Tradicijska Proizvodnja Vapna-web

7/23/2019 Tradicijska Proizvodnja Vapna-web

http://slidepdf.com/reader/full/tradicijska-proizvodnja-vapna-web 1/28

UPOTREBA KAMENA U

TRADICIONALNOJ

PROIZVODNJI VAPNAUSE OF STONE IN TRADITIONAL LIME PRODUCTION

IZRADA PRIRODNIHPIGMENATA I

NJIHOVA PRIMJENAPRODUCTION AND APPLICATIONA OF NATURAL PIGMENTS

MEMORIJA S RADIONICE MEMORY WORKSHOP

Vodnjan, svibanj – srpanj 2015.Vodnjan, May – July 2015





UPOTREBA KAMENA U

TRADICIONALNOJPROIZVODNJI VAPNA

USE OF STONE IN TRADITIONAL LIME PRODUCTION

IZRADA PRIRODNIHPIGMENATA I

NJIHOVA PRIMJENAPRODUCTION AND APPLICATIONA OF NATURAL PIGMENTS





Branko Orbanić

TRADICIJSKA PROIZVODNJA VAPNAPoučavanje na RADIONICI III. i IV. ........................................................................ 5

Opis proizvodnje vapna ...................................................................................................................7

Gradnja japlenice ...............................................................................................................................7

Paljenje japlenice................................................................................................................................8

Vađenje živog vapna i gašenje ......................................................................................................8

Summary ...................................................................................................................................................9

Radionica III. ...................................................................................................................................... 10

Summary ................................................................................................................................................ 12

Radionica IV. ...................................................................................................................................... 13

Summary ................................................................................................................................................ 16

PROIZVODNJA PIGMENATAPoučavanje na RADIONICI I. ............................................................................... 17

Summary ................................................................................................................................................ 17

PRIMJENA PIGMENATA

Pouč

avanje na RADIONICI II. .............................................................................. 18

Željko Bistrović

Što su to istarske freske? ............................................................................................................... 19

Summary ................................................................................................................................................ 22

SadržajTable of Contents

SADRŽAJ | 3





TRADICIJSKA PROIZVODNJA VAPNA | 5

BRANKO ORBANIĆ

Tradicijska proizvodnja vapnaPoučavanje na RADIONICI III. 17. 7. 2015. i RADIONICI IV. 21. 7. 2015.

Vapno je prvenstveno narodni proizvod za široku

primjenu. Poznato nam je da se vapno koristilo

najviše u graditeljstvu za gra

đenje objekata te uzavršnim graditeljskim radovima za žbuke, ličenje i

podove. U poljoprivredi vapno također ima široku

primjenu: koristi se za izradu otopina za špricanje

odnosno premazivanje voćaka i zaštitu usjeva. U

svakodnevnom životu ljudi su vapno koristili za

dezinfekciju pitke vode u cisternama i bunarima, za

dezinsekciju gospodarskih objekata, te ponajviše

za redovito održavanje izgleda i zdravlja mjesta

boravaka. Poznato nam je također da je svaka kuća

u povijesti imala jamu s gašenim vapnom koja se

redovito punila kako domaćinstvo nebi nikadaostalo bez tog univerzalnog sredstva.

Proizvodnja vapna za graditeljstvo seže u dale-

ku prošlost. Poznato je da se vapno koristilo više

tisuća godina prije Krista, a najpoznatije razdoblje

s pismenom i usmenom predajom je doba antike,

iz kojega i mi crpimo iskustva i savjete za njegovu

upotrebu. Tako je poznati rimski graditelj Vitruvi-

je u svojim zapisima (Deset knjiga o arhitekturi)

detaljno opisivao način paljenja, gašenja, sprema-

nja i korištenja vapna. Antički spomenici do danasvjerno pokazuju da je upotreba vapna bila stručna,

opće poznata tehnika i da je ono bilo nezamjenjiv

materijal za gradnju vrlo trajnih građevina koje danas predstavljaju spomenike kulture

najviše kategorije. Vapno se kroz srednji vijek koristilo kao osnovni graditeljski materijal,

što se vidi u neprekinutom slijedu do današnjih dana kada je moderna industrija zapo-

čela s istraživanjima i razvojem novih materijala. Zahvaljujući organiziranoj distribuciji i

jednostavnijem korištenju, ti novi materijali danas doprinose naglom porastu potražnje,

odnosno počinju zamjenjivati tradicijsko vapno. Tu pojavu prate i nove tehnike i veće

tehnološke mogućnosti.

Vapno je današnjim generacijama malo poznati graditeljski materijal, tako da se revi-

talizacija njegove proizvodnje i primjene ponovno katkada uvodi od samoga početka.

Crtež gradilišta iz 15. st. sa spravljanjem vapnenog morta



6 | TRADICIJSK A PROIZVODNJA VAPNA

Cilj ove radionice je upravo upoznavanje

tog materijala, i to preko njegove proizvod-

nje i primjene u svakodnevnom današnjem

životu, ponajviše u graditeljstvu za kvalitetnu

sanaciju povijesnih spomenika kulture i kom-

poniranjem u nove ambijentalne građevine.

Njegova primjena je i dandanas vrlo važna iu obnovi povijesnih zidnih oslika.

Jedna važna predaja koja se prenosi iz ge-

neracije na generaciju govori kako je „kuć a od

vapna zdrava za ž ivjeti” . Tragom toga saznali

smo da je vapno difuzni materijal, koji dobro

prima i dobro predaje vodu iz svoje strukture

u okolni prostor i na okolne materijale, da

ima lužnata svojstva (pH 12), da djeluje de-

zinfekcijski, dezinsekcijski i deratizacijski, da

je lako topivo u vodi i da lako na sebe spajaprirodne pigmente. To su sve karakteristike

zbog kojih je vapno nama danas vrlo zani-

mljiv i prihvatljiv materijal.Spravljanje vapnenog morta na gradilištu iz 16. st.

Upotreba vapnenog morta u

svim segmentima povijesnih

građ evina




Opis proizvodnje vapna

U japlenicama (dijalektalni nazivi; vapno – vapnenica, japno – japlenica) se kamen

(kalcijev karbonat) zagrijavao paljenjem do 1200 °C, dok nije isparila voda i oslobo-

dio se kalcijev dioksid. Tako je nastalo živo vapno (kalcijev oksid) koje se gasi u kadamas vodom i sprema u jame na sedimentaciju. To je gašeno vapno (kalcijev hidroksid).

Gradnja japlenice Japlenica za paljenje vapna je zapravo peć za jednokratnu ili višekratnu upotrebu, što

ovisi o načinu gradnje. Svaka takva japlenica ima primarni dio ili jezgro koje se paljenjempretvara u vapno i sekundarni dio koji služi samo kao konstrukcija japlenice u kojoj se

pali vapno.

Postoje dva tradicionalna načina gradnje japlenice. Jedan je način kada se sekundarni

dio građevine (nosivi kru ž ni zid ) izvodi jednostavnije i svaki put ponovno, dok se u dru-

gom slučaju sekundarni dio izvodi trajno i koristi se mnogo puta za paljenje.

Sekundarni dio građevine drži na okupu primarni dio koji palimo (kamen), a također

služi kao termoizolacija kako bi se temperatura kontrolirano i koncentrirano zadržavala

u unutrašnjosti peći.

U prvom slučaju sekundarni zid gradi se nakon izgrađenog primarnog dijela (jez-gra) koji se pali. Zid se gradi u debljini oko 50 cm i povezuje drvenim vertikalama po

opsegu i sajlama u nekoliko redova koje stežu drvene vertikale poput obruča. Između

Kemijski put kamena



8 | TRADICIJSK A PROIZVODNJA VAPNA

tog zida i primarnog dijela nasipa se sloj zemlje (termoizolator) u debljini oko 30 cm.

Takve japlenice znaju mijenjati mjesto gradnje, ovisno o lokaciji nakupljenog ogrjeva i

dostupnog kamena.

U drugom slučaju je nosivi kružni zid (do 100 cm) masivan i stalan, na jednome mjestu,

a primarni dio se puni i nakon pečenja prazni. Nosivi kružni zid se nakon paljenja djelo-

mično otvori, kako bi se pečeno jezgro (živo vapno) lak še ispraznila. Takve se japlenice

znaju prilagoditi kao peći, kada se izgradi unutarnji zid od šamotne cigle, a između je

zemlja (do 40 cm). Na te se japlenice uvijek dovozi ogrjev i kamen.

Paljenje japleniceVatra se loži u udubini ispod primarnog dijela (lučna konstrukcija kamena) u otvoru

(ložište) kroz koji se stalno, 24 sata na dan, ubacuje suho drvo malog presjeka kako bi

se održavao plamen na vatri. Narančasti plamen je najtopliji dio vatre, stoga se drvo

mora spremiti godinu dana unaprijed. Drvo kao ogrjev je najčistiji energent, te se na

živo vapno ne vezuju nikakve čestice drugih elemenata. Zato je važno ne ložiti razni

otpad pomiješan s drvom. O veličini japlenice ovisi koliko će se dana danonoćno odr-žavati vatra. Kao primjer navodimo da je za 8 m3 primarnog dijela (kamena) potrebno

oko 6 dana loženja u najtoplijim ljetnim mjesecima. Svakako su potrebne povećane

mjere zaštite na radu.

Vađ enje živog vapna i gašenje

Nakon nekoliko dana hlađenja, živo vapno se ručno vadi iz jezgre japlenice i gasi u ka-dama s trostrukim volumenom vode. Najvažnije je da se živo vapno odjednom potopi

u vodu kako bi se gašenje i otapanje desilo u cjelini. Ta rijetka kaša se miješa dok ne po-

stane jednolična te se ispušta u jamu preko sita, gdje takvo ugašeno vapno sedimentira.

Prilikom gašenja vapna također se moraju provoditi povećane mjere zaštite na radu jer

prskanjem vruće lužnate tekućine može nastradati izložena koža, a naročito sluznice (oči).

Ugašeno i spremljeno vapno se u jamama drži uvijek vlažno, ili pokriveno vodom, jer

će se tako spriječiti proces kalcifikacije, odnosno spajanje ugljikova dioksida iz zraka s

kalcijevim hidroksidom (gašenim vapnom).

Ugašeno vapno ostavlja se sedimentirati u jami. Zbog grijanja vapna, poznato je

pravilo još iz antičkih vremena da vapno treba odležati tri godine.

Danonoć no loženje japlenice




SUMMARY

Lime is a traditional product with a variety of uses. Today, we know that in the past

lime was mostly used in the construction of buildings and in final building work

such as plastering, painting, and flooring. Lime is also widely used in agriculture

to produce solutions for spraying or coating fruit trees and for crop protection. In

everyday life, lime was used to disinfect drinking water in cisterns and wells, to di-

sinfect outbuildings, and particularly to maintain the healthiness and appearanceof houses. We also know that in the past every house used to have a pit with slaked

lime that was regularly filled so that a household would never be left without this

universal substance.

People have produced lime for construction purposes since ancient times. Lime was

used several thousand years before Christ, and the period which provides us with

the most written and oral testimony about lime and advice for using it is antiquity.

Traditional limekilns are used to heat stone (calcium carbonate) to temperatures up

to 1200 °C until all the water evaporates and calcium dioxide is released. The result

of this process is quicklime (calcium oxide), which is then slaked in basins with water

and stored in lime pits to sediment. This is slaked lime (calcium hydroxide).



10 | TRADICIJSKA PROIZVODNJA VAPNA

RADIONICA III. ima zadatak prezentirati način spremanja japlenice i paljenja ka-

mena sa svim detaljima. Učesnici mogu sudjelovati naročito kod loženja vatre

kroz dan i noć.

Odabirom kamena vapnenca započelo je punjenje japlenice. Izradom konstruktivnog

luka iznad ložišta u obliku la ž ne kupole (isto kao na kažunima) nadsvođen je prostor

za loženje, te se iznad njega puni kamenom koji se slažetako da između može strujatiplamen i dim.Punjenje se završava ispupčenom kupolom koju se prekriva debelim slo-

jem pastoznog ugašenog vapna (oko 10 cm). Radijalno se u kupolu ugrađuju komadi

drvenih grana, tvoreći rupe – dimnjake u vapnenom sloju. Otvaranjem i zatvaranjem

tih rupa kamenim pločama kasnije se može regulirati izgaranje u japlenici .

Nakon punjenja započinje proces paljenja, koji na samom početku i nije sasvim

jednostavan. Naime, u unutrašnjost japleniceteže prodire kisik, tako da se vatra mora

početi paliti vrlo pažljivo i postupno.

Vrh napunjene japlenice se prekriva vapnom i ostavlja oduške s drvenimčepovima

Početak paljenja japlenice

Vrh japlenice pri kraju paljenja predveče




Vrh japlenice pri kraju paljenja

Vrh japlenice tokom paljenja




Stalnim loženjem postupno se diže temperatura u masi kamena koji želimo spaliti

do 1200 °C. Kameno jezgro koježelimo spaliti ima oko lo

žišta ve

ću temperaturu, a naispupčenoj kupoli najnižu. Kroz više dana postiže se visoka temperatura u masi kamena,

koja poprima narančastu boju na vrhu, a bijelo-žutu u ložištu. Tada je izgaranje drva

najveće i najracionalnije. Kamena masa u jezgru se pri kraju pečenja skuplja za oko 15 %

volumena, postaje jako porozna i poprima bijelo-žutu boju.

Nakon što se probnim uzorkom utvrdi da je vršni kamen na ispupčenoj kupoli peč en

(tako da ga se ugasi u vodi te ako nema zrnatog ostatka u otopini može se smatrati da

se kamen tj. kalcijev karbonat pretvorio u živo vapno tj. kalcijev oksid), prestaje se ložiti,

zazida se ulaz na ložištu i ostavi japlenicu nekoliko dana da se hladi.

SUMMARY

In traditional limekilns, the piled stones are heated up to a temperature of 1200 °C by

constantly burning clean, dried thin pieces of wood (branches). The stone is burned

when the top stone completely dissolves when put in water.

Vrh japlenice na kraju paljenja




RADIONICA IV. prezentira ga š enje ž ivog vapna u kadama, te spremanje u jame

na sedimentaciju. Takođ er se učesnici upoznaju s odležavanjem gašenog vapna.

Uohlađenoj japlenici temperatura kamena – živog vapna iznosi oko 130 stupnjeva,

kada se započinje s vađenjem. Ručno se prebacuje svaki grumen živog vapna u po-

sude i odnosi do kade koja se nalazi iznad jame.U kadu se ubacuje jedan volumen živog

vapna, te se nakon toga odjednom iz bačava ulijeva trostruki volumen vode. Kemijskomreakcijom živog vapna i vode oslobađa se temperatura i dolazi do malih eksplozija

grumenja, koji s vodom prskaju do nekoliko metara u visinu. Vrlo je važna povećana

zaštita na radu zbog uvjeta i opasnosti. Takvu se ugaš enu otopinu ispušta u jamu koja

se nalazi ispod kade, u zemlji (kako bi imala osiguranu stalnu temperaturu i vlažnost).

Ispitivanje pečenosti vršnog kamena

Ulijevanje vode na živo vapno Gašenje živog vapna u vodi




U jami ugašeno vapno sedimentira, tako da grublje, nevidljive čestice padaju na dno

jame. Što je vapno bolje pečeno, sedimenta ima manje.

U jamama gašeno vapno odležava po mogućnosti do 3 godine, jer mu se time pove-

ćava kvaliteta. Gašeno vapno u jamama ne smije ostati bez vode i vlage. Uvijek moramo

nastojati da bude pokriveno vodom.

Gašenje živog vapna u vodi prije ispuštanja u jame

Gašeno vapno u jami




Kemijske karakteristike gašenog vapna




SUMMARY In a cooled limekiln, the temperature of the stones (quicklime) is around 130 °C when

we start taking them out. Every lump of quicklime is taken by hand and brought to

a basin that is positioned above the lime pit. In the basin, we put one part of quic-

klime and then immediately pour (from barrels) three parts of water. The chemical

reaction between the quicklime and water releases the temperature and causes

small explosions, with the lumps and water shooting up several metres. It is very

important to take increased safety measures at work because of the conditions and

danger. This slaked solution is released into the pit that is located below the basin

in the ground (to ensure a constant temperature and moisture).

Težinski omjeri kamena, živog i gašenog vapna



PROIZVODNJA PIGMENATA | 17

PROIZVODNJA PIGMENATAPoučavanje na RADIONICI I. 9. 5. 2015. i 16. 5. 2015.

Na radionici je prezentiran vrlo jednostavan i popularan način kako iz zemlje koja nas

okružuje možemo napraviti pigment boje za svakidašnju uporabu.

Zemlju je, po mogućnosti, potrebno vaditi iz većih dubina, u kojima ima malo or-

ganskog života i sastojaka. Svakako, dobra je svaka zemlja. Najprije odstranimo grube

dijelove i prljavštinu preko sita.Tako pročišćenu zemlju pomiješamo s vodom u kojoj je

otopimo i pustimo da se staloži. Odbacujemo organsku prljavštinu s vrha i grubi, neo-

topljeni talog s dna. Tako profiltriranu otopinu ponovno dobro izmiješamo te ponovimo

postupak čišćenja – filtriranja nekoliko puta. Svaki put nam ostaje manja i manja koli čina.

Tu gustu otopinu ostavimo da dehidrira na suncu, odnosno da voda ispari. Ostaje nam

kruti, vrlo fini prah, u obliku kore. Kora se izmelje što finije (puder, brašno). To nazivamoprirodni pigment iz zemlje.

U drugoj posudi pripremimo vapnenu vodu na način da živo vapno otopimo u vodi,

do zasićenja. Takvu otopinu ostavimo da se staloži i izbistri. Bistri dio otopine sa skra-

mom na površini nazivamo vapnenom vodom. Važno je znati da se najbolja vapnena

voda dobiva samo prvim otapanjem živog vapna u vodi, te je za svaku novu količinu

potrebno ponoviti postupak.

SUMMARY This workshop presents a very simple and popular method of making pigment for

everyday use from the soil that surrounds us.

Prikaz izrade boja iz tri vrste zemlje



18 | PRIMJENA PIGMENATA

PRIMJENA PIGMENATAPoučavanje na RADIONICI II. 22. 5. 2015. i 23. 5. 2015.

Dobiveni pigment iz zemlje miješa se s vapnenom vodom i primjenjuje kao boja na

upojnim podlogama.Primijenjena otopina gubi vodu, a gašeno vapno iz otopine

spaja se s ugljičnim dioksidom iz zraka i kalcificira, vezujući pigment boje sa sobom.

Tako primijenjenu boju u konačnici možemo prešpricati više puta vapnenom bojom

jer će se prianjanjena podlogu povećati.

Najpoznatijiprimjer primjene prirodnih pigmenata u povijesti svakako su istarske

freske koje su bile motiv radionice za primjenu pigmenata.

Primjena prirodnih boja na radionici

Polaznici radionice



PRIMJENA PIGMENATA | 19

ŽELJKO BISTROVIĆ

Što su to istarske freske?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo postaviti nekoliko potpitanja: Kako sunapravljene? Gdje se nalaze? Kada su nastale? Tko ih je napravio? Š to prikazuju?

Kako su napravljene?

Izraz „freska” kolokvijalno se upotrebljava za zidno slikarstvo općenito. Međutim, nisu sve

zidne slike freske. Prava freska nastaje kada se na mokru vapnenu žbuku slika odmah,

prije nego što se ova osuši. Nanošenjem boje, pigment pomiješan s tekućim vezivomu-

lazi kroz pore žbuke te kada se ona osuši postaje njezin sastavni dio. Uz fresco slikarstvo

postoji i secco slikarstvo: to je postupak kada se pigment nanosi na osušenu žbuku te

ne prodire u njezinu unutrašnjost već se stvara novi sloj na površini žbuke. Ova tehnika

je za razliku od freske manje postojana te s vremenom brže propada. Osim ove dvijetehnike postoji još i čitava lepeza fresco-secco tehnika, u kojima se dio nanosi na svježu,

a dio na prosušenu žbuku.

Alkemija slikarskog postupka u srednjem vijeku opča-

ravajuća je. Umjetnik/obrtnik svoj je materijal pronalazio u

prirodi, a postupci pretvaranja materijala u umjetničko dje-

lo zanimljiv su tehnološki aspekt umjetnine. Sav materijal

srednjovjekovnog zidnog slikarstva su kamen i zemlja.Za

zidnu sliku potreban je zid građevine. Na njega se nanosi

nositelj zidne slike, žbuka. Potrebne su barem dvije žbuke,

jedna grublja i jedna finija. Ona prva i grublja u slikarskojse terminologiji koja nam dolazi iz talijanskog jezika zove

arriccio. Njena je svrha da popunjava i izravnava neravnine

zida. Na nju se nanosi tanji sloj žbuke koji zovemo intonaco.

On se na grublju žbuku nanosio u sekcijama koje su se zvale

giornate (dnevnice). Samo ime govori da su to bili dijelovi

koji su se mogli oslikati u jednom danu. Zidne površine

podijelile su se na polja te su se ucrtale bordure, mreže

unutar kojih su se nalazila polja sa slikarskim prikazima,

scenama. One su se iscrtavale pomoću ravnala ili konopca.

Skica ili neki već gotovi predložak, kakav su u kasnogotič-

kom periodu bile brojne grafike tj. grafički listovi, izveli bi

se na kartonu ili pergameni, gdje bi se crtež perforirao te

bi se šablona oprašila, a prah bi prošao kroz rupice te ostao

na žbuci. Zatim bi se crvenom bojom, tzv. sepijom, iscrtale

konture likova. Kada bi se na taj crtež nanio tanki sloj in-

tonaka, crvena boja bi probijala kroz svježu i tanku žbuku

te bi bila pomoć slikaru za daljnje prenošenje predloška.

Gdje se nalaze?

Zidne slike se u Istri prvenstveno nalaze u sakralnim objektima. Tek na nekoliko mjestasačuvane su u profanim građevinama ili znamo da su se u njima nalazile. Tako se u labin-

skoj loži nalazila slika mletačkog lava, u palači Betica u Vodnjanu očuvani su fragmenti

Kopija freske sa proizvedenim bojama



20 | PRIMJENA PIGMENATA

nekih alegorijskih scena lova, dok je najcjelovitija slika u profanim građevinama sačuvana

u staroj gradskoj vijećnici u Rovinju.

Srednjovjekovne zidne slike nalazile su se i u kapeli Sv. Franje u Vodnjanu u kojem

se odvijala ova radionica.Nalazimo ih i u bližoj okolici te ih navodimo po udaljenosti u

metrima zračne linije: Sv. Katarina (1,2 km), Sv. Margareta (1,4 km), Sv. Anton (1,4 km),

Galižana – Concetta (3,9 km), Peroj-Sv. Stjepan (4,3 km), Batvači-Sv. Foška (4,6 km), Fa-

žana – BDM Karmelska (5,7 km), Fažana – Sv. Kuzma i Damian (5,7 km), Pula – Sv. Marija

Formoza (11,2 km), Barban – Sv. Anton (17,1 km), Medulin – BDM od zdravlja (17,8 km),

Slum – Sv. Matej (53,9 km).

Kao što vidimo, i u samom Vodnjanu nalazi se više oslikanih crkvica, iako ovaj gradić

ne percipiramo kao mjesto značajno po srednjovjekovnim zidnim slikama. I druga mje-

sta znaju imati više oslikanih crkava: Žminj (2×), Savičenta (2×),Barban (2×), Pula (3×),

Lovran (3×), Dvigrad (4×), Oprtalj (4×).

Gustoća lokaliteta sa srednjovjekovnim zidnim slikama u Istri jedna je od najvećih nasvijetu. Udaljenost od najjužnije sačuvanih zidnih slika u Medulinu do onih najsjevernijih

u Slumu iznosi 69.443 m zračne linije. Za usporedbu, najširi promjer New Yorka je oko

56.000 m. U svom doktoratu iz 1963. godine Branko Fučić navodi 2000 metara kvadratnih

oslikanog crkvenog prostora, s 900 pojedinačnih scena, na 70 lokaliteta, u oko 100 crkava.

Danas baratamo brojkom od oko 140 crkava u kojima je opseg sačuvanosti srednjovje-

kovnih zidnih slika različit, od cjelovitih ciklusa preko pojedinačnih scena do fragmenata.

Kada su nastale?

Najstarije zidne slike u Istri potječu iz karolinškog doba, a nalazile su se u crkvi Sv. Sofije

u Dvigradu. One pripadaju predromanič

koj umjetnosti. Romanič

ki period traje do 13. st.kada se već javljaju ikonografski i stilski elementi gotike. Zlatno doba „istarskih fresaka“

druga je polovina 15. st. kad su zabilježene lokalne radionice u Kastvu, a mnogi slikari

su poznati po imenu. Najmlađe freske nastaju u 16. st. u radionici Dominika iz Udina.

Polaznici radionice



PRIMJENA PIGMENATA | 21

Nakon 16. st., zbog odluka Tridentskog koncila, zidno slikarstvo postaje nepoćudno te

se sakralni prostori preuređuju tako da se zidne slike uklanjanju ili preličuju.

Tko ih je napravio?

Najstariji poznati slikar koji je djelovao u Istri je Ognobenus Trivisanus.On se potpisao

na zidnim slikama crkve Sv. Vincenta u Savičenti. Nakon njega slikari i dalje ostaju ano-

nimni do polovine 15 st. kada se pojavljuje Albert iz Konstanza. Nakon njega imenom

su poznati Vincent i Ivan iz Kastva, Blaž Dubrovčanin, Dominik iz Udina, Orlando iz

Venecije. Uz ove slikare poznate imenom, uočavaju se i neki koji se ističu i čiji se ruko-

pis prepoznaje te dobivaju imena po mjestu ili crkvi u kojoj su radili ili po nekoj svojoj

karakteristici. Najpoznatiji istarski anonimni majstor je tzv. Šareni majstor, nazvan tako

zbog svoje šarene palete.

Š to prikazuju?

Tematiku zidnog slikarstva možemo podijeliti po njezinim literarnim predlošcima. Naj-

češće su novozavjetne scene Kristološkog ciklusa koji se unutar sebe može podijeliti

na period Kristovog djetinjstva i javnog djelovanja te na Kristove muke. Stari zavjet je u

slikarstvu Istre rjeđi predložak. Nalazimo ga na prikazima Biblije pauperum te u scena-

ma Stvaranja svijeta, žrtvovanja Kainova i Abelova, te Prvog grijeha. Također su rijetki

prikazi iz Marijinog života, kojima su izvor apokrifni spisi. Na istarskim zidnim slikama

često se nalaze i ciklusi preneseni iz svetačkih legendi te prikazi pojedinačnih svetaca

koje raspoznajemo tek po njihovim atributima. Među rijetkim profanim scenama nalaze

se prikazi donatora i bratovština te Ezopove legende na scenama Poklonstva kraljeva.

Prisutni su i heraldički elementi.

izv. prof.dr. sc. Ivan Matejčić i Željko Bistrović, konzervator – stručnjaci za freske u Istri

Izvori povijesnih crte ž a: I Cantieri nell’Arte (Edifir Firenze 2009.) – Gabriella Orefice

Stručnjaci za istarske freske: Ivan Matejčić i Željko Bistrović




SUMMARY

The pigment produced from the soil is mixed with lime water and applied as paint

on absorbent surfaces. The applied solution loses water, and slaked lime from the

solution binds with carbon dioxide from the air and calcifies, binding the coloured

pigment. Paint that has been applied in this way can be oversprayed several times

with lime paint because adhesion to the surface increases.The best-known example of applying natural pigments in history are surely theIstrian

frescoes which were the topic of the workshop on the application of pigments.



Radionica se održava uz financijsku potporu projekta REVITAS II (Nadogradnja revitalizacije

istarskog zaleđa i turizma u istarskom zaleđu) – prekograničnog projekta sufinanciranog kroz

Operativni program Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013.

The workshop is organised with the financial support from the Project REVITAS II (Upgrading of

Revitalisation of the interior of Istria and tourism in the interior of Istria) – a cross-border project

co-financed by the Operational Programme Slovenia – Croatia 2007 – 2013.

Organizatori radionice/Organizers of the workshop:

Grad Vodnjan – Moira Drandić

KAPITEL d. o. o. Žminj – Branko Orbanić (za Grad Vodnjan)

Koncept publikacije/Concept of publication:

Branko Orbanić, arhitekt

Dizajn i prijelom/Design & layout :

Zoran Jelača

Partneri projekta REVITAS II/REVITAS II project partners:

IMPRESSUM | 23



Bilješke/notes





Documents

Tradicijska Proizvodnja Vapna-web