju unaprijed zacrtane teme. Edukacija za takav način vođenja grupe je daleko jednostavnija, omogućuje pružanje osnovnih znanja i vještina članovima obitelji1,2. Kratki edukativni seminari za obitelji na kojima ih se ukratko po unaprijed zacrtanom programu uči osnovama bolesti i liječenja kod nas nije uvedeno u praksu, niti je moguće financiranje za takve progIndividualni tretman obitelji, i to u njihovom domu je sljedeći oblik pružanja pomoći obitelji koji kod nas zasada nije moguć, jer niti patronažne službe, niti Centri za socijalni rad nemaju ni edukaciju, ni vrijeme potrebno za takav rad, dok je bolničkim službama pružanje pomoći izvan bolnice izvan njihovog djelokruga rada. Aktivnosti Udruge “Sjaj” trenutno pružaju korisnicima mogućnost druženja izvan bolničkog miljea - bez uputnica i bez dodira s bolničkim prostorima kroz projekt “Klub za osobe narušenog duševnog zdraKako većina teže oboljelih psihijatrijskih bolesnika, naročito mlađih, ostaje uslijed bolesti bez društva, prijatelja, posla, te intimnih veza, a bolest često dovodi do osiromašenja ličnosti, kao i sve manjeg interesa za rad, čitanje, druženje, što ih vodi u izolaciju i psihičko propadanje Klub omogućuje i podržava druženje, prijateljevanje, aktiviranje, te je zasada vrijedna podrška svojim članovima u resocijalizaciji. No valja napomenuti da udruga “Sjaj”zasada ima minimalnu profesionalnu podršku, pa i njezini dometi uz ovakve aktivnosti ostaju ograničeni. Razvoj psihijatrije u zajednici bi trebao pružiti intenzivniju psihosocijalnu pomoć u okružju kakvo pružaju i ove Udruge. Spomenut ćemo glavne sadržaje programa u zajednici koji se primjenjuju u zapadnim zemljama i SAD za ovu skupinu psihički oboljelih1,2,3,4,5,6,8. I svaki od tih oblika pomoći ima svoje metode, ciljeve i domete, pa ćemo ih ukratko spom


276

olničkim liječenjima .

karakteristično je da u timu sudjeluje više stručnjaka, te

vjerovanja, te

jša radna memorija i slično). No uspješna primjena ovog programa nije praćena i odgovarajućim pomakom u

1.

se nastoji pacijenta pretvoriti

radne sposobnosti teže psihički oboljelih . Radna sposobnost prije i tijekom

skupinu bolesnika najčešće kombinirani i intenzivni, da trebaju biti prilagođeni individualno svakom klijentu, te zato postoji tzv. case-menager koji određuje program i ciljeve za svakog klijenta ponaosob. Pokazalo se naime da se ova grupa pacijenata inače teško snalazi u rascjepkanom sustavu ponude različitih sadržaja, te da često ne koristi ponuđeno, a umjesto toga ponovno završava na čestim b 1

Između više modela ističe se onaj s relativno velikim brojem profesionalaca na mali broj pacijenata- naziva se assertive community treatment, za koji je također važno spomenuti da se pokazao puno uspješniji u zajednici, nego u bolničkom miljeu1. U njemu se nastoje postići ciljevi koji su postavljeni za dotičnog pacijenta, ase teret brige o teškim pacijentima tako dijeli na više ljudi. Često se rabi kognitivni trening koji putem tehnika kognitivnog restrukturiranja pomaže pacijentu da prepozna kriva emocionalna stanja koja su u podlozi psihotičnih simptoma , te da na taj način ovlada njima1,2,9. Evaluacija ovakvih programa pokazuje da kod dijela pacijenata omogućuje brži oporavak od psihoze, te da se kasnijim praćenjem vidi i manje psihotičnih recidiva9. No ograničenje je da su za trening potrebne dobre kognitivne vještine, pa dio pacijenata nije za njega sposoban2. Kognitivna rehabilitacija različitih psihičkih funkcija prema nekim istraživanjima također pomaže dijelu pacijenata da se oporave pojedine funkcije psihičkog aparata (npr. da nauče odvajati bitno od nebitnog, ili da se stvori tzv. kognitivna fleksibilnost, pobol

socijalnom funkcioniranjuTrening vještina (skills training- engl.) odvija se najčešće kao grupna aktivnost, te dovodi u pravilu do znatnog pomaka u socijalnom funkcioniranju pacijenata, čak i nakon duljeg perioda od vremena vježbanja. No taj trening ne utječe bitno na učestalost pogoršanja bolesti i rehospitalizacija1,5. “Self- management” bolesti je trening u kojemu aktivnog učesnika u liječenju. Tim se treningom postiže znatno bolji compliance u uzimanju lijekova, te smanjuje broj recidiva1. Programi profesionalne rehabilitacije zahtijevaju suradnju društva, jer su jedino programi s različitim oblicima podrške i benefita efikasni u podizanju

1


277

olesnika doseže sposobnost za kompetitivno animanje i profesionalnu aktivnost (prema literaturi 6-40%- prosječno 18

aštićenim uvjetima uspjeva raditi njih između (32-78%-

nju u profesionalnom miljeu .

m

uipers E: The Management of Difficult to Treat Patients with Schizophrenia,

chiatric Services, merican psychiatric association Meeting, 2000, Philadelphia, Abstract: Inovative

D

početaka bolesti je glavni prediktor radne sposobnosti pacijenta4. No vrlo mali procent ove skupine bz%), dok u zprosječno 62%)1. Prema literaturi iskušano je više načina kako se može pomoći ovoj populaciji u zasnivanju radnog odnosa i kasnijem funkcionira 1

ZAKLJUČCI Kao što je iz primjera dviju Udruga vidljivo još je daleko put do postizanja cjelovitog programa zbrinjavanja teže psihički oboljelih u zajednici. No utješno je da se aktivnosti iz tog širokog spektra ipak pomalo formiraju unutar našeg društva, a s druge strane da bogata strana iskustva mogu koristiti racionalnom pristupu u kreiranju programa vodeći naravno računa i o specifičnostima unutar našeg društva. Prvi koraci u mijenjanju sustava zbrinjavanja duševno oboljelih trebali bi biti edukacija kadra za provođenje ovakvih ili sličnih programa, jer kao što se vidi iz literature sadržaji psihijatrije u zajednici pripadaju velikim dijeloprofesionalnom timskom radu, kao i stvaranje jasnijeg okvira u kojem je moguće ovakve programe i redovno financirati, jer se samo tako može postići kontinuitet programa. LITERATURA:

1. Mueser KT, Bond GR, Drake RE: Community-Based treatment of Schizophrenia and other Severe Mental Disorders: Treatment Outcomes. Medscape Mental Health 6 (1), 2001. 2. KUsing Non-drug Therapies, British J Psychiatry, 169 (31), 1996, 41-51 3.Sadler P: Update on Psychosocial Rehabilitation for the Severely and Persistently Mentally Ill. Conference Summary. 52nd Annual Institute on PsyAprogram 14A-4 Hoffmann H, Kupper Z: Relationships between social competence, psychopathology and work performance and their predictive value for vocational rehabilitation of schizophrenic outpatients, Schizophrenia research 23, 1997, 69-79 5.Marder SR, Wirshing WC, Mintz J, McKenzie J, Johnston K,Eckman TA i sur: Two- Year Outcome of Social Skills Training and Group Psychotherapy for Outpatients with Schizophrenia, AmJ Psychiatry 153:12, 1996, 1585-1592


278

0 7.Du 10, 2008.Korn ML: Managemen ng Toward Community Settings. Conference Su Psychiatric Services,

ociation Meetin 2000, Philadelphia, Abstract: Workshop

o Sum iatric Services, American Psychiatric

T r

sc

s ommunity - based treatment within such organizations

mentaly ill, comm ion, nterv ted

employ

Mârimo- Udruga za promociju duševnog zdravlja i živo ,

Cilj i • šenog u

a. • tniji život oso ravlja

. i

duševnog zdravlja je i druga ljudska prava.

6.Ikebuchi E, Nagakome K, Tugawa R, Asada Y, Mori K, Takahashi N i sur.: What influences social skills in patients with schizophrenia? Preliminary study using the role play test, WAIS-R and event-related potential Schizophrenia research 22 (1996), 143-15

ga: Skinimo okove stigme. Pro ment roatica, Ed.Pro mente d.o.o.Vol. 9-0, 76-77.

t of Recent-onset Psychosis: Movimmary. 52

e C

nd Annual Institute onAmerican Psychiatric Ass66

g,

9.K rn ML: Update on Cognitive Therapy for Severe Mental Disorders. Conferencemary. 52nd Annual Institute on Psych

Association Meeting, 2000, Philadelphia, Abstract: Workshop 57

SUMMARY h ough the illustration of activities of two non-profit non-govermental

organizations- for severely mentaly ill people and for their families we di uss development of community based psychiatric services in Croatia.

in Western countries and disscus We also compare services with those o sibilities for further development of cp

Key words: severelypsyc

unity psychiatry, family interventtihosocial treatment,cognitive i en ons, skills training, suppor

ment

kvalitete ta Osijek

ev udruge a naruPružanje pomoći osobam d dravlja nakon liječenja

ba narušenog duševnog zd

ševnog zu psihijatrijskim ustanovam

iteStvaranje uvjeta za kvalljskog krugai izvan obite

• Pružanje pomoći u ostvarenju odgovarajuće zdravstvene, pravnesocijalne zažtite osoba narušenog duševnog zdravlja.

• Pružanje pomoći u ostvarenju prava osoba narušenog na ravnopravnost u društvu, rad, stanovan


279

Pomoć obitelji• Edukac

•

im stanjima ečajevi druženja

je i rad na: Zaštiti ljudskih prava osoba

je dostojanstva i integriteta

je prava na stanovanje

• Osiguranje prava na socijalnu zaštitu

• Osiguranje prava na invalidsko i mirovinsko osiguranje

RAVLJA NAŠA ADRESA: Jegerov

. Mirjana Valašek, predsjednica

kog jezika; 1x mjesečno grupa mladih

TERI:

ikola Faler, slikar prof. glazbene

ranka Gunjević, voditelj rlanovima. Postanite

• Skidanje stigme s mentalnih bolesti.

Program rada udruge

ma Pravno savjetovanija članova obitelji •

• Grupna terapija narušenog mentalnog zdravlja tručni

S savjeti • Očuvan

Klub osoba narušenog duševnog • Osiguranzdravlja i rad

• Stručni savjeti • Pomoć u krizn• Radionice, t• Razni oblici• Izrađivanje brošura

Priredbe OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD S OSOBAMA NARUŠENOG DUŠEVNOG ZD

a 7, 31 000 Osijek TELEFON: 031/213-225, 098/134-8838, gđaudruge SASTANCI: Ponedjeljak: otvoreni dan - igre (šah)

Utorak: gimnastika, tečaj njemačkog jezika Srijeda: kreativna radionica

Četvrtak: tečaj engles Petak: 15:00 sati- roditeljska grupa VOLONMirjana Valašek, prof. engleskog i njemačkog jezika Mr. sc. Ljiljana Radanović-Grgurić, dr.med. Jelena Anđelić, dr.med. Marija Anđelić, vms Zdenka Rade, vms NNada Došen, umjetnosti

ekreativne gimnastike BCivilizirano društvo dobro se odnosi prema svojim čnašim članom!


280

„Stijena“ Udruga Zvonimirova 68 i Kosirnikova 76, Zagreb Gđa Elza Tadej, tel: 098 1919236 Stijena je udruga osnova udima čiji su životi pod na s ciljem da pomogne ljkontrolom raznih ovisnosti. Naš program osigurava visoko kvalitetnu skrb, liječenje ovisnika i njihovih obitelji. Sjedište nam je u Zagrebu, a u Hrvatskoj djelujemo od polovice 2001. godine. Bavimo se rehabilitacijom ovisnika i njihovih obitelji, resocijalizacijom, prevencijom ovisnosti. Cilj nam je da naši štićenici budu slobodni od ovisnosti, psiho-fizički zdravi, emotivno uravnoteženi, u kvalitetnim odnosima sa obitelji i kao temelj svemu, u živom odnosu s Kristom. Područja na kojima djelujemo su ulica, kuća i psihijatrijski odjeli i zatvori.

Udruga «Nada»

a s d š

Udruga za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani Ksaver 200, Zagreb,Tel 01 467 8426

druga radi srijedom od 19-21 sat. U

Udruga «Svitanje» Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Sjedište: Dnevna bolnica, PB Vrapče, Zagreb Cilj i svrha osnivanja Udruge je briga za ljudska i građanska prava osob

u evnim smetnjama ili osobama koje imaju potrebe slične s osobama stakvim stanjem.


281

(pr betically)

• round floor, Charter J, U.K

jek • 000 Osijek

• dipl. soc. radnica, Odjel za zdravstvo i soc. skb

• sti, KB „Sestre Milosrdnice“,

• resident GAMIAN Europe, Riverside Buisness

• nevna , Zagreb

a za psihijatriju,

„Svitanje“ i socijalne psihijatrije, PB Vrapče

Jednaček Zlatko, Termoelektrana Sisak

r. med., Elli Lilly (Suisse) S.A, Zagreb Martić-Biočina Sanja, dr. med, spec. psihijatar, Odjel za prve psihoze,

PB Vrapče, Bolnička c.32., Zagreb • Pavlić T, Ured za registraciju udruga Sisačko-moslavačke županije, S. i

A. Radića 36, Sisak • Puratić Vesna, Svjetska zdravstvena organizacija, Regional office

manager, SEE Mental Health Project, Bosna i Hercegovina • Rajković Milan, direktor Termoelektrane Sisak • Spehnjak Ivica, tiskara „Cicero“, A.Madžara 2, Sisak • Zohar Tereza, tajnica NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača

POPIS POČASNIH ČLANOVA UDRUGE „SRETNA OBITELJ“ema abecedi)/HONORARY MEMBERS (alpha

Agius Mark, dr. med, Early Intervention service, GHouse, Alma streeet, Luton, Beds LU12P

• Anđelić Jelena, dr. med, udruga „Marimo“, Stepinčeva 41, 31000 OsiAnđelić Marija, vms., udruga „Marimo“, Stepinčeva 41, 31

• Bekavac-Kononenko Jadranka, Middlesex University, London Bertović Jadranka, Sisačko-moslavačke županije, S. i A. Radića 36, Sisak

• Bjedov Mirjana, dr. med., spec. psihijatar, V odjel NPB Popovača Cahunek Marija, prof., Odjel ovisnoVinogradska 29, Zagreb Elgie Rodney, past pCentre, River Lawn road, Tonbridge, Kent TN91EP, U.K Golik-Gruber Vesna, prim. mr. sc. dr. med, spec. psihijatar Dbolnica za alkoholizam KB „Sestre Milosrdnice“

• Hotujac Ljubomir, prof. dr. sc., spec. psihijatar, KlinikHrvatsko psihijatrijsko društvo, KBC Rebro, Zagreb

• Ivezić-Štrkalj Slađana, doc. dr. sc., spec. psihijatar, udrugaDnevna bolnica

•• Klain Eduard, prof. dr. sc, spec. psihijatar –psihoterapeut, Klinika za

psihološku medicinu, KBC Rebro, Kišpatićeva 12, Zagreb • Kovač Marina, dr. med, spec. psihijatar, ravnateljica bolnice „Dr. I.

Barbot“ Popovača • Magić Aleksandra, d•


282

ZAHVALNICE SURADNICIMA, SPONZORIMA I PARTNERIMA Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. I. Barbot“, na čelu s ravnateljicom, dr. Marinom Kovač, za ustupljene prostorije za sjedište udruge i prostorije za provođenje aktivnosti, pokrivanje dijela indirektnih troškova Udruge kao i za posudbu informatičke opreme za održavanje predavanja. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva za sponzoriranje dolaska međunarodnog stručnjaka na manifestacije udruge, superviziju i održavanje edukacijskih predavanja članovima tima udruge kao i sponzoriranju projekta izrade ove publikacije. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi za sponzoriranje projekta sredstvima iz Državnog proračuna za 2005. godinu te za sponzoriranje projekta LOTO sredstvima za 2005. godinu. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se Centru za socijalni rad Petrinja, Centru za socijalni rad Novska i Centru za socijalni rad Glina, Crvenom križu Petrinja i Crvenom križu Glina za uspješnu suradnju u izvođenju projekta. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se farmaceutskoj kući Eli Lilly (Suisse) S.A. Predstavništvo u Hrvatskoj za pokrivanje financijskih troškova osnivanja udruge kao i za pomoć u pokretanju Welness programa. Posebno se zahvaljujemo dr. A. Magić za volonterski rad. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se Odjelu za zdravstvo i socijalnu skb Sisačko-moslavačke županije za sponzoriranje održavanja aktivnosti udruge, psihoedukacijskog tečaja udruge kao i sponzoriranje izrade publikacije udruge.


283

Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se međunarodnoj organizaciji GAMIAN na primanju u članstvo te trogodišnjem oslobađanju od plaćanja članarine uz punopravni status člana organizacije. Posebno se zahvaljujemo g. Rodney Elgie-u na volonterskom radu u ostvarivanju aktivnosti udruge. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se Centru za rane intervencije u liječenju psihoza iz Lutona, Engleska na suradnji i podršci. Posebno se zahvaljujemo dr. Mark Agiusu na volonterskom radu i superviziji. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se farmaceutskoj kući Pliva d.d., za opskrbu psihoedukacijskim materijalom, Plivinim edukacijskim knjižicama za korisnike te sponzoriranju dijela aktivnosti udruge. Posebno se zahvaljujemo dr. Zlački i dr. Vukušić za volonterski rad, pomoć i podršku. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se sredstvima javnog priopćavanja: tiskovine, radio, televizija na obavještavanju javnosti o našim aktivnostima i događajima. Udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje se svim prijateljima i suradnicima, članovima tima, korisnicima, gostima predavačima, voditeljima radionica, članovima upravnog odbora, djelatnicima NPB „Dr.I.Barbot“ iz Popovače i ostalim partnerima kao i partnerskim udrugama na volonterskom radu u ostvarivanju aktivnosti udruge.


284

AUTORSKO KAZALO Agius M…..189,173,177,189,218 Alptekin K…………………..193 Andelic J…………...140,189,218 Avgustin B………………….189 Bahn S………………………189 Baretto M……………………195 Bjedov M………………....8, 264 Blinc-Pesek M………………189 Casha C……………………..189 Cassar D…………………….189 Cerančević V………………..140 Craig T………………………189 Dinolova R………………….189 Drobec D……………………100 Elgie R………………….184,189 Franić S……………...…140,222 Gallagher O………………...189 Golik-Gruber V…………...9,218 Grech A……………………..189 Gruber EN….15,35,140,163,189, 195,210,218,254,257,264 Ivezić-Štrkalj S……….........7,190 Jones P………………………189 Kajević M………….140,218,264 Koić E…………….80,84,90, 100 Kovač M…………………..8,260

Lambert M…………………..189 Lončarić S…..56,60,95,202,246 Martić-Biočina S…140,181,218,271 Matas M………………..……129 Matušin A…………………….68 Molnar I.……………………..22 McGuire P…………………..189 Morselli P…………………...193 Nađ S………………………..125 Pace C……………………….189 Persaud A…………………...193 Poredoš D..43,52,73,122,210,230 Power P……………………..189 Raluca N…………………….151 Ribarić-Gruber A………….48,97 Rotstein V…………………...193 Sarajlić-Vuković I………...29,31 Sanjković N………………….125 Singh S……………………...189 Souery D…………………….195 Tadej E…………………140,218 Van Os J……………………189 Zaman R…………………….189 Žarković-Palijan T………….8,199 Živković M.............................112


285

ISBN 953-95225-3-6

Documents

sretna obitelj