Stari vijek

POVIJEST STAROG VIJEKA

MARKO BAGARI2009.

SADRAJ1.Historiografija

32.Pomone povijesne discipline

33.Prve civilizacije

3 3.1.Amerika

3

3.1.1.Civilizacija avin

4

3.1.2.Civilizacija Parakas

4

3.1.3.Civilizacija Naskal

4 3.2.Kina

4 3.3.Indija

4

3.3.1.Civilizacija Harapa

5

3.3.2.Civilizacija Mohendodaro

5

3.3.3.Religija

54.Plodni Polumjesec

5 4.1.Jerihon

5 4.2.atal Hyk

6 4.3.Sumerani

64.4.Elam

74.5.Mari i Ebla

74.6.Akadsko Carstvo

84.7.Asirsko Carstvo

84.8.Babilonsko Carstvo

94.9.Kraljevstvo Mitanije (Hurita)

94.10.Novoasirsko Carstvo

94.11.Novobabilonsko Carstvo

95.Hetiti

106.Frigija

107.Lidija

118.Troja (Ilij)

11 8.1.Trojanski rat prema Homerovoj Ilijadi

129.Arapi

13 9.1.Sabejsko kraljevstvo

13 9.2.Nabatejci

1410.Medija i Perzija

14 10.1.Organizacija Perzijskog Carstva

16 10.2.Grko-perzijski ratovi (492.-479. god. prije Krista)

1611.Parti

1712.Sasanidi

1813.Fenikija

18 13.1.Kartaga

19

13.1.1.Punski ratovi (264.-149. god. prije Krista)

1914.idovi (Hebreji)

20 14.1.Rukopisi s Mrtvog mora

20 14.2.idovski povjesniari poslije helenizma

2015.Palestina

21 15.1.Sjeverno kraljevstvo- Izrael (931.-722. god prije Krista)

23 15.2.Juno kraljevstvo- Judeja (931.-587. god. prije Krista)

23 15.3.Postsuanjsko doba (538.-333. god. prije Krista)

2316.Egipat

24 16.1.Pismo

2416.2.Zemljopisni okvir Egipta

2516.3.Podjela Egipta

2516.4.Pretpovijest Egipta

2516.5.Preddinastiko razdoblje (4000.-3500. god. prije Krista)

2616.6.Faraonski Egipat

2616.7.Doba ujedinjenja (3100. god. prije Krista)

2616.8.Arhajsko razdoblje (2955.-2635. god. prije Krista)

2616.9.Stara drava (2635.-2155. god. prije Krista)

2616.10.Prvo prijelazno razdoblje (2155.-2040. god. prije Krista)

2716.11.Srednje kraljevstvo (2040.-1785. god. prije Krista)

2716.12.Drugo prijelazno razdoblje (1785.-1552. god. prije Krista)

2716.13. Novo kraljevstvo (1552.-1070. god. prije Krista)

28

16.13.1.Razdoblje Amarne (1364.-1334. god. prije Krista)

2816.14.Kasno razdoblje (1070.-332. god. prije Krista)

30II. DIO

1.Grka historiografija

302.Egejska kultura

303.Dorska seoba i razmjetaj Grka

314.Pismo

325.Grki polisi od 8.-6. st. prije Krista

326.Kolonizacija

327.Razvitak drutva u grkom polisu

33 7.1.Sparta

33 7.2.Atena

338.Grko-perzijski ratovi

349.Atenska hegemonija i Peloponeski rat

35 9.1.Peloponeski rat (431.-404. god. prije Krista)

3610. Grka do 338. god. prije Krista, hegemonija Sparte i Tebe

3811.Grci na Siciliji i Jadranu

3812.Knjievnost; drama

3813.Filip II. (359.-336. god. prije Krista)

39 13.1.Dijadosi i nove drave

3914.Helenizam

4015.Etolski savez

4016.Ahajski savez

4017.Dolazak Rimljana na Balkan i helenistiki Istok

401. HISTORIOGRAFIJAPovijest je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem postanka i razvoja ljudskog roda. Pravilo po kojem se svi povjesniari moraju voditi je: Sine ira et studio! (bez srdbe i navijanja, tj. pisati objektivno). Ovo pravilo odredio je rimski povjesniar Tacit. Povijest nastaje s pojavom pisma, a to je oko 3500. god. prije Krista. Pretpostavlja se da su Sumerani izmislili prvo pismo koje se zvalo klinasto pismo. Povijest se pie temeljem vrela. Vrela se dijele na 4 vrste, a to su:

1) Diplomatska vrela-su dokumenti koji nastaju u slubenim dravnim kancelarijama i koji jedan dravni subjekt alje drugom subjektu slinog nivoa.

2) Epigrafska vrela-ili tekstovi koji su do nas dospjeli zapisani na vrstim materijalima (kamen, cigla, drvo, metal, kost).

3) Numizmatika vrela-ili stari novac redovito nam omoguuje datiranje nekog objekta. Na novcu je najee lik vladara ili drave s godinom kada je iskovan.

4) Narativna vrela-ili knjievna vrela su vrela iz druge ili tree ruke. Veu vrijednost imaju diplomatska, epigrafska i numizmatika vrela, jer su to vrela iz prve ruke, tj. do nas su dola u onakvom obliku kakav su imali kad su nastali.

2. POMONE POVIJESNE DISCIPLINEPovijesti su bliske discipline temeljem ijih rezultata se jedino moe izvlaiti meditoran zakljuak. Takve discipline su:

1) Arheologija-traga pod zemljom za tragovima ljudi, kua, gradova. Najpoznatije povijesno arheoloko nalazite je Troja ije je iskopavanje poelo 70-ih godina 19. st.

2) Paleobotanika-izuava stare biljke.

3) Paleoetnologija-izuava stare narodne obiaje.

4) Paleozoologija-izuava stare vrste ivotinja.

5) Filologija-izuava stare jezike.

3. PRVE CIVILIZACIJE3.1. AMERIKANajstarije puanstvo Amerike su lovci na mamute, bizone i druge krupne ivotinje koji su doli preko Beringova prolaza na Aljasku izmeu 40 000.-10 000. god. prije Krista (kraj ledenog doba, istopio se ledeni pokriva izmeu Azije i Amerike). Zbog radikalnog smanjenja ivotinja ve oko 8 000. god. prije Krista orijentiraju se na poljodjelstvo i tad se poinju graditi naselja, a do 1000. god. prije Krista dospjeli su do juga June Amerike, Ognjene zemlje. U floru Amerike ubraja se: kukuruz, avokado, kikiriki, rajica, paprika, bob, graak, tikva, krumpir, duhan, kinin i koka. Krumpir je u Europu doao u 16. st. kao cvijee panjolskoj kraljici. U faunu Amerike ubraja se: pas (pripitomili ga oko 5 000. god. prije Krista), ljama (vuna, meso, izmet), perad (puran, orao) i bizon.

Oko 2000. god. prije Krista u srednjoj Americi i Peruu su nastala prva naselja. Najstariji slojevi drutava naeni su u Andama oko 1200. god. prije Krista. Za njih znamo na osnovu rukotvorina.

3.1.1. Civilizacija avinOva civilizacija je najstarija u sredinjim Andama, a odlikuju je kameni kipovi i hramovi graeni u obliku slova U. Civilizacija avin traje od 1200.-200. god. prije Krista.

3.1.2. Civilizacija ParakasRazvila se na junom Peruanskom prostoru, a odlikuje je mumificiranje ljudi (pokuaj ovjeka da zaustavi ivot odnosno da nastavi ivjeti). Svaka mumija zamatana je u vie slojeva pamunog platna izvezenog vunom arkih boja.

3.1.3. Civilizacija NaskalCivilizacija Naskal datira od 350. god. prije Krista-450. god. poslije Krista. Grade putove tako to slau kamenja. Mislili su da su sami na svijetu sve dok nisu doli lovci na mamute. Sve do dolaska Kristofora Kolumba (rodom iz Genove, plovio za panjolsku) 1492. god., amerike civilizacije su preivljavale, a nakon toga su gotovo izumrle, jer je dola nova bolest, gripa, od koje se nisu znali izlijeiti. Do njegova dolaska na podruju Amerike trajale su tri velike civilizacije: Azteci, Maye i Inke, koji se po graditeljstvu mogu mjeriti s Egipanima.

3.2. KINASve se civilizacije razvijaju u dolinama velikih rijeka. Sjevernom ravnicom dominira Huang Ho (uta rijeka), a junom Jangce. Krajem 7. milenija prije Krista pojavljuju se prvi ljudi u Kini, a tijekom 6. i 5. milenija prije Krista prave trajnije nastambe (zemunice, 1 m iznad zemlje, 1 m ispod zemlje). Da bi se branili od topljenja snijega i nabujalih rijeka pravili su kanale i nasipe (irigacioni sustav), pomou kojeg su navodnjavali riu. U floru Kine ubraja se: ria, proso i kupus. U faunu Kine ubraja se: svinja, jelen, medvjed, panda i riba. Najstariji tragovi umijea pisanja datiraju iz 2. milenija prije Krista na podruju ute rijeke (Huang Ho), a naziva se kaligrafija. Najstariji zapis bio je na kornjainom oklopu, a za pisanje je sluila svila, kora bambusa i papir (prvi ga izumili, pravi se od slonova izmeta). Pojavom pisma dolazi i do pojave birokracije (drutvena skupina koja vlada veinom ljudi temeljem zakona i prikupljanjem poreza). U 2. st. izumili su barut, a u 4. st. kompas (busolu).

3.3. INDIJANa istoku u dolini Gangesa i na zapadu u dolini Inda nastaju indijske civilizacije. Puanstvo Indije daleko nadmauje puanstvo Kine i Bliskog Istoka. Vrlo je heterogeno (razliito), na jugu su tamnije puti, a na sjeveru svjetlije. Najstariji narod u Indiji su Dravidi. U floru Indije ubraja se: ria, penica, jeam, proso, datula, eerna trska, zaini i pamuk. U faunu Indije ubraja se: bik, indijski bivol ili movarni bik (pomae pri sadnji rie) i slon. Sa sjevera oko 2. milenija prije Krista prodiru Arijci iz Europe (bijela put, plave oi). Iz njihovog jezika razvio se sanskrt (proieni jezik). Indijski hijeroglifi piu se s desna na lijevo, kao to piu Arapi i idovi (Semiti). Vede (svete knjige) su zbornici himni, pjesama. Najstariji zapisani dijelovi veda su iz 2. milenija prije Krista, a sastoje se od 4 dijela: Rig-veda, Sama-veda, Yajur-veda, Atharva-veda.

3.3.1. Civilizacija Harapa

Civilizacija Harapa je najstarija, a nalazila se na podruju Pendaba (petorjeje, ine Ind), drugi raj na Zemlji (Kamir).

3.3.2. Civilizacija MohendodaroDruga civilizacija je Mohendodaro koja nosi ime po dva naselja po kojem je registrirana, a otkrivena je u 19. st. kada je graena transindijska eljeznica. Prostirala se na teritoriju veem od Egipta ili Mezopotamije. Traje od 2500.-1750. god. prije Krista. Ovu civilizaciju tvorili su Dravidi.

3.3.3. ReligijaU filozofsko-religijskom sustavu glavni su: brahmanizam, dainizam i budizam. Dainizam je utemeljio Vardhamana (540.-468.) iji su ga sljedbenici zvali Mahavira (Veliki junak) ili Dina (Pobjednik), po emu su se oni nazvali daini. Prema dainizmu svrha ivota je da se proisti dua (katarza) tako to kad napusti tijelo ona bude osloboena beskrajnog kruga ponovnog raanja. Strogom askezom (suzdravanjem i odricanjem), vegetarijanstvom i nenasiljem postie se katarza. Po dainizmu sve ima duu.

Budizam je utemeljio Sidharta Gautama Budha (roen 560.). Iz grada Kapilavasta, podnoje Himalaja, u 29 godini odrekao se porodinog bogatstva i okrenuo se duhovnoj strani. Isto je uradio i sv. Franjo u srednjem vijeku. Buda je doivio prosvjetljenje i poinje propovijedati svoju filozofiju. Temelj njegovog uenja sadrano je u 4 spoznaje (plemenite istine):

1) Postojanje patnji-spoznaja patnji.

2) Gdje je uzrok patnji? -U ljudskoj elji.

3) Ovladavanjem eljama raa se kraj patnji.

4) Kada spozna patnju i svlada elju postie potpuni mir (nirvanu).

Nirvana za posljedicu ima osloboenje beskrajnog kruga raanja i umiranja. Oni koji su postigli nirvanu nadilaze karmu (seljenje due zbog posljedica iz prethodnih ivota). Budizam se brzo iri zbog svoje humanosti (Indija, ri Lanka, Nepal, Kina). Kinezi su ouvali budistika djela.

4. PLODNI POLUMJESECPlodni Polumjesec je podruje od Perzijskog zaljeva na jugoistoku do Egipta i Numidije na zapadu. U Plodni Polumjesec spadaju: Mezopotamija, Siro-palestina, Cipar, Egipat i Numidija. To su prostori na kojima su se razvile najstarije zapadne civilizacije omeene prirodnim granicama: na jugu pustinjom, na istoku Zagrosgorjem, na sjeverozapadu Araratom i na zapadu Sredozemljem. Najplodnija podruja Plodnog Polumjeseca su Egipat i Mezopotamija. Razvijaju se nastambe kao i umijee pisanja. Tu su udareni tragovi arhitekture, osnovane su prve religije zapadnog svijeta, nastaje prva dravna organizacija.

4.1. JERIHONJerihon je najstariji grad (urbano naselje; kanalizacija i vodovod) na svijetu, a nalazio se na uu Jordana u Mrtvo more. Osnovan je izmeu 8.-7. milenija prije Krista, tj. u neolitiku (mlae kameno doba). Prostirao se na podruju od 10 jutara. Jerihon je imao trajni izvor pitke vode (Jordan), trgovite solju (Mrtvo more), plodnu ravnicu i bitumen (katran, nafta). Izgraen je na onom mjestu gdje je bilo najlake prei Jordan, tj. prebroditi ga. Ljudi se bave uzgojem itarica (ena uzgaja) i pripitomljavanjem ivotinja (koza, ovca, magarac, konj, svinja, govedo). Poljodjelstvo je primitivna grana, pa stoarstvo, pa lov. Kult predaka vezan je uz Jerihon (ljudske lubanje ija su lica prekrivena gipsom, a umjesto oiju stavljali su koljke). Bio je okruen gradskim zidinama to je bilo obiljeje grada u prapovijesti. Pad Jerihona: (Svi vi ratnici obiite oko grada jedanput na dan. Tako inite est dana. A sedam sveenika neka nose pred Kovegom sedam truba od ovnovih rogova. Sedmoga dana obiite sedam puta oko grada, a sveenici neka trube u trublje. Kad zatrube u rog ovnovski neka sav narod podigne silnu viku i sruit e se gradski bedemi(. Samo je Rahabina kua ostala nedirnuta za vrijeme osvajanja Jerihona, jer je ona pomogla dvojici uhoda koje je poslao Joua.

4.2. ATAL HYKatal Hyk osnovan je poslije Jerihona u 7.mileniju prije Krista u podnoju Ararata (Noina arka). Najvee je neolitsko naselje s najboljim uvjetima ivota u Plodnom Polumjesecu. Okruen je ravnicom, a Ararat ga zaklanja od vjetrova. atal Hyk brojio je 5 000 stanovnika, a bavili su se stoarstvom i zanatstvom. Razvijen im je bio obrt (trite poludragog i dragog kamenja), prodavali su orue i oruje. Nastambe su graene od opeke i drveta, dok u Jerihonu od kamena. Mrtve su pokapali ispod nastambe to je bio uzrok zaraza. Arheolozi su otkopali 14 slojeva ovoga grada.4.3. SUMERANIVane informacije o sumerskoj civilizaciji pruaju nam: (Ep o Gilgameu(, (Enuma Eli( i Biblijske knjige (pria o potopu). Sumer se nalazio na jugu Mezopotamije uz Perzijski zaljev. Tu se od 6.-4. milenija prije Krista razvilo vie polisa. Prema epu o postanku svijeta (Enuma Eli( iz Asurbanipalove knjinice, najstariji grad u Sumeru je Eridu. Arheoloka iskopavanja potvruju da je ovaj grad podignut u 5. mileniju prije Krista. Glavnina drugih polisa nastala su u 4. mileniju prije Krista. Sumerski polisi svoj postanak duguju povoljnom podneblju. Obilje hrane i zdravo podneblje ima za posljedicu poveanje puanstva. Da bi ivjeli u sigurnosti od rijeka pravili su irigacione sustave. Podizanje i odravanje ovih sustava uvjetovano je visokim stupnjem organizacije. Sustav prisilnog rada za posljedicu ima promjene u drutvu. Ako sustav dobro radi onda ima i vika proizvoda pa dolazi do razmjena. Prva razmjena zvala se naturalna razmjena. Sa poveanjem vika itarica raaju se zanati, pa se od poljodjelaca odvajaju zanatlije i trgovci. Prvi koji su izumili tehniku stavljanja pojmova na podlogu (glinene ploice) bili su trgovci i sveenici. Najstarije pismo je slikovno ili piktografsko pismo (piktos-slika), koje se kasnije razvija u apstraktno (pojmovno) pismo. Najstariji tragovi pisma potjeu iz grada Uruka. Najstariji sumerski polisi su:

Eridu-najstariji grad u Sumeru.

Uruk-najstariji tragovi sumerskog pisma.

Ki-nakon propasti Eridua postao sredite Sumera.

Nipur-do 3. milenija prije Krista bio najvanije sumersko kultno sredite.

Ur-rodno mjesto Abrahama, iz Ura je krenuo u Kanaan.

LagaUmaSpajanjem Eufrata i Tigrisa nastaje at el Arab. Skoro svi sumerski polisi podignuti su na rukavcima Eufrata, a nekolicina na rukavcima Tigrisa. Sumerski polisi svoj zenit dosegli su u 3. mileniju prije Krista. Na najveem stupnju drutvene ljestvice bili su pojedinci koji se u sumerskim pismima nazivaju lugali (veliki ovjek), potekli iz redova najistaknutijih vojskovoa. Vladarska uloga lugala prenosila se s koljena na koljeno. Lugali se nazivaju i sinovi neba, to znai da su svoje pravo na vlast dobili od Boga. Ostaci gradova u Plodnom Polumjesecu koji su zatrpani pustinjskim pijeskom nazivaju se tellovi. Zigurat je religiozna graevina u Mezopotamiji na nekoliko katova od suhe gline ili erpia. Neolitska revolucija je najvea promjena u povijesti ovjeanstva, kada je ovjek preao s lova na zemljoradnju i stoarstvo. Najvie podataka o sumerskim polisima dala su arheoloka iskopavanja i zapisi sa deifriranih glinenih ploica. Ur je iskopavan od 1922.-1934. god. Sir Leonard Wooley (1880.-1960. god.) radio je na ovom iskopavanju za British Museum i Universitat of Pennsylvania.

4.4. ELAMKraljevstvo Elam nalazilo se na jugozapadu Irana. Glavni grad bio je Anan, a ovo kraljevstvo dominatno je od 1450.-1100. god. prije Krista. Elam je domovina najstarije urbane civilizacije u Perziji. Sredinji dio Elama je Suzijana, koja je i poetak gradskih civilizacija Elama. Na razvoj urbanog ivota utjee mezopotamska ovisnost o prirodnim izvorima Elama (drvo, rude). Poetak urbanog drutva zabiljeen je jo u 4. mileniju prije Krista. Od 3. milenija prije Krista preko Elama u Mezopotamiju vodili su vani trgovaki putovi iz Indije, Arahozije (pradomovina Hrvata, jugoistok Afganistana), a prevozila se slonovaa, plemeniti metali, drvo, rude. Naplaivali su carinu i poreze. U sumerskim epovima spominje se drava bogata po zlatu, a iz koje je kralj Aruta poslao zlato u zamjenu za ito. Oko 2300. god. prije Krista Elam osvajaju Sumerani to za posljedicu ima promjene u drutvu. Nakon toga 2000. god. prije Krista vladari iz elamitskog grada Avan pustoe Ur. Elam je bio sredite bronce i bakra za oruje, kao i za izvoz drva i kamena. Razvija se i umjetnost (predmeti od zlata), a grad Suza je najljepi grad u Elamu. Elamiti su 1168. god. prije Krista ukrali uvenu stelu na kojoj je bio ispisan Hamurabijev zakonik i odnijeli je u Suzu. Danas se Hamurabijev zakonik nalazi u Louvru. Elamitski jezik nije srodan niti jednom drugom jeziku, a imali su i piktografsko pismo. Nakon to su Sumerani osvojili Elam nestaje elamski jezik kojeg je zamijenio akadski. Elam je ponovni procvat doivio u 8.-7. st. prije Krista, a zavren je etrdesetih godina 7. st. prije Krista kada su ga potpuno porazili i opustoili Asirci. Henry Creswicke Rawlinson je 1844. god. deifrirao djelom elamski jezik, u zapisu ispod reljefa u Bisitunu4.5. MARI I EBLATijekom 3. milenija prije Krista utjecaj Sumerana proirio se do Siropalestine. Tamo su se razvili polisi Mari i Ebla. Oba polisa svoj razvoj duguju povoljnom zemljopisnom prostoru. Trgovina je bila temelj gospodarstva ova dva polisa. Oni su bili snane sile koje su svoj utjecaj irile susjedima putem suparnitva. Mari i Ebla bili su u okviru sumerskog svijeta ukljuujui vrijeme Lugal-Zagezija.

Mari je smjeten na gornjem Eufratu, a bavio se trgovinom drveta (trske), bakra, srebra, kalaja i tekstila. Svi ovi proizvodi prolazili su kroz Mari da bi doli u Sumer i Akad. Bilo je razvijeno i poljodjelstvo zahvaljujui odravanju irigacionog sustava. Mari je kontrolirao rijeni promet na srednjem i gornjem Eufratu te se tako bogatio. Bio je gospodar trgovine, pa se naao pod utjecajem Sumera za razliku od Eble. Ruevine grada Mari iskopavane su od 1933.-1938. god. Arheolozi su pronali ostatke kraljevske palae (od opeke, ukraena freskama), hramove.

Ebla svoj razvoj duguje trgovini, sirovinama i drvetu. Drvo je bilo najtraenije u Plodnom Polumjesecu. Ebla je oko 2500. god. prije Krista postala bogati trgovaki centar u Plodnom Polumjesecu. Na elu Eble bio je vladar koji je imao savjetodavno vijee. Ebla pada 2500. god. prije Krista od strane Amoriana, zapadno-semitskih naroda. Oni su do 1800. god. prije Krista utemeljili nekoliko svojih polisa (Biblos, Ugarit), a najvea meu dravama Amoriana je Kraljevstvo Jamkad (Alepo) koje se prostiralo od Taurosgorja do Eufrata. Eblu su 1964. god. otkrili talijanski arheolozi.

4.6. AKADSKO CARSTVOSemitski narod, Akaani, na svjetsku pozornicu izali su sa kraljem Sargonom I. Velikim (2350.-2294.). On je jedan od najranijih tvoraca velikih svjetskih carstava. Tvorac je prve velike dinastije, a smatra se i tvorcem mezopotamske vojske. Sargona su stavili u koaricu oblijepljenu smolom i pustili je niz Eufrat, a naao ga je pastir. Legenda govori da je Sargon postao peharnik vladaru Kia, koga je kasnije svrgnuo. Postavi vladarom u Kiu Sargon osniva novu prijestolnicu Akad, smjetenu na Tigrisu, pa se prema Akadu drava zove Akadsko Carstvo. Prua se od Perzijskog zaljeva na istoku, Sredozemlja na zapadu, Arabijske pustinje na jugu i Ararata na sjeveru. Sargon se kruni titulom vladara etiriju strana svijeta. Kulminacija procvata Akadskog Carstva bila je pod vodstvom Sargonovog unuka, Naramasina (2270.-2233.). Sargonova drava bila je kratkog vijeka, a sruili su je nomadski narodi Gutejci oko 2200. god. prije Krista. Nakon 100 godina anarhije, Ur-namu vladar sumerskog polisa Ura obnovio je snagu Sumera. Za polis Ur vee se posljednji pokuaj stvaranja jedinstvene sumerske drave. Poslije e Sumerani braniti svoju neovisnost. Pod njegovom vlau naao se najvei dio srednje i june Mezopotamije. Kroz to vrijeme poljodjelstvo, obrti i trgovina dosegli su svoj zenit. Obnavlja se i sredinja administracija (ubiranje poreza), obnavljaju se hramovi, potie se obnova sumerske umjetnosti. Tada se biljei prva verzija epa o Gilgameu. Krajem 3. milenija prije Krista tu dravu rue Elamljani, zapadna Perzija i Amoriani, sjeverna Mezopotamija. Arheoloka istraivanja koja je u Uru predvodio Sir Leonard Wooley od 1922.-1934. god. rezultirala su otkriem zigurata. Tom prilikom su pronaeni neopljakani grobovi dvojice vladara Ura: Meskalmada i Akalanda.

4.7. ASIRSKO CARSTVOU 3. mileniju prije Krista Asirci su bili pod vlau Sumerana, a s propau 3 dinastije Ura oko 2012.-2006. god. prije Krista stjeu nezavisnost. Asirsko Carstvo utemeljili su zapadno-semitski narodi Asirci u 2.m.pr.K. Sredite Asiraca je Asur, na gornjem Tigrisu. Svoj uspon duguju nadzoru nad trgovinskim putovima, prvenstveno trgovinom bakra. Asirija oko 1820. god. prije Krista postaje velikom dravom na podruju Mezopotamije pod vlau ami-Adada I. On je pod svojom vlau imao najvei dio Plodnog Polumjeseca. Zbog opadanja trgovine s Anadolijom Asirsko Carstvo poinje slabiti. Uspon Babilona za Hamurabija (1792.-1750.) je umanjio asirsku mo, a kasnije je kratko vrijeme Asirijom vladalo kraljevstvo Mitanije. Kad su se oslobodili Mitanaca, Asirija jaa i dosee zenit u 14. st. prije Krista. Ekspanzija Asirije poinje 1360. god. prije Krista s kraljem Asurbalitom I. (1363.-1328.). Asirci su bili prvi narod koji je ujedinio najvei dio Plodnog Polumjeseca u jedno carstvo, ali oni nikad nisu uspjeli trajnije zagospodariti tim prostorom.

4.8. BABILONSKO CARSTVOBabilon nakon raspada Akadskog Carstva osvaja Ki. Zenit dosee za vrijeme Hamurabija (1792.-1750.) i Hamurabija II. (1728.-1686.). Hamurabijeva drava je sezala na istok do Perzijskog zaljeva, a na zapadu do Asirije i Siroplestine. Hamurabi je bio porijeklom Amorianin. Upravljao je pomou birokratskog aparata i jake vojske. Njemu se pripisuje zakonik, oko 300 lanova (vlasnitvo nad zemljom, obiteljsko pravo, nadniarstvo). O Hamurabijevim poslovima svjedoe dokumenti na vie od 13000 ploica iz grada Mari, kojeg je on do 1750. god. prije Krista podloio svojoj vlasti. Nakon njegovih nasljednika slijedi vrijeme opadanja prouzroeno unutarnjim napetostima i sukobima sa susjednim dravama. Godine 1595. prije Krista Hetiti unitavaju Babilon sa kraljem Muribiom I., koji ga je opljakao i razorio. U razdoblju od 15.-13. st. prije Krista Babilonom gospodare Kasiti sa zapadnih Iranskih stepa, koji su nomadi. Kasiti se spominju oko 1700. god. prije Krista kao uzgajivai konja. Krajem 13. st. prije Krista Babilon dolazi pod vlast Asiraca, potom Medijaca, sa zapadne iranske visoravni i Kaldejaca s juga Mezopotamije, koji su razorili Ninivu.

4.9. KRALJEVSTVO MITANIJE (HURITA)Razvilo se u 16. st. prije Krista na podruju gornjeg i srednjeg Eufrata. Uz dominantno puanstvo Hurita vladajuu aristokraciju u ovom kraljevstvu inili su Indoarijci. Svoj uspon zahvaljuje spletu politikih pogodnosti, vojsci i zemljopisnom poloaju. Zenit su dosegli izmeu 1430.-1350. god. prije Krista kad je pod svojom vlau imalo podruje od Zagrosgorja do Sredozemlja. Politiko sredite je grad Vasugani, koji jo nije pronaen. Ovo kraljevstvo razorili su Hetiti na elu s kraljem upiluliumijem I. (1370.-1342. god. prije Krista), kad su Hetiti podinili pod svoju vlast Siropalestinu i prostore srednje i zapadne Anatolije.

4.10. NOVOASIRSKO CARSTVOAsirija izbija u prvi plan zbog slabljenja Babilona. Nova prijestolnica im je Nimrud. Snana ekspanzija otpoela je u vrijeme Asurnasirpala II. (883.-859.) te njegovog nasljednika Salmanasara III. (859.-824.). On je premjestio prijestolnicu iz Asura u Nimrud, gdje je podigao palau na kojoj su radili graditelji iz itave Mezopotamije. Asirija ponovni zenit dosee za vrijeme Tiglat-Pilasara III. (745.-727.), Sargona II. (721.-705.), Senaheriba (704.-681.) i Asurbanipala (668.-627.). Asurbanipal je bio skuplja knjievnog blaga Mezopotamije, a njegova vojska se brinula o knjievnoj batini osvojenih podruja. Ovo Carstvo obuhvatilo je najvei dio Plodnog Polumjeseca, a poinje propadati dvadesetih godina 7. st. prije Krista zbog nekoliko razloga:

1) Ustanka u Egiptu pod vodstvom faraona Psametifa, na kojeg su se nadovezale pobune diljem Carstva.

2) Jaanja Novobabilonskog Carstva sa Nebopolasarom (625.-605.).

3) Napada Medijaca sa Kiaksarom (625.-585.).

Sir Henry Layard, arheolog u Nimrudu nalazi 1845. god. palau asirskog cara Asurnasirpala II. i Tiglat-Pilasara III. kao i ostatke brojnih drugih objekata.

4.11. NOVOBABILONSKO CARSTVORaanje Novobabilonskog Carstva bilo je 624. god. prije Krista sa Nebopolasarom (625.-605.). Nakon pada Asirije 609. god. prije Krista obnovljeni Babilon prostirao se sve do Egipta. U vrijeme Nabukodonozora (604.-562.) Babilon je bio najvaniji grad tadanjeg svijeta. Nabukodonozor je osvojio Siropalestinu uzeo vlast nad idovima i razorio je Jeruzalem. idove je odveo u Babilonsko ropstvo 587. god. prije Krista, a Kir II. Veliki ih je 538. god. prije Krista oslobodio. Od smrti Nabukodonozora do Nabonida izmijenila su se tri kralja, kao i nekoliko pobuna, a Babilon su poeli ugroavati i Medijci. Boravkom u oazi u Arabiji Babilonci prelaze kod Kira II. Velikog slavei ga kao gospodara. Padom Babilona cijelo Babilonsko Carstvo dospjelo je pod Perziju. Babilon su okruivale goleme vanjske i unutranje zidine, za koje je Herodot tvrdio da su bile tako iroke da se njihovom duinom mogla voziti koija sa 4 konja, a ovaj grad ukraavali su i Visei vrtovi. Bio je grad boga Marduka, Atarte i drugih boanstava. Od 1905.-1914. god. vrila su se arheoloka iskopavanja u Babilonu.

5. HETITIGlavninu podataka o Hetitima pruaju nam tekstovi ispisani klinastim pismom pronaeni u Hatuau (Ankara), a najvei dio potjee iz 17. st. prije Krista. Do poetka 20. st. predstavljali su jednu od najveih zagonetki. Hetiti se mogu poistovjetiti sa dijelom Europljana koji su od 2500.-2000. god. prije Krista doli u Anatoliju. Hetitska drava (sredinja Turska) na svjetsku pozornicu izala je oko 1800. god. prije Krista. Organizirali su se u vie polisa. Jedan od prvaka Hetita zvao se Anita i on je ve oko 1800. god. prije Krista pustoio polise na kojima e nastati Hatua i to prije Hamurabija. Oko 1650.-1600. god. prije Krista Hetite spajaju vladari Labarna i Hatuibi I. O Labarni znamo malo. Hatuibi I. je pod svojom vlau ujedinio najvei dio polisa u Anadoliji i stvorio snano kraljevstvo. Poduzeo je niz pobjedonosnih ratnih pohoda na podruju Siropalestine i Mezopotamije, koji su bili najciviliziraniji prostori starog vijeka. Osnova uspjeha Hatuibia I. kao i njegova sina Muribia I. bila je vjetina obrade eljeza. Do njihove pojave malo tko je znao obraivati eljezo. Hetiti su 1595. god. prije Krista opustoili Babilon i unitili dinastiju iz koje je potekao Hamurabi. Babilon se nije mogao oduprijeti Kasitima koji su vladali naredna 3 stoljea. Hetiti biraju kraljeve, pa zbog toga upadaju u dinastijske sukobe nakon Muribia I. Tijekom 14.-13. st. prije Krista raspada se Hetitsko Carstvo. Privremeni raspad zaustavio je upiluliumi I. Prema dokumentima iz grada Tell-el-Amarna, prijestolnice faraona Amenofizisa III. i Ahanatona upiluliumi I. bio je vjet diplomat. Njegovi nasljednici nastavili su ratovati s Egiptom. Hetiti su se 1285. god. prije Krista sukobili s faraonom Ramzesom II. predvoeni kraljem Muvatulisom. U bitci kod Kadea, rijeka Oront, nitko nije bio pobjednik, pa je sklopljen mir. Tako je Egipat ouvao svoje interese u Siropalestini, a mir je trajao sve do sloma Hetitskog Carstva kojeg su unitili Narodi s mora. Hatua je uniten 1200. god. prije Krista, a u ovome su uestvovali i Friani (istona Makedonija). Hetitsko Carstvo uspjelo je preivjeti na podruju Cilicije (juna Anadolija) i sjeverne Siropalestine.

6. FRIGIJAFrigija je antika drava u zapadnom dijelu srednje Anatolije, na prostorima Hetitskog Carstva. Sjedite je bio grad Gordion, na Sakariji kojeg legenda dovodi u vezu s legendarnim kraljem, Midom (magaree ui) i nerazmrsivim vorom (Aleksandar Veliki-u Gordiju su se nalazila kraljevska bojna kola na kojima je jaram bio vezan o rudo umjetno zauzlanim vorom. Prema predaji vlast nad Azijom imala je pripasti onome tko razrijei taj vor. Aleksandar Veliki rijeio je problem tako da je vor presjekao maem. Izraz gordijski vor upotrebljava se za probleme koje treba rijeiti silom). Uspon Frigije poinje s propau Hetitskog Carstva (1200. god. prije Krista) u emu su i sami uestvovali. Do 1150. god. prije Krista doli su do sjevernih granica Asirije i borili se. Zenit doseu tijekom druge polovice 8. st. prije Krista Frigiju su u 7. st. prije Krista ugrozili Kimerci, nakon ega su Friani dospjeli pod vlast Lidijaca. U hetitskim tekstovima ispisanim na glinenim ploicama Friani se javljaju pod imenom Gaski. Vladari su pokapani na velikim humcima s velikim koliinama kamena.

7. LIDIJALidija se nalazila na srednjem dijelu zapadne Anatolije. Nakon podinjavanja Frigije i sama se nala u susjedstvu monih Medijaca s kojima je granicu ustalila na rijeci Halis (istona Anatolija). Po paloelingvistikim istraivanjima za Lidijce se moe rei da su izvorna anatolijska civilizacija. Temeljem toga i drugih istraivanja dolazi do zakljuka da je veliki utjecaj na Lidijce imao narod Male Azije (Heleni). Zahvaljujui bogatstvu plemenitih metala (zlato, srebro, platina) postali su poznati. Najvee koliine zlata dobivali su iz rijeke Paktol, koja je prolazila kroz Sard (glavni grad), raspolagala je brojnim rudnicima zlata. Nalazila se na trgovakoj magistrali kojom su s istoka na Egejsko more prevoena razna dobra, pa se pretvorila u trgovako sredite. Uz Lidijce se dovodi u vezu vjetina kovanja zlatnog novca, a kojeg su izumili u drugoj polovici 7. st. prije Krista. U bakrenom dobu ljudi nisu cijenili zlato, tek su od 22.-18. st. prije Krista shvatili vrijednost zlata. Mitski kralj Lidije, Krez podinio je grke polise na egejskoj obali Anatolije. Ovo nije bio tipino osvajaki karakter, a to se vidi kada je obnovljen Artemidin hram u Efezu, a slao je i darove u Delfe. Kir II. je prvo svoju panju usmjerio na Anatoliju, gdje je bila Lidija u kojoj je vladao Krez koji je htio proiriti granice svog carstva preko rijeke Halis. Izvor Krezovog legendarnog bogatstva je bilo zlato iz rijeke Paktol koja je prolazila kroz Sard, prijestolnicu Lidije. On je dareljivo davao zlato grkim proroitima, oekivajui da mu daju odgovore koji bi mu mogli pomoi. Takvo jedno proroanstvo iz Apolonovog proroita doprinijelo je da se okona Lidijsko kraljevstvo. Prije susreta sa Kirom II., Krez je zatraio savjet od ovog najslavnijeg grkog proroita i reeno mu je da e ako prijee rijeku Halis jedno veliko carstvo biti uniteno. Krez je mislio da se radi o Kirovom carstvu. On je 547. god. prije Krista preao rijeku Halis, a nakon neodluene borbe Lidijci su se vratili u Sard i raspustili su rezervnu vojsku jer je bio kraj vojne sezone. Ali, Kir II. je 546. god. prije Krista krenuo na Sard i zauzeo ga.

8. TROJA (ILIJ)Troja se smjestila na jugoistoku Helesponta (Dardaneli). Svoj uspon zahvaljuje stratekom poloaju, prijelaz iz Europe u Aziju. Zbog povoljnog stratekog poloaja s kojeg je bilo mogue nadzirati plovidbu iz Egejskog u Mramorno, pa u Crno more Troja se 3200. god. prije Krista razvila u snano gospodarsko sredite. Troju je 1871. god. iskopao njemaki arheolog Heinrich Schliemann na brdu Hisarliku, na rijeci Skamandar na Helespontu. Samo to nije bila uz more nego 30 km od obale (2 vrela: 1 vrue, 1 hladno). Arheoloka istraivanja otkrila su devet slojeva Troje:

1) 3200.-2600. god. prije Krista-POAR

2) 2600.-2300. god. prije Krista-POAR

3) 2300.-2200. god. prije Krista-POTRES

4) 2200.-2050. god. prije Krista-POTRES

5) 2050.-1900. god. prije Krista-POTRES, PRIJAMOVO BLAGO

6) 1900.-1300. god. prije Krista-HOMEROV SLOJ, zidine su 5 m iroke, a 6 m visoke

7) 1200. god. prije Krista-

POAR, ILIJADA, MIKENSKA KERAMIKA

8) Prijelaz s geometrijskog na klasini stil (gradnja atenskog hrama; Atenska Akropola)

9) Helensko-rimsko razdoblje-makedonski kralj Lisimah je obnovio Troju, a razorili su je rimski vojnici. Njemaki profesor, Korfman danas istraiva Troju s timom od 80 strunjaka.

Legenda o Eneji u epskom djelu (Eneida(, propast Troje dovodi u vezu s osnutkom Rima. U vrijeme Oktavijana Augusta (31. god. prije Krista-14. god. poslije Krista), prvi car, (Eneida( je bila ideoloka osnova za pretvaranje monarhije u republiku. Ilium Novuum-obnovljena Troja za Oktavijana. Strateki poloaj je bio uzrok rata s Grcima po kome je Troja poznata u povijesti. Trojanski rat trajao je deset godina (1194.-1184. god. prije Krista). Poslije rata Troja je pretvorena u prah i pepeo.

8.1. TROJANSKI RAT PREMA HOMEROVOJ ILIJADITrojanski rat opjevan je u Ilijadi, a prema Homeru povod sukoba bila je otmica Helene. Prema legendi Troju je utemeljio mitski junak Troj (Ilij), sin Trosta, a praunuk Dardana, praotac Dardanaca (Kosovo). Troj je jednom u Frigiji sudjelovao u takmienju heroj i pobijedio, a za nagradu je dobio 50 djevojaka i 50 mladia. Frigijski kralj dao mu je i arenu kravu i rekao da ide za njom i da gdje ona stane tu osnuje grad. Krava se zaustavila na grobu boginje Ate i tu Troj pone podizati grad. Za njegove vladavine grad je bio okruen zidom samo na mjestu groba boginje, a kasnije su Posejdon i Apolon podigli nerazorivi zid oko Troje koji se mogao sruiti samo tamo gdje je radio heroj Eak, koji je bogovima pomagao u poslu. Leda je imala etvero djece. Helena i Polideuk bili su djeca Lede i Zeusa, a Klitemnestra i Kastor Lede i Tindareja. Heleni nijedna smrtna ena nije bila ravna po ljepoti. Helena je sama izabrala mua, a on se zvao Menelaj koji je kasnije postao spartanski kralj. Njih dvoje ivjeli su neko vrijeme mirno. U meuvremenu, na svadbi Peleja i Tetide okupili su se svi bogovi i boginje osim boginje svae Eride. Bila je ljuta to je nisu pozvali, pa je uzela zlatnu jabuku iz Hesperidinih vrtova i na njoj napisala-(Najljepoj(. Odmah je izbio spor izmeu Here, Atene i Afrodite. Zeus je odluio da presudi Paris, sin Prijama. Njega je Prijam dao ubiti jer je uoi Parisova roenja Hekaba, njegova majka usnila san u kojem je Troja izgorila. Bacili su sina s padine Ide, ali njega je odgojila medvjedica, a kasnije ga je pronaao Agelaj koji ga je bacio. On ga je odgojio i nazvao Paris. Boginje su nudile Parisu razne nagrade, a Afrodita mu je obeala Helenu, najljepu enu i zbog toga on dade jabuku Afroditi na to su se naljutile Hera i Atena. Kad je Paris nakon mnogo vremena dospio u svoj dom i postao kraljevi Afrodita ga je podsjetila na njezin dar. On otplovi u Spartu, a Menelaj ga srdano primi. Menelaj je morao otii na Krit i kad je otiao Paris nagovori Helenu i ona popusti. Tako je poeo Trojanski rat. Nakon 9 godina ratovanja pod Trojom nitko nije bio ni pobjednik ni gubitnik. Heleni su Odisejevom lukavou upali u Troju (Trojanski konj), emu se Laokont protivio pa su njega i njegove sinove udavile zmije (Timeo Danaos et donna ferentes! Ne vjeruj Grcima i kad darove nose!). Razoarani neuspjehom Heleni su glumili naputanje Troje i obale, a zapravo su se sakrili iza otoia. Oduevljeni Trojanci prihvatili su konja kao dar bogovima. Dok su Trojanci slavili to to su Heleni napustili Troju, Odisej, Ajant i drugi grki junaci izali su iz konja, a brodovi su se vratili i tako su unitili Troju. Pobjeda je arheoloki potvrena kao i mnoge stvari i mitske osobe. Troja se oporavila zbog svog poloaja, a najmanje je tri puta ruena i obnavljana nakon rata.9. ARAPI

Arapi su kao i idovi populacija semitskog porijekla, otac ime je Abraham (Ur Kaldejski), a majka Hagara (njegova prilenica, ljubavnica; Jimael njihov sin). Sara je majka idova. Praiskon im je beskrajna pustinja na arabijskom poluotoku, a idovima je Mezopotamija. Najvei dio arabijskog poluotoka predstavlja golu pustinju zbog ega se to podruje naziva pustinjska Arabija ili Arabia deserta. U Bibliji se spominje nafta. Podnoljive uvjete za ivot omoguavaju rubni dijelovi, blii Mezopotamiji. Najgostoljubljivi prostori Arabije su na podruju Jemena ili kako se drugaije naziva sretna Arabija ili Arabia felix, zbog vode najvie. Beduini su preivljavali uzgojem deva koje su mogle vie dana bez vode, daju kalorino mlijeko, kou, meso, a njezin izmet koriste kao ogrjev. Od devine koe pravili su atore i odjeu, a od kostiju oruje i orue. Koze i ovce napasaju tijekom zimskih mjeseci diljem Arabie felix, a potom idu prema rubnim prostorima i dolaze u sukob s drugim narodima. Zbog nonog ivot i ispae ivotinja, beduini su vrijeme raunali prema Mjesecu. Mjesec je simbol Arapa. Temelj beduinskog ivota je obitelj. Vie obitelji ine rod, a vie rodova ine pleme. Kod beduina prevladava zajednika pripadnost i kolektivna svijest. Nepodvrgavanje zajednici kanjava se izgonom u pustinju, to je znailo propast, smrt. Beduini nisu prezali od pljake stoke, ena, djece. Ljudski gubitci za posljedicu imaju zaarani krug osvete (krvna osveta). Beduini su se bavili stoarstvom, transportnom trgovinom, a naplaivali su prolazak karavana ili su ih pljakali. Arabia felix je ishodite i raskrije svih kopnenih putova koji povezuju indijske, afrike, etiopske i sredozemne prostore. Poznati su po graditeljstvu, egzotinom vou (datulja, smokva, ipak, badem). Beduinska plemena u Arabiji felix doseu visoki civilizacijski razvoj tijekom 2. milenija prije Krista. Meu najvee oaze u Arabiji spadaju: Hidaz i Ned, u srednjem dijelu zapadnog ruba arabijskog poluotoka. Puanstvo oaza je svijet za sebe u odnosu na beduine koji putuju. Muhamed potjee iz oaze Hidaz, a sredite ove oaze je Mekka, koja nije samo religijsko, gospodarsko nego i vano trgovako sredite. Meu ostalim ustalio se i spektar boanstava koje personifira uzdignuto kamenje (kumiri), kojem su se klanjali poklonici. Nakon to je Muhamed Alhej Hiselam u 7. st. oistio sve druge kumire, ostao je samo crni meteorit pao iz svemira, kojeg Arapi tuju kao sveti predmet. Taj meteorit zove se Kaba ili aba. Veina stanovnitva Arabie Deserta i Arabie felix bili su politeisti, ali su se u oazu Hidaz vrlo rano ukorijenili idovi, a tijekom 1., 2. i 3. st. i krani koji su sa sobom donijeli Bibliju koja je imala veliki utjecaj na Kuran asni. Najvea koncentracija idova je u Jemenu te na sjeveru Arabije meu arapskim plemenima Gasanida i Lahmidima. Lahmidi su se razvili u arapsko kraljevstvo Lahmidi pod zatitom perzijske dinastije Sasanida i Gasanida. U sredinjim prostorima razvilo se kraljevstvo Kinda, koji su meu prvima pokuali objediniti arabijsku populaciju to je tijekom prve polovice 7.st. napravio Muhamed.

9.1. SABEJSKO KRALJEVSTVO

Prema tradiciji uz Arabiju se povezuje kraljevstvo od Sabe. Nakon nekog vremena na svijet je doao etiopski rodonaelnik, tada su idovi otili u Etiopiju. Asirska vrela svjedoe da je tijekom 8. st. prije Krista plaao danak u miomirisima asirskim vladarima (tamjan, sandalovina). Puanstvo Arabie felix bili su prvorazredni ratnici, podanici od Sabe, spretni trgovci, uspjeli su osigurati svoju dominaciju prema susjednim: Majnima, Kvatabancima i dr. Nakon propasti Sabejaca u prvi plan na podruju Arabie felix izbijaju Minejci i Himjariti, koji su potisli Sabejce iz Jemena i preuzeli dominaciju nad junom Arabijom te utemeljili novo veliko Sabejsko kraljevstvo, ali pod vodstvom Himjarita. Zenit su dosegli u 3. st.prije Krista. Populacije sa sjevernih prostora arabijskog podruja pojavljuju se tijekom 9. st. prije Krista i to u asirskim vrelima. Upravo ta vrela omoguavaju lokaciju vanog sredita Aribe, koja je bila utoite babilonskom kralju Nabonidu.

9.2. NABATEJCI

Meu Arape spadaju i Nabatejci, pojavljuju se oko 6. st. prije Krista usmjereni prema Sinajskom poluotoku te uz sjeveroistone obale Crvenog mora. Oni su u utemeljili grad Petru (grad uklesan u kamen; svjetlocrvene stijene) koja je bila njihovo sredite, na Jordanu (Haemitska kraljevina). Kroz Petru (Batra, arapski) prolazi pitka voda i karavanska trgovina. Petra je smjetena u tjesnacu Vadi Musa (Mojsije udario tapom u stijenu i iz nje potekla voda), isueno rijeno korito, koje za vrijeme rijetkih kia poplavi. Od bujica Petru je titila brana. U blizini Petre bilo je naselje iz 7. milenija prije Krista, tj. u vrijeme Jerihona i atal Huyuka, samo to je ovo bilo ruralno (seosko) naselje. U povijest Petra ulazi 312. god. prije Krista kada je u nju ula vojska Demetrija i tada izrasta u sredite karavanske trgovine (naroito bibera). Kralj Nabatejaca, Areta III. u 3. st. prije Krista uvelike iri granice, ali je ve u 2. st. prije Krista bio prisiljen priznati vlast Rimskog Carstva. Godine 63. prije Krista Pompej Veliki osvojio je Petru. Pod imenom Provincia Arabia Rimljani su podruje Nabatejske drave 106. god. integrirali u svoju dravu ime su dokinuli Nabatejsku dravu. Petru su u 7. st. unitili islamski osvajai i od tada je ona sklonite beduina, trgovaca. Arheoloka iskopavanja traju od 1958. god. pa sve do danas, a sudjeluje Velika Britanija, SAD i Jordanske etape. Jedan od najvanijih objekata u Petri je riznica (Al-Kaz-Neh - Onaj koji ima blago). Zbog ljepote i bogatstva bila je na meti mnogih osvajaa, a tu su se sakrili krani za vrijeme Neronovog progona. Duara je bio glavni bog, Atagaltis je bila boica plodnosti, a tuje se u hramu krilatih lavova. Herod je bio Nabatejac, a vladao je idovima.

Narodi arabijskog poluotoka su: Dedaniti, Imaeliti, Midjanci, Sabejci i dr. i oni se nazivaju Arapi. Pojam Arapin znai zanimanje, bavljenje specifinim nainom tj. nonim stoarstvom. Tijekom povijesti meu Arapima se stvaraju razlike kao to su bogatstvo, vie ena, vie mukog stanovnitva. Zatim se razvijaju i arapske civilizacije. Puanstvo jugozapadnog dijela Arabije tijekom 2. milenija prije Krista stvaraju irigacione sustave. Trguju mirodijama to im donosi bogatstvo, surauju sa susjedima. Arapi su bili i vrlo kulturni, kultura pisanja (brojevi). Svi Semiti piu s desna na lijevo. Vjetina pisanja na podruju Arabijskog poluotoka irila se od sjeverozapada, ali nije bila standardna jer su je prilagoavali vlastitim potrebama.

10. MEDIJA I PERZIJA

Medija se nalazi na sjeverozapadu Iranskog visoja. Medija i Perzija spominju se u asirskim dravnim dokumentima tijekom 9. st. prije Krista. Zajedno sa Skitima grupirali su se oko Ekbatane, na sjeverozapadnom dijelu Iranskog visoja. Od 9.-7. st. prije Krista imaju vodeu ulogu na ovom podruju. U ovom vremenu eljezo ima znaajniju uporabu, uzgajaju stoku krupnog zuba. Razjedinjene Medijce ujedinjuje opasnost od Asirije, a oko 650. god. prije Krista vlast Medijaca proirila se i na Perzijance u pokrajini Fars. Prvi vladar Medije je Dejohej, osniva prijestolnice Ekbatane. Njegov nasljednik Fraort pokuava osloboditi Mediju od Asiraca, ali pogiba. Kralj Kiaksar (626.-585.) uspio je stabilizirati Mediju i protjerati Hikse. On sklapa savez s Nebopolasarom, babilonskim kraljem i zajedno osvajaju Ninivu, glavni grad Asirskog Carstva, zatim osvajaju Armeniju, Lidiju, Kapadociju i pribliavaju se Egejskom moru. Kiaksara je naslijedio njegov sin Astijah (585.-550.), posljednji vladar Medije, koji je vodio politiku sklapanja diplomatskih brakova.

Astijaha je 550. god. prije Krista zbacio njegov unuk Kir II. Veliki (558.-529.) i 546. god. prije Krista ujedinivi Perziju i Mediju osnovao novu dravu, Perziju. On se proglasio carem u Ekbatani, a od tada sredite Perzije je Pars. Kir II. je doao na ahemenidsko prijestolje 558. god. prije Krista kao nasljednik svog oca Kambiza I. On potjee iz dinastije Ahemenida koji vladaju do 331. god. prije Krista kada je Perziju osvojio Aleksandar Veliki pobijedivi Darija III., posljednjeg perzijskog cara. Kir II. je prvo svoju panju usmjerio na Anadoliju, gdje je bila Lidija u kojoj je vladao Krez koji je htio proiriti granice svog carstva preko rijeke Halis. Izvor Krezovog legendarnog bogatstva je bilo zlato iz rijeke Paktol koja je prolazila kroz Sard, prijestolnicu Lidije. On je dareljivo davao zlato grkim proroitima, oekivajui da mu daju odgovore koji bi mu mogli pomoi. Takvo jedno proroanstvo iz Apolonovog proroita doprinijelo je da se okona Lidijsko kraljevstvo. Prije susreta sa Kirom II., Krez je zatraio savjet od ovog najslavnijeg grkog proroita i reeno mu je da e ako prijee rijeku Halis jedno veliko carstvo biti uniteno. Krez je mislio da se radi o Kirovom carstvu. On je 547. god. prije Krista preao rijeku Halis, a nakon neodluene borbe Lidijci su se vratili u Sard i raspustili su rezervnu vojsku jer je bio kraj vojne sezone. Ali, Kir II. je 546. god. prije Krista krenuo na Sard i zauzeo ga. Nakon osvajanja Sarda, Kir je ostavio svog generala Harpagusa da dovri osvajanje Anadolije, a on se vratio u Iran. Zatim je osvojio Babilon 539. god. prije Krista. Babilonski vladar, Nabonida zanemarivao je lokalne dogaaje i vjerske rituale te je zbog toga bio omraen meu pisarima u hramovima koji su podravali Kira, a iji zapisi tvrde da je Babilon pao bez borbe. Ova pobjeda je Kiru donijela ne samo Mezopotamiju nego i cijelo Babilonsko kraljevstvo koje je sezalo do granica Egipta. Nakon osvajanja Babilona oslobodio je idove iz babilonskog suanjstva (538.). Kir II. Veliki poginuo je u jednom vojnom pohodu na sjeveroistonoj granici 529. god. prije Krista. Njegovo tijelo preneseno je u Pasargade, prijestolnicu koju je on izgradio za sebe, navodno na mjestu njegove pobjede nad Astijahom. Sahranjen je u monumentalnoj grobnici, koja podsjea na steke. Nakon smrti Kira II. na prijestolje dolazi njegov sin, Kambiz II. Vlast Kambiza II. prostirala se do Nubije (Sudan), a dok je putovao iz Sirije u Perziju radi pobune poginuo je nesretnim sluajem. Njega je naslijedio Darije I. Veliki (522.-486.), koji je nastavio put u Perziju i tamo je uguio pobunu. Njemu su osporavali legitimitet na prijestolje jer je poticao iz jednog ogranka ahemenidske porodice, a da bi rijeio taj problem oenio se kerkom Kira II. i uzeo titulu (kralj kraljeva(. Za vladavine Darija I. Perzijsko Carstvo doivjelo je zenit, a ukljuivalo je zemlje koje su se prostirale od Pakistana na istoku, Egejskog mora na zapadu, Kavkaza na sjeveru i do Sudana na jugu. Darijev pohod 514. god. prije Krista na Skite (sjeverni donji Dunav), zavrava porazom Darijeve vojske, prvi poraz. Skiti su se povlaili na sjever preko ravniarskog podruja, a na tom putu pustoili su sve kako Perzijanci ne bi imali nita ni jesti ni piti. Skiti su se povlaili sve dublje (do Dnjepra), pa je Darije bio prisiljen da se vrati. Kako bi preao Dunav dao je sagraditi most od meusobno povezanih laa, djelo grka Mandrokla. Darije I. je podijelio carstvo na provincije ili satrapije (lanovi kraljevske obitelji, poligamija). Satrapi su imali vojne, upravne, carinske i nadzorne ovlasti. U svim satrapijama postojao je zbor kontrolnih slubenika, tzv. (oi i ui kralja(. Prema Herodotu, postajalo je dvadeset satrapija, i svaka je imala svog satrapa. Darije I. je prijestolnicu premjestio iz Pasargada u Suzu. Takoer je dao sagraditi i Persepolis. Nakon smrti Darija I. Velikog, 486. god. prije Krista, naslijedio ga je sin Kserkso I. (486.-465.g.pr.K.). Persepolis su nadograivali Kserkso I. i Darije II., da bi ovu prijestolnicu razorio Aleksandar Veliki 331. god. prije Krista, koji je bio uenik Aristotela, ali je ipak bio barbarin. Tom prilikom kad je razorio Persepolis zapalio je i veliku knjinicu s preko 30000 svezaka, djela perzijskog uenjaka Zaratustre, s vie od dva milijuna stihova ispisanih na koama 12000 bikova. Iz Persepolisa u novu prijestolnicu, Babilon, Aleksandar Veliki dao je otpremiti blago na 20000 mazgi i 5000 deva. Centralna religija u Perzijskom Carstvu bila je zoroastrizam, prema uitelju Zaratustri, osnovana na prijelazu iz 2.-1. milenij prije Krista, a podrijetlo joj je sa istonog Irana. Temelj nauavanja bio je kult boga Ahura-mazde. Nekoliko himni to je ostalo sauvano nakon poara daju temelj filozofskoj interpretaciji univerzum. Nauavali su dominaciju jednog boga, stvoritelja svih stvari i on je iznad svih sila zla. Svijet je prema Zaratustri podijeljen izmeu dva suprotna pola: dobro-zlo, istina-la. Vrhovni simbol istine je vatra, pa su vatreni oltari primarni kulturni oltari. Za irenje ove religije pobrinuo se Darije I. Veliki.10.1. ORGANIZACIJA PERZIJSKOG CARSTVA

Moe se rei da je ovo Carstvo bilo euro-azijska drava jer je obuhvatilo helenistike dravice na zapadu i nomadske zajednice na istoku. Slubeni jezik bio je aramejski, a pismo je proisteklo iz fenikog alfabeta. U vrijeme Darija I. bila je teokracija, carstvo se gospodarski uzdiglo, gradile su se ceste (kraljevski put od Sarda do Persepolisa, da bi svaki dan dobio svjeu ribu), drava je bila dobro povezana, a u opticaju je bio novac koji se zvao darik. U arheolokim iskopavanjima Pasargada otkrivene su dvije palae, utvrde, grobnica Kira II. Perzija e zadrati svoje ime sve do 1935. god. kada ga mijenja u Iran. Iranci spadaju meu najstarije narode.

10.2. GRKO-PERZIJSKI RATOVI (492.-479. god. prije Krista)

U vrijeme najveeg uspona Perzije na njenim zapadnim granicama jaaju helenske drave. Njihov uspon vodi ih u sukob s Perzijskim Carstvom. Helenistikim dravicama vladaju perzijski dunosnici, tirani (ovjek koji se samovoljno dokopao vlasti vladavina im je dobro, pa ih narod nije otjerao). Jonski Grci nisu zadovoljni to su potpali pod Perzijance, a tiranin grada Mileta, Aristagora navjeuje rat Perzijancima. Njima su se prikljuili i Grci iz Europe, Atena i Eretrija (na Peloponezu). Darije I. poao je u vojni pohod na Grke kako bi se prebacio iz Azije preko Helesponta u Europu. Perzijska vojska je ogromna, ali heterogena (brojni narodi, pa se nisu razumjeli), dok su Grci ratnici po zanimanju i govore istim jezikom. Hopliti su ratnici po zanimanju (plaenik) koji se bore za novac sa svom vojnikom opremom (tit, tri koplja, titnici za noge). Prva vojna protiv Grka pokrenuta je 492. god. prije Krista, a poveo ju je zet Darija I. Mardonije. Njegovu vojsku su porazili Traani (Bugarska), tako da Mardonije nije doao do Grka. Mornarica koja prati vojsku zavrila je slino, imala je brodolom kod otoka Thasosa, poluotok Halkidika. Na tom pohodu stradalo je vie od 300 brodova i 3000 vojnika. Druga vojna je bila 490. god. prije Krista opet je bila katastrofalna za Perzijance. Oni su se sa Grcima sukobili na Maratonskom polju, a Grke je predvodio Miltijated. Sudjelovalo je 9 000 atenskih hoplita i jo hoplita iz Plateje. Filipides je javio pobjedu Grka (Maraton, 42 km 105 m) i umro. Trea vojna je bila 480.-479. god. prije Krista, a na elu nje je bio perzijski car Kserks I. (486.-465.). Godine 485. prije Krista uguio je pobunu u Egiptu, a 482. god. prije Krista pokorio je pobunjenike u Babilonu. Prema Herodotu, Kserks je 480. god. prije Krista poveo 300 000 vojnika i 2000 brodova. Ovog puta Perziji se suprotstavio savez od 300 polisa Sparte i Atene. Atena je bila vjeta u pomorstvu, dok je Sparta bila jaa u borbi na zemlji. Perzijanci su napravili most na Helespontu od laa i tako preli u Trakiju i poli preko Halkidike prema Grkoj. Mornarica je plovila uz kopno i uvala pjeatvo. Grci su postavili obranu u Termopilskom klancu i to je bila kljuna obrana hoplita. Spartanski kralj, Leonida je uvao Termopilski klanac. Perzijanci nisu mogli prijei Termopile sve dok ne bi poginuli svi hopliti. Perzijancima je pomogao Efijalt, koji je izdao Grke i pokazao (kozji put( perzijskoj vojsci. Tako su Perzijanci doli hoplitima iza lea i poubijali sve ukljuujui i spartanskog kralja Leonidu. Nakon njihove smrti podignut im je spomenik u obliku lava kako lei i natpis: (Putnie javi Spartancima da ovdje leimo vjerno ispunivi njihove zapovijedi(. Tek kad je pao posljednji hoplit Perzijanci su mogli nastaviti put prema Ateni. Grci su ene i djecu sakrili na Peloponez. Perzijanci su bez otpora zauzeli sve grke polise, ukljuujui i Atenu. Perzijska mornarica porazila je Grku mornaricu kod rta Aritrija. Nakon ovih poraza svi su se Grci povukli na otoke Salaminu i Eginu. Preokret je nastao kad je perzijska mornarica potopljena kod Salamine 480. god. prije Krista. Kad je poraena mornarica ugroeni su i Perzijanci od strane Grka, koje predvodi Pauzanija, spartanski kralj. On je porazio 479. god. prije Krista Mardonija kod Plateje, sredinja Grka, gdje je Mardonije i poginuo. Grci su Perzijancima konani poraz zadali kod rta Mikale u Joniji 479. god. prije Krista. Nakon ovih pobjeda otklonjena je opasnost od prodora Perzijanca u europsku Heladu i poeo je raspad Perzijskog Carstva. Godine 405. prije Krista slobode se domogao Egipat (405.-359.). Brat, cara Perzije Artakserksa II. Kir III. Mlai podigao je pobunu protiv njega, a u pomo je pozvao 10000 hoplita i dao im je veliki novac za to. Hopliti su prihvatili ovaj poziv. Ksenofont je u svom djelu (Anabaze( (Uspinjanje) opisao povlaenje hoplita iz Babilona. Na kraju je Kir III. Mlai bio zadavljen. Satrapi su se 373. god. prije Krista pobunili protiv Artakserksa II., ija je vladavina bila obiljeena spletkama i ubojstvima. Nakon Artakserksa II. dolazi Darije III. kojeg je porazio Aleksandar Veliki 331. god. prije Krista, i koji je Perzijsko Carstvo prikljuio svojoj dravi Makedoniji. Heleni i Makedonci vladaju Perzijom 150 godina. Perzijska kultura i vjera su se odrale i poslije Makedonaca i Helena, dok su se gradovi postepeno helenizirali (naseljavali se Heleni i Makedonci po Perziji). Helenska kultura proistjee od grkih trgovaca. Nakon sloma Seleukida Perzija je uspostavljena kao drava (170. god. prije Krista-224. god. poslije Krista). Nakon Aleksandrove smrti (323.) za pojedine dijelove njegove drave bore se vojskovoe. Seleukid Jednooki je 300. god. prije Krista ovladao velikim dijelom Aleksandrove drave. Ve sredinom 3. st. prije Krista vlast Seleukida poinje slabiti, pa su se pojedine pokrajine uspjele osamostaliti.

11. PARTI

Poslije smrti Aleksandra Velikog njegova se drava raspada na pojedine dijelove za koje se bore njegovi vojskovoe. Seleuk Jednooki oko 300. god. prije Krista ovladao je velikim dijelom drave (Perzijom, Mezopotamijom, Sirijom). Ve sredinom 3. st. prije Krista vlast Seleuka poinje slabiti, pa se pojedine pokrajine izdvajaju. Meu njima su bile Baktrija, Partija, Sogdijana (istoni Iran, Afganistan, Pakistan). Narod Parti su porijeklom iz srednje Azije, prodiru u Perziju i uspostavljaju vlast. Njihov voa Arsakes osniva 247. god. prije Krista vlastitu dravu Partiju. Njegovi nasljednici prigrlili su kulturu Perzije, a dravom vladaju vladaju vie od 500 godina. U vrijeme Fratesa I. otpoela je ekspanzija Partije s istoka na zapad na raun Seleukida. Njegov nasljednik Mitridat I. (171.-138.) utemeljitelj je velikog Partskog Carstva. On je 148.-147. god. prije Krista. osvojio Mediju, Mezopotamiju, a 141. god. prije Krista osvojio je i prijestolnicu Seleukida na Tigrisu, Seleukiju. Mitridat I. je ostavio dravu od Babilona (Eufrat) do Pakistana (Ind). Partija u vrijeme Mitridata II. (124.-87.) dosee zenit. U sukobu s Rimljanima kod Harana (53. god. prije Krista), u sjevernoj Siriji, Parti su teko porazili Rimljane. Sve do 116.g. nije se susretala s ozbiljnim vojnim pohodima. Tijekom 2. st. sukobili su se s Rimljanima, kojima je vladao Trajan (98.-117. god.), koji je 116. god. zauzeo Partsku prijestolnicu Ktesifon. Nastavio je prema Perzijskom zaljevu, ali se uskoro poeo povlaiti zbog klimatskih uvjeta. Partija je kontrolirala velik dio Puta svile, ubirali su porez. Oporavlja se, ali ubrzo i raspada.

12. SASANIDI

Posljednjeg partskog kralja porazio je 226. god. Ardair, vodei lan sasanidske dinastije iz Farsa koja je imala korijene iz stare ahemenidske dinastije. U vrijeme apura I. (240.-272.), sina Ardaira, Sasanidi su dosegli zenit. On je pod svojom vlau imao Iran, Afganistan, Pakistan, Irak, istone obale Arapskog poluotoka. Porazio je 3 rimska cara, osvojio Armeniju na Kavkazu. Ovo Carstvo je bilo jako i za apura II. (309.-379.), a nakon njegove vladavine uslijedilo je ratovanje protiv nomada na sjeveru i istoku, na zapadu s Rimljanima, a plaali su danak Hunima, iz sredinje Azije. Arapi su osvojili Ktesifon 637. god. Posljednji sasanidski kralj, Jazdigird III. (632.-651. god.) doivio je slinu sudbinu kao i Darije III., posljednji perzijski car. Obojica su ubijeni dok su bjeali. Glavna religija je zoroastrizam.

13. FENIKIJA

Fenikija je podruje uz istonu obalu Sredozemnog mora, ali ona ne postoji kao drava ve je to savez polisa (desetak polisa izmeu Sredozemlja i planine Libanon ili Snjene gore), a obuhvaa podruje od Ugarita na sjeveru do Aka u pojasu Gaze (planina Karmel, Izrael), oko 200 km. Bave se pomorskom trgovinom. Fojnike, na grkom, znai zemlja purpura (arko crvena boja). Ova se boja dobiva od morskih pueva (morex bandaris) kojih ima samo u podruju Fenikije, a mjeri se po teini zlata. Na ovom podruju je blaga klima, a obradivih povrina je malo i zato se okreu pomorstvu. U prilog joj je iao smjetaj, tj. bila je na raskriju putova koji su spajali istoni krak Plodnog Polumjeseca sa jugozapadom, tj. Afrikom. Vodeu ulogu imaju krupni trgovci (bogatai). Feniani su potomci sjeverozapadnih Semita. Meu njih su se umijeali i Indoevropljani. Feniani se nazivaju Kanaancima. Vodei polisi izrasli su iz ribarskih naselja: Tir, Sidon, Biblos, Beirut, Ptolemajda, Tripoli, Ugarit, Arado, Haifa. Najstariji je Biblos koji je nastao u 4. mileniju prije Krista, Tir je ponekad bio sredite i imao je dobre odnose sa Egiptom, idovima i Ciprom. Grad Tir je bio na otoku, udaljen oko 600 m od obale, a s obalom ga je spojio Aleksandar Veliki. On ga nije mogao osvojiti, pa je naredio da se uradi nasip do Tira i kad je to uraeno Tir je osvojen. Osvajanje Tira trajalo je osam mjeseci to je bila najdua bitka Aleksandra Velikog. Uspon Fenikije poinje s propau Hetita, 1200. god. prije Krista, a zenit doseu od 15.-6. st. prije Krista. Fenikija nagli razvoj doivljava nakon propasti Mikene u 12. st. prije Krista. Tijekom 10. st. prije Krista razvija dobre odnose sa Salamonom, idovskim kraljem. Tirska princeza Izabela traila da se ukine kult Jahve kod idova. Tome se protivio sv. Ilija. Tijekom 8. st. prije Krista pomorsku mo Feniani poinju osjeati od helenskih polisa. S istoka Fenikiju ugroava Asirija, na ijem je elu Asurbanipal (668.-627.), koja je tada bila najmonija drava. Asirci su Fenianima udarili velike poreze te su je tako umrtvili. Nabukodonozor je 587. god. prije Krista ovladao Asirijom, Siropalestinom i Fenikijom. Fenikija se uspjela obnoviti, ali ne kao prije.

Izmeu 1000.-800. god. prije Krista Feniani su bili posrednici izmeu istoka i zapada. Fenikija gospodarski uspon zahvaljuje obrtima i zanatskim vjetinama. Njihovo trite nudi skupu robu kao purpurnu tkaninu, kodekse (iz Biblosa), nakit, keramiku, staklo, boce, rezbare slonovau, a najvie se istiu brodogradnjom. Na gradnji Jeruzalemskog Hrama (Salamon) gradili su vjeti graditelji iz Fenikije, danas je od tog Hrama ostao samo Zid plaa. idovi imaju samo jedan hram (onaj koji se nalazi u Jeruzalemu), a ostalo su sinagoge. Izraelci su se enili Feniankama, a tomu su se protivile idovke (ena dovodi svoju kulturu i religiju). Feniani su izumili i specifino pismo (alfabet), kojeg su kasnije uzeli i preuredili Grci, a poslije Grka Rimljani. Biblos se obogatio izvozom cedrovine, posebnom vrstom hrasta, od kojeg su se pravili brodovi, a najvie je izvozio u Egipat. Feniani su uvozili ito, zlato, tamjan, srebro iz Hispanije, slonovau, bakar s Cipra (za graditeljstvo), vino s Krete, kositar iz Britanije, tepihe i umjetnine iz Babilona, maslinovo ulje. Osnivali su i kolonije kako bi na njima uskladitili robu, a i unaprijedili trgovinu. Najznaajnija kolonija bila je Kartaga (Tunis). Feniani proizvode vino, maslinovo ulje, riblje preraevine, a izvoze i roblje. Gauloi su trgovaki brodovi, graeni od cedrovine, a ili su brzinom od 4-6 vorova, sa njima su ili do Britanije i Indije.

Ela, Bal, Mirkart, Atarta (Gospodarica Biblosa) bili su fenianski bogovi, a za rtve su prinosili ljude.

13.1. KARTAGA

Kartaga je nastala iz jedne fenianske kolonije (kolonija grada Tira), koja se nalazila na mjestu dananjeg Tunisa. Feniani su osnivali brojne kolonije da bi skladitili robu, a Kartaga je bila njihova najvanija kolonija, koja se kasnije sama uspjela razviti u dravu i vladati zapadnim dijelom Sredozemlja. Osnovana je 814. god. prije Krista, a po legendi nju je osnovala tirska kraljica Didona. Sredinom 7. st. prije Krista raspolae snanom mornaricom, koja ima svoje kolonije i saveznike. Kartaga zenit dosee u 6. st. prije Krista kada je Utika (kolonija u sjevernoj Africi) potpala pod vlast Kartage i tada Kartaga postaje najjaom dravom na Sredozemlju. Na elu Kartage su dva sufeta koje bira narodna skuptina. Osobit utjecaj ima vijee stoetvorice. Narodna skuptina nema neki znaaj. U Kartagi se vie cijeni bogatstvo nego potenje. Najbogatiji sloj u Kartagi naziva se plutokracija. Kartaani su politeisti (Tanit-boginja mjeseca, Moloh-bog rata, Bal). Bogu rata, Molohu, iji je kult prenesen iz Tira, rtvovana su djeca. Kartaga ima jaku pomorsku trgovinu, mnogo obradive povrine, proizvode vino i masline, a i zanatske proizvode. Dopremaju eljezo, cink, slonovau, smolu. Nisu imali vojsku nego su imali samo plaeniku vojsku (Kelti, Grci).

13.1.1. Punski ratovi (264.-149. god. prije Krista)

Tijekom 3. st. prije Krista sukobljavaju se s Rimljanima, a ti su ratovi nazvani Punski (Fenianski) ratovi.

Prvi Punski rat (264.-241. god. prije Krista)-.

Drugi Punski rat (218.-201. god. prije Krista) - Hanibal (dok je bio mlad natjerali su ga da se zakune da e biti vjeni neprijatelj Rimu) ide kroz Hispaniju, pa preko Pireneja i Alpa (37 slonova) zamalo osvaja Rim. Godine 216. prije Krista on nanosi poraz kod Kane Rimljanima, najtei u povijesti Rima. Godine 182. prije Krista Hanibal je poinio samoubojstvo, jer nije elio biti rimski rob.

Trei Punski rat (149.-146. god. prije Krista) - Rimljani su unitili Kartagu (preorali je plugom, zasijali solju, a sveenici je prokleli).

Uzrok Punskim ratovima bila je kontrola nad Sicilijom (koja je kasnije postala prva rimska kolonija).

Tu su Rimljani kasnije osnovali svoju koloniju i nazvali je Julia Cartaga, koja je 29. god. prije Krista postala glavni grad provincije Sjeverne Afrike (Africa Proconsularis). Nju je vojska cara Justinijana osvojila 533. god., a 697. god. osvojili su je Arapi.

14. IDOVI (HEBREJI)

idovi su narod koji ivi jo od biblijskih vremena. Nazivaju se i Hebreji. Podrijetlo im je grad Ur Kaldejski iz kojeg su se doselili u Palestinu. Biblija nam daje puno podataka o idovima.

14.1. RUKOPISI S MRTVOG MORA

Ovo su religiozno-obredni tekstovi idovske konzervativne vjerske zajednice Esena. Oni su se odvojili u 2. st. prije Krista od slubenog idovstva koje ime je izgledalo previe liberalno. Zaputili su se na podruje Mrtvog mora, gdje su ostali ivjeti i prakticirati svoju vjeru. Oni su za svoje prakticiranje vjere napisali vie liturgijsko-obrednih knjiga, ali su i prepisali velik broj biblijskih knjiga. Te su spise sakrivali u peinama oko Mrtvog mora u vrijeme II. idovskog ustanka (132.-135.). Kako su tom prilikom poraeni i istjerani iz Palestine njihovi rukopisi ostali su sakriveni sve do 1947. god. kada ih je sluajno pronaao jedan beduin. U tim tekstovima spominje se (uitelj pravde(, koji podsjea na Isusa, ali taj (uitelj pravde( je ivio u 2. st. prije Krista. Ovi rukopisi daju znatan dio podataka o idovima dva stoljea stare i dva stoljea nove ere, a svjedoe i o samoj Bibliji. Ova vrela spadaju u vrela iz prve ruke, a poela su se pronalaziti 1947. god. i veina ih je pronaena. Talmud je zbirka zakona, uputa i tumaenja najstarijih idovskih poznavalaca Biblije i njihovih kola koje objanjavaju Mojsijev zakon (Toru). Talmud se sastoji od Mine i Gemare (Hagade). U Mini je sadrana usmena predaja jo od Mojsija koja propisuje obredni ivot ortodoksnih (pravovjernih) idova. Gemara je dodatak rabinskim tumaenjima Mine i prianjem razliitih sadraja Mine. Rabin je vjerski slubenik. Talmud je nastao tijekom 2.-3. st. od idova koji su ostali u Palestini.

14.2. IDOVSKI POVJESNIARI POSLIJE HELENIZMA

Filon Aleksandrijski (25. god. prije Krista-45. god. poslije Krista) je helenizirani idov. Roen, odrastao i djelovao je u Aleksandriji (zapadna delta Nila). Filonov otac je bio glavni zakupnik poreza s istone strane Delte. Filon je postao vrsni filozof i tvorac posebne helenistike filozofije (sofist). Oslanjao se na Platonovu filozofiju. Napisao je nekoliko djela (opisuje ivot idova u iseljenitvu). Tamo su se idovi iselili zbog gospodarstvenih razloga, a tu zemlju nazvali su Misir. Drali su dva od pet gradskih etvrti. Bave se trgovinom, obrtom, kupe porez, a igrali su znaajnu ulogu u novarstvu. U Aleksandriji je Biblija prvi put prevedena na grki jezik, a prevodilo ju je 70 mudraca, pa je nazvana Septuaginta (Prijevod 70-orice). Prevedena je zbog idova koji su zaboravili hebrejski jezik. Vulgata je prijevod Biblije na latinski jezik, a preveo ju je sv. Jeronim.

Josip Flavije (37.-110.) je idovski povjesniar. Veinu djela pie na grkom jeziku, koji je tada bio jezik kulture. Bio je zapovjednik idova u Galileji u vrijeme idovskog ustanka protiv Rimljana (66.-68.). Ustanak je nastao zato to je Neron htio da se njegov kip stavi u Hramu u Jeruzalemu. Tit Flavije Vespanzijan je uguio ustanak, koji je poslije Neronove smrti postao car. Josip i njegovi suborci sakrili su se u peini, koju su opsjedali Rimljani, a nakon nekog vremena odluili su da se svi ubiju jer nisu htjeli biti robovi Rimljanima. Poto je Josip bio zapovjednik odluio je da e se on zadnji ubiti, ali ih je prevario i predao se Rimljanima. Kasnije je postao povjerljiv carev ovjek koji je napisao nekoliko knjiga: (De Antiquitatibus Iudoicis( (O idovskim starinama), (De bell Iudicis( (O idovskom ratu), (De vitae nea( (O novom ivotu).

Filon iz Biblosa (42.-115.) napisao je (Povijest Fenikije(, djelo nije sauvano, ali je dio prepisan u djelu Euzebija Cezarejskog. Filon je jo napisao povijest idova pod naslovom (O idovima(.

Euzebije Cezarejski (260.-339.) utemeljitelj je crkvene historiografije. Rodom je iz Cezareje u sjevernoj Palestini na obali Sredozemlja. Bio je u dobrim odnosima sa Konstantinom Velikim (306.-337.). Euzebijeva djela su vana za povijest Crkve tijekom prva 4.st. Da Euzebije nije napisao (Povijest Crkve( ne bi imali imena prvih papa i biskupa na Bliskom Istoku.

Aurelije Augustin (354.-430.) rodom je iz Tagaste, Tunis. Jedan je od etvorice zapadnih otaca. Imao je nezakonitog sina Adeodatesa (od Boga sin). Aurelije je pristupio manehenskoj sekti, neoplatonizmu, krivovjerju, da bi ga 387.g. krstio sv. Ambrozije u Milanu. U to je vrijeme uio retoriku. Nakon toga bio je biskup u Hiponu, Numidija. Napisao je nekoliko djela: (De civitate Dei( (O Bojoj dravi), (De Trivitate( (Ispovijesti).

Euzebije Jeronim (348.-420.) rodom je iz Stridona (negdje na granici Panonije i Dalmacije). Jedan je od obrazovanijih pisaca u Akvileji, pa i u Rimu. Prodao je oevu batinu, otiao u Palestinu i podizao muke i enske samostane, preveo je Bibliju na latinski (Vulgata), bio je tajnik papi, pa se posvaao sa njim i otiao u Palestinu. Napisao je djelo (De viris illustribus( (O slavnim muevima).

15. PALESTINA

Palestina je kolijevka idovstva i kranstva. idovi su zemlju nazvali Kanaan prema starosjediocima. Kanaan znai zemlja crvenog purpura. Naziva se Izrael po Jakovu, sinu Izakovu i Judeja, po najjaem idovskom plemenskom savezu. U vrijeme Helena naziva se Palestina prema najveim protivnicima idova, Filistejcima koji su nastanjivali plodni dio Palestine, a imali su 5 znaajnih gradova ili Pentapolis: Gaza, Jaffa, Adod, Akelon i Ekron. Za krane Palestina je sveta zemlja jer je u njoj proveo ivot Isus, utemeljitelj kranstva. Palestina je juni dio Sirije, a to se naziva Siro-palestina. Protee se uz istone obale Sredozemlja. Ovo je zemlja vjeitih ratova i sukoba, jer svi putovi vode kroz Palestinu. Zauzima sredinji i najvei dio Plodnog Polumjeseca. Na jugu se gubi u pustinju Negeb. Prema Novom Zavjetu ona je domovina krana.

Sjeverni dio zauzima Galileja, a sredite joj je Galilejsko jezero, grad Kufarman. To je breuljkasti kraj, najvii vrh je Tabor. U Galileji se nalazi i Nazaret. Na jugu Galileje je Ezdrelonska ravnica. To je najvea ravnica koju imaju idovi, a ona hrani 3 milijuna idova. U ovoj ravnici se Tutmez III. sukobio sa Hetitima 1480.g.pr.K. kod Megida.

Juno od ove ravnice je Judeja, a glavni grad joj je Samarija, koja je bila prijestolnica Izraela. Ova pokrajina je najneplodnija, a po njoj su idovi dobili ime. Vjersko sredite joj je Jeruzalem, kojeg je kasnije David preoteo Filistejcima. Tu je on prenio zavjetni Koveg. Betlehem se nalazi 7 km junije od Jeruzalema, a jo junije su Hebron i Laki. U Hebronu je pokopan Abraham. Josip Flavije je vidio spomenik podignut u ast Abrahamu. Na obali Sredozemlja idovski kralj Herod (37. god. prije Krista-4. god. poslije Krista) osnovao je Cezareju, koja je postala najznaajnija palestinska luka. On nije bio idov nego Idumejac (Arapin). U njoj je pronaen kameni natpis na kojem se spominje Marko Poncije Pilat. Masada je najjaa utvrda kralja Heroda koja se godinama opirala Rimljanima u I. idovskom ustanku, a zauzeta je 71. god.

Jordan izvire u planini Libanon na visini od 550 m, a ulijeva se u Mrtvo more na -228 m. Biblija se mora tretirati s oprezom, da je ne gleda da je sve tako. To je zbirka slojevitih spisa, pisana vie stoljea. Prava povijest idova poinje oko 1200. god. prije Krista nakon izlaska iz egipatskog ropstva. Dijeli se na:

1) Poeci- doba sudaca, patrijarha. idovski poeci obavijeni su tamom i legendom.

2) Doba patrijarha (1850.-1200.)- prema Bibliji idovi podrijetlo vuku od Abrahama. Uspomena na Abrahama prenoena je usmeno s koljena na koljeno. Na poziv Jahve krenuo je iz Mezopotamije sa svojim plemenom. Iz Kanaana idovi odlaze u Egipat, a oko 1700. god. prije Krista dolaze u Goen, istona delta Nila. Tu grade irigacione sustave, gradove, palae i tada su postali dravni robovi. Pod vodstvom Mojsija odluili su se vratiti u Kanaan. Oko 1250.-1230. god. prije Krista otili su iz Egipta. Mojsije je vaan zbog zakonodavstva. to je Hamurabi za Babilonce to je Mojsije za idove. Nakon njegove smrti dolazi Joua. Oko 1200. god. prije Krista Joua uvodi idove u Palestinu gdje se rasporeuju od sjevera prema jugu.

3) Doba sudaca (1200.-1025. god. prije Krista)- u ovom razdoblju idovi su se povezivali samo u vrijeme ratova i tad bi imali vou, a kad se rat zavri razili bi se. Voa bi nakon pobjede uivao veliki ugled. idovima se suprotstavljaju Filistejci. idovi su u borbi sa Kanaancima pretrpjeli poraze 1125. i 1050. god. prije Krista. Oni su im oteli Koveg saveza. Oporavak idova poinje sa Samuelom koji je podigao hram u ilu, Judejsko gorje. U to doba idovi su se bavili poljodjelstvom. ivjeli su u monarhiji od 1300.-587. god. prije Krista. Na meusobno povezivanje natjerali su ih Filistejci. idovima je teko padalo to su im zauzete utvrde Jeruzalem i Megido. Godine 1030. prije Krista uspjeno su se suprotstavili Filistejcima i tada biraju aula (1030.-1010.) za kralja. Njegova prijestolnica je Gibea. On je pobijedio Filistejce, ali ih nije mogao natjerati da ga potuju kao kralja. Preokret dolazi u vrijeme Davida (1010.-970.). On je iz siromanog drutva, a razvio se u pravog vojskovou, organizatora idovske drave. Njegovo doba je zlatno doba idova. On najprije vlada junim pa sjevernim dijelom Palestinom, a okupio je sva idovska plemena. Oko 1000. god. prije Krista lukavstvom je ovladao Jebusejskom utvrdom, Jeruzalemom i proglasio ga vjerskim i dravnim sreditem, dao je u Jeruzalem prenijeti Koveg saveza. U vrijeme vladanja Davida pobijedili su: Filistejce, Moabce, Amonce, Ararejce. David se istakao po psalmima, a i po tome to je ubio Uriju Hetita zbog njegove ene i uzeo je sebi za enu. Njega je naslijedio sin Salamon (970.-931.). I David i Salamon ivjeli su u poligamiji. Salamon se oenio s faraonovom kerkom. On je dao izgraditi kraljevsku palau u kojoj su sudjelovali Feniani. Jaa vojsku snanom konjicom, a staje su pronaene u Megidi. U njegovo vrijeme cvala je knjievnost, a bio je poznat po mudrim izrekama i rjeenjima. Nakon smrti Salamona 931. god. prije Krista sjeverna idovska plemena su se okupila pod vodstvom Jeroboama (931.-910. god. prije Krista) i stvorili su novu dravu Izrael. Na jugu je vladao Roboam (931.-913. god. prije Krista), a njegova drava zvala se Judeja.

15.1. SJEVERNO KRALJEVSTVO- IZRAEL

(931.-722. god. prije Krista)

Jeroboam je utemeljio ovo kraljevstvo, koje je imalo najplodnija podruja. On je bio raskolnik, a da bi opstao svrgnuo je staro i doveo sebi novo, odano sveenstvo. Stolovao je u Tirsi, a Dan i Betel su bili vjerska sredita. U Betelu je dao podii hram, a idovi su imali samo jedan hram i to oni u Jeruzalemu, tako da je on poinio svetogre. idovi su se vjerski podijelili i izbija nestabilnost Izraela, dinastije su se smjenjivale. U vrijeme Omrija (885.-884. god. prije Krista) prijestolnica je bila Samarija. Njegov nasljednik Ahab pretvorio je Samariju u najutvrenije mjesto u Palestini. Asirski kralj Salmanasar V. i Sargon II. unitili su Sjeverno kraljevstvo, a 721. god. prije Krista zauzeli su Samariju. Time je prestalo postojati Sjeverno kraljevstvo. Veina ih je odvedeno u asirsko suanjstvo, a u njihovu zemlju doveli su drugo puanstvo. Samarijanci su mjeavina tadanjeg i novog stanovnitva.

15.2. JUNO KRALJEVSTVO- JUDEJA (931.-587. god. prije Krista)

Roboam (931.-913. god. prije Krista) je utemeljio ovo kraljevstvo, a bio je sin Salamona. Za vrijeme njega Egipani su opljakali Jahvin hram. Ovo kraljevstvo je bilo znatno manje i siromanije od Sjevernog kraljevstva, a obuhvaalo je pustinju i polupustinju. Judeja je bila najjaa za vrijeme Ezekije. On je izgubio nadzor nad 46 gradova i plaao je danak asirskom kralju Sanaheribu. Politiko i duhovno sredite Judeje je Jeruzalem. Judeja je esto u ratu sa susjedima Edomcima, Moabcima i Sjevernim kraljevstvom. Ovo kraljevstvo je poraeno 587. god. prije Krista od Nabukodonozora koji je opustoio Judeju, a sravnio je sa zemljom Jeruzalem. Veina stanovnitva odvedena je u babilonsko suanjstvo. Oni su u Babilonu gradili mjesta za molitve ili sinagoge. Kir II. je za upravitelja imenovao ezbasara kojeg su idovi uzeli za vou i 515. god. prije Krista posvetio je novi hram. Vjersku reformu provode propovjednici.

15.3. POSTSUANJSKO DOBA (538.-333. god. prije Krista)

idovi su se u Palestinu vraali u vie valova, a najvei je brojio oko 50000 idova. Najvei obnovitelj idovstva je prorok Ezra. U njegovo doba obnovljene su posljednji put knjige Starog Zavjeta. U vrijeme helenizma (333.-63.) idovi su ukljueni u Perziju. Aleksandar Veliki okonao je Perzijsko Carstvo i osvojio Palestinu. Tad je bio veliki utjecaj Grke i idovi su se poeli helenizirati. Pod vodstvom sveenika Jasona idovi su digli ustanak protiv Seleukida. Antioh IV. Epifan zabranio je kult boga Jahve u Jeruzalemu, a naredio je da se tuje Zeus. idovi su 166.-160. god. prije Krista pobijedili Seleukide, a 164. god. prije Krista iz Hrama su izbacili kip Zeusa. Godine 160. prije Krista Makabejci su osnovali dinastiju koja vlada idovima do 63. god. prije Krista kada ih pokoravaju Ptolomejevii. Rimljani su 37. god. prije Krista zavladali idovima, kralj Herod (37. god. prije Krista-4. god. poslije Krista). Izmeu 5. i 10. godine poslije Krista rodio se Savao u Tarsu, a kasnije se obratio i prozvao se Pavlom. Oko 27.g. otpoeo je djelovati Ivan Krstitelj. Godine 30. uoi Pashe, idovskog blagdana osuen je Isus pod uvjetom da je idovski kralj. Godine 49. u Jeruzalemu je odran prvi sabor nove vjerske zajednice, kranstva. Prvi idovski ustanak bio je od 66.-70. god. protiv Nerona. Drugi idovski ustanak bio je od 132.-135. god. kojeg predvodi imun Benekosep. Jeruzalem je osvojen 134. god. i idovi su poraeni. Tad su promijenili ime Jeruzalemu u Aelia Capitulina. idovi su se naseljavali po Galileji, u Rimu i drugim mjestima da bi se 1947. god. vratili u Palestinu.

16. EGIPATEgiptologija je kao znanost roena 1822. god. kad je Jean Francois Champollion deifrirao hijeroglife. Ona je sloena znanstvena disciplina kojoj je suvremene temelje udario sir William Matthew Flinders Petrie (1853.-1942.), a ukljuuje cijeli niz disciplina koje izuavaju povijest starog Egipta. Te discipline su: arheologija, kronologija, paleobotanika, paleozoologija, klasina filologija. Petrie je bio geometar, zatim arheolog amater da bi na kraju postao profesor egiptologije. Njemu je arheoloko iskopavanje znailo dobivanje informacija. Iskopavao na mnogim mjestima i shvaao je vrijednost svih lokaliteta, ukljuujui i male objekte, a zabiljeio bi sve to bi naao i vidio. Jedan od najznaajnijih dosega Petria je utvrivanje kronologije na temelju keramike iz 900 egipatskih grobnica. Radio je potpuno gol, pa su dame morale okrenuti glavu na drugu stranu. Podjelu na tri velika razdoblja: Staro, Srednje i Novo uveo je Nijemac Lepsius. Najznaajniji i najstariji zapisi o Egiptu potjeu s natpisa, slika, reljefa, papirusa, keramike i stakla razasutih diljem Egipta, ali i izvan njega. Najstariji natpisi ispisani su hijeroglifima, a pisani su na kapitalnim objektima. Tijekom 3. st. prije Krista na grkom jeziku egipatski sveenik Maneton sastavlja (Kraljevski popis(, dinastiku listu faraona koja je sauvana u djelima Josipa Flavija, Julija Afrikana, Euzebija Cezarejskog i Syncellusa. On je kraljevske liste napisao na traenje Ptolomeja Filadelfa. Maneton se koristio kraljevskim kanonom iz vladavine Ramzesa II., tzv. (Palermo kamenom( i pripadajuim ulomcima V. egipatske dinastije (2465.-2323.). Palermski kamen je stela u obliku ploe od diorita koja je bila postavljena u nekom hramu tako da su joj se mogle vidjeti obje strane. Najvei dio tog kamena uva se u Palermu, a ostali dio je u Kairu. Kamen sadrava imena arhajskih vladara. Manetovo se djelo odnosi na faraone poevi od Menesa pa do pada Egipta od Aleksandra Velikog, tj. 3100.-332. god. prije Krista. Maneton je mislio da je vijek egipatskog kraljevstva 5800 godina, ali Nijemac Edward Meyer skratio je vijek na 3 100 godina. Od Menesa do Aleksandra postojala je 31 dinastija. Iz vremena Novog kraljevstva imamo tri faraonske liste ouvane na spomenicima u Abidosu, Sakabi i Karnaku. One se djelomino mogu nadopuniti biografskim natpisima, diplomatskim dokumentima iz 12. i 14. st. prije Krista iz mjesta Tell-el-Amarne, iz anala faraona Tutmozis III. i nekim drugim vrelima. Iz ovih i drugih spomenika egiptologija je uspjela rekonstruirati relativnu (opu) kronologiju dok se apsolutna kronologija tee sastavlja. Znaajne podatke o egipatskim kultovima daje egipatska (Knjiga mrtvih(. To su tekstovi skupljeni s razliitih staro-egipatskih objekata, grobnica, piramida, hramova.

16.1. PISMONajstarije egipatsko pismo su hijeroglifi ili slikovno pismo, koje je deifrirao Jean Francois Champollion 1822.g. na temelju Kamena iz Rozete. To je ulomak kopije dekreta iz vremena vladavine faraona Ptolomeja V. Epifana. Ulomak je pronaen u Raidu, zapadna Delta. To je spomenik od crnog kamena na kojem je jedan tekst urezan na 3 razliita pisma: hijeroglifima, demotskom i grkom. Ploa je otkrivena tijekom ukopavanja francuskih vojnika koji su utvrivali poloaje ekajui napad Nelsona nakon to je Napoleon osvojio Egipat 1789. god. Francuski vojnik je kamen predao svom asniku Bourchardu koji se time proslavio. Vaan je spomenik kranske liturgije starih Egipana koji se zovu Kopti. Pojava hijeroglifa nije izvjesna, pretpostavlja se da su nastali u 4. mileniju prije Krista, a u uporabi su ostali do 4. st. Posljednji natpis hijeroglifa datira iz 394. god. Prvotni hijeroglifi bili su slike ivih i mrtvih objekata, mogli su se pisati i vertikalno i horizontalno. Najee se itaju s desna na lijevo (iz onog pravca u kojem je okrenuta glava ivotinje), a nemaju interpunkcije. Mlae pismo od hijeroglifa je hijeratsko ili sveeniko pismo, pojednostavljena modifikacija hijeroglifa u kurzivu. Pojavljuje se sa poetkom prve egipatske dinastije. Od Starog kraljevstva hijeratsko pismo je u upotrebi i ono je temeljno pismo dokumenata. U vrijeme Kasnog Novog kraljevstva hijeratsko pismo se pretvara u koso. Najmlae egipatsko pismo je demotsko ili narodno pismo, kako su ga zvali grki pisci. Najjednostavnije je egipatsko pismo, pie se na pergamentu, horizontalno s desna na lijevo, a u uporabi je bio do 5. st. prije Krista.

16.2. ZEMLJOPISNI OKVIR EGIPTAStari Egipani nazvali su dolinu Nila, Kemet to znai crna, plodna zemlja. Pustinjski krajolik koji okruuje Kemet naziva se Deeret ili crvena, neplodna zemlja. Grci ovu zemlju nazivaju Aegyptos (Egipat) prema glavnom nazivu za Memfis (glavni grad Starog kraljevstva). Egipat je za stare Grke bio tajanstven i sve je bilo drugaije kako tvrdi Herodot. Semiti Egipat nazivaju Misr-Misri i taj naziv je uao u Bibliju. U klasinom smislu Egipat ide od prve katarakte kod Asuana na jugu do Sredozemlja na sjeveru. Na vrhuncu moi kontrolira podruje Nubije, Bliskog Istoka, Siro-palestine i povremeno Cipra. Herodot kae da je Egipat dar boga Nila. Sve u Egiptu ovisi od vodostaja Nila. Nil se sastoji od Bijelog i Plavog Nila koji se spajaju kod Kartuma, Sudan. Od Kartuma do Asuana ima est katarakti, a plovan je od Asuana do Sredozemlja. Delta poinje kod Kaira i tu se Nil poinje granati i utjecati u Sredozemlje. irina obradive povrine varira od 1-24 milje (44 km). Ukupna obradiva povrina Egipta je oko 35 000 km2. Najnii vodostaj Nila je od travnja do lipnja. Tijekom kinog razdoblja Nil u srpnju poinje rasti i tad se izlijeva iz korita. Poplave su najvie u kolovozu, rujnu i listopadu. Da bi se branili od poplava pravili su irigacione sustave. Egipat je promjenjiva zemlja to znamo iz biblijske prie o 7 gladnih i 7 sitih krava. Trgovinu su poticali gornji slojevi drutva, a ona je jako vana za Egipat. Egipat nema minerala i zato iz Nubije dovozi zlato, iz zapadne Azije srebro, tamjan, slonovau, drvo iz Libanona.

16.3. PODJELA EGIPTA

Egipat se dijeli na Gornji ili Juni (To-mehu) i Donji ili Sjeverni (e-mau). Dalje se dijeli na 20 noma (oblasti). Donji obuhvaa Deltu, tj. od Kaira do Sredozemlja, a Gornji je izmeu Asuana i Kaira. Bijela kruna simbolizira jug, a crvena sjever. Krune se spajaju u jednu, a na nju je dodan ureus-zlatni znamen koji prikazuje prednji dio tijela i kobrinu glavu. Nubija je podruje juno od Asuana izmeu 1 i 3 katarakte, i negostoljubiva je zemlja.

16.4. PRETPOVIJEST EGIPTANajstarije doba datira iz paleolitika (starije kameno doba) iz oko 700000.-7000. god. prije Krista. To su bile nomadske skupine lovaca, koje su u dolini Nila imale povremena boravita na prirodnim uzvienjima. Osim divljai hrane se ribom iz Nila. Najstariji tragovi egipatske civilizacije datiraju iz 7. milenija prije Krista na podruju gornjeg i srednjeg Nila. Poljodjelci se javljaju u 6. mileniju prije Krista. Najstarija poljodjelska zajednica je iz podruja Merimde, zapadna Delta. Ta se zajednica bavila poljodjelstvom, a i stoarstvom, lovom i ribolovom. Mrtve pokapaju unutar naselja. Tijekom 5. milenija prije Krista jedna grupa se naselila uz obalu jezera Meroje. Staro-egipatska civilizacija jedinstvena je po tome to je trajala od druge polovice 4. milenija prije Krista do 7. st. Ona spada u najstarije civilizacije starog svijeta. Egipani su potomci Hamova sina Misraima. Penicu su skladitili u podzemnim hambarima, a izrauju strelice, sjekire i srpove od kremena.

16.5. PREDDINASTIKO RAZDOBLJE

(4 000.-3500. god. prije Krista)

Ovo razdoblje karakterizira kremeno i bakreno oruje, a izrauju se i enski kipovi. Na nekim od tih kipova susreemo se s kultom boginje plodnosti. Oko 3500. god. prije Krista dolazi do pojave urbanog ivota, politikog organiziranja, obrade metala, izrade oruja i orua, primitivnih groblja. Zgrade su graene od suene opeke (erpia).

16.6. FARAONSKI EGIPATFarao u hijeroglifima oznaava se Velika kua. Taj termin se pojavljuje oko 1400. god. prije Krista, a oznaavao je egipatskog vladara koji je imao vie imena. Veina imena odnosi se na titule. Prvo i drugo ime je osobno, a ostala imena su titule. U vrijeme najnovijih dinastija godine se izraavaju po znaajnom dogaaju. Faraon se smatrao boanstvom, inkarnacijom Horusa. Najsvetiji meu faraonskim simbolima je dvostruka kruna koja predstavlja znamenje dviju ujedinjenih zemalja. U slubenim prilikama faraon dri u rukama trostruki bi i pastirsku palicu, to je isto simbol njegove vlasti.

16.7. DOBA UJEDINJENJA (3100. god. prije Krista)Narmerova paleta jedan je od najbitnijih nalaza iz doba ujedinjenja, a pronaao ju je James Quibell, partner Petria. Vladavina kralja korpiona pada stoljee-dva prije ujedinjenja. Ova paleta se smatra najvanijim dokumentom za ustanovljenje prve dinastije. Narmer, koji se poistovjeuje sa Menesom smatra se ujediniteljem Egipta, jer na jednoj strani palete nosi krunu Gornjeg, a na drugoj Donjeg Egipta. Na politiko ujedinjenje utjeu godinje poplave. Da bi sauvali usjeve morali su graditi irigacione sustave. Menes je osnovao Memfis, glavni grad Egipta. Prva i druga dinastija ine arhajsko razdoblje.16.8. ARHAJSKO RAZDOBLJE (2955.-2635. god. prije Krista)16.9. STARA DRAVA (2635.-2155. god. prije Krista)

Obuhvaa vrijeme od 3.-6. dinastije. Trea dinastija je doba sazrijevanja i jaanja Egipta. Ovo razdoblje poinje sa oserom. U Starom kraljevstvu centralizira se uprava, a sredite Egipta je Memfis. Egipat se proirio do prve katarakte. U to vrijeme razvija se i pismo. Revolucionarni obrat u povijesti graenja je oserova piramida-prvo zdanje u starom Egiptu izgraena iskljuivo od kamena. Imhotep je bio arhitekt koji je izgradio prvu stepenastu piramidu za faraona osera u Saqqari. U oserovo vrijeme spominje se 7 gladnih godina. U vrijeme 4. dinastije tuje se bog Sunca Raa, pa se faraon Kefren prozvao njegovim sinom. Nomarsi su najblii faraonovi suradnici, a pojedini nomarsi imaju i svoju privatnu vojsku. Unis, faraon pete dinastije je prvi vladar u ijoj su piramidi napisani Tekstovi piramida. Pepi II. iz 6. dinastije vladao je 90 godina to je najdui vladarski vijek u Egiptu. Piramidu je sagradio u Saqqari. On se smatra posljednjim snanim vladarom Starog kraljevstva. U Starom kraljevstvu grade se piramide, dok je plemstvo pokopavano u mastabama. Do 4. dinastije faraoni se pokapaju u piramidama. Rodonaelnik 4. dinastije je Snofru koji je dao podii piramide, a najvee piramide dali su podignuti Keops, Kefren i Mikerin u Gizi. Piramide predstavljaju Boju vlast na zemlji, a u nekima su i faraonove ene ive pokapane. Uz piramide ima bezbroj mastaba (grobnice za radnike koji su gradili piramide). Osnovni oblik kojim se eli prikazati boanska mo i materijalno savrenstvo forme je obelisk, od kojeg je poela izgradnja piramida. Na vrhu obelisk je trokutast i obloen zlatom. Gradnja piramida prestaje u Srednjem kraljevstvu.

16.10. PRVO PRIJELAZNO RAZDOBLJE

(2155.-2040. god. prije Krista)

Ovo razdoblje zove se vrijeme anarhije. To je vrijeme nemira, nesigurnosti, a dolazi i do preklapanja dinastija i to traje dva stoljea. Prvo takvo razdoblje nastupa nakon smrti Pepija II. To je vrijeme podijeljenosti izmeu Memfisa i Tebe, vrijeme stalnih sukoba. Ovo prvo prijelazno razdoblje je vrijeme od 7.-10. dinastije kada se odcjepljuju neke provincije, a nomadi prodiru u Deltu.

16.11. SREDNJE KRALJEVSTVO (2040.-1785. god. prije Krista)Srednje kraljevstvo je razdoblje 11.-12. dinastije, a prvi faraon Srednjeg kraljevstva je Mentuhotep I., koji je ponovno ujedinio Egipat. Od 11. dinastije vrijeme se uvijek nanovo poinje brojiti od poetka vladavine svakog novog faraona. Teba postupno prerasta u jedan od glavnih gradova obnovljenog kraljevstva. Ali vladari 12. dinastije sele svoju prijestolnicu iz Tebe na sjever u Lisht. Amennemhat I., prvi vladar 12. dinastije je kralj kojega je nagovijestilo Nofertitijevo proroanstvo za koje se vjerovalo da je napisano u doba Snofrua, 4. dinastija (oko 700 godina prije). U 20 godini vladavine Amennemhat I. je postavio sina Sesostrisa I. za suvladara, jer se bojao da ga ne zbace s prijestolja kao to je to on uradio. Na kraju je ubijen u dvorskoj uroti. Sesostris I. je u devet godina podinio cijelu Aziju i Europu do Trakije, a vladao je 45 godina. Sesostris I. je bio moan vladar koji je napokon slomio otpor lokalne aristokracije i uspostavio sredinju vlast. Organizirao je dravna tijela Uaret i aat. Posljednji vladar Srednjeg kraljevstva bila je kraljica Sobeknofrure, ki Amennemhata III. i sestra Amennemhata IV. Nakon njezine smrti ponovno dolazi do vee krize u Egiptu. Kraljevi 12. dinastije nastavili su nakon stane od 200 godina ponovno graditi piramide. Najvanija graevina toga razdoblja je stepenasti hram osnivaa 11. dinastije Mentuhotepa I. koji je na vrhu imao manju piramidu, a poslije ga je zasjenio hram kraljice Hatepsut, udovice Tutmozisa II. urezan u stijenu kraj njega.

16.12. DRUGO PRIJELAZNO RAZDOBLJE

(1785.-1552. god. prije Krista)Trinaestu i etrnaestu dinastiju nemogue je povijesno tono napisati. Vladavina Hiksa bila je od 1652.-1552. god. prije Krista Egipani su Hikse zvali strani vladari. Hiksi su se postupno naseljavali na sjeveru zemlje te su iskoristivi podijeljenost u dravi postavili svog vladara. Ubrzo nakon toga Salitis, vladara Hiksa iz Avarisa osvojio je Memfis i Lisht i tako formalno postao vladar Egipta i osniva 15.dinastije. Poslije Hiksi osnivaju novu prijestolnicu u Avarisu. Najvaniji izvorni dokument iz tog doba je Carnarvonova ploa (prem