Kako je nastala glazba i kako je zvučala???

Glazba je stara koliko i ljudski rod.

Pisani trag o njoj ne postoji, te ne možemo biti sigurni kako je zvučala.

Riječ muzika potječe od grčkog naziva mousike tehne koji je označavao sve umjetnosti

pod zaštitom muza.Muze su bile kćeri Zeusa i Mnemosyne,

božice sjećanja.Bilo ih je devet: Kaliopa zaštitnica epske

poezije, Klio povijesti, Euterpa lirske poezije, Melpomena tragedije, Terpsihora zborskih pjesama i plesa, Erato ljubavne poezije, Polihimnija duhovne poezije, Uranija astronomije i Talija komedije.

Predvodnik muza bio je lijepi Apolon, bog glazbe.Apolon je bio daroviti muzičar koji je oduševljavao

bogove sviranjem lire, dok su muze sjedile kraj Zeusova prijestolja i pjevale o njegovoj slavi i podrijetlu svijeta te o sjajnim božanskim pothvatima.

Muze su nadahnjivale umjetnike za stvaranje velikih djela.

Starim Grcima glazba nije služila samo za zabavu, nego je prije svega nosila veliku etičku vrijednost.

Smatrali su da glazba utječe na moral i karakter ljudi, a također na dobro i napredak države.

Svi slobodni građani imali su obvezno glazbeno obrazovanje ( uuz arhitekturu, geometriju, astronomiju i gimnastiku), a mladići su učili pjevati i svirati neko glazbalo.

O važnosti glazbe svjedoči i slavna Platonova rečenica:

Što je u državi bolja glazba, bolja će biti i država.

Najvažnija su bila žičana trzalačka glazbala lira i kitara, a njih se je povezivalo s bogom Apolonom.

Smatralo se da slušatelje njihov zvuk smiruje i duhovno uzdiže.

Glazbu su proučavali poput aritmetike, geometrije i astronomije, kao granu matematike čiji se djelovi mogu izračunati.

Grci su vjerovali da glazba odražava zakone harmonije koja vlada svemirom. Klaudije Ptolomej (2.st. poslije Krista) povezao je glazbene omjere i teorijske principe s odnosima svemirskih tijela, a zatim zaključio da je svemir složen po matematičko-glazbenim načelima.

Nastale su u staroj Grčkoj u 3.stoljeću pr.Krista. Konstruirao ih je Ktesibije iz Aleksandrije.

Bile su to vodene orgulje- grč. hydraulos, tj. aulos na vodi, visoke do 3m, a široke oko 1,5 m.

Sustav posuda s vodom, klipovima, ventilima i zrakom, pokretao je svirač ili pomagač.

Mehanizam je omogućavao ravnomjeran dotok zraka do svirala.

Imale su opseg od dvije oktave.Koristile su se u raznim prigodama u

Grčkoj i Rimu, pa čak je njihov zvuk pratio borbe gladijatora.

Čini se da je to razlog što su u ranom kršćanstvu orgulje bile isključene iz bogoslužja.

U starom Rimu glazba je izgubila etičku zadaću, toliko važnu za Grke, te je postala isključivo

funkcionalna: pratila je zabave, predstave, ratničke pohode pa čak i borbe gladijatora.

Početak nove glazbe nalazi se upravo u Rimu ibio je povezan uz novu religiju, kršćanstvo.

Iz novih crkava koje su izgradili kršćani čula se sasvim drugačija glazba od rimske.

Kršćanska glazba dugo je bila samo vokalna; sviranje na glazbalima bilo je zabranjeno u crkvi, a tek nekoliko stoljeća kasnije prihvaćene su orgulje.

Kako je kršćanstvo nastalo u Palestini, prihvatilo je mnoge obredne običaje iz hebrejskih sinagoga.

To su, između ostalih, recitiranje ili muzičko izgovaranje odlomaka iz Svetog pisma, pjevanje psalama i himni, naizmjenično pjevanje svećenika i zbora vjernika.

Glazbena djela uglavnom su nepovratno izgubljena.

Zapisana na papirusu ili uklesana u mramoru sačuvano je samo dvadesetak glazbenih ulomaka, koji traju pedesetak minuta i stanu na jedan CD.

No, iz njih se ne može graditi predodžba kako je zvučala grčka glazba.

O starogrčkoj glazbi postoje predodžbe, više kao teorija a manje kao zvuk.