Uvod

Tijekom cijelokupne povijesti svijeta, uvijek su se vodili ratovi iz

brojinih, često vrlo nejasnih razloga. Sve velike nacije i države koje su ikad

postojale su ratovale sa svojim suparnicima, a ponekad i prijateljskim

državama iz razloga, koje mi normalni građani u modernom svijetu, možda

nikada nećemo razumjeti. Ponekad su se ratovi vodili i iz vjerskih razloga,

ali većinom je to bilo zbog želje za moći i teritorijem. Od Cezarovog doba i

Aleksndra Velikog i mnogih drugih velikih povijsnih ličnosti, postojala je

neka viša sila koja je oblikovala pojedince da se smatraju ultimativnim

vladarima svega materijalnog i duhovnog, ne prežući pred ničim da bi u

tome i uspjeli. Od tada se ratovanje moderniziralo i razvile su se ideologije

zahvaljujući ljudskom napretku i razvoju potencijala, ali neke ideologije su

ostale jako slične spomenutim povijesnim nagonima. Totalitarni sustavi su

temeljeni na takvim uvrnutim ideologijama i možemo se jedino nadati da se

'totalitarna era' morala dogoditi kako bi čovjek napokon postao svjestan

svojih grešaka i vođen time zakoračio u slobodniju budućnost.

1

1. Totalitarizam u teoriji

Totalitarizam je termin koji se koristi za opisivanje tipa režima, tj.

sustava moderne autokratske vlade i ideologije u kojoj su sve socijalne,

političke, ekonomske, intelektualne, kulturne i duhovne aktivnosti

potčinjene namjerama vladara država. Pri tome, država je uključena u svaki

aspekt društva, uključujući i svakodnevni život građana. Totalitarna vlada

kontrolira stavove, vrijednosti i vjerovanja svoje populacije, uklanjajući tako

gotovo svaku razliku između države i društva. Primarna briga zajednice

treba biti obavljanje građanske dužnosti prema državi, a cilj države je da

učini postojeće društvo savršenim.1

Mnogi stručnjaci koji se bave totalitarizmom nude različite definicije, i u

svim tim definicijama prepoznatljiva je zajednička karakteristika tog režima,

a to je namjera da se mobiliziraju čitave populacije u svrhu podržavanja

službenih državnih ideologija i potpuna netolerantnost prema aktivnostima

koje nisu direktno upućene prema državnim ciljevima, imajući tako za

posljedicu represiju državnih poslova, radničkih sindikata, crkava ili

političkih stranaka. Totalitaristički režimi se održavaju na vlasti i imaju

političku moć putem tajnih policija, propagande raširene u isto tako državno

kontroliranim masovnim medijima, kultovima osbnosti, regulacije i zabrane

slobodnog govora i kriticizma, jenostranačke vlasti, upotrebnom sredstava

za nadziranje masa i konačno široko raširenom upotrebom raznih taktika

terora.2

1 http://www.planetpapers.com/Assets/5477.php2 http://en.wikipedia.org/wiki/Totalitarism

2

2. Totalitarna država

Za totalitarnu državu možemo zapravo reći da je ratnička država koja

jednom trajnom vojnom mobilizacijom osigurava unutarnji mir u zemlji, te

prisiljava cijelu naciju da se osjeća ugroženo od vanjskih neprijatelja samo

da shvati nužnost diktature. Ta konstantna ratna psihoza koja je bila prisutna

kod stanovništva imala je za cilj probuditi nacionalnu svijest za obranom

tzv. ugrožene države. Od domoljuba se očekivalo da se žrtvuju i da se

bezkompromisno izlažu za državni vrh, bez obzira da li osobno podržavaju

uopće takvu politiku. Država kao takva je organizarana na neki način kao

veliki logor ili vojarna na čijem je čelu diktator kao vojskovođa nacije,

međutim ta država zapravo nema interesa da izbije rat, nego je bitna ratnička

vanjska politika, tj. stalna ratna atmosfera bez rata, kao što je npr. stanje u

Europi od Svjetskog rata. Država u totalitarističkom režimu mora biti

militaristička, imperijalna i protumirotvorna, što u moralnom smislu nužno

dovodi i do ratnog gospodarstva i država se odlučuje za autarkiju, tj.

gospodarsku neovisnost o inozemstvu. Za ratne potrebe sve mora proizvoditi

sama što u konačnici uzrokuje i gospodarsku krizu.3

Makijavelizam ili beskrupuloznost u postizanju ciljeva je ono označava

ćudorednost totalitarističke države i pojmovi pout dobar ili zao zapravo

dobivaju novo značenje – koristan ili štetan za državu. ''Stega ja stupila na

mjesto pravednosti, autoritet na mjesto slobode, poslušnost na mjesto

savjesti. Svatko se morao pokoravati onima iznad sebe, a onima ispod

zapovijedati. Oprorba se smatrala otpadništvom, kritika kao izdaja.''4

3 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 94., 95. str.4 isto – 96. STR:

3

Potkazivnje se smatralo najvišom dužnošću svakog građanina. To je

doslovno izručenje prijatelja državi i izdajnik je bio svatko kome je vlastita

čast bila važnija od državnih interesa. Po svima navedenim značajkama,

totalitarna država je najprimitivnij državni oblik ratničke države gdje je sva

moć u rukama jednog 'poglavice' koji je istovremeno i vrhovni svećenik,

sudac, zakonodavac, šef uprave i policije i gospodar sve imovine njegovih

podanika pa i njihove savijesti. Takva vlast je u potpunosti odcijepljena od

crkve i vladajuća stranka ujedinjuje izvršnu i zakonodavnu vlast, te ne trpi

slobodnu umjetnost i znanost, nego ih stavlja pod nadzor države. Cilj

znanosti je bio opravdavati i braniti državu svim sredstvima, a ni pod koju

mjeru kritizirati njenu politiku. Tako je statistika smjela prikazivati samo

one brojke koje služe državnim interesima. Isti slučaj je bio i kod umjetnosti

koja je bila sredstvo nacionalne promidžbe i smjela se razvijati samo u tom

smjeru.5

U ovakvom okruženju nisu zapravo ni postojala ljudska prava, jer se za

njih smatralo da su ništa drugo nego obmana i u cilju javnog interesa, država

je imala potpuno pravo pojedince ubijati, mučiti, zatvarati i progoniti unatoč

prethodno ne dokazanoj krivnji. U Rusiji je državna misija počivala na

klasnim idealu, u fašističkoj Italiji na nacionalnom, a u

nacionalsocijalističkoj Njemačkoj na rasnom idealu.

Totalitarni režim je zapravo jednostranački režim. Postoji demokratski

ustav, ali on je služio samo kao fasada, iako je bio poduprt velikom

narodnom većinom. Parlamentarni izbori nisu bili od nikakve važnosti, jer je

istinska moć bila samo u vodećoj državnoj stranci, a ne u ustavnim tjelima.6

Često su vodeći ljudi državne stranke bili ljudi kriminalne prirode i u kušnji

da zlorabe svoju neograničenu moć što je vodilo u korupciju, samovolju i

nepravdu, stvaranje nacije zatrovane do srži. Rješenje za takvo stanje mogla

je biti jedino revolucija, atentat ili državni udar. Međutim, takva

5 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 96., 97. str.6 isto - 97. – 99. STR.

4

jednostranačaka država je zabranjivala mogućnost otvorene i legalne oporbe,

pa se iza kulisa uvijek vodila borba protiv neke prikrivene oporbe u obliku

urota ili revolucionarnih promidžbi. Totalitarna država je bila nužno i

policijska država. Neprestano potiskivanje i suzbijanje kritike i oporbe

provodilo se upravo policijom. Nadalje, državna stranka je morala spriječiti i

stvaranje oporbenih skupina unutar nje same, jer bi u protivnom to uništilo

njeno jedinstvo. Ustrojena je bila po načelu vođu i to načelo karakterizira

osobni autoritet i bespoštedna sila. Npr., Lenjinov i Staljinov autoritet je bio

toliko snažan i moćan da se nitko nije uopće usudio osposobiti nekakvu

oporbu.7

Najbitnija značajka koja je bila važna za opstanak i budućnost svake

totalitarne države bilo je pitanje smjene u vodstvu države koje je bilo lako

riješivo dok su ljudi iz utemeljiteljske generacije živi. Međutim, u drugoj

generaciji je rješavanje vodstva teže, jer ne postoji nadmetanje u borbi sa

oporbom kao kod demokratskog sustava. U totalitarnoj državi najveće

izglede za nasljednika imao je onaj koji je pridobio naklonost vođe i pri

tome je uvijek bila važnija diplomatska sposobnost nego sama sposobnost

vođenja. A u slučaju da taj nasljednik ne posjeduje ugled kakav je imao

njegov prethodnik, može doći do probijanja oporbe i raspada totalitarnosti.

Da se to izbjegne državne stranke iz nacionalnog podmlatka nastoje izabrati

nekoga koga će zapravo odgojiti da postane vođa. Onaj koji će postati

diktator mora biti osoba jake, neovisne i samovoljne naravi, jer iz slabe

osobnosti se ne može stvoriti jaka ličnost. ''Nigdje prilike nise neprikladnije

za odgoj ličnosti vođe nego u totalitarnoj državi, jer ne može se istodobno

lomiti i izgrađivati ljudsku osobnost, kao što se to čini u njoj.''8

7 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 98., 99. str.8 Isto – 100. str.

5

3. Stupnjevi državnog totalitarizma

(Komunizam, Nacizam, Fašizam)

Sovjetski savez je zapravo jedina država koja u potpunom smislu

dosegnula totalitarizam i samo u njoj totalitarizam obuhvaća sve tri

dimenzije ljudskog života: politiku, duhovnost i gospodarstvo. Smatra se da

su privatna gospodarstva Njemačke i Italije liberalna u usporedbi s

komunističkim državnim gospodarstvom. Kada gledamo to sa strane

nesnošljivosti svjetonazora, fašizam je liberalan u usporedbi sa

komunizmom (boljševizmom) Sovjetskog saveza i nacizmom

(nacionalsocijalizmom) Njemačke.9

''Uvjereni fašist može biti čiste savjesti, biti dobar kršćanski vjernik i

sposoban kapitalist.

Uvjereni nacionalist ne može čiste savjesti biti sposoban kapitalist, ali ne

i kršćanski vjernik.

Uvjereni boljševik ne može čiste savjesti biti dobar kapitalist niti

kršćanski vjernik.''10

Fažizam je u svojoj totalitarnosti jednodimenzionalan, jer se ograničava

na politiku i postoji sloboda po pitanju savijesti i gospodarstva;

nacionalsocijalizam je dvodimenzionalan, jer uz politiku obuhvaća i

svjetonazor, a gospodarstvo u sustavu je privatno; boljševizam je

trodimenzionalan, jer vlada i politikom i svjetonazorom i gospodarstvom.

Iako mnogo značajki ukazuje na srodnost ovih totalitarističkih oblika,

između njih postoje velike razlike.11

9 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 104. str.10 Isto – 105. str.11 Isto – 105. str.

6

3.1. Boljševizam i neograničeni ciljevi

komunizma i nacizma

Boljševizam predstavlja u jednu ruku vrstu države i monopola, ali isto

tako ivrstu religije, četvrtu poredu poslije budizma, kršćanstva i islama.

Filozofija boljševizma je je prvenstveno materijalistička, a ćudorednost

idealistička. Boljševici su putem svojih misionara koji su se raštrkali

svijetom propovijedali o tome kako je kapitalizam krvni neprijatelj

čovječanstva i o komunističkom raju koji će postojati u budućnosti nakon

pobjede nad kapitalizmom. Taj cilj su ostvarivali promidžbom, nasiljem i

silom.12

Komunizam je od samog početka pokret koji je zagovarao radikalne

promjene društva, kulture i samog čovjeka. Komunistička partija i Lenjin,

utopijski sanjar, preuzimanje vlasti je pripremala političkim borbama,

uvježbavajući tako taktike koje će naknadno upotrijebiti. Jedna od takvih je

bila ''taktika salame'' , tj. sklapanje saveza s nekomunističkim političkim

snagama, primoravajući ih tako da sudjeluju u uklanjanju protivnika.13

Autor knjige ''Totalitarna država, potpuni čovjek'' na zanimljiv način

uspoređuje komunizam sa vjerom i crkvom. Tvrdi da je taj svjetonazor

ateističan poput ranog budizma, socijalistički poput prakršćanstva i

imperijalistički poput ranog islama. Nadalje tvrdi da tu postoji hijerarhija

kao u crkvi, pri čemu je Staljin glava, a utemeljitelj boljševističke religije

Lenjin. Sovjetski savez je kao vjerska država boljševističke religije, koju je

podupirao ruski narod, kao što je nekada arapski narod podupirao islam.14

Sovijetsko gospodarstvo je bilo u funkciji sovjetske države i prvi pokušaj

ustrojavanja komunističkog gospodarstva je propao nakon čega se cijela

država pretvorila u veliki trust (oblik kapitalističkog monopola kojeg 12 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 105. – 107. str.13 Alain Besancon – ''Zla kob stoljeća'', 71., 72. str.14 Navedeno djelo – 106. str.

7

karakterizira udruživanje svih poduzeća i podčinjavanje jedinstvnoj upravi

čime ona u potpunosti gube svoju proizvodnu samostalnost). Koristeći

ogromne prihode trusta, komunizam, tj. boljševizam si osigurava provođenje

svjetske revolucije i to na račun životnog standarda stanovništva, koristeći ih

bezobzirno i neograničeno za vlastite ciljeve (vojne i promidžbene).15

Lenjin proglašava Sovjetski Savez Lenjin i

Staljin

Za razliku od jezgre komunističkih svjetonazora koji su se bazirali na

ekonomiju i klasu, nacizmu je središnja misao rasa, a ne klasa. Krajnji cilj

nacionalsocijalističke stranke je stvaranja kulta arijske rase, njeno

pročišćenje, uzgoj i u končnici potpuno vladanje. Takvo vjerovanje počiva

na biološkoj legendi prema kojoj se ljudski rod sastoji od hijerarhije gdje je

na dnu ljestvice crni čovjek , a na vrhu svijetli, nordijski čovjek, arijevac

koji je nositelj svih velikih osobina duha i karaktera, a sve ostale rase su

samo međustupnjevi ovih dviju krajnosti. Prvi korak arijevske misije, njihov

kategorički imperativ, bio je uništenje Židova. Cilj cijele nacističke politike

bio je podjela svijeta između Njemaca i Anglosaksonaca, pri čemu

Njemcima ostaje Europa , a Anglosksoncima ostatak.16

Hitler kao nositelj nacizma15 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 106. – 109. str.16 Isto- 107. – 110. str.

8

Hitler je svoju politiku provodio konstantno vođen nekim višim usudom,

ne znajući točno odakle mu dolaze nadahnuća i odluke. Prema Kantu, Hitler

se smatrao se umjetnikom i genijem i kako odluke svakog genija su

pripisane prirodi i ideje koje ima se ne mogu znanstveno i logički dokazati,

tako je i Hitler svoje odluke donosio, navođen nekom višom silom. Nakon

što je izdao Staljina s kojim je sklopio savez, s velikom lakoćom je objavio

rat SAD – u i time se uvukao u sukob koji je omogućavao ili apsolutnu

pobjedu i stvaranje svjetskog carstva ili poraz i potpunu propast Njemačke.

U tom rat se očituje, zapravo razotkriva bit nacizma, a to je istrebljenje

cijelog čovječanstva, sloj po sloj.17

Prem tumačenju Sebastiana Haffnera, njemačkog novinara i povijesničara,

ofenziva na Ardene 1945. imala je za cilj usporiti Amerikance uz namjeru da

se zemlja prepusti Sovjetima i stotine tisuće Njemaca je Hitler žrtvovao pod

krinkom da je cilj toga pohoda u unutrašnjost Njemačke herojska obrana. To

je samo dokaz da su posljednji Hitlerovi napori i taj konačni genocid bio

uperen zapravo protiv same Njemačke, jer je htio kazniti Njemce zbog

odbijanja da se dragovoljno uključe u taj čin, te odigraju ulogu kakvu im je

on namjenio. Prema Hitlerovoj 'bolesnoj' nacističkoj politici, narod koji nije

u stanju odigrati dodjeljenu mu ulogu, nije niti vrijedan postojanja. 18

Vjerovao je da njegove naredbe, u početku donekle razborite, a potom

sulude, dolaze od nekoga tko je viši od njeag. Upravo odatle i potječe

nestrpljenje i naglost nacizma koju Staljin nije mogao razumjeti. Upravo

odatle i Hitlerovo, u potpunosti neracionalno, vođenje rata koje ga je u

konačnici i dovelo do pada.19

17 Alain Besancon – ''Zla kob stoljeća'', 68. str.18 Isto - 68., 69. str. (Sebastian Haffner – ''Un certain Adolf Hitler'')19 Isto – 70., 71. str.

9

Naslovnica američkog časopisa The Stars and Stripes iz svibnja 1945.

I nacistički i boljševički svjetonazor su za cilj imali stvaranje novog

svjetskog poretka putem imperijalizma. Njihovi planovi su se provodili bez

ikakvog obzira na vjerske ili moralne vrijednosti, na ljudska prava i živote,

vođeni čistom voljom za moći. Oba svjetonazora posjeduju fanatičke i

terorističke značajke i prema rječima autora – ''ne potječu od svetaca ili

mudraca, nego iz prirodne znanosti i biologije; oni nisu ljudski već

životinjski.''20

20 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 109. – 110. str.

10

3. 2. Fašizam

Fašistički pokret se može definirati kao sitnoburžoazijski pokret protesta

usmjeren protiv propadanja srednjih slojeva, socijalizma i građanske

demokracije kao uzroka tobožnje propasti. Fašizam je u stanju da putem

svoje ideologije mobilizira i druge nezadovoljne društvene skupine. Kao

glavni uzrok nastanka se smatra društveno ekonomska kriza koja izaziva

nesigurnost i ugroženost kod širih društvenih slojeva, te time gubljenje

povjerenja u buržoazijsku demokraciju.21

Za razliku od nacizma i komunizma koji su na neki način htjeli postati

religijama, fašizam je htio postati političkom metodom. Po fašističkom

režimu, Mussolinijev cilj je bio jaka Italija utemeljena na kapitalističkom

gospodarskom sustavu i oslobođenje od boljševičkog utjecaja, a odbijao je

klasnu vladavinu i nacističku rasnu vlast.

Benito Mussolini

Shvativši da su talijanske narodne mase ugrožene boljševizmom, ipak je u

manjoj mjeri preuzeo neke boljševičke metode poput antiparlamentarizma,

antiliberalizma, nasilja, policijske vladavine, ogrinačavanje osobnih sloboda,

zabranu oporbe i kritike, stranačku vladu i diktaturu.22 To je bio zapravo

opasni pokus cijepljenja vlastitog naroda boljševičkim otrovom. Uspjeh tog 21 Todor Kuljić – ''Fašizam'', 196. str.22 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 110. – 111. str.

11

pokusa je dikutabilan, ali u svakom slučaju fašistička Italija je više cijenila

ljudsku slobodu od boljševičke Italije. Zapravo, Italija je gledajući s točke

gledišta liberalnijih zemalja poput Francuske i Engleske totalitarna, ali

gledajući s ruske i njemačke je liberalna. Parlament je postao poprište klasne

borbe, pa liberalni parlamentarizam nije jednostavno mogao postojati.

Shvatio je da bi mogao socijalni prevrat izvršiti demokratskim putem.

Uvidjevši da se ne može domoći parlamentarne većine i znajući da nijedna

svjetska diktatura, koliko god jaka bila, ne može dugo trajati, odlučio je

dopuniti svoju fašističku diktaturu novim sustavom korporativne državne

izgradnje. 23 U takvoj korporativnoj državi koja lagano naginje demokraciji i

izbornom sustavu, parlament bi bio utemeljen na gospodarskim poslovnim

interesima, a ne na ideologiji. Staleška država označava fašističku borbu

vođenu narodnim zastupništvom vlasnika koji su u većini u odnodu na one

bez vlasništva. To nije oblik totalitarne države, nego nova metoda da se

totaliterizam prevlada. U staleškoj državi se dijeli gospodarski život od

politike, ogrničavajući se na konkretna i prktična pitanja stvrnog života. Taj

novi oblik gospodarstva karakteriziraju moderna načela solidarnosti,

kompromisa i zajedničke borbe protiv komunizma i ekonomske

nejednakosti. Uređuju se sindikati i zadruge u službi države koji postaju

izvanparlamentarnim. Međutim, činjenica da je korporativni sustav nastao

na fašističkom tlu, uzrok je mržnje prema njemu. U danšnje vrijeme,

staleška država se i ne smatra nekim uspjehom, jer preživljava u sjeni

fašističke stranačke diktature i upitno ja kako i do koje granice može

nasljediti demokratski parlament.24

23 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 111. – 112. str.24 Isto - 110. – 113. str.

12

Zaključak

Totalitarizam je proračunati pokušaj potpunog ukidanja individualnosti i

slobodne misli koji se uvijek pokušavao, preko propagande, prikazati narodu

racionalnim u svojim, zapravo bolesnim idejama. Tu je uložen nevjerovatan

napor u namjeru da se kontrolira svaki aspekt privatnog i društvenog života i

da se postigne totalna dominacija, prvenstveno unutar vlastistih granica, sa

ultimativnim ciljem svjetske dominacije. Državni teror je korišten da se

utjera strah vlastitom stanovništvu i tako obeshrabri i najmanja pomisao na

otpor. Koristeći tu formulu opresije, totalitaristički režimi su uspjeli

privremeno 'zasjati' u svjetskoj povijesti. Ali njihov uspjeh je rezultirao

gubitkom više milijuna ljudskih života i strašnom povredom osnovnih

ljudskih prava. Ironično je kako je ono što se u početku smatralo spasiocem

društva koje je bilo u krizi, ispalo da je zapravo njegova propast.

13

Popis literature1. Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni

čovjek'' - Požega, 2002.

2. Alain Besancon – ''Zla kob stoljeća; o komunizmu, nacizmu i

jedinstvenosti Šoaha'' -Zagreb, 2002.

3. Todor Kuljić – ''Fašizam'' -Beograd 1977.

4. Internet

- http://www.planetpapers.com/Assets/5477.php

- http://en.wikipedia.org/wiki/Totalitarism

- http://www.freeessays.cc/db/35/peh210.shtml

- http://en.wikipedia.org/wiki/Italy#Industrialisation.2C_World_Wars.2C_and_Fascism

- http://en.wikipedia.org/wiki/Russia#Russia_as_part_of_the_Soviet_Union

- http://en.wikipedia.org/wiki/Germany#Third_Reich_.281933.E2.80.9345.29

14