Embed Size (px)
Citation preview
“SVETI ANTE”Glasilo Samostana i Župesv. Ante Padovanskoga,
Šibenik, Šubićevac
Izdaje:Samostan i Župa sv. Ante,Bana Ivana Mažuranića 3a
22000 ŠibenikTel./Fax: +385 (0) 22 214 294;
Internet:[email protected]
Odgovara:Fra Ivan Nimac, gvardijan i župnik
Naslovnica:Sara Lovrić Caparin
Grafičko oblikovanje:Branko Lovrić Caparin
Slog:Miroslav M. Petričević
Lektor:Marko Menđušić
Na naslovnici korišteni dječji crtežiLikovne radionice Župe sv. Ante
(voditeljica Stela Čuturuć) ifotografija Studija Škugor
List izlazi povremeno. Uzdržava sedobrovoljnim prilozima vjernika.
Žiro račun kod Jadranske banke d.d.Šibenik
2411006-1100013507
SADRŽAJ:Svećenikova riječ ............................................... 3Promjene u samostanu i župi ........................... 4
Novi župnik .................................................... 4
Župni vikar ..................................................... 5
Novi franjevački samostan u Šibeniku ........... 6Samostanska obitelj sv. Ante ......................... 9
Sveti Lovre čeka obnovu ............................. 10
Župna događanja ............................................. 11Svetkovina Svetog Ante ............................... 11
Hodočašće u Udbinu .................................... 12
Spomen preminuća sv. Franje ..................... 13
Pohod Međugorju ........................................ 13
Koncert mladih talenata ............................... 15
Misa za početak škole .................................. 15
Terenska nastava o vjeri i kulturi ................ 16
Odgoj u vjeri .................................................... 18Škola i odgoj u vjeri .................................... 18
Mjesto cjelovitog odgoja i
obrazovanja - Škola Petar Krešimir IV. ....... 20
FRAMA ........................................................ 22
Poslužitelji oltara ......................................... 23
Povjesni vidikovac ........................................... 24Šibenik - Šubići - Šubićevac ....................... 24
Duhovna ponuda .............................................. 27Duhovna skrb bolesnika .............................. 27
Duhovna srkb u šibenskoj bolnici ............... 28
Slavlje sakramenata ........................................ 30Kršteni u 2010. godini ................................. 30
Ovogodišnji prvopričesnici ......................... 31
Ovogodišnji krizmanici ............................... 31
Vjenčani u ovoj godini ................................ 32
Raspored službe božje u crkvi sv. Ante ...... 33
Župni vjeronauk ........................................... 33
Glazbene aktivnosti ..................................... 33
Župni ured sv. Ante ...................................... 33
Slobodne aktivnosti ..................................... 33
Božićni kalendar .............................................. 35Blagoslov obitelji ......................................... 34
Raspored blagoslova obitelji ....................... 34
Posjet bolesnicima ....................................... 35
Božićna ispovijed ......................................... 35
Svete mise ..................................................... 35
3
Dragi vjernici,čitatelji našega lista!
U našoj župi i u franjevačkoj zajednicina Šubićevcu kroz ovu 2010. godinudogodile su se važne strukturalne i perso-nalne promjene. Promjene uvijek ostavljajutraga na životni ritam svake zajednice pa ina ritam života jedne župe. Kad se mijenjajusvećenici u župi, mijenjaju se i navike,uhodanost i spontanost u odnosima vjernikai svećenika. Zato je, i za svećenike i zavjernike, potrebno izvjesno vrijemeprivikavanja. Pri tom je najvažnije da se upromjenama ne izgube pojedine inicijativeveć da svemu onome što je započeto budeomogućen rast na dobro zajednice.
Jedna od prethodnih inicijativa svakakoje i župni list „Sveti Ante“. Prvi je brojizišao pred Božić 2003. godine, a zadnji ove,2010. godine za blagdan sv. Ante. Za sedamje godina tiskano četrnaest brojeva. To naneki način obvezuje sadašnje svećenike danastave sa započetom inicijativom. S drugepak strane stara mudrost kaže: svaki čovjekima svoj stil rada, svoj stil pisanja, svojupredodžbu o onome što radi. To će sezacijelo vidjeti, između ostaloga, i nanašemu župnom listu. Kao glasilo župe isamostana svakako smo htjeli da listodražava život ove župe i franjevačkogsamostana sv. Ante na Šubićevcu. Nije touvijek lako postići, ali ćemo k tome težiti.
U ovom broju „Svetog Ante“ dosta smoprostora posvetili samostanu i samo-stanskoj obitelji. To je razumljivo, jer jeuspostava jednog samostana na početkudvadeset i prvog stoljeća sam po sebidogađaj od prvorazrednog duhovnog ipastoralnog značenja. Osim toga, stvaranje
zajednice koju čine župnici većeg brojarazličitih župa i izgrađivanje životnogzajedništva svećenika jedinstveni jeduhovni projekt, ne samo u našim hrvatskimokvirima. U našem se franjevačkom redupuno očekuje od ovoga projekta čijuvažnost, čini se, šibenska Crkva nije udovoljnoj mjeri prepoznala.
Iako ljetno razdoblje ne obiluje zanimlji-vim događajima, bilježimo ipak neka doga-đanja vrijedna pamćenja. U središte našegpastoralnog zanimanja u ovom broju sta-vljamo djecu, mlade i bolesnike. Posebnupažnju posvetili smo školi kao mjestu dru-štvene i crkvene socijalizacije. O tome piše-mo u dva priloga. Mlade vjernike želimoupoznati s duhovnim putom koji se zoveFrama. Bolesnici i nemoćnici su privile-girana ljubav Crkve. Oni su stoga u središtunaše pastoralne brige. Mnogim će našimčitateljima sigurno biti zanimljive remini-scencije s “povijesnog vidikovca“.
Ovaj će broj lista „Sveti Ante“ u vašeobitelji stići u predbožićno vrijeme, vrijemeDošašća. Neka vam bude mali doprinosduhovnoj pripravi za božićne blagdane. Uvrijeme Došašća posjetit ćemo vas u vašimstanovima i kućama da s cijelom Crkvom uvašem domu molimo Božji blagoslov zavašu obitelj. Zato donosimo nekolikokorisnih informacija o duhovnoj ponudi uvrijeme Došašća i Božića – božićnikalendar: raspored blagoslivljanja obitelji,božićna ispovijed i raspored svetih misa ubožićno vrijeme.
Čestit vam Božić iblagoslovljena Nova godina!
Fra Ivan i Fra Damir
Božić, 2010. Godina 8. Broj 2(15)
Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Šibenik - Šubićevac
4
PROMJENE U SAMOSTANU I ŽUPINa sjednici održanoj 15. lipnja 2010. u Splitu starješinstvo je naše franjevačke zajednice
donijela odluku da se fra Josip Gotovac, po njegovoj želji, premjesti iz župe sv. AntePadovanskog na Šubićevcu. Predloženo je splitskom nadbiskupu da fra Josipa imenuježupnikom župe Gospe od Ružarija u Vrlici.
Na istoj je sjednici zaključeno da se šibenskom biskupu predloži da se gvardijansamostana sv. Ante fra Ivan Nimac razriješi župničke službe u Bilicama te se imenuježupnikom župe sv. Ante na Šubićevcu. Župni vikar u Drnišu fra Damir Ćiro Čikarapremješten je također u samostan na Šubićevcu i postavljen za samostanskog i župnogvikara.
Primopredaja službe u župi svetog Ante učinjena je 13. srpnja 2010. U ime biskupaprimopredaji je prisustvovao šibenski dekan don Tomislav Puljić, a u ime Franjevačkeprovincije Presvetog Otkupitelja župnik župe Gospe vanka Grada fra Ivan Vidović.
Sedam je godina fra Josip Gotovac bio župnik župe svetog Ante na Šubićevcu. Sedamgodina predanog svećeničkog rada ostavio je u ovoj župi. Neka mu dragi Bog udijelisnage da i dalje može, gdje god bio, izgrađivati Crkvu Božju.
Dosadašnji župnik u Vrlici fra Tomislav Brekalo je imenovan župnikom župeUznesenja Marijina u Bilicama pa je time postao i član našega samostana sv. Ante. Užupi Dubrava je došlo do promjene župnika. Radi bolesti i lakšeg liječenja je fra BrankoŠegota premješten u smostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Župnik Gospe Lurdske uZagrebu fra Ante Vukušić je došao za župnika Gospe od Zadravlja u Dubravu i postaočlan samostanske obitelji Sv. Ante na Šubićevcu.
NOVI ŽUPNIK
Župnik i gvardijan fra IvanNimac rodio se 1945. godine uLišanima. Osnovnu je školu završiou rodnom mjestu, a Franjevačkuklasičnu gimnaziju u Sinju. Ufranjevački je red stupio 1961. naVisovcu. Studij teologije završio jena Franjevačkoj visokoj bogoslovijiu Makarskoj. Za svećenika je zaređen1969. u šibenskoj katedrali. Postdi-plomski je studij nastavio u Zagrebu,Münsteru i Münchenu (Njemačka)gdje je završio religioznu pedagogijui crkveno govorništvo.
5
ŽUPNI VIKAR
Rođen sam kao peto dijete u obiteljiJakova Čikare i Anđe rođ. Putnik.Svjetlo dana ugledao sam 24. kolovoza1982. godine u Sinju. Odrastao sam uGrabu kod Sinja gdje sam završio se-dam razreda osnovne škole. Osmi samrazred osnovne škole završio u Sinju.
U Sinju sam završio i Franjevačkuklasičnu gimnaziju te maturirao 2000.godine. Iste godine, 2. rujna, na Visovcusam obukao franjevački habit. Timčinom je započeo moj redovnički život.Prve zavjete izrekao sam 1. rujna 2001.također na Visovcu. Iste sam godineupisao Katolički bogoslovni fakultetSveučilišta u Splitu. Nakratko prekidamstudij (2003./2004.) zbog odlaska naodsluženje vojnog roka. Nakon vojskevraćam se na fakultet.
Doživotne zavjete položio sam 10.rujna 2005. u Vinjanima kod Imotskog.Za đakona sam zaređen 24. studenog2007. u Splitu. Teologiju sam di-plomirao u lipnju 2008., a za svećenikasam zaređen 29. lipnja 2008. u Imo-tskom. Mladu misu proslavio sam 13.srpnja iste godine u rodnoj župi sv.Ivana Krstitelja u Grabu.
Provincijska uprava odredila me naslužbu župnog vikara u Drnišu, gdjesam proboravio dvije lijepe godine. Užupi sv. Ante na Šubićevcu sada vršimslužbu župnog vikara, a u samostanuobnašam službu vikara i ekonoma. Svečitatelje našega lista pozdravljam fra-njevačkim pozdravom: Mir i Dobro!
Fra Damir Ćiro Čikara
Bio je kateheta studenata u Splitu,župnik u Staševici, Metkoviću, Šibe-niku (Gospa vanka Grada), Zagrebui Kninu te kratko vrijeme u Bilicama.Više je godina bio dušobrižnik zaHrvate u Njemačkoj. Na Franje-vačkoj visokoj bogosloviji u Ma-karskoj predavao je pastoralne pre-dmete: homiletiku, retoriku i pastoralmigranata. U Vojnom je ordinarijatutri godine obnašao službu biskupskogvikara za pastoral, a uz to je bio i du-šobrižnik zagrebačke policije. IzZagreba dolazi u Šibenik gdje postajegvardijan samostana i župnik župe sv.Ante na Šubićevcu.
6
Samostanskoj zajednici Svetog Antena Šubićevcu pripada osamnaest fratara.Osmorica ih živi u samostanu, a de-setorica izvan samostana kao župniciokolnih župa. Bilo da stanuju u sa-mostanu ili u područnim kućama onisačinjavaju jednu samostansku obiteljkojoj je na čelu samostanski poglavarkoji se naziva gvardijan.
Franjevci Provincije Presvetog Otku-pitelja došli su u Šibenik 1648. s Visovcabježeći pred Turcima. S njima je izunutrašnjosti izbjeglo mnogo narodakojem su franjevci duhovno služili. Bu-dući da je u to vrijeme u Šibeniku zavla-dala kuga te su izumrle mnoge šibenskeobitelji, na zahtjev šibenskog biskupa igradskog poglavarstva novo se stano-vništvo naselilo u gradu i u njegovojblizini.
S vremenom su se i franjevci nastaniliu gradu te razvili snažnu pastoralnu iintelektualnu djelatnost. Godine 1654.kupili su kuću na Gorici i osnovalisamostan sv. Lovre. Odatle su fratripastoralno opsluživali narod po RavnimKotarima i Zagori. U samostanu sv.Lovre imali su školske ustanove: odsrednje škole pa do najvišeg studijafilozofije i teologije. Franjevci suProvincije Presvetog Otkupitelja sve dopočetka dvadesetog stoljeća (1911.)završavali teološke studije u samostanu
NOVI FRANJEVAČKI SAMOSTAN U ŠIBENIKU
svetoga Lovre na Gorici. S pravom sedakle, smatra, da je u samostanu sv.Lovre začetak sveučilišnog studija uŠibeniku.
Fratri samostana sv. Lovre vodili supastoralnu brigu za narod izvan gra-dskih zidina te za sela oko Šibenika.Župa Gospe vanka Grada, koju su vodilifranjevci, kao prsten je okruživala gradŠibenik. Tako je bilo sve do šezdesetihgodina prošloga stoljeća kada nastajenova seoba stanovništva sa sela u gra-dove. Na području župe Gospe vankaGrada nastaju nove gradske četvrti.Stoga šibenski biskup Josip Arnerić odmatične župe Gospe vanka Grada 1966.osniva šest novih župa. Dvije povjeravadijecezanskim svećenicima (Baldekin iNjivice), a četiri franjevcima: Crnicu,Meterize, Bilice i Dubravu. Grad se idalje razvijao pa je biskup Arnerić 30.studenoga 1978. osnovao još jednu župuu predjelu Šubićevac, koju je takođerpovjerio franjevcima Provincije Pre-svetog Otkupitelja.
Fratri su se našli u situaciji veomasličnoj turskim vremenima. Novo-osnovane župe nisu imale ni župne kućeniti crkve, a vlast je bila neprijateljskaprema katoličkoj vjeri. Najprije je ku-pljena jedna obiteljska kuća na Mete-rizima u kojoj je stanovao župnik, apodrum je služio kao župna crkva. Kad
Uprava Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja proglasila je 18. veljačenovu franjevačku kuću na Šubićevcu formalnim samostanom ove redovničkezajednice sa svim pravnim učincima koje u Katoličkoj crkvi ima uspostavasamostana. Time je uprava Provincije ispunila davnu želju fratara da se u Šibenikusagradi novi samostan i uspostavi samostanska obitelj pod zaštitom sv. AntePadovanskog.
7
je osnovana župa na Šubićevcu, Fra-njevačka je provincija kupila kuću ukojoj se uredio stan za župnika, dvoranaza vjeronauk i u prizemlju prostor zabogoslužje. Takvo je stanje potrajalo svedo propasti komunizma i uspostavedemokratske hrvatske države.
Uspostavom demokracije promijenilesu se političke prilike, ali se nedostataksakralnog prostora nije moglo brzoriješiti. Novoosnovane župe povjerenefratrima nisu imale prikladnog prostorani za bogoslužje ni za pastoral niti zastanovanje svećenika. Stoga je Fra-njevačka provincija Presvetog Otku-
pitelja, s dozvolom šibenskog biskupa,odlučila graditi novi samostan koji ćebiti duhovni i pastoralni centar svih ovihžupa. Projekt za crkvu i samostanizradio je ing. Nikola Bašić, a radoveje izvela građevinska firma „Indu-strogradnja“.
Provincijski kapitul, kao najvažnijeupravno tijelo ove redovničke zaje-dnice, održan u Splitu od 1. do 5. rujna2009., donio je odluku da se u Šibenikuosnuje nova samostanska zajednicaposvećena svetome Anti Padovanskom.Na istome je kapitulu zaključeno da seredovnička kuća na Šubićevcu proglasi
8
samostanom svetoga Ante Padovanskog.Tu je odredbu provela provincijska upra-va 18. veljače 2010. na sjednici održanoju novoj kući na Šubićevcu. Određeno jetakođer da se dokida samostanska zaje-dnica sv. Lovre, a sva braća se pridružujusamostanu sv. Ante. Za prvoga gva-rdijana izabran je fra Ivan Nimac, a zasamostanskog vikara fra Josip Gotovac.
Gvardijan i samostanski vikar sve-čano su preuzeli svoje službe 11. ožujka2010. Potpisivanju dokumenata opreuzimanju služba prisustvovao je članprovincijske uprave fra Ivan Vidović.Nakon pregleda prostorija samostan icrkva svetog Ante predani su na upra-vljanje gvardijanu. Zatim su potpisanidokumenti o inventaru i zatečenomfinancijskom stanju. U prisutnosti svebraće šibenskog samostanskog okružjai braće koja su došla na ovu svečanost,pročitani su dokumenti o imenovanju.
Prisutna su bila sljedeća braća: fraŽeljko Tolić, provincijal ProvincijePresvetog Otkupitelja; fra ŽarkoMaretić, bivši provincijal; fra IvanVidović, definitor i župnik župe Gospevanka Grada; fra Marko Mrše, pro-vincijski ekonom; fra Mate Gverić,gvardijan visovački; fra Petar Klarić,gvardijan kninski; fra Mate Topić,gvardijan Sv. Lovre; fra Ivan Nimac,gvardijan samostana sv. Ante; fra JosipGotovac, samostanski vikar i župnik naŠubićevcu; fra Stanko Dotur, župnik naDanilu; fra Branimir Šegota, župnik uDubravi; fra Božo Ćurčija, župnik na
Konjevratima; fra Mile Marović,župnik u Nevestu; fra Nikola Ćurčija,župnik u Crnici; fra Mirko Klarić,župnik na Meterizama; fra EdvardSokol, župni vikar u župi Gospe vankaGrada; fra Vice Lucić, ispovjednik užupi Gospe vanka Grada; fra SilvestarBota, župni vikar župe sv. Ante naŠubićevcu.
Zdravice i čestitke izrekli su: pro-vincijal fra Željko Tolić, bivši provincijalfra Žarko Maretić, inicijator gradnje,bivši župnik Šubićevca, a sada gvardijanna Visovcu fra Mate Gverić, gvardijansamostana sv. Lovre fra Mate Topić ikninski gvardijan fra Petar Klarić. Svisu oni po svojim službama bili povezanis izgradnjom ovoga samostana. I svi suposvjedočili da je ovo prekrasno zdanjeznak ljubavi koju naši fratri imaju premaovome kraljevskom gradu i svomehrvatskom narodu.
Fra Ivan Nimac
9
U samostanu svetoga Ante živi osamfratara. Sedam je svećenika i jedan časnibrat. Čitateljima našega lista ukratko pre-dstavljamo samostansku obitelj s nji-hovim službama i zaduženjima u samo-stanu:
Fra Ivan Nimac je gvardijan samo-stana i župnik župe svetog Ante naŠubićevcu.
Fra Damir Ćiro Čikara je zamjenikgvardijana i župnika te samostanskiekonom.
Fra Silvetar Bota ima službu ispo-vjednika i po potrebi pomaže okolnimžupnicima.
Fra Nikola Ćurčija je župnik župesvete Nedjelje u Crnici.
Fra Mirko Klarić je župnik župesvetog Jeronima u Meterizama.
Fra Ante Vukušić je župnik župeGospe od Zdravlja u Dubravi.
Fra Tomislav Brekalo je župnik župeUznesenja Marijina u Bilicama.
Fra Dragan Međugorac je časni bratte ima službu sakristana u crkvi sv. Ante.
Samostanskoj obitelji Svetog Antepripadaju i oni fratri koji radi svoje službene žive u samostanu. Oni s fratrima usamostanu tvore samostansku obitelj ijednako su podložni vlasti gvardijanasamostana sv. Ante. Donosimo popis župau kojima djeluju fratri ovoga samo-stanskog okružja:
Župa Gospe vanka Grada – Šibenikpripada Šibenskom dekanatu i u njoj
SAMOSTANSKA OBITELJSVETOG ANTE
djeluju trojica fratara: fra Ivan Vidović,župnik; fra Perica Maslać, župni vikar tefra Vice Lucić, ispovjednik. Oni stanujuu župnoj kući Gospe vanka Grada, u Ulicifra Stje-pana Zlatovića 14.
Župa svetog Ivana Krstitelja -Konjevrate u Drniškom dekanatu u kojojje župnik fra Božo Ćurčija. Stanuje u žu-pnoj kući na Konjevratima.
Župa Uznesenja Marijina - Mirloviću Unešićkom dekanatu, a župnik je fraIvan Čupić. Stanuje u župnoj kući uMirlović Zagori.
Župa svetoga Jure - Unešić u kojoj ježupnik i dekan Unešićkog dekanata fraLuka Delić. Stanuje u župnoj kući uUnešiću.
Župa Očišćenja Blažene DjeviceMarije - Nevest u Unešićkom je de-kanatu. Župnik je fra Mile Marović kojistanuje u župnoj kući u Nevestu.
Župa svetog Nikole Tavelića -Perković u Unešićkom je dekanatu ukojoj je župnik fra Branko Mijić. Stanujeu župnoj kući u Perkoviću.
Župa Svetog Danijela – Danilopripada Šibenskom dekanatu, a župnik jefra Stanko Dotur. Stanuje u župnoj kućina Danilu.
Bolnička kapelanija svetog Josipa –Šibenik u kojoj je bolnički kapelan fraMate Topić. Stanuje u samostanu svetogaLovre.
Gvardijan
10
SVETI LOVRE ČEKA OBNOVU
Samostan svetoga Lovre neprocjenjiva jeduhovna i kulturna baština grada Šibenikai šibenske Crkve. Sama je građevina jednaprekrasna priča o životu, umijeću i duho-vnosti koja se njegovala u ovome gradu.Neki tvrde da je arhitektonska jezgra samo-stanskog kompleksa najljepša stambenagrađevina iz petnaestog stoljeća u Šibeniku.Samostan je kroz stoljeća nadograđivantako da je svako razdoblje ostavilo svoj bi-ljeg na ovome povijesnom zdanju.
Sveti je Lovre, nažalost, u Drugomsvjetskom ratu znatno oštećen i porušen tejoš uvijek čeka temeljitu obnovu. Dovoljnoje pogledati zvonik crkve sv. Lovre da sepredoči sadašnje stanje samostana. Tek jemanji dio obnovljen i u njemu je smještenaprivatna gimnazija. Uređen je i samostanskisrednjovjekovni vrt koji je u funkciji nao-brazbe i odgoja.
U samostanu se čuva golemo kulturnoblago koje za sada nije dostupno javnosti.Budući da je stoljećima u samostanu biloteološko učilište, sačuvala se bogata knji-žnica s pet inkunabula. Sačuvana je zna-čajna arhivska građa koja također nemaadekvatni smještaj i zaštitu. Već je godine
1931. samostan imao uređenu galerijuumjetničkih slika. Sve je to blago na nekinačin skriveno i čeka bolje dane da se po-kaže zainteresiranima, a posebno turistima.Ljudi odgovorni za kulturu u našoj državido sada nisu pokazali veliko zanimanje dase ovaj objekt obnovi i sačuva. Kada će po-kazati interes, ne zna se.
Samostanska crkva sv. Lovre iz seda-mnaestog staljeća također vapi za obnovom.Zadnji je put dekorirana prije sedamdeset ičetiri godine. Ona je i danas privlačno mje-sto za mnoge vjernike koji traže kutak zasabranu molitvu. Tu će funkciju crkva sv.Lovre uvijek imati. Stoga je prikladna zaduhovne programe molitvenim skupinamai duhovnim pokretima. Kad se jednoga danaobnovi samostan i crkva sv. Lovre, bit ćeidealno mjesto za duhovne obnove, du-hovne vježbe i seminare. Nema ljepšeg po-gleda na svijetu na ono što je Bog stvorio(šibenski kanal) i na ono što je čovjekizgradio (šibenska katedrala), od pogledakoji se pruža iz samostana svetoga Lovre.Nadamo se da će jednoga dana taj pogledbiti omogućen svima onima koji traže du-hovnost i ljepotu.
Fra Ivan
Urušeni zvonik sv. Lovre (Foto Škugor)
11
SVETKOVINASVETOG ANTE
Za svoju glavnu godišnju feštu župa isamostan svetoga Ante pripremali su setrodnevnim duhovnim programom koji jepredvodio dr. fra Luka Tomašević,profesor na Katoličkom bogoslovnomfakultetu Sveučilišta u Splitu. Cijeli pro-gram proslave Sv. Ante najavljen jetiskanim plakatima koji su izvješeni posvim šibenskim crkvama.
Pobožnost je svaku večer započinjalau 19 sati. Najprije se molila krunica sv.Ante u kojoj se razmišlja o Božjoj da-režljivosti po zagovoru ovoga velikogčudotvorca. Zatim je uslijedila sveta misakoju je predvodio i propovijedao profesorTomašević.
Na svetkovinu sv. Ante slavile su se trisvete mise. Za vrijeme slavlja svih misavjernici su pristupali na svetu ispovijed.Iako je bila nedjelja i župnici zauzeti posvojim župama, za svetu je ispovijed biodovoljan broj ispovjednika. Prvu svetumisu u devet sati predvodio je župnik fraJosip Gotovac. Druga se sveta misaslavila po običaju u jedanaest sati. Slavljeje predvodio gvardijan fra Ivan Nimac.
Večernja sveta misa u 19 sati započelaje procesijom. Iz crkve smo sv. Ante pošliulicom Ivana Mažuranića te se krozsamostansko dvorište ponovno vratili ucrkvu. U procesiji su djeca cvijećemposipala put kojim su mladići u po-vijesnim odorama Gradske straže nosilikip našega zaštitnika. Nakon procesije
započela je svečana sveta misa koju jepredvodio fra Luka Tomaševic, a ko-ncelebrirali su župnik fra Josip i gvardijanfra Ivan. Gvardijan je u ime samostanapozdravio okupljene vjernike. Naglasio jeulogu samostanskih zajednica u nje-govanju i razvijanju pučkih pobožnosti.U propovijedi je fra Luka nabrajao pro-bleme s kojima se današnji svijet susrećei kršćanski odgovor na izazove ovoga svi-jeta. Na misi je pjevao župni zbor kojimje ravnao gosp. Martin Radošević, a naorguljama je svirao naš stalni orguljašmladi glazbenik gosp. Luka Slavica. Nakraju svete mise vjernicima se obratiožupnik. On je zahvalio Bogu na lijepomevremenu te svima koji su pomogli dasvetkovina svetoga Ante bude tako lijepoproslavljena.
Župnik fra Ivan
Župna događanja
12
U nedjelju, 11. rujna 2010., mnogiautobusi iz cijele Hrvatske vozili suprema malom ličkom gradiću Udbini.Među njima je bio i jedan autobus izžupe sv. Ante iz Šibenika. Već nekolikogodina na drugu subotu mjeseca rujnaUdbina postaje srce Hrvatske. Hrvatskatelevizija prenosi svetu misu u kojojsudjeluje cijeli hrvatski episkopat,politički vrh Republike Hrvatske i tisućevjernika.
Po čemu je važan taj gradić u srcuLike?
Netko zgodno reče: „Udbina je našasudbina“. Udbina je simbolično mjestohrvatskih stradanja, ali je postalo i znakhrvatskog otpora i neuništive želje dahrvatski čovjek bude svoj na svome. NaKrbavskom polju blizu Udbine Turci su1493. porazili hrvatsku vojsku i zastoljeća unaprijed odredili tragičnuhrvatsku sudbinu. Poslije oslobođenjaod Turaka (1689. godine) Udbinaponovno postaje važno upravno itrgovačko mjesto u srcu Like. U Dru-gom svjetskom ratu to mjesto doživljavajoš goru tragediju od Krbavske bitke.Partizani su 1942. godine iz Udbineprotjerali sve Hrvate koji su činilidevedeset posto stanovništva. Tko nijemogao pobjeći bio je ubijen. To su zvali„oslobođenje“ Udbine. Za cijelovrijeme vlasti „osloboditelja“ niti jedanse Hrvat nije smio vratiti u Udbinu.Partizanski su osloboditelji njihove kućei svu imovinu podijelili srpskom
HODOČAŠĆE U UDBINU
stanovništvu.
Tek su poslije Domovinskog rataHrvati smjeli doći u svoje mjesto. Ovajgradić ponovno dobiva hrvatsku dušu.Na mjestu porušene crkve, zaslugomgospićkog biskupa mons. Mile Bo-govića, izgrađena je veličanstvena spo-men crkva. Ove je godine, uz sudje-lovanje više od dvadeset tisuća hodo-časnika, crkva posvećena svim hrva-tskim mučenicima. Naša je župa svetogaAnte sudjelovala s jednim punim au-tobusom hodočasnika. Doživljaji sutakovi da se stotine puta moglo čuti: idogodine ćemo!
Župnik
Župna događanja
13
Svetkovina svetoga Franje kroz sto-ljeća je u franjevačkom redu pobuđivalaživo sjećanje na njegov svetački život iblaženu smrt 4. listopada 1226. godine.Njegov prelazak iz ovoga života u vje-čnost ostavio je neizbrisiv trag u fra-njevačkoj obitelji. Prvi njegov biograf,Toma Čelanski piše kako je sveti Franjo„onih nekoliko dana do njegova pre-minuća“ zajedno s braćom pjevao po-hvale Kristu. Pozivao je sve stvorove dahvale Boga. „Štoviše – kaže pisac – isamu je smrt, koja je svima užasna imrska, poticao na pohvale i, idući jojradosno ususret, pozivao da svrati k nje-mu, rekavši joj: dobro mi došla sestricesmrti.“
Toga svetog događaja fratri se spo-minju svake godine 3. listopada, upredvečerje svetkovine svetoga Franje.Sva braća, gdje god boravili, nastoje tevečeri biti u svome samostanu. Tako jebilo ove godine i u najmlađem samo-stanu Provincije Presvetog Otkupitelja.Prvi je put zajednica samostana svetogaAnte na Šubićevcu slavila spomenčinpreminuća svetoga Oca Franje.
Obred je započeo u 18 sati u crkvisvetoga Ante. Nazočno je bilo dvanaestfratara i oko četrdeset vjernika, ugla-vnom članova Franjevačkog svjetovnogreda i Franjevačke mladeži. Spomen činpreminuća slavili smo zajedno s Veče-rnjom molitvom od svetkovine svetogaFranje. Obred je predvodio gvardijan fraIvan Nimac, a predivne tekstove o sve-
SPOMEN PREMINUĆASVETOGA FRANJE
tome našem Ocu Franji pjevali su fraMile Marović i fra Mirko Klarić uzpratnju ostale braće. Na orguljama jesvirao mladi orguljaš Luka Slavica.
Nakon svečanosti u crkvi sv. Antenastavljeno je bratsko druženje u samo-stanu. Franjevačka se mladež okupila uvelikoj samostanskoj dvorani gdje su sasvojim duhovnim voditeljem, fra Da-mirom Ćirom Čikarom, slavili blagdansv. Franje. Fratri su također uz pjesmu iokrjepu, nastavili slaviti blagdan svogautemeljitelja.
Gvardijan
U malom hercegovačkom mjestuMeđugorju 24. lipnja 1981. zbio sečudesni događaj: sedmero djece obja-vljuje da im se ukazala Gospa. Glas otome fenomenu brzo se proširio širomsvijeta. Glas se širio, a ljudi pristizali izcijeloga svijeta. To nekada malo he-rcegovačko mjesto danas i nije više takomaleno. Pred trideset godina za njegasu znali samo oni u neposrednoj blizini,a danas ga poznaje cijeli svijet.
Je li se Gospa zaista ukazala? Ukazujeli se još? O tome konačni sud donosicrkveno učiteljstvo. Poput milijuna vje-rnika iz cijeloga svijeta, pohodili smoovo mjesto izvanrednih duhovnih do-življaja. Ne znam kako drugačije opisatineobično ugodan osjećaj koji čovjeka
POHODMEĐUGORJU
14
obuzme kad pohodi Međugorje, osimizvanrednom Božjom milosti. Takvutoplinu uistinu samo majka može pru-žiti. U Međugorju su tisuće ljudipromijenili svoj život. Mnogi svjedočeo tjelesnim i duhovnim ozdravljenjima.Dovoljno je dakle motiva da se čovjekvjernik uputi u Međugorje.
Posljednji pohod Međugorju doživiosam 30. listopada 2010. godine. Togprohladnog subotnjeg jutra, s jednimautobusom vjernika zaputio sam se uMeđugorje. Vjerujem da je isti osjećajprožimao sve putnike. Utvrđuje me utome činjenica da su svi izrazili željuza ponovnim posjetom tom izvanre-dnom mjestu.
Iz Šibenika smo krenuli u 6 satiizjutra. Ruta je bila: autocesta – Ravča– Vrgorac, a zatim granični prijelazOrah – Međugorje. Uz kratko zadrža-vanje na odmorištu Mosor, u Me-đugorje smo stigli oko 9 sati. Prva točkanam je bilo brdo ukazanja. Krenuli smozajedno po stazi izlizanoj stopama mili-juna hodočasnika uz zajedničku molitvu
krunice. Iako ovo prohladno vrijeme nijeprikladno za hodočašća, s nama seprema mjestu ukazanja uputio povelikibroj hodočasnika. Zajednički smo izmo-lili krunicu, a onda smo se u osobnojmolitvi zadržali na mjestu ukazanja,kako je već tko osjećao potrebu. Dogo-voreni susret kod autobusa bio je u 11,30sati.
Kad smo se ponovno okupili kodautobusa, krenuli smo prema župnojcrkvi. Misa na hrvatskom jeziku bila jeu 13 sati, a do mise smo iskoristili vri-jeme za osobnu molitvu, ispovijed i tje-lesno osvježenje. Zajedno smo sudje-lovali na misnom slavlju, a poslije jeopet ostavljeno vrijeme za osobne po-trebe. To je vrijeme iskorišteno za ručak,druženje, kupovinu, ali ponajviše zaosobnu molitvu.
Natrag smo krenuli u 16,30 sati.Atmosfera u autobusu je bila izvanrednatako da se put činio prekratkim. Do-življaj Međugorja i toplina koju smo usrcu ponijeli sa sobom još više su osta-vljali dojam da je vrijeme uistinu kratko.Kad bi barem potrajalo vječno! No, valjanam se vratiti u svakodnevnicu i u njojživjeti životom na koji nas Gospa po-ziva: životom jednostavnosti i poni-znosti utemeljen na Riječi Božjoj. AGospa, naša Majka, ostaje s nama u sva-kom trenutku gdje god se nalazili. UMeđugorju smo ju upoznali i doživjeli.U životu je nosimo i molimo joj se.
Fra Damir Ćiro Čikara
Župna događanja
15
KONCERT MLADIHTALENATA
Već drugu godinu za redom u našojžupi povodom blagdana sv. Ante, mladii talentirani glazbenici iz naše župe imajusvoj koncert. Tako je bilo i ove godine.U predvečerje blagdana sv. Ante, 12.lipnja, iza sv. mise u 19 sati, u crkvi jeodržan koncert klasične glazbe.
Na koncertu su nastupili Luka Slavica(orgulje, klavir), Borna Erceg (klavir),Kristian Bošnjak (trombon), MarkoJakovljević (gitara), Dajana Rak(violina) i Isabela Barižon (pjevanje).Svi su ovi mladi glazbenici sadašnji ilibivši učenici osnovne škole Petra Kre-šimira IV. koja se nalazi na području našežupe. Prestižne nagrade za glazbeni na-stup osvajali su na županijskim i drža-vnim natjecanjima.
Svatko od njih je izveo po dvije skla-dbe poznatih skladatelja. Publika ih je soduševljenjem pratila, a na kraju im ježupnik fra Josip podijelio zahvalnice zasudjelovanje u programu. Vjerujemo da
MISA ZA POČETAKŠKOLE
Šestoga su rujna ove godine ponovnootvorena vrata svih škola u RepubliciHrvatskoj. Školsko zvono ponovo odre-đuje ritam života stotina tisuća naše djece.Nakon ljetnog odmora i bezbrižne do-kolice valja prikupiti snagu i usredotočitisvoje misli na školske zadaće i dužnosti.A to nije lako. Nekoj djeci to uspijevalakše, nekoj teže, a nekima nikako. Svakije početak težak i rizičan. Zato mi vjernicina početku svakog rada i svakog rizikazazivamo Božju pomoć.
Mnoge župe priređuju duhovni pro-gram za početak škole. Mi smo u subotu,18. rujna i u nedjelju, 19. rujna za djecu iroditelje ponudili jedan duhovni program.U subotu smo pozvali djecu i roditelje napokorničko bogoslužje i svetu ispovijed.U nedjelju smo slavili svetu misu zauspjeh naše djece u ovoj školskoj godini.Odaziv nije bio velik. Vjerničko nam pakiskustvo kaže: čovjek snuje, a Bog odre-đuje. Zato se uvijek valja nadati i nikadane sustati.
Župnik
će ovi mladi glazbenici nastaviti svoj putkoji su započeli i da od njih možemo jošmnogo očekivati. Neka ih dragi Bog bla-goslovi, a sveti Ante svojim zago-voromprati na njihovom glazbenom putu.
Martin Radošević
16
Dana 23. 10. 2010. djeca iz Šibenikakoja sudjeluju u župnim katehezama župaŠubićevca, Meteriza i Vidika popunila sutri autobusa i u pratnji voditelja gosp.Martina Radoševića i gospođe SteleČuturić su se uputili prema Vrlici. Tamonas je dočekao vrlički župnik fra JosipGotovac koji je s nama u crkvi GospeRužarice slavio svetu misu.
Poslije svete mise od crkve smo sespustili do poznate vrličke „Česme“ gdjenam je folklorna sekcija „Dunja“ otplesalaVrličko kolo. Vrlo su brzo i nas naučiliosnovne korake tako da smo i mi zaplesalizajedno s njima. Nakon toga smo se uputiliu selo Civljane do crkve svetoga Spasakoju je u 9. st. dao sagraditi župan Gastika,sin Nemire. To je jedna od najstarijih i
Župna događanja
Skupina volontera angažiranih u šibenskim župama(Martin Radošević, Stela Čuturić, Senija Sekulić, Ivan Bu-razer) organizirali su zajedničku terensku nastavu o vjeri ikulturi za djecu iz župe Šubićevac, Meterize i Vidici. Krajnjeje odredište bilo crkva svetoga Spasa na izvoru Cetine kojaje sagrađena u 9. stoljeću. Zadaća koju su sebi postavili orga-nizatori bila je upoznavanje kulturne baštine i krajolika vrli-čkog kraja, a zatim razvijanje odgovorne svijesti naših mladihza očuvanje prirodnih i kulturnih dobara. Plan je bio da se unekoliko radionica (likovnoj, novinarskoj, radionici zna-kovitog jezika i glazbenoj radionici) djeca u prirodi učepraktično primjenjivati stečena znanja.
U novinarskoj je radionici nastao i ovaj izvještaj s njihovacjelodnevnog putovanja. (Ur)
TERENSKA NASTAVA O VJERI I KULTURI
17
najbolje sačuvanih crkava iz toga doba.Nakon što smo razgledali crkvu i foto-aparatom zabilježili najzanimljivije de-talje, prošetali smo do mjesta s kojeg sepruža predivan pogled na izvor rijeke Ce-tine.
Uslijedila je kratka pauza za vrijemekoje smo se osvježili mandarinama kojimanas je počastio vrlički župnik. Poslije pre-daha smo sudjelovali u glazbenoj i liko-vnoj radionici. Sudionici likovne radionices akademskom slikaricom gospođomČuturić smjestili su se ispred crkve i svo-jim bojama i nastojali ocrtati ovaj divnikrajolik. Za to je vrijeme novinarska sku-
pina marljivo prikupljala zapažanja s ovogstudijskog puta, a glazbena radionicauvježbavala svoj glazbeni program. Pozavršetku radionica slobodno smo vrijemeprovodili igrajući nogomet, odbojku,badminton, a oni najumorniji su se je-dnostavno izležavali na travi.
Na kraju je došlo vrijeme za povratakkući. Domaćinima smo zahvalili nagostoljubivosti i izrazili želju da i oniposjete nas u Šibeniku. Ukrcali smo se uautobuse pomalo umorni, ali obogaćeninovim poznanstvima i iskustvom koje ćesigurno otvoriti šansu za nove takvedoživljaje.
Anđela, Laura, Josipa
18
Uspostavom demokracije i škola jedobila drugu ulogu: istinito informiratimladi naraštaj o svemu onome što jevažno za život pojedinca i društva ucjelini. Budući da je vjera važan či-mbenik ljudskog života, vjeronauk jepostao sastavni dio školske izobrazbe.Da bi se pak vjerski nauk autentično tu-mačio, država sklapa ugovore s po-jedinim vjerskim zajednicama. Po timugovorima vjerske zajednice predlažuobrazovnim ustanovama učitelje koji sukvalificirani autentično tumačiti vjerskinauk . To je u svim europskim državamapostala demokratska tradicija i civi-lizacijsko dostignuće koje se poštuje.
Hrvatska je još uvijek zemlja mladedemokracije. Stoga nije čudno da imaljudi koji ne razumiju društvenu uloguvjeronaučne pouke. Republika je Hrva-tska sekularna država pa neki građanimisle da vjeri ni na koji način nije mjestou državnim institucijama. Jedan je broj
ljudi tako odgojen da religiju smatra ne-gativnom pojavom. Zato ne vidi nikakvasmisla da se o vjerskim sadržajima uči uškoli. To ponekad dovodi do društvenihnapetosti i ugrožavanja osnovnih vje-rničkih prava.
Vijeće za katehizaciju Hrvatskebiskupske konferencije ima dužnost pra-titi i nadzirati katoličku vjersku poukuu našim školama. Na početku ove ško-lske godine predsjednik je Vijeća mons.dr. Đuro Hranić uputio poruku hrva-tskoj javnosti o funkciji vjeronauka uškoli i društvu. Za naše čitatelje dono-simo najvažnije sadržaje iz te po-ruke.
„Kroz posljednjih devetnaest godina– piše u ime naših biskupa dr. Hranić –vjeronauk u školi se potvrdio kao diohrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava.Sve ga se manje promatra kao strano ti-jelo koje u suvremenoj školi treba tektolerirati, te ga se sve ozbiljnije prihvaćakao sastavni dio škole koja želi poštovati
ŠKOLA I ODGOJ U VJERI
Vjera i nevjera bitno određuju čovjekovo ponašanje, utječu na uređenjeljudskih odnosa i oblikovanje društva. Stoga je svaka zajednicazainteresirana da njezini članovi imaju prave spoznaje o vjeri. Ueuropskim je zemljama vjeronauk postao sastavni dio cjelovite izobrazbe.I u našoj je domovini, sve do Drugoga svjetskog rata, vjeronauk takođerbio sastavni dio izobrazbe i odgoja. Nakon Drugoga svjetskog rata uHrvatskoj je zavladao komunistički režim koji je vjeru proglasionegativnom društvenom pojavom. Škola je dobila zadatak da obrazujemlade ljude koji će iz društva u potpunosti ukloniti utjecaj vjere. Državnesu vlasti strogo pazile da vjernik ne bi obnašao neku odgovornu društvenufunkciju.
Odgoj u vjeri
19
sve dimenzije ljudske osobe i koja je zatopozvana prihvaćati zadaću cjelovitogodgoja i obrazovanja. Vjeronauk takopostaje sastavnim dijelom sveobu-hvatnog procesa nove vizije škole.“
U dokumentu se dalje kaže da Crkvau Hrvatskoj podržava i nastoji su-djelovati u postignućima zadanih ciljevanašega obrazovnog sustava, ali se ipaknapominje da država i društvo „mogustvarati samo dobre i izvrsne preduvjeterada unutar odgojno obrazovnog sustava,ali ne mogu preuzeti ni nadomjestitinapore pedagogije (koji se, u konačnicine ostvaruje preko institucija, nego ponastavnicima i pedagoškim djela-tnicima). To napomi-njemo stoga – kažese dalje - jer se čini da se školi i odgo-jnoobrazovnom sustavu u nas, napomalo totalitaran način, postavljazadaća ne samo da odgaja i obrazuje,nego da preuzme odgovornost za cje-lokupnu životnu radost, sreću i uspjehučenika, pa čak i njihovih obitelji.“
U poruci se kaže da je konačna svrhasvakog učenja o vjeri, pa tako i školskogvjeronauka: prionuti uz Boga. „Budućida je za Crkvu vjeronauk u školi obliknjezina sustavnog naviještanja, ona uče-nike poziva da već sada prionu uz Bogasvojim životom i radom. Ona, međuostalim, i vjeronaukom u školi tumači,promišlja i priopćava vjeru.“ Ali se neostaje samo na tome. Vjeronauk u školi„propituje smisao ljudske egzistencije iupućuje na mogućnost pronalaženja sre-će, vlastitog uspjeha i osobnoga smisla i
izvan granica samoga vjeronauka kaopredmeta te škole u kojoj se vjeronaukizvodi.“
Na kraju ove poruke dokument seobraća učenicima i njihovim roditeljima.Kaže se da je primjetno kako u po-sljednjih nekoliko godina obrazovnogsustava u Hrvatskoj sva nastojanjastavljaju učenike u središte nastave iživota škole. Na isti način Crkva stavljapred oči vjeroučiteljima te svećenicimai redovnicama da učenicima osvježesvjedočanstvo vjere. Roditelji se po-zivaju da, osim upisa djece na vjeronauk,usmjere svoju djecu na nedjeljnu eu-haristiju i župnu katehezu kao na mje-sta iskustva vjere.
Ova poruka predsjednika Vijeća zakatehizaciju Hrvatske biskupske konfe-rencije trebala bi nas potaknuti da razmi-šljamo o tome koliku vrijednost vje-ronauk ima za djecu i roditelje, ali istotako za hrvatsko društvo u cjelini.
Fra Ivan Nimac
Dječji doživljaj Božića (Likovna radionicažupe sv. Ante)
20
Na teritoriju župe sv. Ante naŠubićevcu već nekoliko desetljeća dje-luje osnovna škola „Petar Krešimir IV“.Školske godine 1979./1980. nekadašnjaje Druga osmogodišnja škola, koja senalazila u zgradi Gimnazije, preselila naŠubićevac u prostorije u kojima je nekaddjelovala Pedagoška akademija. Počeoje ubrzani rad na adaptaciji zgrade iuređenju okoliša koji su bili u derutnomstanju. Kako se ta gradska četvrt inte-nzivno naseljavala i broj djece rastao,postojeće su prostorije bile nedostatneza održavanje nastave. Javila se potrebaza nadogradnjom škole. Školske godine1983./1984. počeli su radovi na izgradnjinove školske zgrade. Na 4000 kva-dratnih metara prostora sagrađena jenova škola te je uređeno 7000 kva-dratnih metara prostora oko škole. Tanova zgrada ima 21 učionicu, 10 ka-bineta, sportsku dvoranu, knjižnicu,kuhinju s blagovaonicom, stomatološkuambulantu i druge prostorije potrebne zaodvijanje nastave.
Početkom devedesetih godina počinjeteško razdoblje naše povijesti: agresijana Republiku Hrvatsku, na naš grad patako i našu školu. U svim tim teškimtrenutcima duh ponosa, prkosa i vjerepoticao je osoblje škole na još predanijirad. Škola dobiva ime Petar Krešimir IV.Novi pečat odgoju i obrazovanju togavremena daje i uvođenje novog predmetau škole – vjeronauka. Naime, ugovorom
MJESTO CJELOVITOG ODGOJA I OBRAZOVANJAŠKOLA PETAR KREŠIMIR IV.
između Svete Stolice i Republike Hr-vatske godine 1991. vjeronauk ulazi uškole kao izborni predmet. Zbog kriznogtrenutka, vremena beznađa i unutarnjepotrebe društva za vjerskom i naci-onalnom obnovom, roditelji u velikombroju upisuju svoju djecu na vjeronauk.Godine 1991. vjeronauk se počinjeeksperimentalno provoditi u našoj školikoja je, zahvaljujući tadašnjem župnikufra Tomi Goreti i nekolicini entuzijasta,bila jedna od prvih škola u kojoj je uve-den vjeronauk. Župnici župa Meteriza iŠubićevca bili su vjeroučitelji koji sudali poseban doprinos u duhovnomodgoju djece i mladih. Kako je svakipočetak težak, tako su se i vjeroučiteljiizmjenjivali, uhodavali i usavršavali usvom poslanju. Sve to u vjeri i nadi daće doprinijeti odgojnoj i obrazovnojfunkciji škole.
Prošlo je već skoro dvadeset godinaod tih početaka. Vjeronauk je u školipolako postao prepoznatljiv. Danas je99% učenika uključeno u vjeronaučnunastavu. Od 825 učenika njih 280 dolazesa Šubićevca. U školi je zaposleno 76djelatnika. Među djelatnicima su i tri vje-roučiteljice i kapelan župe sv. Ante. Svise oni trude da djeci pruže kršćanskiodgoj i upoznaju ih istinama katoličkevjere.
Vjeroučiteljica Vinka LovrićCaparin je teološke studije završila uZagrebu. Bila je jedna od onih malo-brojnih entuzijasta koji su devedesetihgodina prošlog stoljeća utirali put vjero-
Odgoj u vjeri
21
nauka u našim školama. Gospođa LovrićCaparin živi na Šubićevcu u župi sv.Ante. Kršćanski je odgajala brojne ge-neracije, a i danas ih poučava od prvogdo četvrtog razreda.
Vjeroučiteljica Anamarija Gulinzavršila je teološko-katehetski studij uSplitu. Nakon više godina rada usplitskoj-makarskoj nadbiskupiji pre-selila se u Šibenik. Živi u župi svetogJeronima na Meterizama, udana je imajka je dvoje djece. U našoj školi radiod 2004. godine i predaje u višim ra-zredima.
Vjeroučiteljica Andrea Cinottidiplomirala je na Katoličkombogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Uškoli radi od 2001. godine i predaje uvišim razredima naše škole. Udana je,majka je troje djece, živi u župi Gospevanka Grada u Šibeniku.
Vjeroučitelj fra Damir Ćiro Čikaraje diplomirao teologiju na Katoličkombogoslovnom fakultetu u Splitu. Župnije vikar u župi svetog Ante na Šubićevcu.
Ove je školske godine počeo s radom unašoj školi.
Vjeroučitelji su aktivno uključeni u radškole i školske aktivnosti. Posebnosudjeluju u obilježavanju liturgijskegodine: Dani kruha, Božić, Križni putna tvrđavi Šubićevac, Uskrs i sl. Isto takosu uključeni u brojne projekte ihumanitarne akcije koje se provode uškoli, kao što su: Dan škole, Dani otvo-renih vrata, akcije vezane uz UNICEF,sakupljanje pomoći... Vjeroučitelji čestosudjeluju u integriranoj nastavi sasrodnim i povezanim predmetima kaošto su hrvatski jezik, povijest, likovni iglazbeni odgoj, engleski jezik... Tajmultidisciplinarni pristup obrazovanjuomogućuje učenicima da kršćanskevrjednote duboko ukorijene u svojsvakodnevni život. Vjeroučitelji se trudeda vjeronauk u našoj školi bude„moderan“ predmet koji osluškuje zna-kove vremena izgrađen na čvrstim teme-ljima višestoljetne tradicije i vjerehrvatskog naroda.
Andrea Cinotti, vjeroučiteljica
U školi Petra Krešimira IV. devedeset i devet posto učenika pohađa vjeronauk
22
Odgoj u vjeri
FRAMAFRAMA ili punim nazivom Franje-
vačka mladež je „bratstvo mladih kojise osjećaju pozvani Duhom Svetim dažive kršćanskim životom u svjetlu po-ruke sv. Franje Asiškoga, u sklopufranjevačke obitelji“. Zajednicu framašačine mladi ljudi od 14. do 30. godine kojižele ići putom franjevačke duhovnosti.Uz pomoć franjevačke obitelji, kojoj sei sami pridružuju, oni svoj životni putpovjeravaju Gospodinu. Iz ovoga je vi-dljivo kako se Frama prvenstveno oku-plja oko franjevačkih samostana ili u žu-pama koje poslužuju franjevci.
Prvotna ideja o osnivanju takve zaje-dnice nastala je u Italiji. U Hrvatsku jedošla najprije u Zagreb, preko mladihbogoslova u franjevačkom samostanu naKaptolu. Za službeni datum osnutkaFrame u Hrvatskoj uzet je 14. prosinca1992. godine. Najprije su se mladi za-počeli okupljati u samostanu na Ka-ptolu, ali ubrzo se Frama proširila i uostale krajeve Hrvatske i Bosne i Herce-govine.
Koja je svrha Frame? Što zapravo hoćeti mladi koji se nazivaju framašice iframaši? Franjevačka mladež nije samoskup prijatelja, premda se i to podra-zumijeva, nego bratstvo, obitelj braće isestara kojima je Bog Otac. Postatiframaš ili framašica znači odgovoriti naizazov kojim nas Bog izaziva po životui poruci sv. Franje Asiškog. Frama jeorganizirana zajednica mladih ljudi kojise inspiriraju životnim stilom FranjeAsiškoga. Pripadnost je zajednici stu-
pnjevita. U prvom su stupnju simpatizeri,to jest oni koji žele pobliže upoznati tajduhovni put.. To razdoblje mora potrajatinajmanje tri mjeseca. Oni koji se odlučeživjeti svoje kršćanstvo po uzoru na sv.Franju primaju se u zajednicu. Nakonnajmanje godinu dana duhovnog dru-ženja u Frami mladi framaši daju obe-ćanje da će živjeti po toj duhovnosti. Toje najviši stupanj pripadnosti Frami. Toje kao neka vrsta zavjeta: obećanicisvečano obećavaju da će na godinu danabiti svjedoci vlastite vjere. Nakon istekaobećanja se opet produžuju na godinudana.
Na početku je Frama bila orga-niziranapo franjevačkim provincijama, ali jedanas nešto drugačije. Sada je Framaorganizirana po područjima u bratsko-sestrinske zajednice. U hrvatskoj je pettakvih područja: dubrovačko-splitsko,zadarsko-šibensko, riječko, zagrebačkoi osječko. Nad svima je nadležnoNacionalno vijeće Frame. U područjimasu organizirane bratsko-sestrinske za-jednice koje su usko vezane uz župu ilisamostan. Mjesno bratstvo/sestrinstvo sečešće sastaje (po mogućnosti najmanjejednom tjedno). Svaka razina ima svojevijeće u kojem se nalaze: predsjednik/predsjednica, dopredsjednik/dopre-sjednica, tajnik/tajnica, blagajnik/blagajnica i voditelj/voditeljica fo-rmacije. Njima se pridružuju i duhovniasistenti i asistentice.
U Frami postoje razne aktivnosti. Odkaritativnih (skupljanje pomoći potre-bitima, posjećivanja raznih domova...)
23
POSLUŽITELJI OLTARA
Katolički su roditelji ponosni kad videsvoje dijete kako poslužuje kod oltara.Liturgijski obred bez ministranataizgleda kao oltar bez svijeća i cvijeća.Ministranti ipak nisu samo liturgijskiukras nego aktivni slavljenici svetih ta-jna. Ministrant je poslužitelj kodKristova oltara. Naziv dolazi od lati-nskog glagola „ministrare“, što značislužiti. Svaka krštena osoba, koja je do-segla dob razuma (7 i više godina) možebiti ministrant. Ipak se u redovitoj praksine izabiru djeca koja još nisu primilasvetu pričest. U našoj župi ministrirajudječaci i djevojčice koji su primili prvusvetu pričest. Sa starijim ministrantimaponekad kao vježbenici poslužuju i onikoji se pripremaju za prvu pričest i žele
postati redoviti ministranti.
Dužnosti ministranta se na prvommjestu vežu uz posluživanje kod oltaraGospodnjeg. Od ministranta se očekujeuzorno ponašanje, kako u crkvi, tako ikod kuće ili u školi. Ministrant je malinavjestitelj Evanđelja. Od ministranta setakođer očekuje da aktivno sudjeluje uživotu župne zajednice kojoj pripada,onoliko koliko mu to mogućnosti dopu-štaju. Redovit je na sastancima, dobar jeprijatelj, marljiv je u radu.
Sastanci ministranata u našoj župi susubotom u 11 sati. Na tim sastancimaučimo kako posluživati kod oltara, obra-đujemo teme vezane uz vjeru i kroz sveto se dobro zabavljamo. Rastemo itjelesno i duhovno. Tijekom godinećemo nastojati ostvariti barem jedanzajednički izlet, a za Božić ćemo se opetzabaviti uz tombolu. Puno toga pla-niramo, ali ako nam ih se još pridruži,biti ćemo pametniji i sposobniji zadodatno planiranje, učenje i zabavu.
Fra Ćiro
preko dramskih, glazbenih, molitvenih...Aktivnosti su ovisne o situaciji, po-najviše o broju framaša i njihovoj zainte-resiranosti. Svatko se ima priliku u njimaostvariti. Potrebno je samo da sa sobomdonese otvoreno srce, dobru volju tevjeru i pouzdanje u Boga. Upravo u tose uzdamo pri osnivanju Framaškogbratstva u našem samostanu i župi. Ovoje pozivnica da nam se zainteresiranipridruže kako bi se izgradilo novo mje-sno bratstvo Šubićevac, ali još više kakobi se mi u njemu izgradili.
Fra Damir Ćiro Čikara
24
Prema pisanom dokumentu, na danBožića, 25. prosinca 1066. godine uŠibeniku je boravio hrvatski kralj Kre-šimir IV. – ujedinitelj hrvatskih državnihpokrajina. Toga dana Šibenik se poja-vljuje na povijesnoj pozornici hrvatskedržave te se tako Božić bilježi i kao ro-đendan našega grada. Međutim, premauobičajenom pravilu, kralja uvijek pratinjegova svita (velikaši, vojnici, hrvatskibiskup…) pa je za pretpostaviti da je u tovrijeme – iako je tek kraljev kastrum(utvrda) – Šibenik bio značajna utvrdakoja je u svojim zidinama imala odgo-varajuću zgradu u kojoj se mogao smje-stiti kralj sa svom svojom pratnjom. Pre-ma tome naselje Šibenik, kojeg se na-stanak vezuje uz doseljenje Hrvata, kaomjesto s većim brojem ljudi moralo jenastati mnogo ranije.
ŠIBENIK – ŠUBIĆI - ŠUBIĆEVAC
Zahvaljujući provedenim arheo-loškimistraživanjima unutar tvrđave Svetog Mi-hovila (koju Šibenčani pogrešno nazivajuSveta Ana, po crkvici spomenute svetice)pronađeni su keramički ulomci posuda izbrončanog doba (oko 1950. godine prijeKrista), a potom i željeznog razdoblja (od1200. prije Krista pa do početka 1.stoljeća poslije Krista). Tada su ovim po-dručjem vladali Liburni, poznati pomorcii opasni gusari. Iz svega proizlazi da jena spomenutom mjestu bila pretpovijesnagradina sa suhozidnim bedemom. Nemasumnje da su njeni stanovnici čuvalizaljev od nepoželjnih posjetitelja. Isto sedogađa i u vrijeme rimske vladavine.Gradina je služila kao stražarnica i pro-matračnica odakle se o svim događanji-ma u zaljevu javljalo u glavni grad Libu-rnije Skardonu (Skradin). Od njihova
Povjesni vidikovac
Šibenske utvrde: Sveti Mihovil, Šubićevac i Sveti Ivan (Foto Škugor)
25
boravka u tvrđavi ostali su nam takođerulomci keramike, jedan brončani novac iukrasne koštane igle. Isto tako arheološkinalazi pronađeni u starohrvatskimgrobovima na groblju Kosa kod Vrpolja iu Donjem polju kod Sv. Lovre te u Du-bravicama kod Skradina govore da su stariHrvati već u prvoj polovici osmoga sto-ljeća živjeli na ovome prostoru. Naime,među nalazima keramičkih posuda nađenje i zlatnik (kovan između 751. i 755.godine) biza-ntskog cara Konstantina V.Kopronima i njegova sina Lava. Stoganema nikakve sumnje da bi se Hrvati,ugledavši šibenski morski zaljev skanalom, naselili tek na području Donjegpolja. Kao vrsni ratnici odmah su shvatilisvu stratešku važnost morske komu-nikacije i u suživotu s Liburnima ubrzosu ovladali pomorskim vje-štinama inavigacijskim umijećem kako bi u slučajuopasnosti obranili svoje more. (To su nasvojoj koži malo kasnije dobro osjetiliMlečani) Hrvati su ubrzo učvrstiligradinu, koja će kasnije postati kastrum(utvrda), ispod koje se razvilo ribarskonaselje.
Budući da su građani Šibenika u crkve-nom određenju potpadali pod upravu tro-girskog biskupa, oni su se i u tom pogleduželjeli osamostaliti. Zahvaljujući kne-zovima Bribirskim iz plemena Šubića,posebno zagovoru kneza Jurja (bratakneza Pavla Šubića), Šibenik konačno1298. godine postaje biskupija i dobivasvoga biskupa. Time je dobio i naslovcivitas (grad) pa se u političkom pogleduizjednačio s ostalim gradovima u Da-
lmaciji (Zadar, Trogir, Split i Omiš).
U političkom životu grada veliku suulogu imali hrvatski velikaši: najprijeknez Domaldo (1200. - 1233. godine), apotom čitavo stoljeće bribirski kne-zovi- Šubići. Nakon vlasti Šubića uslijediloje dugo razdoblje mletačke vladavine(1412. – 1797.) kad će se Šibenik naćiugrožen od Turaka. Da bi se grad uspješnoobranio ubrzano su se gradile tri tvrđave:
“Mene ne štite ni zidine ni more, koje mes obje strane okružuje. Mene čini sigurnimu svako doba zaštita moga Gospodara,čiju sliku uklesanu vidiš u ovommramoru.”
(Drevni zapis na šibenskim zidinama)
26
„Sveti Nikola“, na ulazu u šibenskikanal; „Sveti Ivan“ (Tanaja) i tvrđava„Baron Degenfeld“. Ova je potonjadobila ime po zapovjedniku obrane Ši-benika, a kasnije dobiva naziv – Šu-bićevac. Narod je, osim tvrđave, i širepodručje uz polje nazvao Šubićevcem,što se dovodi u vezu s knezovima Šubi-ćima Bribirskim. To ima smisla, ako seuzme u obzir njihova stoljetna vladavinai sve ono što su učinili za Šibenik. Sva-kako je kruna njihova zauzimanja zagrad uspješno osnivanje Šibenske bi-skupije 1298. godine.
Šubićevac će u povijesti ostati poznatne samo po imenu tvrđave već i kao po-prište teških borbi s vojskom turskogpaše Tekelije. On je godine 1647. napaoŠibenik s dvadeset tisuća vojnika. Bilaje to najteža i najslavnija bitka za obranugrada Šibenika u njegovoj tisućljetnojpovijesti. Očevidac i sudionik događaja,Šibenčanin Frane Divinić piše o toj bitciu svojoj knjizi „Povijest kandijskog ratau Dalmaciji“. On kaže da se u dolini„Poljica“ (današnji Šubićevac) sve orilo
od borbi između turske vojske i šibe-nskih branitelja, uz odjekivanje pucnjavei topovskih salvi, a sve pomiješano s jau-cima ranjenih i umirućih. Na kraju se,zahvaljujući herojskoj obrani, grad odr-žao. Kad je u šibensku luku, s ratnim bro-dovima i vojnim pojačanjem, uplovioprovidur Foskolo, paša Tekelija se s pre-ostalom vojskom naglo povlači premaDrnišu. U bitkama je izgubio oko četiritisuće vojnika, a brojni su ranjenicipomrli u povlačenju. Šibenikom je za-vladala opća radost i veselje. U zahva-lnoj procesiji koju je vodio biskup išlisu svi svećenici, providur, gradska upra-va, vojnici i svi građani. Čitav je gradbrujao od zvonjave zvona, a gradskimje ulicama odjekivala pjesma: „Te Deumlaudamus – tebe Boga hvalimo!“. Takoje 16. rujna 1647. godine na Šubićevcuzavršila najdramatičnija bitka za gradŠibenik. S tom se pobjedonosnom obra-nom može usporediti samo ona koja sedogodila na isti dan tri i pol stoljećakasnije, 16. rujna 1991.
Ivan Pedišić, prof.
Povjesni vidikovac
Tvrđava sv. Nikole - obrana s mora (Foto Škugor)
27
u svetim otajstvima. Oni su, međutim,ipak uskraćeni za stvarno sjedinjenje seuharistijskim Isusom koje se događau svetoj pričesti. Kad u nedjeljnoj svetojmisi molimo za vjerničke potrebe (mo-litva vjernih) uvijek se sjećamo našihbolesnika i molimo Boga za njih. Crkvabrine da po svojim službenicima posjetinemoćnike i okrijepi ih sakramentimabolesničkog pomazanja i svete pričesti.
Redoviti posjeti bolesnicima u našojžupi obavljaju se pred Božić i Uskrs.Obično se tada na nedjeljnoj svetoj misinajavi posjet bolesnicima i pozoveobitelji da prijave svoje bolesne i ne-moćne članove. Vrijeme dolaska sve-ćenika dogovara se s obitelji bolesnika.Bolesnike koji to žele, posjećujemomjesečno, svakoga prvog petka umjesecu. Dovoljno je da obitelj izraziželju bolesnika da ga svećenik posjećujesvakoga prvoga petka.
Svaki bolesnik ima pravo na duhovnuskrb svoje Crkve i zato se vjernici ne bitrebali ustručavati pozvati svećenika u
DUHOVNA SKRBBOLESNIKA
Kad čovjek oboli sve se mijenja unjegovu životu. Bolest ne opterećujesamo naše tjelesne funkcije. Onaugrožava čitava čovjeka. Nastupa sve-opća kriza. U krizi su naše životnenavike, u krizi je naš stil života, u krizije naše raspoloženje, u krizi su naši lju-dski odnosi, u krizu dolaze čak i našiodnosi s Bogom. Bolest stavlja sve nakušnju: i životne planove i ljudskeodnose. Nikada čovjek nije tako po-treban drugih ljudi kao u bolesti. Ubolesti se potvrđuje prijateljstvo i ra-zotkriva sebičnost.
Isus je iskazivao posebnu brigu zabolesnike: blagoslivljao ih je i liječio.Svojim je učenicima dao moć „da liječesvaku bolest i svaku nemoć“(Mt 10,1).Obećao je svojoj Crkvi da će ozdra-vljenje bolesnika biti znak vjero-dostojnosti naviještanja Evanđelja. Zatoje od samoga početka Crkva vodila po-sebnu brigu o bolesnicima. Sveti JakovApostol piše prvim kršćanima: „Bolujeli tko među vama? Neka dozovestarješine Crkve! Oni neka mole nadnjim mažući ga uljem u ime Gospo-dinovo, pa će molitva vjere spasitinemoćnika; Gospodin će ga podići i –ako je što zgriješio – oprostit će muse“(Jak 5,14-15).
I u našoj župi ima bolesnika koji nemogu dolaziti na svetu misu. Mnogi odnjih prate nedjeljni televizijski prijenossvete mise. Tako se duhovno pridružujueuharistijskom skupu i duhom sudjeluju
Duhovna ponuda
28
Crkva je uvijek isticala važnost kojubolnica ima u našem osobnom i dru-štvenom životu. Dok su joj prilike do-puštale, i u našim je krajevima Crkvaosnivala bolnice i vodila skrb o bole-snicima. Nažalost, komunisti su nakonDrugoga svjetskog rata prisilnom naci-onalizacijom oduzeli Crkvi mogućnostvođenja bolnica i zabranili samu duho-vnu skrb u bolnicama. Današnje de-mokratsko društvo stavlja pred Crkvunove izazove. Bolnice su, bilo da su udržavnom ili privatnom vlasništvu, otvo-rene potrebama bolesnika. A bolesnicisu, osim medicinske skrbi, potrebni i du-hovne okrjepe. Tako se ukazala potrebaorganiziranog dušobrižništva i prisu-tnost bolničkih kapelana u našimbolnicama. U Šibenskoj je biskupijiorganiziran bolnički pastoral u dvijebolnice: u Kninu i Šibeniku.
Kako izgleda rad jednog dušobrižnikau bolnici? Mada ulaže veliki trud, posaoje bolničkog dušobrižnika uglavnomnevidljiv. Služba bolničkog kapelanaunutar same strukture zdravstva puna jeznakovitosti. Ona se prvenstveno ubolnici doživljava kao skup odnosa:ljudskih, prijateljskih, bratskih, pro-fesionalnih… Kao predstavnik Crkvesvećenik je za vjernike vidljiva prisu-tnost Krista patnika među patnicima. Onje potreban bolesnicima, ali i obitelji,rodbini i prijateljima. Potreban je svimakoji pate s bolesnikom, ali i bolničkomosoblju koje s bolesnicima radi.
bilo koje doba dana i noći da donosiduhovnu utjehu bolesnom vjerniku.Danas, hvala Bogu, postoje mogućnostiuspostave komunikacije kako to prijenije bilo moguće. Osim redovitogtelefona na koricama su našeg župnoglista (kao i na vratima crkve i župnogureda) otisnuti i brojevi mobitela žu-pnika i župnog vikara koji se mogunazvati kada god zatreba.
Ako se župljanin župe sv. Ante nađeu bolnici, on se za duhovne potrebe mo-že obratiti bolničkom kapelanu, ali mo-že i svome župniku. U ovome broju na-šega župnog lista donosimo prilogbolničkog kapelana fra Mate Topića oorganiziranoj duhovnoj skrbi u šibe-nskoj bolnici.
Župnik
DUHOVNA SKRB UŠIBENSKOJ BOLNICI
Bolnica je jedna od najvažnijihdruštvenih ustanova. Trebamo je od za-čeća do smrti. Gotovo da nema čovjekakoji za svoga života nije bio potrebanbolničkog liječenja. Nekim se ljudimadogađa da i dio svoga života morajuprovesti u bolnici. Za današnjeg čovjekabolnica na neki način postaje dio životai „prijatelj u nevolji“. S druge, pak,strane, ima ljudi koji su s bolnicom pro-fesionalno povezani i svoj „radni vijek“provode u bolnici. To su liječnici i bo-lničko osoblje.
Duhovna ponuda
29
U našoj bolnici ne postoji, nažalost,prikladan prostor za kvalitetno dje-lovanje dušobrižnika. Svećenik nemaodgovarajući prostor za razgovore isusrete s pacijentima, medicinskimosobljem i s rodbinom. Bolničko se du-šobrižništvo uglavnom svodi na „duho-vni servis“: dijeljenje sakramenata sveteispovijedi, pričesti i bolesničkog poma-zanja. Drugi oblici duhovne pomoći kaošto su razgovori s bolesnikom i nje-govom obitelji; aktivna prisutnost uprocesu liječenja itd. za sada se ostvarujeu manjoj mjeri. Valja istaknuti da pri-sutnost katoličkih udruga i aktivnostpojedinih vjernika koji rade s bole-snicima može mnogo pomoći u bo-lničkom pastoralu.
Nalazimo se pred reformom zdra-vstvenog sustava u Republici Hrvatskoj.U tom smislu Crkva nastoji istaknutinužnost da se to područje čovjekovaiskustva evangelizira na novi način.Time u mnogome pridonosi nastoja-njima oko cjelovitog ozdravljenja lju-dske osobe. Bolnički dušobrižnik, iako
Fra Mate Topić šest godina vrši dušobrižničku službu u šibenskojbolnici. Svaki dan po odjelima posjećuje bolesnike. Uglavnom to činiizjutra iza liječničke vizite (10,30 sati), a prema potrebi i poslije podne. Ikada nije u bolnici, on je na neki način „dežurni svećenik“ 24 sata nadan. Svaki vjernik koji poželi da ga svećenik pohodi, dovoljno je da svojuželju kaže bolničkom osoblju ili sam nazove MOBITEL: 098/870009.
U bolničkoj se kapeli nedjeljom slavi sveta misa u 10,30 sati. Nablagdan Gospe Lurdske 11. veljače međunarodni je dan bolesnika. Togadana svetu misu u bolničkoj kapeli predvodi šibenski biskup msgr. AnteIvas.
ponekad izoliran u svojoj službi, možepomoći ljudima kojima je ugroženo tje-lesno zdravlje da sačuvaju svoj duhzdravim. A na taj se način olakšava iubrzava proces tjelesnog ozdravljenja.
Fra Mate Topić, bolnički kapelan
30
KRŠTENI U2010. GODINI
Do zaključenja našeg župnog lista„Sveti Ante“ tijekom ove godine užupi je kršteno trideset i sedam djece:
Lorena Marija Vlahov, kći Marija iIvane, 19. siječnja; Lana Prekpalaj, kćiMarijana i Antigone, 14. veljače; SaraMilovac, kći Zorana i Maje, 14 veljače;Mauro Dragović, sin Rolanda i Martine,27. ožujka; Petra Krznarić, kći Mile iMartine, 10. travnja; Mihael Krznarić,sin Mile i Matine, 10. travnja; AnteBura, sin Tomislava i Marije, 25.travnja; Marta Boban, kći Jurice i Maje,1. svibnja; Duje Štrkalj, sin Ante i Ane,7. svibnja; Tin Jurić, sin Mira i Tihane,
16. svibnja; Gabi Goleš, kći Nenada iJadranke, 16. svibnja; Leon Đurđević,sin Bojana i Eni, 16. svibnja, Ana Periša,kći Krešimira i Katarine, 23. svibnja;Marieta Bilić, kći Marijana i Angele,30. svibnja; Šime Klarić, sin Stipe iAne, 6. lipnja; Marko Lokas, sin Mariai Nikoline, 6. lipnja; Luka Lokas, sinMaria i Nikoline, 6. lipnja; LucijaJosipa Erceg, kći Josipa i Vinke, 13.lipnja; Helena Vidović, kći Alena iMarine, 20. lipnja; Mario Cvutković,sin Šimuna i Marije, 26. lipnja; IvanaMarija Gulić, kći Ivice i Katice, 26.lipnja; Petar Slavica, sin Zorana iDijane, 29. lipnja; Matea Puljić, kćiNikole i Dragane, 17. travnja; VanesaLjubić, kći Tomislava i Danijele, 11.srpnja; Marija Grulović, kći Milana iAnkice, 11. srpnja; Filip Žaja, sinHrvoja i Josipe, 25. srpnja; Maria Jurić,kći Jure i Ivane, 5. kolovoza; Roko AnteJurković, sin Dalibora i Karoline, 29.kolovoza; Zara Periša, kći Gordana iLuciane, 5. rujna; Šime Sulje, sin Ivanai Željke, 18. rujna; Mihaela AnaVučenović, kći Ante i Sanje, 26. rujna;Fran Burek, sin Maria i Sanje, 13.studenoga; Nina Burek, kći Maria iSanje, 13. studenoga; Marta ToninaČubrić, kći Šime i Branke, 14.studenoga; Thea Crljen, kći Darija iMandice, 17. studenoga; JeronimŠkenber, sin Ivice i Ane, 21. stude-noga; Juraj Škenber, sin Ivice i Ane, 21.studenoga; Lucija Dobra, kći Ante iBlanke, 21. studenoga; Lorena MarijaČvrljak, kći Antonija i Barbare, 27.studenoga.
Slavlje sakramenata
31
OVOGODIŠNJIPRVOPRIČESNICI
Prvu svetu pričest 9. svibnja 2010.u župi sv. Ante na Šubićevcu primiloje pedeset i dvoje naših mališana:
Lara Anaz, Antonija Alaz, LucijaAleksić, Franka Babačić, MarioBelamarić, Luka Blatančić, MartaBoba, Antonija Brajković, DomagojBrnada, Josip Budiša, Frane Bušac,Nikola Dugopoljac, Antonio Đaković,Claudia Domenika Friganović, LukaGović, Krešimir Guina, Ivan Hrvat,Krunoslav Juraj Ivanović, KarlaJakelić, Božidar Jelovčić, Karla
Juričić, Julija Karadakić, PatriciaKaradjole, Anamaria Kokić, NikolinaKolopez, Anton Toni Kovačić, KataMarijeta Laća, Ivan Lemac, Ena Lokas,Dino Mandušić, Matea Marasović,Petra Maričić, Patricija Markoč,Kristian Matijević, Anica Morić, IvaMrčela, Bruno Munega, Tea PetraOljvari, Jakov Roko Renko, AnaAgneza Reškov, Katarina Skočić,Doris Stamenković, Luciano Svračak,Ana Škarica, Vice Torić, Mateo Trlaja,Tomislav Veleglavac, Bruno Vrančić,Helena Vujatović, Lucia Josipa Vukšić,Luka Zoričić, Iva Županović.
OVOGODIŠNJIKRIZMANICI
U nedjelju, 18. travnja 2010.,šibenski je biskup mons. Ante Ivaspodijelio sakramenat svete potvrdečetrdeset i trojici djece:
Isabela Barižon, Bruno Benčić, JosipBralić, Petra Romana Bumbak, BrunoCrljić, Luka Čular, Kristina Ercegovac,Kristina Gracin, Franka Grandeš, MatejGulin, Bruno Jakelić, Jakov Jakelić, JureBožo Jaman, Roberta Juras, Kata Juras,Katarina Kokić, Ivan Kovač, MarkoKujundžić, Anđela Mandušić, ToniMrđen, Bruno Ninić, Tonka Olivari, IvanaPatricija Omazić, Antonio Paiva-Skorić,Dario Pandžić, Anita Pašara, Ivana Pekar,Emilija Natalija Periša, Paula Petrina,Antonio Plenča, Božena Pulić, Matea
32
VJENČANI U OVOJGODINI
Sakramentalni je brak u našoj župi,kroz 2010. godinu, sklopilo desetmladih parova:
Zoran Krnić i Alisa Moralić vjenčali suse 9. siječnja 2010. u crkvi sv. Ante.Kumovi su bili Joško Županović iJadranka Krnić, vjenčatelj fra JosipGotovac.Dario Crljen i Mandica Šimić vjenčalisu se 10. travnja 2010. u crkvi sv. Ante.Kumovali su Mario Karega i MartinaTroha. Vjenčatelj je bio fra Josip Gotovac.Šime Čubrić i Branka Amanovićvjenčali su se 17. travnja 2010. u crkvisvetog Ante. Kumovi su bili Mario Morić
i Jasminka Brkčić. Vjenčatelj je bio fraJosip Gotovac.Mario Dragičević i Anita Orlović slavilisu sakramenat svete ženidbe 1. svibnja2010. u crkvi svetog Ante. Kumovi su biliMario Brzoja i Luca Jozinović, avjenčatelj fra Josip Gotovac.Tomislav Ćoran i Kristina Papakvjenčali su se 7. kolovoza 2010. u crkvisvetog Ante. Kumovi su bili Robert Višići Vinka Čvrljak, a vjenčatelj fra IvanNimac.Antonio Barišić i Nina Crnadak su sevjenčali 14. kolovoza 2010. u crkvi svetogAnte. Kumovi su bili Luka Protega iJasmina Sić. Vjenčatelj je bio fra IvanNimac.Ivan Sulje i Željka Vlatka Šinkićsakramentalni su brak sklopili 18. rujna2010. u crkvi svetog Ante. Kumovali suDanijel Maleš i Tihana Cvetan. Vjenčateljje bio fra Ivan Nimac.Branko Vrzić i Marina Gović vjenčalisu se 30. listopada 2010. u katedrali sv.Jakova u Šibeniku. Kumovi su bili DamirSpahija i Tatjana Gović, a vjenčatelj fraIvan Nimac.Vedran Bukić i Biljana Jugovac vjenčalisu se 6. studenoga 2010. u crkvi sv. Ante.Kumovi su bili Boris Škubonja i IvanaKardum, a vjenčatelj fra Ivan Nimac.Viktor Banov i Marijana Meić vjenčalisu se 20. studenoga 2010. u crkvi sv. Ante.Kumovi su bili Joso Banov i MarijaBanov, a vjenčatelj fra Ivan Nimac.Antonio Čvrljak i Barbara Cukrovvjenčali su se 27. studenoga 2010. u crkvisv. Ante. Kumovi su bili Jere Pešić i AnaŠkenber, a vjenčatelj fra Ivan Nimac.
Puljić, Anamarija Radovčić, MihovilDino Renko, Paula Škugor, Iva MarijaŠoljić, Luka Tepić, Matea Tomljanović,Tina Marija Trlaja, Šime Verović, VišnjaPavica Vitić, Jurica Vranjić, IvanZoričić.
Slavlje sakramenata
33
ŽUPNI UREDSV. ANTE
tel: 022/214-294 i 311-470
Uredovno vrijeme:Župni ured sv. Ante otvo-renje svaki dan od 9 do 12 sati.
Vjernici mogu u bilo kojevrijeme potražiti župnika iližupnog vikara na bro-jevemobilnih telefona: - župnik 098/895-097 - župni vikar 098/184-96-61
RASPORED SLUŽBE BOŽJEU CRKVI SV. ANTE
Nedjeljne svete mise: u 9 i 11sati.Svete mise radnim danom:jutarnja u 7 sati; večernja u 18(ljeti u 19) sati.Pobožnosti:
- utorak sv. Ante,- devetnica sv. Anti,- prvi petak,- svibanjska pobožnost,- listopadska pobožnost.
Trinaest utoraka sv Antepočinje u utorak 15. ožujka2011.
ŽUPNI VJERONAUK
Prvopričesnici:- petkom u 10 i 14 sati.
Krizmanici:- petkom u 11 i 15 sati.
Učenici sedmog razreda:- subotom u 10 sati.
SLOBODNE AKTIVNOSTI
Likovno-kreativna radionica:subotom od 9,30 do 12,30 sati.
Župna čitaonica: subotom od9,30 do 12,30 sati.
GLAZBENE AKTIVNOSTI
Vježba Župnog zbora odraslih:- petkom u 18,30
(ljeti u 19,30).Vježba Zbora mladih:
- utorkom u 20 sati.
34
BLAGOSLOV OBITELJIZanimljivi su ti obiteljski pohodi. Svaki
bi svećenik mogao ispričati mnoštvo zgodai nezgoda. Neki vjernici s radošću primajusvećenika, neki to doživljavaju kao diobožićnog folklora, a ima i onih koji su indi-ferentni, pa kad je svećenik već došao nežele ga odbiti. Ima opet vjernika koji spre-mno očekuju svećenika, a ima i onih kojisvake godine kažu da su ga očekivali u nekodrugo vrijeme.
U malim seoskim sredinama blagoslov senekada obavljao između Božića i Nove go-dine ili od Nove godine do Bogojavljenja.U velikim je gradskim župama danas tonemoguće. Zadarska je biskupija, već prijetrideset godina, prva uvela običaj dablagoslov obitelji počinje prvim tjednom uDošašću. Tu su praksu u Šibenskoj biskupijiprihvatile mnoge župe. U našoj župi sv.Ante već se uhodao običaj da blagoslovobitelji počinje u Došašću. Tako ćemo činitii ove godine.
Donosimo raspored blagoslova stanova.Može se dogoditi, da radi nužnih obveza(sprovod, neodgodivi posao, bolest…),raspored blagoslova bude izmijenjen.Molimo vjernike za strpljivost i razumi-jevanje. Ako vjernici nisu kod kuće uvrijeme dolaska svećenika, mi ćemo ostavitisličicu kao znak da smo bili pred vašimvratima. Vjernici koji žele da ih ponovnoposjetimo, dovoljno je da nazovu na našemobilne telefone i rado ćemo to učiniti.
Posjetit ćemo svaku vjerničku obitelj kojato želi. Svi koji su do sada primali bla-goslov, ako nisu promijenili adresu, moguse nadati da ćemo ih posjetiti. Novi članovinaše župne zajednice koji su se kroz ovugodinu naseli na Šubićevcu trebaju nam sejaviti i upisati u popis obitelji naše župe.Držat ćemo se uglavnom dosadašnjeg ra-sporeda blagoslova.
Župnik
RASPOREDBLAGOSLOVA OBITELJI
29.11. - ponedjeljak, od 10 do 12 iod 15 do 18 sati: Bana J. Jelačića 2a i2b (neboderi)
30.11. - utorak, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: Bana J. Jelačića 6abc (bivšapolicijska) i 28 (neboderi)
1.12. - srijeda, od 10 do 12 i od 15od 18 sati: Bana J. Jelačića 38, 40, 42,44, 46, 48, 50 i 52 (bivše vojne)
2.12. - četvrtak, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: Bana J. Jelačića 30(neboderi) i 36 (mjesni odbor)
3.12. - petak, od 10 do 12 sati i od15 do 18 sati: Bana J. Jelačića 8, 10,12, 14, 16, 18, 20 i 22 (bivše vojne)
4.12. - subota, slobodno
5.12. - 2. nedjelja Došašća, slobodno
6.12. - ponedjeljak, od 10 do 12 iod 15 do 18 sati: Bana I. Mažuranića32, 34, 36, 38, 40, 42, 44, 46, 48, 50,52, 54, 56, 58, 60, 62, 64, 66, 68, 70,72 i 74 (gornji red iznad crkve)
7.12. - utorak, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: Bana I. Mažuranića 14, 16,18, 20, 22, 24, 26, 28 i 30 (donji rediznad crkve)
8.12. - srijeda, od 15 do 18 sati: C1
Božićni kalendar
35
9.12. - četvrtak, od 10 do 12 sati iod 15 do 18 sati: Bana J. Jelačića 13abcdef
10.12. - petak, od 10 do 12 sati i od15 do 18 sati: Bana I. Mažuranića:PLAVE i CRVENE
11.12. - subota, slobodno
12.12. - 3. nedjelja došaća, slobodno
13.12. - ponedjeljak od 15 do 18 sati:Bana I. Mažuranića: ŽUTE
14.12. - utorak, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: kuće i zgrade od Lavčevićado škole
15.12. - srijeda, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: Đure Đakovića i Put Lugaša
16.12. - četvrtak, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: C2
17.12. - petak, od 10 do 12 i od 15 do18 sati: Put Jamnjaka i Šibenskihvatrogasaca
18.12. - subota, božoćna ispovijed
19.12. - 4. nedjelja Došašća,slobodno
20.12. - ponedjeljak, od 10 do 12 iod 15 od 18 sati: Put Jurasa (prva ulica)
21.12. - utorak, od 10 do 12 i od 15do 18 sati: Put Jurasa (ostale ulice)
22.12. - srijeda, ispovijed bolesnika
POSJET BOLESNICIMAsrijeda, 22. princa
prema dogovoru s obiteljima
* * *
BOŽIĆNA ISPOVIJEDpetak, 17. procinca, u 18 satisubota, 18. prosinca:
- u 11 sati za djecu- u 18 sati za odrasle
* * *
SVETE MISE24. prosinca – Badnjak:
- izjutra u 7 sati- navečer nema mise;
25. prosinca – Božić:- Ponoćka u ponoć- danje mise u 9 i 11 sati;
26. prosinca – sveti Stjepan isveta Obitelj:
- 9 i 11 sati;31. prosinca – Stara godina:
- večernja sveta misa u 18 sati ZAHVALNICA.
1. siječnja – Nova godina - MarijaBogorodica:
- 9 i 11 sati;2. siječnja – 2. nedjelja poBožiću:
- 9 i 11 sati;6. siječnja – Bogojavljenje:
- 9 i 11 sati.
