Click here to load reader

Tarzan, medju majmunima

  • View
    207

  • Download
    15

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Adventure Tarzana

Text of Tarzan, medju majmunima

hIZABRANI ROMANI E. R. BURROUGHSAEdgar Rie Burroughs

EDGAR RIE BURROUGHS

TARZAN MEU MAJMUNIMA Naslov originala TARZAN OF THE APESCOPYRIGHT 1912 FRANK A. MUNSEY COMPANY

Preveo s engleskoga BRANKO BRUSARNaslovnu stranicu izradio

TARZAN MEDU MAJMUNIMAPrvo izdanje u ovoj biblioteci

IGOR KORDEJCover Ari by IGOR KORDEJ Copyright 1986, EDGAR RIE BURROUGHS, INC. AH Rights Reserved

Urednik

ZVONIMIR MAJDAK

IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA

III I i\ (I O S IZAGREB 1986

NA MOREOvo mi je ispripovjedio ovjek koji nije morao priati ni meni ni bilo kome. Moda je poetak ove udne prie nastao djelovanjem opojna starog vina na pripovjedaa, a nastavak zato to sam ja sumnjao i nisam mu potpuno vjerovao. Kad je moj gostoljubivi domain uvidio da mi je toliko ispriao, a ja da sam jo uvijek sklon sumnjiavosti, njegov glupi ponos preuze zadatak koji je zapoelo staro vino, pa je odnekud iskopao pismeno svjedoanstvo u obliku pljesniva rukopisa, kao i suhi slubeni zapisnik Britanskog kolonijalnog ureda, da bi tako potkrijepio mnoge vane pojedinosti svoje neobine prie. Ne kaem da su ovi dogaaji istiniti, jer ja im nisam bio svjedokom, ali injenica da sam se, prepriavajui vam ih, posluio izmiljenim imenima glavnih junaka pokazuje u posve dovoljnoj mjeri iskrenost moga uvjerenja da bi mogli biti istiniti. ute, pljesnive stranice dnevnika ovjeka koji je ve odavno mrtav i zapisnik Kolonijalnog ureda slau se savreno s pripovijedanjem moga gostoljubivog domaina, pa vam ovo priam onako kako sam muno sabrao iz tih nekoliko izvora. Ako vam se ovo ne uini vjerojatnim, barem ete se sa mnom sloiti da je jedinstveno, neobino i zanimljivo. Iz zapisnika Kolonijalnog ureda i pokojnikova dnevnika saznajemo da su nekom mladom engleskom plemiu, kojeg emo zvati John Clavton, lord Grevstoke, povjerili vrlo delikatan zadatak da izvidi stanje u jednoj britanskoj koloniji na5

PMfUVSKA SLMMk

K1UI2NICAISITAONIM

/ W * *signatura

''"**-

zapadnoj obali Afrike, iz koje je, kako se znalo, medu jednostavnim uroenicima, jedna druga evropska sila novaila vojnike za svoju uroeniku vojsku kojom se sluila samo zato da silom otima kauuk i bjelokost divljim plemenima uz rijeke Kongo i Aruvimi. Uroenici ove britanske kolonije alili su se da mnoge njihove mladie vabe od kue lijepim i sjajnim obeanjima. ali da se jedva ikoji vraa svojim obiteljima. Englezi u Africi tvrdili su jo i vie. Govorili su da jadne crnce zapravo pretvaraju u robove, jer kad bi im protekao rok slube, bijeli bi se oficiri koristili njihovim neznanjem uvjeravajui ih da moraju sluiti jo nekoliko godina. I tako je Britanski kolonijalni ured uputio Johna Clavto-na na nov poloaj u Britansku Zapadnu Afriku, ali u povjerenju mu je naredio da tono izvidi kako jedna prijateljska evropska sila postupa sa crnim britanskim podanicima. Meutim, za ovu priu nije toliko vano zato su ga poslali, jer on nije nita izvidio, niti je ikada stigao na svoje odredite. Clavton je bio jedan od onih Engleza koji su se za svoju domovinu plemenito borili i pobjeivali na tisuu bojita jak, muevan duevno, moralno i tjelesno. Stas mu je bio iznad prosjene visine. Oi su mu bile sive, crte lica pravilne i izrazite. Dranje mu je odavalo savreno, krepko zdravlje, kao i utjecaj godina vojne obuke. Iz politikih pobuda zatraio je da ga premjeste iz vojske u Kolonijalni ured, pa mu je tako, jo onako mladom, povjeren delikatan i vaan zadatak u slubi Kraljice. Kad je primio to imenovanje, u isto se vrijeme i obradovao i uplaio. Sama ast inila mu se dobro zasluenom nagradom za savjesnu i pametnu slubu, kao i stepenicom prema poloajima jo vee vanosti i odgovornosti. Ali, u drugu ruku, jedva prije tri mjeseca oenio se plemenitom Aliceom Rutherford, pa gaje pomisao da tu lijepu djevojku povede u opasnost i osamu tropske Afrike obeshrabrivala i plaila. 6

Radi nje bi odbio imenovanje, ali ona to nije htjela, nego je, tovie, traila da ga prihvati i povede i nju sa sobom. Bilo je majki i brae, i sestara, i druge rodbine i svojte, koji su se o tom kojekako izraavali, ali o em su se napose izjasnili povijest uti. Samo znamo da su sjajnoga svibanjskog jutra 1888. John. lord Grevstoke, i lady Alice otplovili iz Dovera u Afriku. Mjesec dana kasnije stigoe u Freetovvn, gdje su unajmili mali jedrenjak Fuvaldu, koji ih treba da preveze do konanog cilja. I otada Johna, lorda Grevstokea, i njegovu enu lady Alice ljudi nisu vie niti vidjeli niti su to o njima uli. Dva mjeseca, otkako su digli sidro i izili iz luke Freetovvn, pola je tuceta britanskih ratnih brodova pretraivalo juni Atlantik ne bi li nali njih i njihov brodi, pa su gotovo odmah naili na olupinu na obali Sv. Helene. To je uvjerilo svijet da se Fuvalda sa svima putnicima potopila, te su tako prestali traiti prije nego to su i poeli, iako je u nekim srcima tinjala nada jo mnogo godina. Jedrenjak Fuvalda, od oko stotinu tona bio je brod onakva tipa koji se esto via u obalnoj trgovini na dalekom jugu Atlantika, s posadom od pomorskog oloa neobjeenih ubojica i razbojnika svake rase i naroda. Fuvalda nije bila izuzetak. Njezini oficiri bili su suncem upaljeni nasilnici koji su mrzili posadu i kojima je posada vraala jednakom mjerom. Kapetan, inae sposoban pomorac, postupao je okrutno sa svojim ljudima. U ophoenju s l j u d i m a on je poznavao dva pomagala, ili se barem njima sluio klin oko kojeg se namata ue i pitolj a ono aroliko drutvo kao da nita drugo nije ni razumjelo. I tako su ve drugog dana putovanja John Clavton i njeuova mlada ena bili svjedoci prizora na palubi Fuvaldeo kolima nisu vjerovali da postoje izvan korica knjiga o moru.7

Ujutro drugoga dana skovala se prva karika onoga lanca dogaaja iz kojih e potei ivot kakva jamano nije bilo u povijesti ovjeka. Dva su mornara ispirala palube Fuvalde, prvi oficir bio je u slubi, a kapetan se bio upravo zaustavio da progovori nekoliko rijei s Johnom Clavtonom i lady Alice. Ljudi su radili i natrake se pribliavali toj skupinici koja je bila okrenuta na drugu stranu. Toliko su se pribliili da je jedan od njih dospio kapetanu upravo iza lea. Ve idui a-sak bili bi krenuli dalje pa se ovaj dogaaj ne bi nikad zabiljeio. Ali ba se u taj tren oficir okrenuo da odstupi od lorda i lady Grevstoke, pa se spotakao o mornara i pao koliko je dug i irok na palubu preokrenuvi pri tom vedricu tako da se sav smoio prljavom vodom. Na trenutak je bio to smijean prizor. Ali, samo na trenutak. Uz mlaz stranih kletvi, lica zarumenjena od jada i bijesa, kapetan se osovi na noge i jakim udarcem obori mornara. Taj ovjek bio je prilino malen i star, tako da se okrutnost tog ina jo vie istakla. Drugi mornar, meutim, nije bio niti star niti malen golem medvjed, s groznim crnim brkom i velikom bikovskom ijom meu snanim ramenima. Kad je vidio kako mu drug pada, on se zguri, tiho zarei i skoi na kapetana oborivi ga na koljena jednim jedinim snanim udarcem. Oficirovo zarumenjeno lice problijedi, jer to je bila pobuna. Ve i prije u svojoj karijeri doivljavao je i uguivao pobune. Mada se jo nije pravo ni podigao, trgnuo je pitolj iz depa da puca ravno u onu gromadu miia koja se nadvila nada nj. Ali ma koliko on bio brz, John Clavton bio je gotovo isto toliko brz, tako da se kugla koja je bila namijenjena srcu, zabila u mornarevu nogu, jer je lord, kad je oruje za-blistalo na suncu, gurnuo kapetanovu ruku. Clavton je objasnio kapetanu da mu se ne svia okrutan postupak prema posadi, pa ga, dok su on i lady Grevstoke putnici na tom brodu, vie nee trpjeti. 8

Kapetan je htio ljutito odgovoriti, ali se predomislio; okrenuo se na peti i, crn i namrgoen, otiao na krmu. Nije se htio zamjeriti engleskom slubeniku, jer je Kraljiina mona ruka baratala kaznenim sredstvom koje je on znao cijeniti i kojega se bojao dalekosenom engleskom mornaricom. Stariji mornar pomogao je svomu ranjenomu drugu da ustane. Taj veliki svat, kojega su njegovi drugovi zvali Crni Michael, pomicao je oprezno nogu pa se, kad je vidio da mu moe podnijeti teinu, okrenu Clavtonu i grubo mu se zahvalio. Iako se u glasu tog ovjeka osjeala mrzovolja, rijei su mu oito bile dobronamjerne. Jedva je zavrio svoj mali govor, kad se ve okrenuo i odepeljio prema prednjem katelu, S vrlo vidljivom nakanom da prekine svaki razgovor. Nisu ga zatim vidjeli vie dana, a kad je kapetan morao s njima progovoriti, tek je mrzovoljasto zagunao. Jeli su u svojoj kabini kao i prije tog nesretnog dogaaja. Ali kapetan je pazio da mu dunost nikad ne dopusti da jede u isto vrijeme. Drugi oficiri bili su grubi i nepismeni, tek malko iznad lopovske posade koju su muili, pa su vrlo rado izbjegavali drutvo s uglaenim engleskim plemiem i njegovom gospoom, tako da su Clavtonovi bili vrlo esto sami. To se samo po sebi savreno slagalo s njihovim eljama, ali ili je prilino izdvajalo iz ivota brodia, tako da nisu bili u dodiru s dnevnim dogaajima koji e tako brzo zavriti u krvavoj tragediji. U cijeloj atmosferi toga broda bilo je neto to je slutilo 04 nesreu. Na povrini, koliko su znali Clavtonovi, sve se na brodiu odvijalo kao i prije, ali oboje je osjealo da postoji podvodna struja koja ih vodi u nepoznatu opasnost, ali o to me nisu razgovarali. s Drugi dan poslije ranjavanja Crnog Michaela Clavton je doao na palubu upravo na vrijeme da vidi kako etiri druga 9

nose dolje mlohavo tijelo nekog mornara, dok je prvi oficir s velikim klinom za namatanje ueta u ruci stajao mrtei se na skupinicu prkosnih mornara. Clavton nije nita pitao nije bilo potrebno a idui dan, kad su veliki obrisi britanskog ratnog broda izrastali na dalekom horizontu, bio je napola odluio da sebe i enu prebaci na taj brod, jer se sve vie bojao da bi ih, ostanu li na mrkoj, mrzovoljastoj Fuvaldi, moglo stii nekakvo zlo. Oko podneva pribliili su se na dosluh britanskome brodu, ali kad se Clavton ve odluio da zatrai kapetana da ih prebaci, odjednom mu se takav zahtjev uinio smijenim. Kako je zapovjedniku broda Njezina Velianstva mogao