2

Stoljeća prolaze, ali ljudski problem se ne mijenja - problem patnje i kraj patnje.

Nisargadatta Maharaj Ti sam ne želiš da patiš. Kako onda možeš nametati patnju drugima.

Ramana Maharshi Mora se naučiti voljeti, i proći dobar dio patnje da se to zadobije, a putovanje je uvijek prema duši. D. H. Lawrence Onaj tko uči mora patiti. Čak i u našem snu bol koji se ne može zaboraviti kaplje kap po kap u našem srcu, i u našem vlastitom očaju, protiv naše volje, dolazi nam mudrost začuđujućom milošću Božjom. Aeschylus Izvani nečiji život može patiti od različitih vrsta ograničenja, od tjelesne paralize do bijedne okoline, ali iznutra on je uvijek slobodan u meditaciji da dosegne sferu svjetla ljepote, istine, ljubavi, i moći. . . - Tko god živi u duhu živi u praizvornom miru. To je sretan mir, smješeći mir, ali u tome nije izgubljen. Svjestan je isto tako patnje cijeloga svijeta. Paul Brunton 1898-1981

3

Sadržaj 1. Patnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 2. Svjetske religije o patnji ­ taoizam, budizam, konfucianizam, đainizam, hindu­izam, kršćanstvo, islam, bahaia, . . . . . . 60 3. Patnja i kraj patnje, hrabrost. . . . . 148 4. Smrt i patnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Dobre knjige za čitanje i samo­spoznaju 239 Spoznaj istinu ogromnom snagom koja u tebi spava, a ne smogneš li snagu, nastradat ćeš i potonuti u mutni svijet bezumnika i neznalica. Drugima ćeš stvarati patnju i sam ćeš patiti. Sam ćeš uništavati i bit ćeš uništen. Ivica, 1979 Ti si u meni, i ja sam u tebi. Zar to nije očito da smo mi “povezani”? Ti kultiviraš cvijet u sebi, tako da ja budem lijep. Ja preobražavam smeće u meni, tako da ti ne moraš patiti. Ti podržavaš mene, ja podržavam tebe. Ja sam u ovome svijetu da ti ponudim mir, ti si u ovome svijetu da mi doneseš užitak. Thich Nhat Hanh

Uredio ­ www.warningforseamen.info

Format ove knjige ­ 10,5 cm x 14,8 cm ­ (1/4 ­ A4 lista) 254 strane

4

Sve istinski mudre misli su bile već tisuće puta poučavane, ali da ih uistinu učinimo svojima, moramo o njima po -novno iskreno razmišljati, sve dok se ne ukorjene u našem osobnom isku-stvu. Johann Goethe 1749-1832 Ne želim da čitaocu namećem bilo koje vjerovanje, doktrinu, filozofiju, religiju, ideologiju, ili osobu već da ovo posluži svakome na svom vlastitom putu kojim ide naprijed, da ako je u mogućnosti shvati lakše onu Istinu koja je već u njemu samome - budi svoj. Svi smo mi sami svatko putuje sam samome sebi i svima. Cijenimo sve one velikane duha koji su širili razumijevanje, mudrost, ljubav, mir i dobru volju među svim ljudi -ma, i svjetlili čovječanstvu svojim nese -bičnim, sveobuhvatnim mislima, riječi- ma i djelima. Vjeruj u Istinu, slijedi Istinu, spoznaj Istinu, budi Istina. Sloboda. Zahvalimo im. Zahvalimo sebi. Ivica Vratimo se sebi samima i potpuno po -stanimo naša sebstva. Budimo svjesni izvora našeg bića, koje je zajedničko svima nama i svim živim bićima.

Thich Nhat Hanh

5

Patnja Tri strasti su upravljale mojim životom:

Čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i neizdrživo sažaljenje za

patnju (čovječanstva). Ljubav donosi ekstazu i oslobađa od usamljenosti.

U sjedinjenosti sa ljubavlju ja sam vidio mističku minijaturu jasno

predočene vizije rajeva svetaca i pjesnika koje su oni zamišljali.

Sa jednakom strašću ja sam tražio znanje. Ja sam želio da spoznam srca

(ljudi). Ja sam želio da znam zašto zvijezde sjaje. Ljubav i znanje su vodile prema gore u rajeve, ali

me je uvijek sažaljenje vraćalo na zemlju, plač bola je odjekivao

u mome srcu od djece koja gladuju, žrtava koje su mučene i starih ljudi koji su ostavljeni bespomoćni. Ja

čeznem da olakšam zlo, ali ne mogu, i ja također patim. Ovo je bio moj život;

našao sam da je bio vrijedan življenja. Bertrand Russell

6

Sve što god prihvatimo u životu prolazi kroz promjenu. Tako patnja mora posta-ti ljubav. To je misterija.

Katherine Mansfield LJUBAV sebe nikada ne može ispoljiti kroz nametanje patnje drugima.

Mahatma Gandhi Ljubav nema straha. Ona ne ugrožava niti jedan oblik Života. Ljubav je svima prijatelj. Gary Zukav i Linda Francis - SRCE DUŠE - Kako osvijestiti svoje osjećaje Patnja ne može nastajati iz Ljubavi koja je apsolutno čista. James Allen Misli, djela i riječi Ljubavi nikada ne mogu nestati. James Allen Kada bilo tko od nas u bilo koje vrijeme izabere ljubav umjesto straha, tako povećava veliki val ljubavi koji već danas ispire svijet. U ime novorođene djece i poplave nove ljubavi, u slavu prirodi i čudesnim životinjama, zbog milosti Božje i radi blagostanja naših unuka, da bismo poštovali izlazak Sunca i očuvali njegov zalazak ­ vrijeme je. Marianne Williamson iz knjige od Deepak Chopra, Debbie Ford, Marianne Williamson ­ UČINAK SJENKE ­ Osvijetlite skrivenu moć vašeg vlastitog jastva

7

Micaster: Pokaži nam put. Mirdad: Ovo je put k oslobođenju od brige i patnje: Mislite tako, kao da će svaka vaša misao biti vatrom u nebo usječena, za sve i svakoga da je vidi. Jer tako, uistinu, i jeste. Govorite tako, kao da je cijeli svijet ništa drugo no jedno jedino uho, naćuljeno da čuje što kažete. A tako, uistinu, i jeste. Postupajte tako, kao da će svako vaše djelo pasti na vaše glave. A tako, uistinu, i jeste. Želite tako, kao da ste vi sami ta želja. A tako, uistinu, i jeste. Živite tako, kao da ste samom vašem Bogu potrebni da bi Svoj život živio. A tako, uistinu, i jeste.

Mikhail Naimy ­ KNJIGA MIRDADOVA Živjeti znači patiti; preživjeti znači pronaći značenje u toj patnji. Viktor Frankl 1905­1997 Poniznost dovodi do snage, a ne slabo-sti. Priznavanje pogrešaka i njihovo ispravljanje najviši su oblik samopošto-vanja. John J. McCloy Istinsko samopoštovanje je osjećaj u čovjeku, ako želiš nazovi to savjest, ko-ja ga sprečava da se prepušta životinj-skim impulsima i nepoštenim djelima.

Paul Brunton

8

­ Nesvjesno stvaranje patnje bit je nesvjesnog življenja i potpuna prevlast ega nad vama. Nevjerojatan je i čude-san opseg nesposobnosti ega da prepo -zna sebe i uvidi što čini. . . Ego radi upravo ono zbog čega osuđuje druge, a to i ne uviđa. Kad mu se na to ukaže, bijesno će poricati, lukavo iznositi argumente i iskrivljavati činjenice kako bi opravdao sebe. To rade ljudi, to rade korporacije, to rade vlade. Kad mu sve drugo propadne, ego će početi vikati, pa čak postati i fizički nasilan. . . . Kako god bilo, tijela boli možete se osloboditi samo ako sada preuzmete odgovornost za svoje unutarnje stanje. Čak i ako se okrivljavanje drugih čini i više nego opravdano, sve dok okrivlju-jete druge, vi svojim mislima hranite tijelo boli i ostajete zarobljeni u egu. Na ovom planetu postoji samo jedno što nanosi zlo, a to je nesvjesno stanje čovjeka. Ta spoznaja predstavlja istin-sko opraštanje. Oprostite li, vaš identi-tet žrtve se rastvara i izranja vaša istinska moć - moć Prisutnosti.

Eckhart Tolle - NOVA ZEMLJA

9

Svrha života je da postanemo svjesni. Svjesnost ne smije biti izgubljena. . . . Što god te učini robom neće ti duhovno pomoći jer duhovnost u osnovi znači biti svoj gospodar. Osho 1931­1990 Sve ono što oslobađa naš duh, a da nam pri tome ne daje vlast nad nama samima, pogubno je. Johann W. Goethe 1749­1832 Premda radost i tuga u materiji ne postoje, ljudi ipak misle, da će ih u materiji pronaći.

Masahara Taniguchi ?­1981 Najveća greška čovjeka je da misli da je po prirodi slab, da je po prirodi zao. Što je slabo i zlo, to su njegove navike, njegove želje i misli, ali ne i on sam.

Ramana Maharshi 1879­1950 Mudraci ne drže da je život bez pogrešaka velika sreća. Umjesto toga, drže da je čovjekova velika vrlina upravo u sposo­bnosti popravljanja pogrešaka i u tome što od sebe neprestano stvara novog čovjeka.

Wang Jang­Ming Ispravljanjem svojih pogrešaka, postajemo mudri. Opravdavanjem svojih mana, poka­zujemo nezdravi um. Hui Neng

10

­ Sve konfliktne situacije koje doživljavamo s drugim ljudima jesu, svejedno kakve forme uzimale, samo varijacije na temu: igra krivnje. Naš ego uvijek se bori s istim pitanjem: Tko je kriv? Tko je nevin? S kime smo u sigurnosti? I koga se trebamo bojati? Naša pripisivanja krivnje zasnivaju se na tumačenju ranijih iskustava koje povlačimo po sadašnjosti i opet iznova doživljavamo. Naš se ego ustručava priznati da sve što vidimo i čujemo ima svoj početak u nutrini ­ naime kao misao u našem duhu. Budući da naš ego živi od napada, kažnjava on također svakoga koga smatra krivim ­ bilo sebe bilo druge osuđivanjima. Kad krivnja za nas više ne predstavlja nikakvu vrijednost, možemo konačno potražiti kod drugih i kod sebe nevinost. Kad kažemo zbogom krivnji, možemo ljubavi reći dobro došla. . . ­ Smisao opraštanja je da ozdravi duh, ne tijelo. Kad smo jedanput drugoj osobi i sebi samima oprostili i time se oslobodili svojih agresivnih misli i osjećaja krivnje, vraća se duh svom izvornom, ljubećem stanju natrag. Time iščezava nužnost patnje, i tijelo koje u harmoniji slijedi duh može biti iscijeljeno od boli i bolesti. Kad osjetimo bol, pri tom je najgore iskustvo da moramo

11

naučiti da naše tijelo ne kontrolira duh, nego obrnuto tijelo kontrolira duh. To prihvatiti pada posebno teško kad trpimo od organske bolesti gdje nam se tjelesna bol očituje realnom. . . . Gerald G. Jampolsky ­ GOODBY TO GUILT ­ Realising Fear Through Forgiveness ­ Ego inzistira na odvajanju, jer na taj način potkopavamo našu povezanost s vlastitim autentičnim ja. ­ Osvijestimo li da odvajanje uopće ne postoji ­ da ne postoje “drugi“ ­ nestat će i naša potreba za dokazivanjem nadmoći. Wayne W. Dayer ­ PROMJENA ­ Pokrenite vlastiti život od ambicija prema smislu Posao vojnika je da ubija, i samo njegovo postojanje je nastavljanje rata. Možeš li ti odabrati takvu profesiju? . . . Političar nikada ne može donijeti mir svijetu. Možeš li ti odabrati takvu profesiju? Možeš li ti odabrati ove profesije koje se održavaju i žive na nejedinstvu i patnji? One ne žive u ljubaznosti i ljubavi ­ nego na ljudskoj gluposti, pohlepi, i mržnji. J. Krishnamurti LJUBAV sebe nikada ne može ispoljiti kroz nametanje patnje drugima.

Mahatma Gandhi

12

Patnja ne može nastajati iz Ljubavi koja je apsolutno čista. James Allen Molimo da mi sami prestanemo biti uzrok stvaranja patnje jedni drugima. Sa poni­znošću, sa svjesnošću o postojanju života, i patnje koja se oko nas događa, praktici­rajmo uspostavljanje mira u našim srcima i na zemlji. Thich Nhat Hanh Stvarne mogućnosti Novog Čovječanstva ostaju skrivene za ljude koji površno gle­daju na svjetsku situaciju, ali one postoje, i potrebna je jedino iskra duhovnog razumije ­vanja da u punom sjaju izbiju na površinu i počnu da se ostvaruju. Sile strasti, mržnje i pohlepe donose golemu patnju i stvaraju kaos. Međutim, olakšavajuća okolnost je da u ljudskoj prirodi, čak i u središtu raza­račkih sila, uvijek tinja ljubav u nekom obliku. Meher Baba Voli, i sva vrata će ti biti otvorena. Prestani se pitati zašto si nesretan, zašto patiš od tako mnogo neuspjeha, i tako dalje. Razlog je jednostavno da ti nemaš ljubavi. Da si imao ljubavi, ništa ti se ne bi moglo oduprijeti, jer kada imaš ljubavi onda ne stojiš tu ništa ne radeći.

Omraam Mikhaël Aïvanhov

13

Događaji koji tjeraju na razmišljanje ˝Jedi, pij i veseli se˝ uobičajena je filozofija pro­sječnog čovjeka. Ali usprkos neprekidnom traženju zadovoljstava, čovjek ipak ne može umaći patnji; jer uspjevši da zado­volji čula, najčešće osjeća prezasićenost. Njegovu svakodnevnicu prepunu raznih događaja, s vremena na vrijeme poremeti neka okolnost poslije koje počinje da se pita: ˝Čemu sve ovo?˝ Ta misao se javlja kao posljedica nekog neprijatnog događaja za koji se čovjek nije prethodno pripremio. Može to biti neispunjenje nečega za što se pouzdano smatralo da će se ispuniti, ili kakva iznenadna promjena položaja koja iziskuje temeljito preispitivanje i napuštanje ustaljenih načina razmišljanja i ponašanja. A nerijetko takva prilika nastupi osujeće­njem neke jake želje. Kada želja naiđe na takvu prepreku koja joj onemogućava da bude zadovoljena, psiha to doživljava kao šok poslije kojega više nije spremna da prihvati način života kakvog je do tada bespogovorno prihvaćala. Neobuzdano očajanje je razorno ­ Takve okolnosti mogu čovjeka dovesti do krajnjeg očajanja. I ukoliko strahovita energija uznemirene psihe nije usmjerena i kontrolirana, to

14

može dovesti do ozbiljnijeg umnog rasula, pa i do pokušaja samoubistva. Ovakve katastrofe pogađaju ljude kod kojih se oča­janje splelo sa nerazboritošću, i koji su do­zvolili impulsima slobodu i pun zamah. Neusmjerena snaga očaja ne vodi niče-mu osim destrukciji. Pod istim takvim okolnostima, stanje očaja kod inteligen-tne osobe proizvodi sasvim drugačije djelovanje, jer ona oslobođenu energiju obuzdava i usmjerava u pravcu određe-nog cilja. U trenucima takvog božan-stvenog očajanja, ona donosi presudnu odluku da otkrije i ostvari cilj života. Tada započinje njena stvarna potraga za neprolaznim vrijednostima. Od tog trenutka nadalje, nju više ne napušta pitanje: ˝Čemu sve ovo˝? Meher Baba

Ljudske su strasti ubitačne kao otrov zmije, njima se zanose lakoumnici da se zatim prepušteni dugim paklenskim mukama pokaju za zlonamjernosti kada ih satiru vlastita zlodjela. Zbog lude neobuzdanosti u djelu, riječi i namjerama, pred bezumnim, bezvoljnima uzdiže se nadmoćna prepreka patnje. Neznalice ne razumiju plemenitost istine ni kad im se pokaže. Sumeda

iz THERA THERI GATHA

15

Na kraju je upoznao moć ljubavi. I moć ljubavi mu je otkrila da se čudo doista zbilo; oprostio je sebi. Lewis B. Smedes ­ OPROSTITI I ZABORAVITI ­ Vidanje rana koje nismo zavrijedili, 1984 I sebi i drugima dnosiš jednake patnje i kad prihvatiš povredu i kad ti nekoga povrijediš. Ken Keyes Ako se ne iskorijeni osnovna navika žudnje i odbojnosti, patnja će uvijek ponovo nastajati. Digha nikaya 16 Cilj liječenja je da se u pacijentu probudi po­štovanje prema duhovnoj stvarnosti ljubavi kao prema vrhovnoj energiji svemira; a da je pobožnost sredstvo kojim će se naša ljubav rascvjetati i proširiti. Drugim riječima, svrha terapije bila bi u olakšanju patnje u tjelesnoj, čuvstvenoj i mentalnoj sferi; u mekšanju i opuštanju onih područja koja su otvrdla od boli. Tada se čovjek može otvoriti vibracija­ma energije ljubavi onako kao što lotosov cvijet rasklapa latice pod suncem da bi bio u prisnom dodiru sa izvorom života i ljepote. Samuel Sandweis ­ SAI BABA ­ Svetac i psihijatar ... psihijatar koji odbija da iskuša metode ortomolekularne psihijatrije (shvaćene kao ispravna ishrana) uz dodatak uobičajene terapije u tretmanu svojih pacijenata, on nije obavio svoju dužnost kao doktor. Dr. Linus Pauling “Orthomolecular Psychiatry”

16

Osjećaj da sam krhak, smrtan, da patim, da se bojim, otvorio mi je oči prema bes­krajnom bogatstvu života i ljubavi. Dr. David Servan­Schreiber ­ VIŠE SI PUTA MOŽEMO REĆI ZBOGOM ­ o životu, smrti, iscjeljenju i raku Najveće blaženstvo koje je ikada postojalo na svijetu postiže se ljubavlju. Platon Suprotno zakonu materije gdje više davati Znači imati manje, u zakonu ljubavi što god netko više daje on više ima. Juan Mascaro Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav.

Rabindranath Tagore 1861­1941 Možemo odlučiti da ljubav učimo putem mudrosti. Gary Zukav ­ ŽIVOT DUŠE Što može biti gluplje od patnje za buduće stvari i odsutnosti onoga što je u sadašnjo­sti, a ne osjeća se? Giordano Bruno Patnja je istinita, ali razlog zbog kojeg patimo možda uopće nije istinit. Don Miguel Ruiz ­ GLAS ZNANJA ­ Praktični vodič do unutarnjeg mira Uvijek se sjeti da si hrabriji nego što to vjeruješ, jači nego što izgledaš. J. Rumi

17

Ne dopustite da se um koristi bolom kako bi vam stvarao identitet žrtve. Sažalijevate li sami sebe i pričate li drugima priču o svojoj boli zadržat će vas u patnji. Eckhart Tolle ­ MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA – Vodič prema duhovnom prosvijetljenju ­ U njegovom učenju. Eckhart Tolle prenosi jednu duboku poruku sa bezvremenskom jasnoćom drevnih duhovnih Majstora ­ Postoji put izlaska iz ljudske patnje kroz “otvaranje sebe kroz preobražavajuće iskustvo Moći Sadašnjeg Trenutka.“ Meena Kapur ­ Psihoterapeutkinja ­ stvara albume duhovne glazbe Smjer ljudskog srca se zauvijek mijenja na dodir preobražavajuće čiste ljubavi.

Sri Yukteswar Bez ljubavi nema ispravnog djelovanja.

J. Krishnamurti Ali, ljubav nije ništa ako nije spontana.

Meher Baba Duboko u sebi, dobro znate da postoji samo jedna magija, jedna moć, jedno spasenje. . . a ono se zove ljubav. Pa, onda volite svoju patnju. Nemojte joj se opirati, ne bježite od nje. Boli vas samo izbjegavanje, ništa više. Hermann Hesse

18

­ Bez samospoznaje nikakva vrlina nije prava vrlina. ­ Kada znaš bez ikakve sumnje da isti život teče kroz sve što jeste i ti si taj život, onda ćeš voljeti sve prirodno i spontano. Kada ostvariš dubinu i punoću svoje ljubavi sa­mog sebe, ti onda znaš da svako živo biće i cijeli univerzum jesu uključeni u tvojoj ljubavi. Nisargadatta Maharaj ­ JA SAM TO Ljubav je putovanje u beskonačno. Ljubav je jedini način da se dosegne SAMO­reali­zacija. Što god više pokušavamo da raspra ­vljamo o ljubavi na mentalnom nivou ona se više zapliče u pandže uma. Ljubav kao sila privlačnosti djeluje na različitim nivo­ima; materijanom, ljudskom i duhovnom. Na materijalnom nivou to privlači dijelove neživih objekata, na ljudskom nivou to pri­vlači prijatelja prijatelju, roditelje i djecu, muža i ženu; i na duhovnom nivou to sjedi­njuje čovjeka sa SEBSTVOM. Nepoznat? Riječ “Ljubav“ upotrebljava se i zloupotre­bljava da bi se njome vezivalo, upravljalo, manipuliralo. . . ­ Svi mogu odoljeti ljubavi jer, ona je krivo shvaćena, ljubav. Ljuba-znost je ljubav na djelu. Ona je također s tvar prihvaćanja. Phyllis V. Schlemmer

­ JEDINI PLANET IZBORA

19

­ Patnja i ljubav ne mogu ići zajedno, ali u kršćanskom svijetu su idealizirali patnju, stavili je na križ i obožavaju je, podrazumi­jevajući da se ti nikada ne možeš izvući iz patnje osim kroz ta određena vrata, i ovo je cijela struktura iskorištavanja religioznog društva. Tako kada se upitaš što je ljubav, možeš se toliko uplašiti da bi mogao vidjeti odgovor. To može značiti potpuni preokret; to može rastaviti porodicu; možeš otkriti da ne voliš svoju ženu ili muža ili djecu ­ zar ne? ­ ti možeš srušiti kuću koju si izgradio, možeš više nikada ne ići u hram. Ali ako ti još želiš pronaći što je to, uvidjet ćeš da strah nije ljubav, ovisnost nije ljubav, ljubo­mora nije ljubav, posesivnost i dominacija nije ljubav, odgovornost i dužnost nije ljubav, samosažalijevanje nije ljubav, ago­nija što nismo voljeni nije ljubav, ljubav nije suprotnost mržnji ništa manje nego li je poniznost suprotnost oholosti. ­ Da se pronađe ova nadnaravna stvar koju je čovjek neprekidno tražio kroz žrtvu, obožavanje, međusobne odnose, kroz seks, svaki oblik užitka i bola, moguće je samo onda kada misao dođe do razumije­vanja same sebe i prirodno dođe do svoga kraja. Onda ljubav nema suprotnosti, onda ljubav nema sukoba. J. Krishnamurti

20

U ovom razdoblju, kad je riječ o nesvjesnoj većini ljudskih bića, put križa i dalje je jedini način. Ti će se ljudi probuditi samo kroz daljnju patnju, a prosvjetljenju, kao kolektivnoj pojavi, prethodit će golemi prevrati, što je lako predvidjeti. Taj proces odražava djelovanje stanovitih sveopćih zakona što upravljaju rastom svijesti, a zato su ga neki mudraci predvidjeli. Opisan je, između ostalog, u Otkrivenju ili u Apokalipsi, iako je prikriven nejasnim i katkad neshvatljivim simbolizmom. Tu patnju ne nanosi Bog, nego je ljudi nanose sami sebi i drugima, a nanose je i stanovite obrambene mjere koje Zemlja, živ, inteli­gentni organizam, poduzima kako bi se zaštitila od napada ljudskoga ludila. Međutim, danas raste broj ljudi čija se svijest dovoljno razvila, tako da im više nije potrebna patnja kako bi spoznali prosvjetlje ­nje. Možda ste i vi jedan od onih. Prosvje­tljenje patnjom ­ put križa ­ znači da vas netko silom i udarcima tjera u kraljevstvo nebesko. Konačno ćete se predati jer više ne možete podnijeti bol, ali bol će, prije nego što se to dogodi, još dugo trajati. Prosvjetljenje koje je svjesno odabrano znači odbacivanje vezanosti za prošlost i budućnost te prihvaćanje Sadašnjeg

21

trenutka kao glavne žarišne točke vlastita života. To znači odabir da prebivate u stanju prisutnosti, umjesto u vremenu. To znači reći da onome što jest. Tada vam bol više nije potrebna. Koliko vremena mora proći, prema vašem mišljenju, prije nego što uspijete reći: “Više neću stvarati bol i patnju“? Koliko vam je još boli potrebno prije nego što donesete takvu odluku? Mislite li kako vam je potrebno više vremena, dobit ćete ga ­ ali i više bola. Vrijeme i bol su neodvojivi. Eckhart Tolle MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA Još je važnije da preobraćenje u pravilu znači prihvaćanje određenih shvaćanja i vjerovanja. Ako postanete kršćanin, prihva­ćate vjerski sustav kršćanstva i svijet shva­ćate u tom kontekstu. Vjerujete da je Isus umro za vaše grijehe te da će se jednoga dana vratiti na Zemlju i odvesti vas u raj. Međutim, trajno duhovno buđenje ne obu­hvaća vjerovanja. To nije promjena vjero­vanja, nego promjena bivanja i doživlja­vanja svijeta. Štoviše, um se oslobađa vjerovanja i koncepata. Svijet se više ne tumači određenim konceptima, nego na izravniji, neposredniji način. I naposljetku, čini se da su vjerska preobraćenja manje stabilna i trajna nego preobražajna isku­

22

stva izazvana patnjom. Dok preobražajna iskustva izazvana patnjom naizgled ne blijede, čak ni nakon više desetljeća, preo­braćenja su često privremena. Nekoliko godina mogu biti stabilna, ali početni žar preobraćenika s vremenom slabi. Osjećaj otuđenosti i frustracije s godinama bi mo­gao oslabjeti pa više ne osjećaju potrebu za psihološkom potporom religije ili se mogu preobratiti na drugu religiju ili kult, zamjenjujući jedan vjerski sustav drugim. Vjerska preobraćenja očito su svojevrsna psihološka promjena, ali drugačije vrste. Kao što pišu psiholozi William Miller i Janet C’de Baca: “Iako se preklapaju, kvantna je promjena (njihov izraz za duhovnu preo­brazbu) mnogo šira pojava nego vjersko preobraćenje.” U konačnici, razlika je u tome što ego u vjerskom preobraćenju ne nestaje, nego samo promijeni svoj sadržaj. Dobiva nov sustav vjerovanja i koncepata koji će ga podupirati i to mijenja način na koji ta osoba poima svijet, ali ne mijenja i njezino stanje bivanja. Ego je i dalje neta­knut te i dalje jak i odvojen kao struktura. Preobraćeni ne gube svoj individualni identitet ­ samo ga priključuju identitetu skupine. Štoviše, to je jedan od čimbenika privlačnosti preobraćenja ­ postajete dio

23

nečega većeg od sebe pa stoga osjećate pripadnost i zajedništvo. Ali to nije transcendencija ega ­ naprotiv, to je još jači oblik egoizma s obzirom na to da ne postojite samo kao zaseban ego, nego ste i dio većega skupnog ega. . . . Kad proživite istinsku duhovnu promjenu, ne osjećate da znate istinu, da su vaša vjerovanja ispravna, a vjerovanja svih drugih pogrešna. Vaše znanje proizlazi iz vašega iskustva, a ne iz vjerovanja. Znate da život ima smisla, da je univerzum skladan i dobronamjeran i da je sve zapravo jedno ­ ne zato što je to vjerski sustav vaše religije, nego zato što je to ono što opažate. Uz istinsku duhovnu promjenu ne osjećate pripadnost samo svojoj religiji ili kultu nego i cijeloj ljudskoj vrsti. Ne osjećate jedinstvo samo sa svojim Bogom ili s drugim pripadnicima svoje religije nego i s cijelim svemirom. Ni spasenje te ispunje ­nje ne morate tražiti u budućnosti jer ih već imate. Steve Taylor ­ IZLAZAK IZ TAME ­ Iskustva buđenja kroz patnju i bol ­ ­ U knjizi IZLAZAK IZ TAME, autor Steve Taylor nam govori o pričama više od trideset ljudi koji su prošli kroz trajno duhovno buđenje nakon jake traume i zbrke u njihovim životima

24

­ I tako patnja i muka se nastavljaju, i moraju se nastavljati sve dok svijet, usmje­ravan svojim samo­nametnutim bolovima, ne otkrije Ljubav koja je nesebična, mudrost koja je smirena i ispunjena mirom. ­ Svijetu je dato da nauči jednu veliku lekciju, lekciju apsolutne nesebičnosti. Sveci, mudraci i spasioci svih vremena su oni koji su se posvetili tome zadatku, i to naučili i po tome živjeli. Svi Sveti Zapisi svijeta su oblikovani da poučavaju tu lek­ciju; svi veliki učitelji to ponovno nagla­šavaju. To je za svijet tako jednostavno, ali se spotiče na složene načine sebičnosti. ­ Čisto srce je kraj svih religija i početak božanstvenosti tragati za ovom Ispravno­šću znači hodati Putem Istine i Mira, i onaj tko stigne na ovaj Put uskoro će opaziti tu Besmrtnost koja ne ovisi o rođenju i smrti, i spoznat će da u Božanskoj ekonomiji univerzuma najponizniji napor nije izgu­bljen. ­ ­. ­ Božanstvenost Krishne, Gautame (op. prev. Buddhe) ili Isusa jeste samozatajnost, kraj hodočašća duše u materiju i smrtnost, i svijet neće završiti svoje dugo putovanje sve dok svaka duša ne postane kao ove duše, i stupi u blaženstveno ostvarenje svoje vlastite božanstvenosti. James Allen

25

Ako bi, o čitatelju! ti ostvario Svjetlo koje nikada ne nestaje, Užitak koji nikada ne završava, i smirenost koja nikada ne može biti poremećena; ako bi ti ostavio iza sebe zauvijek svoje grijehe, svoje patnje, svoje tjeskobe i zbunjenosti; ako, ja kažem, da bi ti mogao učestvovati u ovom spasenju, ovom vrhunski veličanstvenom Životu, pobijedi sebe. Dovedi svaku misao, svaki impuls u savršenu pokornost sa božan­skom moći koja boravi u tebi. Nema drugog puta ka miru osim ovoga, i ako odbiješ da to prihvatiš, tvoje mnogobrojne molitve i striktno pridržavanje za obrede će biti besplodno i beskorisno, i neće ti moći pomoći ni bogovi, niti anđeli.

James Allen ­ PUT KA MIRU

Ako vašim životom upravlja um, i ako nemate mogućnosti izbora, ipak ćete patiti zbog posljedica vlastite nesvjesnosti te ćete stvarati još više patnje. Nosit ćete teret straha, sukoba, problema i boli. Patnja tako stvorena konačno će vas prisiliti da iziđete iz toga nesvjesnog stanja. Eckhart Tolle

­ MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA

26

Način na koji reagiramo na stresove je uzrok većine naših patnji.

­ Većina od nas je osjetila bol zbog okrutnosti drugih, bez obzira da li u svojim porodicama, sa prijateljima, ili na svojim poslovima. Često nas okrutnosti ostavljaju šokiranima i nesposobnim da se uzdigne­mo iznad trenutka. Osjećamo "odsječena koljena", uvrijeđenost, poniženje i degradi­ranost. Gdje nerazumni ljudi dobivaju svoju moć da nas razdražuju i kontroliraju? Iz načina kako mi reagiramo na njihovu okrutnost. Uistinu, tvoje zdravlje i dobrobit su u stvarnoj opasnosti od ljudi, čak i od članova tvoje vlastite obitelji, koji kritiziraju, prigovaraju i zagorčavaju tvoj život, sve dok ne osjetiš kao da ćeš se odreći života. Ne možeš se boriti sa nerazumnim ljudima pomoću ljutnje i ogorčenosti, jer oni osje­ćaju kako da koriste tvoje emocije koje su van kontrole protiv tebe. Razdražuju te do krajnjih granica uz pomoć straha i krivnje i tako te dovode u stanje pokornosti. Pogledaj. Ne postoji ni jedan problem koji ne možeš riješiti ako naučiš da bu-deš strpljiv. Rečeno je da smo mi sveuku­pan zbroj naših iskustava. Na nesreću, mnogi od nas su opterećeni svojom prošlo­šću: lošim odlukama, krivnjom, samouni­

27

štavajućim bjegovima. Sve dok ne nauči-mo da ispravno reagiramo na svaki novi stres u sadašnjosti, jednostavno prido-dajemo tim nevoljama iz prošlosti. I bez emocionalne samokontrole uvjetovanje iz prošlosti nastavlja da se pojavljuje kroz naša sadašnja iskustva koja će postati naša budućnost. Prakticiranje strpljivosti je bitno u održavanju tvog vlastitog indentiteta u svijetu ispunje-nog pritiscima. ­ Moraš naučiti da promatraš plitke, bijesom opterećene ljude oko sebe sa smirenom sabranošću koja će poslužiti kao samilost, strpljenje, ljubav i opome-na koju oni trebaju - i to će ih možda potpuno osvijestiti i dovesti do pošto-vanja. ­ Okrutni, nerazboriti ljudi hrane se na način na koji reagiraš prema njihovom izazivanju; odlaze pravedni i zadovoljni, ostavljajući te frustriranim, zbunjenim i depresivnim. Oni dobivaju svoju snagu iz tvoje prekomjerne reakcije, dok tebe tvoja ogorčenost često čini da se osjećaš i izgledaš kao krivac. - Ljutnja je osnova svake krivice koju si ikada osjećao. Kada si zaslijepljen bije-som povrijeđuješ druge i praviš greške

28

u prosuđivanju. - Način na koji reagiramo na stresove je uzrok većine naših patnji. Uistinu, razdra ­žiti nas je osnovna tehnika koju manipu­lativni ljudi koriste kao motivaciju. Možda imaš svog vlastitog osobnog diktatora koji ti trenutno zagorčava život. Dakle, nauči da budeš strpljiv prije nego bude kasno. Kroz šok emocionalne razdraženosti, naro­čito ogorčenja, prisilna ili morbidna suge­stija može biti usađena u tvoj podsvjesni um. Čak iako tvoje reakcije izazivaju da se boriš protiv sugestija, ti se još možeš zateći prisiljenim da im se prepustiš kako bi olakšao bol koji izaziva tvoj emocionalni otpor. Tvoj život postaje iscrpljujuća borba ometana finim sugestijama, što je kao vožnja tvoga auta sa zakočenim kočnica­ma. Prepuštajući se ljudima koji vrše priti sak, koji te zatim hvale za tvoju poslušnost i prilagodljivost, je česti ali nezdravi "sindrom ljudi koji udovoljavaju", a koji ti često zamjenjuješ za ljubav i vjernost. To se događa između muža i žene, između majke i djeteta, pa čak i između crkava i njihovih župljana. Teško je reći "ne" agresivnim, iritirajućim ljudima. Izgleda da oni znaju sve prave tipke koje treba pritisnuti. Težiš da udovoljavaš ljudima koji

29

vrše pritisak: svome šefu, ženi, ili čak svojoj djeci. I kada napokon dosegneš kritičnu točku, možeš se pobuniti protiv studiranja, posla, čak i porodice. Rezultat se može ispoljiti kao povlačenje u neki oblik samouništavajućeg bijega, ili oslablju­juću bolest ili nervni slom. Sve to ključa do ovog: prekomjerna reakcija na stres je tvoja slabost, tvoja Ahilova peta. Svi bezo-sjećajni, moći gladni, neprincipijelni ljudi instiktivno znaju kako postići da tvoje emocije rade za njih i neće oklije-vati da te odbace nakon što su te iskoristili i slomili. Svijetom vladaju tirani, mučitelji i psihopati. Neki od njih te hvataju kroz okrutnost, dok drugi manipuliraju to-bom svetijom od svetoga, iritirajućom ljubaznošću. Mogu koristiti obe metode da te zbune, biti zli jedan trenutak i "ljubazni" drugi. Njihov bezobrazan, neprincipijelan način te razdražuje, i zbog toga što je razdraženost pogre-šan način postupanja sa drugima, osje-ćaš se krivim. Ta krivnja, čini te da se osjećaš pogrešno i da zastrašivač izgle-da u pravu. Zatim, odjednom izmjenju-jući uloge i postajući "pažljiv", zastraši-vač može pojačavati tvoje osjećaje

30

krivice i tvoj osjećaj nepravednosti, stavljajući te u još veću sumnju. Na taj način ti je prikazano da vjeruješ da su oni cijelo vrijeme u pravu. I tako učiš da djeluješ po njihovim željama; da činiš stvari koje nikada ne bi učinio da si pri zdravoj pameti, i to te ponovno potpuno razdražuje. Ovaj začarani krug, sa ugra-đenim faktorom razdražljivosti, ponavlja se beskonačno, dok ne osjetiš želju da ubiješ njih ili samoga sebe. Ljudska bića nisu predodređena da budu potaknuta (pokretana) izvana kao životinje ali zbog slabog razumijevanja ego slabosti, mi to jesmo. To je zbog toga što svi imamo paralizirajuće suko-be, tjeskobe i strahove. Ovo je osnova svih naših problema. Dok ne otkriješ tajnu usmjeravanja sebe na ono što si shvatio da je ispravno duboko u svom srcu, uvijek ćeš biti prikazan u obliku ljudskog bića, prisi-ljen da djeluješ protiv svog vlastitog boljeg rasuđivanja, povrijeđujući ljude koje voliš, i radeći stvari za koje ćeš se poslije kajati. Umjesto da djeluješ sa razdražljivošću, što ako možeš naučiti da gledaš neprav -du pravo u oči, bez treptanja - strpljivo,

31

mirno i sa beskrajnom izdržljivošću? Tada sigurno ne bi imao problema sa potiskivanjem ili ispoljavanjem ogorče-nosti. To bi kontrolirao. Ovo je tada osnova za uistinu prosvjetljeni program za smanjenje stresa: učenje tajne samo-kontrole kroz strpljivost. - Ako bi mogao naučiti tajnu kako da kontroliraš svoje reakcije, kako da pronađeš taj Bogom-dati prekidač u svome umu koji bi ti omogućio da se osnažiš i potakneš svoju volju, ti ne bi više nikada osjećao sukob, krivicu, strah ili depresiju. Lažni identitet ne bi pronašao izvor ishrane za tu vrstu egzistencije i umro bi; ali ti bi živio, rastući iznutra da bi postao pravo ljudsko biće za koje si bio određen da budeš, otkrivajući svrhu u svome životu i užitak u svemu što radiš. - ono što se stvarno događa je da biti razdražen stvara novi identitet koji se razvija u tebi - lažni identitet koji se pokorava mučeničkom svijetu koji je to stvorio. I to zamjenjuje stvarnog tebe, sprečavajući tvoj razvitak na sliku tvoga Stvaraoca. Ovaj "Gospodin Hyde" hrani se ovom kaotičnom okolinom nepri-jateljstva, ogorčenosti i spletki, na koje

32

on hipnotički odgovara. U biti: sve što te razdražuje i uzrokuje da izgubiš svjesnost pridonosi rastu ovih lažnih identiteta - i do konačne smrti stvarnog jastva. Roy Masters ­ ŠTO BI TREBAO ZNATI O RAZDRAŽLJIVOSTI ­ Vodič za svakodnevno upravljanje ljutnjom i stresom ( Foundation of Human Understanding ) To znači da trebate svladati sve prepreke da biste jasno vidjeli u srce stvari duhov­noga razvoja. Bezbolne su okolnosti ko-je potiču vaše bolne osjećaje. Nastavit ćete se susretati s okolnostima koje iza-zivaju bolne osjećaje sve dok ne budete mogli vidjeti izvan njih, u unutrašnjost snage koja stvara vašu bol. Učinivši to, započinjete putovanje zbog kojega ste se rodili. - - - Ljutnja Ispadi ljutnje bolna su iskustva, ali ne ozna ­čavaju istraživanje osjećaja. Svaki ispad ljutnje prepreka je istraživanju osjećaja. To je utvrda s koje bespomoćno biće daje sve od sebe da bi se suočilo sa svijetom koji ga plaši. Osoba koja je ljutita, uplašena je. Samo uplašena osoba napada,... Svako neprijateljsko ponašanje potječe od straha. Strah je mjesto rođenja svakog podražaja koji nije od ljubavi. Osoba puna ljubavi

33

nema straha. Ljutita, ljubomorna, osvetolju­biva, depresivna ili pohlepna osoba ispunje ­na je strahom. Razlika između osobe koja je u strahu i koja ga nema je razlika u životu punom nezadovoljstva i onoga koji je ispunjen. To je jaz između očaja i prazni­ne na jednoj strani i značenja i svrhe na drugoj. Ljubav nema straha. Ona ne ugrožava niti jedan oblik Života. Ljubav je svima prijatelj. Ona prirodno njeguje, podržava i brine se o drugima. Ne bori se sa strahom kao što se sunce ne bori s mrakom. Ljubav ne poznaje strah. Gdje je jedno, nema drugoga. Ljutnja onemo-gućava ljubav i osamljuje onoga koji je ljutit. Ljutnja je pokušaj, gotovo uvijek uspješan, da se odgurne ono za čim se najviše teži: suradnju i razumijevanje. Ona poriče ljudskost u drugima i u vama samima. Ljutnja je patnja. Osoba pati jer vjeruje da je nitko ne može razumjeti i da nije vrijedna toga da je netko razumije. To je zid koji vas razdjeljuje od drugih jednako djelotvorno kao da je načinjen od betona, debeo i vrlo visok. Nema puta kroz njega, ispod njega ili preko njega. Veza između njihove ljutnje i

34

struha nije onakva kakvom je većina ljudi zumišlja. Čini se da ljutnja proizvodi hrabrost veću od prosječne. To se događa kada ljutnja postane toliko prisilna da pokrene nasilje. Ljutita osoba ne izgleda uopće uplašena. U biti je užasnuta od straha. Nije hrabrost ta koja uzrokuje napad, nego nekontrolirani užas. Slično kao kad malena životinja stjerana u kut sikće, reži i onda napada. "To je zid koji vas dijeli od drugih." Između užasa i ljutnje stoji drugo iskustvo ­ bol. Drugim riječima, ispod ljutnje leži bol, a ispod boli leži strah. Nije moguće doživjeti strah, a da prvo ne doživimo bol. Možda će se činiti da je bol uzrokovana gubitkom posla, smrću djeteta ili otkrivanjem smrtne bolesti. Ovakva bol vrlo je snažna i iskustvo te boli nalikuje onoj u kojoj dođemo u dodir sa užarenim komadom metala. Zato je lakše naljutiti se, nego dodirnuti bol. To većina ljudi i radi, ali bol ne odlazi kada se naljutite. Tako je samo zakopate.

ARHEOLOŠKA ISKOPAVANJA Prisjetite se posljednjeg iskustva koje vas je naljutilo. Kakve su bile okolnosti, na koga ili na što ste se naljutili? Vratite se u

35

to vrijeme: Kako ste se osjećali? Kakve tjelesne osjete ste imali i na kojim mjestima vašeg energetskog sustava su se pojavlji­vali? Kakve su vam bile misli? Kopajte još dublje i osjetite što je bilo ispod te ljutnje. Dozvolite sebi osjetiti bol skrivenu ispod ljutnje. Ovu vježbu možete uvijek iznova vježbati. Kada osjetite ljutnju, nježno si dozvolite ići dublje i kopajte ispod te ljutnje. Što više boli poričete, to je veća i češća ljutnja koja je prekriva. Osoba koja je neprestano ljutita stalno je u boli. Ljutnja je dvostruko bolna. Iskustvo ljutnje je bolno, a bol ispod te ljutnje još je jača. Neočekivano izbije na površinu, preuzima kontrolu nad okolnostima i proizvodi bolne posIjedice. Dok ne smognete hrabrosti suočiti se s boli koja leži ispod vaše ljutnje i doživjeti je, nastavit ćete se ljutiti. Vaša je ljutnja način na koji se opirete iskustvu boli. Ljutnja nije opiranje određenoj okolnosti, nego opiranje činjenici da svijet nije onakav kakav biste vi željeli da bude. Ljutnja je čista iznervira­nost nemogućnošću uređivanja vlastitoga života i života drugih ljudi na onakav način kako vi mislite da bi trebalo biti. Bijes nikada nije usmjeren na jednu osobu, organizaciju, zajednicu ili bilo koji drugi cilj

36

bez obzira koliko snažno izgledalo da je to upravo tako. . . . ­ Ako pažnju usmjerite na misli o tugovanju za onim što ste izgubili, na očaj zbog onoga što ne možete obaviti ili na mržnju prema drugima, nećete biti u stanju vidjeti izvor svoje boli. Nećete ga moći niti promijeniti. Gubitak ćete zamijeniti s nekim ili nečim drugim, obavit ćete nešto drugo i osvetiti se. Gary Zukav i Linda Francis ­ SRCE DUŠE ­ kako osvijestiti svoje osjećaje

Pet istina o strahu 1. Strah neće nestati dokle god se razvijam. 2. Jedini način da se riješim straha od nečega jest da odem... i učinim to. 3. Jedini način da dobijem bolje mišljenje o sebi jest da odem... i to učinim. 4. Ne samo da ću osjetiti strah svaki put kada se susretnem s nečim novim, nego se to događa i svima ostalima. 5. Probijanje kroz strah manje je zastra­šujuće od življenja sa stalnim strahom, koji dolazi s osjećajem bespomoćnosti. Susan Jeffers ­ OSJETI STRAH, A IPAK TO UČINI ­ Dinamične tehnike za pretvaranje straha, neodlučnosti i ljutnje u snagu, djelovanje i ljubav

37

Budite svaki dan na raskrižju. Neka vaše tvrdnje postanu raskrižja. Budite spremni kretati se u bilo kojem smjeru. Neka vas vaša spoznaja, vaša spontanost vodi kuda hoće. Političari određuju puteve i ciljeve s pomoću religije, partije, nacionalnih udruga. Oni znaju o čemu će govoriti, od čega će početi, što će biti u sredini, čime će završiti, koji im je cilj. Ali to ne vodi do sreće. Sreća ne pripada pragmatičarima i utilitaristima. Sreća je put bez puta, cilj bez cilja. Sreća je apoteoza iznenađenja. Ne možete upravljati srećom, ne možete je stvoriti, ne možete je organizirati. Sreća je ono što se nalazi izvan vaših napora. Ako postignete ono glavno: sreća je uvijek uz vas. To je neočekivano stanje spajanja vaše osobnosti s vašom spoznajom. Sreća je uvijek s vama. Ne prestaje i ne prolazi. Uvijek je s vama kao disanje, kao kucanje vašeg srca. Sreća je uvijek uz vas, ali ako je budete tražili, naći ćete samo patnju jer ćete je, tražeći, mimoići. Patnja je odsut­nost sreće. Ako tražite sreću, potvrđujete da je nemate, a ako nema sreće ­ postoji patnja ili san, jeziv egzistencijalni san, samozaborav koji je gori od smrti i patnje. Patnja i sreća uvijek su jedno pored dru­goga. Sreća je u nama, a patnja je izvan

38

nas. Nerazumni ljudi uporno traže sreću izvan sebe - u novcu, vlasti, religiji, po cijelom svijetu traže nekoga koji bi ih poučio kako naći sreću. A zapravo treba se vratiti u sebe i ne trčati za srećom. Ako niste prepoznali sreću u sebi, kako ćete je naći izvan sebe? Ljudi trče za svačim, tako dobivaju ono što im stalno nedostaje. Oni koji ne postignu ono što žele, stalno iznova pokušavaju, govore o "nadi", o trpljenju, o smirenosti. Ali "nada" vodi do pomračenja uma. Nada vas spušta na razinu fizičkih zakona. Postoji svijet "imati" i svijet "biti". Nada povezuje različite fragmente svijeta "imati". U tom svijetu postoje monstrumi kao što su "potraga", "napor", "razočaranje", "pokušaj". Tim mon ­strumima upravljaju različiti oblici sveće­nika, vračeva, "učitelja". Oni mogu ispričati, pokazati, naučiti vas kako se to radi, kako trčati za nečim, kako tražiti, kako nalaziti, kako vjerovati, kako voljeti. Odbacite bes-krajne "kako" i jednostavno "budite". Budite bez ikakva razloga.

KARMA JE IZBOR Ako ste patili ­ to je bio vaš izbor. To i nije ništa drugo nego zakon karme: vi ste potpuno odgovorni za sve. Što god se dogodilo - nesreća ili sreća, pakao ili

39

nebo - vi ste, u konačnici, potpuno za to odgovorni. Upravo u tome se i sastoji zakon karme: na vaša pleća pada sva odgovornost. Ali ne bojte se, kako je sva odgovornost na vama, odjednom će se otvoriti vrata slobode jer ako ste vi uzrok patnji - vi to možete izmijeniti. Ako su uzrok drugi, onda nećete moći ništa izmijeniti. Ali mi smo toliko negativni, pesimistični, da čak i ovako prekrasno učenje, kao što je zakon karme, tumačimo tako da nas taj zakon ne oslobađa, nego nam još više otežava život. Što smo uradili? Nismo prihvatili odgovor­nost, već smo je prenijeli na zakon karme. Mi licemjerno kažemo da nam ovaj život nije uspješan zbog prethodnih života. Ali zakon karme morao vas je osloboditi. Davao vam je potpunu slobodu u pona­šanju sa sobom. Nitko drugi ne može vam donijeti patnju ­ u tome je njegovo otkri­venje. Ako patite ­ sami ste to stvorili. Vi ste gospodar svoje sudbine i ako je želite izmijeniti, možete to učiniti odmah i život će postati drukčiji. Vi ste potpuno odgovorni za ono što jeste i za svijet u kojem živite. To je vaša kreacija. Ako takva misao uđe duboko u vas, možete sve izmijeniti. Ne morate patiti. Ne radi se o tome što vam se

40

dogodilo, nego kako ste to prihvatili. ***

Patnja je dio života. Patnja prestaje tek onda kad potpuno napustite tijelo. Dokle god postojite, postojat će i patnja. Ali možete spoznati sljedeće: patnja se doga­đa negdje oko vas, ako ste sebe spoznali, postali svjedok, bit ćete blaženstvo. Ne može se imati blaženstvo ­ blaženstvo se može biti. I patnja će stalno dolaziti, ali sada vas ništa ne može prisiliti da patite. Stoga zapamtite. Ako patite, znači da ste to odabrali svjesno ili nesvjesno, izravno ili neizravno. To je vaš izbor i vi ste za njega odgovorni. Kada ste postigli spoznaju, onda ni u paklu, gdje su mučenja i torture, nećete patiti, ako ste odabrali da ne patite. I, zapravo, raj i pakao nisu zemljopisna mjesta. Vi nosite svoj raj i pakao u sebi. I to projicirate na sve što se s vama događa. Patite zbog sebe. Nitko drugi ne može vas prisiliti da patite. To je nemoguće. I čak ako vas netko i prisiljava da patite, to je vaš izbor ­ biti onaj koji zbog nekoga pati. Ali vi stalno mislite da, ako se netko drugi izmijeni, ili se počne drukčije ponašati ­ vi više nećete patiti. Ne, drugi uopće nisu odgovorni za to. Odgovorni ste vi i dok svjesno ne prihvatite tu odgovornost ­

41

nećete se izmijeniti. Promjene su moguće ako spoznate da ste vi odgovorni za sve.

*** Zašto su ljudi uronjeni u patnju, iako nitko ne bira patnju? Svi odabiru sreću. U tome je paradoks. Ako odabirete sreću, nalazite se u patnji jer biti u blaženstvu znači ne birati. Ako ostajete svjedok koji ne bira, bit ćete sretni. Tako to nije izbor između patnje i sreće, to je pitanje izbora između izbora i odricanja od izbora. Zašto svaki put kada birate, vi patite? Zato što izbor čini život. Vi ne primate cjelinu ponešto prihvaćate, a ponešto odbacujete. I ono što odbacujete, vraća vam se jer, zahvaljujući vašem odbacivanju, postaje jače od vas. Paradoksalno, odbacujući patnju vi, na neki način, birate upravo patnju. Počinjete smatrati da je patnja onda kad ne osjećate stalnu sreću. Ali život se ne može razdijeliti na dijelove. A izbor ­ to je dijeljenje. Ne možete reći: "Živjet ću samo danju i izbjegavat ću noći" ili "Živjet ću samo udišući, a neću izdisati, ili "Živjet ću samo ako budem sretan." Sreća je izdisaj, patnja je udisaj. Život je izmjena suprotnosti i ne možete odabrati jednu od njih. Radujte se cjelini života ­ danu i noći, udisaju i izdisaju, sreći i patnji. To je put mudrosti:

42

biti zadovoljan i jednim i drugim, ne odabirući. Prihvaćajte sve što vam je dano. Postanite onaj koji ne bira. Uživajte i u patnji i u sreći. Neizbor će postati blažen­stvo. Blaženstvo je kvaliteta koju možete pridružiti bilo čemu ­ čak i patnji. Patnje će vam se događati, ali vas neće dodirivati. PORUKA RAZIGRANOG DUHA ­ Ogledalo Prosvjetljenja ­ Knjigu s ruskog prevela i priredila T. P. 2005 godine Zerkalo prosvetlenia (poslanie igrajuščeg Duha) Uvijek imajte na umu da je sabranost pažnje stanje uma ispunjenog velikodušno­šću, suosjećajnom ljubavlju i mudrošću, udruženim sa suosjećanjem, radošću zbog uspjeha drugih i spokojnošću. Kad god obratite pažnju na bilo što, morate sebe zapitati je li vaš um ispunjen tim svojstvi­ma. Ako nije, tada niste sabrani. . . Sabranost je ono stanje uma u kojem on motri na samog sebe da ne uleti u zamku pohlepe, mržnje i neznanja, koji donose patnju i nama i drugima. Henepola Gunaratana ­ budistički redovnik Ako bi mi mogli čitati tajnu povijest naših neprijatelja, onda bi pronašli u životu svake osobe dovoljno tuge i patnje da ukloni svako neprijateljstvo. Henry W. Longfellow

43

Kada se jednom shvati da sjećanje izaziva bol, onda prirodno slijedi da je jedini lijek neka vrsta zaborava, a taj zaborav može biti pozitivan ili negativan. Pozitivan zabo­rav je zaborav u kome um ostaje svjestan vanjskih nadražaja, ali odbija da reagira na njih. Negativan zaborav je ili puka nesvje­snost, zaustavljanje uma kao u dubokom snu, ili njegovo ubrzavanje kao u ludilu, koje se definira kao način da se izbjegne sjećanje na patnju. I san i ludilo mogu, u različitom stupnju, da budu izazvani na umjetan način, upotrebom opojnih sredsta ­va ili droga, ali je to, također, negativan način da se prevaziđu sjećanja. Stoga je pozitivan zaborav lijek i, ako se stalno njeguje, razvija kod čovjeka onu ravnotežu uma koja mu omogućava da ispolji pleme­nite karakterne crte kao što su milosrđe, praštanje, tolerancija, nesebičnost i služe­nje drugima. Njegovu ravnotežu narušava i najslabiji šapat pohvale ili laskanja i naj­bljeđi nagovještaj klevete ili kritike; njegov um je poput tanke trske koju povija i naj­slabiji lahor emocija. Takav čovjek je vječno u ratu sa samim sobom i ne zna za mir. Kod upražnjavanja pozitivnog zaborava nije bitno samo ne reagirati na nepovoljne okolnosti, nego je isto toliko bitno ne reagi­

44

rati i na povoljne i prijatne okolnosti. Od to dvoje, nereagiranje na povoljne i prijatne okolnosti je teže i rjeđe se spominje, iako je podjednako važno kao i ono prvo. . . ­ Zbog zaborava svijeta se postaje poklonik (rahrav, sadhak), zbog zaborava drugog svijeta se postaje svetac; zaborav sebe znači Realizaciju, a zaborav zaborava je Savršenstvo. Meher Baba ­ BOG GOVORI Pitanje: Onda, zašto sam bio nesretan cije­log svog života? ­ Nisargadatta: Zato što niste išli duboko do samih korijena vašeg postojanja, bića. To je vaše potpuno nezna ­nje o samom sebi, koje je prekrilo vašu ljubav i sreću i čini da tragate za onim što nikada niste izgubili. Ljubav je volja, volja da dijelite svoju sreću sa svima.

Nisargadatta Maharaj ­ JA SAM TO Sreća može izrasti samo iz vas samih i posljedica je vaše ljubavi. Kad postanete svjesni toga da vas ne može usrećiti nitko drugi i da je sreća posljedica vaše ljubavi, to postaje najuzvišenije majstorstvo Tolteka Majstorstvo Ljubavi. Don Miguel Ruiz ­ MAJSTORSTVO LJUBAVI Bez promjene srca, bez dobre volje, bez unutarnje preobrazbe koja je nastala iz budnosti, ne može biti mira, nema sreće za čovjeka. J. Krishnamurti

45

Patnja nastaje zbog prianjanja uz nešto ili zbog otpora prema nečemu. Ona je poka­zatelj naše nespremnosti da se pokrenemo i tečemo u skladu s bujicom života. Budući da je razborit i umjeren život oslobođen boli, život svetih ljudi oslobođen je patnje.

Nisargadatta Maharaj

Bez razumijevanja onoga što jeste ti ne možeš pronaći ono što stvarno jeste, i bez toga razumijevanja život nema smisla, život je neprestana borba u kojoj se nasta­vljaju bol i patnja. . . Razumijevanje onoga što jeste, biti svjestan onoga što jeste, otkriva neobične dubine, u kojima je stvarnost, sreća i užitak. J. Krishnamurti

Mir treba pronaći u sebi, na onom istom mjestu na kojem se nalaze i uznemirenost i patnja. On se ne pronalazi u šumi ili na vrhu planine, niti nam ga poklanja učitelj. Kada doživljavaš patnju, tada imaš šansu i da pronađeš slobodu od patnje. Bježati od patnje znači zapravo trčati joj u zagrljaj.

Ajahn Chah ­ budistički redovnik

Istinska sloboda i kraj patnje jeste življenje na takav način ­ kao da si ti sam u potpunosti izabrao što god ti osjećaš ili doživljavaš ovaj trenutak. Ovo unutrašnje usklađivanje sa Sadašnjošću jeste kraj

46

patnje. Da li je patnja uistinu potrebna? Jest i nije. Da ti nisi patio kao što jesi, onda ne bi bilo dubine tebi kao ljudskom biću, ne bi bilo poniznosti, ne bi bilo samilosti. Ti ne bi mogao ovo sada čitati. Patnja napukne, otvara ljusku ega, i onda dolazi točka na kojoj je to poslužilo svrsi. Patnja je potrebna sve dok ti ne shvatiš da je nepotrebna. Ti ne možeš biti svjestan i stvarati patnju samome sebi.

Eckhart Tolle - TIŠINA GOVORI

Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima se možemo sjetiti ljudi koji su hodali barakama i tješili druge, dajući im svoj posljednji komad kruha. Njih je bila nekolicina, ali oni pružaju dovoljan dokaz da čovjeku može sve biti oduzeto osim jedne stvari: posljednja od ljudskih sloboda ­ da izabere vlastiti stav u bilo kojoj datoj okolnosti. ­ Uvijek su postojali izbori koje možemo učiniti. Svaki dan, svaki sat, je pružao priliku da donesemo odluku, odluku koja je određivala da li ćeš se ti ili ne prepustiti onim silama koje ti prijete da će ti oduzeti tvoje samo sebstvo, tvoju unutrašnju slobodu; Viktor Frankl ­ 1905­1997

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA SMISLOM

47

Blaženstvo Sebstva ti uvijek pripada i ti ćeš moći da ga pronađeš ako iskreno težiš ka njemu. Uzrok tvoje nesreće ne leži u tvom vanjskom životu, on je u tebi kao tvoje ja (ego). Stvaraš sebi ograničenja, pa se zatim uzaludno boriš da ih savladaš. Sva nesreća proističe iz Ja. Sa tim dolazi sve zlo. Što ti vrijedi da uzroke svoga nezado­voljstva tražiš u događajima života, kada su zapravo svi oni u tebi. Kakvu sreću možeš da ugrabiš od stvari koje se ne tiču tvog Sebstva? Koliko dugo će ona trajati ako i misliš da je imaš? Ako bi postoja­nošću patnje sagorio Ja­iskustvo, tada bi bio slobodan. Ako ga budeš nepažljivo prihvatio, nametnut će ti ograničenja i s njima besmislenu borbu da ova ograni­čenja savladaš. Jedino sredstvo da ostva­riš spokoj jeste da uvijek budeš u Sebstvu, ono što u stvarnosti Jesi. Ramana Maharshi Patnja nije potrebna na putu ljudskog razvoja, ona je rezultat kršenja duhovnog zakona, ali se rijetki ljudi mogu probuditi iz ”sna duše” bez patnje. Florence S. Shinn Patnja je izvor kozmičke mudrosti. Ona otvara put do ljubavi koja predstavlja vrhunac doživljavanja. Martinus ­ PUT U RAJ, KROZ VRATA SMRTI

48

­ Možete li me vi izvući iz zamke? Krishnamurti: Nitko te ne može izvući iz tvoje zamke ­ niti guru, niti droga, niti man­tra, nitko, uključujući i mene ­ nitko, pose­bno ne ja. Sve što ti trebaš da radiš jeste da budeš svjestan od početka do kraja, ne smiješ postati nepažljiv usred toga. Ova nova kvaliteta budnosti je pažnja, i u ovoj pažnji nema granica stvorenih od “mene“. Ova pažnja je najviši oblik vrline, dakle to je ljubav. To je vrhunska inteligencija, i tu ne može biti pažnje ako ti nisi senzitivan prema strukturi i prirodi ovih od čovjeka­stvorenih zamki. J. Krishnamurti Ako se ne iskorijeni osnovna navika žudnje i odbojnosti, patnja će uvijek ponovo nastajati. Digha nikaya 16 “Razvij samilost, jer čineći tako želja da povrijeđuješ će biti odstranjena. Razvij su­radost, jer čineći tako, odbojnost će biti odstranjena. Razvij smirenost, jer čineći tako osjetilna reakcija će biti odbačena. Razvij opažanje odvratnosti jer čineći tako, prianjanje će biti odbačeno. Razvij opaža­nje netrajnosti jer čineći tako, samoljublje, “Ja sam“, će biti odstranjeno. Razvij pažnju o disanju jer je to velika dobrobit i pre­dnost.“ Buddha (savjeti sinu)

49

Postoji jedna posebna i najvažnija stvar koju je čovječanstvo zanemarilo, a mi go­vorimo gotovo o cijelom čovječanstvu, a to je suosjećanje. Kad bude postojalo suo­sjećanje za sve živuće stvari, uključujući i one koje su vam najbliže, onda će pomak u svijesti planeta započeti i ubrzavati se.

Phyllis V. Schlemmer ­ JEDINI PLANET IZBORA

Jedan od najučinkovitijih načina svladava­nja snage negativnih emocija kao što su ljutnja i mržnja jest razvijanje njima supro­tnih snaga, dakle pozitivih odlika uma, a to su ljubav i suosjećanje. ­ Vaša ljubav i suosjećanje koje osjećate za svoje prijatelje u puno slučajeva zapra­vo je vezanost. Taj se osjećaj ne zasniva na shvaćanju da sva bića imaju jednako pravo da budu sretna i nadvladaju patnju. Umjesto toga, on se zasniva na ideji da je nešto 'moje', netko 'moj prijatelj' ili da je nešto dobro za 'mene'. To je vezanost. Stoga, kad se osjećaji jedne osobe prema vama promijene, vaš osjećaj bliskosti istog trena nestaje. Međutim, kad se radi o suosjećanju onda razvijate jednu vrstu skrbi za drugu osobu bez obzira kako se ona odnosi prema vama, naprosto zato što je ta osoba vaš bližnji i ima pravo nadvladati patnju. Bez obzira na to hoće li

50

ta osoba ostati neutralna prema vama ili čak postati vaš neprijatelj, vaša skrb treba­la bi ostati nepromijenjena zbog njegova ili njezina prava na svladavanje patnje. U tome je glavna razlika. Istinsko suosje­ćanje puno je zdravije; ono je nepristrano i temelji se na razumu. Suprotno tome, vezanost je uskogrudna i pristrana. U biti, istinsko suosjećanje potpuno je suprotno od vezanosti. ­ ­ Čak i religija, koja je navo­dno dobra za čovječanstvo, bez osnovnog ljudskog suosjećanja može postati prljava.

Dalaj Lama ­ SNAGA SUOSJEĆANJA

Nauči razlikovati nepokretno od pokretno­ga, nepromjenjivo od promjenjivoga, sve dok ne shvatiš da razlike postoje samo u poja­vama, a da je jednota jedina nepromje­njiva činjenica. Tu temeljnu istovjetnost mo ­žeš nazvati Bogom, brahmanom ili ma­tricom (prakriti), riječi su najmanje važne. Bitno je samo spoznati da je sve jedno. Kad jednom, s punim povjerenjem rođe-nim iz neposrednoga iskustva, budeš mogao ustvrditi: "Ja sam svijet, svijet je ja", bit ćeš, s jedne strane, slobodan od svih želja i strahova, a s druge ćeš po-stati u potpunosti odgovoran za svijet. Tvoja jedina briga bit će nerazumna patnja čovječanstva. Nisargadatta M.

51

Pretjerano je nadati se životu bez boli, pogrešno je očekivati život bez boli, jer bol je štit našega tijela. Bez obzira koliko je mrzili, a bol nitko ne voli, ona je važna, i, zaslužuje našu zahvalnost. Kako bismo inače znali maknuti ruke iz vatre, prste s oštrice, iz trnja noge? Stoga je bol važna, i zaslužuje našu zahvalnost. Ipak, postoji bol koja nema svrhe, to je kronična bol, onaj okov boli koja ne štiti, to je agresivna bol, napadač iznutra koji uništava našu sreću, agresivni ubojica snage, bezobzirni neprijatelj našeg mira, i, stalna prijetnja našega života! Kronična bol najteža je prepreka za skok uma. Ponekad je gotovo nemoguće skočiti, ipak, moramo pokušavati, pokušavati, pokušavati, ako ne pokušavamo, uništit će nas. Iz te bitke izaći će nešto dobro. Zadovoljstvo što smo pobijedili bol. Zadovoljstvo sreće i mira. To je pravo postignuće, vrlo posebno, veoma osobno.

52

To je osjećaj snage, unutarnje snage, koju treba iskusiti da bismo je razumjeli. Zato svi moramo prihvatiti bol, čak i onu koja nas uništava, jer ona je samo dio prirodnog tijeka stvari, a um se može s njome nositi, i postat će jači. Jonathan Wilson­Fuller Uvijek postoji velika opasnost da će religija postati izopačena i iskvarena u svrhu lažnih ciljeva, kao što je slučaj za vrijeme rata kada svaka protivnička nacija prostitu­iše svoju religiju za vojnu propagandu. . . . Religiozna grupa koja se temelji na takvom funkcioniranju, odvojenom od religioznih aktivnosti, odmah postaje politička partija, ekonomska organizacija, ili društvena insti­tucija. . . Institucionalna religija ne može omogućiti inspiraciju i osigurati vodstvo u ovoj nadolazećoj širom­svijeta društvenoj obnovi i ekonomskoj reorganizaciji jer je na nesreću postala manje ili više organski dio tog društvenog poretka i ekonomskog sistema koji se mora podvrći obnovi. Samo stvarna religija osobnog duhovnog iskustva može funkcionirati korisno i kreativno u sadašnjoj krizi civilizacije. . . Institucionali­zirana crkva izgleda da je služila društvu u prošlosti veličanjem uspostavljenog politi­

53

čkog i ekonomskog poretka, ali ona mora ubrzano prestati sa takvim akcijama ako želi opstati. Njen jedini ispravan stav se sastoji u tome da poučava nenasilje, doktrinu mirne evolucije umjesto nasilne revolucije ­ mir na zemlji i dobru volju među svim ljudima. THE URANTIA BOOK, 1955 ­ str. 1086­1089, ­ Patnja koju osjećamo proizlazi iz nezna­nja, od nerazlikovanja između stvarnog i nestvarnog. Svi mi uzimamo loše za dobro, san za stvarnost. Duša je jedina stvarnost, a mi smo to zaboravili. Tijelo je nestvaran san, a mi mislimo da smo tijela. Ovo nerazlikovanje je uzrok patnje, i ono je uzrokovano neznanjem. Kada se pojavi razlikovanje to donosi snagu, i samo onda možemo odstraniti sve te razne ideje o tijelu, rajevima, i bogovima i Anđelima. ­ Teorija o Karmi je da patimo zbog naših dobrih i loših djela, i cijela filozofija je da dosegnemo slavu čovjeka. Svi Sveti zapisi pjevaju o slavi čovjeka, o duši, i uz to, sa istim dahom, oni propovijedaju tu Karmu. Dobra djela donose takav rezultat, loša djela takav rezultat, ali, ako se na dušu može djelovati dobrim ili lošim djelima onda to nije ništa. Loša djela stavljaju prepreku na ispoljavanje naše vlastite

54

prirode, Puruše, a dobra djela odstranjuju te prepreke, i njena priroda se ispoljava. Ali sama Puruša se nikada nije promjenila. Što god ti činiš to nikada ne uništava tvoju vlastitu slavu, tvoju vlastitu prirodu, jer se na dušu ne može ničim djelovati bilo čime, samo se zastor postavlja ispred nje, skriva­jući njeno savršenstvo.

Swami Vivekananda ­ RAJA YOGA Sve su religije podjednako lažne i podje -dnako istinite, ovisno o tome kako ih promatrate. Možete ih koristiti u službi ega ili ih možete koristiti u službi Istine. Vjerujete li da samo vaša religija pred-stavlja Istinu, tada je za vas religija u službi ega. Ako se tako odnosite prema religiji, ona postaje ideologija i stvara privi­dan osjećaj nadmoćnosti, a uz to i podjele i sukobe među ljudima. . . Religijska učenja u službi Istine predstavljaju putokaze pokraj puta ili karte koja su nam ostavila probuđena ljudska bića kako bi nam pomogla u duhovnom buđenju, u osloba­đanju od poistovjećenosti s oblikom. . . . . Istina se ne može odvojiti od onoga tko jeste. Ako za istinom tragate negdje drugdje, svaki put ćete se prevariti. Istina je samo Postojanje koje jeste.

Eckhart Tolle ­ NOVA ZEMLJA

55

. . . . Zlo kao takvo nema posebne egzistencije. Ono je samo odsustvo dobra i postoji samo za onoga koji je postao njegovom žrtvom. Zlo proizlazi iz dva uzroka. Ni zlo ni dobro nemaju nezavisan uzrok u Prirodi. Priroda je lišena svake dobrote i zlobe, ona samo slijedi nepromje­njive Zakone, kad daje život i radost ili bol i smrt, odnosno kada uništava ono što je stvorila. Priroda za svaki otrov ima protu­otrov i nagradu za svaku bol. Istinsko zlo dolazi od čovjekove inteligencije. Njegovo porijeklo leži u čovjeku, koji se odaljuje od Prirode. Zlo je pretjerivanje u dobru, u jednom smislu je proizvod ljudske sebično­sti i pohlepe. Razmišljajte temeljito o tome, onda ćete vidjeti da osim smrti (koja nije zlo već potrebni zakon) i nesretnih slučaje­va, koji uvijek nalaze izravnanje u sljede­ćem životu, porijeklo svakog zla leži u ljudskom djelovanju to jest u čovjeku koji usljed inteligencije što je posjeduje kao jedino biće u prirodi sa slobodom djelova­nja. Ne stvara Priroda bolesti već čovjek. Čovjekovo određenje je da umire priro­dnom smrću zbog duboke starosti. Izuzev nesretnih slučajeva divljak i divlje životinje, koji žive u slobodi ne umiru od bolesti. Hrana, piće i spolni odnosi su prirodne

56

potrebe u životu. Njihovo prekomjerno uži­vanje prouzrokuje bijedu, mentalne i fizičke bolesti, koje se prenose kao najveće zlo na djecu onih koji su to sve skrivili. Ambicija i želja da onima koje volimo osiguramo sreću i dobre materijalne prilike, sticanjem časti i imetka, jeste hvale vrijedan i priro-dan osjećaj. Ali ako to pretvara čovjeka u teškog i okrutnog tiranina i tvrdicu ili velikog egoistu, tada to donosi neopisivu bijedu njegovoj okolini - narodima, kao i pojedinim ljudima . . . Sada ću vam poka­zati najveći i najvažniji uzrok gotovo dvije trećine zala koja pritiskuju čovječanstvo ­ od kada je ovaj uzrok stekao veliku moć. To je klasa svećenstva u bilo kojem obliku se to posmatralo i u bilo kojem narodu. U onoj varljivosti koju čovjek smatra svetom, treba tražiti izvor mnogih zala, tog velikog prokletstva za čovječanstvo. Pogledajte Indiju, kršćanstvo, islam, židovstvo i fetiši­zam! To je svećenički bezobrazluk, koji je i Boga učinio pred ljudima tako strašnim. Religija je od čovjeka napravila sebičnog pobožnjaka i fanatika, protivnika svih ljudi izvan svoje sekte, a nije ga istovremeno učinila boljim ili moralnijim. Vjera u Boga ili Bogove je pretvorila dvije trećine čovječan­stva u robove onih koji su ga razočarali

57

svojim pogrešnim obećanjem da će ga spasiti. Nije li čovjek uvijek spreman da izvrši svako zlo, ako mu se kaže da Bog ili bogovi zahtijevaju takav zločin? Irski, italijanski ili slovenski seljak dobrovoljno će se žrtvovati i radije će sam gladovati, odno ­sno dopustiti da gladuje njegova porodica i da ista bude bez odjeće, samo da nahrani svoga “oca” ili “popa” i da ga oblači. Dvije tisuće godina Indija je stenjala pod teretom kasta, dok su se jedino brahmani (svećen­stvo) tovili od bogatstva te zemlje. Još i danas kršćani i muslimani režu jedni drugima grkljane, da bi uveličali svoju pripadnost. Zapamtite: većina ljudske bije-de neće se smanjiti, sve dok onaj bolji dio čovječanstva ne zamjeni pogrešno shvaće-ne oltare svojih Bogova - Istinom, moralom i sveobuhvatnom Ljubavlju. . . . U dana­šnjem svijetu, bilo u njegovom kršćan­skom, muhamedanskom ili paganskom dijelu, ljudi se ne obaziru na pravednost, a čast i milosrđe su nestali. Ideja o osobnom Bogu, čijoj je vlasti bio prepušten svijet, a naročito kršćanstvo tokom dvije tisuće godina, pokazala se sa svim na njoj zasno­vanim političkim i socijalnim sistemima, kao greška. Svatko zna da potpuno odstu­panje od autoriteta jedne sveprožimajuće

58

Snage ili zakonitosti, koju svećenstvo naziva Bogom, a filozofi su nazivali Buddhom, Božanskom Mudrošću i prosvje­tljenjem odnosno Teozofijom, znači istovre ­meno napuštanje svih ljudskih zakona. Kada budu oslobođene od tereta dogmat-skog tumačenja, ličnih naziva, personifi-kovanih predstava i plaćenog svećenstva, temeljne nauke svih Religija pokazat će se kao JEDNA JEDINSTVENA CJELINA. . . ­ Pismo, koje je A.P. Sinett primio 28. Rujna 1882 godine u Simli tretira uzroke zla u svijetu. Neobično oštre riječi Mahatme K.H. upotrebljene u ovom pismu protiv organi­ziranih religija, možda će neugodno djelovati, jer su religije bezuslovno onaj činilac u životu čovječanstva, koji treba da poveže čovjeka sa Vječnim Praizvorom njegove suštine i time ima na njegov život uzdižuće, prosvjetljavajuće i oslobađajuće djelovanje. Povijest nam dokazuje da su čovjekova želja za vlašću i njegovi nedostaci iskrivili i ponizili uzvišenu misiju religije, tako da oni periodi na koje se odnose Učiteljeve optužbe preovladavaju u povijesti većine organiziranih religija. dr. Norbert Loper ­ iz knjige THE MAHATMA LETTERS TO A. P. SINETT (originali se nalaze u muzeju u Londonu)

59

Istina nije ničije vlasništvo, ni pojedi-nac, ni rasa, ni bilo tko može da na nju polaže neko specijalno pravo. Istina je priroda svih duša. Zapamtimo da je najviša istina uvijek naj-jednostavnija, učinimo je praktičnom, tako da može zalaziti u sve pore ljudskog društva i postati vlasništvo najvišeg intelekta kao i običnog čovječjeg uma, ženinog i djeti -njeg istodobno. Sve ove racionaliza-cije, logike, sve ove barijere metafizike, sve ove teologije i ceremonije, bile su dobre u svoje vlastito vrijeme - ali pokušajmo stvari pojednostavniti i dovesti do zlatnih dana kada će svaki čovjek biti vjernik i STVARNOST u svakom čovjeku biti objekt vjere.

Swami Vivekananda 1862-1902

Iza svake podjele stoji nešto nedjeljivo. Iza svake rasprave stoji nešto o čemu se ne može raspravljati. Sveti čovjek obuhvaća sve, ali ljudi se svađaju da bi istakli svoje mišljenje. Tako je rečeno: svaka rasprava podrazumjeva parcijal-no viđenje stvari. . . Chuang Tzu

Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe da dokazuješ kako je tuđi pogrešan. Paulo Coelho

60

Svjetske religije o patnji Razgovor 107. Kasnije je Yogi upitao: Kako se duhovno uzdizanje ljudi može poboljšati? Kakva im se uputstva trebaju davati? M: (Ramana Maharshi): Oni se razlikuju po temperamentu pojedinaca i u skladu sa duhovnom zrelošću njihovih umova. Ne može biti nikakvih uputstava masovno. D: Zbog čega Bog dopušta patnju u svijetu? Zar On ne bi sa Svojom Svemogu­ćnošću mogao prekinuti sa svim time u jednom trenutku i uspostaviti univerzalnu realizaciju Boga? ­ M: Patnja je Realizacija Boga? ­ ­ D: Zar On nije to trebao drukčije uspostaviti? ­ ­ M: To je takav način. D: Da li su Yoga, Religija itd. protuotrov za patnju? ­ ­ M: To ti pomaže da prevaziđeš svoju patnju. D: Zbog čega bi trebala postojati patnja? M: Tko pati? Što je patnja? Nema odgo­vora! Napokon se Yogi podiže, zamoli za blagoslov Sri Bhagavana za njegova vlastita djela i izražava veliku žalost zbog svoje prenagljenosti i žurbe. On je izgledao vrlo iskreno i predano čak i emocionalno. TALKS WITH SRI RAMANA MAHARSHI THREE VOLUMES IN ONE Extract Version (Published by V. S. Ramanan)

61

Razgovor 420. ­ 4th lipanj, 1937 Neki odvjetnik iz mjesta Cuddalore je naveo citat: “Tu niti svijetli sunce, ni mjesec niti zvijezde, niti grom. Kako tu može svjetliti vatra? Sva ta svjetla svjetle samo u Njegovom svjetlu? Sa Njegovim Svjetlom, sve to svjetli!” On je upitao što to znači, ‘sa Njegovim Svjetlom’? Da li sve ostalo svjetli na račun Njega, ili u Njegovom Svjetlu? M: Postoji samo On. On i Njegovo Svjetlo su jedno te isto. Ne postoji pojedinac da opaža druge stvari, jer je onaj koji opaža i ono opaženo samo On. Sunce, mjesec, itd., sjaje. Kako? Da li oni dolaze i govore ti da oni sjaje ili neko drugi odvojen od njih kažu da oni sjaje? D: Naravno ja kažem da oni sjaje. M: Dakle oni sjaje na račun tebe. Ta svjesnost je tvoje Sebstvo ili ti. Dakle ti i tvoja svjesnost ste isti kao On. Njegovo Svjetlo pomoću kojega sve drugo sjaji. Ponovo, svjesnost je potrebna da zna da oni sjaje. Ta svjesnost je tvoje Sebstvo ili ti. Dakle ti ili tvoja svjesnost je ista kao i On i Njegovo Svjetlo pomoću kojega sve drugo sjaji. D: Da li je to Svjetlo kao sunčevo? M: Nije. Sunčevo svjetlo je jada

62

(neosjetljivo) Ti si svjestan toga. To čini objekte zamjetljivima i odstranjuje mrak, dok je svjesnost ono Svjetlo koje ne samo što stvara svjetlo nego i mrak zamjetljivim. Mrak ne može postojati prije svjetla, ali može ostati u Svjetlu Svjesnosti. Slično tome, ova svjesnost je čisto Znanje u kojemu i znanje i neznanje sjaje. D: Ako je Bog sve zbog čega onda pojedinac pati zbog svojih djela? Zar djela nisu potaknuta od Njega zbog čega pojedinac pati? M: Onaj tko misli da je on onaj koji djeluje je također i onaj koji pati. D: Ali djela su potaknuta od Boga, a pojedi ­nac je samo Njegovo sredstvo. M: Ta logika se primjenjuje samo onda kada netko pati, ali ne i kada uživa. Ako ovo uvjerenje uvijek prevladava onda ne bi bilo ni onoga tko pati. ­ D: Kada će prestati patnja? ­ M: Sve dok individualnost ne bude izgubljena. Ako su i dobre i loše akcije Njegove, zbog čega bi ti mislio da su užitak i patnja samo tvoji? Onaj tko čini dobro i loše, također uživa i zadovoljstva ili trpi bol. Ostavi to tamo i nemoj sebi nametati patnju. TALKS WITH SRI RAMANA MAHARSHI

63

Mencius je rekao, "Svi ljudi imaju ovo srce da, kada vide da drugi čovjek pati i oni pate, također. Drevni kraljevi su imali ovo srce: kada su oni vidjeli da ljudi pate , i oni sami su patili, također. Dakle, drevni kraljevi su upravljali vladom tako da, kada su vidjeli da ljudi pate, da su i oni patili, također. Sa takvim srcem. . . oni su mogli vladati kraljevstvom kao nešto što su oni mogli okrenuti na dlanu svoje ruke. “Što ja mislim, “Svi ljudi imaju ovo srce, da kada vide da drugi čovjek pati onoi također pate?’ Dakle, uzmi primjer: čovjek gleda i vidi da će dijete upasti u bunar. Bez obzira tko je taj čovjek, njegovo srce će zadrhtati, i on će osjetiti djetetovu nevolju; i ne zbog toga što on očekuje da će dobiti nešto zauzvrat od njegovih roditelja, ili zato jer on želi da ga njegovi bližnji, suradnici ili prijatelji hvale, ili zbog toga što se boji da će izgubiti ugled ili nešto slično tome. "Iz ovoga vidimo da nije ljudski da nema­mo srce koje suosjeća sa bolom. Isto tako da imamo srce koje odbija porokom: niti je to ljudski. Ne imati srce koje je voljno da se ne pokori (poroku): to nije ljudski. I ne imati srce koje razlikuje između istine i lažnoga, ni to nije ljudski. “Što je temelje prirodnog ljudskog osjećaja za druge (jen)? Srce koje

64

suosjeća sa boli. Što je temelje posveće­nosti za zajedničko dobro? Srce koje se ne pokorava poroku. Što je temelje za dru­štvene i religiozne oblike (li)? Srce koje je voljno da se pokori. A što je temelje za slobodno obrazovanje (chih)? Srce koje može reći što je istina, a što neistina. "Ljudi imaju ova četiri temelja isto kao što imaju četiri udova. Čovjek koji kaže da to ne može prakticirati sebe naziva kriminal­cem. Čovjek koji kaže da vladar ne može to prakticirati, naziva vladara kriminalcem. "Svatko ima ova četiri temelja (svojstva) u sebi. Ako bi se ova četiri temelja na široko primjenjivala, to bi bilo kao početak vatre, to bi bilo kao izvor koji šiklja. Ako bi se to upražnjavalo, to bi bilo dovoljno da stvori i održava svjetski poredak. Neka se ne upra ­žnjavaju, onda će za čovjeka biti nemogu­ će da se brine za svoga oca i majku”

Mencius II. A.6, Konfucianizam

Rama, čije su ruke dosezale do njegovih koljena, moćan stariji brat od Lakshmane, je vladao zemljom u slavi i vršio mnoge žrtve sa svojim sinovima, braćom, i rođaci­ma. Nikada nije bilo udovice koja je očaja­vala, niti je bilo opasnosti od zmija ili bole­sti za vrijeme njegove vladavine; nije bilo zločinaca u njegovom kraljevstvu, niti je

65

itko trpio bilo kakvo povrijeđivanje, nikada stari nisu prisustvovali sahrani mlađih srodnika; sreća je bila univerzalna; svatko je vršio svoju dužnost i svakome je bilo dovoljno da gleda ramu i da izgladi svako neprijateljstvo. Ljudi su živjeli tisućama go­dina, svatko je imao tisuću sinova koji su bili oslobođeni od bolesti i tjeskobe; stabla su neprekidno davala voće i cvijeće; Parjanya je slala kišu kada je bila potre­bna, a Maruta je puhao sa povoljnim znamenjem; svi radovi koji su se vršili su dovodili do sretnih rezultata i svi su upražnjavali svoje određene dužnosti i odstranjivali zlo. Svi su bili obdaredi sa dobrim svojstvima; svi su se posvećivali pobožnim pravilima, i Rama je vladao kraljevstvom deset tisuća godina. Ramayana, Yuddha Kanda 130 Hinduism

Svi mi odlučujemo da li ćemo sebe učiniti znalcima ili neznalicama, samilosnima ili okrutnima, darežljivima ili škrtima. Nitko nas ne prisiljava. Nitko za nas ne odlučuje, nitko nas ne privlači na jedan ili drugi put. Mi smo odgovorni za ono što mi jesmo. Maimonides Ja sam duboko religiozna osoba, ali ja ne pripadam ni jednoj vjeri. Ja slijedim duh Božjeg zakona. Peace Pilgrim 1908-1981

66

Suštinski element u autoritarnim religijama i autoritarnom religioznom iskustvu jeste predavanje moći koja transcendira čovje­ka. Glavna vrlina te vrste religije je poslu­šnost, a glavni grijeh je neposlušnost. Isto kao što je božanstvo smatrano kao svemo­guće i sveprisutno, tako je i čovjek smatran kao nemoćan i nevažan. On samo može dobiti milost ili pomoć od božanstva i tako on osjeća snagu. (U drugu ruku, humani­stičke religije) su usmjerene na čovjeka i njegovu snagu. Čovjek mora razviti svoju moć razumijevanja i svoju snagu. Čovjek mora razviti svoju moć razmišljanja da bi razumio sebe, svoj odnos sa bližnjim ljudi­ma i položaj u univerzumu. On mora spo­znati istinu, i u odnosu prema svojim ograničenjima i mogućnostima. On mora razviti svoje moći ljubavi za druge isto kao i za samoga sebe i doživjeti solidarnost sa svim živim bićima. Čovjekov cilj u humani­stičkim religijama je da dosegne najveću snagu, a ne najveću nemoć; vrlina je samo ­realizacija, a ne poslušnost. Vjera je sigur­nost uvjerenja koja se temelji na vlastitom iskustvu misli i osjećaja, a ne na slaganju sa prijedlogom od predlagača. Prevladava­

67

juće raspoloženje je užitak, dok je prevla­davajuće raspoloženje u autoritarnim religi­jama patnja i krivnja. Erich Fromm ­ PSYCHOANALYSIS AND RELIGION Ako bilo tko nije uspio sebe uzdići iznad neljubaznosti, nečistote, i nesre-tnosti, u velikoj je zabludi ako zamišlja da on može svijet učiniti sretnijim pomoću propagiranja bilo koje teorije ili teologije. James Allen

- Pokušavati druge preobratiti u pitanji-ma vjere, najčešće znači ne poštovati ih ! - Prividne proturječnosti treba shvatiti kao nešto što proizlazi iz nužnosti da se nadahne ljude različite intelektualne, moralne, ekonomske i društvene pripa-dnosti. - Svatko se mora truditi da shvati običa-je i vjerovanja drugih" i da "tolerira sve vrste osoba i mišljenja, stavova i osobi-tosti." Sai Baba

Da bi bili istinski religiozni, moramo razviti religiozan stav: čistoću srca, ljubav i suosjećanje za sve.

Villiam Hart - UMJETNOST ŽIVLJENJA

Konačni test religije, nije religioznost, nego Ljubav. Henry Drummond

68

­ Velika centralna točka univerzuma je duh beskonačnog života i moći koja je u poza­dini svega, koja sebe manifestira u i kroz sve. Ovaj duh beskonačnog života i moći koji stoji iza svega ja nazivam Bog. Ja se ne zanimam koji naziv ti možeš tome dati, bilo da je to Ljubazno Svjetlo, Proviđenje, Nad­Duša, Svemogućnost, ili bilo koje ime je tebi pogodno, onoliko dugo koliko se mi slažemo u vezi te same centralne činjeni­ce. Bog sam ispunjava univerzum, tako da sve proizlazi iz Njega i u Njemu, i van toga nema ničega. On je život samoga našega života. Mi smo učesnici u Božjem životu; i iako se mi od Njega razlikujemo po tome što smo mi individualizirani duhovi, dok je On Beskonačni Duh, koji uključuje i nas, isto kao sve drugo pored toga, ipak u sušti­ni život Boga i život čovjeka su potpuno isto ­vjetni, i to su jedno. Oni se ne razlikuju po suštini i kvaliteti; oni se razlikuju po stupnju. ­ Velika centralna činjenica u životu čovje­ka jeste dolazak u svjesnu vitalnu realiza­ciju naše jednosti sa Beskonačnim Životom i u otvaranju sebe u potpunosti ovom bo­žanskom toku. U stupnju u kojem dolazimo

69

u svjesnu realizaciju naše jednosti sa Beskonačnim Životom, i sebe otvorimo tom božanskom toku, mi ostvarujemo u sebi svojstva i moći Beskonačnog Života, sebe činimo kanalima kroz koje Beskonačna Inteligencija i Moć mogu djelovati. Samo u stupnju, mjeri u kojoj ti ostvariš svoju jednost sa Beskonačnim Duhom, ti ćeš zamijeniti bolest ­ za olakšanje. (engleski ­ dis­ease for ease,) neskald u sklad, patnju i bol za obilno zdravlje i snagu. Da prepo­znamo našu vlastitu božanstvenost, i naš intimni odnos sa Univerzalnim, jeste da zakačimo pojaseve naše mašinerije na električnu centralu Univerzuma. Netko ne mora ostati u paklu duže nego li to on izabere; mi se možemo uzdići u bilo koji raj u koji mi to izaberemo, i kada izaberemo da se uzdignemo, onda sve više moći Univerzuma se udružuju da nam pomognu u tom uzdizanju prema raju. Ralph Waldo Trine ­ IN TUNE WITH THE INFINITE Umjetnost Mira je religija koja nije reli-gija; to usavršava i upotpunjava sve religije. Morihei Ueshiba 1883-1969 Rad za opće dobro najuzvišenija je vjera. Albert Schweitzer 1875-1965

70

Buddhizam

Pročistite svoja srca i prestanite ubijati; to je istinska religija. Buddha Svijet je ovijen neznanjem, požudom mu je pomućen sjaj, prevarom je okaljan, a patnja ga pritišće strahom.

Buddha ­ A ja, učenici, naučavam samo jedno, danas kao i ranije: patnju i iskorjenjivanje patnje. Buddha Što je plemenita Istina patnje? Rođenje je patnja; starenje je patnja; smrt je patnja; tuga, žaljenje, bol, tjeskoba i očaj su patnja; ne ostvariti ono čemu težimo je patnja; ukratko, pet skupova postojanja su patnja. Što je plemenita Istina nastanka patnje? ­ Upravo žudnja uzrokuje novo preporađanje, i, prožeta čulnošću i požu­dom, sad ovdje, sad tamo, pronalazi uvijek novo ushićenje. Ali, gdje ova žudnja izniče i hvata korijena? Gdje god u svijetu ima privlačnih i ugodnih stvari, tu ova žudnja izniče i hvata korijena. Oko, uho, nos, jezik, tijelo i um privlačni su i ugodni: tu ova žudnja izniče i hvata korijena. Vidni objekti, zvukovi, mirisi, okusi, tjelesni utisci i objekti

71

uma privlačni su i ugodni: tu ova žudnja izniče i hvata korijena. Svijest, čulni utisci, osjećaj nastao iz čulnih utisaka, opažanje, htijenje, žudnja, pomišljanje i promišljanje privlačni su i ugodni: tu ova žudnja izniče i hvata korijena. Što je plemenita Istina prestanka patnje? ­ To je potpuno iscrpljivanje i prekidanje ove žudnje, njeno odbacivanje i napušta­nje, oslobođenje i odvajanje od nje. Pre­stanak pohlepe, prestanak mržnje, presta­nak obmane: ovo se, uistinu, naziva Nirvanom. A za učenika ovako oslobođenog, čije srce ispunjeno je spokojem, učinjenom ništa ne treba dodati, i ništa ne preostaje za učiniti. Kao što stijena u jednom dijelu ostaje nedirnuta vjetrom, upravo tako ni oblici, ni zvukovi, ni mirisi, ni okusi, ni doticaji bilo koje vrste, niti poželjno niti nepoželjno, ne mogu uznemiriti takvoga; taj učenik je postojanog uma, ostvarene slobode. A onaj tko je razmotrio sve suprotnosti ovog svijeta, i ne ometa ga više ništa u ovom svijetu, Spokojni, oslobođen srdžbe, tuge i čežnje, prešao je onkraj rođenja i starenja. Ovo nazivam niti nastajanjem, niti nestaja­njem, niti mirovanjem, niti rađanjem, niti umiranjem. Nema ni uporišta, ni razvoja,

72

niti kakve osnove. Ovo je prestanak patnje. Otud, svrha Svetog Života nije u skupljanju milostinje, časti ili slave, niti u stjecanju mo ­ralnosti, usredotočenosti ili oka mudrosti. To neporecivo oslobođenje srca: to je, uistinu, svrha Svetog Života, to mu je suština, to mu je cilj. ­ ­ Što je plemenita Istina Staze koja vodi prestanku patnje? ­ Prepustiti se čulnim užicima, niskom, obi­čnom, prostom, nesvetom, nepovoljnom; ili prepustiti se samo­trapljenju, bolnom, ne­svetom, nepovoljnom; obje ove krajnosti Savršeni je odbacio i pronašao Srednju Stazu, koja vodi viđenju i znanju, koja vodi u spokoj, u jasnoću, u Nirvanu. To je ple­menita osmerostruka Staza, put koji vodi prestanku patnje, to jest: ispravno razumi­jevanje, ispravna misao, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravno življenje, ispravan napor, ispravna pažnja, ispravna usredotočenost. Ovo je Srednja Staza koju je Savršeni pronašao, koja vodi viđenju i znanju, koja vodi u spokoj, u jasnoću, u prosvjetljenje. Iz /Samyutta Nikaya / preveo i adaptirao bhikkhu Nyanatiloka Ako postoji način da se prebrodi patnja, onda nema potrebe za brigom; ako nema načina da se prebrodi patnja, on- da nema ni koristi od brige. Shantideva

73

Buddha je rekao Anandi: “Oni koji su umrli nakon potpunog uništenja tri vrste strasti, požude i egoističkog prianjanja za postoja­nje, takvi se ne trebaju bojati stanja nakon smrti. Oni neće biti preporođeni u stanja patnje; njihovi umovi neće nastavljati sa karmom zlih djela ili grijeha, nego mogu biti sigurni u konačno spasenje. Kada oni umru, od njih neće preostati ništa osim njihovih dobrih misli, njihovih ispravnih djela, i blaženstva koje proizlazi iz istine i ispravnosti. Kao što rijeke moraju doseći daleki ocean, tako će i njihovi umovi biti preporođeni u višim stanjima postojanja i nastaviti kretati se prema svome višem cilju koji je ocean istine, vječni mir Nirvane Rituali nemaju moć djelovanja; molitve su isprazna ponavljanja; zazivanja nemaju moć spasenja. Ali odbaciti pohlepu i požudu, osloboditi se zlih strasti, i odbaciti svu mržnju i zlonamjernost, to je ispravna žrtva i ispravno obožavanje. Što se tiče učenja: postoje svećenici i popularni propovjednici koji se posvećuju ritualu i ceremoniji i koji su vješti u raznim zaziva­njima i u umjetnosti rječitost govora; njima se ne treba iskazivati poštovanje niti im prilaziti sa obožavanjem, jer ono što netko

74

od njih dobiva jeste samo emocionalno ushićenje i svjetovni užitak; to nije Dharma. Takvi propovjednici, svojom lukavom mani­pulacijom riječi i fraza i raznim umovanjima i prizivanjima, bivajući samo kao brbljivo dijete, koliko može govoriti i ne govori uopće u skladu sa istinom niti u jedinstvu sa značenjem, to služi samo da pobudi sentimentalnost i emocije, dok istovremeno zaglupljuje um. Kako on sam ne razumije značenje svih stvari, on samo zbunjuje umove onih koji ga slušaju sa svojim duali­stičkim stavovima. Zatim postoje materijali­stički filozofi. Ni njima ne treba iskazivati poštovanje niti služenje zato jer njihovo učenje, iako može biti objašnjeno korište­njem stotine tisuća riječi i fraza, oni ne idu iznad briga ovoga svijeta i ovoga tijela i na kraju oni vode u patnju. Kako materijalist ne prepoznaje istinu koja postoji sama po sebi, oni su podijeljeni u mnogim školama, koja se svaka drži svojga načina rasuđi­vanja. Ali postoji to što ne pripada materi­jalizmui koje se ne dostiže pomoću znanja filozofa koji se drže lažnih­zamišljanja i pogrešnog rasuđivanja jer ne uspijevaju da vide to, fundamentalno, da ne postoji stvarnost u vanjskim objektima. Kada se spozna da nema ničega iznad onoga viđe­

75

noga osim samog uma, onda razlikovanje između bića i ne­bića nestaje, i kako nema vanjskog svijeta objekata percepcije, ništa ne preostaje nego sama Stvarnost. To ne pripada materijalističkim filozofima, to je područje Tathagata (Savršenih)... Dharma, koja je Transcendentalna Inteligencija, transcendira sva razlikovanja, sve lažno­rasuđivanje, sve filozofske sisteme, sav dualizam. Buddha ­ LANKAVATARA SUTRA

Amrapali moraš imati na umu da mladost i ljepota ne traju, već ih slijedi bolest, sta­rost, patnja. Želja za bogatstvom i ljubavlju su ženino neprekidno iskušenje, ali to nije vječno blago. Prosvjetljenje je jedino blago koje zadržava svoju vrijednost. Buddha ­ Razum je preteča svih stvari, razum ih tvori i njima upravlja. Tko sa zlim naumom govori il' radi, toga slijedi patnja k'o točak volovsku spregu. ­ Nije dobro učinjeno djelo zbog kojeg pati tko ga izvrši i tko mu podnosi plod sa suzama rasplakanog lica. ­ Dobro je učinjeno ono djelo zbog kojeg ne pati tko ga izvrši i tko mu uživa plod radosno pošto ga izvrši. ­ Dok ne dozrije plod zla, budala ga smatra

76

slatkim, ali kada zlo dozrije, onda budala podnosi patnju. ­ Lakomost je najgora bolest, sklonosti su najgore patnje. Tko to zbilja spozna, utrnuće (nibbanam) mu je krajnja sreća. ­ Tko se kreće u društvu budala, taj se kaje dugo vremena. Prijateljstvo s budalama uvijek je patnja, kao i s neprijateljem, a druženje s razboritim je sretno kao susret sa srodnicima. ­ Ne vidjeti ono što je prijatno je patnja kao i vidjeti neprijatnosti. ­ Odustani od gnjeva, odreci se oholosti, nadiđi sve prepreke; onoga tko nije obuzet imenom­i­likom i tko ništa nema ne spopadaju nikakve patnje. ­ I tako shvati, dobri čovječe, da su zla djela nerazumna, da te lakomost i neisprav ­nost ne odvuku u dugotrajnu patnju. ­ Kad pođete tim putem, doseći ćete kraj patnje; ja sam vam ukazao taj put pošto sam spoznao sredstvo protiv žaoke. ­ Svi su sklopovi nepostojani; tko to pametno uvidi oslobađa se patnje to je put pročišćenja. ­ Svi su sklopovi bolni; tko to pametno uvidi oslobađa se patnje ­ to je put pročišćenja. ­ Sve su pojave (dhamma) lišene podrške u sebi (anatta); tko to pametno uvidi

77

oslobađa se patnje ­ to je put pročišćenja. - Tko traži sreću sebi samome nanoseći patnju drugima, zapleten u spletke mržnje ne oslobađa se mržnje. ­ Bolje je ne izvršiti zlo djelo, jer zlodjelo naknadno izaziva patnju. Bolje je izvršiti dobro djelo, jer tko ga izvrši zbog toga ne pati. ­ Kao što odsječeno stablo čiji je korijen čvrst i neoštećen ponovo izraste, isto tako dok sklonost prema žeđi za životom nije prekinuta i ta se patnja obnavlja uvijek ponovo. ­ Svjetina tjerana požudom bježi naokolo kao progonjeni zec. Podjarmljeni i pritije­šnjeni potpadaju uvijek ponovno pod dugo­trajnu patnju. ­ Ako netko raskrčivši prašumu čežnji, oslobodivši se iz đungle, oslobođen po­novno pohrli u tu istu šumu, prozrite njego­vu ćud: oslobođen spona ponovno pribje­gava u njih. ­ Mudraci kažu da nije čvrsta ona spona koja je napravljena od željeza, ni od drveta ni od konopa, nego je snažniji zanos za nizove dragulja, za djecu i žene. ­ Onu sponu nazivaju čvrstom mudraci ko­ja nas vuče i kad popušta i teško popušta. Oni koji nju raskinu bježe od svijeta na­

78

pustivši čežnju za srećom u strastima. ­ Oni koji su pod utjecajem strasti upadaju u struju kao pauk u mrežu koju je sam spleo, dok mudri ljudi trgajući tu mrežu napuštaju taj svijet bezbrižni odrekavši se sve patnje. ­ Obuzdanost tijela je dobra, dobra je obuzdanost govora, obuzdanost duha je dobra, obuzdanost je uopće dobra. Obuzdan u svakom smislu isposnik se oslobađa svake patnje. ­ Dar istine nadmašuje sve darove. Ukus istine nadmašuje sve ukuse. Radost u istini nadmašuje sve radosti. Dokončanje čežnje nadmašuje svaku patnju. Izbor iz DHAMMAPADA Koji god bio uzrok tvoje patnje ne po-vrjeđuj druge. Slijedi put dužnosti: is-kazuj ljubaznost prema svojoj braći i oslobodi ih od patnje. Buddha Postoji jedan um zajednički svim indivi-dualnim ljudima. Ralph Emerson Većina ljudi neće da shvati da smo ovdje osuđeni na smrt. Među onima koji to shvate svađe se lako izmiruju.

Dhammapada

79

I ono u što se čvrsto vjeruje, Bharaddvajo, i to može biti lišeno stvarnosti, isprazno i zabluđujuće, kao što i ono u što se čvrsto ne vjeruje može biti stvarno, tako kako jest, ne drugačije. Buddha Ne usvajajte ono što čujete da se govori, ne usvajajte tradiciju, nemojte prebrzo za­ključivati da “tako mora biti”, ne usvajajte izjave što su napisane u knjigama, niti na temelju pretpostavke da je to “prihvatljivo”, a niti zato što je to rekao vaš učitelj.

Buddha Upravo žudnja uzrokuje novo preporađa­nje, i, prožeta čulnošću i požudom, sad ovdje, sad tamo, pronalazi uvijek novo ushićenje. Žudnje i želje su ono što ljude čini glupim i zamračuje njihove umove.

Buddha Za meditanta se kaže da je potpuno oslo­bođen osnovnih uslovljenosti, kada je izbrisana njegova osnovna uslovljenost žudnje za prijatnim, odbojnosti prema neprijatnim i neznanja prema neutralnim osjetima, kaže se da je sagledao istinu, da je odbacio cjelokupnu žudnju i odbojnost, raskinuo sve okove, potpuno razumio iluzornu prirodu ega, učinio kraj patnji.

Pahana sutta

80

Ako raste neznanje, dolazi do reakcije; ako reakcija raste, dolazi do svjesnosti; ako svjesnost raste, dolazi do uma­i­materije; ako um­i­materija rastu, dolazi do šest čula; ko šest čula raste, dolazi do konta­kata; ako kontakt raste, dolazi do osjećaja; ako osjećaji rastu dolazi do žudnje i odvratnosti; ako žudnja i odvratnost rastu, dolazi do vezivanja; ako vezivanje raste, dolazi do procesa nastajanja; ako proces nastajanja raste, dolazi do rođenja; ako rođenje raste, dolazi do propadanja i smrti, što izaziva tugu, žaljenje, fizičku i mentalnu patnju i jad. Tako raste ukupna masa patnje. Dhammapada, XXV 21 (380) Ako se neznanje ukine i sasvim nestane, prestaje reakcija; Ako prestane reakcija, svjesnost prestaje; Ako prestane svje­snost, um­i­ma­terija prestaju; Ako pestanu um­i­materija, šest čula prestaju; Ako prestane šest čula, dodir prestaje; Ako prestane dodir, osjećaji prestaju; Ako pre­stanu osjećaji, žudnja i odbojnost prestaju; Ako pre­stane žudnja i odbojnost, veziva­nje prestaje; Ako prestane vezivanje, proces nastajanja prestaje; Ako prestane proces nastajanja, rođenje prestaje; Ako prestane rođenje, nestaju propadanje i

81

smrt, zajedno sa tugom, žaljenjem, fizi­čkom i mentalnom patnjom i jadom. Tako nestaje cjelokupna masa patnje.

Dhamma­cakkappavattana sutta Sva patnja koja nastaje ima reakciju za svoj uzrok. Ako sve reakcije prestanu da postoje onda više neće biti ni patnje.

Sutta Nipata, III 12, Sarvam dukham, sarvam anityam. Sve je bolno, sve je prolazno. Buddha Ovaj svijet je mjesto patnje, razvijaj svoj um ispravno, i ti možeš odstraniti ovaj nepotrebni bol. Lotos Sutra Prianjati za neki određeni stav i gledati na stavove drugih kao manje vrijednim ­ ovo mudar čovjek naziva okovom.

Buddha S.N. 798 Velikodušnost, pravednost, izdržavanje svoje porodice i ponašanje vođeno vrli­nom, to je najveći blagoslov. Neodobra­vanje i odbacivanje zla, uzdržavanje od alkohola, nadgledanje vlastitog uma ­ to je najveći blagoslov. Poštovanje, poniznost, zadovoljenost, zahvalnost i slušanje o Dhammi s vremena na vrijeme ­ to je najveći blagoslov. Buddha S.N. 263­5

82

“Nemojte misliti da vanjsko djelo donosi čistotu. Znalci kažu da se čistota ne može steći tragajući za njom u vanjskim stvarima” S.I,169 Prema Padhāna sutti, Māra, Đavo, pokušao je da odgovori Buddhu od duhovne prakse, tako što mu je predlagao da umjesto toga “gomila zasluge” (ćīyate punnaṃ), a to upravo redovnici danas savjetuju nezaređenima da rade. Buddha je ovakav prijedlog odlučno odbio riječima: “Meni ne trebaju nikakve zasluge”.

Sutta nipata 428­31 Dvostrukim sam darom sad obdaren; s pravom se mogu zvati sretnim Rahulom, i zato što sam Buddhin sin, i zato što sam prozreo istinu i zato što sam uništio strasti i što sam se izbavio preporoda. Uzvišen do dostojanstva trovrsnim sam znanjem shvatio besmrtnost. Zasljepljeni strašću padamo u zamku, zakrčeni u zaslonu žudnje. Tako nas zbunjene priteže smrt kao konop otvor ribarske mreže. Iz te sam se strasti izbavio i presjekao čvor smrti; u korjenu mi usahnu žudnja, ugašen sam i rashlađen. IV­8 THERA THERI GATHA (Pjesme prosjaka i prosjakinja)

83

Buddha pogleda čovjeka i primjeti: Da, ovom čovjeku ostalo je još malo vremena; on će umrijeti za nekoliko minuta. Mora mu se dati Dhamma sad i ovdje. A kako podučavati Dhammu, stojeći nasred ulice? On reče samo nekoliko riječi, ali te riječi sadržale su cijelo učenje: U tvom gledanju, treba da je samo gledanje; u tvom slušanju ništa osim slušanja; u tvom mirisu, ukusu, dodiru ništa osim mirisa, ukusa, dodira; u tvom spoznavanju ništa osim spoznavanja. Kada dođe do kontakata sa bilo kojom od šest čulnih osnova, ne smije biti procje­njivanja, uslovljene percepcije. Čim perce­pcija počne procjenjivati neki doživljaj kao dobar ili loš, svijet vidimo na iskrivljeni način, zbog naših starih, slijepih reakcija. Da bi oslobodili um svih uslovljenosti, moramo prestati da procjenjujemo na osno ­vu prošlih reakcija i biti svjesni, bez procje ­njivanja i bez reagiranja. Isposnik je bio čovjek veoma čistog uma i tih par riječi bilo mu je dovoljno. Tu, pored puta, sjeo je i fiksirao pažnju na stvarnost u sebi. Bez procjenjivanja, bez reagiranja; samo je po­smatrao proces mijenjanja u sebi. I za ne­koliko minuta, koliko mu je još preostalo da živi, ostvario je krajnji cilj, postao je po­tpuno oslobođen. Maha­Parinibbana sutta

84

Ako želite da tragate za Buddhom morate da sagledavate vlastitu prirodu (sing) jer je ta priroda sam Buddha. Ako niste sagledali vlastitu prirodu od kakve je koristi to što razmišljate o Buddhi, recitirate sutre, održa ­vate post ili se pridržavate pravila? Razmišljajući o Buddhi, možda ćete za­dobiti plodove zaslužnih djela, recitirajući sutre možda ćete izoštriti inteligenciju, pridržavajući se pravila možda ćete se ponovo roditi u raju, upražnjavajući milo­srđe možda ćete biti obilno nagrađeni, ali što se tiče traganja za Buddhom vi ćete biti daleko od njega. Bodhidharma ­ prvi patrijarh buddhizma u Kini ­ ŠEST ESEJA Budi čovjek, stvaran čovjek. Sve radi preci­zno i točno. Drži svoj um kao veliki željezni zid protiv svih zlih misli. Samo je jedan put za tebe ­ to je put bodhi. Hodaj naprijed ovim putem bez kolebanja. Nemoj otići krivim putem. Ako to učiniš, ti ćeš patiti. Ne žudi da postaneš Buddha. Susretni se sa svojim vlastitim istinskim sebstvom.

Kanzan ­ zen­pjesnik Ananda, sva živa bića su fundamen-talno čista ali zbog njihovih pogrešnih stavova, oni su stvorili zle navike, zbog toga dolazi do unutarnjih i vanjskih po-remećaja. Buddha - Surangama Sutra

85

Kad pođete tim putem, doseći ćete kraj patnje; ja sam vam ukazao taj put pošto sam spoznao sredstvo protiv žaoke. Postoji nešto, o, učenici, što nije rođeno, nije stvoreno, nije sačinjeno, nije sasta­vljeno. Kad ne bi, o, učenici, bilo ovog nečeg što nije rođeno, nije stvoreno, nije sačinjeno, nije sastavljeno, ne bi bilo ishoda za ono što je rođeno. Buddha ­ Udana Postoji sfera doživljaja koja je izvan cjelo­kupnog polja materije, cjelokupnog polja uma, koja nije ni ovaj svijet, ni drugi, ni oba, ni Mjesec ni Sunce. To nije ni nastajanje, ni prolaženje, ni trajanje, ni umiranje, ni ponovno rađanje. Ona je bez podrške, bez razvoja, bez temelja. Ona je kraj patnje. Buddha Gautama Buddha je sa čvrstom odlučno­šću i uz mnoge pokore bio sposoban doseći stanje nirvane. Jednog dana, saznavši da Buddha uokolo prosi milostinju, otac mu pošalje poruku: ”Dijete moje! Djed ti je bio kralj, tvoj otac je kralj i ti si, također, kralj. Čuo sam da ti, kralj, koji pripada tako plemenitoj lozi, prosiš hranu. U našoj kraljevini nema nestašice, ničega ne nedostaje i tebi pripada sve što poželiš. Muči me neizreciva bol kada znam da ti,

86

koji možeš uživati u raskoši i udobnosti kraljevske palače, uokolo prosiš i da ti je ležaj gola, tvrda zemlja i da živiš tim gorkim životom prosjaka. Molim te vrati se u palaču. Uredit ću sve što je potrebno za tvoj povratak i dočekat ću te s dobro­došlicom. Cijelo kraljevstvo bit će tvoje.” Buddha je, saslušavši sve to, posve mirno zamolio glasonošu da prenese kralju: “Da, moj je djed bio kralj. Moj otac je kralj i ja sam, također, kralj. Ali ja sam sad sanyasin. Odrekao sam se ovoga svijeta i držim da su moji pravi roditelji sanyasini i da su svi moji stvarni preci sanyasini. Ako želiš da se vratim, prvo mi moraš odgo­voriti na ova pitanja: “Imaš li moć da me spasiš od smrti? Možeš li podalje od mene držati bolesti i možeš li mi osigurati dobro zdravlje? Imaš li sposobnosti sačuvati me od starosti i senilnosti? Imaš li moći osloboditi me svih tih zala? Budu li me zadovoljili tvoji odgovori na ova pitanja smjesta se vraćam u palaču.” Buddha je vidio da je rođenje patnja, da je život patnja i da je kraj također patnja. Ispravno je odgovorio ocu na njegovu poruku. Nakon što se nagledao jada koji pruža život, nakon što je sreo toliko patnika, više se nije mogao dalje zava­

87

ravati neznanjem i obmanom. Smatrao je da bi to bila puka glupost. Neka vam Buddhin život posluži kao primjer. U ovom ograničenom vremenu koje vam je dano, vi morate spoznati svoju istinsku prirodu. To je stvarni cilj ljudskog života. Vaše je tijelo sastavljeno od pet elemenata i jednog će dana iščeznuti. No, u vašem tijelu, kao stanovnik, prebiva sebstvo kao vaš jedini stalni i nepromjenjivi entitet. Krenite u otkrivanje istine i shvatit ćete da za tog stanovnika u vama ne postoji ništa poput starosti ili smrti. I kad, na koncu, spoznate da je taj stanovnik, ta vaša vlastita stvarnost ­ Bog, tada ćete znati istinu i uživat ćete beskrajni mir. Baba, iz predavanja o Bhagavad Giti (“The Life & Message of The Buddha”, J. Jagadeesana) Ugodno i neugodno postoji samo zato jer mi vjerujemo da je to privlačno ili odvratno: to su tvorevine uma. Bol nestaje čim presta ­nemo misliti o “ja“ i “moje“. De La Vallee Poussin ­ THE WAY TO NIRVĀṆA ­ Six Lectures on Ancient Buddhism as a Discipline of Salvation Sve dok ljudi ne razumiju istinsku prirodu objektivnog svijeta, oni zapadaju u dualisti ­čki pogled o stvarima. LANKAVATARA SUTRA

88

Zatim se Blaženi okrenuo Sāriputti, govore ­ći: “Moj sin traži svoje nasljedstvo. Ja mu ne mogu dati prolazna bogatstva koja donose brige i patnje, ali ja mu mogu dati nasljedstvo svetog života, koje je blago koje nije prolazno“. Obraćajući se Rahuli sa ozbiljnošću Blaženi je rekao: “Zlato i srebro i dragulji nisu u mome posjedu. Ali ako si ti voljan da primiš duhovna bogatstva, i pridržavaš ih se i njeguješ ih, ja ću ti dati četiri istine koje će te poučiti osmorestrukom putu isprav­nosti. Da li želiš biti primljen u bratstvo onih koji posvećuju svoje živote kultiviranju srca tražeći najviše blaženstvo koje se može dosegnuti“? Rahula je sa čvrstom odlu­čnošću odgovorio: “Da, želim“. Ja se želim pridružiti bratstvu Buddhe.“Kao da je htio nadoknaditi sedam godina koje je on bio bez oca, Buddha se sa velikim zanima­njem posvetio Rahulinom moralnom i duhovnom obrazovanju, mnogo puta ga i sam poučavajući, a Sariputta je postao njegov odgajatelj, Moggallana njegov učitelj. (Rahula ­ sin Buddhe) “Nemojte misliti da vanjsko djelo donosi čistotu. Znalci kažu da se čistota ne može steći tragajući za njom u vanjskim stvarima” S.I,169

89

LJUBAV (Metta) Ljubav, bez želje za posjedovanjem, znaju­ći da u krajnjem smislu nema posjedova­nja: ovo je najviša ljubav. Ljubav, bez govorenja i mišljenja o “ja”, dobro znajući da to takozvano “ja” jeste samo iluzija. Ljubav, bez odabiranja i isključivanja, dobro znajući da tako čineći znači stvarati vlastite suprotnosti ljubavi: odbojnost, odvratnost i mržnju. Ljubav, obuhvaća sva bića; velika i mala, daleka i blizu, bilo na zemlji, u vodi ili u zraku. Ljubav, obuhvaća nepristrano sva osjetilna bića, a ne samo ona koja su nama korisna, ugodna ili zabavna. Ljubav, obuhvaća sva bića, bilo da su ona plemenita ili neplemenita, dobra ili zla. Plemeniti i dobri su obuhvaćeni jer Ljubav prema njima teče spontano. Neplemeniti i zli su uključeni jer su oni ­ oni kojima je Ljubav najpotrebnija. U mnogima od njih sjeme dobrote je možda usahlo samo zato jer je nedostajalo topline za njegov razvi­tak, jer je uvenulo od hladnoće u svijetu bez ljubavi. Ljubav, obuhvaća sva bića, dobro znajući da smo svi mi suputnici kroz ovaj krug

90

egzistencije ­ da smo svi mi obuhvaćeni istim zakonom patnje. Ljubav, ali ne senzualna vatra koja bukti, prži i muči, koja nanosi više rana nego li ih liječi­koja se sada razbukta, a sljedeći trenutak biva ugašena, ostavljajući veću hladnoću i usamljenost nego li je prije bila osjećana. Radije, Ljubav koja leži kao meka ali čvrsta ljubav na bolesnim bićima, nikada ne promjenjena u svojoj simpatiji, bez kole­banja, nezabrinuta sa bilo kojim odgovo­rom sa kojim se susretne. Ljubav koja je utješna hladnoća za one koji gore u vatri patnje i strasti; koja je toplina koja daje život onima koji su odbačeni u hladnoj pustinji usamljenosti, onima koji se tresu na hladnoći svijeta bez ljubavi; onima čija su srca postala prazna i isušena stalnim pozivima za pomoć, iz najdubljeg očaja. Ljubav, koja je suptilna plemenitost srca i uma koji zna, razumije i spreman je pomoći. Ljubav, koja je snaga i daje snagu: ovo je najviša Ljubav. Ljubav, koja je od Jednog Prosvijetljenog bila nazvana “oslobođenje srca”, “najsuptil­nija ljepota”: ovo je najviša Ljubav.

91

Što je najviša manifestacija Ljubavi? Pokazati svijetu put koji vodi do prestanka patnje, pokazani put, utaban, i ostvaren do savršenstva od Njega, Uzvišenog, Buddhe. Nyanaponika Thera 1901­1994 ­ budistički redovnik iz Njemačke ­ THE FOUR SUBLIME STATES ­ Contemplations on Love, Compassion, Sympathetic Joy and Equanimity Suosjećanje sa svim stvorenjima jeste istinska religija. Buddhacarita Sveti zapisi opisuju DHARMA kao “priro­dni univerzalni zakoni i pridržavanjem tih zakona omogućuje čovjeku da se spasi od degradacije i patnje.“ Izvor Paramhansa Yogananda ­ AUTOBIOGRAPHY OF A YOGI Postoji most između Vremena i Bezvre-menog; a taj most je Atman, plamen u srcu čovjeka. Ni dan ni noć ne prelaze taj most, ni smrt ni tuga. Ali, za čovjeka koji ga prijeđe noć se pretvara u dan, jer u svijetu Duše Svjetlo zauvijek traje.

TAITTIRIYA UPANISHAD Možemo li kroz naša djela prizvati mir i cijeniti Istinu koja prebiva u svima.

Rig Veda Patnja je zajednička cijelom čovječan- stvu, okončanje patnje znači Ljubav.

J. Krishnamurti

92

Hinduizam Postoji svjetlo koje sjaji Izvan svih stvari na Zemlji, izvan svih nas, Izvan neba, izvan najvišega, Onih najviših neba. To je svjetlo koje sjaji u našemu srcu. Chandogya upanishad Njegov oblik nije u polju vidljivoga; Nitko ga ne vidi smrtnim očima. Vidi ga čisto srce I um i misli koji su čisti. Oni koji ga poznaju postižu vječni život. Katha upanishad Ne može ga se vidjeti očima, I riječi ga ne mogu otkriti. Ne može ga se dosegnuti čulima, Ili strogom askezom ili svetim djelima. Milost mudrosti i čistoća uma Mogu ga prikazati nepodijeljenog u tišini kontemplacije. Mundaka upanishad Neka je slava onome Bogu koji je u vatri, Koji je u vodama, Koji je u biljkama i drveću, Koji je u svim stvarima ove velike kreacije. Tome duhu neka bude slava i slava. Svetasvatara upanishad

93

­ Kako nesavršenosti prianjanja i sličnog nisu u meni, ja sam iznad patnje tijela. Znaj me kao beskonačnog, kao prostor, jedan Atman. ­ Moj um, moj prijatelju, mnoge riječi nisu potrebne, i svijet (teško) shvaća razum. Riječima, ja sam ti rekao suštinu istine: "ti si Istina, ti si prostor". ­ Ja sam vječni princip. Oslobođen od pria­njanja i odbojnosti, oslobođen od nesavrše ­nosti sam ja, sudbina i proviđenje ne postoji u meni. Vječno Slobodan od patnje svijeta, uistinu, kao­prostor besmrtnost ­ dajuće Znanje sam ja. ­ U Tome nema patnje, i nema mogućnosti za patnju, jer je To slobodno od svih svojstava. ­ U Tome nema zadvoljstva, i nema organa za uživanje u zadovoljstvu, tako je To slobodno od takvih iskrivljenosti kao što je to prianjanje. Podjednako slobodno od sumnje i patnje, jedan i vječan je Šiva; tako zamisao "ja" i "moje" se na To ne može primjeniti. ­ Niti je Brahman u Tome, niti odsustvo Brahmana. Kako To samo postoji i vječno je, to onda znači da je To slobodno od bola, i isto tako od slobode od bola.

Avadhut ­ AVADHUT GITA

94

­ Dakle, čovjek mora kontemplirati o Brahmanu dok ne naoštri sjekiru svoga neprianjanja. Tada sa ovom sjekirom bez­strašća, on mora presjeći čvrsto ukorije­njeno Aswattha drvo. Potom mora pokušati da ostvari to stanje iz kojeg više nema povratka u buduća rođenja. Neka uzme utočište u tom Prvobitnom Biću, iz kojeg proističe ova prividna aktivnost. Kad čovjek odbaci neznanje, tada je oslo­bođen ponosa i iluzija. On je pobjedio zlo svjetovnog prianjanja. Takvi ljudi žive u stalnoj sjedinjenosti sa Atmanom. Sva njihova privrženost ih je napustila. Oni više nisu prepušteni na milost suprotnim osjetil­nim reakcijama. Tako oni dostižu stanje koje je iznad svake promjene. Ovo moje Beskonačno Biće ne može obasjati ni sunce, ni mjesec, ni vatra, ni bilo koje drugo svjetlo. Jer ono uvijek samo sebe obasjava i onaj tko me dosegne, nikad više neće biti ponovo rođen. ­ Ardžuna: Krišna, kako netko može prepoznati čovjeka koji je nepokolebljivo učvršćen i smiren u spoznaji Brahmana? Na koji način Prosvijetljena duša govori? Kako on sjedi? Kako on hoda? Sri Krišna: On poznaje sreću u Atmanu i ne želi ništa više, čežnje muče srce on odbacuje čežnje.

95

Ja ga nazivan prosvijetljenim. Nepotresen u nesreći, ne čeznući za srećom, oslobođen od straha, oslobođen od ljutnje, oslobođen želje ­ za stvarima: Ja ga nazivam prosvijetljenim. Okovi njegovog tijela su slomljeni. On je sretan i on se ne veseli, On je nesretan i on se ne žalosti. Ja ga nazivam prosvijetljenim. Apstinent trči oko onoga što on želi, ali u sebi nosi svoje želje. Kada čovjek spozna Stvarnost on napušta svoje želje. Čak i um koji poznaje put, može biti odvučen od puta. Osjetila su veoma nepokorna. Ali on kontrolira osjetila, sakuplja i ponovo usmjerava um na Mene, Ja ga nazivam prosvijetljenim. Razmišljanje o predmetima osjetila će te privući predmetima osjetila; prianjanje raste, i ti postaješ ovisan o njima. Iz neispunjenosti tvojih navika i ovisnosti, rađa se ljutnja; Budeš li ljut, iz ljutnje će se raspršiti tvoj um. Iz raspršenosti tvoga uma dolazi do zaborava prijašnjih iskustava: Zaboravivši iskustvo ti gubiš moć razlikovanja, Izgubivši moć razlikovanja ti si promašio životnu svrhu i cilj.

96

Kada je čovjek oslobođen strasti i mržnje, sigurno kroči između njih. U slušanju Atmana on nalazi mir, a patnja iščezava u dubokom miru njegovog uma. ­ Kad osjetila dođu u dodir sa predmetima zadovoljstva, ona tada kao i maternica rađaju patnju. Ona nastaje i nestaje: Zadovoljstva ne oduševljavaju mudre. Dok je na zemlji, prije svoga odlaska, neka čovjek bude gospodar svakog poticaja, svake začete strasti ili ljutnje: Tako on nalazi Brahmana tako je on sretan. Samo onaj yogi čije je zadovoljstvo u nutrini, tu je i njegov mir, tu je i njegova unutarnja vizija, samo takav dolazi Brahmanu i spoznaje Nirvanu Sve njegove nesavršenosti su satrte, sumnje rastjerane, osjetila savladana, svaka njihova akcija je posvećena dobrobiti bližnjih, takvi su tragaoci koji su uplovili u Brahmana i spoznali Nirvanu. Samokontrolirani, oslobođeni od želje, obuzdanog srca, spoznavši Atmana čovjek pronalazi Brahmana, ovdje i poslije. ­ Osjećaji hladnoće i toplote, zadovoljstva i bola, su prouzrokovani kontaktom osjetila

97

sa njihovim objektima. Oni dolaze i prolaze, nikad ne trajući dugo. Ti ih moraš, prihvatiti takvima. Smireni duh prihvaća zadovoljstvo i bol podjednako te nije pokretan ni jednim ni drugim. On sam je vrijedan besmrtnosti. Ono što je nestvarno i nepostojeće nikad ne može postati biće, a ono što jeste nikad neće biti ono što nije. Oni koji znaju najdublju Stvarnost isto tako znaju prirodu onoga što jeste i onoga što nije. Stvarnost koja prožima univerzum je neuništiva. Nitko nema moći da promjeni ono Nepromjenjivo. ­ ­ Ovo je jedan uzrok patnji; mi smo bili uhvaćeni. Dakle, Gita govori: Neprekidno radi, radi ali ne prianjaj uz taj rad; ne budi uhvaćen u zbivanjima, ne zastajkuj u zbivanjima. Sakupi u sebi snagu da ne prianjaš za bilo što, bez obzira koliko to volio, bez obzira koliko za tim tvoja duša čeznula, bez obzira kako veliku bol i patnju osjećao ­ smogni snagu i prevaziđi je.

Swami Vivekananda BHAGAVAD GITA ­ Prevodioci: Swami Prabhavananda i Christopher Isherwood ­ sa uvodom od ­ Aldous Huxley

98

Jainism Nenasilje je vrhunska religija. Mahavira Neznalica teži za životom u luksuzu i neprekidno žudi za užicima. Proganjan svojim vlastitim željama on postaje oma­mljen i vraća mu se samo patnja. Neprosvijećeni nije sposoban da ublaži patnju, jer prianja za želje i pohotan je. Ugnjetavan fizičkim i mentalnim bolom on se okreće u vrtlogu agonije. Ja tako kažem. ACARANGASUTRA 2.60, 74 Neki će raskomadati tijelo Gospoda. Neki će na njega pljuvati. Neki će bacati prašinu na njega. Neki su ljudi na njega vikali i pljuvali. . . Kada je Gospod sjedio u meditativnom položaju, to je promatračima bilo čudno i oni bi na silu promijenili njegov položaj. Gospod je trpio sve to, kao da nema ništa sa svojim tijelom. . . Gospod nikada nije tražio ničiju zaštitu. Često bi ga ljudska bića ili organski svijet mučili. Neki ljudi su se ponudili dobrovoljno da ga spase od takvih neugodnosti ali je Gospod uvijek odbio takve ponude. To je bilo nje­govo uvjerenje da netko ne može ostvariti sebe dok traži utočište u drugome.

Acarangasutra 9 207

99

Tirthankara ili, Vrhunski Gospod se može obožavati, obdaren je sa sveprisutnošću, nezagađen ljudskim izopačenostima, bez­griješan i čist, bez bilo kakve želje, bez početka, sredine ili kraja, i jedinstveno do­brohotan ­ sve su ovo obilježja Vrhunskog Gospoda. Pored ovoga, bez bilo kakve sebičnosti on propovijeda za dobrobit neoslobođenih i bića koja pate. Istinski sve ­ti zapisi koji teku spontano iz Vrhunskog Gospoda, su nepobitni, korisni za dobrobit svih vrsta bića, su sposobni da unište izopačeni put, i otkriva objektivnu prirodu stvari. Samantabhadra,

Ratnakarandasravakacara 7­10, Jainism ­ Poniznost je od pet vrsta: poniznost u vjeri, u znanju, u ponašanju, u askezi i dostojanstvu ili pravilima ponašanja. Ovo vodi do oslobođenja. ­ Učenje, uz poniznost je korisno i u ovom i u slijedećem svijetu. Isto kao što biljka ne može rasti bez vode, učenje neće donijeti ploda bez poniznosti. ­ Poniznost je temelje đainske vjere. Prakti ­ciranje samo­obuzdavanja i askeze bi tre­balo da nas učini poniznim i umjerenim. Za osobu koja nije ponizna i umjerena prave­dnost i askeza nemaju nikakvu korist.

100

­ Nije moguće opisati stanje oslobođenja jer ono nadilazi govorni izraz. Niti je moguće o tome raspravljati jer u tome nije moguća misaona aktivnost. U tome nema ponosa jer je to lišeno svih mrlja uma. Nakon što se je nadišao užitak i bol, onda čak i znanje o sedam paklova ne može dovesti do melanhonije. ­ Tamo gdje nema ni bola niti užitka, ni patnje niti prepreke,ni rođenja niti smrti, postoji oslobođenje. Tamo gdje nema osje­tilnih organa, tu nema nikakvih prepreka koje drugi uzrokuju, nema zasljepljenosti, ni iznenađenja, ni žeđi, ni gladi, tu postoji oslobođenje. ­ Tamo gdje nema Karme ni kvazikarme, ni brige, niti ikakvog oblika razmišljanja, kao što su to: Arta (depresivno), Raudra (nasilno), Dharma (vrlinskog) i Shukla (čistog), tu je Nirvana. ­ Kod oslobođenih duša, postoje svojstva kao što je to apsolutno znanje, apsolutno blaženstvo, apsolutna mogućnost, apsolu­tno viđenje, bezobličnost, postojanje i proši ­renost. ­ Oslobođenje, koje je ostvareno samo od velikih duša, je stanje nezapriječenosti,

101

savršenstva, prebiva na vrhu univerzuma, dobrobit, dobrota i sloboda od prepreka.

Mahavira Postoje mnoge čestite žene koje su poznate zbog svoje čistote i čednosti. One su kao božice na ovoj zemlji. One su čak obožavane i od nebeskih bića. Mahavira, 599. prije nove ere, osnivač Đainske religije, Indija Vatra požude kada je potaknuta željama uništava šumu tri svijeta. Blagoslovljen je mudrac čija mladost ostaje nedotaknuta ovom vatrom. Mahavira - Ti si ono što namjeravaš udariti, povri-jediti, mučiti, kazniti, porobiti ili ubiti. . . Ne postoji ništa manje ili suptilno kao atom niti bilo koji element tako velik kao prostor. Isto tako, ne postoji kvaliteta duše suptilnija od nenasilja, i nema vrline duha veće od poštovanja za život. . . . - Svi Arhati (dostojni poštovanja) prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, obja -vljuju, savjetuju, predlažu i zajednički propisuju. Ne povrijeđuj, ne zlostavljaj, ne ugnjetavaj, ne napadaj, ne muči ili ne usmrti bilo koje stvorenje ili živo biće.

Mahavira

102

Taoizam

OSTVARENJE TAO-A Čak i najfinije učenje nije sami Tao. Čak i najfinije ime nije dovoljno da

ga definira. Bez riječi, Tao može biti doživljen, i bez imena, može biti

spoznat. Upravljati svojim životom u skladu s Taom, jeste upravljati svojim

životom bez žaljenja; ostvariti tu mogućnost unutar sebe koja je od

koristi svima. Iako riječi ili imena nisu potrebna da se živi na takav način,

da se to opiše, koriste se riječi i imena, da bi bolje objasnili način na koji

govorimo, bez da to brkamo sa drugim putevima na kojima pojedinac može

izabrati da živi. Kroz znanje, intelektualno razmišljanje i riječi, manifestacije Taoa su spoznate,

ali bez takve intelektualne namjere možemo doživiti sami Tao.

Oboje znanje i iskustvo su stvarni, ali stvarnost ima mnoge oblike,

što izgleda stvara složenost. Koristeći odgovarajuće značenje,

mi sebe proširujemo iznad barijera takve složenosti, i tako iskušavamo Tao.

103

ISPUNJENJE Kao zaštićena, plodna dolina,

meditativni um je smiren, ipak i dalje zadržava svoju energiju. Kako i energija i smirenost, sami po sebi, nemaju oblik, kroz osjetila ne

mogu biti otkriveni, niti shvaćeni samim umom, iako, su u prirodi, oboje u obilju. U meditativnom stanju, um prestaje da razlikuje između postojanja i onoga što može ili ne može biti. Ostavlja ih oboje

same jer oni postoje, ne razlikujući, već kao jedno, unutar meditativnog

uma. Lao Tzu - TAO TE CHING

Postoje dva puta koja vode u jedinstvo sa Taom. Prvi putem prihvaćanja.

Potvrdi svakoga i sve. Slobodno proširi svoju dobru volju i vrlinu u svakom

smjeru, bez obzira na okolnosti. Obuhvati sve stvari kao dio Skladne Jedinstvenosti, i onda ćeš to početi

opažati. Drugi put je poricanja. Prepoznaj da sve što vidiš i misliš jeste lažno, iluzija, veo oko istine. Odstrani svaki veo, i doseći ćeš Jedinstvo. Iako su ovi putevi u potpunosti različiti, oni će te dovesti na isto mjesto: spontanu budnost o Velikom Jedinstvu. Lao Tzu

104

Svrha taoizma je da odstrani neizbježnu štetu od sistematske obuke i ne samo da uspostavi, već i da razvije prvobitnu spontanost, koja se naziva tzu-yan ili “takva sopstvenost”. Jer je spontanost djeteta ipak djetinjasta, kao i sve ostalo kod djece. Obrazovanje potiče rigid-nost, ne spontanost. Kod nekih ljudi je taj sukob između društvene konvencije i potisnute spontanosti tako silovit da se ispoljava kao zločin, ludilo, neuroza, a sve je to cijena koju plaćamo za, inače, nesumnjive prednosti reda. Ali se taoizam ni u kom slučaju ne smije shva-titi kao revolucija protiv konvencije, iako je ponekad bio korišćen kao izgo-vor za revoluciju. Taoizam je put oslobo -đenja, do njega se nikad ne dolazi putem revolucije, a po zlu je čuveno da većina revolucija uspostavlja još goru tiraniju od one koju uništava. Biti slobo-dan od konvencije ne znači odgurnuti je s prezirom, već ne dopustiti da te ona zavara. To znači biti sposoban da je iskoristiš kao instrument, umjesto da budeš iskorišćen. Zapad nema priznatu instituciju koja bi odgovarala taoizmu, pošto naša hebrejsko­kršćanska tradicija izjednačava Apsolutno­Boga sa moralnim i

105

logičkim redom konvencije. To je skoro najveća društvena katastrofa, jer time se društveni red opterećuje pretjeranim autori­tetom, a to traži baš onakve revolucije protiv religije i tradicije koje su tako kara­kteristične za povijesti Zapada. Jedna je stvar osjetiti da smo u sukobu sa društve­no sankcioniranom konvencijom, a sasvim druga sa samim korjenom i osnovom života, sa samim Apsolutom. Ovo zadnje osjećanje stvara osjećanje krivice koje je toliko izopačeno da mora dovesti bilo do pobijanja vlastite prirode, ili do odbacivanja Boga. Kako je prva od ovih mogućnosti na kraju krajeva nemoguća ­ kao kad bismo žvakali vlastite zube ­ druga postaje neiz­bježna, gdje takva olakšavajuća sredstva kao što je to ispovjed postaju nedjelotvor­na. Po prirodi revolucija, revolucija protiv Boga ustupa goroj tiraniji apsolutističke države­goroj jer ne može, čak, ni oprostiti, a i zato jer ne priznaje ništa do moć svoje vlasti. Jer, iako je ovo zadnje važilo za Boga, njegov svjetovni predstavnik, Crkva, uvijek je bila spremna da prihvati da ­ iako su zakoni Božji nepromjenjivi ­ niko ne može da se usudi i pretpostavi granice njegove milosti. Kada prijestolje Apsoluta ostane prazno, relativnost ga uzurpira i

106

time čini akt stvarne idolatrije, stvarne pogrde Boga­apsolutizirajući koncept, kon­vencionalnu apstrakciju. Ali, malo vjerova­tnoće ima da bi prijestolje ostalo prazno da, na neki način, to već nije bilo ­ da je tradicija na Zapadu posjedovala neki način da spozna Apsolutno neposredno, s one strane termina konvencionalnog reda.

Alan W. Watts 1915­1973 ­ PUT ZENA

­ Svako dodavanje ili skretanje od prirode ne pripada krajnjem savršenstvu svega. Onaj tko stiče takvo savršenstvo nikada iz vida ne gubi prirodna stanja svoje egzistencije. Sa njime spojeno nije ujedinjeno, niti odvojeno, niti je dugo predugo, niti kratkom nedostaje. Jer, isto kao i pačije noge, iako kratke ne mogu biti produžene bez da stvara bol patki, a ždralove noge iako duge, ne mogu biti skraćene bez neugode za ždrala, tako i ono što je dugo u čovjekovoj moralnoj prirodi ne može biti otkinuto, niti ono što je kratko ne može biti produženo. I tako je izbjegnuta sva patnja.

Chunag Tzu (poglavlje. 31) ­ Onaj ko želi da ispravi svoju prirodu pro­stim učenjem, da bi je time vratio u prvo­bitno stanje, i ko želi da upravlja svojim željama pomoću prostih misli, da bi tako

107

došao do vidovitosti, tome je duh zbrkan i zasljepljen. Stari mudraci koji su se bavili taom, hranili su svoju inteligenciju smireno­šću. . . Odreci se znanja, odbaci učenost, i narodu će to sto puta biti korisnije. Stoga nastojmo da uočimo jednostavnost, da prigrlimo svoju prvobitnu prirodu, da potisnemo sebičnost, i da smanjimo želje. . . . . Odbaci učenost i nestat će nemira. . . ­ Razmećete se svojom superiornošću i nastojite da svojim sjajem pomračite sunce i mjesec. Na taj način sav svijet odbijate od sebe. . . Istinsko saznanje potiče od iskustva, a ne posmatranja. ­ Iza svake podjele stoji nešto nedjeljivo. Iza svake rasprave stoji nešto o čemu se ne može raspravljati. Sveti čovjek obuhvaća sve, ali ljudi se svađaju da bi istakli svoje mišljenje. Tako je rečeno: svaka rasprava podrazumjeva parcijalno viđenje stvari. Chuang Tzu ­ Rođenje čovjeka je rođenje njegove patnje. Što dulje živi, postaje sve gluplji, jer njegova tjeskoba da izbjegne neizbježnu smrt postaje sve jača. Kakva ogorčenost! On živi za ono što je uvijek nedostižno. Zbog požude da preživi u budućnosti nesposoban je da živi u sadašnjosti. ­ Objašnjeni tao više nije tao: diskurzivno

108

zaključivanje više ne dopire do istine; tvrdoglava dobronamjernost je nepotpuna; čistota ne osvaja srce ako je isključiva; hrabrost praćena surovošću ne postiže cilj. Svi su oni kao krug koji se trudi da postane kvadrat. Vrhunac znanja je svijest o tome da ima stvari koje se ne mogu upoznati. Onaj ko zna da govor nema riječi, i da tao nema imena, taj posjeduje nebesko blago. ­ Mudraci ne razgovaraju o onome što prevazilazi zemaljske sfere, ali ne poriču njihovo postojanje. Govore o ovozemalj­skim stvarima, ali se uzdržavaju da o njima sude. . . ­ Kad je u čitavom svijetu nastao strašan nered, mudraci i sveci se više nisu pojavljivali. Nije više bilo jedinstva u doktrini. Previše se ljudi zadovoljavalo svojim fragmentarnim viđenjem. To je isto kao i sa ušima, očima, nosem i ustima. Svaki od tih organa opaža ono što opaža, ali među njima nema komunikacije. ­ Mnogi se posvećuju metodama i discipli­nama. Svako je uvjeren da su njegova metoda i njegova disciplina savršene. Gdje da pronađemo ono što su stari mudraci nazivali disciplinom taoa? Tao je svuda. ­ Ubijajući ljepotu svemira, uništavajući strukturu bića i smanjujući sveobuhvatnu viziju starih mudraca, malo ko može uspjeti

109

da obgrli ljepote svemira i odrazi pravo lice duha. Chuang Tzu Obred je izum čovjeka. Naša originalna čistota nam je dana od Boga. To je, ona­kvo kakvo jeste, i ne može biti promije­njeno. Dakle, istinski mudrac se usklađuje prema Bogu, i svoju originalnu čistotu cijeni. On je neovisan o ljudskim prisilama. Budale ovo čine suprotno. One ne mogu sebe uskladiti prema Bogu, i ovise o čovjeku. Oni ne cijene originalnu čistotu. Posljedica toga je da oni uvijek pate od promjena morala i nikada ne dostižu cilj. Jao! ti, Gospodine, si rano bio zapao u obmanu, i kasniš u slušanju velike doktrine. Chuang Tzu (poglavlje 31) Kada je voda mirna, onda je kao ogledalo, koja odražava bradu i obrve. To daje to­čnost nivoa­vode, i filozof po tome čini svoj model. I ako voda iz toga dobiva jasnoću zbog mirnoće, koliko više jasnoću dobivaju moći uma? Um Mudraca bivajući u miru postaje ogledalo univerzuma, ogledalo svega stvorenoga. Chuang Tzu (pg. 13) Univerzum je vrlo lijep, ipak ništa ne govori. Četiri sezone se drže fiksnog zakona, ipak oni se ne čuju. Sve stvoreno se temelji na apsolutnim principima, ipak ništa ne govori. I istinski Mudrac, zauzima

110

svoj stav prema ljepoti univerzuma, prozire principe stvorenih stvari. Odatle izreka da savršeni čovjek ništa ne čini, istinski Mudrac ne čini ništa, osim što gleda u univerzum. Jer čovjekov intelekt, koliko god bio oštrouman, suočavajući se sa bezbrojnim evolucijama stvari, njihovom smrću i rođenjem, njihovom kvadratnošću i okruglošću, nikada ne može doseći korijen. Chuang Tzu (poglavlje 22) Dakle, uistinu veliki čovjek, iako on ne povrijeđuje druge, sebi ne pridaje vrline milosrđa i dobrote (jer je to za njega prirodno). On ne traži dobit, ali ne osuđuje svoje sljedbenike koji to čine. On se ne bori za stjecanje bogatstva, ali sebi ne pridaje zasluge što to ne čini. . . Raskoš i plata svijeta za njega nisu uzrok užitka, njegovo kažnjavanje i sramota nisu uzrok za obešćašćenje. Chuang Tzu ( pogl. 17) Patnja i sreća su krivovjerja vrline; užitak i ljutnja vode do udaljavanja od TAO­a; ljubav i vrlina vode do gubitka vrline. Srce nesvjesno patnje i sreće ­ to je savršena vrlina. Jedno, bez promjene ­ to je savršeni mir. Bez ikakvih prepreka ­ to je savršen­stvo neuvjetovanog. Ne držati vezu sa vanj ­skim svijetom, ­ to je savršenstvo negativ­nog stanja. Bez mrlje bilo koje vrste, ­ to je

111

savršenstvo čistote. Chuang Tzu (pogl. 15) Užitak, ljutnja, patnja, sreća, ne pronalaze mjesto u čovjekovim grudima, jer je za njega sve stvoreno JEDNO. I sve stvari bivajući tako ujedinjene u JEDNO, njegovo tijelo i udovi nisu ništa osim prašina zemlje, a život i smrt, početak i kraj, su samo noć i dan, i ne mogu uništiti njegov mir. Koliko bi to više mogle učiniti tričarije kao dobitak ili gubitak, nesreća ili dobra sreća?

Chuang Tzu (poglavlje 21) "Ribe," odgovorio je Konfucije, "su rođene u vodi, Čovjek je rođen u TAO­u. Ako ribe dobiju ribnjak da u njemu žive, one se nastavljaju razvijati. Ako čovjek dobije TAO da u njemu živi, on može živjeti svoj život u miru." Odatle izreka: "Sve što riba želi je voda; sve što čovjek želi je TAO."

Chuang Tzu (poglavlje 6)

Ukratko, meni se Čuang Tzu sviđa zato što je onakav kakav jeste, i ne osjećam nika­kvu potrebu da taj svoj afinitet opravdavam bilo pred sobom, bilo pred drugima. Čuang Tzu je suviše veliki da bi mu nešto značila moja apologija. Svakako, moguće je po­grešno ga razumijeti, ali je on u suštini jednostavan i direktan. Kao i svaki drugi veliki mislilac, i on se trudi da otprve pogo­ di u srž stvari. Thomas Merton

112

Sikhism To nije kroz misao da se On može shvatiti iako mi težimo stotine puta da Ga shvatimo;

Ni vanjskom tišinom niti dubokom meditacijom unutarnja tišina

ne može biti doegnuta; Niti čovjekova glad za Bogom

može biti utažena pomoću gomilanja zemaljskog bogatstva.

Sva bezbrojna sredstva zemaljske mudrosti ostavljaju čovjeka razočaranim;

ni jedno ne koristi. Kako ćemo onda spoznati Istinu?

Kako ćemo odstraniti velove neistine? Drži se Njegove Volje, i svoju vlastitu učini

Njegovom, O Nanak, to je zapisano u tvom srcu.

Od Japji ­ himna koja se pridaje Guru Nanak­u i pojavljuje se u ranoj Svetoj Knjizi Sikh­a te se recitira svako jutro Svjesnost u tebi i svjesnost u meni, naizgled dvoje, stvarno jedno, traži jedinstvo i to je ljubav. Nisargadatta Maharaj 1897-1981 - JA SAM TO U najdubljim duhovnim praksama, otkri-vamo da je čista svjesnost i čista ljubav nerazlučiva. Steven Levine

113

Bahaia molitva za mir Budi velikodušan u obilju,

i zahvalan u nevolji. Budi pošten u prosudbi,

i pažljiv na riječima. Budi svjetiljka onima koji hodaju u tami,

a budi i dom strancu. Budi oči slijepcu,

i svjetiljka koracima griješnih. Budi dar života čovječanstvu,

poticaj tlu ljudskog srca, i plod na drvetu poniznosti.

Temeljni cilj koji nadahnjuje vjeru u Boga i Njegovu religiju jest očuvati interese i promicati jedinstvo ljudske rase i njegovati duh ljubavi i prijateljstva među ljudima. Nemojte postati izvorom nesloge i razdora ili mržnje i neprijateljstva! Baha’u’llah

1817­1892 osnivač Bahaia religije - Ne ponosite se ljubavlju prema vašoj zemlji, radije se ponosite ljubavlju za cijeli ljudski rod. - Ono što stvara sukobe između religija, nacija i rasa jest nerazumijevanje. - Moramo biti kao jedna duša u različitim tijelima, zato jer što više volimo jedni druge, bliže smo Bogu.

114

- Riječi koje nisu oživljene ljubavlju, nemaju smisla. - Nije zlo voljeti samog sebe, već ne voljeti druge i Boga. Bahaia religija Odnosi duše prema božanskom duhu toliko su čisti da je skrnavljenje tražiti bilo kakvo posredovanje. Ralph Emerson Probudite se svi vi koji spavate, vi ljudi koji ne vidite da smo svi dijelovi jednoga, jedinoga tijela, jednoga ­ jedinoga svijeta. Slušajte naš glas vi ratnici i kraljevi, prosjaci i trgovci, koji mislite da je vaš brat nešto drugo nego vi, da je vaša pobjeda nad njima vaš uspjeh. Oslušni slijepi čovječe da tebe nema ­ bez mene, da zlo koje nanosiš meni, nanosiš sebi i djeci tvojoj. Probudite se svi vi koji spavate i ne vidite jedinstvo svijeta. Zagledaj se u neprijatelja ratniče zagledaj se u bijednika silniče ­ prepoznaj u njemu sebe. Točak života okreće se i sve se vraća. Krv teče zemljom, a krikovi ranjenih i uzdisaji gladnih tvoji su krikovi. Probudi se čovječe i ne živi za sebe jer nisi sam. Osluhni zvuk stvaranja, zvuk vječitoga OMA, čuj dah kosmosa koji diše i diši s njime. Om Mane Ommm. Sveta tibetanska knjiga­Kanđur

115

U ovom globalnom društvu, mi možemo imati moć da uništimo "idole" drugih, ali naši vlastiti idoli ostaju podmuklo u našoj religioznoj sjeni čekajući da se okrenu protiv nas. . . Najviše duhovno djelo za nas na zemlji jeste da sebe predamo sa ljubavlju, suosjećanjem, užitkom i smire­nošću, da transcendiramo naša ograniče­nja, da odbacimo ograničavajuće puteve svijeta, da ponizno hodamo sa svojim Bogom, da se duboko poklonimo pred Buddhom. Samo kada je naše srce i ruka otvoreno, mi možemo primiti najviši poklon. Mir u raju i na zemlji. Iz govora "Divine Qualities of Spiritual Dialogue" od Piya Tan na šestoj Singapore Bahaia Studies Annual Conference "Dialogue Among Civilizations", 2001 godine Mi živimo nerazumnim životom, usprkos razumijevanju života od strane mudrih ljudi svih epoha. Lav Tolstoj Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam. . . Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!

Izaija 1:11-16 - BIBLIJA

116

Kršćanstvo Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Ivan 14:28 ­ Tražite stoga najprije Kraljevstvo i prave­dnost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. ­ Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. Matej 6:33 ­ Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, ne­maju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vrijedniji od ptica! ­ A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Luka 12:24­25 ­ I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću po­stojanost prokušanošću, prokušanost na­dom. Rimljanima 5:3­4 ­ Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. ­ Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. 1 Petar 5:6­7 ­ Ne budite zabrinuti ni za što, nego u sve­ mu ­ molitvom i prošnjom, sa zahvaljiva­njem ­ očitujte svoje molbe Bogu. ­ I mir Božji koji je iznad svakog razuma

117

čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. ­ Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvale vrijedno; je li što krepost, je li što pohvala ­ to nek vam je na srcu! ­ Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni ­ to činite i Bog mira bit će s vama!

Filipljanima 4: 6­7­8­9 ­ Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrijedniji od jela i tijelo od odijela? ­ Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti skupljaju u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrijedniji od njih? Matej 6:25­26 ­ Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ­ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. ­ Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. Matej 11:28­30 ­ I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. ­ A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno,

118

udovi. 1 Korinćanima 12.12­27 ­ Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. ­ Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Ò Abba! Oče! ­ Sam Duh svjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ­ ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. - Smatram, uistinu: sve patnje sadašnje-ga vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

Rimljanima 8. 14-18 A on im reče: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Luka 24: 25­26 ­ Na to im reče: “To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ ­ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma ­ te im reče: “Ovako je pisano: “Krist će trpje ­ti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpušte ­nje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.“ ­ Vi ste tomu svjedoci.

119

­ I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obućete u Silu odozgor. Luka 24. 44­49 ­ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njiho­vu na sebe uzeti. Izaija 53:11 ­ BIBLIJA Ja sam vidio Svjetlo. Ja sam dotakao samilost koja iscjeljuje sve žalosti i patnje; to nije za mene nego za svijet. Ja sam stajao na vrhu planine i gledao u moćna Bića. Nikada ja više ne mogu biti u potpunom mraku; ja sam vidio veličan­stveno i iscjeljujuće Svjetlo. Izvor Istine mi je bio otkriven i mrak je bio rastjeran. Ljubav u svoj svojoj veličanstvenosti je opilo moje srce; moje srce nikada ne može biti zatvoreno. Ja sam pio na izvoru Užitka.

J. Krishnamurti ­ Koliko god velika bila neka patnja, ako preko Boga dolazi, od nje najprije trpi Bog. Da, tako mi istine koja jest (sam) Bog: Nikada nije patnja koja čovjeka snađe tako neznatna, može biti neka nelagoda ili protivština, da ne bi, ako ju se u Boga uznese, neizmjerno više dirnula Boga nego čovjeka i da ne bi Bogu smetala više nego čovjeku. Ali ako je Bog podnosi radi takvog

120

dobra, koje je u njoj za tebe predvidio, i ako si ti voljan pretrpjeti to što Bog trpi i što preko njega na tebe dolazi, onda to po naravi biva božanstvenim, prezir kao i čast, gorčina kao i slast, a najdublja tama kao i najjasnije svjetlo: sve dobiva svoj okus od Boga i biva božanskim, jer se prema Njemu oblikuje sve što snađe ovog čovjeka, ta on i ne teži ni za čim drugim niti mu što drugo godi; i stoga se on u svojoj gorčini drži Boga kao i u najvećoj slatkoći. Svjetlo u tami svijetli, tu bivamo njega svjesni. Čemu (inače) za ljude postoji nauk ili svjetlo nego da ga oni iskoriste? Kad su u tami ili u patnji, onda će vidjeti svjetlo. . . . ­ Doista, tko bi bio ispravnih osjećaja i imao pravo poimanje Boga, tomu bi sve takve patnje i zbivanja izašli na velik blagoslov. Jer dobrima se, kao što kaže Sveti Pavao (usp. Rim 8,28), sve okreće na dobro i, kao što očituje Sveti Augustin, “čak i grijesi!“ ­ Treća riječ, koju možemo i trebamo znati, jest ta da je samo Bog prema naravnoj istini jedino vrelo i izvor svega dobrobitka, bitne istine i utjehe, a sve što nije Bog, ima od sama sebe naravnu gorkost i neutjehu i bol, pa ništa ne pridodaje dobroti koja od Boga potječe i koja Bog jest, nego ona

121

(gorkost) smanjuje i prekriva i krije slast, nasladu i utjehu koju Bog daje. Sad ja dalje kažem da svaka patnja dolazi iz ljubavi prema onomu što mi je šteta oduzela. Pa ako mi je zbog štete na izvanjskim stvari­ma žao, to je zbiljski znak da ja ljubim izvanjske stvari te da prema tomu po istini ljubim bol i neutjehu. Kakvo čudo, dakle, da onda dospijem u bol ako bol i neutjehu ljubim i tražim? Moje srce i moja ljubav dosuđuju stvorenju dobrobitak koji je Bogu vlastit. Obraćam se k stvorenju od kojeg po naravi dolazi neutjeha, a okrećem se od Boga od kojega potječe svaka utjeha. Kako se onda mogu čuditi kad dospijem u bol i budem tužan? Zaista, Bogu je i svemu svijetu stvarno nemoguće da zbiljsku utjehu nađe onaj čovjek koji utjehu traži kod stvorenja. Ali tko bi u stvorenju ljubio jedino Boga, i jedino u stvorenju Boga, taj bi svuda nalazio istinsku, pravu i jednaku utjehu. Neka ovo bude dosta od prvog dijela ove knjige. 2. Sad za ovim slijedi u drugom dijelu tridesetak zapisa, od kojih već svaki za se može pogodno utješiti razumna čovjeka u njegovoj patnji. Prvi je taj da nema nevolje i štete bez nekog spokojstva i da nijedna šteta nije tek šteta. Stoga Sveti Pavao

122

kaže da Božja vjernost i dobrota ne trpe da bilo koja kušnja ili nedaća postane nepodnošljiva. On uvijek stvara i daje nešto utjehe koja može pomoći (usp. 1 Kor 10,13); jer i sveci i poganski učitelji kažu da Bog i priroda ne dopuštaju da bi moglo biti čistog zla ili patnje. Sad pretpostavljam slučaj da neki čovjek ima sto maraka; od toga izgubi četrdeset a zadrži šezdeset. Ako taj čovjek bude neprestano mislio na onih četrdeset koje je izgubio, on će ostati neutješen i ojađen. Kako bi i mogao biti utješen i bez patnje onaj koji se okreće k šteti i patnji, pa patnju utiskuje u sebe a sebe u patnju, i na nju gleda, i ponovo na nju gleda i s njom ćaska, pa govori sa štetom i šteta onda opet s njim ćaska, i oboje se gledaju licem u lice. A da se okrenuo k onih šezdeset maraka koje još ima, a okrenuo leđa onima koje su izgubljene, pa se zadubio u onih šezdeset i pogledao ih licem u lice i s njima proćaskao, on bi se zasigurno utješio. Ono što jest nešto i što je dobro, može tješiti; a ono što niti jest niti je dobro, što nije moje i izgubljeno je, to nužno mora dovesti do patnje i neutjehe i ojađenosti. Stoga govori Salomon: “U danima boli ne zaboravi dane kad je bilo dobro“ (Sir 11, 27). To hoće

123

reći: Kad si u patnji i nevolji, sjeti se dobra i spokojstva koje još imaš i zadržavaš. A čovjeka će opet tješiti i to, ako hoće promisliti, kolike tisuće žive, koji bi ­ kad bi posjedovali tih šezdeset maraka što ih ti još imaš ­ sebe smatrali velikom gospodom i damama i zamišljali se boga­tima i bili radosni pred Gospodinom. Ima još nešto što čovjeka treba tješiti. Ako je bolestan i u velikoj tjelesnoj patnji, a ipak je skučen i ima koliko je nužno od hrane i pića, savjete od liječnika i poslugu ukuća­na, sućuti i pomoći od svojih prijatelja: kako bi se on tada trebao ponašati? Pa što čine siromasi koji moraju podnijeti isto ili još veću bolest i nevolju, a nemaju nikoga tko bi im dao (barem) hladne vode? Oni moraju potražiti, po kiši, snijegu i hladnoći, suha kruha, od kuće do kuće. Stoga, ako hoćeš biti utješen, zaboravi one kojima je bolje, a uvijek se sjeti onih kojima je lošije. Nadalje ja kažem: Svaka patnja dolazi od ljubavi i sklonosti. Stoga, ako patim zbog prolaznih stvari, znači da ja imam i da moje srce ima još ljubavi i privrženosti prema prolaznim stvarima, i da ne ljubim Boga iz svega svoga srca i još ne ljubim ono što Bog hoće znati da ja ljubim, i to zajedno s njim. Kakvo onda čudo ako bi Bog pripustio da

124

ja posve s pravom podnesem štetu i patnju? Sveti Augustin kaže: “Gospodine, ja tebe nisam htio izgubiti, ali sam u svojoj pohlepi htio zajedno s tobom posjedovati i stvorenja; i stoga sam izgubio tebe, jer se tebi protivi da se s tobom, kao istinom, posjeduje neistina i varljivost stvorenja.“ On kaže i na drugomu mjestu da je “odveć pohlepan onaj kojemu sam Bog nije dovoljan“. A opet na drugomu mjestu on kaže: “Kako bi bili dovoljni Božji darovi u stvorenjima onomu komu ni sam Bog nije dovoljan?“ Dobromu čovjeku ne treba biti na utjehu nego na muku sve što je Bogu strano i od Boga različito i što nije isklju­čivo Bog sam. On uvijek treba govoriti: Gospodine Bože i moja utjeho! Ako me ti od sebe na bilo što drugo upućuješ, daj mi jednoga drugog tebe da od tebe idem k tebi, jer ja neću ništa nego tebe. Kad je naš Gospodin Mojsiju obećao svako dobro i poslao ga u Svetu Zemlju, pod kojom se misli kraljevstvo nebesko, onda je Mojsije govorio: “Gospodine, ne šalji me nikamo osim ako ćeš i ti sa mnom poći« (usp. Jzl 33,15). Svaka sklonost, užitak i ljubav dolazi od onoga što je nekomu slično, jer sve stvari imaju sklonost i ljubav k sebi jednakom. Čist čovjek voli čistoću, prave­

125

dnik voli pravednost i sklon joj je; usta čovjekova govore o onomu što u čovje­kovoj nutrini prebiva, kako kaže naš Gospodin da »usta govore iz punine srca“ (Lk 6,45), a Salomon kaže da je “muka čovjekova na njegovim Ustima““ (Prop 6,7). Stoga je istinit znak da u čovjekovu srcu ne prebiva Bog nego stvorenje ako on naklonost i utjehu još vani nalazi. Zbog toga bi se dobar čovjek trebao itekako stidjeti pred Bogom i pred sobom ako još opaža da Bog nije u njemu i da Bog Otac ne čini djela u njemu, nego da u njemu još živi nevoljno stvorenje i određuje njegovu naklonost i u njemu čini djela. Stoga kralj David govori i tuži se u Psaltiru: “Suze su mi bile utjeha danju i noću dok se još moglo kazati: Gdje je Bog tvoj?“ (Ps 41,4). Jer naginjanje k vanjštini i nalaženje utjehe u neutjehi i žudno neumorno raspredanje o njoj jest istinit znak da Bog u meni ne biva vidljiv, da u meni ne bdije, u meni ne djeluje. A on bi se (= dobar čovjek) nadalje trebao stidjeti i pred dobrim ljudima ako bi oni to na njemu zapazili. Dobar se naime čovjek nikada ne treba tužiti na štetu ni na patnju; on se radije treba tužiti što se tuži i što u sebi zapaža pritužbe i patnju. Učitelji kažu da neposredno ispod neba postoji

126

široko rasprostrta i u svojoj vrućini snažna vatra, a nebo ipak njom ne biva ni najmanje taknuto. A u jednomu spisu kaže se da je ono što je najniže u duši plemenitije od onog što je od neba najviše. A kako se jedan čovjek može pogrešno procijeniti da je nebeski čovjek i da mu je srce u nebu, ako ga tako male stvari još rastužuju i nanose mu patnju! Sad govorim o nečemu drugom. Ne može biti dobar čovjek onaj koji neće to što hoće Bog u svakom posebnom slučaju, jer je nemogu­će da Bog hoće bilo što osim dobra; i baš osobito u tomu i po tomu da to Bog hoće, to postaje i nužno jest dobro i ujedno najbolje. I stoga je Gospodin učio apostole i u njima nas, te svaki dan molimo za to da bude volja Božja. A ipak, kad volja Božja dođe i kad se zbude, onda se tužimo. Seneka, poganski učitelj, pita: Što je najbolja utjeha u patnji i nevolji? pa odgovara: To je ovo ­ da čovjek sve stvari prihvati tako kao da je tako želio i za to molio; jer ti bi to i želio da si znao da se sve stvari događaju iz Božje volje, s Božjom voljom i u Božjoj volji. Jedan poganski učitelj govori: Vođo i vrhovni oče i gospodaru uzvišenog neba, ja sam spreman na sve što ti hoćeš; daj mi volju

127

da hoću u skladu s tvojom voljom! Dobar čovjek treba u tomu imati povjerenja u Boga, vjerovati mu i biti siguran i poznavati ga kao tako dobrog da je Bogu i njegovoj dobroti i ljubavi nemoguće dopustiti da se čovjeku dogodi bilo kakva patnja ili bol, a da on neće ili (time) tomu čovjeku spriječiti veću bol ili ga (već) i na zemlji jače utješiti ili od toga i iz toga učiniti nešto veće, u čemu bi potpunije i jače zasjala Božja slava. Međutim, bilo kako bilo: već samo zbog toga što je Božja volja da se to dogodi, volja dobrog čovjeka treba s Božjom voljom biti tako jedno i sjedinjena da čovjek htjedne isto što i Bog hoće, čak i ako bi to bila njegova šteta pa i prokletstvo. Stoga je Sveti Pavao želio da bi radi Boga i Božje volje i Božje slave bio odvojen (usp. Rim 9,3). Jer istinski savršen čovjek treba biti naviknut, sebi odumro, u Bogu lišen vlastitog lika i tako preoblikovan u volju Božju da sve njegovo blaženstvo bude u tomu da ništa ne zna o sebi i svemu (drugomu), nego samo o Bogu, da ništa neće niti pozna neku volju osim volje Božje, i da hoće Boga tako spoznati kao što Bog mene poznaje, kao što kaže Sveti Pavao (usp. 1 Kor 13,12). Bog u sebi i svojoj vlastitoj volji spoznaje sve što

128

spoznaje, ljubi i hoće sve što ljubi i hoće. Naš Gospodin sam kaže: “To je život vječni, samo Boga spozna(va)ti“ (Iv 17,3). Zato učitelji kažu da blaženi u kraljevstvu nebeskom spoznaju stvorove bez ikakvih slika tih stvorova, nego ih spoznaju u onoj jednoj slici koja jest Bog i u kojoj Bog zna i ljubi i hoće sebe sama i sve stvari. A to nas sam Bog uči moliti i žudjeti kad govorimo: “Oče naš. . . sveti se ime tvoje“, to znači: jedino tebe spoznavati (usp. Iv 17,3); “dođi kraljevstvo tvoje“ da ja ne bih imao ništa što smatram svojim kraljevstvom, i da ništa ne znam nego tebe, kralja. Stoga evan­đelje kaže: “Blago siromašnima duhom“ (Mt 5,3), to znači: voljom, pa molimo Boga da njegova “volja bude. . . na zemlji“, to znači: u nama, “kako (i) na nebu“, to znači: u Bogu samom. Takav čovjek tako je jedne volje s Bogom da hoće sve ono što Bog hoće i na način kako to Bog hoće. I stoga, jer Bog na određen način hoće i da sam sagriješio, ja ne bih htio da nisam sagrije­šio, jer se tako zbiva volja Božja “na zemlji“, to jest u prijestupu, “kako (i) na nebu“, to jest u ispravnom djelovanju. Na taj način čovjek hoće radi Boga biti bez Boga i radi Boga biti od Boga odijeljen, i jedino je to pravo kajanje za svoje grijehe;

129

tako mi je grijeha žao bez žaljenja, kao što je Bogu zbog svakoga zla žao bez žaljenja. Bol i najveću bol imam zbog grijeha ­ jer ja ne bih grijeha učinio, za sve što je stvoreno ili može biti stvoreno, kad bi u vječnosti moglo biti i tisuću svjetova ­ ali bez patnje; a ja iz Božje volje prihvaćam i crpim patnju. Jedino je takva patnja savršena patnja, jer dolazi i izbija iz najčišće ljubavi i najčišće dobrote i radosti Božje. Tako se ozbiljuje i zapaža ono što sam govorio u ovoj knjizi: da dobar čovjek, utoliko što je dobar, ulazi u svu vlastitost same dobrote, koja jest Bog u samomu sebi. ­ Jednom sam rekao: Što se u pravom smislu može riječima iskazati, to mora iznutra van izaći i pokrenuti se nutarnjim oblikom, a ne izvana ulaziti unutra, nego: to mora izaći van iznutra. To baš stvarno živi u najdubljoj nutrini duše. Ondje su ti sve stvari prisutne i u nutrini žive i tragaju i (tu) su u onom najboljem i najuzvišenijem. Zašto ništa od toga ne opažaš? Jer tamo nisi doma. Što je nešto plemenitije, to je ono općenitije. Jer osjetila imam kao zajedničko sa životinjama, a život (k tomu) s drvećem. Bitak mi je još nutarnjiji, njega imam kao zajednički sa svim stvorenjima. Nebo je obuhvatnije od svega što je ispod

130

njega; stoga je i plemenitije. Što su stvari plemenitije, to su obuhvatnije i općenitije. Ljubav je plemenita jer je sveobuhvatna. Izgleda teško što je naložio naš Gospodin: da se brata kršćanina treba ljubiti kao samoga sebe (Mk 12,31; Mt 22,39). Nera­ zumni ljudi općenito kažu da se time hoće reći: treba ih (braću kršćane) ljubiti s obzirom na isto dobro radi kojega sebe ljubimo. Ne, to nije tako. Trebamo ih ljubiti kao sebe same, a to nije teško. Ako hoćete pravo promisliti, ljubav je više nagrada nego zapovijed. Zapovijed izgleda teška, a nagrada je poželjna. Tko Boga ljubi, kao što ga treba i mora ljubiti, htio­ne htio, i kao što ga ljube sva stvorenja, taj mora ljubiti svoga brata čovjeka kao sebe samoga i radovati se njegovim radostima kao vlasti­tim radostima i zahtijevati njegovu čast kao i svoju vlastitu (čast), a stranca (ljubiti) kao i ukućanina. I na takav je način čovjek uvi­ jek u veselju, u časti i u koristi, tako je baš kao u kraljevstvu nebeskom, i tako češće ima radosti nego ako bi se radovao samo svomu vlastitom dobru. I znajte doista: Ako te više usrećuje tvoja vlastita čast nego čast nekoga drugoga, to onda nije u redu. Johannes Eckhart 1260­1327 ­ MEISTER ECKHART’S SERMONS

131

O grijehu i svlačenje pregača od smokvinog lišća

(Ovdje samo mali dio iz odlomka) Mirdad: Rečeno vam je o grijehu, i htjeli biste znati kako čovjek postade griješnik. I izjavljujete ­ i ne bez plate ­ da ako je čovjek, slika i prilika Božja, griješnik, onda mora da je sam Bog izvor grijeha. U tome leži zamka za prostodušnog, a ja ne bih želio, moji suputnici, da budete uhvaćeni u zamku. Zbog toga bih htio ukloniti tu zamku s vaše staze, da biste je vi mogli ukloniti sa staza ljudi. Nema grijeha u Bogu, osim ako je grijeh za sunce da od svoje svjetlosti da svijeći. Niti ima grijeha u čovjeku, osim ako je grijeh za svijeću da sama izgori na suncu i tako se pridruži suncu. Ali, ima grijeha u svijeći koja ne želi pružiti svoje svjetlosti, i koja, kada se žižak prinese njenom fitilju, proklinje žižak i ruku koja ga prinese. Ima grijeha u svijeći koja se stidi da izgori na suncu, zbog čega bi se htjela zakloniti od sunca. . . . . . . . . . Čovjek izađe iz Edena kroz dvostruka vrata dobra i zla; ponovo će ući kroz jednostruka vrata Razumijevanja. On

132

izađe, leđima okrenut Drvetu Života; ponovo će ući, licem okrenut k tome Drvetu. On krenu na svoje dugo i tegobno putovanje postiđen svoje nagosti i brižljiv da sakrije svoj stid; doseći će cilj svoga putovanja s čistoćom bez pregače i srca ponosnog na njegovu nagost. Ali to se neće dogoditi sve dok čovjek ne bude grijehom od grijeha oslobođen. Jer grijeh sam, bit će propast samome sebi. I gdje je grijeh, ako ne u pregači od smokvinog lišća? Da, ništa drugo nije grijeh, osim prepreke koju je čovjek postavio između sebe i Boga ­ između svoga prolaznog Jastva i svoga trajnog Jastva. Isprva tek šaka smokvinog lišća, ta prepreka se preokrenu u moćni bedem. Jer otkad izgubi nevinost Edena, čovjek je veoma naporno radio, gomilajući sve više i više smokvinog lišća i prišivajući pregače na pregače. Lijeni su zadovoljni time što krpe poderotine u svojim pregačama, krpama koje su odbacili njihovi marljiviji bližnji. I grijeh je svaka zakrpa u haljini grijeha, jer doprinosi ovjekovječenju stida, koji bijaše čovjekovo prvo i veoma mučno osjećanje njegove odvojenosti od Boga.

133

Radi li čovjek išta da nadvlada svoj stid? Avaj! Svi njegovi napori su stid nagomilan na stid i pregače na pregače. Što su čovjekove umjetnosti i nauke, ako ne lišće smokvino? Njegove carevine, nacije, rasne podvoje­nosti i religije na ratnoj stazi, nisu li one kultovi obožavanja lišća smokvinog? Njegovi zakonici o ispravnom i pogrešnom, o časti i nečasti, pravdi i nepravdi, njegove bezbrojne društvene vjeroispovijesti i spora ­zumi ­ nisu li oni pregače od smokvinog lišća? Njegovo procjenjivanje neprocjenji­vog, i mjerenje nemjerljivog, i stavljanje u obrazac onog što je izvan svakog obrasca ­ nije li sve to krpljenje prekrpljenog sukna oko bedara? Njegova halapljivost za zadovoljstvima, koja su ispunjena patnjom, njegova gramzi ­vost za bogatstvima, koja osiromašuju, njegova žeđ za vlašću, koja podjarmljuje, i pohlepa za veličinom, koja umanjuje ­ nisu li sve ove toliko mnogo pregača od smokvi­nog lišća? U njegovoj žalosnoj jurnjavi da sakrije svoju golotinju, čovjek je stavio na se previše pregača, koje su se tokom godina zalijepile toliko čvrsto za njegovu

134

kožu, da više ne razlikuje između njih i svoje kože. I čovjek vapi za dahom, i čovjek preklinje za oslobođenjem od njegovih mnogih koža. Ipak, u svom ludilu, čovjek bi učinio sve da se oslobodi svoga bremena, izuzev one jedine stvari koja ga uistinu može osloboditi njegovog bremena, a to je da odbaci to breme. On bi se htio otarasiti svojih suvišnih koža, dok se uza njih pripija svom svojom snagom. On bi se htio razgolititi, a ipak ostaje potpuno odjeven. Vrijeme razgolićivanja je blizu. I ja dolazim da vam pomognem svući vaše suvišne kože ­ vaše pregače od smokvinog lišća ­ da biste mogli pomoći svim čeznutljivima na svijetu da svuku svoje isto tako. Ja samo pokazujem put, ali svatko će morati sam sprovesti svoje svlačenje, kako god bolan bio taj pothvat. Ne čekajte ni na kakvo čudo da vas spasi od vas samih, niti se bojte bola, jer će nago Razumijevanje preokrenuti vašu patnju u vječno blaženstvo radosti. Ako biste se tada suočili sa sobom u nagosti Razumijevanja, i ako bi vas Bog zovnuo i upitao: “Gdje ste?”, ne biste

135

se osjetili postiđeni, niti biste se bojali, niti biste se sakrili od Boga. Nego biste upravo stajali nepokolebljivi, nesputani i božanski vedri, i odgovorili biste Bogu: “Pogledaj nas, Bože - našu dušu, naše biće, naše jedino jastvo. U sramoti, i strahu i boli hodasmo dugom, i suro-vom, i zavojitom stazom dobra i zla, koju si nam odredio u praskozorje vremena. Velika Nostalgija potjera naše noge, i Vjera podupre naša srca, a sada Razumijevanje ukloni naša bremena, previ naše rane i vrati nas u tvoju svetu prisutnost, ogoljele od dobra i zla, života i smrti, oslobođene svih zabluda Dvojstva, svakog Jastva, izuzev tvoga sveobuhvaćajućeg Jastva. Bez smokvinog lišća da skrije našu golotinju, stojimo pred tobom bez stida, prosvijetljeni, bez straha. Pogledaj, mi smo ujedinjeni! Pogledaj, mi smo nadvladali!” I Bog će vas zagrliti beskraj -nom Ljubavlju, i smjesta vas povesti k Njegovom Drvetu Života. Tako sam učio Noa. Tako učim vas.

Mikhail Naimy - KNJIGA MIRDADOVA

136

Sveti Ivan govori: “U tomu se očitovala ljubav Božja što je on svoga Sina poslao u svijet da mi po njemu i s njim živimo“ (1 Iv 4,9), i tako je naša ljudska narav neizmjer­no uzvišena time što je Svevišnji došao i na sebe uzeo ljudsku narav. Jedan učitelj kaže: Kad mislim na to da je naša narav uzvišena iznad stvorenja i sjedi na nebu iznad anđela i oni joj se klanjaju, moram se iz najdubljeg dna srca radovati, jer je Isus Krist, moj dragi Gospodin, sve što on u sebi posjeduje učinio mojim vlasništvom. On (taj učitelj) također kaže da je Otac, u svemu onomu što je ikad svom Sinu Isusu Kristu dodijelio u ljudskoj naravi, prije na mene smjerao i mene više volio nego njega, pa je to prije dodijelio meni nego njemu. Pa kako? On je to dao njemu radi mene, jer je to meni bilo nužno. Stoga, što god je njemu dao, on je time na mene ciljao i meni to dao upravo kao i njemu; ja tu ništa ne izuzimam, ni sjedinjenje ni sve­ tost božanstva niti bilo što. Sve što je ikada dao njemu u ljudskoj naravi jednako je vla­stito i blisko meni kao i njemu, jer Bog ne može dati (tek) malo toga; on mora dati ili sve ili ništa. Njegov dar je potpuno jedno ­stavan i savršen bez podjele i nije u vreme ­nu, uvijek (samo) u vječnosti; a u ovo budi

137

­te sigurni kao što sam živ: Ako tako treba­mo od njega primati, onda moramo biti u vječnosti, uzvišeni nad vrijeme. U vječnosti su sve stvari nazočne. To što je nada mnom, to mi je tako blizu i tako nazočno kao (i) ono što je ovdje kod mene; i tamo ćemo od Boga primiti ono što od Boga trebamo imati. Bog i ne spoznaje ništa izvan sebe, nego je njegovo oko jedino na njega sama upravljeno. Što on vidi, on to sve vidi u sebi. Stoga nas Bog ne vidi ako smo u grijesima. Stoga, koliko smo u njemu, toliko nas Bog spoznaje, to znači: koliko smo bez grijeha. I sva ona djela koja je naš Gospodin ikada učinio, dao je meni tako u vlasništvo da budu ništa manje za me zaslužna nego moja vlastita djela koja ja činim. Pa kad je svima nama cijelo njego ­vo plemstvo jednako vlastito i jednako blizu, meni kao i njemu, zašto mi onda ne primamo jednako? Ah, to morate razumjeti! Ako netko hoće doći do ovoga dara, da primi jednako ovo dobro i opću i svim ljudima jednako blizu narav, onda je za to potrebno da ­ kao što u ljudskoj naravi nema ničeg stranog ni daljeg ni bližeg ­ ti u ljudskom društvu stojiš jednak, ništa bliži samomu sebi nego nekomu drugom. Sve ljude trebaš ljubiti jednako kao sebe i

138

jednako poštovati i jednakim držati; što se nekomu drugom dogodi, bilo zlo ili dobro, to tebi treba biti kao da se tebi događa. A ovo je sad drugi smisao: “Poslao ga u svijet“. Hoćemo (pod tim) razumjeti (onaj) veliki svijet u koji anđeli gledaju. Kakvi mi trebamo biti? Trebamo sa svom našom ljubavi i sa svom našom čežnjom biti ondje, kao što kaže Sveti Augustin: Ono što čovjek ljubi, on u ljubavi postaje. Treba­mo li sad reći: Ako čovjek ljubi Boga, (da) on onda Bogom postaje? To zvuči kao da je nevjera. U ljubavi koju čovjek daruje ne­ma dvoje, nego (samo) Jedno i sjedinjenje, i u ljubavi sam više Bog nego što sam u samomu sebi. Prorok govori: “Ja sam kazao, vi ste bogovi i djeca Svevišnjega“ (Ps 81,6). Zvuči začuđujuće da čovjek na takav način može u ljubavi Bogom postajati; ipak je to istinito u vječnoj istini. Naš Gospodin Isus Krist to dokazuje. “On ga poslao u svijet“. “Mundum“ u jednom značenju znači “čisto“. Pazite! Bog nema istinskijeg mjesta od čistog srca; ondje Otac rađa svoga Sina, kao što ga rađa u vječnosti, ni manje ni više. Sto je (to) čisto srce? Čisto je ono što je odvojeno i rasta­vljeno od svih stvorenja, ... Meister Eckhart

­ KNJIGA BOŽANSKE UTJEHE

139

86. Učitelj Ramana je dao istinsko značenje kršćanske vjere ovako: Krist je ego. Krist je tijelo. Kad je ego razapet i umire, ono što preživljava je Apsolutno Biće (Bog), (usporedi, "Ja i Otac moj smo jedno") i ovo uzvišeno preživljavanje se naziva Uskrsnuće. 87. Major A. V. Chadwick, engleski oboža­vatelj, pitao je: "Zašto je Isus uzvikivao "Bože moj! Bože moj!" dok su ga razapinjali?" R: To je moglo da bude s namjerom da pomogne dvojici razbojnika koje su raza­pinjali sa njim. Opet, jnani (mudrac) je postigao oslobođenje već za života, ovdje i sada. Beznačajno je kako, gdje i kada napušta tijelo. Neki jnaniji izgledaju kao da pate, drugi da su u samadhiju, dok neki, opet, nestaju prije smrti. No, to ne čini razliku u pogledu na njihovu mudrost. Takva patnja je vidljiva samo za posma­trača, a ne i za mudraca, pošto je ovaj već prevazišao pogrešno poistovjećenje Sebstva sa tijelom. 88. "Kakav značaj ima Krist za prosvjetlje­nje Svetog Pavla?" Ramana: Prosvjetljenje je samo po sebi neuslovljeno, nije vezano za obličja. Kada je Sv. Pavao postao svjestan Sebstva, on

140

je poistovjetio prosvjetljenje sa svjesnošću Krista. ­ Pitanje: Ali, Pavao tada nije volio Krista. ­ R: Ljubav i mržnja su nebitni. Bila je prisutna misao o Kristu. To sliči na Ravanin slučaj. Svjesnost Krista i samo­spoznaja su isto. Stvarno ponovno rađanje je umiranje ega u Duhu. Ramana Maharshi ­ The teachings of Bhagavan Sri Ramana Maharshi: in his Own Words ­ uredio Artur Osborn

Važnost duhovne slobode Samo kroz duhovnu slobodu može se doživjeti beskrajna sreća i Samospozn-aja kakvoj nema premca. Samo kroz duhovnu slobodu rađa se vrhunsko povjerenje u Istinu. Samo u duhovnoj slobodi nema patnji i ograničenja. Samo u duhovnoj slobodi čovjek može živjeti za druge, a opet ostati nevezan. Bilo koji niži vid slobode može se usporediti sa kulom od pijeska. Manja postignuća prati strah od prolaznosti. Zato nema većeg dara od duhovne slobode, nema važnijeg zadatka nego da se drugima pomogne da je postignu. Oni koji su shvatili vrhunski značaj duhovne slobode moraju ne samo da se za nju izbore, već i da se prihvate dužnosti

141

date od Boga, da pomognu drugima da je steknu. Meher Baba - BESJEDE Koliko mnogo napora bi bilo ušteđeno, i koliko mnogo beskorisne patnje bi čovječanstvo bilo pošteđeno, ako bi ono moglo razumijeti jednostavnu činje-nicu - da istina ne može biti izražena našim jezikom. Onda bi ljudi prestali misliti da su oni posjedovali istinu, prestali bi druge ljude prisiljavati da prihvate njihovu istinu po bilo koju cijenu. Koliko mnogo argumenata, koliko mnogo religio­znih sukoba, koliko mnogo prisiljavanja misli drugih bi bilo nepotrebno i nemoguće ako bi ljudi shvatili da nitko nema istinu, već da svi oni traže to, svatko na svoj vlastiti način.

P. D. Ouspensky ­ TERTIUM ORGANUM Za mene je započelo razdoblje školovanja koje neću zaboraviti jer je to bio prividno naj­jednoličniji i u najvećoj mjeri zatuplju­jući vremenski period u cijelome mome životu. Rekao sam "prividno". Sumnjam da bi itko od onih koji čitaju ove retke mogao izdržati ovo prvo vrijeme školovanja. Ni meni to možda ne bi uspjelo da, kao bivši njemački oficir, nisam znao da ovo prividno banalno školovanje zapravo znači nešto

142

sasvim drugo; prisiljavanje tijela na poslu­šnost duši i duhu, odnosno, osobnosti. Tek kad se tijelom savršeno ovlada moguće je započeti ovlađivanjem duše od strane duha, odnosno, osobnosti. Tijekom vježba­nja tijela i duše istovremeno se odvija i buđenje duha i individue koja sve više postaje svjesna svog božanskog izvora i jedinstva s Bogom; duh postaje svjestan da je on od Boga stvorena misao, ali vječna kao što je Bog vječan. Uskoro padaju sve koprene koje su do tada obavijale duh individue (za njezino dobro) i pred čovjekom leži kao panorama vidljivo sve što je njegova individualnost do tada proživjela, učinila i radila; vidljivi su svi životi i egzistencije na drugim planetarna i suncima, na drugim razinama postojanja takozvanog duhovnoga svijeta. Tada se stječe razumijevanje zašto je čovjek morao proći kroz ovo ili ono. Vlastita ograniče-nost koja nije dozvoljavala da se stvari vide u pravome svjetlu postaje zabavna kao i ono zbog čega je čovjek dolazio u sukobe i time sam sebi stvarao nepri-like i patnje. Istovremeno sa tom spo-znajom uzroka i posljedica čovjeka prožima plima samilosti i ljubavi prema braći ljudima koji još nisu dosegli taj

143

stupanj spoznaje da ostaje prožet samo jednom jedinom željom: pomagati, po-magati i pomagati! Međutim, kako čovjek postaje sličan Bogu, tako dolazi i do spoznaje da je moguće samo savje-tovati, učiti i podučavati, ali nikada prisiljavati na bilo što. I tako mora gledati kako ljudi, kojima bi doslovno bio spreman otkriti čitavu upravo spoznatu istinu, uopće nemaju interesa za to jer im nedostaje razumijevanje. Kada želja za pomaganjem u nama osvijesti spoznaju zašto Bog toliko voli čovjeka koji uopće ne misli na njega, bit će nam ­ kad s našim dobronamjernim podučavanjem i objašnjavanjem naiđemo na odbijanje od strane naše braće i sestara ­ i samima jasno, kako tek beskrajno velika mora biti bol Stvoritelja, koji je stvorio čitavo čovječanstvo, a za uzvrat od svojih stvorenja ne dobija ništa osim nezahval­nosti i najoštrijeg odbijanja. Pri kraju svoga školovanja, kad sam postao Majstor, razu­mio sam i zašto je Stvoritelj stvorio ljude i dozvolio da se pojave ­ zato da bi izrazio svoju beskrajnu težnju za ljubavlju. Ta što mu vrijede sva veselja i ljepote ako sam u njima uživa i ne može ih podijeliti s drugi­ma čime se Njegova bezgra­nična ljubav pretvara u bezgranično blaženstvo.

144

Razumio sam i beskrajnu kozmičku bol koju mora osjećati Stvoritelj kada vidi kako se čovječanstvo koje je On stvorio svojom voljom odriče tog blaženstva iz gluposti, tvrdoglavosti i arogancije. Tu ni on ne može ništa izmijeniti jer pravo blaženstvo moguće je postići samo dobro­voljnim prihvaćanjem, prisiliti se ne može nikoga. U trenutku kada bi Bog koga pris­iljavao, on bi čovjeku oduzeo slobodnu volju, a time i mogućnost da ikada postane Njegovim pomagačem u stvaranju. Stoga i anđeli koji su oličenje dobra i svetosti moraju najprije biti ljudi, kako ne bi učinili ono što je dobro i čisto sasvim automatski već svojom slobodnom voljom, dakle, kao "djeca Božja" koja sama stvaraju i djeluju i nisu samo automatski izvršitelji Božje Volje. Vjerujem da je ovaj uvod bio potreban kako bi bilo razumljivije ono što slijedi. Često se naime postavlja pitanje zašto se "majstori", "posvećeni" i tzv. "sveti ljudi" povlače od svijeta, umjesto da kao i mi žive u svijetu? Živjeti kao "majstor" ili "posvećenik" među običnim svijetom ne bi imalo nikakove svrhe jer bi bili ismijani, cinični reporteri bi ih izložili ismijavanju, svećenstvo bi ih proglasilo varalicama, a političari bi ih primoravali da im pomažu

145

prilikom izbora. Samo onaj tko i sam nastoji postati sličnim Bogu, prepoznaje jednoga "majstora" i samo takvom se "maj­stor" i otkriva. Ali "majstori", "posvećenici" i takozvani "sveci" uglavnom i ne žive tako odijeljeni od svijeta kao što se obično misli. ­ “Tako je bilo i na ovome mjestu gdje su u predpovijesno vrijeme različite kulture imale svoje središte. Međutim, sve su propale; svaka svojom krivnjom". "Kako to da čovječanstvo nikada ne uči iz iskustva? Mora li to uvijek tako biti da svaka kultura propadne i nestane?" "I da i ne! Da zato, što na ovoj Zemlji, koja je samo jedna prolazna stanica za nas zemaljske ljude ­ koji smo odavde direktno pozvani u "sinovstvo Božje" jer se ovdje na ovoj Zemlji sam Bog utjelovio kao "Sin čovječji" ­ ne može ništa trajno opstati. Ne, jer će čovječanstvo, iako polako, ipak s vreme­nom kroz patnju naučiti da ne izgubi baš sve od duhovnih vrijednosti koje je u nekoj kulturi izgradilo. U ne tako dalekoj budu­ćnosti, uz pomoć određenih izuma do kojih će doći već u slijedećim desetljećima i koji će se raširiti čitavom Zemljom, zbližit će se različite kulture i narodi, te će se tako stvo­riti jedna jedinstvena civilizacija koja će ljude svih nacija međusobno duhovno i

146

duševno prožimati. No, prije nego li to bude moguće u potpunosti provesti, čitavo čovječanstvo će morati proći kroz teška vremena jer njihov duhovni i duševni razvoj neće ići u korak s tim pronalascima i otk­rićima. Čovječanstvo će morati proći kroz teške patnje i to čitavo, te će uslijed dobivenih pronalazaka biti uzdi-gnuto na jednu zajedničku civilizacijsku razinu. Kad to strahovito vrijeme prođe, konačno će ipak postojati mogućnost da postignuta civilizacijska i kulturna blaga sasvim ne propadnu. No, to će biti moguće samo onda, ukoliko Čitavo čovječanstvo - kroz boli i patnje - dođe do spoznaje svoje misije kao "djece Božje". Ako se to ne dogodi, tada čovje-čanstvo mora sve proživljeno ponovo proći, ali tada u još puno jačoj mjeri". - Potrebno je voditi ljudske duše i upravljati njima, ne pomoću prisile bilo koje vrste, već pomoću prijateljstva, naklonosti, razumijevanja i ljubavi i to tako da ti ljudi i dosegnu svoj cilj, to jest po mogućnosti, već ovdje na Zemlji postignu "ponovno rođenje u Duhu". To se na području duševnog i duhovnog mnogo više cijeni od najvećeg heroj-skog djela na Zemlji. Jedna duša je

147

nešto toliko dragocjeno kao najdrago-cjeniji i najrjeđi cvijet koji tek onda može pokazati svoje lijepe boje i širiti svoj miris kada se toliko razvio da je procvjetao. Cvjetanje duše je tada ulazak duše u Duh, pri čemu se od tog trenutka Duh može za svu vječnost služiti dušom kao neprolaznim duhovnim tijelom. No, ka-ko je nevjerojatno teško jednog jedinog brata dovesti do "ponovnog rođenja u duhu" ovdje na Zemlji!

DIE MITTEILUNGEN DES EREMITEN (PRIOPĆENJA PUSTINJAKA )

Poniznost dovodi do snage, a ne slabosti. Priznavanje pogrešaka i njihovo ispravlja­nje najviši su oblik samopoštovanja.

John J. McCloy

Istinsko samopoštovanje je osjećaj u čovje ­ku, ako želiš nazovi to savjest, koja ga sprečava da se prepušta životinjskim impul ­sima i nepoštenim djelima. Paul Brunton

­ NOTEBOOKS OF PAUL BRUNTON Kada god nečim oštetite vlastiti karak-ter, umanjujete vrijednost vlastitoga bića, a izravna žrtva toga jeste vaše samopoštovanje. John Templeton

- MUDROST SVJETSKIH RELIGIJA

148

Patnja kraj patnje, hrabrost Ne poštujemo li sebe, kako možemo poštovati bilo koga ili bilo što drugo? Don Miguel Ruiz i Don Jose Ruiz - PETI SPORAZUM SA SAMIM SOBOM Odbacivanje samog sebe, odsustvo samopoštovanja, čini da postajemo ne-što drugo nego što jesmo.

Dr. Dráuzio Varella Tvoj život je dar, tako učini od njega što najbolje možeš. Ken Keys, Jr. Uvijek se sjeti da si hrabriji nego što vjeruješ jači nego što izgledaš.

Jalaludin Rumi 1207-1273 Nikada nije prekasno da budete ono što ste mogli biti. George Eliot Nitko ne zna što sve može dok ne pokuša. Publius Sirus Ispravljanjem svojih pogrešaka, postaje -mo mudri. Opravdavanjem svojih mana, pokazujemo nezdravi um. Hui Neng Priznajem, da sam dovoljno ponizan da priznam svoje greške i da pokušavam da ih ispravim. Mahatma Gandhi

149

Značenje života je da pronađeš svoj dar. Svrha života je da ga daruješ.

David Viscott Uzmi dobrotu i daruj je onome tko ne zna darivati. Otkrij ljubav i pokaži je čitavom svijetu. Mahatma Gandhi Budi dar života čovječanstvu, poticaj tlu ljudskog srca, i plod na drvetu poni-znosti. Iz Molitve za mir (Bahaia religija) Ti imaš jedinstveni dar da ponudiš ovome svijetu. Budi istinit prema sebi, budi ljubazan prema sebi, čitaj i uči sve što te zanima i drži se dalje od ljudi koji te oslabljuju. Kada se prema sebi odno-siš ljubazno i poštuješ jedinstvenost onih oko sebe, ti ćeš davati prekrasan dar ovome svijetu sebe! Steve Maraboli Uspješno sam razriješio nesvjesno emo -cionalno stanje koje se očitovalo u obliku tegobne bolesti. To sam postigao zakoračivši u blizak odnos s Unutar-njom prisutnošću. Ta ista svemoćna Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo čeka da blagoslovi kvalitetu čitavog vašeg životnog iskustva. Hvala vam što sami sebi poklanjate taj prekrasan dar. Michael Brown - PROCES PRISUTNOSTI

150

Djelujte mudro i hrabro u suglasnosti sa svojim urođenim čulom razlikovanja, čak i po cijenu da izgubite svoj život. Riječi, djela i težnje neka vam budu takvi da ih se nikada ne zastidite.

Jetsun Milarepa 1052-1135 Ah, moj prijatelju, u ljudskoj se prirodi skri­va neobična sklonost mučenju samoga sebe, kao da tjelesne neugode kojima smo okruženi u ovom svijetu nisu dovoljne, ne­prestano tražimo nove načine kako da se mentalno i duhovno mučimo. Charlote Smith Skrivenim, nevidljivim tragovima vlasti-tih prošlih postupaka sami određujete moć svojih sadašnjih postupaka. Sami ste, putem zakona uzroka i posljedice koji upravlja vašim postupcima, odredili svoju kaznu ili nagradu. Vjerojatno ste dovolj-no patili. Vrijeme je da sami sebe pustite iz zatvora vlastitih nepoželjnih navika iz prošlosti. Budući da ste sami sudac, nijedan vas zatvor patnje, siro-maštva ili neznanja ne može zadržati ako ste spremni osloboditi se. ­ Ne dopustite da vam nezadovoljstvo po­stane kronična navika jer je to stanje doista neugodno, a vaša je sreća blagoslov za vas i za druge. ­ Duhovnu i moralnu pomoć potrebno je

151

nuditi samo kad netko zatraži pomoć. - Ako želite biti tužni, nitko na svijetu ne može vas usrećiti. Ali, ako odlučite biti sretni, nitko i ništa na ovom svijetu ne može vam oduzeti tu sreću. - Ako ste izgubili nadu da ćete ikada više biti sretni, razvedrite se. Ne gubite nadu. Vaša je duša, kao odraz vječno radosnog Duha, sama po sebi sreća. - Premda je sreća univerzalno dobro, nipošto je ne smijemo nametati drugi-ma; štoviše, ne možemo je nametnuti. Ako nisu izvedene u skladu s božan-skom voljom, reforme uzrokuju nesklad. Dobro koje činimo moramo nuditi s ljubavlju i poštovanjem prema slobo-dnoj volji drugih. Naše poštovanje pre-ma njima trebalo bi, iznad svega, biti poštovanje prema njihovoj božanskoj prirodi. Milosrđe primatelju nipošto ne smije oduzeti dostojanstvo. Dok daje-mo, trebali bismo poticati druge da za-uzvrat daju barem nešto. Trebali bismo im dati do znanja i da smo im zahvalni za pomoć. Naša im dobrota neće kori-stiti ako je prime pasivno. - - - Iskrene, ljubazne riječi nektar su žednim duša-ma. Paramhansa Yogananda - KARMA I REINKARNACIJA - KAKO UVIJEK BITI SRETAN

152

- Maharaj: Patnja je poziv na samo-ispi-tivanje. Svaka bol zahtijeva istraživanje. - Pitanje: Univerzum ne izgleda kao sretno mjesto za život. Zašto postoji toliko mnogo patnje? Maharaj: Bol je fizička, a patnja mental-na. Onkraj uma ne postoji patnja. Bol je samo signal da je tijelo u opasnosti i da zahtijeva pažnju. Slično tome, patnja nas upozorava da strukturi sjećanja i navika, koju zovemo osobom (vjakti), prijeti neki gubitak ili promjena. Bol je od presudne važnosti za preživljavanje tijela, ali nitko te ne prisiljava da patiš. Patnja nastaje zbog prianjanja uz nešto ili zbog otpora prema nečemu. Ona je pokazatelj naše nespremnosti da se pokrenemo i tečemo u skladu s bujicom života. Nisargadatta Maharaj Ako se tvoja velika pritiskajuća torba ovi­snosti i zahtjeva ne smanji. . . tvoj život neće nikada optimalno djelovati. Ispunjenje i unutrašnji mir će te zaobići. . . Sjeti se, - TI si stavio taj ovisnički program u svoju glavu. Ken Keys, Jr. ­ TVOJ ŽIVOT JE DAR ­Tako od njega učini najviše!

I putovanje od tisuću kilometara započi­nje prvim korakom. Lao­Tse

153

Lako je uključiti se u loša djela, ali je kasnije jako teško nositi se sa njihovim posljedicama. Sai Baba Ovisnost je prisilno i van kontrole uzimanje bilo koje kemijske supstance koja može proizvesti uočljive i prepoznatljive neugo­dne simptome kad se prestane sa upotre­bom te supstance. Takva ovisnost je vođe­na urođenom fiziološkom glađu kod ovisne osobe, i često je usko povezana sa depre­sijom. Dr. Janice K. Phelps Opsesivna želja preuveličava intenzitet i učestalost mentalnih slika koje je potiču. Poput oštećene ploče, ona bes­krajno ponavlja isti lajtmotiv. To je dija­metralnost mentalnog svemira, gubitak struje uma koja paralizira unutarnju slobodu. Alain piše: “Što ostaje od tuge odbačenog ljubavnika, koji se nemirno prevrće po krevetu i kuje podle planove osvete, ako ne prestane razmišljati o prošlosti i budućnosti”. Takve opsesije postaju vrlo bolne ako se ne zadovolje, a kada se zadovolje, postaju sve snažnije. U svemiru opsesije je osjećaj hitnosti pove­zan sa stanjem bespomoćnosti. Druga karakteristika opsesije je osnovno nezado­voljstvo koje izaziva. Ne zna za veselje, a

154

još manje za ispunjenje. Ni ne može biti drukčija, jer žrtva opsesije tvrdoglavo traži olakšanje upravo u onim situacijama koje je muče. Ovisnik pojačava svoju ovisnost, alkoholičar se opija do delirija, odbačeni ljubavnik po cijeli dan gleda sliku svoje ljubljene. Opsesija dovodi do stanja kronične i tjeskobne patnje, koja se sastoji od jednakih dijelova želje i gnušanja, nezasićenosti i iscrpljenosti. Uistinu, to je ovisnost o uzrocima patnje. . . ­ Općenito, čim se mentalne slike, povezane s nekom željom, počinju stvarati u umu, one ili zadovoljavaju želju ili je potiskuju. Prvo spomenuta radnja ozna­čava predaju samokontrole, a druga zapo­činje sukob. Unutarnji sukob, koji potiče potiskivanje želje, uvijek nam zadaje bol. S druge strane, prepuštanje želji isto je kao da kažemo: “Zašto sve moram zakomp­licirati? Idemo zadovoljiti želju i završiti s njom”. Problem je u tome što nikada nismo gotovi s njom. Zadovoljavanje želje samo je privremeno. Mentalne slike, koje želja neprestano stvara, vrlo brzo se ponovo pojavljuju. Ako često zadovoljavamo naše želje, te slike se sve više umnožavaju, brže dolaze i ograničavaju nas. Ako pijemo slanu vodu, sve više postajemo žedni.

155

Neprestano pojačavanje mentalnih slika dovodi do mentalne i fizičke ovisnosti. Kada dođemo do te faze, želja postaje poput ropstva, a ne zadovoljstva. Izgu-bili smo našu slobodu. Opsesivna želja koja se često javlja sa strastvenom ljubavi, može umanjiti kvalitetu ljubavi, nježnosti i radost poštovanja i dijeljenja života sa drugom osobom. Ona je potpuno suprotna altruističkoj ljubavi. Proizlazi iz egocentri­zma, koji teži stvoriti vlastitu sreću na račun drugih ljudi. Takva vrsta želje želi samo prisvojiti i kontrolirati ljude, objekte i situacije koje privlači. ­ Nesebična ljubav najveći je izraz ljudske prirode kojeg nisu zasjenile i iskrivile manipulacije ega. ­ Samo neprestanim kultiviranjem mudrosti i suosjećanja možemo postati čuvari i nasljednici sreće. Matthieu Ricard ­ SREĆA­Vodič za razumijevanje najvažnije životne vještine ­ Ti možeš prepoznati svoje ovisnosti pomoću svoje svjesnosti da tvoj biokom­pjuter koristi emocionalno programiranje da te učini izazvanim, ljutim, ljubomornim, zbunjenim, umornim, ispraznim, poraže­nim, preplašenim, ogorčenim, ili neraspo­

156

loženim na jedan ili drugi način. Jednom kada budeš došao na put reprogramiranja svojih grubih ovisnosti, onda ćeš možda postati svjestan svojih profinjenih ovisnosti. Fina ovisnost te neće oneraspoložiti emocionalno ­ ali sa finom ovisnošću tvoja svjesnost je zaokupljena sa ovisnošću za vrijeme minuta, sati, ili dana. Mi možemo varati sebe da dubokoumno i neprekidno razmišljamo o predmetu, ali ustvari zamu­ćujemo i gubimo, najnedjelotvornije i skre­ćemo energiju i svjesnost koja bi se mogla optimalnije koristiti. Kako se razvijaš u višu svjesnost, tvoje ovdje ­ i ­ sada, široko­obu ­hvatna percepcija i tvoja relativna sloboda od dominacije tvoje svijesti ovisnostima će ti intuitivno dati mudar i djelotvoran odgo­vor za bilo koji problem. Kako budeš radio na razvijanju viših nivoa svjesnosti, pronaći ćeš da “razmišljanje“ (igranje sa riječima, hipotezama, i idejama usmjerenim na problem) obično nije način da se pronađe optimalno rješenje za tvoje probleme. Slobodna, bez utjecaja svjesnost koja je vrlo usklađena sa sada i ovdje prema ljudima i situacijama oko tebe će ti na najbolji način omogućiti da dobiješ korist od mudrosti koja čeka da bude dotaknuta u tvom bio­kompjuteru. Tvoj problem je da

157

dobiješ mudrost koju ti već imaš ­ ali koja je sada nepristupačna zbog sigurnosti, osjećaja i svjesnosti kojom vlada moć. ­ Ako se spotakneš, jednostavno se digni i nastavi. Nemoj postati ovisan o spoticanju. . . Energija koju ulažeš u svoj razvitak prema višoj svjesnosti može biti povećana ako shvatiš enormnu cijenu koju sada plaćaš zbog svoje niže svjesnosti o ovisnostima ­ cijena u izgubljenoj sreći, izgubljenom miru, izgubljenoj ljubavi, izgu­bljenoj smirenosti, izgubljenoj mudrosti, i izgubljenoj djelotvornosti. Ako ti uložiš polovicu energije u svoj svjesni razvitak, koju ulažeš u življenje svojih programiranih ovisnosti, uskoro ćeš početi živjeti u toplini i ljepoti više svjesnosti. Nivo svjesnosti na kojem ti djeluješ određuje ono što ti opažaš i ono što ne opažaš. Tvoje programiranje utječe na to da li sve to vidiš jasnije ili to vidiš kroz poremećene ego filtere ­ da li to zgrabi tvoju svjesnost ili je jednostavno viđeno jasno za ono što to i jeste. Ljubav i mir nisu samo tvoji ciljevi - to su isto tako i metode koje koristiš da dosegneš ciljeve. Uvijek shvati da je to uvijek programiranje u tvojoj glavi koje te odvaja od lijepih osjećaja više svjesno-sti svakog sekunda tvoga života. Sreća

158

je tu čeka unutar tebe - i postaje sve više nadohvatu svaki put kada ti repro-gramiraš neku od svojih ovisnosti. Ken Keys, Jr. - PRIRUČNIK ZA VIŠU SVJESNOST Svaki oblik ovisnosti je loš, bez obzira da li je opojno sredstvo - alkohol, morfij ili idealizam. Carl Jung Svaka ovisnost samo je iskustvo koje nam se događa. Sva iskustva koja nam se događaju možemo promijeniti.

Michael Brown - PROCES PRISUTNOSTI "Naše društvo ispoljava sva stanja, i ima sve karakteristike individualnog al-koholičara ili ovisnika" za Anne Schaeff u njenoj knjizi KADA DRUŠTVO POSTANE OVISNIK, 1987 definicija ovisnosti je ve-oma široka, ona tu obuhvaća i - pozna-te supstance (kofein, nikotin, šećer) i op -sesivna stanja i postupke (perfekcioni-zam, rad, seks, međusobne odnose, pri-silno trošenje i rasipanje energije pod pritiskom bolesnih nagona, religiju). "Bilo što zbog čega padamo u isku-še-nje da lažemo, bilo što - što nismo volj-ni odbaciti, bilo što - što nas čini manje svjesnim naše unutrašnjosti i zbivanja u njoj - nama samima, sve ono što otuplju -je i iskrivljuje naše osjetilno zapažanje"

159

Sve ovisnosti izaziva unutarnja emocio-nalna nelagoda. Ovisno o težini našeg stanja možda ćemo kroz Proces morati proći i neko-liko puta kako bismo posve neutrali-zirali uzročni naboj u emocionalnom tijelu. Prvo dovršenje Procesa može nam u početku po-moći da neutralizira-mo negativan emocionalni naboj kako bismo se uspjeli bez teškoća odvojiti od svoje ovisnosti ili smanjiti uzimanje lijekova u toj mjeri da ne osjećamo neugodne popratne pojave. Kad drugi put prođemo kroz Proces, to bi nam moglo pomoći da dođemo do dubljih svjesnih uvida o uzroku emocionalne nelagode kako bismo se svjesno prihvatili njezina neutraliziranja. Treći prolazak kroz Proces mogao bi nam pomoći da pažnju posve odvojimo od vlastitih nevolja te da počnemo istra-živati vlastitu životnu svrhu. Kad to postignemo, uistinu ćemo shvatiti da nam je i najsitniji djelić vlastite prošlosti pomogao dovodeći nas do cjelovitosti koju nam pruža svjesnost sadašnjeg trenutka. Tada ćemo spoznati da se krivnja, stid i žaljenje zbog onoga što smo preživjeli temelje samo na pogre-

160

šnom tumačenju. . . Kad zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka, automat-ski osjećamo zahvalnost za svaki dio našega putovanja koji nas je potaknuo da se vratimo u samo središte vlastite Unutarnje prisutnosti, jer sadašnji trenu -tak obuhvaća sve i time svako životno iskustvo prepoznaje kao blagoslov. (dio iz odlomka - S onu stranu ovisnosti i patnje) Michael Brown

- PROCES PRISUTNOSTI Zahvalnost je unutarnji osjećaj za dobi-venu ljubaznost. Zahvalnost je prirodan način izražavanja tog osjećaja.

Henry Van Dyke 1852-1933 “Prihvaćaj stvari onakve kakve jesu. Nikada ne brini i ne uznemiravaj se oko nečega što se već dogodilo. Bol i razočaranja dolaze izvan tebe samog. Zatvaraj vrata pred njima, ne puštaj ih k sebi. Kada si to učinio, vidjet ćeš da mir dolazi lako i sam od sebe. Nije potreban napor da se usredotoči duh koji se odvratio od svih izvora smetnje. Nemoj da misliš da će ti život tada biti prazan. Naprotiv, otkrit ćeš da je najveća radost jedino to što postojiš”. No, taoisti su u svemu umjereni, njihov način nije da neku strast uguše, već da je preobraze.

161

Smatra se da je mirno prosuđivanje o zlu i propadanju koje nastaje zbog po-hlepe i strasti, dovoljno da u mudrom čovjeku probudi želju da se od njih odvrati. To odvraćanje vodi ka miru, a vremenom i do svakodnevnog upražnja-vanja mira, barem po nekoliko minuta ujutro i navečer, što je jedan od postu-paka odvraćanja. Upravo iz tog iskustva ja sam shvatio zašto je najpodesnije ime za ono Bezimeno uzet Tao. Tao znači Put, a smisao mu je to da su cilj i put do njega jedno te isto. Neko se, dakle, odvraća od strasti da bi postigao cilj mira i sebe učinio mirnim kako bi mogao da se odvrati. Možda izgleda pa-radoksalno, ali ovaj metod tako funkci-onira. Isto je i sa strašću i čežnjom. Sjećanje na agonije uslijed neispunje-nih čežnji spojeno sa razmišljanjem o bijednoj prirodi predmeta tih čežnji i o prolaznosti zadovoljstava koje oni po-vremeno donose, jeste najdjelotvorniji lijek koji izaziva njihovo iščeznuće ubr-zo nakon što se pojave. “ John Blofeld

- PUT DO BESMRTNOSTI Najviše i najbolje u čovjeku, jeste bezobli­čno, i mi moramo pazitida tome ne dajemo oblik osim u plemenitim djelima. J. Goethe

162

Sreća može izrasti samo iz vas samih i posljedica je vaše ljubavi. Kad postanete svjesni toga da vas ne može usrećiti nitko drugi i da je sreća posljedica vaše ljubavi, to postaje najuzvišenije majstorstvo Tolteka: Majstorstvo Ljubavi. Don Miguel Ruiz ­ MAJSTORSTVO U LJUBAVI ­ Kad netko nauči kako da bude čist i kako se može uključiti u svoj razvoj, u trenutku može biti zaustavljen zbog ovisnosti o drugoj osobi. . . ­ Rekao je da ideja ovisnosti, kako se spominje u Rukopisu, objašnjava zašto se u ljubavnim vezama javlja borba za moć. Oduvijek se pitamo što je uzrok završetku sjaja i euforije ljubavi, zašto se odjednom pretvara u sukob, a sad to znamo. To je rezultat načina na koji teče energija između određenih osoba. Kad se pojavi ljubav, dvije osobe daju jedna drugoj energiju nesvjesno i obje se osjećaju bodro i uzvišeno. To je to nevjerojatno ushićenje koje nazivamo zaljubljenošču. Nažalost, kad jednom počnu očekivati da taj osjećaj stiže od druge osobe, ljudi se odvoje od energije svemira i počinju se sve više osla­njati na energiju od drugog samo, sad se čini da je više nema dovoljno i zato prestaju davati jedno drugom energiju, te

163

se vraćaju svojim dramama, Pokušavajući kontrolirati jedno drugo i prigrabiti energiju za sebe. U tom trenutku odnos se pretvara u uobičajenu borbu za moć. Zapamtite također nastavi ona da to nije lako, pogotovo ako čovjek mora prekinuti svoju trenutačnu međusobno ovisnu vezu. To je pravi raskid energije. Boli. Ali mora se učiniti. Međusobna ovisnost nije nekakva nova bolest od koje neki od nas boluju. Svi smo mi međusobno ovisni i sada svi izlazimo iz toga. ­ Izgubili ste vezu sa svemirom. Postali ste ovisnik o njenoj energiji kao nado-mjestku. Kod svih ovisnosti prisutna je ista stvar osoba se pokušava spojiti sa svemirom preko nekog ili nečeg. Ako se želite riješiti ovisnosti, trebate ponovno obnoviti vlastitu energiju i ponovno se usredotočiti na ono što ste ovdje stvar-no radili. James Redfield

- CELESTINSKO PROROČANSTVO Sve ono što oslobađa naš duh, a da nam pri tome ne daje vlast nad nama samima, pogubno je. Johann W. Goethe 1749­1832 Što god te učini robom neće ti duhovno pomoći jer duhovnost u osnovi znači biti svoj gospodar. Osho 1931­1990

164

Ogroman mir i neograničena ljubav. Spoznajte da je sve što postoji istinito, plemenito i lijepo u Univerzumu, to sve dolazi od vas, da ste vi sebi izvor i na izvoru svega toga. Nisargadatta Maharaj Kad ljudi uključeni u terapiju žele da tera­peut ili terapijska seansa obave posao za njih, gube svoj autoritet. Egoistični terapeut može ovo ohrabriti i tako osnažiti tenden­ciju koja zarobljava pacijenta u infantilnu svjesnost. Laurence Freedman svećenik benediktinskog reda iz predgovora knjizi DOBRO SRCE ­ Dalaj Lama istražuje srce Kršćanstva Psihološko pravilo kaže da kada unu-tarnja situacija nije osviještena, ona se dogodi izvani, kao sudbina. Drugim riječima, ako osoba ne osvijesti svoje unutarnje kontradikcije, svijet će taj konflikt morati odigrati izvani. Carl Jung Najveća prepreka u rješavanju problema u našem životu leži u tome što ih tretiramo kao da su oni nešto što se nalazi izvan nas. Istina je da je svaki problem vanjska manifestacija našeg stanja svjesti. Kada je naša svjest čista i mirna, problem nestaje. Arnold Patent ­ SVE MOŽETE IMATI (You Can Have It All)

165

Promjena se dešava ne zato što poku­šavamo da sebe natjeramo da se promje­nimo, već zato što postajemo svjesni što je to što ne valja. Shakti Gawain

­ ŽIVJETI U SVJETLOSTI

Poštovanje počinje od onoga što osjećate i mislite o sebi, a ne od onoga što o vama kažu drugi. Poštovanje počinje od ispravne svijesti o tome što ste, od ljubavi prema sebi i prihvaćanju samog sebe.

Rich DeVoss ­ NADA IZ MOJEGA SRCA

Individualizacija počinje kad odgovore potražimo u sebi, kad prestanemo da za svoja osjećanja optužujemo druge i počne­mo da se prema vlastitim osjećanjima i intuiciji odnosimo kao prema svojim učiteljima. Philip Kavanaugh – MAGNIFICIENT ADDICTION: DISCOVERING ADDICTION AS GATEWAY TO HEALING, (Veličanstvena ovisnost: otkrivanje ovisno­sti kao vrata za liječenje)

Treći gospodar, gospodar uma, služi se naj ­suptilnijom i najzavodljivijom strategijom. Gospodar uma stupa u akciju onda kad na­stojimo izbjeći nelagodu tražeći posebna stanja uma. Za to nam mogu poslužiti droge. Može nam poslužiti sport. Može nam poslužiti zaljubljivanje. Mogu nam

166

poslužiti duhovne vježbe. Ima mnogo načina da se postignu izmijenjena stanja uma. Ta posebna stanja izazivaju ovi­snost. Tako je dobro osloboditi se svako­dnevnih doživljaja. Želimo još. Primjerice, novi meditatori često očekuju da će vježba­njem nadići bol svakodnevnog života. U najmanju ste ruku razočarani kada vam kažu da se prepustite zbivanjima, ostanete otvoreni i prijemljivi za dosadu jednako kao i za blaženstvo. Katkad, iz čista mira, ljudi dožive nešto divno. Nedavno mi je jedna odvjetnica rekla da joj se nešto izvanredno dogodilo dok je stajala na uglu ulice i če­kala zeleno svjetlo. Najednom joj se tijelo počelo širiti sve dok se nije činilo velikim poput cijelog svemira. Nagonski je osjetila da je jedno sa svemirom. Nije sumnjala da je to istina. Znala je da nije, kako je prije pretpostavljala, odvojena od svega osta­log. Suvišno je reći da je taj doživljaj uzdrmao njezina uvjerenja i nagnao je da se upita što to činimo sa svojim životima, trateći toliko vremena u nastojanju da očuvamo iluziju svojeg osobnog teritorija. Shvatila je da takva situacija vodi do ratova i nasilja, koji se pojačavaju diljem svijeta. Problem je nastao kada se nije mogla odvojiti od tog doživljaja, kada je poželjela

167

da se ponovi. Obična percepcija nije je više zadovoljavala: od nje se osjećala nemirnom i smetenom. Mislila je da će umrijeti ako ne bude mogla ostati u tom iz­mijenjenom stanju. Šezdesetih godina po -znavala sam ljude koji su svakodnevno uzimali LSD, uvjereni da mogu održa-vati taj trans. Umjesto toga spržili su sebi mozak. . .. Prihvatiti prirođenost boli i živjeti svoj život u skladu s tim znači stvoriti uzroke i uvjete za sreću. Ukratko, patimo kada se opiremo uzvišenoj i nepobitnoj istini prolaznosti i smrti. Ne patimo zato što smo u biti zli ili zato što zaslužujemo kaznu, nego zbog triju tragičnih nespora­zuma. Prvo, očekujemo da ono što se neprekidno mijenja ­ bude shvatljivo i pre­dvidljivo. Rođeni smo sa željom za rješe­njem i sigurnošću, koja upravlja našim mi­slima, riječima i postupcima. Kao da smo na brodu koji tone, a pokušavamo se držati za vodu. Dinamični, energični i prirodni tijek svemira nije prihvatljiv konvencional­nom umu. Naše predrasude i ovisnosti obrasci su koji nastaju iz straha od promje­njivog svijeta. Patimo zato što pogrešno prihvaćamo kao trajno ono što se uvijek mijenja. Drugo, postupamo kao da smo odvojeni od svega drugog, kao da smo

168

utvrđeni identitet, dok je naše pravo stanje bez ega. Ustrajemo na tome da budemo netko, s velikim N. Stječemo sigurnost određujući se kao bezvrijedne ili vrijedne, nadmoćne ili podređene osobe. Gubimo dragocjeno vrijeme preveličavajući, roman­tizirajući ili omalovažavajući se, samodo­padno sigurni da smo to što mislimo da jesmo. Brkamo otvorenost svojega postoja ­nja ­ prirođenu čudesnost i iznenađenje svakog trenutka ­ s utvrđenim, nepobitnim jastvom. Zbog tog nesporazuma patimo. Treće, tražimo sreću uvijek na krivim mjestima. Buddha je tu naviku nazivao “brkanjem patnje sa srećom“, kao kad leptir leti na plamen. Kao što znamo, leptiri nisu jedini koji će se uništiti kako bi našli privremeno olakšanje. S obzirom na to kako tražimo sreću, mi smo poput alko-holičara koji pije kako bi zaustavio depresiju, a ista se povećava svakim daljnjim pićem, ili narkomana koji uzima dozu kako bi si olakšao patnju koja se povećava svakom sljedećom dozom. Jedna prijateljica koja je neprekidno na dijeti prokomentirala je da bi to učenje bilo lakše slijediti kada naše ovisnosti ne bi nudile privremeno olakšanje. Budući da nam donose kratkotrajno olakšanje, i dalje

169

smo ovisni. Ponavljajući svoju potragu za trenutačnim zadovoljenjem, držeći se svakakvih ovisnosti - nekih naizgled bezazlenih, nekih nedvojbeno smrtono-snih - i dalje jačamo stare obrasce patnje. Osnažujemo obrasce koji ne funkcioniraju. Tako smo sve manje kadri podnositi čak i najprolazniju nelagodu ili nemir. Navikavamo se na to da pose-žemo za nečim kako bismo olakšali na-petost nekog trenutka. Ono što počinje kao lagana promjena energije - slaba nervoza u trbuhu, nejasan, neodrediv osjećaj da će se nešto loše dogoditi - prerasta u ovisnost. Tako pokušavamo učiniti život predvidljivim. Zato što brkamo ono što uvijek rezultira patnjom s onim što će nam donijeti sreću, zaglavljeni smo u navici koja povećava naše nezadovoljstvo. U budističkoj terminologiji taj se začarani krug zove samsara. ­ . . . To učenje o trima obilježjima postojanja može nas pota ­knuti da se prestanemo boriti protiv priro­de stvarnosti. Možemo prestati škoditi sebi i drugima u nastojanju da pobjegnemo od izmjene užitka i boli. Možemo se opustiti i biti posve prisutni u svojemu životu. Pema Chodron ­ MJESTA KOJA VAS PLAŠE ­ Vodič za neustrašivost u teškim vremenima

170

Velik dio života mnogih ljudi zauzima opsesivna zaokupljenost stvarima. Zbog toga je jedno od zala našega doba naglo povećanje broja predmeta. Kad ne mo-žete osjetiti život koji jeste, svoj ćete život vjerojatno ispuniti stvarima.

Eckhart Tolle - NOVA ZEMLJA ­ Kad riječ "NE" ne bi više bila izvan zakona možda bi to bio veliki korak prema zdravijem, snažnijem i mnogo poštenijem stanju u društvu. Ima slučajeva kada se odlučno mora kad tad reći "ne", tako da nema koristi dati ljubazan odgovor i nadati se da će problem nestati. Jedan oblik takvog slučaja javlja se kada učinite, jednom, možda dva puta uslugu nekoj osobi (kao, na primjer, kada na zamolbu ostanete duže na poslu ili kada dopustite nekom rođaku da jednom umjesto vas donese neku odluku kod kuće), a onda shvatite da je to, umjesto da bude iznimka i događa se samo u hitnim slučajevima, postalo uobičajenom stvari i više vas se ne pita smeta li vam to. Nemate drugu alternativu nego da lupite šakom o stol, bez odlaganja. Vjerojatno vam nitko neće zanijekati da samo tražite svoja prava; krivci vas mogu optužiti da ste im povrijedili

171

osjećaje (nema veze što su oni učinili vama!), ali to možete smatrati znakom vaše pobjede. Budite snažni! Melita Denning – Osborne Phillips ­ DUHOVNI RAZVOJ I PSIHIČKA SAMO­OBRANA KADA KAŽEŠ “NE” osobi ili situaciji, neka to ne bude iz reakcije nego iz uvida, iz jasnog shvaćanja što je ispravno ili što nije ispravno u tom trenutku. Neka to bude nereaktivno “ne” visoko­kvalitetno “ne”,­“ne” koje je oslobođeno svih negativnosti i tako ne stvara buduću patnju. Ako se ne možeš predati, odmah djeluj: govori ili nešto učini da promjeniš situaciju ­ ili sebe iz toga isključi. Preuzmi odgovornost za svoj život. Ne zagađuj svoje lijepo, zračeće unutarnje Biće niti Zemlju sa negativnom energijom. Ne daj da nesretnost u bilo kojem obliku pronađe u tebi svoje mjesto. Eckhart Tolle ­ MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA U PRAKSI Poštovanje (respekt) nije strah ni straho­poštovanje, on označava, u skladu s korijenom riječi (respicere = gledati), sposobnost da osobu vidimo onakvu kakva jest, da smo svjesni njezine jedinstvene individualnosti. Respekt znači brigu da bi

172

druga osoba rasla i razvijala se onakvom kakva jest. Stoga respekt označava odsustvo izrablji­vanja. Želim da ljubljena osoba raste i da se razvija radi sebe same, i na svoj vlastiti način, a ne da bi mene služila. Ako ljubim drugu osobu, ja se osjećam istovjetan s njim, ili s njom, ali s njim onakvim kakav on jest, a ne s onakvim kakav bi meni odgovarao kao objekt moga iskorištavanja. Jasno je da je respekt moguć samo ako sam ja posti-gao nezavisnost, ako ja mogu stajati i hodati bez štaka, a da ne moram vladati bilo kim ili izrabljivati bilo koga drugo-ga. Respekt postoji samo na osnovi slobode: “l'amour est l'enfant de la liberte“, kao što stara francuska pje -sma kaže. Ljubav je dijete slobode, a nikada dijete dominacije. Ne možemo respektirati neku osobu ako je ne pozna­jemo; briga i odgovornost bile bi slijepe kad ih ne bi vodilo poznavanje. Poznavanje bi bilo prazno kad ne bi bilo motivirano brigom. Postoje mnogi slojevi poznavanja; poznavanje koje je aspekt ljubavi ne zaustavlja se na periferiji, već prodire do srži. Ono je moguće samo ako uspijevam nadići brigu za sebe i vidjeti drugu osobu na njezin vlastiti način. Mogu znati, na

173

primjer, da je osoba ljutita, čak ako to i ne pokazuje otvoreno. Ali, ja je mogu pozna­vati i dublje: tada ću znati da je tjeskobna i zabrinuta, da osjeća osamljenost i krivnju. Tada ću znati da je njezina ljutnja samo manifestacija nečeg dubljeg i vidjet ću je kao nemirnu i zbunjenu, to jest kao osobu koja pati, a ne kao ljutitu osobu. Poznavanje ima još jednu, i još osnovniju vezu s problemom ljubavi. Osnovna potre­ba da se sjedinimo s drugom osobom kako bismo prevladali zatvor vlastite odvojenosti usko je vezana s drugom specifično ljud­skom željom, sa željom da spoznamo “tajnu čovjeka“. Dok je život u svojem pukom biološkom vidu čudesan i tajnovit, čovjek je u svojem ljudskom vidu nedoku­čiva tajna sam sebi ­ i svom bližnjemu. Mi poznajemo sebe a ipak, čak i uza sav napor koji bismo mogli poduzeti, ne poznajemo sami sebe. Mi poznajemo svoga bližnjega, a ipak ga ne poznajemo, jer mi nismo stvar, a niti naš bližnji. Što dalje sežemo u dubinu svoga bića, ili čijeg drugog bića, to više nam cilj poznavanja izmiče. Pa ipak, ne možemo a da ne želimo prodrijeti u tajnu čovjekove duše, u najintimniji nukleus koji je “on“. Postoji put, i to vratoloman, da saznamo tu tajnu: to je

174

put potpune moći nad drugom osobom, moći koja je prisiljava da čini ono što mi želimo, da osjeća, da misli ono što mi želimo, moći koja je preoblikuje do stvari, naše stvari, posjeda. Krajnji stepen te težnje za poznavanjem leži u ekstremima sadi­zma, u želji i sposobnosti da name­tnemo ljudskom biću patnju, dakle u želji da ga mučimo, da ga prisilimo da u patnji oda svoju tajnu. U toj žudnji za prodiranjem u čovjekovu tajnu, njegovu i stoga i našu vlastitu, leži bitna motivacija dubine i intenziteta okrutnosti i destruktivnosti. Tu je ideju na veoma jezgrovit način izrazio Isak Babelj. On navodi riječi prijatelja oficira u ruskom građanskom ratu, koji je upravo svog bivšeg gospodara prebio nasmrt, kako kaže: “Ubijanjem - reći ću to ovako - ubijanjem vi se samo otarasite momka. . . Ubijanjem nikada ne dosežete dušu, nikada ne dosežete mjesto gdje se ona nalazi u čovjeku i kako se pokazuje. Ali ja nikada ne štedim truda i više sam nego jednom gazio neprijatelja duže od jednog sata. Vi shvaćate, želim da osjetim što život uistinu predstavlja, kako izgleda pod našim nogama“ (I. Babelj ­ Sabrane priče,1955). Kod djece često sasvim

175

otvoreno uočavamo taj put do saznanja. Dijete nešto rastavi ili razbije kako bi predmet upoznalo, ili rasiječe životinju, ili okrutno otkida krila leptiru kako bi ga upoznalo, kako bi iznudilo njegovu tajnu. Sama okrutnost je motivirana nečim dubljim: željom da se otkrije tajna stvari i života. Drugi put do otkrivanja “tajne“ je ljubav. Ljubav je aktivno prodiranje u drugu osobu, pri čemu je moja želja da upoznam zadovoljena sjedinjenjem. U činu spajanja spo znajem vas, spoznajem sebe, spoznajem svakoga ­ i ništa ­ “ne znam“. Spoznajem na jedini način na koji je moguće čovjeku spoznati nešto živo ­doživljajem jedinstva ­ a nikakvom spozna­jom koju nam može dati naša misao. Sadizam je motiviran željom da sazna tajnu, pa ipak ostajem neznalica kao što sam bio i prije. Rastrgao sam drugo biće, ud po ud, pa ipak sam učinio samo to da sam ga uništio. Ljubav je jedini način spoznavanja, koje u činu sjedinjenja odgovara na moje pitanje. U činu ljubavi, u davanju sebe, u činu prodiranja u drugu osobu pronalazim sebe, otkrivam sebe, otkrivam nas oboje, otkrivam čovjeka; Čežnja da spoznamo sebe i svog bližnjeg izražena je u natpisu u Delphima “Spoznaj

176

samoga sebe“. To je glavni poticaj svake psihologije. Ali, ako želimo da upoznamo čitavog čovjeka, njegovu najintimniju tajnu, ta želja se ne može nikada ispuniti uobiča­jenim misaonim spoznavanjem. Čak i kad bismo znali i tisuću puta više o sebi samima, nikada ne bismo dosegli dno. Još bismo uvijek ostali sami sebi enigma, kao što bi nam naš bližnji ostao enigma. Jedini put potpunog spoznavanja naći ćemo u činu ljubavi: taj čin nadilazi misao, on nadilazi riječi. On je smiono uranjanje u doživljaj sjedinjenja. Međutim, misaono znanje, to jest psihološko znanje nužan je uvjet za potpuno spoznavanje u činu ljubavi. Ja moram poznavati drugoga i sebe objektivno, da bih mogao vidjeti realno, ili bolje, da bih prevladao iluzije, iracionalno iskrivljenu sliku koju imam o njemu. Jedino ako neko ljudsko biće poznajem objektivno, mogu ga spoznati u njegovoj osnovnoj suštini ­ u aktu ljubavi. (Ova tvrdnja sadrži važnu implikaciju o ulozi psihologije u suvremenoj zapadnoj kulturi. Iako velika popularnost psihologije sigurno indicira interes za znanje o čovje­ku, ona također otkriva fundamentalni nedostatak ljubavi u današnjim ljudskim odnosima. Psihološka spoznaja postaje

177

tako zamjena za potpunu spoznaju u činu ljubavi, umjesto da je samo korak prema njoj). Problem upoznavanja čovjeka para­lelan je s religijskim problemom spoznaje boga. U konvencionalnoj zapadnoj teologiji pokušava se spoznati boga posredstvom misli, tvrdnjama o bogu. Pretpostavlja se da boga možemo spoznati misaono. U misticizmu, koji je konzekventan rezultat monoteizma (kao što ću pokušati pokazati kasnije) odbačen je pokušaj da se boga spozna posredstvom misli i zamijenjen je doživljajem jedinstva s bogom, u kojem više nema mjesta ­ ni potrebe ­ da se zna o bogu. Doživljaj sjedinjenja s čovjekom ili, religijski izraženo, s bogom, nije nikako iracionalan. Naprotiv, on je, kao što je Albert Schweitzer istaknuo, posljedica raci­onalizma, njegova najsmionija i najradi­kalnija konzekvencija. On se zasniva na našem poznavanju osnovnih, a ne spore­dnih ograničenja naše spoznaje. Zna se da nikada nećemo “pojmiti“ tajnu čovjeka i svijeta, ali da ih ipak u činu ljubavi možemo saznavati. Psihologija kao nauka ima svoja ograničenja, i kao što je logična konzekven ­cija teologije misticizam, tako je krajnja posljedica psihologije ­ ljubav. Briga, odgo­vornost, respekt i poznavanje međusobno

178

su zavisni. Oni predstavljaju sindrom stanovišta koja se mogu naći kod zrele osobe, to jest kod osobe koja razvija vlastite snage produktivno, koja želi imati jedino ono zašto se trudila, koja je odbacila narcisoidne snove sveznanja i svemoći, koja se dovinula do poniznosti što se zasniva na unutarnjoj snazi, koju jedino može pružiti istinska produktivna djelatnost

Erich Fromm ­ UMIJEĆE LJUBAVI Vaših je učitelja nebrojeno i mnogo i izražena dobrodošlica i nanesena patnja; svaki događaj i svaka okolnost vaši su učitelji. Baulski pjesnik Jednom je Maharshi, (Ramana) kada su ga pitali "Što je praroditeljski grijeh" o kojem govori jedna od velikih svjetskih religija, odgovorio: "To je iluzija izdvojenog osobnog postojanja". To je uistinu izvor i korijen svih grubih pogreški i patnji. Doista, što se može očekivati od povlačenja u uzan krug sebičnog osobnog života? Samo neizbježno uništenje čovjeka koji sam stavlja mač u ruke smrti, čija je dužnost da poništi ono što, u stvari, nikada i nije bilo više od ništavnosti.

­ ­ ­ ­ Maharshi shvaća istinski uzrok svih zlodje­

179

la i nesreća koje pogađaju čovječan­stvo. On jasno kaže: "Svi grijesi i sva poročnost, rađaju se iz pogrešne pred­stave koja ljude nagoni da se poistovjećuju sa svojim tijelima. Ne postoji ni jedan grijeh u kojem se ne mogu otkriti motiv sebičnosti i ovo poistovjećenje sa tijelom". Očigledno je da se ispitivanjem svakog zla može doći do ovog uzroka. Slično ovom, suprotan iskaz: "Ja nisam ovo tijelo, ja sam Vječni Duh koji privremeno boravi u ovom vozilu od mesa", u potpunosti iskorijenjuje sve prljave motive. To je suština Maharshijeve poruke, suština učenja Jednog od posljednjih Velikih Rishija Indije, koliko sam ja bio u mogućnosti da je shvatim. Mouni Sadhu ­ U DANIMA VELIKOG MIRA Prvenstveno, ahimsa (nenasilje) znači ono što samo po sebi objašnjava: "Ne povrije­đuj". To nije činiti dobro što je na prvom mjestu, nego prestati povrijeđivati, ne dodavati na patnju. Zadovoljavati druge nije ahimsa (nenasilje). Zaboraviti svoje sebstvo je najveća povreda, sve nesreće slijede iz toga. Nisargadatta Maharaj ­ Općenito se misli da ahimsa (nenasilnost) znači nenanošenje štete nekom živom biću. No ahimsa nije samo to. Čak su i loše

180

misli, ili slušanje istih, ili ružne riječi, također himsa (nasilje). ­ Neka tvoja misao, riječ i djelo nikada ne bude uzrokom ni najmanjoj boli tvojega bližnjeg. I neka to bude tvoja sadhana. (duhovna praksa). Satya Sai Baba Nasilje je možda svojstveno čovjekovoj pri­rodi, ali joj je svojstvena i njegova supro­tnost: ljubav. Sljedeći stadij razvoja čovje­čanstva, korak za koji se pripremamo, bit će vođen silom te ljubavi.

Deepak Chopra ­ MIR JE PUT Sve dok se čovjek ne uputi na ovo traganje za istinskim ja, sumnja i nesigurnost će slijediti svaki njegov korak u toku cijelog života. Najveći kraljevi i državnici pokuša­vaju vladati drugima, kada u svom srcu od srca znaju da ne mogu vladati ni sami sobom. Ipak najveća moć je pod koman­dom čovjeka koji je prodro u najunutarniju dubinu. Postoje ljudi velikih umova koji provode cijele svoje živote u sakupljanju znanja o mnogim stvarima. Upitaj te ljude da li su riješili misteriju čovjeka, da li su pobijedili sami sebe, i oni će pognuti svoju glavu sa sramotom. Kakva je korist od toga da znamo bilo što kada još ne znaš tko si ti? Ljudi izbjegavaju ovo ispitivanje o

181

istinskom ja, ali što bi drugo bilo vrijedno poduzeti? Ramana Maharshi Sva su zla učinak nesvjesnosti. Možete ublažiti učinke nesvjesnosti, ali ih ne možete otkloniti ne odstranite li njihov uzrok. Istinska se promjena odvija u nutri­ni, a ne u vanjskom svijetu. Osjećate li se pozvanim ublažavati patnju svijeta, to je vrlo plemenito, ali zapamtite da se ne usredotočujete isključivo na ono vanjsko; inače ćete se razočarati i očajavati. Bez duboke promjene u ljudskoj svijesti, patnja u svijetu predstavlja provaliju bez dna. Stoga nemojte dopustiti da vaše suosje­ćanje postane jednostrano. Empatija prema nečijoj boli ili nedostatku i želja da pomognete trebaju biti uravnotežene dubo­kom spoznajom vječne prirode sveuku­pnog života i konačnog privida svake boli. Tada dopustite da se vaš mir pretače u sve ono što radite, pa ćete istodobno raditi na razini učinka i uzroka. Eckhart Tolle ­ MOĆ SADAŠNEJG TRENUTKA ­ Vodič prema duhovnom prosvijetljenju Svrha života je da postanemo svjesni. Svjesnost ne smije biti izgubljena. . . . Što god te učini robom neće ti duhovno pomoći jer duhovnost u osnovi znači biti svoj gospodar. Osho 1931­1990

182

“Budite budni i molite, da ne živite u tijelu kao životinje, nego da stresete čvrste okove života životinje, a ako molite, naći ćete mir. Vi tada ostavljate iza sebe patnju i ružnoću srca. Jer ako se oslobodite muka i požude tijela, postižete mir od Dobroga samog i time vladate sa kraljem, jer ste s njim sjedinjeni i on je sa vama jedno od sada do u svu vječnost." Amen ­ Isus ­ Ovo je knjiga Tome (iz Nag Hammadi) napisana za savršene U trenutku iskušenja, neka misli svakoga ne budu ograničene na sebe, nego na druge ne za potvrdu ego­života, nego za potvrdu Božanskog Sebstva koje je jednako u svima. To je greška ignorirati ljudsku patnju smatrajući je kao dio iluzornog univerzuma. Ne ignorirati ljudsku patnju, već je rješavati sa Kreativnom Ljubavlju, jesu Vrata otvorena za Vječni Život; i ne kroz bezobzirnu indiferentnost, nego kroz aktivno i nesebično služenje, je osigurano dostizanje te transcendentalne i bezgranične Istine, koja je u srcu iluzornog univerzuma. Materijalno prilagođavanje je samo širi problem uspostavljanja duhov­nog prilagođavanja; ali duhovno prilago­đavanje zahtijeva odstranjivanje sebe (ega) ne samo iz materijalnog aspekta

183

života nego isto tako iz onih sfera koje utječu na intelektualni, emocionalni i kulturni život čovjeka. Meher Baba Bijegom se ne dolazi do duhovnog isku­stva Duhovno iskustvo koje će da oživo­tvori i osnaži sjeme Novog Čovječanstva, nije i ne treba da bude reakcija na stroge i neumoljive zahtijeve koje pred čovjeka postavlja životna stvarnost. Ljudi sa sla­bom sposobnošću prilagođavanja bujici života, skloni su da se povuku iz životne zbilje i potraže sklonište i zaštitu u samo­stvorenoj tvrđavi satkanoj od uobrazilja. Takva reakcija je pokušaj da se, uzmica­njem pred zahtijevima koje postavlja život, ovjekovječi vlastito izolirano postojanje. Lažan ojsećaj sigurnosti i samodovršenosti pruža varljivo rješenje za životne proble­me. To čak nije ni korak ka pravom i traj­nom rješenju, već naprotiv, skretanje sa prave duhovne staze. Jaki i nesavladivi životni valovi će uvijek iznova izbacivati čovjeka iz njegovih nestvarnih skloništa, a on će, u želji da sačuva svoje izdvojeno postojanje, bježati i u svom bježanju privla­čiti nove oblike patnje. Meher Baba Istinska ljubav nije igra za kukavice, ona nastaje iz snage i razumijevanja.

Meher Baba

184

Zemlja ljubavi Kada bismo zaista odbacili iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti, bili bismo na oprezu. Ako nismo na oprezu, posljedice mogu biti užasne i neizbježne. Gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, morate ponovno naučiti kako vidjeti. I ako želite vidjeti, morate naučiti kako da se oslobodite droge. I to je to. Oslobodite se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta. U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami. Vaša ovi­snost o drogi će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksi­malno uživajte u njihovom društvu. Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samo­tnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti. Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika

185

zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Kako se to može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zra­ka, za slatki okus vode iz planinskog potoka? Dok se bori s simptomima odvika­vanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, ništa ne može ispuniti tu prazninu osim droge. Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihva­titi makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku? Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima. Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim. Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad posti­gnete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i neza­magljen strahom i žudnjom. Tada ćete va­gati svaku riječ. Konačno vidjeti pogledom koji je jasan i nezamagljen strahom i žu-dnjom. Saznat ćete što znači voljeti. Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi morate proći kroz muke umiranja, jer voljeti ljude

186

znači umrijeti potrebi za ljudima i biti potpuno sam. Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se su­prostaviti žudnji za drogom. Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu. Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktiv­nostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, prizna­nje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi. Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinja­ma, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama. Rekao sam vam kako je važna duhovna vježba promatranje stvari, biti svjestan stvari oko sebe. Riječi i poj­movi će, nadajmo se, nestati, i stupit ćete u dodir s prirodom. To je lijek za usamlje­nost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudi-ma, druženjem i bukom. To nije nikakav

187

lijek. Vratite se stvarima, vratite se prirodi, idite u planine. Tada ćete vidjeti da vas je srce dovelo u goleme pustinje samoće ­ nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko. U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni. Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog. Vidjet ćete, doći ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti. Čini li vam se ovo smislenim? Dopustite mi da ovo završimo s jednom zgodnom pričom. Jedan čovjek izu­mio je način za dobivanje vatre. Uzeo je svoje alatke i otišao k plemenu na dalekom sjeveru gdje je bilo jako hladno. Učio je tamošnje ljude kako mogu zapaliti vatru. Ljude je to jako zanimalo. Pokazao im je kako sve mogu koristiti vatru: za kuhanje, grijanje, itd. Bili su mu jako za­hvalni što ih je naučio kako mogu zapaliti vatru, međutim, prije nego što su stigli izraziti svoju zahvalnost, čovjek je nestao. Nisu ga zanimala njihova priznanja i

188

zahvalnost ­ zanimala ga je samo njihova dobrobit. Otišao je u drugo pleme, gdje je opet počeo ljudima pokazivati svoj izum. I tamo je to ljude jako zanimalo. Njihovi sve­ćenici mislili su da je zanimanje čak i preveliko jer su primijetili da je čovjek počeo privlačiti mase, a oni sami počeli su gubiti na popularnosti, i zato su odlučili da ga ubiju. Otrovali su ga, razapeli ­ predsta­vite sebi to kako hoćete. Bojali su se, međutim, da će se sada ljudi okrenuti protiv njih. Ali bili su jako mudri, čak prepredeni. Znate li što su učinili? Dali su napraviti čovjekov portret i stavili su ga na glavni oltar u hramu. Alatke za paljenje vatre stavljene su ispred portreta, a ljude su poučavali kako se trebaju klanjati portre ­tu i alatkama, što su stoljećima revno činili. Štovanje i čašćenje se nastavilo, ali vatre više nisu imali. Gdje je vatra? Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Na žalost, mi to najčešće gubimo iz vida, zar ne? Upravo o tome je Isus govorio. Ali previše naglašavamo: “Gospodine, Gospodine”, zar ne? Gdje je vatra? I ako čašćenje (obožavanje) ne vodi do vatre, ako bogoštovlje ne vodi do ljubavi, ako liturgija ne vodi do ja-snijeg opažanja stvarnosti, ako Bog ne

189

vodi u život, od kakve nam je koristi religija osim što uzrokuje još veće podjele, još više fanatizma, još više antagonizma? Svijet ne boluje od nedo-statka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedo -statka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije, nikako drugačije. Shvatite kakve zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće i zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se. A predat ćete im se kada postanete svjesni iluzija, svojih ovisnosti, svojih žudnji i svojih strahova. Kao što sam vam ranije rekao, prvo: psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza ­ analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan vaš američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je “Aha“ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže ­ daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena. Drugo: važno je razumijevanje

190

vaših ovisnosti. Treba vam vremena. Jao, koliko bi se vremena koje se posvećuje bogoštovlju, pjevanju hvalospjeva i pjesa­ma, moglo plodonosno iskoristiti za shva­ćanje samoga sebe. Zajednica se ne stvara zajedničkim liturgijskim slavljima. Duboko u svom srcu znate, i ja znam, da se takva slavlja pripremaju samo zato da se prikriju razlike. Zajednica se stvara razumijevanjem balvana koje stavljamo na put zajedništva, razumijevanjem sukoba koji se javljaju zbog naših strahova žudnji. Tako se dolazi do zajedništva. Moramo uvijek paziti da bogoštovlje ne postane samo još jedna prepreka za važan posao življenja. A živjeti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živjeti u svježini sadašnjeg trenutka. “Ptice nebeske… niti siju niti žanju” ­ to je život. . . . ­ Kakvi vam se osjećaji javljaju kad ste u dodiru s prirodom ili kada ste uronjeni u posao koji volite? Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Usporedite te osjećaje s osjećajima koji se javljaju u vama kada pobijedite u nekoj raspravi, ili

191

kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada po­stanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivam svjetovnim osje­ćajima, a one prve nazivam duhovnima. Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi ljudi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, odobravanjem, hvalama, s “ja sam O.K., ti si O.K.”, s “gledaj me”, “slušaj me”, “podupiri me”, “cijeni me”, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci. Hranite li se i vi time? Ako se time hranite, onda ste mrtvi. Izgubili ste svoju dušu. Hranite se drugačijom, hranjivom tvari. Tada ćete vidjeti preobrazbu. Dao sam vam cjelokupan program za život, zar ne? Anthony de Mello – SVJESNOST "Shvatate sebe suviše ozbiljno", reče polako "Mislite da ste vraški važna ličnost. To mora da se izmjeni! Toliko ste vraški važni da smatrate da je opravdano da vas sve ljuti. . . . Zapanjila me sigurnost sa kojom je ovo rekao. Bila je to istina, naravno, tako da sam bio ne samo ljut nego i osjećao da mi prijeti opasnost. "Osjećanje vlasti­te važnosti je još jedna stvar koja mora da se napusti, isto kao i osobna povijest". reče dramatično. Carlos Castaneda ­ JOURNEY TO IXTLAN

192

Jedino što me zanima jest apsolutno i bezuvjetno oslobođenje čovjeka. Dotaknuo sam samilost, koja liječi svaku tugu i patnju. Ali to se ne događa zbog mene, već zbog svijeta ­ odnosno za svijet.

J. Krishnamurti Ja sam gledao na svijet, i vidio da je zasjenjen patnjom i upaljen žestokim vatrama patnje. I tražio sam uzrok tome. Tražio sam naokolo i nisam to mogao pronaći; tražio sam to u knjigama, ali to nisam mogao pronaći; tražio sam u svojoj unutrašnjosti, i u njoj pronašao lijek. Ja sam pronašao jedan Zakon, Zakon Ljubavi; jedan Život, Život usklađivanja sa tim Zakonom; jednu Istinu, istinu savla­danog uma i smireno i pokorno srce. I sanjao sam o pisanju knjige koja će po­moći muškarcima i ženama, bilo bogatima ili siromašnima, učenima ili neobrazovani­ma, svjetovnima ili nesvjetovnima, da u sebi pronađu izvor svega uspjeha, sve sreće, svih postignuća, cijele istine. I san je u meni ostao, i napokon postao oživo­votvoren; i sada ja to šaljem u svijet na svoju misiju iscjeljivanja i blagoslova, znajući, da to ne može neuspjeti da dosegne domove i srca onih koji čekaju i koji su spremni to primiti. James Allen

193

Duh čovjeka je neodvojiv od Beskonačnog, i ne može biti zadovoljan sa ničim osim Beskonačnim, i teret bola će nastaviti pritiskati čovjekovo srce i sjene patnje će zamračivati njegov put sve dok, ne prestane sa lutanjem u njegovom svijetu­snova materije, i vrati se svojoj kući u stvarnost Vječnoga. Mikhail Naimy

­ KNJIGA MIRDADOVA

“Oštre škare patnje moraju odvojiti stvarno od nestvarnog, bič bola mora probuditi uspavanu dušu u savršeni život, istrgnuće korjenja života iz zemlje sebične želje mora biti pretrpljeno, i onda čovjek biva slobodan” Tako piše u Starom Komentaru u jednoj od njegovih najmističnijihstrofa.

Alice Bailey

­ Samilost je temelje iskrenosti. Samilost za sebe i druge, rođena iz patnje, tvoje vlastite i drugih. ­ Kad želiš i strahuješ, kad se poistovjeću­ješ sa svojim osjećajima, stvaraš patnju i ropstvo. A kad stvaraš s ljubavlju i mudrošću, kad nisi vezan za svoje tvorevine, posljedica je toga sklad i mir. Tragalac je onaj koji traga za sobom. patnju svoga života i pobuniš se protiv toga, da se izlaz može pronaći. Pošto vi

194

kažete, da nemate niti vremena niti energije za duže prakticiranje, ja vam nudim alternativu. Prihvatite moje riječi sa povjerenjem i živite iznova, ili živite i umrite u patnji. Zbog ljubavi prema tjelesnom postojanju, čovjek je rođen i kad je rođen, on je upleten u sudbinu. Svi ti tvoji dolasci i odlasci, traganje za užitkom, ljubav i mržnja ­ sve to pokazuje tvoju borbu protiv ograničenja, samonametnutih ili prihvaće­nih izvana. U svojemu neznanju činiš pogreške te nanosiš bol sebi i drugima. Ali poriv za oslobođenjem postoji u tebi i ne smije se zanijekati. ­ Čovječanstvo je jedno. Nepoznavanje ove činjenice to ne mijenja. Mogli smo biti daleko sretniji ljudi, ali nismo zbog naše indiferentnosti prema patnjama drugih. ­ Jednom kada možeš sa pouzdanjem reći iz direktnog iskustva; "Ja sam svijet, svijet je moj", onda si slobodan od želje i straha u jednu ruku i postaješ u potpunosti odgo­voran za svijet u drugu ruku. Bezosjećajna patnja čovječanstva postaje tvoja jedina briga. ­ ­ Pitanje: Još bih i mogao prihvatiti vlastiti život, ali kako ću prihvatiti način života kojim su prisiljeni živjeti ljudi oko mene? ­ ­ Maharaj: Ti to u svakom slučaju prihvaćaš. Patnja drugih ne sprječava te

195

da uživaš u vlastitim zadovoljstvima. Kad bi uistinu bio suosjećajan, već bi odavno odbacio sve brige za sebe i postigao jedino stanje koje omogućuje pružanje pomoći. Pitanje: Ja mogu ukloniti uzrok svoje patnje, ali drugi će i dalje biti prepušteni svojoj. ­ ­ Maharaj: Da bi razumio patnju, moraš se uzdići iznad boli i užitka. Tvoje želje i strahovi sprječavaju te da je razumi­ješ i da na taj način pomogneš drugima. U stvari, drugih nema pa pomažući sebi pomažeš svima. Ako te iskreno dira patnja čovječanstva, moraš usavršiti jedini instrument pomoći koji posjedu-ješ: samog sebe. Maharaj: A što bi mogla dobiti? Zapravo ništa. Ali u prirodi je ljubavi da se izražava, potvrđuje, svladava teškoće. Kad jednom shvatiš da svijet jest ljubav na djelu, doživljavat ćeš ga sasvim drukčije. Ali najprije se mora promijeniti tvoj stav prema patnji. Patnja je prvenstveno poziv na pozornost, što je samo po sebi kretanje ljubavi. Ljubav želi rast, širenje te produ-bljivanje svjesnosti i bitka, više nego sreću. Sve što je zapreka tom procesu postaje uzrokom boli, ali ljubav ne bježi od boli. Energija uravnoteženosti koja radi na pravednosti i ispravnom razvoju ne smije

196

biti zaustavljena. Ako joj se nešto ispriječi, okreće se protiv sebe i postaje razorna. Kad god ljubav biva zadržana, a patnji dopušteno da se širi, rat postaje nemi­novan. Ravnodušnost prema nesrećama bližnjih donosi nam patnju pred vrata. Pitanje: Plašim se vlastitoga uma. Veoma je nestabilan! Maharaj: Slike se pojavljuju i iščezavaju u zrcalu tvojega uma, ali zrcalo ostaje. Nauči razlikovati nepokretno od pokre-tnoga, nepromjenjivo od promjenjivoga, sve dok ne shvatiš da razlike postoje samo u pojavama, a da je jednota jedina nepromjenjiva činjenica. Tu temeljnu istovjetnost možeš nazvati Bogom, brah-manom ili matricom (prakriti), riječi su najmanje važne. Bitno je samo spoznati da je sve jedno. Kad jednom, s punim po­vjerenjem rođenim iz neposrednoga isku­stva, budeš mogao ustvrditi: "Ja sam svijet, svijet je ja", bit ćeš, s jedne strane, slobodan od svih želja i strahova, a s druge ćeš postati u potpunosti odgovoran za svijet. Tvoja jedina briga bit će nerazu­mna patnja čovječanstva. Pitanje: Dakle, čak i mudrac ima problema? Maharaj: Točno, ali ne stvara ih on sam. Njegova patnja nije zatrovana osjećajem

197

krivnje. Nema ničega lošeg u patnji zbog tuđih grijeha. Vaše se kršćanstvo temelji na tome. Pitanje: Nismo li svu patnju stvorili sami? Maharaj: Točno, patnju stvara odvojeno sebstvo dokle god postoji. Na kraju puta spoznaješ da nema grijeha, a time ni krivnje ni iskupljenja, već postoji jedino život u svojim beskonačnim preobrazba­ma. Nestajanjem osobnoga "ja" nestaje i osobna patnja. Ostaje samo duboka tuga suosjećanja i užasavanje zbog nepotrebnoga bola. Pitanje: Ima li ičeg nepotrebnog u Božjem planu? ­ ­ Maharaj: Ništa nije nepotrebno, ništa nije neminovno. Navika i strast zasljepljuju i vode na pogrešan put. Suosjećajna svijest liječi i otkupljuje. Nema ničega što bismo mogli učiniti, možemo jedino dopustiti da se stvari događaju u skladu sa svojom prirodom. Pitanje: Savjetuješ li nam potpunu pasiv­nost? ­ ­ Maharaj: Jasnoća i suosjećanje jesu djelovanje. Ljubav nije lijena, a jasno­ća određuje smjer njezina djelovanja. Ne trebaš se zamarati djelovanjem, samo vodi računa o svojemu umu i srcu. Glupost i sebičnost jedina su zla.

Nisargadatta Maharaj ­ JA SAM TO

198

Sreća Što je meditacija? To je odstranjivanje misli. Svi sadašnji problemi su zbog misli i sami po sebi su misli. Odbaci misli. To je sreća i meditacija. Misli su za mislioca. Ostani kao Sebstvo mislioca i onda dolazi kraj mislima. Ramana Maharshi Ako se čovjek oslobodi žudnji ovog svijeta, onda će se nesreća ovog svijeta držati podaleko od njega. Tada radi višeg cilja napušta ovaj svijet zdrav i dobro očuvan. Taj viši cilj je da se približi Bogu. Ukoliko, pak, juri za žudnjama ovog svijeta, pratit će ga nesreća ovog svijeta. U tom slučaju ovaj svijet napušta kao bolesnik, kao netko tko je proklet da pati u zatvoru. Taj zatvor je udaljenost od Boga.

Hermes Trismegistos ­ OPOMENA DUŠI Najveći dar kojeg možete dati drugome je vaša vlastita sreća, jer kad ste u stanju radosti, sreće ili poštovanja vi ste u potpunosti povezani s Tokom čiste, pozitivne Energije Izvora koja predstavlja ono što vi zaista jeste. A kad ste u ovom stanju povezanosti, bilo tko ili bilo što na što obratite pažnju od te pažnje ima koristi. Esther i Jerry Hicks

­ TRAŽI I BIT ĆE TI DANO

199

Stoga se čitava filozofija sreće i nesreće vrti oko pitanja zaborava ove ili one vrste, i oko sjećanja ove ili one vrste. Sjećanje je vezivanje uma za određenu ideju, osobu, stvar ili mjesto, a zaborav je njegova suprotnost. Kada se jednom shvati da sjećanje izaziva bol, onda prirodno slijedi da je jedini lijek neka vrsta zaborava, a taj zaborav može biti pozitivan ili negativan. Pozitivan zaborav je zaborav u kome um ostaje svjestan vanjskih nadražaja, ali odbija da reagira na njih. Negativan zabo­ rav je ili puka nesvjesnost, zaustavljanje uma kao u dubokom snu, ili njegovo ubrzavanje kao u ludilu, koje se definira kao način da se izbjegne sjećanje na patnju. . . . Iako pozitivan zaborav leži u samom korjenu sreće, nije ga nimalo lako postići. Međutim, kada čovjek jednom dostigne ovo stanje uma, on se uzdiže iznad bola i zadovoljstva; on je svoj gospodar. Meher Baba Sreća je u nama, a patnja je izvan nas. Nerazumni ljudi uporno traže sreću izvan sebe - u novcu, vlasti, religiji, po cijelom svijetu traže nekoga koji bi ih poučio kako naći sreću. A zapravo treba se vratiti u sebe i ne trčati za srećom. Ako niste prepoznali sreću u sebi, kako

200

ćete je naći izvan sebe? Ljudi trče za svačim, tako dobivaju ono što im stalno nedostaje. Oni koji ne postignu ono što žele, stalno iznova pokušavaju, govore o "nadi", o trpljenju, o smirenosti. Ali "nada" vodi do pomračenja uma. Nada vas spušta na razinu fizičkih zakona. Postoji svijet "imati" i svijet "biti". Nada povezuje različite fragmente svijeta "imati". U tom svijetu postoje monstrumi kao što su "potraga", "napor", "razočaranje", "pokušaj". Tim monstrumima upravljaju različiti oblici svećenika, vračeva, "učitelja". Oni mogu ispričati, pokazati, naučiti vas kako se to radi, kako trčati za nečim, kako tražiti, kako nalaziti, kako vjerovati, kako voljeti. Odbacite beskrajne "kako" i jednostavno "budite". Budite bez ikakva razloga. ­ PORUKA RAZIGRANOG DUHA ­ Ogledalo Prosvjetljenja (s ruskog prevela T. P. 2005. godine) ­ Ne možete li prihvatiti vanjske uvjete, prihvatite unutarnje. To znači: ne opirite se boli. Dopustite joj da postoji. Predajte se boli, očajanju, strahu, osamljenosti ili bilo kojem drugom obliku patnje. Budite svjesni boli, ali nemojte joj mentalno pridavati oznake. Prigrlite je. Tada promatrajte kako

201

čudo predavanja duboku patnju preobraža­va u duboko spokojstvo. To je vaše raspeće. Dopustite mu da postane vaše uskrsnuće i uzašašće.

- Ne shvaćam kako se čovjek može predati patnji. Kao što ste sami istaknuli, patnja je ne-predavanje. Kako biste se mogli predati ne-predavanju? ­ Zaboravite na trenutak na predavanje. Ako je vaša bol duboka, sav taj razgovor o predavanju vjerojatno će vam se ionako činiti jalovim i besmislenim. Ako vam je bol duboka, vjerojatno ćete osjećati snažan poriv da pobjegnete od nje, umjesto da joj se predate. Ne želite osjećati ono što osjećate. Što bi moglo biti prirodnije? Ali, izlaza nema, nemate kamo pobjeći. Mnogo je lažnih izlaza ­ rad, piće, droge, bijes, projekcija, potiskivanje i tako dalje ­ ali oni vas ne oslobađaju od boli. Jačina patnje se ne smanjuje kad postane nesvjesna. Niječete li emocionalnu bol, ona tada utječe na sve što činite ili razmišljate te na sve vaše odnose. Oglašavate je, da tako kažem, kao vlastitu energiju kojom zračite, a drugi je osjećaju. Ako su neosviješteni, mogu čak osjetiti poriv da vas napadnu ili na neki način povrijede ili vi možete povrijediti njih u nesvjesnoj projekciji

202

svlastite boli. Vi privlačite i očitujete sve ono što odgovara vašem unutarnjem stanju. Ako nema nikakva izlaza, ipak još postoji put kroz središte stvari. Stoga ne okrečite glavu od boli. Suočite se s boli. U potpunosti je osjetite. Osjetite je ­ a ne razmišljajte on joj! Izrazite je ako je to nužno, ali nemojte ­ oko nje u mislima graditi scenarij. Svu svoju pažnju dajte osjećaju, a ne osobi, događaju ili situaciji za koje se čini da su ga izazvali. Ne dopustite da se um koristi bolom kako bi vam stvarao identitet žrtve. Sažalijevate li sami sebe i pričate li drugima priču o svojoj boli zadržat će vas u patnji. Budući da je nemoguće pobjeći od osjećaja, jedina mogućnost promjene jest zakoračiti u njega, inače se ništa neće promijeniti. Stoga svu svoju pažnju posvetite onom što osjećate i suzdržite se pridavanja mental­nih naziva. Kako se upuštate u osjećaj, budite snažno budni. U početku vam se može učiniti kako je to mračno i zastra­šujuće mjesto, a kad osjetite poriv da mu okrenete leđa, promotrite taj poriv, ali nemojte djelovati u skladu s njim. I dalje pažnju usmjeravajte na bol, osjećajući tugu, strah, užas, osamljenost, što god to bilo. Ostanite budni i prisutni ­ prisutni

203

cijelim svojim Bićem, svakom stanicom svoga tijela. Dok tako činite, unosite svjetlost u tminu. To je plamen vaše svjesnosti. Na ovom stupnju ne morate više brinuti o predavanju. Već ste se predali. Kako? Potpuna pažnja predstavlja potpuno prihvaćanje i predavanje. Posvećujući nečemu potpunu pažnju, koristite se moći Sadašnjeg trenutka, a to je moć vaše prisutnosti. Uz to ne može preživjeti nekakav skriven djelić otpora. Prisutnost uklanja vrijeme. Ne postoji li vrijeme, patnja i negativnost ne mogu preživjeti. Prihvaćanje patnje putovanje je u smrt. Suočavanje s dubokim bolom, dopuštanje bolu da postoji, posvećivanje pažnje boli, znači svjesno ulaženje u smrt. Kad ste umrli tom smrću, shvatit ćete kako smrti nema ­ i kako se nemate čega plašiti. Umire samo ego. Zamislite zraku sunca koja je zaboravila da je neodvojivi dio Sunca i zavarava se vjerujući da se mora boriti za opstanak, stvarati identitet koji se razlikuje od Suncate da se takvog identi­teta mora čvrsto držati. Zar ne bi smrt te zablude donijela nevjerojatno oslobođe­nje? Želite li laganu smrt? Biste li radije umrli bezbolno, bez samrtnih muka? Tada svakoga trenutka umrite za prošlost i

204

dopustite svjetlosti vlastite prisutnosti da blista kroz teško, vremenom ograničeno ja za koje mislite da predstavlja vas. Putkriža Mnogo je priča ljudi koji tvrde kako su Boga pronašli kroz duboku patnju, a postoji i kršćanski izraz ”put križa”, za kojeg pretpostavljam da govorio istoj stvari. Mi se ovdje I ne bavimo ničim drugim. Strogo govoreći, ti ljudi Boga nisu pronašli kroz patnju, zato što patnja podrazumijeva otpor. Pronašli su Boga kroz predavanje, kroz potpuno prihvaćanje onoga što jest, na što ih je natjerala teška patnja. Zasigurno su na nekoj razini shvatili kako su sami izazvali tu bol. - Kako izjednačavate patnju s pronalaže-njem Boga? Ovdje ste kako biste božanskoj svrsi svemira omogućili da se razotkrije. Eto koliko ste važni! Eckhart Tolle

­ MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA Na Četvrtom Putu čovjek mora, ne odjednom, da žrtvuje sve nepotrebne stvari; pogrešne teorije, pričanje, imagi-narnu patnju. Imaginarna patnja je glavna prepreka. P. D. Ouspensky

1878-1947 - ČETVRTI PUT

205

Patnja kao što je vidi i kršćanstvo i buddhizam, svatko na svoj vlastiti način, jeste dio našeg samog ego­identiteta i empirijske egzistencije, i jedina stvar koju u vezi toga možemo učiniti je da se bacimo u samo središte kontradikcije i zbrke da bi bili preobraženi pomoću onoga što Zen naziva "Velika Smrt" i što kršćanstvo naziva "umrijeti i uzdignuti se sa Kristom" . ­ "Zen je savršeno podudaran sa kršćan­skim vjerovanjem i uistinu sa kršćanskim misticizmom (ako smo razumijeli zen u svom čistom stanju, kao metafizičku intuiciju)" ­ Ova opsjednutost sa doktrinalnim formula ­ma, i ritualna preciznost je često ljude navelo da zaborave suštinu katolicizma, isto tako, živo iskustvo jedinstva u Kristu koje daleko prevazilazi sve konceptualne formule. Thomas Merton 1915­1968 (katolički svećenik, trapist) ­ ZEN AND THE BIRDS OF APPETITE Osluškuj bit religije i upijaj je kroz srce: čovjek drugima ne smije činiti što ne bi htio da čine njemu. Ono što se navodi u nebrojenim knjigama ja ću reći u pola stiha: služenje drugima je vrlina, zlo i vrijeđanje su grijeh. Mahatma Gandhi

206

Pitanje: Što treba da učinimo da bismo popravili stanje u svijetu? Bagavan (Ramana): Ako si ti oslobođen bola, nećeš nigdje ni prouzrokovati bol. Sva teškoća je u tome što vidiš svijet kao da je odvojen od tvog Sebstva i zato ga doživljavaš u sukobu i patnji. Ali, oba, i svijet i patnja, su u tvome postojanju. Kako ideš ka Sebi, bol nestaje. ­ ­ P: Ako je Bog savršen, zašto je stvorio nesavršen svijet? Jedno djelo sadrži prirodu svoga tvorca, ali u ovom slučaju to nije tako. Bhagavan: Ti sebe smatraš odvojenim od Boga ako možeš da postaviš ovo pitanje. Sve dok sebe posmatraš kao tijelo, doživljavaš svijet kao da je odvojen od tvoga postojanja, u sukobu i nesavr­šenstvu. Bog je savršen i potpun, i njegovo djelo je također savršeno i potpuno, ali ti vidiš to sve kao nesavršeno i nepotpuno samo zbog svoje identifikacije sa tijelom i svojim Ja. P: Zašto se Sebstvo pojavljuje kao ovaj svijet? Bg: Da bi morao da tražiš. Tvoje oči ne mogu da vide same sebe, ali kada ispred staviš ogledalo, tada se vide. Stvoreni svijet je ogledalo. Vidi najprije sebe samog, pa ćeš tada cijeli svijet vidjeti kao Sebstvo.

207

P: To znači da treba uvijek da se okrećem ka Sebstvu? ­ Bg: Da. P: Da li tada da uopće ne gledam na svijet?­ ­ ­ Bg: Ne kažem ti da treba da zatvaraš oči pred svijetom, nego da moraš najprije vidjeti Sebstvo, pa će tada čitav svijet biti identičan sa tvojim Sebstvom. Tada će cijeli svijet biti manifestacija Brahmana. THE TEACHINGS OF BHAGAVAN SRI RAMANA MAHARSHI: in his Own Words ­ uredio Artur Osborne Prvo održavaj mir unutar sebe, onda možeš isto tako donijeti mir drugima.

Thomas A. Kempis 1380­1471 Duh čovjeka je neodvojiv od Beskonačnog, i ne može biti zadovoljan sa ničim osim Beskonačnim, i teret bola će nastaviti pritiskati čovjekovo srce, i sjene patnje će zamračivati njegov put sve dok, ne prestane sa lutanjem u njegovom svijetu­snova materije, i vrati se svojoj kući u stvarnost Vječnoga. . . Pomoću bezuvjet­nog predavanja personalnosti, odvojenost i sebičnost nestaju, i čovjek ulazi u posjed svog božanskog nasljeđa besmrtnosti i beskonačnosti. Takvo predavanje personal ­nosti je smatrano od svjetovnog i sebi­čnog uma kao najbolniji od svih nesreća,

208

najnepopravljiviji gubitak, ipak to je vrhunski i neusporedivi blagoslov, jedini stvarni i trajni dobitak. Um neprosvijetljen o unutrašnjim zakonima bića, i o prirodi i sudbini svoga vlastitog života, prianja za prolazne pojave, stvari koje u sebi nemaju trajnu suštinu, i tako prianjajući, propada, za neko vrijeme, usred razbijenih krhotina svojih vlastitih iluzija. . . Čovjek ne može tijelo učiniti besmrtnim, ali, nadilazeći tijelo, odbacivanjem svih njegovih sklonosti, on može ući u besmrtnost.

James Allen 1864­1912 ­ PUT MIRA “Vidite ljudi pate, a ne moraju patiti. Patnja nije stvarna stvar. Ljudi zaboravljaju da imamo izbor, da je život uistinu u našim rukama. Dok se boriš važno je zapamtiti da si ti izabrao svoju karmu, da si je ti stvorio. Kroz suočavanje sa AIDS­om ja sam bio sposoban preuzeti odgovornost za svoj život. ­ Ja sam bio fizički bolestan, ali duhovno ja sam bio vrlo živ i dobro.” Richard Causton

­ NICHIREN SHOSHU BUDDHISM Mi doktori se moramo vratiti svetoj prirodi rada. Liječenje nije stvar tehnike ili mehanizma; to je djelo duha.

Dr. Rachel Naomi Remen

209

Nisargadatta: Postoji duboka suprotnost u tvome stavu, koju ti ne vidiš i koja je uzrok tvoje patnje. Ti se držiš ideje da si rođen u svijetu bola i patnje; ja znam da je svijet dijete ljubavi, ima svoj početak, razvoj i ispunjenje u ljubavi. Ali ja sam čak i iznad ljubavi. Pitanje: Ako ste vi stvorili svijet iz ljubavi, zašto je tako pun bola? M: Ti si u pravu ­ sa točke gledišta tijela. Ali ti nisi tijelo. Ti si beskrajna i besko­načna svjesnost. Nemoj zamišljati ono što nije istina i vidjet ćeš stvari kao što ih ja vidim. Bol i užitak, dobro i zlo, ispravno i krivo: to su relativni pojmovi i ne smiju se uzimati kao apsolutni. Oni su ograničeni i privremeni.

Nisargadatta Maharaj ­ JA SAM TO - tasya saptadha prantabhumih prajna - Za onoga tko uviđa spoznaja dostiže svoj najviši nivo u sedam etapa. 2.27 ­ Kada učinimo prvi korak, osjećamo da smo znali ono što treba znati. Duh više neće biti nezadovoljan. Dokle god smo željni znanja, mi ga tražimo ovdje, ondje, svuda gdje mislimo da možemo pronaći neku istinu, i ako ne uspijemo da je nađe­mo mi postajemo nezadovoljni i tražimo iz

210

početka u nekom drugom pravcu. Svako traganje je uzaludno, sve dok ne počnemo da uviđamo da je znanje u nama, da nitko drugi ne može da nam pomogne, da mora­mo da pomognemo sami sebi. Kad počne­mo da razvijamo sposobnost razlikovanja, prvi znak da se približivamo istini bit će to što će stanje nezadovoljstva isčeznuti. Mi ćemo biti potpuno sigurni da smo pronašli istinu. Tada ćemo znati da se Sunce rađa, da jutro sviće za nas, i onda, prikupivši hrabrost, mi moramo da izdržimo sve dok ne postignemo cilj. Drugi korak bit će odsustvo svakog bola. Postat će nemogu­će da nam bilo što u univerzumu, unutra­šnjem ili vanjskom, donese bol. Treći korak će biti stjecanje potpunog znanja. Mi ćemo postati sveznajući. Četvrti će biti ukidanje, pomoću razlikovanja, svih prisila. Iduća stvar će biti ono što se zove sloboda čite. (Svijesti) Shvatit ćemo da su otpale sve teškoće, sve borbe, sva uznemirenja duha, upravo kao što se kamen skotrlja sa vrha planine u dolinu i nikada se više ne vraća gore. Na idućem stupnju, čita će shvatiti da može da se pretopi u svoje uzroke kad god mi to želimo. Konačno, otkrit ćemo da smo ustoličeni u svom istinskom Jastvu, da je Jastvo postojalo u nama, samo u cijelom

211

univerzumu i da ni tijelo ni um nikad nisu bili ni u vezi, a još manje spojeni sa njim. Oni su radili na svoj vlastiti način, a mi smo, iz neznanja, spojili Jastvo sa njima. Međutim, mi smo postojali sami, svemoćni, sveprisutni, vječno blaženi; naše vlastito Jastvo bilo je tako čisto i savršeno, da nam nije bio potreban nitko drugi. Nitko drugi nam nije trebao da bismo bili sretni, jer smo mi sami sreća. Uvidjet ćemo da to znanje ne zavisi ni od čega drugog. U čitavom univerzumu ne može da postoji ništa što neće postati blistavo pred ovom spoznajom. To će biti posljednji korak i yogi će postati miran i tih i nikad više neće osjetiti bol, nikad više neće biti u zabludi, i nikad više ga neće dotaknuti patnja. On će znati da je zauvijek blažen, zauvijek savr­ šen i svemoćan.

PATANĐALI YOGA AFORIZMI

­ Snaga je moć, slabost je smrt, snaga je sreća, život vječni, besmrtni! Slabost je stalno padanje i bijeda­slabost je smrt. Neka snažne i pozitivne misli uđu u tvoj mozak već od samog djetinjstva. ­ Slabost je jedan od uzroka patnji. Mi postajemo jadni jer smo mi slabi, mi lažemo, ubijamo i činimo druga kriminalna djela jer smo mi slabi, patimo jer smo slabi,

212

umiremo jer smo slabi. Tamo gdje nema ništa da nas slabi,nema ni Smrti ni patnje. ­ Snaga je jedna potreba, snaga je lijek za bolesti svijeta. Snaga je lijek koju moraju posjedovati siromašni kada ih tiraniziraju bogati.Snaga je lijek koju neznalice moraju posjedovati kada ih pritišću učeni. To je lijek koji mora posjedovati griješnik kada ga tiranizira drugi griješnik. - Ustani, budi neustrašiv, budi jak. Prihvati svu odgovornost na svoja leđa i znaj da si ti sam tvorac svoje sudbine. Sva snaga i moć koju ti želiš nalaze se već u tebi. Dakle, stvori svoju vlastitu budućnost. ­ Cijelo vrijeme zamišljajući da smo bole­sni, neće nas izlječiti ­ potreban je lijek. Misleći o slabosti neće nam mnogo pomo­ći. Probudimo snagu, a snaga neće doći ako cijelo vrijeme mislimo o slabosti. Lijek za slabost nije predavanje mislima o slabosti već razmišljanje o snazi. ­ Bilo u ovom svijetu ili svijetu religije­jedno je istina, da je strah siguran uzrok propasti i grijeha. Strah priziva bijedu, strah koji stvara zlo, strah koji donosi smrt? ­ Nepo­znavanje naše vlastite prirode. Svatko od nas je zakoniti nasljednik Osvajača nad Osvajačima. Swami Vivekananda

213

Smrt i patnja Pitanje: Što je pogrešno sa samoubistvom? Nisargadatta: Ništa pogrešno, ako to rješa­va problem. Što ako ne rješava problem? Patnja uzrokovana nekim vanjskim fakto­rom ­ neka bolna i neizlječiva bolest, ili neizdrživa nesreća ­ može dati neko oprav­danje, ali tamo gdje nedostaje mudrost i samilost, samoubistvo ne može pomoći. Nerazborita smrt znači, nerazboritost po­novo rođena. Pored ovoga mora se u obzir uzeti pitanje karme. Izdržljivost je obično najmudriji put. Nisargadatta Maharaj

B. Što je smrt? ­ Bhagavan (Ramana Maharshi): To je zaboravljanje nečije vlasti ­te prirode. (U tom trenutku je posjetilac prekinuo pitajući da li je samoubojstvo pogrešno djelo). ­ ­ ­ Bhagavan. Ubijati nedužno tijelo je sigurno pogrešno. Samoubojstvo mora biti počinjeno u umu, jer se u njemu nalazi patnja, a ne ubiti tijelo, koje je neosjetljivo i ništa ne osjeća. Um je stvarni krivac, zato jer stvara tjeskobu koja navodi na samoubistvo, ali zbog pogrešnog prosuđivanja, nedužno, neosjetljivo tijelo biva kažnjeno. S. S. Cohen ­ GURU RAMANA MEMORIES AND NOTES

214

Tko druge lišava života, tko samome sebi oduzima život, mržnjom ispunjen i njome nadvladan, nije svjestan što čini.

Buddha - ANGUTTARA-NIKAYA VII. 60 Bavimo se pitanjem dobra i zla pokušava­jući iskorijeniti zlo. Bavimo se pitanjem života i smrti tako što pokušavamo gurnuti smrt pod tepih besmrtnosti. Obično nasto­jimo riješiti ova pitanja tako što se trudi­mo izbrisati jednu od suprotnosti. Tako mi pretpostavljamo da bi život bio savršeno ugodan, samo kada bismo mogli izbrisati negativne i neželjene polove parova supro­tnosti. Kada bismo mogli izbrisati bol, zlo, smrt, patnju, bolest, tako da svijetom vlada ­ju dobrota, život radost i zdravlje; to bi, zaista, bio dobar život i tako većina ljudi zamišlja raj. Umjesto da raj predstavlja sta­nje u kojem su sve suprotnosti transcend­rane, raj označava mjesto gdje se saku­pljaju sve pozitivne polovice parova supro­tnosti, dok je pakao mjesto gdje se nagomi ­lavaju negativne polovice: bol, patnja, muka, briga. U nastojanju da ­ pozitivno i odstranimo negativno, sasvim smo zabora­vili da se pozitivno može definirati samo pomoću negativnih pojmova. Suprotnosti se zaista razlikuju kao noć i dan, ali stvar je u tome da bez noći ne bismo mogli pre­

215

poznati nešto što se zove dan. Koliko god da su upadljive razlike između suprotnosti, one bez obzira na sve ostaju potpuno neodvojive i uzajamno ovisne, iz jednostav ­nog razloga što jedna ne bi mogla postojati bez druge. Kada spoznamo da su suprotnosti jedno, nesklad postaje sklad, bitka se pretvara u ples, stari neprijatelji postaju ljubavnici. Dolazimo u priliku da postanemo prijatelji sa čitavim svemirom, a ne samo sa jednom njegovom polovicom. Ne dobro nasuprot zlu, nego iznad dobra i zla. Ne život nasuprot smrti, nego centar svijesti koji nadilazi oba. Ken Wilber Pod besmrtnošću se ne podrazumijeva nadživljavanje smrti, to je već dato svakom stvorenju koje je rođeno sa umom ­ već transcendencija života i smrti. To znači uzdizanje pomoću kojeg čovjek prestaje da živi kao umom informirano tijelo i napokon živi kao duh i u duhu. Tko god je podložan tuzi i patnji, tko god je rob osjećaja i osjetil­nosti, zaokupljen utjecajem prolaznih stvari ­ takav ne može postati podoban za besmr ­tnost. Ove stvari moraju nastajati sve dok se ne pobijede, sve dok one više ne mogu zadavati bol oslobođenom čovjeku, sve dok on nije sposoban da prihvaća sva ma­

216

terijalna zbivanja ovog svijeta bilo ugodna ili ispunjena patnjom, podjednako sa mu­drošću i smirenošću, isto kako to prima i smireni vječni tajni duh u nama.Nepoznat ? Meditacija ne znači da nešto treba da zado ­bijemo, već smirenje postignuto putem vježbanja; smirenost je okončanje konfu­zije. . . Mir treba pronaći u sebi, na onom istom mjestu na kojem se nalaze i uznemirenost i patnja. On se ne prona-lazi u šumi ili na vrhu planine, niti nam ga poklanja učitelj. Kada doživljavaš patnju, tada imaš šansu i da pronađeš slobodu od patnje. Bježati od patnje znači zapravo trčati joj u zagrljaj. Ajahn Chah - budistički redovnik, Tajland Kad kažete da se bojite smrti, ustvari kažete da se bojite da niste živjeli svoj pravi život. Taj strah pretvara svijet u tihu patnju. Neka vas strah od smrti potakne da ispitate svoju pravu vrijednosti da stvorite cilj svog vlastitog života. Neka vam po­mogne da cijenite sadašnji trenutak, djelu­jete i živite u njemu. David Viscott Onaj tko se drži koncepata pati u trenutku smrti. Snaga patnje je u skladu sa znače­njima koncepata kojih se držimo.

Nisargadatta Maharaj ­ NEKTAR BESMRTNOSTI

217

Moj grob Moj grob će biti sunčan, tih i krcat boga­toga sjaja, beskrajan prostor gdje oluje mru nad stijenjem zavičaja. Na njemu neće gorjeti svijeća niti će naricat žene. Ja živ ću ostat da smijehom snaraspršim uspomene. Uskrsnut neću, i čemu to živjet ću ljepše neg prije, a ono što ljudi smrću su zvali za mene smrt i nije. To će tek biti slobodan život od patnjii veriga svijeta, taj prostor gdje mi polože tijelobit će samo vinjeta. Rasut ću sebe u srca mnoga, i živjet u bezbroj života, jer od sadašnjeg mračnoga mene ostat će samo ljepota.

Josip Pupačić 1928­1971 Misli, djela i riječi Ljubavi nikada ne mogu nestati. James Allen Rođenje čovjeka je rođenje njegove patnje. Što dulje živi, postaje sve gluplji, jer njegova tjeskoba da izbjegne neiz-bježnu smrt postaje sve jača. Kakva ogorčenost! On živi za ono što je uvijek nedostižno. Zbog požude da preživi u budućnosti nesposoban je da živi u sadašnjosti. Chunag Tse

218

“Prihvaćaj stvari onakve kakve jesu. Nikada ne brini i ne uznemiravaj se oko nečega što se već dogodilo. Bol i razočaranja dolaze izvan tebe samog. Zatvaraj vrata pred njima, ne puštaj ih k sebi. Kada si to učinio, vidjet ćeš da mir dolazilako i sam od sebe. Nije potreban napor da se usredotoči duh koji se odvratio od svih izvora smetnji. Nemoj da misliš da će ti život tada biti prazan. Naprotiv, otkrit ćeš da je najveća radost jedino to što postojiš”. Taoistički mudrac iz knjige od John Blofelda

- PUT DO BESMRTNOST Ljubav donosi jedinstvo između ljudi i potre ­bna je da se dosegnu više dimenzije svje­snosti. Prakticiranje bezuvjetne ljubavi vodi do ispoljavanja duha u nama i u našim životima i dovodi naš duh u svjesnu svjesnost. To je buđenje bezuvjetne ljubavi u nama i ispoljavanje našeg svetog duha u nama. Međutim, to nije dovoljno samo vjerovati u ljubav. Niti je to dovoljno samo znati o ljubavi. Da bi bili duhovna bića koja žive u fizičkom svijetu, mi moramo živjeti ljubav,ispoljavati ljubav, i postati ostvarenje ljubavi. Mi ne stižemo do toga samo usredotočavanjem na ljubav i žrtvu Kristovu niti kroz obožavanje njega. . .

219

Ljubav nije ograničena na samo jednu religiju ili kulturu zato jer je ljubav univer­zalna. Ova istina je tako beskrajna i dubo­ka da bi mogla biti u potpunosti shvaćena ili ostvarena u bilo kojoj (pojedinačnoj) religiji. Kevin R. Williams ­ NOTHING BETTER THAN DEATH ­ Insights from Sixty ­two Profound Near­Death Experiences Patnja ne postoji u duhu onog ko ništa ne iščekuje, strah je prevladan u duhu onog ko ni zašta ne prianja. Ko iscrpi žudnju za životom i prozre kakvoću stvari ne boji se smrti kao ni odlaganja tereta. Ko nadiđe privrženost, izvrši napor i iscrpi talog strasti, raduje se izmaku svog vijeka, osjeća se pomilovan na stratištu. Ko dosegne potpunu ispravnost; i ne teži za ničim na svijetu ­ ne otimlje se smrti oslobođenju od požara. Sve s čim je združeno biće i sve što postigne, sve je to neodrživo tako je rekao naš mudri vodič. Ko tako vidi ne poseže ni za kakvim Bićem ko ni za užarenim željezom. Sklopovi će se raspasti za čim da se jadikuje. Dio iz XVI.1­ Adhimuta i razbojnici THERA THERI GATA ­ (Pjesme prosjaka i prosjakinja)

220

­ Uvijek su postojali izbori koje možemo učiniti. Svaki dan, svaki sat, je pružao priliku da donesemo odluku, odluku koja je određivala da li ćeš se ti ili ne prepustiti onim silama koje ti prijete da će ti oduzeti tvoje samo sebstvo, tvoju unutrašnju slobodu; što je određivalo da li ćeš ili ne postati igračka u rukama okolnosti, i tako se odreći slobode i dostojanstva i postati oblikovan u oblik tipičnog zatvorenika. . . ­ Viđeno sa ove točke gledišta, mentalne reakcije zatvorenika iz koncentracijskog logora nam moraju izgledati nešto mnogo više nego samo izraz određenih fizičkih i socioloških uvjeta. Čak i uvjeti kao što su to nedostatak sna, nedovoljnost hrane i različiti mentalni stresovi sve to nam može pokazivati da su zatvorenici bili prisiljeni reagirati na određene načine, ­ ipak u konačnoj analizi postaje jasno da je vrsta osobe koja je zatvorenik postala bio rezultat unutrašnje odluke, a ne samo rezultat logorskih utjecaja. Dakle, fun­damentalno, bilo koji čovjek može, čak i u takvim okolnostima, odlučiti što će od njega postati ­ mentalno i duhovno. On može zadržati ljudsko dostojanstvo čak i u koncentracijskom logoru. Dostojevski je jednom rekao: “Postoji samo jedna stvar

221

koje se užasavam: da ne budem vrijedan mojih patnji”. Ove riječi su mi često dolazile na um nakon što sam bio upoznat sa onim mučenicima čije je ponašanje u koncentra­cijskom logoru, čije su patnje i smrt, svjedočile činjenicu da posljednja unutar­nja sloboda ne može biti izgubljena. Može biti rečeno da su oni bili vrijedni svojih patnji; način na koji su podnosili svoju patnju je bio stvarno unutrašnje dostignu­će. To je ova duhovna sloboda ­ koja ne može biti oduzeta ­što čini život smislenim i svrhovitim. . . ­ Mi ne smijemo zaboraviti da možemo pronaći smisao u životu čak i onda kada smo suočeni sa beznadnom situacijom, kada se suočavamo sa sudbi­nom koja ne može biti promjenjena. Što je onda važno jeste što je moguće bolje biti svjedokom jedinstvenog ljudskog potenci­jala, što je preobrazba osobne tragedije u pobjedu, da preokrenemo teškoće u dostignuće. Kada više nismo sposobni promjeniti situaciju ­ jednostavno pomisli na neizlječivu bolest kao što je to tumor koji se više ne može operirati ­ mi smo onda pred izazovom da sebe promjenimo. Da li ovo znači da je patnja neizbježna za otkrivanje smisla? Ne, ni na kakav način. Ja samo inzistiram da je smisao tu usprkos

222

­ čak i kroz patnju. . . Viktor Frankl ­ 1905­1997 ­ (dočekao živ oslobođenje iz koncen ­tracijskog logora ­ smislio logopediju)

­ ČOVJEKOVA POTRAGA ZA SMISLOM

• Kamenje kušnje su strah za život i patnja ­ kroz njih se razlika vidi između strašljiva i hrabra. • Nema opisa za patnje onoga svijeta. Patnje ovoga svijeta, potrebne kao pripre­ma za onostrane patnje, lake su u uspo­redbi s njima. Sretni su oni koji su zaronili u patnju, potrebnu duhovnomu pročišće­nju, i koji dragovoljno uzimaju na sebe bol služenja Gospodu, i tako ublažuju patnje onostranstva. • Kad nam Bog želi pomoći, On nam pošalje plač, ali suze što zbog Njega padaju donose sreću, i tragom svojim, smijeh. Tko god to predvidi, taj je sluga Božji. Gdje voda protječe, život cvjeta: gdje suze padaju, božanska se milost javlja. • Kad Bog dodijeli čovjeku određenu sudbinu, to čovjeka ne isključuje iz dobrovoljna pristanka, želje, i slobodne volje. Ali kad Bog pošalje patnju, duhovno slabi tada od Boga pobjegnu; u Boga zaljubljeni, naprotiv, još bliže Mu se

223

primaknu. Dok traje bitka svi se plaše smrti, no kukavni se povlače, dok hrabri jurišaju na protivnika. One hrabre strah nosi naprijed, dok oni slaboga duha umiru u sebi. Patnja i strah su kamen kušač, koji luči junake od kukavica. • Bog je stvorio žalost i patnju, kako bi se sreća nasuprot njima jasno ocrtala; jer skrovite će se stvari očitovati pomoću svojih opreka. Budući da Bog nema opreke, On je skriven. Jalaludin Rumi Cijeli svoj život vježbali ste da budete ono što jeste, i to radite tako dobro da ste potpuno ovladali ulogom za koju vjerujete da vam pripada. Vi vladate svojom vlasti­tom osobnošću, svojim vlastitim uvjere­njima; vladate svakim svojim činom, sva­kom reakcijom. Vježbate dugi niz godina i na kraju dosežete razinu majstorstva u onome što vjerujete da jeste. Kad jednom uvidimo da smo svi mi majstori, tada mo­žemo vidjeti i to kakvu vrstu majstorstva posjedujemo. Kad smo djeca i s nekim dođemo u sukob, obuzima nas ljutnja. Koji god tomu bio razlog, ta ljutnja otklanja naš problem; dobijemo ono što smo željeli. Kad

224

se to dogodi drugi put ­ reagiramo s ljutnjom ­ i tada znamo da ćemo otkloniti problem ako se naljutimo. Tada vježbamo i vježbamo dotle dok ne postanemo majstorima ljutnje. Na isti način postajemo majstorima ljubomore, majstorima tuge, majstorima samo­odbacivanja. Sve drame i patnje događaju nam se samo vježba­njem. Sa sobom smo napravili sporazum i u tome sporazumu vježbamo se dotle dok ne postane pravo majstorstvo. Način na koji razmišljamo, način na koji osjećamo, način na koji djelujemo postaju tako dobro izvježbani da više niti ne moramo obraćati pozornost na ono što činimo. Na neki način ponašamo se samo automatski. Da bismo postali majstorima ljubavi, moramo vježbati ljubav. Umijeće odnosa isto je tako pravo majstorstvo, a jedini način na koji možemo dosegnuti majstorstvo jest vježbanje. . . . ­ ­ Kada ste svjesni toga da su svi oko vas ranjeni i zatrovani emocionalnim otrovom, tada lakše možete razumjeti odnos između ljudi u onome što Tolteci nazivaju snom pakla. S toltečkoga stajališta, sve što vjerujemo o sebi i sve što znamo o svijetu tek je san. Ako promotrite bilo koji religijski

225

opis pakla, on je isti kao i opis ljudskoga društva kakvo mi sanjamo. Pakao je mjesto patnje, straha, rata i nasilja, mjesto suda, a ne pravde, mjesto kažnjavanja koje ne prestaje nikada. U džungli grabežlji ­vaca ljudi se bore jedni protiv drugih; to su ljudi koji prosuđuju, koji osjećaju krivnju, grižnju savjesti, a prepuni su emocional­noga otrova ­ zavisti, bijesa, mržnje, tuge i patnje. Mi u svojoj glavi stvaramo sve te male demone jer smo u svome vlastitom životu naučili sanjati pakao. Svatko od nas za sebe stvara svoj vlastiti san, ali su ljudi prije nas stvorili velik, vanjski san ­ san ljudskoga društva. Vanjski san, san plane­ta, kolektivni je san milijardi sanjača. Veliki san obuhvaća sva društvena pravila, društvene zakone, religije, različite kulture i načine života. Sve te informacije pohranje­ne u našemu umu nalikuju tisućama glasova koji nam se obraćaju istodobno. Tolteci to nazivaju mitote. Istinski ljudi čista su ljubav; sam život. Istinski ljudi nemaju nikakve veze sa Snom, ali im mitote ne dopušta da spoznaju to što uistinu jesu. Kad San pogledate s toga stajališta i ako ste ujedno svjesni onoga što jeste, tada

226

ćete uočiti ludosti ljudskoga ponašanja, koje postaju zanimljive. Ono što je za sve druge velika tragedija, za vas postaje komedija. Vidite da ljudi pate zbog nečega što nije važno, što čak nije ni stvamo. Ali mi nemamo izbora. Mi smo rođeni u ovo­me društvu, odrastamo u ovome društvu i učimo biti što sličniji svima ostalima, pa cijelo vrijeme postupamo budalasto nadme ­ćući se zbog pukih gluposti. Don Miguel Ruiz ­ MAJSTORSTVO U LJUBAVI ­ Praktični vodič za umijeće odnosa ­ Toltečka knjiga o mudrosti

Naša sjenka uvijek ima izvor u jednom traumatičnom događaju ili u kombinaciji bolnih trenutaka. Kada istinski shvati-mo svoju sjenku i njezine darove, neće-mo više upirati prstom ili okrivljavati svoje roditelje, svoje učitelje ili svoju prošlost jer ćemo znati da nam naša sjenka obećava izvanrednu budućnost. Razumijevanje naše sjenke bit će temelj ogromne osobne moći i istinske mudro-sti. Poticaj za promjenu dolazi nam tek kada naše samodestruktivno ponašanje više nije tajna i kada objektivnim očima vidimo štetu. - Na sjenci trebamo raditi da bismo

227

postali cjeloviti, zaustavili svoju patnju i prestali se skrivati od sebe. Jednom kada to učinimo, možemo se prestati skrivati od ostatka svijeta. - Vrata samospoznaje otvorit će se samo ako imamo nepokolebljivu odlu-čnost da se suočimo sa svojim demo-nima. - Svoju dragocjenu energiju ne bismo trebali trošiti na skrivanje od svojih destruktivnih nagona. Samo tako može-mo s poletom i jasnoćom duha izgraditi temelje za svijetlu budućnost. Debbie Ford / Deepak Chopra, Debbie Ford, Marianne Williamson ­ UČINAK SJENKE ­ Osvijetlite skrivenu moć vašeg vlastitog jastva

Samo kada se hrabro suočimo sa stvarima kakve one doista jesu, bez samozavara­vanja ili iluzija, tada će nastati svjetlost koja pokazuje put do uspjeha. I CHING

- Zašto u svijetu gdje nas umjetnička djela mogu ganuti do suza, također postoje zlostavljanje, silovanje, nevine osobe prerezanih grkljana, osobe koje su bez pravedne presude držane u zatvoru, djeca koja gladuju, mučenje, genocid, rat, ropstvo i sva druga stra-

228

vična i nepotrebna patnja koja postoji samo jer je netko toliko okrutan da je nanese ili jer nekoga nije dovoljno briga da to zaustavi? Kakva to sila postoji u našim umovima i našem svijetu koja aktivno i naizgled bez opravdanja uzro-kuje patnju i uništenje živih bića? Ako je Bog ljubav, zašto postoji zlo? Živimo u svijetu u kojem su neprestano suprotstavljene moguća radost i bol koja je suviše česta. Nadamo se ljubavi, uspjehu i obilju, ali nikako ne možemo zaboraviti da stalno odnekuda proviruje mogućnost za katastrofu. Znamo da u svijetu postoji dobro, ali znamo da postoji i nešto drugo. I živimo u vremenu žestokog sukoba između to dvoje, a taj sukob se i pojačava. Ono što navodi ljude na mržnju, uništavanje i ubijanje, danas je postalo kolektivna sila jer nam tehnologija i globalizacija daju mogućnost ne samo za udar već za udar na sve nas, zajedno kao cjelinu. Nikada nije bilo važnije spriječiti tu silu koja god ona bila i koja toliko prezire ljubav te nas sve želi uništiti. Ta sila nam ne želi samo stvoriti neugodu. Ta sila nas želi ubiti. Međutim, ta sila je ustvari protusila. Ona ne čini toliko mnogo toga koliko nas navodi da obavljamo njezin posao. To je stanje u

229

kojem smo zaboravili tko smo i stoga se ponašamo kao oni koji nismo. Ta tama, kao i svaka tama, nije stvarno biće već samo odsutnost svjetla. Ona predstavlja crnu rupu u psihičkom prostoru koji postoji kada čak i na najmanji trenutak nema svjetlosti. A jedino pravo svjetlo je ljubav. Što trebamo učiniti u vezi te tame ­ koju nazivamo mnogim imenima, a ovdje "sjenkom" ­ je pitanje koje je od najranijih početaka mučilo čovječanstvo. Na Zemlji nikada nije bilo, barem koliko znamo, neke zajednice ili društva u kojem je cijelo vrijeme prevladavala ljubav. Međutim, mi i dalje sanjamo o tome. Neke svjetske religije takvo stanje nazivaju rajem. Neki religijski i duhovni spisi tvrde da mi imamo davno sjećanje na to stanje, iako to stanje uopće nije bilo zemaljsko. To su bili naši duhovni počeci, dimenzija čiste ljubavi iz koje smo došli i kojoj se žarko želimo vratiti. Činjenica da ponekad, a čak i uglavnom, živimo na tolikoj udaljenosti od tog stanja čiste ljubavi, predstavlja golemu ranu na našoj psihi tako da nam svaki trenutak naših života može biti trauma­tičan. Kao što se planet toliko brzo kreće da ne možemo čak niti osjetiti da se krećemo, mi smo traumatizirani na toliko

230

dubokoj razini da čak nismo ni svjesni te traume. Odvojeni od ljubavi, odvojeni smo i od Boga. Odvojeni od Boga, odvojeni smo i od nas samih. A odvojeni od nas samih, mi smo ludi. Mahatma Gandhi je rekao: "Problem u svijetu je što čovječanstvo nije pri zdravoj pameti." To je doista problem u svijetu. Postoji jedno mjesto kamo odlazimo na osobnoj i kolektivnoj razini kojem je svoj­stvena odsutnost onoga tko i što jesmo te svrhe zbog koje smo ovdje. Ono predsta­vlja obrat u kretanju naše moći, iskrivlja­vanje našeg identiteta i subverziju našega poslanstva na Zemlji. Teškoća je što to nije toliko očito kada smo doista tamo, jer na tom mjestu vlada golema, kozmička zbrka. Kada smo odvojeni od ljubavi, skloni smo osjećati da je naš gnjev opravdan, da druge okrivljavamo s razlogom i da je naš napad na druge opravdana samo­obrana čak i kada nije. Ili to ili još nešto gore. Ponekad je neka osoba ­ a ponekad i čitavi narodi ­ uvučena u crnu rupu bez ljubavi da na nju utječu najgori, čak i gnusni porivi, jer ta stvar, koja je ustvari ne­stvar, nije pasivna. Ljudska svijest je poput svjetlosti koja se nikada ne gasi. Nevolja je u tome što ona može ili stvoriti život ili ga uništiti.

231

Gdje nema ljubavi, tamo postoji strah. A kada preplavi um, strah je poput poroka koji prijeti skršiti dušu.I to je onda to, ta stvar koju zovemo sjenkom. ­ Vrijeme je da svi mi postanemo vrlo ozbiljni u vezi ljubavi. Riječima Martina Luthera Kinga, Jr.: "Vrijeme je da ubri­zgamo novo značenje u vene ljudske civilizacije." Moramo proširiti naš osjećaj ljubavi izvan osobnih okvira, na društveno i političko područje. Samo tako ćemo odagnati tamu koja se danas sablasno nadvila nad svijetom. Dok živimo u tami, živimo u sjeni. A u sjeni vlada patnja. Marianne Williamson – (iz odlomka Samo svjetlost može odagnati tamu) ­ Deepak Chopra, Debbie Ford, Marianne Williamson ­ UČINAK SJENKE ­ Osvijetlite skrivenu moć vašeg vlastitog jastva ­ A kada naučimo gledati druge osobe u svjetlosti njihovog istinskog bića, bez obzira pokazuju li nam oni tu svjetlost ili ne, onda imamo moć da to čudo proširimo i na njih.Opraštanje je djelovanje, ali ono potječe od određenog stava. Može biti teško oprostiti nekom čije nas je ponašanje povrijedilo, osim ako smo trajno odlučili gledati druge izvan granica tamne oso­bnosti. Duhovnost je ključna za našu moć

232

koju imamo kao svjetlonoše, jer ne možemo širiti mir ako ga ne njegujemo u sebi. Trebamo ustrajno vježbati svoje misli i stavove u svijetu koji nas želi uvjeriti da smo ono što nismo i da nismo ono što ustvari jesmo. Razmišljanje ljubavi je posve suprotno razmišljanju koje prevla­dava u ovom svijetu ­ zato se moramo neprestano prisjećati svjetlosti. Kao što se tuširate ili kupate ujutro da biste s tijela skinuli jučerašnju prljavštinu, ujutro radite svoje duhovne vježbe da biste um i srce očistili od jučerašnjeg razmišljanja. Svijet nas neprestano mami na misli straha umjesto misli ljubavi, misli poput napada, obrane, ljutnje, osuđivanja i tako dalje. On nas neprestano uvjerava da je sjenka stvarna, a svjetlost nestvarna. "Ta osoba jest podla. Ta osoba jest kriva." Ili, izvedeno iz toga: "Ja sam podla. Ja sam kriva." A projiciranje krivnje u sebe nije ništa manje bogohuljenje od projicira-nja krivnje u druge. Stvarno opraštanje znači da ste svjesni da nitko nije ustvari kriv. Svi smo mi nevini u očima Boga. Naša svjetlost je stvarna, a ne naša tama. . . ­ S obzirom da je Buddha doživio prosvjetljenje ispod drveta te nam je poka­ zao kako živjeti u suosjećanju, s obzirom

233

da je Mojsije samo dodirnuo more, a ono se razdvojilo, s obzirom da se Isus digao iz mrtvih u činu uskrsnuća, pomislili biste da ćemo te stvari ozbiljnije shvaćati. Pomislili biste da ćemo njihove poruke češće primjenjivati, da ćemo otvarati svoja srca, razdvajati neke vode i uzdići se iznad nekih vlastitih iluzija. Iako milijarde ljudi vjeruju u različite svjetske religije, čini se da jedan evolucijski korak još nismo napravili. Čovječanstvo i dalje robuje svojoj sjenci, usprkos svim bićima svjetlosti i porukama ljubavi koje su se pojavljivale kroz povijest. Veliki prosvijetljeni majstori i učitelji su naša evolucijska starija braća, bića koja su očitovala božansku svjetlost koja prebiva u svima nama. Svaka religija predstavlja vrata u tu svjetlost, ali vrata su ipak najčešće zatvorena. A zašto? S obzirom na patnju koju sjenka stvara, zašto ozbiljnije ne prihvaćamo svjetlost? U mojoj knjizi Povratak ljubavi jedan odlomak je dirnuo mnoge ljude. U tom odlomku postoji rečenica koja je po mojem mišljenju za to zaslužna: Najviše nas plaši naša svjetlost, a ne naša tama. Kada su pročitali tu rečenicu, mnogi ljudi su rekli u sebi "eureka!" Ako smo iskreni prema sebi, onda shvaćamo da nas ne

234

muči toliko činjenica da robujemo sjenci već da izbjegavamo svjetlost. Aktivno se odupiremo svojem boljem jastvu. I dok to ne riješimo, obrazac izbjegavanja će se i dalje nesmetano i bez pitanja ponavljati. Sjenci možemo izbjeći samo ako je nadrastemo i odbacimo poput starih i iznošenih cipela te ako postanemo duhovni velikani, što nam je i suđeno. Iako se to možda čini bizarnim, ali naša sjenka je naše područje ugode. Dok god smo slabi, nismo odgovorni da budemo jaki. Dok god smo obavijeni tamom, nitko od nas ne očekuje da sjajimo. Izbjegavanje svjetlosti je naša emocionalna navika. Možda govorimo da čekamo da nam svane, ali ne može nam svanuti jer se nikada nije niti smračilo. Mi to znamo negdje duboko u sebi. Naš najveći strah nije da smo nedovoljno veliki. Naš najveći strah je da smo moćniji od svih ograni-čenja. Mi kao pojedinci, ali i kao ljudska vrsta, stojimo na rubu ogromnoga koraka prema svjetlosti našeg istinskog bića. A ipak smo nekako suzdržani. U posljednjem trenutku, kada se pojavi pitanje "hoću li ili neću?" pretvaramo se da imamo izbora. Koja je naša alternativa odvikavanju od droga i alkohola ­ da umremo od te

235

bolesti? Koja je naša alternativa praštanju ­ da postanemo ogorčeni i bešćutni? Koja je naša alternativa uočavanju svete strane prirode ­ da uništimo Zemlju? Koja je naša alternativa miru ­ da razorimo svijet? Sjenka bi ustvari odgovorila potvrdno na ta pitanja, svojim ludim i podmuklim primjedbama: Popij još jedno piće; nije ništa strašno. Nikada ne zaboravi koliko je to boljelo. Uvijek će biti siromašnih. Zemlja će biti u redu; ne brini. A najbolja u ovom dobu u kojem živimo je: Zar si popustljiv prema terorizmu? Kada jednostavno kažete "ne", dogodit će se čarolija. Ne, ne želim više biti slaba. Ne, ne želim se više glupo ponašati. Ne, ne želim biti pozlata po svojim manama. Ne, ne želim više tratiti svoje darove. Ne, ne želim više živjeti malenim životom. A čarolija se javlja i kada naučite reći "da". Da, odlučit ću voljeti i svakoga dana ću ponovno donositi tu odluku. Da. Predajem se svjetlosti i želim joj aktivno služiti. U "svetom braku" s voljenom božanskom prirodom predajem se većim mogućno-stima i širem gledištu na svijet te, jednako važno, odričem se svega ostalog. Naravno da možete biti cinični. Naravno da možete biti ogorčeni. Naravno da se možete

236

prepustiti struji. Bit je da više to ne odabirete učiniti. Pitamo se: Tko sam ja da budem sjajna, veličanstvena, nadarena i čarobna? Zapravo, tko ste vi da to ne biste bili? Vi ste Božje dijete. Kada živite malenim životom, ne služite ovom svijetu. Nema ništa plemenitog u odluci da sebe smanjite kako se drugi ljudi ne bi osjećali nesigurni u vašoj nazočnosti. Rođeni smo da očitujemo slavu Boga koja je u nama. Ona nije samo u nekima od nas; ona je u svima. A ako dopuštamo svojoj svjetlosti da sjaji, nesvjesno dajemo drugim ljudima odobrenje da učine isto. A kada se oslo-bodimo vlastitog straha, naša nazočnost spontano oslobađa druge. Dosegli smo točku iz koje će čovječanstvo krenuti u jednom ili drugom smjeru. Prisiljeni smo odabrati put straha ili ljubavi. Krećemo se ili prema tami ili prema svjetlosti. Znamo što nam nudi put straha. Ako napadačke misli postanu dovoljno jake ­ recimo, da nekoliko stotina nuklearnih bombi razori zemlju ­ onda bi napokon udovoljili ludosti sjenke. I tada bi sve bila tama. A što je s putem ljubavi? Kako bi izgledao svijet svjetlosti kada bismo mogli vidjeti svojim očima? ­ Jednom sam imala san koji

237

nikada neću zaboraviti. Ušla sam u prostoriju koja je bila poput velikog restorana. Svatko u toj prostoriji je s oduševljenjem pozdravljao svaku novu osobu koja bi stigla. Na sredini prostorije je bila ogromna, blistava fontana, a uz zidove su ljudi sjedili u odjeljcima koji su izgledali poput velikih bijelih labudova. Ostale boje u prostoriji su bile plava, zelena i tirkizna. Za svakim stolom su ljudi bili posve zaokupljeni najugodnijim razgovorima. To je najsretnije okružje koje bih mogla zamisliti. Kada sam se probudila, moja prva misao je bila da je to sigurno bio raj. San mi se činio takvim sve dok u Tečaju o čudima nisam pročitala da rečenica "zemlja i raj će proći" znači da više neće postojati kao dva odvojena stanja. Bit tog sna nije bila da pokaže izgled raja, već izgled Zemlje. Živjet ćemo na Zemlji ­ baš poput naše evolucijske starije braće ­ te ćemo, poput njih, misliti samo nebeske misli. Živjet ćemo na Zemlji, ali poznavat ćemo nebesku radost. Živjet ćemo u svijetu koji je sada zasićen strahom, ali svjetlost u nama će sjati toliko sjajno da više neće biti tame. Mislim da većina nas duboko u sebi vjeruje da možemo ustati i postati ljudi kakvi smo sposobni biti.

238

Možemo očitovati svoj božanski potencijal. Možemo se osloboditi svoje sjenke stra­stvenim prihvaćanjem svoje svjetlosti. Možemo postati vrsta sa sviješću ispunje­nom tolikom svjetlošću da će u našoj nazočnosti sva tama spontano nestati. Mi možemo. I to nije san. Kada bilo tko od nas u bilo koje vrijeme izabere ljubav umjesto straha, tako povećava veliki val ljubavi koji već danas ispire svijet. U ime novorođene djece i poplave nove lju­bavi, u slavu prirodi i čudesnim životinja­ma, zbog milosti Božje i radi blagostanja naših unuka, da bismo poštovali izlazak Sunca i očuvali njegov zalazak ­ vrijeme je. Marianne Williamson iz knjige od Deepak Chopra, Debbie Ford, Marianne Williamson ­ UČINAK SJENKE ­ Osvijetlite skrivenu moć vašeg vlastitog jastva Rast svjesnosti može proizaći samo iz tvo­je dublje motivacije i predaje tome ­ to ne može biti nametnuto izvani. Ken Keys, Jr. ­ YOUR LIFE IS A GIFT ­ So Make the Most of It! ­ Ljudski je duh u istini svjesnost, izbruše­na ogledima i kušnjama. Oni, u kojih je veća svjesnost, većega su duha. J. Rumi Čovjek svijest može prepoznati samo u sebi. P. D. Ouspenski ­ ČETVRTI PUT

239

Dobre knjige za čitanje i razumijevanje, liječenje i samospoznaju

­ Steve Taylor ­ IZLAZAK IZ TAME ­ Iskustva buđenja kroz patnju i bol ­ ­ ­ Sva prikazana iskustva ilustriraju začudne, beskonačne izvore ljudskoga duha. Koliko god duboko uronili u patnju i jad, kakve god nam poteškoće život donese, čak i ako izgubimo zdravlje, prijatelje ili partnere, imovinu i karijeru, funkcionalnost udova ili sam život ­ ne samo što smo sposo­bni izaći na kraj s tim strašnim događajima nego smo sposobni i transcendirati ih. Najrazor ­nija iskustva i događaji mogu nas privremeno oštetiti, ali nas ne moraju uništiti. Naprotiv, u trenucima patnje u nama se oslobađa alkemijski agens koji traumu i poteškoće pretvara u radost i spokojstvo, a tragediju u duhovno buđenje. Većina nas živi u strahu ­ od smrti, od mogu­ćnosti da nas partner napusti, od bolesti, od gubitka posla, uspjeha i imovine, od budućnosti i tako dalje. Ali priče koje smo razmotrili pouča­vaju nas da je svaki strah neutemeljen. Dokle god smo spremni suočiti se s boli i patnjom, nemamo se čega plašiti. Čak i najtraumatičnija iskustva ­ poput karcinoma, smrti voljene osobe ili iznenadne teške invalidnosti ­ sadrže temeljnu pozitivnost. Ispod užasne, bolne površine mnogo je duhovnog potencijala. Nekoliko promijenjenih osoba s kojima sam razgovarao reklo mi je da se

240

smatraju sretnim a jer su proživjeli takvu traumu i previranje, jer da nisu, ne bi doživjeli preobrazbu koja je uslijedila. Nipošto ne bih bio toliko ohol da sve koji su proživjeli duboku patnju proglasim “sretnicima”. Nikada ne bih rekao da bismo trebali objeručke prihvatiti patnju ili joj težiti. Ali u životu ćemo uvijek doživljavati određenu mjeru patnje, a kad se dogodi, ne bismo je trebali promatrati isključivo u negativnom kontekstu. Trebali bismo uvijek biti svjesni da je duboko u nama mogućnost razvoja i preobrazbe. Iskustva koja smo prikazali ilustriraju i koliko nam je duhovno buđenje blizu. Postoji kao potencijal u svima nama. ­ Deepak Chopra, Debbie Ford, Marianne Williamson ­ UČINAK SJENKE ­ Osvijetlite skri­venu moć vašeg vlastitog jastva ­ ­ ­ Naša sjenka uvijek ima izvor u jednom traumatičnom događaju ili u kombinaciji bolnih trenutaka. Kada istinski shvatimo svoju sjenku i njezine darove, nećemo više upirati prstom ili okrivlja­vati svoje roditelje, svoje učitelje ili svoju prošlost jer ćemo znati da nam naša sjenka obećava izvanrednu budućnost. Razumije­vanje naše sjenke bit će temelj ogromne osobne moći i istinske mudrosti. Poticaj za promjenu dolazi nam tek kada naše samo­destruktivno ponašanje više nije tajna i kada objektivnim očima vidimo štetu. Debbie Ford

241

­ Frank J. Kinslow ­ TAJNA KVANTNOG ŽIVLJENJA ­ Negativne emocije su sjene koje u vašem umu postaju jače kad se protiv njih borite ili im okrećete leđa. ­ Eckhart Tolle ­ MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA ­ Vodič prema duhovnom prosvjetljenju, ­ ­ ­ Prosvjetljenje koje je svjesno odabrano znači odbacivanje vezanosti za prošlost i budućnost te prihvaćanje Sadašnjeg trenutka kao glavne žarišne točke vlastita života. To znači odabir da prebivate u stanju prisutnosti, umjesto u vremenu. To znači reći da onome što jest. Tada vam bol više nije potrebna. Koliko vremena mora proći, prema vašem mišljenju, prije nego što uspijete reći: “Više neću stvarati bol i patnju“? Koliko vam je još boli potrebno prije nego što donesete takvu odluku? Mislite li kako vam je potrebno više vremena, dobit ćete ga ­ ali i više bola. Vrijeme i bol su neodvojivi. ­ ­ ­ i NOVA ZEMLJA, i TIŠINA GOVORI ­ Istinska sloboda i kraj patnje jeste življenje na takav način ­ kao da si ti sam u potpunosti izabrao što god ti osjećaš ili doživljavaš ovaj trenutak. Ovo unutrašnje usklađivanje sa Sadašnjošću jeste kraj patnje. Da li je patnja uistinu potrebna? Jest i nije. Da ti nisi patio kao što jesi, onda ne bi bilo dubine tebi kao ljudskom biću, ne bi bilo poniznosti, ne bi bilo

242

samilosti. Ti ne bi mogao ovo sada čitati. Patnja napukne, otvara ljusku ega, i onda dolazi točka na kojoj je to poslužilo svrsi. Patnja je potrebna sve dok ti ne shvatiš da je nepotrebna. Ti ne možeš biti svjestan i stvarati patnju samome sebi. ­ TIŠINA GOVORI ­ Paramhansa Yogananda ­ KARMA I REINKARNACIJA ­ KAKO UVIJEK BITI SRETAN ­ Florence S. Shinn ­ IGRA ŽIVOTA ­ Kako je igrati i njezina pravila ­ Dalaj Lama ­ SNAGA SUOSJEĆANJA ­ Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logori­ma se možemo sjetiti ljudi koji su hodali barakama i tješili druge, dajući im svoj posljednji komad kruha. Njih je bila nekolicina, ali oni pružaju dovoljan dokaz da čovjeku može sve biti oduzeto osim jedne stvari: posljednja od ljudskih sloboda ­ da izabere vlastiti stav u bilo kojoj datoj okolnosti. ­ Uvijek su postojali izbori koje možemo učiniti. Svaki dan, svaki sat, je pružao priliku da donesemo odluku, odluku koja je određivala da li ćeš se ti ili ne prepustiti onim silama koje ti prijete da će ti oduzeti tvoje samo sebstvo, tvoju unutrašnju slobodu; Viktor Frankl ­ 1905­1997 ­ ČOVJEKOVA POTRAGA ZA SMISLOM Dr. Wayne W. Dayer ­ PROMJENA ­ Pokrenite vlastiti život od ambicija prema smislu

243

­ Deepak Chopra ­ MOĆ SLOBODA I MILOST ­ Življenje iz izvora trajne sreće, ­ Wayne W. Dyer ­ OSTVARITE SVOJU SUDBINU ­ Deset duhovnih načela za ostvari­vanje svega što želite ­ Don Miguel Ruiz ­ MAJSTORSTVO U LJUBAVI ­ Praktični vodič za umijeće odnosa ­ isto i ­ ČETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOM ­ Iskustveni vodič prema osobnoj slobodi, ­ i PETI SPORAZUM ­ Phyllis Kristal ­ KIDANJE VEZA ­ Phyllis Kristal je razvila svoju metodu psiho­terapije, godinama radi sa ljudima i podučava ih praktičnoj primjeni tehnika vizualizacije. Ona nudi ritual puberteta kojim se kidaju najdublje veze s našim zemaljskim roditeljima, pokazuje nam kako da se oslobodimo negativnih utjeca­ja i snaga, kako da se povežemo sa višom sviješću koja je dio svih nas, nudi nam vježbu mandale kojom možemo uskladiti svoje četiri funkcije intuiciju, osjete, emocije i intelekt. ­ Dr. Susan Forward & Craig Buck ­ OTROVNI RODITELJI ­ Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života ­ Louise L. Hay ­ MOĆ OZDRAVLJENJA JE U NAMA ­ Caroline Myss ­ ZAŠTO SE LJUDI NE ISCJELJUJU I KAKO BI MOGLI ­ Joseph Murphy ­ MOĆ JE U VAMA

244

­ Avril Carruthers ­ OTPUSTI PROŠLOST I ŽIVI ­ Oslobodite se tereta obitelji, odnosa i posla ­ ­ ­ Ako više ne reagiramo na sadašnje okidače prošle boli, već odgovaramo na ono što se događa sada, naše iskustvo postaje nezamislivo bogato pa živimo s radošću i svjesno. Ako se više ne plašimo papirnih tigrova, životu možemo pristupiti otvoreno, s povjerenjem u vlastitu kreativnost po pitanju suočavanja s bilo kojim izazovom. Ako smo se suočili sa svojim strahovima i učinili ono što smo željeli svim srcem, sposobni smo komuni­cirati s drugima u ljubavi, prihvaćanju i dubokoj povezanosti. Prihvaćanje odgovornosti za vlastiti život donosi ushit oslobođenja. Ako smo se suprostavili svojim demonima i preuzeli svoju moć od onih kojima smo je predali, slobodni smo biti. Gary Zukav i Linda Francis ­ SRCE DUŠE ­ kako osvijestiti svoje osjećaje Deepak Chopra ­ PUT ČAROBNJAKA ­ Dvadeset duhovnih lekcija za stvaranje života kojeg želite ­ Matthieu Ricard ­ SREĆA ­ Vodič za razvijanje najvažnije životne vještine ­ Dan Millman ­ ZAKONI DUHA ­ Jednostavne, duboke istine za uspješan život ­ Gerald G. Jampolsky ­ DOVIĐENJA KRIVNJI ­ Oslobađanje straha kroz opraštanje

245

­ Lewis B. Smedes ­ OPROSTITI I ZABORAVITI ­ Vidanje rana koje nismo zavrijedili Michael Brown ­ PROCES PRISUTNOSTI ­ ­ ­ Naša je odgovornost zahvalno usmjeravati brod svog života u samo središte svog izvor­nog ja. Naša je odgovornost pamtiti vlastitu nevinost i njegovati spontanu radost i stvarala­ štvo. Naša je odgovornost pružiti sebi bezuvje­ tnu ljubav. I ponajviše od svega, naša je odgo­ vornost prisjetiti se da povremeno zastanemo i izrazimo poštovanje prema vječnom, dragocje nom Sadašnjem trenutku koji nam je darovan i u kojemu možemo još jednom svjesno i pove­ zano udahnuti. Naša je odgovornost živjeti. . . ­ Autor obolio od iznimno bolne neurološke bolesti koju službena medicina nije mogla ni izliječiti niti ublažiti. Zbog toga se upustio u devetogodišnju odiseju samoiscjeljivanja. Tije ­kom istraživanja dospio je do brojnih alterna ­tivnih metoda iscjeljivanja, a zavirio je i iza njihovih granica. Ishod je evolucijski postupak iscjeljivanja koji je nazvao Proces prisutnosti. ­ Matthieu Ricard ­ SREĆA­Vodič za razumije­ vanje najvažnije životne vještine

­ Sri Yukteswar Giri ­ HOLY SCIENCE

William James ­ VARIETIES OF RELIGIOUS EXPERIENCE ­ P. D. Ouspenski ­ ČETVRTI PUT ­ Meher Baba ­ GOD SPEAKS (BOG GOVORI)

246

­ Deepak Chopra ­ KAKO SPOZNATI BOGA ­ Putovanje Duše u Misteriju nad Misterijama ­ časna Sestra Judian Breiten Bach ­ Katolički Red Siromašnih Služavki Isusa Krista je napi­ sala: "Sa djetinjim strahopoštovanjem i čuđe­ njem, riječima elegantne jednostavnosti, Deepak Chopra nas poziva da bez napora otkrijemo misteriju života". Dalaj Lama "Ja čestitam Dr. Deepak Chopri za ovu prekrasnu knjigu". ­ Hidayat Inayat­Khan­duhovni pogla­ var internacionalnog Sufi pokreta. "Ova značaj­ na knjiga izražava tako duboko univerzalnu poruku jedinstva duhovnih ideja". ­ Dr. Bernie S. Siegel ­ "Briljantni um je stvorio knjigu koju bi trebali pročitati i vjernici i nevjernici”. ­ PUT ČAROBNJAKA ­ Dvadeset duhovnih lekcija za stvaranje života kojeg želite i KNJIGA TAJNI, ­ SEDAM DUHOVNIH ZAKONA ZA RODITE­ LJE, ­ PUT LJUBAVI, SAVRŠENO ZDRAVLJE

Ponekada, iako veoma rijetko, skepticizam po­ većava intuiciju u spoznaji osnovne stvarnosti, daleko temeljitije od svih riječi, religija ili filozof­ skih sistema. Začuđujuće, ali to je pozitivni aspekt skepticizma. To je bilo u takvom stanju skepticizma, u kojem sam imao intuiciju osnov­ ne stvarnosti, dogodilo se da sam počeo čitati knjigu od Sri Nisargadatta Maharaj JA SAM TO. Istog trenutka me je pogodila svrhovitost i nepobitna sigurnost njegovih riječi. Iako ograni

247

­čen samom prirodom riječi, ja sam pronašao da su govori Maharaje prozirni, poput poliranih prozora. Niti jedna knjiga duhovnih učenja ne može nadomjestiti prisustvo samog učitelja. Samo riječi koje su direktno izrečene tebi, od strane Gurua mogu odstraniti ograničenja nametnuta od uma. Sri Nisargadatta Maharaj je uistinu takav Guru. On nije propovjednik, ali on daje upravo one pokazatelje koji su potrebni tragaocu. Stvarnost koja iz njega zrači je neprenosiva i Apsolutna. To je autentično. Mnogi Zapadnjaci su iskusili istinitost nakon čitanja Maharajevih riječi iznešenih u knjizi JA SAM TO, ona ih je nadahnula, u potrazi za prosvjetljenjem, dovela do Maharaje. . . . Veoma sam zahvalan uredniku, gospodinu Sudhakaru S. Dikshitu, što me pozvao da napišem predgovor novom izdanju knjige JA SAM TO jer mi je tako pružio mogućnost da izrazim poštovanje Sri Nisargadatti Maharaju, koji je najviše znanje objasnio iznimno jedno­stavnim, razumljivim i uvjerljivim riječima. (ovdje je samo dio iz predgovora) Profesor Douwe Tiemersma ­ Filozofski fakultet ­ Erazmovo sveučilište ­ Rotterdam, Nizozemska, lipanj 1981. godina Svjesnost u tebi i svjesnost u meni naizgled dvoje, stvarno jedno, traži jedinstvo i to je ljubav. Nisargadatta Maharaj ­ JA SAM TO

248

­ Pitanje: Kakva je vrijednost duhovnih knjiga? ­ Nisargadatta: One pomažu u rastjerivanju neznanja. One su korisne na početku, ali na kraju postaju prepreka. Netko mora znati kada ih odbaciti. ­ Nije dovoljno naučiti riječi. Možeš poznavati teoriju, ali dok nemaš stvarnoga is­ kustva o sebi kao o neosobnom i besvojstve­ nom središtu bića, ljubavi i blaženstva, puko verbalno znanje neće ti donijeti ploda. . . ­ Sva iskustva su prolazna. Ali suština svih iskustava je nepokretna. Ništa što se može nazvati doga­ đajem neće trajati. Ali neka događanja proči­ šćavaju um, a neka ga prljaju. Trenuci dubo­ kog uvida i sveobuhvaćajuće ljubavi pročišća­ vaju um, dok želje i suze, zavist i ljutnja, slijepa vjera, intelektualan ponos zagađuju i otupljuju psihu. Nisargadatta Maharaj ­ JA SAM TO ­ ŽIVOT MILAREPE

­ Paul Brunton ­ A SEARCH IN SECRET INDIA ­ Richard Maurice Bucke 1837­1902 ­ COSMIC CONSCIOUSNESS ­ A Study of the Evolution of the Human Mind ­ LANKAVATARA SUTRA ­ VIMALAKIRTI NIRDESA SUTRA ­ Jiddhu Krishnamurti ­ BITI ČOVJEK i ISTINA JE ZEMLJA BEZ PUTEVA ­ Sadhu Mouni (Mieczyslaw Demetriusz Sudowski 1897­1971 U DANIMA VELIKOG MIRA ­ ­ Moje čvrsto ubjeđenje je, da u svijetu,

249

u sadašnje vrijeme, postoje još mnogi koji bi bili u mogućnosti da dođu na ovaj uzvišeni put, jedinstveni direktni put ka apsolutu. A za njih, i samo za njih, je ova knjiga i napisana. Ja im pružam ruku. Hoće li je prihvatiti?

­ Elisabeth Haich ­ INICIJACIJA

Deepak Chopra ­ VRHUNSKA SREĆA ­ Sedam ključeva radosti i prosvjetljenja

TEČAJ O ČUDIMA ­ www.acim.org Anthony de Mello ­ SVJESNOST ­ ­ Ken Keys, mlađi ­ HANDBOOK FOR HIGHER CONSCIOUSNESS ­ Paramhansa Yogananda 1893­1952 ­

­ AUTOBIOGRAFIJA JEDNOG JOGIJA ­ ­ ­ Na ovom svijetu, majko, nitko ne može da me voli, na ovom svijetu ne poznaju božansku ljubav. Tamo gdje je čista ljubav, tamo bi htjelo srce moje. . . ­ ­ ­ Ako se ljudska ljubav ne produhovi, bit će rana na vašoj duši. ­ Robert A. Munro ­ POSLJEDNJE PUTOVANJE Uvijek imajte na umu da ste “više od svoga fizičkog tijela“... Ovo će vam pomoći da u trenutku steknete uvid u vezi sa bilo kojom aktivnošću. . . na Zemlji. Agonija postaje nešto što se može tolerirati, ekstaza postaje dublja. Strahovi, nastali iz nekih subjektivnih razloga, iščeznu. . . Mogu vam se događati nesretni slučajevi, ali vi ne možete da izgubite; doživjeli ste iskustvo da postojite kao ljudsko biće

250

­ Alice Bailey ­ SMRT VELIKA AVANTURA Uskrsnuće je osnovna ideja prirode ­ a ne smrt. Smrt je samo predsoblje uskrsnuća. ­ Sogyal Rinpoche ­ TIBETANSKA KNJIGA O ŽIVLJENJU I UMIRANJU ­ Rupert Sheldrake ­ THE SEVEN EXPERIMENTS THAT COULD CHANGE THE WORLD also Rupert Sheldrake with Michael Fox ­ NATURAL GRACE ­ Fritjof Capra ­ THE TAO OF PHYSICS ­ Jack Kornfield ­ STAZA SA SRCEM ­ Vodič kroz opasnosti i obećanja duhovnog života ­ ­ Da bismo pronašli istinsku radost, moramo proći kroz svoje tuge i doći do prihvaćanja čitavog života u svom srcu. Tad izniče duboka i nepatvorena radost. ­ UČENJA RAMANE MAHARŠHIJA NJEGOVIM RIJEČIMA ­ uredio Artur Osborne

­ Mikhail Naimy ­ KNJIGA MIRDADOVA ­Vrijeme je da ljudi prestanu klati ljude. Sunce i mjesec i zvijezde od iskona čekaju da budu viđeni i da se čuju i budu shvaćeni, ... mirisnost Univerzuma, da bude udahnuta, podzemne grobnice patnje, da budu porušene, jazbina smrti, da bude pretražena, kruh Razumijeva­nja, da bude kušan, i čovjek, Bog u velovima, da bude razotkriven. Da, vrijeme je. Ali, samo nekolicina će se obazreti. Ostali moraju čekati na drugi zov ­ na drugu zoru.

251

Lyssa Royal ­ TISUĆLJEĆE ­ Duhovna promjena za nadolazeće promjene ­ ­ ­ Svi ti sustavi što ih društvo podržava onemogućava­ ju vam spoznanje suverenosti. Suverenost pod ­razumijeva preuzimanje potpune odgovorno­ sti za sebe kao pojedinca, za vašu zajednicu, kao i planet u cjelini. Ta se odgovornost neće steći nametanjem zakona, već putem istin-ske brige i ljubavi jednih za druge. ­ ­ ­ ­ Mi smo reformatori u proljeće i ljeto, ali na jesen podržavamo staro. Reformatori ujutro, a konzervativci po noći. Ljubav će staviti novo lice na ovaj stari istrošeni svijet u kojem mi boravimo kao neznabošci i neprijatelji tako dugo, i to će ugrijati srce da vidimo kako će brzo uzaludna diplomacija državnika, nemoć armija i mornarica, linije obrane, biti ukinute od tog nenaoružanog djeteta. Ljubav će se ušuljati tamo gdje ne može ući, ostvariti će to pomoću nezamjetljivih metoda, ­ bivajući svoja vlastita poluga, oslonac i moć ­ što sila nikada ne bi mogla ostvariti. Ralph Emerson Vrijeme će doći i neizbježno dolazi kada će sve institucije utemeljene na nasilju nestati kroz njihovu beskorisnost, glupost, i čak neupo ­trebljivost koja postaje tako očita nama svima. Lav Tolstoj ­ 1828­1910

­ BOŽIJE KRALJEVSTVO JE U VAMA

252

­ SPIRITUAL POLITICS ­ Changing the World from the Inside Out, 1993, knjigu napisali Corrine McLaughlin i Gordon Davidson

­ James Allen ­ THE WAY OF PEACE . . . . . . .

­ P. R. Sarkar ­ MISLI ­ Samo­spoznaja i služenje svijetu ­ ­ ­ Ako prihvatimo razumne principe Kozmičkog nasljeđa, onda se ne pojavljuje pitanje stranih i domaćih zemalja. Cijeli univerzum je naša očinska imovina, a mi smo članovi Kozmičkog društva. Sva bića ovoga univerzuma su obitelj i rodbina jedni drugima. Nitko nije vrijedan prezira. Svi su podjednako vrijedni poštovanja i imaju pravo na jednaku ljubav i naklonost.

­ Alice Bailey ­ SLUŽENJE ČOVJEČANSTVA ­ Ja pozivam mislioce svijeta da odbace svoje sektaštvo, svoj nacionalizam i svoje prianjanje, i u duhu bratstva djeluju u svojim određenim nacijama, smatrajući ih integralnim dijelom velike federacije nacija. . . ­ Ja tražim od vas da odbacite svoje antagonizme i svoje antipa­tije, vaše mržnje i vaše rasne razlike, i pokuša­te razmišljati u smislu jedne porodice, jednog života i jednog čovječanstva. - Patnja je zajednička cijelom čovječanstvu, okončanje patnje znači Ljubav. J. Krishnamurti - Možemo li kroz naša djela prizvati mir i cijeniti Istinu koja prebiva u svima. Rig Veda

253

Preuzmi dar sa Čitanje za život ­ Preuzmi ( Download ) knjige­izreke format 7,5 cm × 10,5 cm (1/8 A4 stranice) ­ Ljubav, ­ Mir, ­ Umjetnost, ­ Smrt velika avantura. . . . . . ­ knjige­izreke ­ format 5,2 cm × 7,4 cm (1/16 A4 stranice) Nisargadatta M. ­ JA SAM TO

Najviše preuzimanja na hrvatskom jeziku sa www.warningforseamen.info

­ ODVIKAVANJE OD NAVIKA (7,5 × 10,5 cm) ­ PUT VRLINE PUT ISPRAVNOSTI (A5) ­ SPOZNAJ ISTINU OGROMNOM SNAGOM

Knjige format 10,5 cm x 14,8 cm ­ LJUBAV ­ MUDROST ­ Sjeti se tko si ­ DAR DARIVANJA ­ VIĐENJE SRCEM ­ PAŽNJA OPAŽANJE SLOBODA ­ PATNJA I KRAJ PATNJE ­ Križaljke tražilice izreke A4 format. . . . ­ KrižaljkezbirkaA5­32 ­ 32 str. preko 500 izreka ­ Power point prezentacije

254