SVJETSKI DAN SEPSEWORLD SEPSIS DAY

13. rujna 2018.Dvorana Circolo

Carrarina ulica 1, Pula

SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018. SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018.

2 3

PROGRAM:

17:00 - 17:10 Pozdravni govor doc.dr.sc. Irena Hrstić, dr.med.; Irina Pucić, dipl.med.techn.

17:10 - 17:30 Kronologija obilježavanja Svjetskog dana sepse u Hrvatskoj i Puli Martina Močenić, mag.med.techn.

17:30 - 17:50 Pristup bolesniku sa sepsom Helena Jurina, dr.med.

17:50 - 18:10 Hemokultura, zlatni standard detekcije i izolacije mikroorganizama u krvi mr.sc. Lorena Lazarić Stefanović, dr.med.; Jasenka Lončarić, bacc.med.techn.

18:10 - 18:30 Sepsa u trudnoći i puerperiju - potencijalno fatalna komplikacija doc.dr.sc. Dragan Belci, dr.med.

18:30 - 18:50 Uloga primalje u opstetričkoj i puerperalnoj sepsi Teuta Grdinić, bacc.primaljstva

18:50 - 19:10 Sepsa kod gastroenterološkog bolesnika Katerina Klapčić, dr.med.

19:10 - 19:30 Menigokokna sepsa Patricija Orlić, bacc.med.techn.

19:30 - 19:50 Kompetencije medicinske sestre kod bolesnika sa sepsom Sanja Benazić Kliba, bacc.med.techn.; Anja Dević, bacc.med.techn.

Rasprava, prigodno druženje

PREDAVANJA ĆE BITI BODOVANA SUKLADNO PRAVILNIKU HKMS I HLK

Martina Močenić, mag.med.techn.; Opća bolnica Pula

Kronologija kampanje “ZAUSTAVIMO SEPSU” u Hrvatskoj i PuliHrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfu-zije pristupilo je u ožujku 2014. godine najvećoj organizaciji za borbu protiv sepse – Global Sepsis Alliance (GSA). Sljedeći korak bio je potpisivanje World Sepsis Declaration (WSD), čime su se obvezali na aktivno sudjelovanje u borbi protiv sepse. Svjetski cilj je povećati javnu i profesionalnu svijest o sepsi koja je postala problem globalnih razmjera te pokušati svojim aktivnostima doprinijeti smanjenju broja oboljelih i umrlih od sepse. Incidenci-ja sepse je u porastu u posljednjem desteljeću, te potaknuto tim činjenicama društvo je počelo sa svojim aktivnostima djelovanja po pitanju sepse. Stalnim djelovanjem drušva i Povjerenstva za intenzivnu skrb aktivno se obilježava Svjetski dan sepse 13.rujna od 2014.godine u gradovima naše zemlje.

U ovom izlaganju prikazati će se kronologija kampanje na nivou Hrvatske i Opće bolnice Pula te će biti prezentiran sav tiskan materijal usmjeren zdravstvenim djelatnicima i jav-nosti sa ciljem podizanja javne svijesti o sepsi.

Helena Jurina, dr.med.; Opća bolnica Pula

Pristup bolesniku sa sepsomSepsa je globalni javnozdravstveni problem i vodeći uzrok smrti od infekcije u svijetu. Nje-na važnost proizlazi iz okolnosti i učestalosti nastanka, vulnerabilnosti skupina bolesnika koje zahvaća (djeca, stariji i imunokompromitirani bolesnici), kompleksnosti dijagnostike i liječenja te visoke smrtnosti. Unatoč nastojanju kliničara i istraživača, još uvijek nema sasvim pouzdanih i specifičnih kliničkih i laboratorijskih pokazatelja koji bi nedvojbeno ukazivali na sepsu, a njezino rano prepoznavanje preduvjet je odgovarajućeg liječenja te preživljenja bolesnika.

Pojam sepse obuhvaća niz stanja različite težine, od infekcije i bakterijemije do sepse i septičkog šoka koji mogu dovesti do višestrukog organskog zatajenja. Definicija sepse se ubrzano mijenjala u zadnjih 30-ak godina tako da npr. pojam SIRS-a (sistemskog upalnog odgovora) više nije uključen u definiciju sepse jer nije isključivo uzrokovan infekcijom. Današnja definicija sepse odražava stručno mišljenje društava za intenzivnu medicinu uključujući Society of Critical Care Medicine (SCCM) i European Society of Intensive Care Medicine (ESICM). Treba naglasiti da ta definicija nije dijagnostička s obzirom da ne uk-ljučuje specifične kriterije za identifikaciju infekcije. Također, nije jednoglasno prihvaće-na te neka društva i dalje koriste raniju definiciju koja uključuje SIRS, sepsu i tešku sepsu.

SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018. SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018.

4 5

mr.sc. Lorena Lazarić Stefanović, dr.med.; Jasenka Lončarić, bacc.med.techn.; Opća bolnica Pula

Hemokultura – zlatni standard detekcije i izolacije mikroorganizama iz krviHemokultura se smatra zlatnim standardom detekcije i izolacije mikroorganizama (bak-terije i gljive) iz krvi, a kao mikrobiološki dokaz prisutne bakterijemije ili fungemije.

Dokaz viremije bazira se na molekularnim metodama (PCR) koje imaju svojih predno-sti, ali i nedostataka, kada se radi o dijagnostici sepse. Prednost molekularnih metoda je brzina detekcije patogena, čak kada su prisutni u manjem broju, a nedostaci su : visoka cijena, detekcija samo onih mikroorganizama određene panelom PCR-a te nemogućnost dobivanja antibiograma.

Uzorak za hemokulturu je venska krv. Jedan “set” hemokultura čine jedna bočica za ae-robni (Plus Aerobic) uzgoj i jedna bočica za anaerobni (Plus Anaerobic) uzgoj inokulirani uzorkom venske krvi uzete sa jednog mjesta venepunkcije. Bočice sa tekućim hranjivim podlogama se do upotrebe čuvaju na suhom, hladnom mjestu (2-25ºC), zaštićenom od direktne sunčeve svjetlosti. U mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije koristi se automatizirani termostat BACTEC sa kompatibilnim komer-cijalnim tekućim hranjivim podlogama (Plus Aerobic, Plus Anaerobic i Peds Plus – za no-vorođenčad i djecu).

Uzorci krvi za hemokulturu uzimaju se kada je to klinički opravdano, prije primjene anti-biotske terapije. Ukoliko pacijent već prima antibiotsku terapiju potrebno je učiniti pauzu od 72 sata (antibiotski prozor), a ukoliko ni to nije moguće, krv se uzima neposredno prije slijedeće doze antibiotika (tada je koncentracija antibiotika najniža).

Volumen krvi najvažniji je čimbenik koji određuje postotak izolacije bakterija iz krvi. Pre-poručen volumen krvi za odrasle osobe je 8-10 ml krvi po jednoj bočici (ukupno 20 ml po jednom setu), za novorođenčad i djecu 1-5 ml po bočici Peds Plus (ovisno o tjelesnoj masi, do 1% ukupnog volumena krvi).

Za većinu pacijenata preporučuje se uzeti dva seta hemokultura, sa različitog mjesta, ve-nepunkcijom. S obzirom na intermitentni karakter bakterijemije preporučeno je uzeti setove u razmaku od 10 minuta, najbolje u trenutku kada se pojave simptomi zimice i tresavice.

Ne preporuča se uzeti uzimanje uzorka krvi iz postojećeg perifernog ili centralnog ven-skog pristupa (ukoliko ne postoji sumnja na CVK bakterijemiju), jer je dokazano veći po-stotak kontaminacije uzorka i lažno pozitivnih nalaza.

Postupak uzimanja uzorka krvi za hemokulturu spada u aseptične postupke stoga treba primijeniti sve korake da se uzorkovanje provede na potpuno aseptičan način.

Radna skupina SCCM/ESICM 2016. godine definirala je sepsu kao životno ugrožavajuću disfunckiju organa uzrokovanu poremećenim upalnim odgovorom domaćina na infek-ciju. Disfukcija organa definirana je zbrojem od dva ili više bodova u SOFA kalkulatoru. SOFA kalkulator služi za procjenu težine disfunkcije organa kod potencijalno septičnog bolesnika, a kod onih koji ispunjavaju ovaj kriterij smrtnost je veća od 10%. Što se tiče infekcije, nema jasnih smjernica koje pomažu kliničaru da uzročno posljedično povežu neki mikroorganizam sa sepsom pa se za ovaj dio dijagnoze sepse kliničar mora oslanja-ti na sumnju proizašlu iz znakova i simptoma infekcije te na radiološke i mikrobiološke rezultate kao i odgovor na antibiotsku terapiju. Potom, septički šok je stanje u kojem je, unatoč odgovarajućoj nadoknadi volumena, potrebna primjena vazopresora kako bi se srednji arterijski tlak (MAP) održao iznad 65 mmHg, a vrijednost laktata iznosi više od 2 mmol/L . Bolesnici koji ispunjavaju ove kriterije imaju viši mortalitet u odnosu na one koji ispunjavaju kriterije samo SOFA kalkulatora (40% u odnosu na 10%). Slijedi višestruko zatajenje organa koje je klinički sindrom koji obuhvaća zatajenje dva ili više organa ili organskih sustava uzrokovanih akutnom bolesti te je zadnje stanje na ljestvici težine kod akutnih infektivnih (sepsa) i neinfektivnih bolesti (npr. pankreatitis).

Klinička slika sepse je nespecifična i može odgovarati prezentaciji mnogih drugih stanja (npr. akutni respiratorni distres sindrom, pankreatitis). Simptomi uključuju simptome infekcije ovisno o izvoru, arterijsku hipotenziju, povišenu ili sniženu tjelesnu tempera-turu, tahikardiju, tahipneju, simptome hipoperfuzije (promjena stanja svijesti, oligurija, anurija, ileus...). Laboratorijski nalazi su također nespecifični i mogu biti posljedica infek-cije, hipoperfuzije tkiva i zatajenja organa. Uključuju leukocitozu ili leukopeniju, hipergli-kemiju, povišene upalne parametre, arterijsku hipoksemiju, porast kreatinina, tromboci-topeniju, poremećaj koagulacije, hiperbilirubinemiju, adrenalnu insuficijenciju i povišene vrijednosti laktata.

Ograničenje navedene definicije je u tome što pomoću nje nije moguće izdvojiti bolesnike čija disfunkcija organa je uistinu posljedica infekcije. Zbog toga je potreban niz kliničkih, laboratorijskih, radioloških i mikrobioloških nalaza kako bi se postavila dijagnoza sep-se. Jednom kada je postavljena sumnja na sepsu, liječenje treba započeti odmah, a zatim nastaviti svu potrebnu obradu. Inicijalno liječenje uključuje primjenu antibiotika ovisno o vjerojatnom izvoru infekcije unutar jednog sata od postavljanja sumnje na sepsu te in-travensku primjenu tekućina. Ako se uz nadoknadu tekućine ne postignu zadovoljavajuće vrijednosti krvnog tlaka, primjenjuju se vazopresori i inotropi. Daljnje liječenje ovisi o ra-zvoju kliničke slike i rezultatima učinjene obrade.

Postavljanje dijagnoze sepse zahtjeva široku obradu i vremenski je zahtjevno, ali obzirom na hitnost i visoku smrtnost potrebno je postaviti sumnju i započeti liječenje unutar jed-nog sata dok čekamo potvrdu dijagnoze.

SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018. SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018.

6 7

Svaku bočicu u koju je inokuliran uzorak krvi potrebno je pravilno označiti (ime i prezime pacijenta, datum rođenja, odjel, točno vrijeme uzimanja) te ostaviti vidljivim i neošteće-nim barkod na samoj bočici. Čuvanje i transport hemokulture mora biti na sobnoj tempe-raturi, termostat i frižider nisu pogodni za čuvanje uzorka.

U mikrobiološkom laboratoriju hemokulture se inkubiraju u automatiziranom termostatu BACTEC koji prati fluorescenciju za vrijeme inkubacije te provodi periodična očitavanja.

U slučaju da su bakterije ili gljive prisutne u uzorku koji je inokuliran u bočicu, u svom rastu metaboliziraju supstrate koji su prisutne u bočici te dolazi do porasta koncentracije CO2. Povećanje koncentracije CO2 utječe na promjenu fluorescencije u bočici što omo-gućuje instrumentu BACTEC da odredi je li bočica pozitivna, odnosno sadržava li ispitni uzorak žive organizme. Instrument je programiran na inkubaciju od 5 dana, a ukoliko detektira porast bakterija ranije tijekom inkubacije uključuje i svjetlosni i zvučni alarm.

U cilju što ranije identifikacije mikroorganizma u hemokulturi, iz uzorka se učini preparat koji se boji po Gramu, a nalaz se odmah javlja sestri ili liječniku na Odjelu. Istovremeno se uzorak nacijepi na hranjivu podlogu koja se inkubira 18-24 sata na 37ºC te se iz kulture na-stavlja identifikacija bakterije i/ili gljive i test osjetljivosti (antibiogram). Mikrobiološki nalaz se potom može vidjeti u bolničkom informacijskom sustavu (BIS-u) i u pisanom obliku.

Ukoliko je konačni rezultat negativan, po isteku inkubacije od 5 dana, tijekom kojih auto-matizirani termostat nije signalizirao porast mikroorganizama, izdaje se mikrobiološki nalaz u pisanom obliku i putem BIS-a.

doc. dr.sc. Dragan Belci, dr.med.; Opća bolnica Pula

Sepsa u trudnoći i puerperiju - još uvijek potencijalno fatalna komplikacija Sepsa u trudnoći i puerperiju još uvijek je značajan uzrok smrtnosti majki u zemljama koje su u razvoju, a u zadnjem desetljeću primjećuje se i njezin porast u razvijenim zemljama. Opstetrička sepsa, tj.sepsa koja se javlja za vrijeme trudnoće i babinja (do 42 dana nakon poroda), nije česta, ali je potencijalno fatalna komplikacija.

Maternalna smrtnost veliki je problem u zemljama u razvoju u kojima i danas žene umiru u prevelikom broju. Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija 1990.godine među svojih 8 milenijskih razvojnih ciljeva (Millenium Development Goals) kao peti cilj zadala smanjiti maternalnu smrtnost za 75 % do 2015. g. Unatoč tome još uvijek u svijetu za vrijeme trud-noće i babinja umre 287 000 žena godišnje.

Najčešći uzroci maternalne smrti su krvarenje, infekcija, visoki krvni tlak, abortus u nekon-troliranim uvjetima i opstrukcija u porodu. Prema statističkoj analizi uzroka maternalne

smrtnosti koju su 2006. g. u Lancetu objavili Kahn i suradnici od infekcije odnosno sepse u Africi je umrlo 9,7 % od ukupnog broja umrlih žena, u Aziji 11,7 %, a u Latinskoj Americi 7,7 %. U razvijenom svijetu infekcija i sepsa su uzrok smrti u 2,1 % od ukupnog broja umrlih žena u trudnoći i puerperiju. U razvijenim zemljama incidencija sepse i septičkog šoka u op-stetričkih pacijentica je u zadnjih 10 godina u porastu, a vjerojatan je i njezin daljnji porast. Trudnoća u žena starijih od 40 godina danas je znatno češća nego prije samo jednog deset-ljeća. Uznapredovala dob majke povećava mogućnost bolesti kao što su debljina, dijabetes melitus, placenta previja i abrupcija placente. Također su češće i multifetalne gestacije zbog dostupnosti asistiranih reproduktivnih tehnologija. Višeplodna trudnoća povećava vjerojat-nost invazivnih postupaka što opet povećava rizik septičnih komplikacija.

Rizični faktori za razvoj opstetričke sepse mogu bit povezani za opstetrička stanja ili za stanja povezana za pacijenticu.

Opstetrički faktori koji povećavaju rizik za razvoj sepse su: prolongirana ruptura plodnih ovoja, cerclage, vaginalna trauma, prolongirani porod s multiplim vaginalnim pregledima (>5), carski rez, retencija produkata začeća nakon poroda ili abortusa, amniocenteza i drugi intrauterini invazivni postupci.

Stanja pacijentica koji povećavaju rizik za razvoj sepse su: intolerancija glukoze/dijabetes, debljina, poremećaj imuniteta, infekcija zdjelice u anamnezi, anemija, infekcija strepto-kokom grupe B u anamnezi.

Najčešći uzročnik smrti od sepse je Beta-hemolitički streptokok grupe A (GAS - Group A Streptococcus), slijede E. Colli, Streptococcus pneumonije.

Najčešći simptomi koji se javljaju kod opstetričke sepse su visoka temperatura (iznad 38° C) sa zimicom odnosno tresavicom i bez nje, a u slučaju uznapredovale sepse moguća je i hipotermija s temperaturom ispod 36° C. Često se javljaju proljev i povraćanje, anksioznost i vaginalna sekrecija, abdominalna - perinealna bol te u razvoju bolesti zatim se javljaju još tahikardija, tahipnea, hipotenzija i drugi znakovi hipoperfuzije. Prepoznavanje sepse u trudnoći a pogotovu pri porodu, može biti vrlo zahtjevan zadatak. Naime, zbog i fiziološ-kih promjena u trudnoći imamo porast srčanog udarnog volumena, srčane frekvencije i perifernu vazodilataciju koja je karakteristična za inicijalnu fazu sepse. Osim toga, žena je u porodu anksiozna, nerijetko ima povišenu temperaturu, naročito kod prolongiranog po-roda, može i pojačano krvariti što opet izaziva tahikardiju i pad krvnog tlaka. Sve to upu-ćuje na poteškoće na koje nailazimo u prepoznavanju opstetričkih pacijentica sa sepsom. Razvoj bolesti je ponekad podmuklog tijeka i stanje pacijentice može se brzo pogoršati od punog zdravlja do razvoja septičnog šoka s multiplim organskim disfunkcijskim sindro-mom i smrti u roku od nekoliko sati. Neki smrtni ishodi se nažalost ne mogu spriječiti ali rana dijagnoza i promptna terapija mogu poboljšati ishod i preživljenje.

Nakon što se primjete prvi simptomi za naglasiti je važnost brzog uvođenja antibiotske te-rapije. Davanje antibiotika unutar jednog sata od prepoznavanja bolesti i to intravenski i u odgovarajućoj dozi iznimno je važno, jer je dokazano da svaki sat odgađanja smanjuje šanse

SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018. SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018.

8 9

za preživljenje. Upotreba protokola i smjernica (npr. Smjernice kampanje Surviving Sepsis i koncept Care Bundles) te kontinuirana edukacija zdravstvenih ranika u timskog radu mogu dovesti do boljeg ishoda liječenja. U težim slučajevima od presudne je važnosti uključiti u timu liječenja iskusne specijaliste intenzivne medicine, anesteziologe i opstetričare.

Teuta Grdinić, bacc.primaljstva; Opća bolnica Pula

Uloga primalje u opstetričkoj i puerperalnoj sepsiZa vrijeme puerperija, osim involucije genitalnih organa koji su za trudnoće i poroda bili promijenjeni, dolazi i do promjena u ostalim organskim sustavima žene. Takve opsežne promjene ne djeluju najpovoljnije na organizam, osobito u prva dva tjedna nakon poroda. Osim što imunološki obrambeni sustav nije u potpunoj ravnoteži, materište je “ranjeno” područje ispunjeno mikroorganizmima, pa postoji opasnost od nastanka i širenja infekci-je. Puerperalna sepsa ili babinja groznica - Predstavlja najteži oblik puerperalne infekcije. Izvor infekcije je u spolnim organima (najčešće endometritis), a patogeni mikroorganiz-mi razmnožavaju se u krvi žene. Klinička slika puerperalne sepse znatno se ne razlikuje od ostalih septičkih stanja. Tresavice, visoka temperatura, opće loše stanje, promjene u krvnoj slici osnovne su značajke. Hemokulturom (postupak izolacije uzročnika iz krvi) se određuje vrsta patogenog mikroorganizma. Puerperalna infekcija po pravilu nastaje asce-dentnim širenjem patogenih bakterija kroz porođajne putove. U prošlosti, prije primjene principa asepse i antisepse i prije pronalaska antibiotika, sepsa u puerperiju je pravila pra-vi pomor rodilja, no i danas može predstavljati ozbiljan zdravstveni problem.

Povrede na mekom porođajnom putu ili mjesto odljuštene posteljice u maternici, pred-stavljaju najčešći ulazni put uzročniku infekcije. Bakterije najčešće ulaze iz okoline, ako porodničar i primalja pri pregledima rodilje ne poštuju principe asepse i antisepse.

U tom slučaju radi se o egzogenom porijeklu infekcije. Do infekcije endogenog porije-kla dolazi kada bakterije, koje su i od ranije postojale u vagini ili na vulvi, nakon porođa-ja ascendiraju u materničnu šupljinu ili budu unešene pri pregledu ili pri nekoj drugoj porodnoj intervenciji. Izuzetno infekcije nastaju, limfnim ili krvnim putem iz nekog već postojućeg žarišta u organizmu, i tada se govori o metastatskom porijeklu infekcije. Puer-peralna sepsa, odnosno septički šok, kao njen najteži oblik, bili su do sredine IX. stoljeća vodeći uzrok maternalnog mortaliteta. Semmelweis (klinika u Beču) je tada prvi ukazao na putove nastanka teške infekcije rodilja i poduzeo prve korake u sprječavanju , uvodeći u porođajne sobe primjenu principa asepse i antisepse.

Uzročnici infekcije su streptokoki i stafilokoki, zatim crijevne bakterije, e. Colli, clebsiela, pseudomonas, i gonokoki. Rijeđe se radi o anaerobnim bakterijama salmonela i tetanički klostridiumu. Nerijetko su mješovite infekcije. Da li će se razviti infekcija ili ne, i kakva će biti njena evolucija ovisi o tri faktora. To su patogena svojstva agensa, stanje obrambenih

snaga rodilje, i eventualno primijenjena terapija. Infekcija može biti lokalnog karaktera (puerperalni ulcus,endometritis), regionalnog (parametritis, adneksitis) ili je generalizi-rana (peritonitis, sepsa) Širenje upale je uglavnom prelaskom sa jedne anatomske struktu-re na drugu, a rijeđe hematogenim i limfnim putem. Liječenje se provodi vrlo visokim do-zama antibiotika na osnovi antibiograma (određivanja osjetljivosti uzročnika na pojedine antibiotike), rehidracijom, nadoknadom elektrolita i drugim postupcima. Rani agresivni tretmani liječenja povećavaju šansu za potpuni oporavak od sepse. Ljudi sa težim oblikom sepse trebaju biti pod nadzorom stalno i na intenzivnoj njezi u bolnici. Ako postoji teži oblik sepse ili septički šok bit će potrebne mjere za spašavanje života kojima je cilj stabi-lizirati disanje i funkciju srca. Važnost stalne edukacije i higijene ruku osoblja i higijena žena u puerperiju.

Katerina Klapčić, dr.med.; Opća bolnica Pula

Sepsa kod gastroenterološkog bolesnikaGastrointestinalni trakt može biti izvor sepse ili trpiti posljedice septičnog zbivanja u tijelu. Neke od gastrointestinalnih manifestacija sepse su mučnina, povraćanje, proljev ili ileus. Stres ulceracije mogu dovesti do krvarenja iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta. Jetra je pogođena sepsom zbog hipoperfuzije koja često prati sepsu, ali i zbog njene bitne uloge u imunosnom sustavu (Kupfferove stanice). Kolestatska žutica uz povišene vrijednosti bilirubina (najčešće konjugirani) i alkalne fostafaze (AP) može prethoditi dru-gim znakovima sepse. Uzrok žutice su disfunkcija hepatocita ili jetrenih kanalića, a jetreni nalazi se vraćaju na normalu po ozdravljenju od infekcije.

Produžena ili teška hipotenzija koji mogu pratiti sepsu, uzrokuju akutno jetreno oštećenje ili ishemično oštećenje crijeva.

Neki od izvora sepse u gastrointestinalnom traktu mogu biti akutni kolecistitis, akutni kolangitis, akutni divertikulitis, spontani bakterijski peritonitis. Sepsa može nastati kao posljedica perforacije šupljih organa ili u sklopu komplikacija upalnih bolesti crijeva. Po-četni pristup liječenju je kontrola izvora sepse lijekovima. U slučaju neuspjeha potrebno je otkloniti izvor sepse, npr. operativno, drenažom, kirurškim pristupom liječenju fistula.

Pojedine grupe gastroenteroloških bolesnika mogu biti imunokompromitirani, a time podložniji upali, uslijed lijekova koje primaju. U tu grupu spadaju bolesnici koji primaju npr. azatioptin, metotreksat ili biološku terapiju, a boluju od autoimunih bolesti koje za-hvaćaju gastrointestinalni trakt (npr. autoimuni hepatitis, primarni bilijarni kolengitis) ili upalnih bolesti crijeva (npr. Crohnova bolest, ulcerozni kolitis).

Bolesnici s cirozom jetre imaju veći rizik za razvoj sepse, zatajenja organa uzrokovanih sepsom i od smrti povezanih sa sepsom.

SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018. SVJETSKI DAN SEPSE - WORLD SEPSIS DAY: 13. rujna 2018.

10 11

Patricija Orlić, bacc.med.techn.; Opća bolnica Pula

Meningokokna sepsaMeningokokna sepsa, meningokokna septikemija ili meningokokcemija je ozbiljna bolest uzrokovana bakterijom Neisseria meningitidis, koja se naziva još i meningokokom.

Sepsa označava ulazak mikroorganizma u krv i upalnu reakciju našeg organizma na bak-terije u krvi.

Meningokok nije jedina bakterija koja može uzrokovati sepsu, no meningokokna sepsa je ozbiljno stanje često s vrlo nepovoljnim ishodom.

Neisserije su gram negativni koki, a to označava bakterije okruglog oblika.Ne stvaraju spore što znači da će vrlo teško preživjeti u vanjskom svijetu pa se ne treba bojati prijenosa drugim osim direktnim, kapljičnim putem.

Neisseria meningitidis nastanjuje gornji dišni trakt, a njen boravak u ždrijelu ne mora uzrokovati bolest . Aktivacijom određenog okidača (pad imuniteta, prethodna virusna upaladišnog sustava i sl.) može doći do prelaska Neisserije meningitidis sa sluznice ždri-jela u krvotok, čime dolazi do pokretanja imunološkog mehanizma organizma (naš or-ganizam reagira na pojavu bakterije u krvi upalnom reakcijom) i stanja koje nazivamo meningokokna sepsa.

Simptomi kod meningokokne sepse su: visoka tjelesna temperatura, glavobolja, ukočeni vrat, mučnina i povraćanje, osjetljivost očiju na svjetlost (fotofobija) , konfuzija.

Pojavljuje se i makulopapulozni ili hemoragični petehijalni osip.

Meningokokna sepsa se po primitku u bolnicu dijagnosticira: fizičkim pregledom, krvnim pretragama (kks), urinokulturom, lumbalnom punkcijom, testovima zgrušavanja krvi, va-đenjem hemokulture.

U liječenju meningokokne sepse se koriste intravenski antibiotici širokog spektra. Paci-jent se smješta u jedinicu intenzivnog liječenja. Ako se razvije krvarenje ili dođe do pore-mećaja zgrušavanja, potrebna je transfuzija trombocita ili faktora zgrušavanja. Podrazu-mijeva se izolacija pacijenta kako bi se spriječilo oboljenje drugih pacijenata.

Javljaju se i određene komplikacije kao što su: šok, amputacija ekstremiteta zbog trombo-ze ili ugrušaka, Waterhouse-Friderichsenov sindrom (otkazivanje nadbubrežnih žlijezdi uslijed meningokokne sepse zbog masivnog krvarenja u njih), artritis, kožni vaskulitis, perikarditis, krvarenje u probavni trakt.

Profilaksa se daje članovima obitelji i bliskim kontaktima oboljelih. Kod nas se daje Ri-fampicin po određenoj shemi. Treba započeti što je moguće ranije sa profilaksom da bi se spriječila pojava bolesti kod osoba koje su bile u bliskom kontaktu s oboljelim.

Sanja Benazić – Kliba, bacc. med. techn.; Anja Dević, bacc. med. techn.; Medicinska škola Pula

Kompetencije medicinske sestre kod bolesnika sa sepsomSepsa i septični šok teško je upalno stanje nastalo radi sistemske bakterijske infekcije gram negativnim bakterijama, stafilokokima i meningokokima. Pri težim stupnjevima sepse dolazi do smanjenja tkivne perfuzije, a simptomi koji prate sepsu jesu zimica, tresa-vica, hipotenzija, oligurija i smetenost. Moguće je i zatajenje više organa uključujući pluća, bubrege i jetru. Liječenje uključuje nadoknadu tekućine, primjenu antibiotika, kortikoste-roida, aktiviranog proteina C te intenzivno praćenje razine šećera u krvi.

Kompetencije medicinske sestre kod bolesnika sa sepsom i bolesnika u septičnom šoku važne su radi ranog prepoznavanja simptoma i brze intervencije. Zlatni sat naziv je za prvi sat od pojave simptoma i brza intervencija od presudne je važnosti za bolju prognozu dijagnoze. Kliničko opažanje i tumačenje simptoma spadaju u domenu rada medicinske sestre budući da je ona provodi najviše vremena sa pacijentom i ona će biti ta koja će oba-vijestiti liječnika o pojavi prvih simptoma na osnovu kojih će liječnik postaviti dijagnozu i započeti postupak liječenja.

Intervencije koje se provode kod bolesnika sa sepsom jesu primjena terapije, provođenje osobne higijene, sprječavanje komplikacija dugotrajnog ležanja, hranjenje pacijenta stoga je edukacija medicinskih sestara od iznimne važnosti. Ona treba biti provođena sustavno, na svim radilištima i neovisno o stupnju obrazovanja.

Organizacijski odbor:

Martina Močenić, mag.med.techn.; Katerina Klapčić, dr.med.; Irina Pucić, dipl.med.techn.; mr.sc. Lorena Lazarić Stefanović, dr.med.; Boris Kopić, bacc.med.techn.

Sponzori: