Teorija.Versifikacija

8/12/2019 Teorija.Versifikacija

http://slidepdf.com/reader/full/teorijaversifikacija 1/16



2. Razlika proze i poezije

Vanjski izgled teksta: stihovi obično pokrivaju samo srednjidio stranice i ostavljaju mnogo neispisanih prostora sa

strane. Inače, grafička komponenta važna. Grčko i latinsko ime, prosa i prosus sugeriraju da treba

pisati prema naprijed, do kraj retka i bez prekida.

Grčko stikhos znači red ili vrsa, a latinsko versus upućuje naokretanje, vraćanje pera u novi red.

Grafičkim oblikom pjesnici su željeli izazvati naročiteefekte.

Ali: oblikom pisanja ne može se razjasniti razlika. Kod poezije: ponavljanje nekih elemenata u jednakim

razmacima.





4. Tradicionalna versifikacija

Antika: temelj proučavanja stiha bila je prozodija (slogomjerje), disciplina koja se bavila dužinom

(kvantitetom) slogova. Antička je metrika, disciplina koju bismo mogli nazvati

znanost o stihu, proučavala različite rasporede dugih ikratkih slogova u stihu, a to je prenijela na versifikaciju(stihotvorje).

Versifikacija: zadržala je vjerovanje da postoje čvrstisistemi poetskog iskazivanja a svaki od njih ovisan je o

jednom glavnom elementu.

Priroda svakog jezika, prema tom vjerovanju, odlučuje koji

će versifikacijski sistem u poeziji tog jezika biti dominantan.



5. Kvantitativna versifikacija

Razvila se u staroj grčkoj, a prisutna u latinskoj i orijentalnoj poeziji.

Poezija vezana uz melodiju, pjevanje, a temelj je stihu pravilna izmjena dugih i kratkih slojeva. Dugi stih seizgovara dva put duže od kratkog.

‗Metrički duži slog — nazivao se arza, a kratki slog Unazivao se breve. Pojedine kombinacije dugih i kratkih

slogova nazivale su se stopama. Ima ih preko trideset, a najpoznatiji su: jamb (U — ), trohej

( — U) daktil ( — UU), amfibrah (U —U) (V. Petrović,1998:285).



6. Silabička versifikacija

Važno je da u svim stihovima bude isti broj slogova. U nekim jezicima računa se broj slogova do posljednjeg

naglašenog sloga u stihu, dok u drugim, uključujući ihrvatski, broje u pravilu svi slogovi.

Tako razlikujemo: peterac, šesterac, sedmerac, osmerac,deveterac, deseterac, jedanaesterac, dvanaesterac.

Uz broj stihova važna mogu biti i druga ponavljanja, uz brojslogova važan je i neki stalan raspored naglasaka u stihu.

Tako za silabično-tonski stih upotrebljavamo: trohej (čelo — U), daktil (noćas se – UU) ili amfibrah (ljepota U — U).



7. Osobine silabičke versifikacije

Opkoračenje: pojava kad je sintaktička cjelina dvaputrazbijena: započeta je u jednom a završena u drugom stihu:

Gdje mi je domaja? – Moji dragi svi su Nestali već davno. – U mom srcu gore

Zanosi – i oni možda umrli su? (Fran Galović) Cezura: Odmor u stihu koji presijeca stopu (usjek)

Crven požar dana/na zvoniku vitom Planuvši još jednom/polagano gasne (Lj.Wiesner). Dijareza: cezura koja se poklapa s krajem stope.

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala.

Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta. (A. G. Matoš)



8. Stih i strofa

Stih nikad ne dolazi sam za sebe. Stihom pojedini skup riječi postaje tek kad se nađe u kontekstu, tek u nizu stihova

osjećamo oblike ponavljanja. Pjesme su stihičkne kad se ponavlja isti oblik stiha a pjesmanije podijeljena u čvršće manje dijelove.

Ako se pjesme vežu u cjelinu sintaktički, srokom ilidrukčije, pjesma je strofična.

Strofa ili kitica obično se podudara s većom sintaktičkomcjelinu, ali je u pravilu u sebi zaključena.

Prijenos: iz zadnjeg stiha jedne strofe u iduću strofu (imasnažne ritmične efekte).



9. Rima ili srok

Glasovno podudaranje na kraju stihova ili ponekad članakau stihu.

Nalazimo ga u stihovima i poslovicama primitivnih plemenai djece, ali je u europskoj književnosti rijedak do srednjegvijeka.

Parni ili glatki srokovi: oni koji vezuju po dva uzastopnastiha (aa,bb, cc).

Ukršteni ili unakrsni (abab), obgrljeni (abba), nagomilani(aaaa) ili isprekidani – bez određenog reda, u katrenamanajčešće abcb.



10. Rima ili srok II.

Pravi ili pravilan srok. Onaj u kojem se podudarajunaglašeni glasovi i svi oni koji za njim slijede: npr. trava –

glava. Nečist srok . U kojem se ne poklapaju svi suglasnici ili

naglasci ili oboje: npr. trava – krava.

Nepravi srok. Podudaranje počinje iza naglašenog sloga:npr. igrahu – lomljahu.

Bogat srok: Podudaraju se i glasovi ispred naglašenog sloga:npr. Bludnica – ludnica. Muški srok : ako se podudara po

jedan slog (san – dan). Ženski: podudaraju se dva sloga.



11. Ritam

U antičkoj versifikaciji izmjena dugih i kratkih slogova, usilabičkoj broj slogova, u tonskoj izmjena naglašenih i

nenaglašenih slogova – elementi za ostvarivanje ritma stiha. Danas, uključena rima i glasovno ponavljanje kao osnovni

elementi ritma stiha.

Pjesnički ritam – svjesno se želi suprotstaviti prirodnomritmu zasnovanom na ponavljanju istog.

Metričkim konstantama (osobinama stiha koje se uvijek ponavljaju) suprotstavljaju se ritmičke tendencije.

Suvremeno pjesništvo: mjesni činitelji ritma (naglašenost).



12. Vrste stihova

Zbog tradicije i ugleda nekih pjesama, pjesnika ili škola, pojedini stihovi, pa i čitav raspored stihova i strofa, poprima

značenje uzorka prikladnih za obradu pojedinih tema, ili zanaglašavanje dijalogičnog odnosa s tradicijom. U hrvatskoj književnosti neki stihovi i strofe preuzeti iz

nacionalne tradicije, drugi iz europskog kanona.

Deseterac: tzv. Epski deseterac iz narodne poezije.

Dvostruko rimovani dvanaesterac: stih od dvanaest slogovas izrazitom cezurom nakon šestog sloga i s parnim rimama

prvih dijelova stiha i krajeva stiha (v. Marulićevu Juditu).





14. Strofe, nastavak

Rimuju se prvi i treći stih, a drugi se rimuje s prvim stihom iduće strofe. Na kraju pjesme ili veće cjeline nalazi se samostalni stih koji dovršavarimovanje (učestala za vrijeme moderne - M. Begović, V. Nazor).

Stanca: sastavljena je od jedanaesteraca, češće jambski intoniranih srasporedom rima abababcc, a karakterističnaje za talijansku poezijurenesanse.

Sestina: ima dva oblika:

sestina lirica (pjesma od šest strofa sa po šest stihova i jednim

dodatkom od tri stiha) i sestina rima (epska strofa od šest stihova, uglavnom jedanaesteraca,

s rimama ababcc (čest kod hrvatskih kratkih spjevova. Gundulićeve‗Suze sina razmetnog‘, veći dijelovi ‗Jame‘ Ivana Gorana Kovačića)



15. Sonet

Naziv prema talijanskom sonetto.

Sonet je vjerojatno provansalskog podrijetla, a današnji mu

oblik ima osnovu u Italiji (13. st.) Osobiti ugled može zahvaliti Kanconijeru Francesca

Petrarce.

Petrarcin sonet: sastavljen od dvije katrene i dvije tercine, iliod jedne strofe od osam i druge od šest stihova.

Raspored rima: abba abba i katrenama i cdc cdc ili cde cde utercinama.

(Shakespeare, Prešern; u hrv. tradiciji AG Matoš)



16. Slobodni ili besjedovni stih

Većina suvremenih pjesama nije napisana tako da se izravno poštuju bilokakva ustaljena pravila u gradnji stihova, strofa ili u rasporedu rima

(Solar, 1977:104).

Takav se stih naziva slobodnim stihom. Ali: potpuno slobodni stih nije

bez ritmičke organizacije, jer bi bez nje postao prozom.

Većinom besjedovni (ili slobodni) stihovi zadržavaju neki odnos prematradicionalnoj versifikaciji i pjesničkim formama.

Preteča slobodnog stiha: Walt Whitman u ―Vlatima trave‖. (A. B. Šimić, Miroslav Krleža, Dragutin Tadijanović, Jure Kaštelan,

Ivan Slamnig, Slavko Mihalić, Vesna Parun, Mile Stojić, KrešimirBagić, Miroslav Mićanović …)

Documents

Teorija.Versifikacija