Tad Williams - Sjecanje, Tuga i Trn 3-Toranj Zelenog Andjela 2.pdf

8/14/2019 Tad Williams - Sjecanje, Tuga i Trn 3-Toranj Zelenog Andjela 2.pdf

1/286

[email protected]

1
mailto:[email protected]:[email protected]


2/286

[email protected]

2

Ova knjiga posveena je mojoj majci, Barbari Jean Evans, koja me nau#ila dubokoj privrenosti abljem dvoru,Stoju-tarskoj umi, Shireu, Okrugu i mnogim drugim skrivenim mjestima i zemljama izvan podru#ja kojapoznamo. Tako%er je u meni stvorila ivotnu elju za vlastitim otkriima i potrebi da ih podijelim s drugima. Ovuknjigu elio bih podijeliti s njom.

Autorova napomena

"Prihvatih se posla, iz ljubavi prema svijetu iza ugodu plemenitim srcima: onima koji su mi dragi i svijetu komepoklanjam srce svoje. Ne mislim na obi#an svijet, onih koji (kako #uh) ne mogu podnijeti bol i #enju, vesemoraju kupati u savrenoj srei. (Dao im Bog da ih samo srea #eka!) Njihov svijet i na#in ivota moja pri#a nedoti#e: njen ivot, i moj, od toga su odvojeni. Meni je na umu jedan posve drugi svijet, to istovremeno donosi usrce gorku voljkost i slatku tugu, ushienje srca i bol #enje, dragi ivot i tunu smrt, dragu smrt i tuan ivot. Uovom svijetu neka mi bude doputeno izgraditi i svoj, da bude zajedno s njim proklet ili spaen."GOTTFRIED VON STRASSBURG(autor "Tristana i Izolde")

Ovo djelo ne bi bilo mogue bez pomoi mnogih ljudi. Svoje zahvale upuujem: Evi Cumming, Nancy Deming-Williams, Arthuru Rossu Evansu, Peteru Stampfelu i Michealu Whelanu, koji su svi pro#itali strano dug rukopis,a zatim pruili podrku, korisne savjete i mudre primjedbe; Andrevvu Harrisu, za logisti#ku potporu iznad svakogzahtjeva prijateljstva, i osobito mojim urednicama, Betsy Wollheim i Sheili Gilbert, koje su dugo i teko radile dami pomognu napisati najbolju knjigu koju sam mogao napisati. Oni su svi velike due.

Autorovo upozorenje

Lutalice po zemlji Osten Arda upozoravaju se da ne poklanjaju slijepo povjerenje starim pravilima i oblicima, dapromotre sve obrede vrlo pozorno, jer oni#esto prikrivaju bivanje prividom.Narod Quanuca iz snijegom pokrivenih Trollfella ima izreku: "Onaj tko je siguran da zna ishod stvari dok one tekpo#inju ili je neobi#no mudar ili neobi#no glup; koje god bilo istina, sigurno je to nesretan #ovjek, jer je zabio nou srce #u%enja."Otvorenije, novi posjetitelji ove zemlje trebali bi se pripaziti: neka ne tr #e pred rudo.Quanuci imaju jo jednu izreku: "Dobro doao, strance. Putovi su danas prevrtljivi."

Predgovor

Eonima je Visotvr%a pripadala besmrtnim Sithama, ali oni su utekli iz velebnog dvorca prije napada Ljudskog roda.

Ljudi su dugo vladali tom najveom od tvr%ava, i ostatkom Osten Arda tako%er. Svijetli Ivan, Veliki kralj svih narodaljudi, njezin je najnoviji gospodar; nakon rano doivljenih trijumfa i slave, predsjedao je desetljeima mira sa svogkosturskog stolca, Prijestolja od zmajokosti.Simon, nespretni #etrnaestogodinjak, jedan je od pera#a posu%a Visotvr%e. Njegovi roditelji su mrtvi, njegova jedinaprava obitelj su slukinje i njihova stroga nadzornica, Rahela Zmajevna. Kad Simon moe pobjei od svog posla ukuhinji, iskrada se u prenatrpane odaje doktora Morgenesa, dvorskog ekscentri#nog u#enjaka. Kad starac pozoveSimona da bude njegov egrt, mladije presretan - sve dok ne otkrije da Morgenes vie voli podu#avati #itanje ipisanje nego #aroliju.Ubrzo prastari kralj Ivan umire te se Elija, stariji od njegova dva sina, priprema zauzeti prijestolje. Joua, Elijinmrzovoljni brat, prozvan Jed-noruki zbog rane koja ga je nagrdila, otro se prepire s buduim kraljem oko Pryratesa,ozloglaenog sveenika koji je jedan od Elijinih najbliih savjetnika. Bratska razmirica prijetei je oblak nad dvorcem izemljom.Elijina vladavina po#inje dobro, ali dolazi sua dok kuga poga%a nekoliko naroda Osten Arda. Uskoro odmetnici krstarecestama, a ljudi nestaju iz osamljenih sela. Red stvari se rui, kraljevi podanici gube vjeru u njegovu vlast, ali#ini se danita ne uzrujava vladara ni njegove prijatelje. Dok se amor nezadovoljstva pomalo die cijelim kraljevstvom, Elijinbrat Joua nestaje - kako bi zametnuo ustanak, vele neki.Elijino bezakonje uznemiruje mnoge, uklju#ujui vojvodu Isgrimnura od Rimmersgarda i grofa Eolaira, izaslanika izzapadne zemlje Hernvstir. &ak i ki kralja Elije, Miriamele, osjea nelagodu, posebice u vezi s crvenim sveenikomPrvratesom, vjernim savjetnikom njezina oca.U me%uvremenu Simon zapada u neprilike kao Morgenesov pomonik. Njih dvojica postaju veliki prijatelji unato#Simonovoj sanjarskoj prirodi i doktorovu odbijanju da ga podu#i i#emu to nalikuje na magiju. Tijekom jednog odsvojih tumaranja tajnovitim prolazima labirinta Visotvr%e, Simon otkriva tajni prolaz i ondje ga umalo uhvati Prvrates.Izmaknuvi sveeniku, ulazi u skrivenu podzemnu odaju i pronalazi Jouu, kojega dre u zarobljenitvu kako bi ga


3/286

[email protected]

3

iskoristili za nekakav straan obred to ga planira Prvrates. Simon odlazi po doktora Morgenesa i njih dvojicaosloba%aju Jouu i dovode ga u doktorove odaje, odakle ga alju na slobodu kroz tunel koji vodi ispod drevnog dvorca.I dok Morgenes tajanstvenim prijateljima alje ptice pismonoe s vijestima o onom to se dogodilo, Prvrates i kraljevagarda dolaze uhititi doktora i Simona. Morgenes pogiba u borbi s Prvratesom, ali njegova rtva omoguava Simonu dapobjegne kroz tunel.Polumahnit, Simon se probija crnim hodnicima pod dvorcem, koji sadre ruevine stare pala#e Sitha. Izlazi na povrinuna grobitu s druge strane gradskih bedema, a tada ga privu#e svjetlost krijesa. Svjedokom je#udnovata prizora:

Prvrates i kralj Elija sudjeluju u obredu s bljedolikim biima u crnim haljama. Blijedi stvorovi daju Eliji neobi#an sivima#uznemirujue moi, zvan Tuga. Simon bjei.ivot u divljini na rubu velebne ume Aldheorte je bijedan, i tjednima poslije Simon je gotovo mrtav od gladi iiscrpljenosti, ali jo daleko od svoL cilja, Jouine sjeverne tvr%ave Naglimund. Pribliivi se nekoj umskoj kolibi ne bi liisprosio koricu kruha, pronalazi neobi#no bie uhvaeno u stupicu - jednog od Sitha, rase koja se smatrala mitskom ilibarem davno i#ezlom. umar se vraa, ali prije nego to uspije ubiti nemonog Sithu, Simon obara umara udarcem.Sitha, jednom oslobo%en, zastaje tek da odapne bijelu strijelu na Simona, a potom nestaje. Novi glas kazuje Simonuda uzme bijelu strijelu, da je ona Sithin dar .Patuljasti je pridolica trol zvan Binabik, koji jae na golemoj sivoj vu#ici. On ispri#a Simonu kako je bio samo u prolazu,ali da e ga sada otpratiti u Naglimund. Simon i Binabik dozive mnoge pustolovine i #udnovate zgode na putu premaNaglimundu; shvaaju da im prijeti neto vie od kralja i njegova savjetnika, lienih svojeg zarobljenika. Kad ih po#nuproganjati nezemaljski bijeli psi koji nose ig Olujnog vrha, zloglasne planine na dalekom sjeveru, primorani supotraiti zaklon Gelojine umske kue, dovevi sa sobom dvije putnice koje su spasili od pasa. Geloj, jezi#ava umska

ena na glasu kao vjetica, i sama vidi da su se drevni Norni, opaki ro%aci Sitha, nekako upleli u sudbinu kraljevstvaSvijetlog Ivana.Progonitelji ljudske i ine prirode prijete im na putu za Naglimund. Nakon to je Binabik nastrijeljen, Simon i jedna odspaenih putnica, mlada slukinja, moraju se nastaviti probijati kroz umu. Napada ih kosmati div, a spaava Jouinalova#ka druina.Princ ih dovodi u Naglimund, gdje se Binabikove rane zalije#e i gdje se potvr%uje daje Simon upao u stravi#an vrtlogdoga%aja. Elija uskoro dolazi i po#inje opsadu Jouina dvorca. Simonova suputnica, mlada slukinja, zapravo jeprinceza Miriamele koja putuje preruena, bjeei pred svojim ocem, za kojega se boji da je poludio pod Prvratesovimutjecajem. Odasvud sa sjevera preplaen se narod sjatio u Naglimund i k Joui, njihovoj posljednjoj zatiti odpoludjelog kralja.Dok princ i ostali raspravljaju o skoranjoj bitki, #udnovat stari Rimeranin zvan Jarnauga pojavljuje se u dvorani zavijeanje. On je pripadnik Saveza Pergamene, kruga u#enjaka i upuenih #iji su #lanovi bili Morgenes i Binabikovu#itelj, a on donosi jo mra#nih vijesti. Njihov neprijatelj, kae on, nije samo Elija; kralj prima pomood Inelukija KraljaOluje, koji je nekobio princ Sitha - ali je mrtav vepet stoljea i #iji bestjelesni duh sada vlada Nornima s planineOlujni vrh, blijedim ro%acima protjeranih Sitha.Strahotna #arolija sivog ma#a Tuge prouzrokovala je i Inelukijevu smrt i ljudski napad na Sithe. Savez Pergamenevjeruje da su Tugu darovali Eliji kao prvi korak nekog nedoku #ivog osvetni#kog plana, plana koji e zemlju dovesti pod

jaram neumrlog Kralja Oluje. Jedina nada potje#e iz proro#anske pjesme koja navodi na pomisao da bi 'tri ma#a'mogla preokrenuti Inelukijevu monu #aroliju.Jedan od ma#eva Kralja Oluje - Tuga, veje u rukama njihova neprijatelja, kralja Elije. Drugi je rimmersgardska otricaMinneyar, koja se tako%er negda nalazila u Visotvr%i, ali za koju se vie ne zna gdje je. Trei je Trn, crni ma#najslavnijeg viteza kralja Ivana, sir Camarisa. Jarnauga i ostali smatraju da su mu uli u trag negdje na zale%enomsjeveru. Gajei slabu nadu, Joua alje Binabika, Simona i nekoliko vojnika u potragu za Trnom, u#asu kad seNaglimund priprema za opsadu.I drugi su pod utjecajem rastue krize. Princeza Miriamele, frustrirana pokuajima svojeg strica Joue daje zatiti,preruena bjei iz Naglimunda u drutvu tajanstvenog redovnika Cadracha. Nada se dae se uspjeti probiti do junogNabbana i zamoliti svoje ro%ake da pomognu Joui. Stari vojvoda Isgrimnur na Jouin nagovor zakrabulji svoje

prepoznatljivo lice i kree za njom da je spasi. Tiamak, wranski u#enjak koji ivi u mo#vari, prima #udnu poruku odsvog starog mentora Morgenesa o tekim vremenima koja dolaze i daje naslutiti da e Tiamak u njima imati svojuulogu. Maegwin, ki kralja Hernvstira, bespomono gleda kako izdaja Velikog kralja Elije uvla#i njezinu obitelj i zemljuu vrtlog rata.Simon, Binabik i njihovi suputnici upadaju u zasjedu Ingena Jeggera, lovca Olujnog vrha, i njegovih slugu. Spaava ihtek ponovna pojava Sithe Jir ikija, kojega je Simon izbavio iz umarove zamke. Doznavi za njihovu potragu, Jiriki odlu#iotpratiti ih do planine Urmsheim, legendarnog prebivalita jednog od velikih zmajeva, u potrazi za Trnom.Simon i ostali stiu na planinu, a kralj Elija dovodi svoju vojsku pred Jouin dvorac u Naglimundu, i premda su prvinapadi odbijeni, branitelji trpe velike gubitke. I ba kad se#ini da se Elijina sila povla#i i odustaje od opsade te da


4/286

[email protected]

4

stanovnici tvr%ave mogu slaviti, neobi#na oluja pojavljuje se na sjevernom obzoru i obrui se na Naglimund. Oluja jeoblak pod kojim putuje Inelukijeva stravi#na vojska Norna i divova, pa kad Crvena Ruka, glavni sluga Kralja Oluje,razbije vrata Naglimunda, po#inje straan pokolj. Joua i nekolicina ostalih uspijevaju pobjei iz ruevina dvorca. Prijenego to je zamaknuo u veliku umu, princ Joua proklinje Eliju zbog njegove nepromiljene pogodbe s Kraljem Oluje izaklinje se da e povratiti krunu njihova oca.Simon i njegovi suputnici uspinju se na Urmsheim, proavi kroz velike opasnosti kako bi otkrili Udunovo drvo,divovski zale%eni vodopad. U pilji nalik na grobnicu pronalaze Trn. Htjeli su ga uzeti i pobjei, no ponovno se

pojavljuje Ingen Jegger i napada ih sa svojim vojnicima. *6itka budi Igjarjuka, bijelog zmaja, koji je godinamadrijemao ispod leda. Mnogo je mrtvih na objema stranama. Jedino Simon ostaje na nogama, naavi se u zamci narubu provalije; dok se ledeni crv nadnosi nad njega, on podie T rn i zamahuje njime. Zapljuskuje ga zmajeva kipua krvdok on gubi svijest.Simon se budi u peini na trolskoj planini Yiqanuc. Njeguju ga Jiriki i erkvnlandski vojnik Haestan. Trn su izbavili sUrmsheima, ali Binabika, osu%enog na smrt, s Rimeraninom Sludigom u zarobljenitvu dri njegov vlastiti narod.Simon ima oiljke od zmajeve krvi, a irok pramen njegove kose je pobijelio. Jiriki ga naziva 'Snjenoprameni' i govoriSimonu da je, za dobro ili zlo, nepovratno ozna#en.Kratak sadraj Kamena oprotajaSimon, Sitha Jiriki i vojnik Haestan po#asni su gosti u gradu na vrhu planine majunih qanu#kih trolova. Ali RimeraninSludig - #iji je narod odvajkada neprijatelj trolova - i Simonov trolski prijatelj Binabik nisu tako dobro proli: Binabikovnarod dri ih obojicu u zato#enitvu, osu%ene na smrt. Audijencija kod Pastira i Lovkinje, vladara Qanuca, otkriva daBinabika ne okrivljuju samo za naputanje svojeg plemena, nego i zato to nije ispunio obeanje da e se vjen#ati sa

Sisqi, najmla%om keri vladajue obitelji. Simon preklinje Jirikija da posreduje, ali Sitha ima obveze prema vlastitojobitelji i odbija upletati se u trolsko poimanje pravde. Netom prije pogubljenja, Jiriki odlazi svojem domu.Iako je Sisqi ogor#ena zbog Binabikove navodne prevrtljivosti, ne moe podnijeti da ga ubiju. Sa Simonom iHaestanom organizira izbavljenje dvojice zato#enika, ali dok trae svitak u pilji Binabikova u#itelja u kojemu sespominje Kamen oprotaja - za koji je Simon doznao u viziji - ponovno ih zarobe gnjevni qanu#ki vode. No oporukaBinabikova u#itelja potvr%uje trolovu pri#u o njegovoj odsutnosti, a njezina upozorenja napokon uvjeravaju Pastira iLovkinju da svim zemljama doista prijeti opasnost koju nisu razumjeli. Nakon rasprave, zato#enici su pomilovani, aSimon i njegovi suputnici dobivaju doputenje da ostave Yiqanuc i odnesu moni ma#Trn izgnanom princu Joui. Sisqii ostali trolovi dopratit e ih do podnoja planine.U me%uvremenu, Joua i mala skupina sljedbenika pobjegli su iz Naglimunda te lutaju umom Aldheorte, progonjeniNornima Kralja Oluje. Moraju se obraniti ne samo od strijela i kopalja nego i od crne magije, ali napokon ih susreuGeloj, umska ena, iLelet, nijema djevoj#ica koju je Simon spasio pred stranim psima Olujnog vrha.&udnovat parvodi Jouinu druinu umom do mjesta koje je nekopripadalo Sithama, kuda ih se Norni ne usu%uju slijediti zbogstraha od krenja drevne Pogodbe izme%u razdvojenih rodova vilenjaka. Geloj im tada govori da moraju otputovati nadrugo mjesto, Sithama jo svetije, onaj isti Kamen oprotaja kamo je uputila Simona u viziji koju mu je poslala.Miriamele, ki Velikog kralja Elije i Jouina neakinja, putuje na jug u nadi da e pronai Jouine saveznike me%usvojom rodbinom na dvorima Nabbana; prati je raskalaeni redovnik Cadrach. Zarobljava ih grof Stredwe odPerdruina, lukav i podmitljiv #ovjek, koji kazuje Miriamele da e je predati neimenovanoj osobi kojoj je ostao duanveliku uslugu. Na Miriamelinu radost, ispostavi se daje ta tajanstvena osoba prijatelj, sveenik Dinivan, tajnik lektoraRanessina, poglavara Majke Crkve. Di-nivan je tajni #lan Saveza Pergamene i nada se da e Miriamele uvjeriti lektorada potkae Eliju i njegova savjetnika, otpadni#kog sveenika Pryratesa. Majka Crkva je pod opsadom, ne samo Elije,koji zahtijeva da se crkva ne uplee u njegovu vlast, nego i Ognjenih plesa#a, vjerskih fanatika koji tvrde da im se KraljOluje ukazuje u snovima. Ranessin saslua Miriamelinu pri#u i vrlo je uznemiren.Simona i njegovu druinu napadnu snjeni divovi pri silasku s visoke planine, a vojnik Haestan i mnogi trolovi izgubeivote. Dok razmilja o nepravdi ivota i smrti, Simon nehotice probudi sithsko zrcalo koje mu je Jiriki dao kao talismanprizivanja, te otputuje Cestom snova, na kojoj najprije susretne sithskog matrijarha/lmerasM, a potom i stranunornsku kraljicu Utuk'ku. Amerasu pokuava shvatiti spletke Utuk'ku i Kralja Oluje te putuje Cestom snova u potrazi za

mudrou i saveznicima.Joua i ostatak njegove druine napokon izlaze iz ume na travnjake Visokog Thrithinga, gdje ih zarobi nomadski klanvo%en poglavarom Marke Fikolmijem, ocem Jouine ljubavnice Vorzheve. Fikolmij je gnjevan zbog gubitka keri, anakon to divlja#ki pretu#e princa, organizira dvoboj u kojem bi Joua trebao izgubiti ivot; Fikolmijev plan propada iJoua preivi. Fikolmij je sada prisiljen isplatiti okladu dajui prin#evoj druini konje. Joua, pogo%en stidom kojiVorzheva osjea pred svojim narodom, oeni se njome pred Fikolmijem i okupljenim klanom. Kad Vorzhevin otaczlurado objavi da vojnici kralja Elije dolaze preko travnjaka da ih zarobe, princ i njegovi sljedbenici odjau na istokprema Kamenu oprotaja.


5/286

[email protected]

5

U dalekom Hernvstiru, Maegwin je posljednja od svojeg roda. Njezin otac kral j i njezin brat pali su borei se protivElijina sljedbenika Skalija, a ona i njezin narod pronali su uto#ite u pil jama gorja Grianspog. Maegwin mu#eneobi#ni snovi te je privla#e stari rudnici i pilje ispod Grianspoga. GrofEolair, najvjerniji vazal njezina oca, odlazi upotragu za njom. Naavi je, zajedno u%u u veleban podzemni grad zvan Mezutu'a.Maegwin je uvjerena da tu ive Sithe te da e, kao nekad u davnini, pritei u pomoHernvstircima, ali jedini stanovnicikoje otkriju u ruevnom gradu su podzemljai - neobi#na, plaljiva skupina rudara u dalekom rodu s besmrtnicima.Podzemljai, koji su izvrsni kova#i i klesari, otkrivaju da je ma#Minnejar za kojim traga Jouin narod zapravo otrica

znana pod imenom Svjetloklin, zakopana sa Svijetlim Ivanom, Jouinim i Elijinim ocem. Te vijesti malo zna#e Maegwin,koju poga%a spoznaja da njezini snovi nisu donijeli pravu pomonjezinu narodu. Jednako je tako uznemiruje ono toona smatra svojom budalastom ljubavlju prema Eolairu te izmisli zadatak za njega - neka vijest o Minnevaru izemljovide podzemljakih iskopina, koji uklju#uju tunele ispod Elijina dvorca Visotvr%e, odnese Joui i njegovoj druinipreivjelih. Eolair je zbunjen i razgnjevljen, ali svejedno odlazi.Simon, Binabik i Sludig ostavljaju Sisqi i ostale trolove u podnoju planine i nastavljaju preko ledenih prostranstavaBijele pustoi. To#no na sjevernom rubu velebne ume pronalaze drevni samostan, naseljen djecom i njihovomskrbnicom, starijom djevojkom zvanom kodi. Tu prenoe, sretni to su se sklonili od hladnoe, ali pokae se da jekodi vie nego to se #ini: u tami vradbinama ulovi svu trojicu u stupicu te po#inje obred u kojem kani prizvati KraljaOluje i pokazati mu da je otela ma#Trn. Jedan od nemrtvih, Crvena Ruka, pokae se zahvaljujui Skodinoj #aroliji, ali

jedno od djece omete obred i privu#e #udovian roj kopa#a. kodi i djeca poginu, a Simon i ostali pobjegnu ponajviezahvaljujui Binabikovoj neustraivoj vu#ici Qantaqi. Simon je gotovo izbezumljen od misaonog dodira Crvene Ruke tese, bjeei, zabije u drvo i izgubi svi jest. Propadne u neku guduru, te ga Binabik i Sludig uzaludno trae. Puni kajanja,

uzmu ma#Trn i nastave prema Kamenu oprotaja bez njega.Uz Miriamele i Cadracha, jo je nekoliko ljudi stiglo u lektorovu pala#u u Nabbanu. Jedan od njih Jouin je saveznik,vojvoda Isgrimnur, koji traga za Miriamele. Drugi je Prvrates, koji donosi lektoru Ranessi-nu kraljev ultimatum. Lektor

javno prekori i Prvratesa i Eliju; kraljev poslanik odlazi s gozbe, prijetei osvetom.Te noi Prvrates mijenja oblik s pomou #arolije koju su mu dali sluge Kralja Oluje te postaje sjenovit stvor. UsmrtiDinivana, a onda brutalno ubije lektora. Potom podmetne poar u dvoranama kako bi prebacio sumnju na Ognjeneplesa#e. Cadrach, koji se veoma boji Prvratesa i koji je proveo nonagovarajui Miriamele da pobjegne s njim izlektorove pala#e, udarcem je onesvijesti i odvu#e iz pala#e. Isgrimnur pronalazi Dinivana na samrti, koji mu da znakSaveza Pergamene za Wranjanina Tiamaka i uputi ga da ode u kr#mu zvanu Filipina zdjela u Kvvanitupulu, gradu narubu mo#vara juno od Nabbana.Tiamak je u me%uvremenu primio poruku od Dinivana i na putu je prema Kvvanitupulu, iako mu putovanje umalozavri zbog napada krokodila. Ranjen i u groznici, napokon stie u Pilipinu zdjelu gdje ga nimalo srda#no do#eka novagazdarica.Probudivi se, Miriamele shvati da ju je Cadrach prokrijum#ario u spremite nekog broda. Dok je redovnik leao upijanom snu, brod je otplovio. Ubrzo ih prona%e Gan Itai, Niskia, #iji je posao #uvati brod od prijeteih vodenihstvorenja zvanih kilpe. Iako se Gan Itai svide slijepi putnici, ona ih ipak preda vlasniku broda, Aspitisu Prevesu, mladomnabbanskom plemiu.Daleko na sjeveru Simon se budi iz sna u kojem je ponovno #uo sithsku enu Amerasu i u kojem je otkrio da je KraljOluje Ineluki njezin sin. Simon je izgubljen i sam u bespuima snijegom prekrivene ume Aldheorte. Pokuavaupotrijebiti Jirikijevo zrcalo da pozove u pomo, ali nitko se ne odaziva na njegovu molbu. Napokon kree na putnadajui se da ide u pravom smjeru, iako zna da nema previe izgleda iv prijei stotinjak milja u snijegom zakovanojumi. Nekako preivljava hranei se kukcima i travom, ali samo je pitanje vremena kada e posve poludjeti ili umrijetiod gladi. Spaava ga Jirikijeva sestra Aditu, koja je stigla kao odgovor na poziv zrcala. Ona izvede neku vrstu #arolijeputovanja koja kao da pretvara zimu u ljeto, nakon koje se ona i Simon na%u u skrivenoj sithskoj tvr%avi Jao e-Tinukai'i. Mjesto je to #arobne ljepote i bezvremenosti. Simonovu veselju nema kraja jer ih je do#ekao Jiriki, no kad gaodvedu da vidi Likimeyu i Shima'onarija, Jirikijeve i Adituine roditelje, njegovo se veselje pretvori u uas. Vo%e Sithaizjavljuju da Simon ondje mora ostati zauvijek jer nijednom smrtniku nikad nije bio doputen odlazak iz tajanstvene

tvr%ave Jao e-Tinukai'i.Jouu i njegovu druinu progone putem kroz sjeverne stepe. Kad se napokon okrenu kako bi pruili o#ajni#ki otpor,otkriju da ti progonitelji nisu Elijini vojnici nego Thrithinani koji su napustili Fikolmijev klan kako bi iskuali sreu sprincem. Pod Gelojinim vodstvom stiu do Sesuad're, Kamena oprotaja, velebna kamenog brijega sred iroke doline.Sesuad'ra je mjesto gdje je bila sklopljena Pogodba izme%u Sitha i Norna i gdje su se razdvojila dva roda vilenjaka.Jouina izmu#ena druina obraduje se to je napokon, barem nakratko, u sigurnoj luci. Tako%er se nada da e otkritikoje e joj svojstvo triju Velikih ma#eva omoguiti da porazi Eliju i Kralja Oluje, kao to je obeano u drevnojNissesovoj pjesmi.


6/286

[email protected]

6

U Visotvr%i se Elijino ludilo naizgled pogorava, a grof Guthwulf, nekokraljev miljenik, po#inje sumnjati u kral jevusposobnost vladanja. Kad ga Eli ja prisili da dotakne sivi ma#Tugu, Guthwulfa umalo razori njegova#udnovataunutranja mo- nakon toga vie nije isti. Rahela Zmajevna, nadzornica sobarica, jo je jedna stanovnica Visotvr%euznemirena onim to se doga%a. Doznaje da je sveenik Prvrates odgovoran za Simonovu smrt te odlu#uje da se netomora poduzeti. Kad se Prvrates vrati iz Nabbana, ona ga ubode noem, no sveenik je postao toliko moan da gotovo inije ranjen. Okree se kako bi zgromio Rahelu #arolijom unitenja, no tada ga Guthwulf pokua sprije#iti. Prvratesoslijepi Guthwulfa. Rahela umakne u strci.

Nakon to su Miriamele i Cadrach ispri#ali brodovlasniku Aspitisu da je ona ki nieg plemia, gostoljubivo suprihvaeni; posebno je Miriamele obasuta velikom panjom. Cadrach postaje sve mrzovoljniji; pokua pobjei s broda,no Aspitis ga baci u okove. Miriamele, osjeajui se uhvaenom u zamku, bespomonom i samom, doputa Aspitisu da

je zavede.U me%uvremenu, Isgrimnur tekom mukom stie na jug u Kwanitu-pul. Pronalazi Tiamaka u svratitu, ali ni traga odMiriamele. Njegovo razo#aranje ubrzo zamijeni zaprepatenje kad otkrije da je stari slabo-umnik koji u svratitu radikao vratar zapravo sir Camaris, najvei vitez za vladavine Svetog Ivana, #ovjek koji je nekobaratao Trnom. Mislilo seda je umro prije #etrdeset godina, ali to se doista dogodilo, ostaje tajnom jer je stari vitez nerazuman poput djeteta.Binabik i Sludig, i dalje nosei ma#Trn, pobjegnu snjenim divovima izradivi splav i otplutavi preko golema jezerakoje je stvorila oluja, a koje je nekobilo dolina oko Kamena oprotaja.U Jao e-Tinukai'iju Simonovo je zato#enitvo vie dosadno nego strano, ali on se uvelike boji za svoje prijatelje uprvim bojnim redovima. Sithska Prva Pramajka Amerasu poziva ga k sebi i Jiriki ga dovodi u njezinu neobi#nu kuu.Ona ispita Simonove uspomene traei neto to bi joj pomoglo razotkriti planove Kralja Oluje, a onda ga otpusti.

Nakon nekoliko dana Simon je pozvan na sastanak svih Sitha. Amerasu objavljuje dae im rei to je doznala oInelukiju, ali najprije izgrdi svoj narod zbog oklijevanja da se bori i zbog njihove nezdrave opsjednutosti uspomenama i- smru. Ona iznese jednog od Svjedoka, predmet koji, poput Jirikijeva zrcala, doputa ulazak na Cestu snova. Amerasuupravo kani pokazati Simonu i okupljenim Sithama to Kralj Oluje i nornska kraljica rade, ali umjesto toga, u Svjedokuse pojavi sama Utuk'ku i proglasi Amerasu ljubiteljicom smrtnika i zabadalom. Tada se pojavi jedan od pripadnikaCrvene Ruke i dok se Jiriki i ostali Sithe bore protiv plamene aveti, Ingen Jegger, smrtni lovac nornske kraljice, silomupada u Jao e-Tinukai'i i ubija Amerasu, uutkavi je prije nego to je mogla podijeliti svoja otkria.Ingena ubiju, Crvenu Ruku otjeraju, no teta je vepo#injena. I dok Sithi tuguju, Jirikijevi roditelji opozovu svojupresudu i alju Simona, s Aditu umjesto vodi#a, iz Jao e-Tinukai'ija. Odlazei, on opaa da je vje#no ljeto Sitha postalomalo hladnije.Na rubu ume Aditu ga smjeta u #amac i daje mu Amerasin paket koji mora odnijeti Joui. Simon se uputi preko

jezera do Kamena oprotaja, gdje ga susreu njegovi prijatelji. Neko e vrijeme biti na sigurnom od nadolazee oluje.

Kratak sadraj

PRVI DIO

Simon i veina njegovih suputnika sklonili su se s princem Jouom na Sesuad'ri - velebnu brdu poznatom u sithskojpovijesti kao Kamen oprotaja; #ekaju i nadaju se nekom predahu ili nadi dok haraju olujni oblaci rata i straha koje suJouin brat, kralj Elija, i njegov besmrtni saveznik, Kralj Oluje Ineluki, uskovitlali na nebu.Simon je pomazan za viteza zbog zasluga u slubi princa Joue i zbog pomoi u potrazi za ma#em Trnom. Probdjevinou starim sithskim ruevinama, imao je viziju Razdvajanja, dana u mra#noj prolosti kad su Sithe i Norni razbili sveveze izme%u svojih dviju obitelji. Ubrzo nakon to je Simon proglaen vitezom, Hernvstirac Eolair stie na Sesuad'ru svijestima odpodzemljaa: ma#kralja Ivana, Svjetloklin, zapravo je stariji ma #Minnevar, jedna od triju otrica koje se udrevnoj pjesmi spominju kao jedina mogua pomoprotiv Inelukija i njegove crne magije. Ali Svjetloklin je zakopan uIvanovu grobu, nedaleko od Visotvrde, Elijina utvr%enog dvorca; gotovo da i nema izgleda da ga se domognu.Daleko na jugu ki kralja Elije Miriamele postala je ljubavnicom i sve nesklonijom goom nabbanskog plemia Aspitisa

Prevesa. Kad joj Aspitis otkrije svoju namjeru da se njome oeni, ona se pobuni, ali on je upozori da zna tko je ona i dae mu milom ili silom biti nevjesta koju e upotrijebiti kao politi#ko oru%e. Miriamelin suputnik, redovnik Cadrach, ve

je zato#en; njezina jedina saveznica je Niskia, Gan Itai.Na Sesuad'ri princ Joua odlu#i Isorna, sina vojvode Isgrimnura, poslati s Eolairom natrag u Hernvstir, nadajui se da eputem regrutirati Rimerane koji su se zbog rata ratrkali, pomoi Eolairovu narodu, a zatim se vratiti da podupruJouu i ostale. Ali ubrzo nakon njihova odlaska, Joua, Simon i ostali otkriju da je kralj Elija poslao vojsku podVodstvom vojvode Fengbalda ne bi li osvojio Kamen oprotaja. Simon, vjetica Geloj i ostali upotrijebe mostarihsithskih ruevina kako bi se zaputili Cestom snova pokuavajui pozvati na Sesuad'ru bilo koga tko bi im mogaopomoi.


7/286

[email protected]

7

U Hernvstiru Maegwin, kraljeva ki, grozni#avo trai kako da spasi svoj poraeni narod, koji sada ivi u planinskimpiljama. Uspinje se na visok vrh i pada u proro#anski san u kojem ne znajui susree Simona, koji Cestom snova tragaza Miriamele. Simonov susret s njegovim sithskim prijateljem Jirikijem Maegwin doivljava kao razgovor izme%ubogova i junaka svoga naroda te ga tuma#i kao znak s Neba.U mo#varnom gradu Kvvanitupulu, Wranjanin Tiamak, vojvoda Isgrim-nur i naizgled senilni slavni junak Camaris u

jednom svratitu #ekaju Miriamele. Tiamaka napadnu Ognjeni plesa#i, #lanovi ljudskog kulta koji oboavaju KraljaOluje, ali ga spasi Camaris.

Duboko ispod Visotvr%e, Elijina monog dvorca, Guthwulf, kraljev negdanji prijatelj i general, luta tamom. Oslijepilaga je #arolija alkemi#ara Pryratesa, a osim drutva jedne ma#ke, sam je i gotovo poludio od tuge i kajanja. I RahelaZmajevna, biva nadzornica sobarica, skriva se od kralja i Prvratesa u dubinama dvorca, odlu#na da preivi dok se nevrate bolji dani.Sesuad'ra se priprema za rat. Novoproglaeni vitez Simon vodi skupinu uhoda u Fengbaldov logor . Na povratku, on injegova druina ugledaju tajanstvenu svjetlost na obali zale%enog jezera koje okruuje Kamen oprotaja. Simonovprijatelj Binabik odvodi mladia do izvora te svjetlosti - logora #ovje#uljkove trolske brae, koje je Binabikova voljenaSisqi dovela da se bore za Jouu. Ponovni susret unosi trenutak radosti u mra#no doba.Na Aspitisovu brodu Gan Itai pomae Miriamele da razgovara sa zarobljenim Cadrachom, a potom da isplanira bijeg.Gan Itai razljuti Miriamelino otkrie da Aspitis pomae Ognjenim plesa#ima koji su progonili Niskije te umjesto daupotrijebi svoju #arobnu pjesmu da demonske kilpe zadri na udaljenosti, ona namami morska stvorenja da napadnubrod. Tijekom krvoprolia i zbrke, Miriamele teko rani Aspitisa te s Cadrachom pobjegne u maloj barki. Plutajuipustim oceanom, Cadrach joj ispripovjedi svoj ivot: kako ga je doktor Morgenes uveo u Savez Pergamene, ali su ga

njegova razuzdanost i otkrie strane drevne knjige Du Svardenvyrd bacili u o#aj, zbog #ega se odijelio od ostalihnositelja Pergamene. Poslije ga je zato#io Prvrates - i sam bivi nositelj Pergamene, prije nego to su ostali otkrilinjegovu pravu ud - i mu#enjem prisilio da otkrije to je u#inio sa zabranjenom knjigom.Sithe se prvi put nakon mnogo stoljea okupljaju u dubinama ume Aldheorte, ali hoe li pritei u pomoprincu Joui iSimonu, ne zna #ak ni Jiriki.Vojvoda Fengbald doveo je svoju vojsku do podnoja Sesuad're, gdje su se utaborili na obali zale%enog jezera okovelebna brda. Jouina malobrojna vojska priprema posljednju obranu te se nakon jednog dana divlje borbe uspijeoduprijeti nadmonoj sili. No Simon i njegovi prijatelji broj#ano su slabiji te nema mnogo nade da e na krajuizvojevati pobjedu. Fengbald, u pokuaju da na prijevaru osvoji Sesuad'ru, sam upada u stupicu te se utapa u crnojvodi u razlomljenom ledu jezera.Na zapadu, Maegwin i ostali Hernvstirci, potaknuti pogreno protuma#enim vi%enjem to ga je iskusila tijekombdijenja, izlaze iz planinskih pilja kako bi se suo#ili s onima koji su ih otjerali iz njihovih domova, vojskom Skalija odRimmersgarda, saveznika kralja Elije. Isprva se#ini da su samo ubrzali svoju propast, ali iznenadna pojava Sitha koji sudoli vratiti stari dug Hernvstiru, natjera Skalija i njegove ljude u bijeg. Maegvvin, uvjerena da je vidjela same bogovekoji su se spustili na zemlju da spase njezin narod, zapada u ludilo. Eolair se vratio u Hernvstir, no zemlju su okupiraliSithe. Tu je i Maegvvin, koja misli da je poginula u bitki - te je prema tome i Eolair mrtav, njezin suputnik na onomsvijetu.Na jugu, Miriamele i Cadrach napokon stiu u Kwanitupul gdje susreu Isgrimnura i Tiamaka, ali i - to je jonevjerojatnije - uskrslog Camarisa. Netom to su izmijenili uurbane novosti, doznaju da je Aspitis, eljan osvete,otkrio gdje se nalaze. Bjee iz grada pred Miriamelinim prezrenim ljubavnikom i njegovim vojnicima koji su im zapetama, u malenom #amcu prema Wranu, golemoj i opasnoj mo#vari koja je Tiamakov dom.Stvari su se promijenile u Wranu. Otkrie da su stanovnici Tiamakova sela nestali poprati i nestanak samog Tiamaka.Nemoni bez vodi#a, Miriamele i njezini suputnici grozni#avo trae izlaz. Pronalaze jo jednog Wranjanina kakosmuen pluta u Tiamakovu #amcu, i od njega doznaju da su Tiamaka oteli neljudski ghanti te ga dre kao zato#enika -ako je jo iv - u svojem golemom blatnom gnijezdu.Cadrach se uasne gnijezda, ali Miriamele, Isgrimnur i Camaris u%u u nj u potrazi za Tiamakom te otkriju da ga ghantikoriste kao okosnicu neobi#nog obreda. Spaavaju malog Wranjanina i izvode ga na svjetlost dana.

Na Sesuad'ri Simon i ostali pokapaju mrtve, me%u kojima je i Jouin najpouzdaniji prijatelj, sir Deornoth. CijenaFengbaldova poraza doista je visoka, a njihovi moniji neprijatelji, Elija i Kralj Oluje, jo su u punoj snazi. Simonovromanti#ni susret s mjesnom djevojkom na pomalo priguenoj pobjedni#koj proslavi prekida Aditu, Jirikijeva sestra,koja je dola kao glasnica. Sithe kane sudjelovati u ratovima smrtnika - prvi put u pet stoljea.U Visotvr%i, veliki je kralj zabrinut. Njegove je vojnike porazila Jo-uina vojska seljaka, a sada su se i sami besmrtniciuklju#ili u okraj. Prvrates ga pokuava razuvjeriti, ali jasno je da on i Elija imaju razli#ite planove. Ispod dvorca, RahelaZmajevna doivljava straan susret s kraljevim mahnitim peharnikom Hengfiskom, a Guthwulfa sve vie i vie privla#i#arobna mokraljeva ma#a Tuge i njegova #enja za bratskim ma#evima.


8/286

[email protected]

8

Pod ledenom planinom Olujni vrh nornska kraljica Utuk'ku tako%er je uznemirena doga%ajima te alje skupinu ubojicana jug.Miriamele i ostali izali su iz Wrana. Odnosi u druini su napeti - Tiamak je uvjeren da mu Cadrach pokuava ukrastidragocjeni svitak, a Isgrimnurove i Cadrachove prepirke tako%er stvaraju sve ja#e nepovjerenje. Nakon to ih AspitisPreves uhvati na rubu mo#vare, a porazi ga neskloni Camaris, Cadrach ukrade konja i nestane. Miriamele i ostalinastavljaju prema Sesuad'ri i Joui. Stigavi na Sesuad'ru, bude nadu vanim vijestima o Nabbanu i Ognjenimplesa#ima.

Simona se poprili#no dojmio Miriamelin povratak, a i ona se iznenadi vidjevi daje pera#posu%a kojeg se sjealagotovo odrastao mukarac. Njihovo je prijateljstvo proeto me%usobnom privla#nou koja ni jednom ni drugom nijeugodna. Kad ona odbije da joj daruje Bijelu strijelu, on zatrai da postane njezin vitez zatitnik. Zadovoljna aliuznemirena, Miriamele pristaje.Princ Joua oplakuje Deornotha i ostale izgubljene ivote i pokuava odlu#iti to i kako dalje. Sesuad'ra postajeuto#ite svih izbjeglica, a tijekom strane zime Kralja Oluje njihove su se zalihe gotovo iscrpile. Miljenja prin#evihprijatelja podijeljena su: nastaviti rat s Elijom u Erkvnlandu ili otii na jug u Nabban u nadi da e svrgnuti ranjivijegsaveznika velikog kralja, Benigarisa, i upotrijebiti nabbansku vojsku da se izjedna#e s kraljevom silom. Joua seodlu#uje za ovo drugo, unato#otrom protivljenju Miriamele, koja odbija objasniti svoje razloge, i Simona, koji elipriliku da izbavi ma#Svjetloklin iz groba kralja Ivana blizu Visotvr%e.Tiamak i otac Strangyeard postaju nositelji Pergamene te s Binabikom i Geloj nastoje protuma#iti Tiamakov svitak. &inise da se u njemu govori o Camarisu, kojem je pamet jo pomuena, a kad shvate da je dar koji je Amerasu od Sitha poSimonu poslala Joui zapravo Camarisov stari ratni rog, odlu#e mu pokuati vratiti razum. Nakon to mu rog i ma#Trn

metnu u ruke - a Joua ga preklinje da ne dopusti da Deornothova smrt bude uzaludna - Camaris se ponovno budi,pun tajne tuge, ali voljan u#initi sve to moe da zaustavi prodornu plimu tame. Jouina druina priprema se za putprema jugu.U Hernvstiru, Eolair vodi Jirikija u planinsku utvrdu gdje su on i Maegwin susreli stidljive podzemljae, ali stanovnicipilje su pobjegli, ostavivi tek #arobnog Svjedoka, #arobni predmet zvan Krhotina, za sobom. Jiriki je pokuaupotrijebiti u svoju korist, ali nju obuzme neka ja#a sila i bila bi ga ubila da ga nije spasilo Eolair. Jiriki i njegova majkaLikimeya izjavljuju da e povesti Sithe na Jouinu staru utvrdu Naglimund koja je sada u rukama Norna. Eolair i nekiHernvstirci ponude da e poi s njima. Maegwin zahtijeva da im se pridrui, a Eolair, unato#zabrinutosti zbog njezinestalne slu%enosti, nema drugog izbora nego joj to dopustiti.Joua i druina se utabore, nesvjesni da ih vrebaju Utuk'kini nornski ubojice. Geloj i Aditu razgovaraju o Camarisovojtajni, dijelei strahove da ona moda ima veze s trenutnim sukobom. Simon pretrauje logor u potrazi za Miriamele izatekne je ba u trenutku kad pokuava pobjei iz logora i otii svojim putem. Ona ga preklinje daje pusti. Rastrganizme%u dunosti prema Joui i straha za Miriamelinu sigurnost, on napokon odlu#i da joj se pridrui - on je,naposljetku, njezin zatitnik. Zajedno odjau, ostavljajui za sobom tek Binabiku uurbano sro#enu poruku. Dokodlaze, iza sebe ugledaju vatru i dim. Logor je napadnut.

KRAJ PRVOG DIJELA

DIO PRVI

Okretanje kotaa

Suze i dim

Tiamaka je titala prazna bezdrvnost Visokih Thrithinga. I Kwanitupul je bio neobi#an, ali on je to mjesto posjeivao oddjetinjstva, a njegova ruevna zdanja i sveprisutni kanali barem su ga malo podsjeali na njegov mo#varni dom. &ak je

i Perdruin, gdje je proveo osamljeno progonstvo, bio toliko ispunjen stijenjenim zidovima i uskim ulicama, tolikoispresijecan sjenovitim skrovitima i zaogrnut slanim mirisom mora, da je Tiamak mogao ivjeti sa svojom nostalgijom.Ali tu na travnjacima osjeao se strano izloeno i posve izgubljeno. To nije bio ba ugodan osjeaj.Oni Koji Gledaju I Oblikuju doista su mi stvorili neobi#an ivot, #esto je razmiljao. Najneobi#niji, moda, od svih kojesu stvorili za moj narod otkad se Nuobdig vjen#ao sa Sestrom vatre.Katkad je pronalazio utjehu u tim mislima. Obiljeenost tako neobi#nim doga%ajima bila je, naposljetku, neka vrstanaplate za godine nerazumijevanja koje su mu iskazali njegov narod i stanovnici kopna na Perdruinu. Naravno da jebio neshvaen - bio je poseban: koji je drugi Wranjanin mogao govoriti i #itati na kopnenim jezicima kao on? Aliodnedavno, ponovno je bio okruen strancima i nije znao to je zadesilo njegov narod, i to ga je ispunjavalo


9/286

[email protected]

9

osamljenou. U takvim trenucima, uznemiren prazninom tog stranog sjevernog okolia, odetao bi do rijeke koja jetekla sredinom logora kako bi sjeo i oslukivao umirujue, poznate zvukove vodenog svijeta.Upravo je to i radio, br#kajui sme%e noge u Stefflodu, unato#studenoj vodi i vjetru. Na povratku u logor nekaspodoba sijevne pokraj njega. Bio je to netko u trku, svijetle kose koja se vijorila, ali tko god to bio,#inilo se da sekretao brzo poput vilin-konjica, kudikamo bre nego to bi #ovjek mogao putovati. Samo to se zabuljio za prilikom utrku, kadli jo jedna tamna sjena prohuji pokraj njega. Bila je to ptica, krupna, koja je letjela nisko iznad tla kao da joj

je prva spodoba bila plijen.

Dok su obje spodobe nestajale uz brijeg prema srcu prin#eva tabora, Tiamak je stajao skamenjen. Trebalo mu jenekoliko trenutaka da shvati tko je prva spodoba.Sithska ena! pomisli on. A progoni je sokol ili sova?To nije imalo smisla, ali ni ona - Aditu joj je bilo ime - Tiamaku nije bila sasvim jasna. Nikad prije nije vidio nita sli#nonjoj i, zapravo, malo ga je plaila. Ali to ju je moglo proganjati? Prema izrazu njezina lica, bjeala je od ne#eggrozomornog.Ili prema ne#em grozomornom, pomisli, i osjeti kako mu se eludac gr#i. Tr#ala je prema logoru.Ti Koji Uvijek Kro#i Pijeskom, pomoli se Tiamak nastavljajui dalje, zatiti me - zatiti sve nas od zla. Srce mu je sadaubrzano tuklo, bre od njegovih tr#eih koraka. Ovo je zloguka godina!Stigavi na najblii rub golema polja atora, na trenutak je povratio sigurnost. Vladao je muk i gorjelo je tek nekolikologorskih vatri. Ali bilo je previe tiho, zaklju#io je trenutak poslije. Nije bilo kasno, ali do ponoi je jo bilo daleko.Ljudi su trebali biti vani ili se barem trebao #uti nekakav zvuk onih koji jo nisu spavali. to se doga%alo?Prolo je podosta vremena otkad je posljednji put ugledao pticu koja se obruavala - sada je bio uvjeren da je to bila

sova - te je teturao prema mjestu gdje ju je posljednji put vidio, sada veteko diui. Njegova ranjena noga nijenavikla na tr#anje i pekla ga je, bridei. Trudio se to je najbolje mogao da ne obraa panju na bol.Tiho, tiho - ovdje je bilo kao na mirnom jezercu. atori su stajali, tamni i beivotni poput kamenja koje stanovnicikopna polau na polja gdje pokapaju mrtve.Ali ondje! Tiamak ponovno osjeti da mu se eludac prevre. Vidio je pokret! Jedan od atora nedaleko odatle zatresaose kao na vjetru, a neka svjetlost u njemu bacala je #udne pokretne sjene po atorskim stijenkama. Osjetio jekakljanje u nosnicama, neku vrstu peckanja, a s tim je stigao i sladak, mousan vonj. Gr#evito je kihnuo i umalo sespotakao, ali se uspio uspraviti prije nego to je pao na tlo. Odepao je prema atoru, koji je pulsirao od svjetlosti isjene, kao da se u njemu ra%alo neko #udovite. Pokuao je povisiti glas, kriknuti da dolazi i podiiuzbunu jer mu je strah sve vie i vie ja#ao - ali nije mogao ispustiti ni glasa. &ak je i bolan hropac njegova disanjapostao tih i aptav.I u atoru bijae neobi#no tiho. Potiskujui strah, uhvatio je zaklopac i zabacio ga.Isprva nije mogao vidjeti nita osim tamnih obrisa i jarke svjetlosti, gotovo to#an odraz sjenovitih lutki na vanjskimatorskim stijenkama. Za nekoliko su trenutaka pokretne slike postale jasnije.Na suprotnom kraju atora stajao je Camaris. Izgledao je kao da su ga udarili jer mu je krv curila iz posjekotine naglavi, bojei mu obraz i kosu u crno, a teturao je kao da mu se pomutio razum. Ipak, sagnut i naslonjen na tkaninu dane padne, jo je bio straan, poput medvjeda opkoljenog lova#kim psima. Nije imao otricu, ali je u jednoj aci stezaokomad drva za potpalu i mahao njime amo-tamo, odbijajui prijeteu priliku koja je bila gotovo sasvim crna, izuzevbljeska bijelih ruku i ne#eg to je blistalo u jednoj od njih.Blizu Camarisovih nogu, ritajui se, nalazila se jo manje raspoznatljiva zbrka, iako se Tiamaku u#inilo da vidi jo u crnoomotanih udova, kao i blijedi oblak Adituine kose. Trei tamno odjeveni napada#stisnuo se u kutu, branei se odnasrtaja krilate sjene.Uasnut, Tiamak pokua podii glas da pozove u pomo, ali nije mogao stvoriti ni zvuka. Unato#tome to su se unjemu naizgled zbivale borbe na ivot i smrt, cijeli ator je bio tih, osim priguenih zvukova dvoje boraca na podu igrozni#ava lepetanja krila.Zato nita ne #ujem? o#ajni#ki pomisli Tiamak. Zato ne mogu ispustiti glas?Mahnito je pretraivao pod za ne#im to bi iskoristio kao oruje, proklinjui se to je nemarno ostavio svoj no u leaju

koji je dijelio sa Strangveardom. Nije bilo noa, ni kamen#ia za praku, ni puhaih strelica - ni#eg! Ona Koja &eka DaSve Povede Natrag zasigurno je noas otpjevala njegovu pjesmu.Neto veliko i meko kao da ga je odalamilo po glavi, bacivi ga na koljena, ali kad je podigao pogled, nekoliko okraja

jo je bjesnjelo, no nijedan u njegovoj blizini. Lubanja mu je pulsirala jo bolnije od noge, a sladak miris bio jezaguljivo jak. Oamuen, Tiamak otpue naprijed, a ruka mu se susretne s ne#im tvrdim. Bio je to vitezov ma#, crniTrn, jo u koricama. Tiamak je znao da je preteak da ga upotrijebi, ali ga je izvukao ispod hrpe posteljine i ustao, sada

jednako nesiguran na nogama poput Camarisa. to je to bilo u zraku?Ma#se neo#ekivano #inio lagan u njegovim rukama, unato#tekim koricama i objeenom remenu. Podigao ga jevisoko i na#inio nekoliko koraka naprijed, a onda zamahnuo njime to je ja#e mogao na ono to je smatrao glavom


10/286

[email protected]

10

Camarisova napada#a. Sudar mu je zatresao ruku, ali stvor nije pao. Umjesto toga, glava se polako okrenula. Dva oka,blistavo crna, zurila su iz mrtva#ki bijela lica. Tiamakovo se grlo gr#evito pomakne. &ak i da mu je ostalo glasa, ne bi gamogao ispustiti. Podigao je drhtave ruke, drei ma#kako bi ponovno udario, ali bijela ruka stvorenja sune premanjemu i odgurne ga. Prostorija se zavrti oko njega; ma#odleti iz njegovih mlitavih prstiju i otkotrlja se na travu, koja jebila jedini pod atora.Tiamakova je glava bila teka poput kamena, premda ina#e nije mogao osjetiti bol udarca. Ono to je mogao osjetitibilo je da gubi svijest. Pokuao se opet podii na noge, ali je stigao samo do koljena. Kle#ao je, tresui se poput

bolesna psa.Nije mogao govoriti ali je, na nesreu, jo mogao vidjeti. Camaris je posrtao, kimajui glavom - ranjen, naizgled, kao iTiamak. Starac je pokuavao udaljiti napada#a dovoljno dugo da podigne neto s tla - ma#, smueno shvati Wranjanin,crni ma#. Camarisa su u tome naumu jednako sprje#avale tamne, zgr#ene prilike Aditu i njezina neprijatelja koje su sekotrljale po tlu pred njim, kao i protivnik kojeg je pokuavao odbiti svojom drvenom batinom.U suprotnom kutu neto zasvjetluca u ruci jednog od bljedolikih stvorenja, neto blistavo crveno poput plamenogpolumjeseca. Grimizni se ar pomakne, brz poput zmije na udaru, a siuan se oblak tamnih obrisa rasprsne te potomsleti na tlo, polaganije od snjene pahulje. Tiamak nemono zamiri kad mu je jedan pao na ruku. Bilo je to pero.Sovino pero.Pomo. Tiamak se osjeao kao da mu je netko probuio lubanju. Trebamo pomo. Poginut emo ako nam nitko nepomogne.Camaris se napokon sagne i dohvati ma#, umalo se prevalivi, a potom uspije podii Trn na vrijeme da odbije udaracsvojeg neprijatelja. Njih dvojica po#nu kruiti jedan oko drugoga: Camaris teturajui, a crno odjeveni napada#kreui

se oprezno i skladno. Opet su nasrnuli jedan na drugog, a stari je vitez pokretom ruke odbio udarac bodea, ali jesje#ivo ostavilo trag krvi na njegovoj miici. Camaris nespretno ustukne, pokuavajui nai mjesta da zavitla ma#em.O#i su mu bile napola sklopljene od boli ili od umora.Ranjen je, o#ajni#ki pomisli Tiamak. Pulsiranje u njegovoj glavi bivalo je ja#e. Moda umire. Zato nitko ne dolazi?Wranjanin se odvu#e prema irokom eravniku ugljena koji je davao jedino svjetlo. Njegovi pomueni osjeti po#eli suse gasiti poput svjetil jaka Kwanitupula u zoru. Samo se mutna krhotina ideje nalazila u njegovu umu, ali bila jedovoljna da mu podigne ruku prema eljeznom eravniku. Kad je osjetio - prigueno poput daleke jeke - vruinupredmeta pod svojim prstima, gurnuo ga je. eravnik se prevrne, razasuvi ugarke poput slapa rubina.Dok je Tiamak, guei se, padao u nesvijest, posljednje to je vidio bila je njegova#a%ava ruka zgr#ena poput pauka, aiza nje vojska siunih plamenova kako oblizuju dno atorskog krila."Ne treba nam jo prokletih pitanja", progun%a Isgrimnur. "Imamo ih dovoljno da potraju tri ivotna vijeka. Ono tonam treba su odgovori."Binabik se nelagodno pomakne. "Slaem se s vama, vojvodo Isgrim-nure. Ali odgovori nisu poput ovaca koje do%u #imih tko pozove."Joua uzdahne i nasloni se na zid Isgrimnurova atora. Vjetar se na trenutak podigne, tiho je#ei dok je trzao atorskuuad. "Znam kako je teko, Binabik. Ali Isgrimnur ima pravo - trebamo odgovore. Ono to si nam rekao o tojOsvaja#evoj zvijezdi, samo je povealo zbrku. Ono to moramo doznati jest kako upotrijebiti tri Velika ma#a. Sve tonam zvijezda kazuje - ako si u pravu -jest da nam vrijeme da ih iskoristimo izmi#e.""Tomu emo pridati najvie pozornosti, prin#e Joua", re#e trol. "I mislimo da bismo moda uskoro mogli netodoznati jer je Strangveard pronaao neto uistinu vano.""to to?" upita Joua, nagnuvi se naprijed. "Bilo to, #ovje#e, to bi nas osokolilo."Otac Strangveard, koji je tiho sjedio, malo se promekolji. "Nisam tako siguran kao Binabik, Visosti, da e nam to ikakokoristiti. Prvi sam dio pronaao prije dosta vremena, dok smo jo putovali na Sesuad'ru.""Strangveard je pronaao odlomak zapisan u Morgenesovoj knjizi," objasni Binabik, "neto o tri ma#a koji nas se tolikoti#u.""I?" Isgrimnur zabubnja prstima po zablaenom koljenu. Proveo je mnogo vremena pokuavajui u#vrstiti kolce svojegatora u mekom, vlanom tlu.

"Morgenes naizgled daje naslutiti", re#e arhivar, "da je ono to tri ma#a #ini posebnima - ne, vie nego posebnima,monima - jest to da nisu iz Osten Arda. Svaki od njih, na neki na#in, protivi se zakonima Boga i Prirode.""Kako to?" Princ je napeto sluao. Isgrimnur je donekle znao da e takva vrsta istrage uvijek vie zanimati Jouu negomanje egzoti#ne zadae vladara, kao to su cijene ita, nameti i zakoni vlasnitva.Strangveard je oklijevao. "Geloj bi mogla objasniti bolje od mene. Ona zna vie o tim stvarima.""Recite mi to moete", re#e Joua. "Dan je bio vrlo dug i postajem umoran. Osim toga, ena mi je bolesna i ne elimbiti daleko od nje.""Naravno, prin#e Joua. ao mije. Naravno." Strangveard se pribere. "Morgenes govori kako u svakom ma#u postojitvar koja nije s Osten Arda - nije s nae zemlje. Trnje na#injen od kamena koji je pao s neba. Svjetloklin, koji se neko


11/286

[email protected]

11

zvao Minnevar, bio je iskovan iz eljezne kobilice Elvritova broda koji je doplovio morem sa Zapada. To su zemlje kojenai brodovi vie ne mogu pronai." Pro#istio je grlo. "A Tuga je i od t eljeza i od sithskog #udodrva, dviju tvari koje suneprijateljske. Samo #udodrvo, rekla mi je Aditu, stiglo je kao sjemenka iz mjesta koje njezin narod zove Vrt. Nijednaod tih tvari ne bi smjela biti ovdje i, osim toga, nijedna ne bi smjela biti obradiva... osim moda #istog eljeza Elvritovekobilice.""Kako su onda ti ma#evi na#injeni?" upita Joua. "Ili je to odgovor za kojim jo tragate?""Postoji neto to je Morgenes spomenuo", ponudi se Binabik. "To je tako%er napisano u jednom od Ookekuqovih

svitaka. Zove se Rije#stvaranja - mogli bismo je nazvati #arolijom, iako oni koji znaju Umijee ne rabe tu rije#.""Rije#stvaranja?" Isgrimnur se namrti. "Samo rije#?" "Da... i ne", nesretno e Strangveard. "Zapravo, nismo sigurni.Ali za Minnevar znamo da su ga izradili podzemljai - dverninzi kako ih nazivate na svojem jeziku, vojvodo Isgrimnure -a Tugu je na#inio Ineluki u podzemljakim piljama pod Asu'om. Samo su podzemljai posjedovali znanje stvaranjatako veli#anstvenih predmeta, iako ih je Ineluki nau#io. Moda su imali udjela i u kovanju Trna, ili se njihovo u#enjevenekako upotrijebilo. U svakom slu#aju, kad bismo znali kako su ma#evi stvoreni, kako se spajanje sila izvelo,mogue je da bi nas to moglo nau#iti poneto0 tome kako ih moemo upotrijebiti protiv Kralja Oluje.""Da sam se barem sjetio pozornije ispitati grofa Eolaira kad je bio tu", re#e Joua mrtei se. "On je sreo podzemljae.""Da, a oni su mu ispri#ali o svojem udjelu u povijesti Svjetloklina", doda otac Strangveard. "Tako%er je mogue danjihovo stvaranje nije ono to je vano za na cilj, nego samo #injenica da oni postoje. Ipak, budemo li imali prilikeposlati poruku podzemljaima, i budu li oni htjeli govoriti s nama, osobno bih za njih imao mnogo pitanja."Joua sumnji#avo odmjeri arhivara. "Ovaj vam posao odgovara, Strang-vearde. Uvijek sam smatrao da ste tratili

vrijeme briui prainu s knjiga1 prou#avajui opskurnija stajalita crkvenog zakona."Sveenik porumeni. "Hvala vam, prin#e Joua. Sve to #inim, #inim zbog vae ljubaznosti."Princ odmahne rukom, prelazei preko komplimenta. "Ipak, koliko god ste vi, Binabik i ostali postigli, jo imamomnogo posla. I dalje plutamo u dubokim vodama, molei se da ugledamo kopno..." Zastao je. "Kakva je to buka?"I Isgrimnur ju je #uo - sve ja#i amor koji je polako postajao glasniji od vjetra. "Zvu#i kao neka sva%a", re#e on, a ondapri#eka trenutak, oslukujui. "Ne, vie je od toga - previe je glasova." On ustane. "Drorova mi malja, nadam se danetko nije po#eo pobunu." Posegne za Kvalnirom i umiri ga njegova ohrabrujua teina. "Nadao sam se mirnomsutranjem danu prije nego to opet izjaimo."Joua ustane. "Nemojmo ovdje sjediti i #uditi se."Kad je Isgrimnur izaao kroz atorski zaklopac, o#i mu naglo privu#e neto na suprotnoj strani velikog logora. Istog jetrena bilo jasno to se doga%alo."Poar!" dovikne ostalima. "Barem jedan ator gori, ali #ini se da je vatra zahvatila i druge." Ljudi su tr#ali izme%uatora, kao sjenovite prilike koje su vikale i gestikulirale. Mukarci su vukli svoje pojasove s ma#evima, psujui u zbrci.Majke su izvla#ile uplakanu djecu iz vunenih pokriva#a i iznosile ih na otvoreno. Svi puteljci vrvjeli su prestravljenimstanovnicima logora. Isgrimnur ugleda kako jedna starica pada na koljena, pla#ui, iako je bila samo nekoliko korakaod njega, vrlo daleko od najblieg plamena."Aedone, spasi nas!" re#e Joua. "Binabik, Strangveard, zapovjedite da se donesu vjedra i mjeine za vodu, a ondapovedite neke od ovih zabludjelih ljudi i krenite prema rijeci - potrebna nam je voda! Jo bolje, sruite koji odnauljenih atora i iskuajte koliko se vode moe ponijeti u njima!" Jurnuo je prema poaru; Isgrimnur pohita za njim.Plamenovi su sada skakali visoko, ispunivi nono nebo pakleno naran#astom svjetlou. Dok su se on i Jouapribliavali vatri, roj pleuih iskri dojedri van, sikui dok su dohvaale Isgrimnurovu bradu. On ih lupkanjem ugasi,psujui.Tiamak se probudi i odmah izbljuje, a onda s naporom pokua doi do daha. Glava mu je zvonila kao perdruinskocrkveno zvono.Plamen se dizao svud oko njega, udarajui vrelo o njegovu kou, siui zrak. U slijepoj panici, on se odvu#e pozagorjeloj travi atorskog poda prema ne#emu to je izgledalo kao komad hladne tame. Odjedanput osjeti kako mu

lice pritie neku crnu, sklisku tkaninu. Borio se s njom na trenutak, nesvjesno osjeajui njezinu neobi#nu otpornost;potom je prevrne u stranu, otkrivi bijelo lice zakopano u crnoj kukuljici. O#i bijahu izvrnute, a krv je zamrljala usnice.Tiamak htjede vrisnuti, no usta mu bijahu puna dima i u#i. Otkotrljao se odatle, guei se.Odjedanput ga neto #epa za ruku i divlje trgne naprijed, vukui ga preko blijeda trupla i kroz plameni zid. Natrenutak je pomislio da je mrtav . Ubrzo je leao na mokroj travi. Plamenovi su oblizivali nebo blizu njega, ali on je biona sigurnom. Na sigurnom!"Wranjanin je iv", re#e netko u njegovoj blizini. U#inilo mu se da prepoznaje pjevni glas sithske ene, iako je sada biogotovo otar od straha i brige. "Camaris ga je izvukao. Kako je vitez uspio ostati budan nakon to su ga otrovali, nikadneu doznati, ali ubio je dvoje Hikeda'va." Odgovor koji je uslijedio bio je nerazumljiv.


12/286

[email protected]

12

Nakon to je dugo leao na mjestu udiui samo #isti zrak u svoja bolna plua, Tiamak se prevrne na drugu stranu.Aditu je stajala nekoliko koraka dalje, pocrnjele bijele kose i zlatna lica, umrljana blatom. Pred njom na tlu leala jeumska ena Geloj, djelomice umotana u plat, ali o#igledno gola pod njim, miiavih nogu, sjajnih od rose ili znoja.Ona s mukom pokua sjesti."Ne, ne smije", re#e joj Aditu, a onda na#ini korak natrag. "Tako mi Luga, Geloj, ti si ranjena."S velikim naporom, Geloj drhtavo podigne glavu. "Ne", re#e. Tiamak je jedva mogao #uti njezin glas, grleni apat."Umirem."

Aditu se nagne naprijed, pruajui ruke prema njoj. "Daj da ti pomognem...""Ne!" Gelojin glas postane ja#i. "Ne, Aditu... prekasno je. Probodena sam... vie puta." Zakaljala se, a tanak mlazne#eg tamnog klizne joj niz bradu, blistajui na svjetlosti goruih atora. Tiamak je buljio. Vidio je neto nalik naCamarisova stopala i noge iza nje, a ostatak vitezova visokog tijela ispruenog na travi bio je skriven njezinom sjenom."Moram ii." Geloj se pokua osoviti na noge, ali nije uspjela."Moda postoji neto..." po#ne Aditu.Geloj se slabano nasmije, a onda opet zakalje i ispljune neto krvi. "Zar mislite... da ja... ne znam?" re#e ona. "Bilasam vidarica... dugo vremena." Ona isprui drhtavu ruku. "Pomozite mi. Pomozite mi da ustanem."Adituino lice, koje je na trenutak izgledalo pogo%eno tugom poput ljudskoga, postane ozbiljno. Ona uhvati Gelojinuruku, a onda se sagne i primi je i za drugu. Vra#ara se polako osovi na noge; ljuljala se, ali Aditu ju je pridravala."Moram... ii. Ne elim umrijeti ovdje." Geloj se odgurne od Aditu i na#ini nekoliko teturavih koraka. Plat spadne,izloivi njezinu golotinju skakutavoj svjetlosti vatre. Koa joj je bila sjajna od znoja i velikih krvavih mrlja. "Vratit u seu svoju umu. Pustite me da odem dok jo mogu."

Aditu je oklijevala trenutak, a onda korakne natrag i spusti glavu. "Kako eli, Valada Geloj. Zbogom, Ruvanova Sovo.Zbogom... moja prijateljice. Sinya'a dun'sha e-d'treyesa inro."Drhtei, Geloj podigne ruke, a onda na#ini jo jedan korak. Plamenovi kao da su se osnaili jer je Tiamak, s mjesta gdje

je leao, vidio kako Geloj po#inje treperiti. Njezin obris postao je nestvaran, a zatim se oblak sjenki ili dima pojavioondje gdje je stajala. Na trenutak se#inilo da je sama nopohrlila prema tom mjestu, kao da je netko izvukao o#icu iztkanja Wranjaninova vida. Tada opet padne no...Sova je na trenutak polako kruila nad mjestom gdje je donedavno bila Geloj, a zatim u niskom letu odletjela iznadvjetrom razbacane trave. Njezini su pokreti bili uko#eni i nezgrapni, a nekoliko se puta #inilo da e izgubiti vjetar istrovaliti se na zemlju. No njezin se trzavi let nastavio dok ga nije progutalo nono nebo.Glave jo ispunjene mrakom i bolnim zve#anjem, Tiamak se zavali natrag. Nije bio siguran to je vidio, ali je znao da sedogodilo neto strano. Velika tuga vrebala je to#no izvan njegova dosega. Nije mu se urilo da je privu#e blie.Ono to je bio slabaan zvuk glasova u daljini, pretvorilo se u razuzdano vikanje. Nose odjedanput #inila punakretanja. &uo se um i pitanje pare kad je netko bacio kabao vode na plamenove onog to je bio Camarisov ator.Nekoliko trenutaka poslije osjetio je Adituine snane ruke ispod svojih miica. "Pregazite te, hrabri stanovnicemo#vara", rekla mu je u uho, a onda ga odvukla dalje od poara, u svjeu tamu pokraj nekih atora koje buktinja nijedotakla. Ostavila ga je ondje te se ubrzo vratila s mjeinom vode. Sitha ju je pritiskala o njegove napukle usnice svedok nije shvatio0 #emu se radi, a onda ga ostavila da pije - to je i u#inio, pohlepno.Tamna se sjena nadvila nad njim, a zatim naglo spustila pokraj njega. Bio je to Camaris. Njegova srebrna kosa, poputAdituine, bila je oprena1 pocrnjena. Opsjednute o#i zurile su iz pepelom umrljana lica. Tiamak mu doda mjeinu vode, a onda ga po#negurkati sve dok ju nije prinio usnama."Boe, smiluj nam se..." kretavo e Camaris. Buljio je oamueno u vatru to se irila i u gomilu koja ju je, uz povike,pokuavala ugasiti.Aditu se vratila i sjela pokraj njih. Kad joj je Camaris ponudio mjeinu, prihvatila ju je i progutala jedan jedini gutljaj."Geloj... ?" upita Tiamak.Aditu strese glavom. "Umire. Otila je."

"Tko..." Jo mu je bilo naporno govoriti. Gotovo i nije elio, ali odjedanput je osjetio elju da zna, da prona%e razlogekoji bi uravnoteili stravi#ne doga%aje. Tako%er je trebao neto - rije#i, ako nita drugo - #ime bi ispunio prazninu usebi. Uzeo je mjeinu od Camarisa i ovlaio grlo. "Tko je to bio...?""Hikeda'va", re#e ona, promatrajui napore da se poar obuzda. "Norni. To nas je Utuk'kina duga ruka noasdotaknula.""Ja... pokuao sam... pozvati u pomo. Ali nisam mogao."Aditu kimne. "Kei-vishaa. To je neka vrsta otrova koji lebdi na vjetru. Privremeno unitava glas te tako%er donosi san."Pogledala je Camarisa, koji se naslonio na atorsko krilo to ih je titilo. Glava mu bijae zaba#ena, o#i zatvorene. "Neznam kako mu se uspio odupirati tako dugo. Da nije, bile bismo zakasnile. Gelojina rtva bila bi uzaludna." Okrenula se


13/286

[email protected]

13

prema Wranjaninu. "I ti, Tiamak. Stvari bi bile druk#ije bez tvoje pomoi: pronaao si Camarisov ma#. Osim toga, vatraih je preplaila. Znali su da nemaju mnogo vremena, a to ih je u#inilo neopreznima. Ina#e, mislim da bismo jo biliondje." Pokazala je prema zapaljenom atoru. Gelojina rtva. Tiamaku se o#i ispune suzama. Pekle su ga.Ti Koja &eka Da Sve Povede Natrag, molio se o#ajni#ki, ne dopusti da je struja odnese!Pokrio je lice rukama. Vie nije elio razmiljati.Joua potr#i bre. Kad ga je Isgrimnur napokon sustigao, princ je vezastao da provjeri je li poar obuzdan. Izvornabuktinja nije se daleko proirila: zahvatila je moda najvie jo est atora, a gotovo su svi iz prvog atora uspjeli

pobjei. Sangfugol je bio jedan od njih. Stajao je, odjeven samo u dugu koulju, zamagljenim pogledom motreidoga%anja.Uvjerivi se da se poduzelo sve to se moglo, Isgrimnur po%e za Jouom do Camarisa i do drugo dvoje preivjelih,sithske ene i malog Tiamaka. Svi su bili okrvavljeni i osmu%eni, ali Isgrimnur je bio siguran, nakon to ih je na brzinupregledao, da e svi preivjeti."Ah, slava milostivom Aedonu to ste umaknuli, sir Camarise", re#e Joua, kle#ei pokraj starog viteza. "S pravom samse bojao da se radi o vaem atoru kad smo opazili buktinju." Okrenuo se prema Aditu, koja je naizgled bila prisebna,to se nije sasvim moglo tvrditi za Camarisa i mo#varca. "Koga smo izgubili? Re#eno mi je da su u atoru jo nekatijela?"Aditu podigne pogled. "Geloj, bojim se. Teko je ranjena. Umire." "Bog ga zgromio!" Jouin glas prepukne. "Prokletidan!" I#upao jeaku trave i gnjevno je bacio. Smirivi se, zapita: "Je li jo ondje? I tkosu ostali?"

"Nitko od njih nije Geloj", re#e ona. "Trojka u atoru su oni koje vi nazivate Nornima. Geloj je otila u umu.""to!" Joua se izbezumljeno zavali natrag. "Kako to mislite, otila u umu? Rekli ste daje mrtva.""Umire." Aditu rairi prste. "Mislim da nije eljela da gledamo njezine posljednje trenutke. Bila je#udna, Joua -#udnija nego to znate. Otila je.""Otila?"Sitha polako kimne. "Otila."Princ na#ini znak Drveta i pogne glavu. Kad je podigao pogled, suze su mu klizile niz obraz; Isgrimnur je znao da ih nijeizazvao dim. I on je osjetio kako se nad njim nadvila sjena pri pomisli na gubitak Geloj. S toliko hitnih poslova sada nijemogao o tome razmiljati, ali je vojvoda kao iskusan ratnik znao da e ga to poslije teko pogoditi."Napadnuti smo u samo srce", gorko e princ. "Kako su se provukli pokraj naih straara?""Onaj s kojim sam se borila bio je mokar", re#e Aditu. "Moda su doli niz r ijeku."Joua opsuje. "Opasno smo se opustili , a ja sam najvei nitkov. Mislio sam kako je #udno to smo toliko dugoizbjegavali pozornosti Norna, ali moje su mjere opreza bile nedostatne. Je li ih bilo vie od to troje?""Mislim da ih nije bilo vie", odgovori Aditu. "A bilo bi ih vie nego dovoljno da nismo imali sree. Da Geloj i ja nismonaslutile da neto nije u redu i da Tiamak nekako nije doznao i pojavio se na vrijeme, ova bi pri#a imala druk#ijisvretak. Mislim da su namjeravali ubiti Camarisa, ili ga u najmanju ruku zato#iti.""Ali zato?" Joua baci pogled na starog viteza, a onda ponovno na Aditu."Ne znam. Ali odnesimo i njega i Tiamaka na neko toplije mjesto, prin#e Joua. Camaris ima barem jednu ranu, amislim da se Tiamak opekao.""Aedonova milosti, imate pravo", re#e Joua. "Ba sam bezobziran. Jedan trenutak." Okrenuo se i okupio neke odsvojih vojnika, a zatim ih odaslao sa zapovijedima da straari pretrae logor. "Ne moemo biti sigurni da nije bilo joNorna ili drugih napada#a", re#e Joua. "U krajnjem slu#aju, moda otkrijemo neto to e nam rei kako su uspjelinezamijeeno ui u logor.""Nitko od U-vrtu-ro%enih ne mora biti vidljiv smrtnicima - ako to ne eli", re#e Aditu. "Moemo li sada odnijetiCamarisa i Tiamaka?""Naravno." Joua pozove dvojicu koja su nosila vjedra. "Vi ljudi! Do%ite i pomozite nam!" Okrenuo se premaIsgrimnuru. "&etvorica bi trebala dostajati da ih ponesu, iako je Camaris krupan." Stresao je glavom. "Aditu ima pravo

- ovi su se hrabri ljudi dosta na#ekali."Vojvoda je vebio u sli#nim situacijama i znao je da je prevelika urba jednaka premalenoj. "Mislim da bi bilo boljepronai neto na #emu emo ih ponijeti", re#e on. "Ako je koji od vanjskih atora ostao #itav, mogli bismo od njegana#initi nosiljku ili dvije.""Dobro." Joua ustane. "Aditu, nisam upitao imate li vi rana koje treba lije#iti.""Nita za to se ne mogu pobrinuti sama, prin#e Joua. Kad smjestite ovu dvojicu, trebali bismo okupiti one kojimavjerujete i razgovarati."


14/286

[email protected]

14

"Slaem se. Imamo o mnogo #emu razgovarati. Sastat emo se u Isgrimnurovu atoru za sat vremena. Odgovara li tito, Isgrimnure?" Princ se na trenutak okrene u stranu, a zatim svrne pogled natrag. Lice mu je bilo oronulo od tuge."Pomislio sam da trebamo dovesti Geloj da ih njeguje... a onda sam se sjetio."Aditu spoji prste pred sobom. "Mislim da ovo nije posljednji put to e nam nedostajati.""Joua je", vikne princ pred atorom. Kad je stupio unutra, Gutrun je jo drala no pred sobom. Vojvotkinja jeizgledala borbeno, poput jazavca izba#ena iz jazbine, spremna da zatiti sebe i Vorzhevu od bilo kakve opasnosti.Spustila je bode kad je Joua uao, osjetivi olakanje, ali jo puna bijesa.

"to se dogodilo? &uli smo povike. Je li moj mu s vama?""Na sigurnom je, Gutrun." Joua se uputi prema postelji, a onda se nagne i privu#e Vorzhevu brzim zagrljajem.Poljubio ju je u #elo i pustio. "Napali su nas podanici Kralja Oluje. Izgubili smo samo jednog naeg, ali taj je gubitakvelik.""Koga?" Vorzheva ga uhvati za ruku dok se pokuavao uspraviti."Geloj."Kriknula je od alosti."Troje Norna napalo je Camarisa", objasni Joua. "Aditu, Geloj i Wranjanin Tiamak pritekli su mu u pomo. Norne suubili, ali Aditu veli daje Geloj zadobila smrtonosnu ranu." Stresao je glavom. "Mislim daje bila najmudrija od svih nas.Sad je otila i ne moemo je zamijeniti ."Vorzheva se zavali natrag. "Ali maloprije je bila tu, Joua. Dola je s Aditu da me posjeti. A sad je mrtva?" Suze su joj sezrcalile u o#ima.Joua tuno kimne. "Doao sam provjeriti jeste li dobro. Sad se moram nai s Isgrimnurom i ostalima da vidimo to sve

ovo zna#i i odlu#imo to nam je #initi." Ustao je, a zatim se ponovno sagnuo i poljubio svoju enu. "Ne spavajte - izadri no, Gutrun, ako ne uspijem poslati nekogda vas #uva.""Nitko drugi nije ozlije%en? Gutrun je rekla da je vidjela poar." "Camarisov ator.&ini se da su jedino njega napali."Krenuo jeprema izlazu."Ali, Joua," re#e Vorzheva, "jesi li siguran? Na logor je tako velik." Princ odmahne glavom. "Ni u to nisam siguran, alinismo #uli zadruge napade. Uskoro u vam dovesti nekog da vas #uva. Sad se morampouriti, Vorzheva.""Pustite ga da ide, gospo", re#e joj Gutrun. "Leite i pokuajte spavati.Mislite na svoje dijete."Vorzheva uzdahne. Joua joj stisne ruku, a onda se okrene i urnoudalji iz atora.Isgrimnur podigne pogled kad je princ stupio na svjetlost logorske vatre. Mnotvo koje je#ekalo princa s potovanjemse razdvoji, putajui ga da pro%e. "Joua..." po#ne vojvoda, ali princ mu ne dopusti da zavri."Bio sam glup, Isgrimnure. Nije dovoljno samo poslati straare da tr#karaju logorom traei tragove Norna. Aedonovemi krvi, trebalo mi je dugo da shvatim - Sludig!" vikne. "Je li Sludig negdje u blizini?"Rimeranin korakne naprijed. "Tu sam, prin#e Joua.""Poalji vojnike da provjere jesu li svi u logoru na broju, posebno oni iz nae druine kojima opasnost najvie prijeti.Binabik i Strangveard bili su sa mnom sve dok poar nije po#eo, ali to ne zna#i da su jo sigurni. Kasno sam shvatio danam je to moda samo trebalo odvui pozornost. A moja neakinja, Miriamele - smjesta poalji nekog u njezin ator. Iu Simonov, iako je on moda s Binabikom." Joua nabere#elo. "Ako su htjeli Camarisa, to je vjerojatno bilo zbog ma#a.Simon ga je neko vrijeme nosio, pa je i on moda u opasnosti. Neka sam proklet zbog spore pameti."Isgrimnur se zakalje da pro#isti grlo. "Vesam poslao Freosela da potrai Miriamele, Joua. Znao sam da e eljetividjeti gospu Vorzhevu to prije, pa sam pomislio kako to ne smije #ekati.""Hvala, Isgrimnure. Posjetio sam je. Ona i Gutrun su dobro." Joua se namrti. "Ali stidim se to si morao misliti zamene."Isgrimnur odmahne glavom. "Nadajmo se da je princeza na sigurnom."

"Freosela su poslali za Miriamele", Joua re#e Sludigu. "Jedna osoba manje za kojom treba dizati hajku. Idi i pobrini seza ostale. I postavi dva straara kod mog atora, molim te. Bolje u misliti znajui da mi netko #uva Vorzhevu."Rimeranin kimne. Okupio je veinu vojnika koji su besciljno miljeli logorom te otiao obaviti to mu je nare%eno."A sada," re#e Joua Isgrimnuru, "#ekat emo. I razmisliti."Nije proao ni sat vremena kad se vratila Aditu; otac Strangveard i Binabik bijahu s njom. Otili su sa Sithom provjeritiodmaraju li se Ca-maris i Tiamak kod jedne od vidarica Novog Gadrinsetta, te su o#igledno ondje i porazgovarali jer jesve troje ivo raspravljalo kad su stigl i pred Isgrimnurov ator.Aditu je ispri#ala Joui i ostalima sve pojedinosti nonih doga%aja. Govorila je spokojno, ali Isgrimnur nije mogao neopaziti da se Sitha, iako je kao i uvijek birala rije#i jednakom pozornou, #inila duboko uznemirenom. Ona i Geloj bile


15/286

[email protected]

15

su prijateljice, znao je: o#ito su Sithe osjeali tugu kao i smrtnici. Zbog toga mu se vie svi%ala, ali je misao otpraviokao nedostojnu. Zato besmrtnici ne bi patili poput smrtnika? Prema onom to je Isgrimnur znao, trpjeli su barem istotoliko."Dakle." Joua se zavali i ogleda po krugu. "Nismo pronali tragove da je itko drugi napadnut. Pitanje je zato suizdvojili Camarisa?""Sigurno ipak ima ne#ega u toj pjesmi o Tri ma#a", re#e Isgrimnur. Takve mu se stvari nisu svi%ale: zbog njih se osjeaokao da mu tlo pod nogama nije #vrsto, no #inilo se da se zatekao u takvom svijetu gdje se to #esto doga%alo. Bilo mu

je teko a da se s #enjom ne sjeti kako su stvari bile kristalno jasne kad je bio mla%i. &ak i najgori problemi, poputratova ma koliko uasnih, nisu bili toliko proeti neobi#nim #arolijama i tajanstvenim neprijateljima. "Sigurno su loviliCamarisa radi Trna.""Ili su moda samo tragali za Trnom", trijeznoe Binabik. "A Camaris nije bio najvaniji.""Jo ne shvaam kako su ga zamalo uspjeli svladati", re#e Strangveard. "Kakav je to otrov o kojem ste govorili, Aditu?""Kei-vishaa. Zapravo, to nije samo otrov: mi U-vrtu-ro%eni koristimo ga u Lugu kad je vrijeme za ples na kraju godine.Ali tako%er ga se moe upotrijebiti da donese dug, teak san. Donesen je iz Venvha Do'sae; moj narod ga je rabio da seobrani od opasnih ivotinja; a neke od njih bile su golema stvorenja koja su davno izumrla s Osten Arda - s mjesta gdjesu htjeli sagraditi nae gradove. Kad sam ga nanjuila, znala sam da neto nije u redu. Mi Zida'va ga nikad nismokoristili ni za to osim za obrede godinjeg plesa.""Kako se koristi u tom obredu?" upita arhivar oduevljeno.Aditu samo spusti o#i. "ao mije, dobri Strangveard, ali nije na meni da to kaem. Moda to nisam smjela nispomenuti. Umorna sam."

"Nema potrebe da zabadamo nos u obrede vaeg naroda", re#e Joua. "U svakom slu#aju, ima vanijih stvari o kojimamoramo razgovarati." Svrnuo je razdraen pogled na Strangvearda, koji pogne glavu. "Dovoljno je da znamo kako suuspjeli napasti Camarisa a da on nije uspio pozvati na uzbunu. Imamo sree to je Tiamak bio dovoljno pribran dazapali ator. Odsad emo biti apsolutno kruti u rasporedu naeg logora. Svi kojima bi na bilo koji na#in moglazaprijetiti opasnost, postavljat e atore blizu jedan drugom i u samoj sredini, kako bismo svi spavali jedni drugima naoku. Okrivljujem sebe to sam udovoljio Camarisovoj elji za osamom. Olako sam shvatio svoje odgovornosti."Isgrimnur se namrti. "Svi moramo biti oprezniji."Kad je vijee svrnulo razgovor na druge sigurnosne mjere, Freosel se pojavi kod vatre. "Oprostite, Viso#anstvo, aliprinceze nema kod njezina atora niti ju je itko skoro vidio."Joua se uzrujao. "Nije ondje? Aedone, zatiti nas, zar je Vorzheva imala pravo? Zar su ipak doli po princezu?" Ustao

je. "Ne mogu sjediti ovdje dok je ona moda u opasnosti. Moramo pretraiti cijeli logor.""Sludig to veradi", blago e Isgrimnur. "Samo emo izazvati zbrku." Princ se ponovno sru#i na pod. "Ima pravo. Alibit e teko #ekati." Jedva su se vratili raspravi kad se vratio Sludig, smrknuta lica. Predao

je Joui komad pergamenta. "Ovo je bilo u atoru mladog Simona." Princ ga brzo pro#ita, a onda ga s gnuanjem bacina tlo. Trenutakposlije sagne se po njega, a potom ga doda trolu, lica uko#ena i srdita."ao mi je, Binabik, nisam to smio u#initi. &ini se da je za tebe." Ustao

je. "Hotvig?""Da, prin#e Joua." Thrithinanin tako%er ustane."Miriamele je otila. Uzmi koliko god jaha#a uspije pronai na brzinu.Izgledi su dobri da je krenula u Erkvnland, pa obavi veinu potragezapadno od logora. Ali nemoj zanemariti mogunost daje moda otila drugim putem da nas odvede na pogrean tragprije nego to krene na zapad.""to?" Isgrimnur iznena%eno pogleda uvis. "Kako misli, otila?" Binabik podigne pogled s pergamenta. "Ovo jenapisao Simon. &ini se da je otiao s njom, no tako%er kae da e je pokuati vratiti." Trolov osmijeh bio je tanak io#ito usiljen. "Postoji pitanje u mojoj glavi o tome tko vodi koga. Sumnjam da e je Simon uvjeriti da se vrati."Joua na#ini nestrpljivu gestu. "Idi, Hotvig. Sam Bog zna kada su otili. Zapravo, budui da ste ti i tvoji jaha#i najbri

konjanici koje ovdje imamo, idite na zapad; prepustite drugi dio potrage nama." Okrenuo se prema Sludigu. "Miemojahati oko logora, svaki put u sve veem krugu. Osedlat u Vinvafoda. Sastanimo se ondje." Okrenuo se prema vojvodi."Ide li?""Naravno." Nijemo, Isgrimnur se prokune. Trebao sam znati da se neto sprema, pomisli on. Bila je tako tiha, takotuna, tako daleka otkad smo doli ovamo. Joua nije uo#io promjenu kao ja. Ali #ak i daje smatrala da smo trebalimarirati na Erkynland, zastoje otila sama? Glupo, tvrdoglavo dijete. I Simon. Imao sam bolje miljenje o tomdje#aku.Unaprijed nesretan zbog pomisli o noi u sedlu i to e ona u#initi njegovim bolnim kriima, Isgrimnur zastenje i osovise na noge.


16/286

[email protected]

16

"Zato se ne budi?" zapita Jeremija. "Zar ne moete neto u#initi?" "uti, dje#a#e, #inim to mogu." Vojvotkinja Gutrunse sagne i ponovno opipa Leletino lice. "Hladna je, nije grozni#ava.""to onda nije u redu s njom?" Jeremija se #inio gotovo izbezumljenim. "Dugo je vepokuavam probuditi, ali onasamo tu lei.""Dajte da joj donesem jo jedan pokriva#", re#e Vorzheva. Na#inila je mjesta na krevetu da djevoj#ica legne pokraj nje,ali Gutrun to nije dopustila, preplaena da Lelet moda ima kakvu bolest kojom bi se Vorzheva mogla zaraziti. Umjestotoga, Jeremija je paljivo poloio djevoj#i#ino mlitavo tijelo na vuneni pokriva#na podu.

"Vi samo mirno leite, a ja u se pobrinuti za dijete", re#e joj vojvotkinja. "Ovdje je ionako previe buke i uzrujavanja."Princ Joua stupi kroz vrata, s nesreom urezanom na licu. "Zar nije dovoljno toga polo po zlu? Straar je rekao da jenetko bolestan. Vorzheva? Jesi li dobro?""Nisam ja, Joua. Djevoj#ica Lelet, ne moemo je probuditi." Vojvoda Isgrimnur nagrne unutra. "Prokleto dugo

jahanje, a Miriamelini traga", zareao je. "Moemo se samo nadati da su Hotvig i njegoviThrithinani imali vie sree od nas.""Miriamele?" upita Vorzheva. "Zar se i njoj neto dogodilo?""Odjahala je s mladim Simonom", smrknuto e Joua."Ovo je prokleta no", zastenje Vorzheva. "Zato se sve to doga%a?""Da budem poten, mislim da to nije bila momkova zamisao." Isgrimnur se sagne i ovije ruku oko ramena svoje ene, aonda je poljubi u vrat. "Ostavio je pismo u kojem kae da e je pokuati vratiti." Vojvodine o#i zasuze. "Zato jedjevoj#ica ovdje? Zar se ozlijedila u poaru?"

"Ja sam je donio", nesretno e Jeremija. "Vojvotkinja Gutrun me zamolila da se noas brinem za nju.""Nisam htjela da mi se mota pod nogama dok je Vorzheva ovako bolesna." Gutrun nije mogla posve sakriti nelagodu."A to je trebalo biti samo na neko vrijeme, dok se Geloj ne sastane s vama mukarcima.""Bio sam s njom cijelu ve#er", objasni Jeremija. "Kad je usnula, i ja sam zaspao. Nisam namjeravao. Samo sam bioumoran."Joua se okrene i ljubazno pogleda mladog#ovjeka. "Nisi pogrijeio zato to si zaspao. Nastavi.""Probudio sam se kad su svi vikali o poaru. Mislio sam da e se Lelet preplaiti pa sam otiao do nje da zna kako sam

jo tu. Sjedila je uspravno, otvorenih o#iju, ali mislim da nije #ula ni jednu moju rije#. Onda se svalila natrag i sklopilao#i, kao da spava. Ali nisam je mogao probuditi! Dugo sam pokuavao. Onda sam je donio ovamo da vidim moe li jojvojvotkinja Gutrun pomoi." Kad je Jeremija zavrio, bio je na rubu pla#a."Nisi pogrijeio, Jeremija", ponovi princ. "No sada treba neto u#initi za mene."Mladiuhvati dah na rubu jecaja. "-to, vaa Visosti?""Idi u Isgrimnurov ator i pogledaj je li se Binabik vratio. Trol zna neto o lije#enju. Dovest emo ga da pregleda mladuLelet."Jeremija, zadovoljan to moe u#initi neto korisno, pohita van."Istinu govorei," re#e Joua, "vie ne znam to bih mislio o svemu to se noas dogodilo - ali moram priznati da samvrlo zabrinut za Miriamele. K vragu i njezina svojeglavost." Zgrabio je Vorzhevin kouh prstima i stisnuo ga od muke.Nije bilo promjene u Leletinu stanju kad se Jeremija vratio s Binabi-kom i Aditu.&ovje#uljak je podrobno pregledaodjevoj#icu."Vesam je vi%ao u takvu stanju", re#e on. "Nekamo je odlutala, na Cestu snova ili na neko drugo mjesto.""Ali sigurno nikad nije bila takva tako dugo", re#e Joua. "Ne mogu a da ne pomislim kako to ima veze s noanjimdoga%ajima. Je li mogue da ju je otrov Norna doveo u to stanje, Aditu?"Sitha klekne pokraj Binabika i nadigne djevoj#i#ine o#ne kapke, a onda metne svoje tanke prste ispod njezina uha daopipa kako joj brzo kuca srce. "Mislim da nije. Svakako bi i on", pokazala je prema Jeremiji, "tako%er bio pogo%en dase Kei-vishaa proirila tako daleko.""Usnice joj se mi#u!" uzbu%eno e Jeremija. "Gledajte!"Iako je jo leala kao u duboku snu, Leletina su se usta doista otvarala i zatvarala kao da kani govoriti.

"Tiina." Joua se nagne blie, kao i ostali u prostoriji.Leletine su usnice radile. aputav zvuk izmigolji van. "... po#ujte me...""Neto je rekla!" usklikne Jeremija, ali ga utia prin#ev pogled."... svejedno u govoriti. Nestajem. Preostalo mi je malo vremena." Glas koji je dopirao iz usta djevoj #ice, iako tanak ibezvu#an, imao je poznat prizvuk."... Norni su opasniji nego to mislimo. Igraju neku dvostruku igru... Ovo noas nije bio prividan napad, nego neto jopodmuklije...""Stoje ovom djetetu?" nervozno e Gutrun. "Nikad prije nije govorila - i zvu#i kao da nije ona.""To govori Geloj." Aditu je zborila spokojno, kao da je prepoznala osobu koja joj prilazi na cesti.


17/286

[email protected]

17

"to?" Vojvotkinja na#ini znak Drveta, o#iju rairenih od straha. "Kakva je to #arolija?"Sitha se nagne blie Leletinu uhu. "Geloj?" re#e. "&uje li me?"Ako je to zaista bila vra#ara, #inilo se da ne #uje prijatelji#in glas. "... Sjetite se Simonova sna... lanog glasnika."Nastane stanka. Kad je glas nastavio, bio je tii, pa su svi u sobi zaustavili dah u naporu da ne propuste ni jednu rije#."... Umirem. Lelet je nekako tu sa mnom, u ovom... mra#nom mjestu. Nikad je nisam potpuno razumjela, a ovo jenaj#udnije od svega. Mislim da mogu govoriti kroz njezina usta, ali ne znam #uje li me i tko. Ostalo mije malo vremena.Upamtite: #uvajte se lanog glasnika..."

Zavlada jo jedna duga, tiha stanka. I ba kad su svi bili uvjereni da su #uli zadnje Gelojine rije#i, Leletine se usniceponovno pomaknu. "Sad odlazim. Ne oplakujte me. Imala sam dug ivot i #inila sam to sam htjela. Ako me se elitesjeati, upamtite da je uma bila moj dom. Pobrinite se da je potuju. Pokuatu poslati Lelet natrag, iako me ona neeli napustiti. Zbogom. Upamtite... "Glas izblijedi. Djevoj#ica je ponovno leala poput mrtvaca.Joua podigne pogled. O#i su mu se caklile od suza. "Do samog kraja", re#e gotovo gnjevno, "pokuala nam je pomoi.O, milostivi Boe, bila je hrabra dua.""Stara dua", tiho e Aditu, ali ne objasni. Doimala se potresenom.Iako su neko vrijeme sjedili oko postelje u tekoj, alosnoj tiini, Lelet se vie nije pomaknula. Gelojina odsutnost#inilase jo snanijom, jo razornijom nego ranije te ve#eri. A kad se spoznaja o njezinu gubitku slegla, i druge su se o#i,osim Jouinih, napunile suzama tuge i straha. Princ po#ne tiho govoriti o umskoj eni, hvalei njezinu hrabrost, um iljubaznost, ali nitko drugi nije imao srca da mu se pridrui. Napokon ih je sve poslao na po#inak. Aditu, rekavi da jojse ne spava, ostane paziti na dijete u slu#aju da se probudi u noi. Joua legne odjeven pokraj svoje ene, spreman za

bilo kakvu nedau koja ih je mogla snai. Za nekoliko trenutaka zapao je u dubok, iscrpljen san.Kad se ujutro princ probudio, vidio je da Aditu jo#uva Lelet. Kamo god da je djetetov duh otputovao s Geloj, jo senije vratio.Nedugo zatim u logor su ujahali Hotvig i njegovi ljudi, umorni i praznih ruku.

Sablasan mjesec

Dok su se sputali u dolinu na drugoj strani bregova, Simon i Mi-riamele jahali su gotovo u tiini. Vodila je princeza.Odmaknuvi nekoliko milja, Miriamele skrene prema sjeveru te su se vraali istom stazom kojom je druina ila naputu za Gadrinsett.Simon upita zato."Zato to je ovdje vetisuu svjeih otisaka kopita", objasni Miriamele. "I zato to Joua zna kamo idem pa bi biloglupo da se odmah uputimo tim putem ako jo noas otkriju da sam otila.""Joua zna kamo ide?" Simon se ozlovolji. "To je vie nego to ja znam.""Rei u ti kad budemo dovoljno daleko da ne moe odjahati natrag u jednu no", hladno e ona. "Kad budempredaleko da me uhvate i vrate."Odbila je odgovoriti na druga pitanja.Simon zakilji na komade otpadaka koji su obrubljivali iroku, blatnu stazu. Velika vojska ljudi dosad je dvaput prelataj put s nekoliko manjih skupina koje su ile na Sesuad'ru i Novi Gadrinsett; Simon zaklju#i da e proi mnogovremena prije nego to trava ponovno izraste na tom opustoenom otkosu.Valjda odatle i potje#u ceste, pomisli on i osmjehne se unato#umoru. Nikad prije nisam na to mislio. Moda e ovo

jednog dana biti prava kraljevska cesta, s miljokazima, kr#mama i postajama... a ja sam je vidio kad je bila tek kopitimaizrovan puteljak.Naravno, pretpostavljalo se da e, to god da se dogodi u budunosti, postojati kralj koji e mariti za ceste. Premaonom to su mu Jeremija i ostali rekli o stanju stvari u Visotvr%i, nije se #inilo vjerojatnim da se Elija brinuo za takvestvari.Jahali su pokraj Steffloda, koji se srebrnasto sjajio na sablasnoj mjese#ini. Miriamele je ostala utljiva, a Simonu se

#inilo da jau beskrajno dugo, iako se mjesec jo nije pomaknuo sa sredine neba. Dosa%ujui se, promatrao jeMiriamele, divei se tome kako je njezina svijetla koa odraavala mjese#inu, sve dok mu ona, razdraena, nijezapovjedila da prestane buljiti u nju. O#ajni#ki traei razonodu, razmiljao je o Kanonu vitetva i Camarisovu u#enju;nakon prije%enih pola milje, tiho je pjevuio sve pjesme o Jacku Mundvvodeu koje je znao. Budui da je Miriameleodbila jo nekoliko njegovih pokuaja da razgovaraju, Simon po#ne brojiti zvijezde koje su posule nebo, brojne poputzrna soli prosutih po stolu od ebanovine.I ba kad je Simon pomislio da e poludjeti - i da je cijeli tjedan sigurno proao u jednoj dugoj noi - Miriamelepotegne uzde i pokae na umarak na niskom brijegu, oko tri ili #etiri furlonga od iroke kolote#ine na novoro%enojcesti.


18/286

[email protected]

18

"Ondje", re#e. "Ondje emo se zaustaviti i spavati." "Ne moram jo spavati", lagao je Simon. "Moemo jahati dulje akoeli.""Nema smisla. Ne elim se nai na otvorenom kad svane dan. Kasnije, kad odmaknemo dalje, moi emo jahati i akose razdani."Simon slegne ramenima. "Kako god ti kae." elio je tu pustolovinu, ako se uope radilo o pustolovini, pa ju je trebaopodnositi to veselije. U prvim trenucima bijega zamiljao je - tijekom onih nekoliko kratkih trenutaka kad si jedopustio da uope misli - da e Miriamele biti sr-da#nija kad se umanji neposredna briga njihova otkria. Umjesto

toga, postajala je sve mrzovoljnija kako je noodmicala.Drvee na vrhu brijega raslo je tijesno jedno uz drugo, #inei gotovo beavan zid izme%u njihova privremenog logora iceste. Nisu zapalili vatru - Simon je morao priznati da je to bilo mudro - nego su umjesto toga podijelili neto vode imalo vina na mjese#ini i komadiMiriamelina kruha.Kad su se zamotali u svoje plateve i legli jedno pokraj drugog na svoje leajeve, Simon odjednom osjeti da ga je umornapustio - zapravo, nije bio nimalo pospan. Oslukivao je Miriamelino disanje; iako je bilo tiho i pravilno, ni ona nijezvu#ala kao da spava. Negdje u drveu osamljeni je cvr#ak njeno cvr#ao."Miriamele?" "Stoje?""Zbilja mi treba rei kamo idemo. Bio bih ti bolji zatitnik. Mogao bih razmisliti o tome i razraditi plan."Ona se tiho nasmije. "Sigurna sam da je to istina. Rei u ti, Simone. Ali ne noas."Namrtio se dok je zurio u zvijezde koje su provirivale kroz grane. "Dobro.""Sad treba spavati. To e ti biti tee kad grane sunce."Jesu li sve ene u sebi imale malo Rahele Zmajevne?&inilo se da doista uivaju u tome da mu govore to mora raditi.

Otvorio je usta da joj kae kako mu trenuta#no nije potreban po#inak, ali je umjesto toga zijevnuo.Pokuavao se sjetiti to je htio rei dok je polako padao u san.U snu je Simon stajao na rubu golema mora. Od ala pred njim pruao se tanak nasip tla koji je strio kroz zube valova,vodei do otoka podaleko od obale. Otok bijae pust, izuzev triju bijelih kula koje su se ljeskale na kasnomposlijepodnevnom suncu, ali one nisu zanimale Simona. Siuno bie bijele kose i u modroj halji hodalo je otokomulazei i izlazei iz njihove trostruke sjene. Simon je bio siguran da je to doktor Morgenes.Razmatrao je nasip - bilo bi dosta lako prijei preko njega, ali plima je rasla te je uskoro mogla sasvim prekriti uskuprevlaku kopna - kad je za#uo daleki glas. Na pu#ini oceana, na pola puta izme%u otoka i kamenita pruda gdje je stajaoSimon, maleni se #amac ljuljao i skakutao u naru#ju snanih valova. Dvije osobe stajahu u njemu: jedna visoka i#vrsta,druga malena i vitka. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da prepozna Geloj i Lelet. ena mu je neto dovikivala, ali glas

joj se gubio u rici mora.Sto li rade ondje u #amcu? zapita se Simon. Uskoro e no.Pomaknuo se nekoliko koraka na uski nasip. Gelojin glas doleti k njemu preko valova, jedva #ujan."... Laan!" vikala je. "Lazanje...!"Sto je lano? zapitao se. Rt? &inio se dovoljno #vrstim. Sam otok? Zamirio je. No iako se sunce sada spustilo nisko naobzoru pretvorivi kule u crne prste a Morgenesov obris u neto malo i tamno poput mrava, otok je izgledaoneprijeporno stvaran. Na#inio je jo nekoliko koraka naprijed."Laan!" ponovno krikne Geloj.Nebo odjednom potamni, a riku valova nadglasa jauk sve snanijeg vjetra. U trenu ocean postane modar, a zatimmodro-bijel; iznenada se svi valovi ukrute, smrznuvi se u #vrste, otre ledene iljke. Geloj je o#ajni#ki mahala rukama,a more oko njezina #amca prelamalo se i pucketalo. Tada uz riku i mlaz crne vode, ive poput krvi, Geloj, Lelet i #amacnestanu pod smrznutim valovima, usisani u tamu.Led je navirao preko nasipa. Simon se okrene; sada je bio daleko od ala koliko i od otoka, a#inilo se da se obje to#kepovla#e od njega, ostavljajui ga zaglavljena usred sve duljeg kamenog pruda. Led se penjao sve vie, puui mu do#izama...Simon se trgne iz sna, drhtei. Tanka svjetlost zore ispuni umarak. Drvee se njihalo na prohladnom povjetarcu. Platmu bijae zguvan u beznadan #vor oko njegovih koljena, ostavljajui ostatak njegova tijela otkrivenim.

Izravnao je plat i legao. Miriamele je jo spavala pokraj njega, napola otvorenih usta, raskutrane zlatne kose. Osjetioje kako ga istodobno preplavljuju val udnje i osjeaj stida. Bila je tako bespomona, leei tu u divljini, a on je bionjezin zatitnik - kakav je to bio vitez kad je imao takva #uvstva? &eznuo je da ju privu#e k sebi, da je ugrije, da jepoljubi u ona rastvorena usta i osjeti njezin dah na svojem obrazu. Osjeajui se neugodno, prevrnuo se na drugustranu.Konji su mirno stajali gdje su ih i privezali, omotavi ormu oko niske grane drveta. Pogled na bisage na jednoli#noj

jutarnjoj svjetlosti odjednom ga ispuni tunom prazninom. Sinose sve to #inilo divljom pustolovinom. A sada se #iniloglupim. Kakvi god Miriamelini razlozi bili, nije ih dijelio s njom. Dugovao je mnogo, mnogo toga princu Joui, koji ga jeizdigao i proglasio vitezom; Aditu, koja ga je spasila; Binabiku, koji mu je bio bolji prijatelj nego to je zasluio. A bili su


19/286

[email protected]

19

tu i oni koji su se ugledali u Simona, poput Jeremije. Ali on ih je sve napustio u trenuta#nom hiru. A zato? Da senametne Miriameli, koja je imala neki svoj razlog zbog kojeg je ostavila stri#ev logor. Napustio je ono malo ljudi koji suga eljeli u svojem drutvu zbog nekog tko to nije elio.Zakiljio je prema svojem konju i osjetio kako mu se tuga produbljuje. Doma. To je bilo

Documents

Tad Williams - Sjecanje, Tuga i Trn 3-Toranj Zelenog Andjela 2.pdf