SEDMA KNJIGA

GILIP, STIGAVI U SIRAKUZU, NAPADNE ATENSKA UTVRENJA

1. Kad su Gilip i P iten popravili lae, doplove iz Taranta uz obalu do epizefirskih Lokrana i doznajui ve tonije, da Sirakuza nije ba sasvim opkoljena zidom, nego da je jo mogue doi s vojskom i unii u nju preko Epipola, vijeali su, da li bi se, im ajui za plovidbe Siciliju s desne strane, odvaili uploviti ravno u Sirakuzu ili bi doplovili najprije s lijeve strane u H im eru i doli kopnom, poto p ridrue sebi same H im erane i drugu vojsku, kako budu mogli koga nagovoriti. I odlue ploviti prem a Himeri, osobito to jo nisu bile stigle u Regij etiri atike lae, koje je N ikija ipak odaslao doznajui, da su oni kod Lokrana. Pretekavi tu strau, preplove m orski tjesnac pa pristavi u Regiju i Meseni stignu u Himeru. Nalazei se ondje nagovore Himerane, da ra tu ju zajedno s n jim a i d a ih slijede te da dadu oruje m ornarim a s njihovih laa, koji ga nisu im ali (jer su brodove u Himeri izvukli na kopno). I poslavi poslanike k Selinunanima, pozivali su ih, da im vojskom dou u susre t na odreeno mjesto. Geljani im takoer obeaju poslati neto vojske, iako n e mnogo, a tako i neki Sikulci, ko ji su bili mnogo sprem niji da pristanu uz njih, poto je nedavno um ro Arhonid, koji je bio k ra lj nekih tam onjih Sikulaca i dosta moan, a A tenjanim a je bio prijatelj, i ujedno je r se inilo, d a je Gilip doao iz Lakedemona s ozbiljnom nakanom. Gilip uzme od svojih m ornara i pomorskih vojnika one, koji su bili naoruani, nekih sedam stotina, i him erskih

380

oklopnika i lakooruanika obojih tisuu, i sto konjanika, neke selinuntske lakooruanike i konjanike, zatim neto Geljana i u svem u do tisuu Sikulaca pa k rene prem a Sirakuzi.

2. Korinani su iz Leukade h itje li u pomo s ostalim laama, to su mogli bre, i Gongil, jedan od korintskih zapovjednika, posljednji krene s jednom laom, ali p rv i doe u Sirakuzu, m alo p rije Gilipa. I n jih zatee gdje kane sazvati skuptinu o prestanku ratovanja, pa ih sprijei u tome i ohrabri govorei, da jo i druge lae plove k njima, a kao zapovjednik da je Gilip K leandridin poslan od Lakedemo- njana. I S irakuani se ojunae i odmah izau G ilipu u susret sa svom vojskom, je r su doznavali, da je ve blizu. On zauzme tada na svom ,pohodu sikulsku tv ravu Je te i svrstavi se kao za boj doe na Epipole, kam o se uspne preko E uri- jela, kuda su se p rije popeli i A tenjani, te udari sa S iraku- anima n a atenski zid. Doao je ba u vrijeme, kad su A ten jan i ve bili dovrili dvostruki zid od sedam ili osam sta d ija do velike luke, osim netp malo prem a mpru. A to su jo gradili. Za ostali dio krunoga zida prem a Trogilu sve do drugoga m ora bilo je kam enje za vei dio ve naslagano, neto je stajalo n a p6 dovreno, a drugo dovreno. U toliku je opasnost b ila dola Sirakuza.

3. Kad su se Gilip i S irakuani stali iznenada prib liavati A tenjanim a, oni se najp rije smetu, a zatim se sv rstaju za boj. Doavi blizu, on stane i poalje k njim a poslanika govorei, ako su voljni u roku od pet dana izai iz Sicilije uzevi sa sobom- sve svoje, da je sprem an sklopiti s njim a ugovor. Oni nisu za to m arili, nego ga odaalju ne odgovorivi nita. Poslije toga su se ' sprem ali jedni protiv drugih za boj. Videi, da su Sirakuani zbunjeni i da ih nije lako svrstati, Gilip je vodio vojsku vie na otvoreno polje. N ikija n ije vodio A tenjane za njim, nego je mirovao kod svoga zida. A kad je Gilip vidio, da oni ne navaljuju, odvede vojsku na uzvisinu zvanu Temenit, gdje prenoe. Sutradan izvede najvei dio vojske i sm jesti je protiv atenskih zidova, da ne bi ili drugamo u pomo, a jedan dio poalje pro tiv tvrave Labdala, zauzme je i poubija sve, koje je u njoj uhvatio. A to m jesto nije A tenjanim a bilo vidljivo. Istoga dana uhvate Sirakuani atensku troveslarku, koja je krstarila po luci.

381

N A JPRIJE ODBIJEN, GILIP PRISILI ATENJANE, DA SE POVUKU IZA SVOJIH UTVRDA

4. Poslije toga su Sirakuani i saveznici gradili jednostavni zid preko Epipola poevi od grada gore prem a poprenom zidu, da A tenjani, ako ih ne bi mogli sprijeiti, n e budu vie kadri opkoliti ih zidom. A tenjani su se, dovrivi zid uz more, ve popeli gore, a Gilip (jer je jedan dio atenskoga zida bio slab) navali nou s vojskom na njega. im su to A tenjani opazili (jer su sluajno noili vani), pou protiv njega, a kad je on to vidio, brzo odvede svoje natrag. A tenjani nadozidaju ono mjesto jo vie i sami su tu straili,, a ostale saveznike odmah raspodijele po ostalom dijelu zida, gdje je svaki pojedini imao straiti.

Nikija odlui u tv rd iti t. zv. Plem irij. To je r t nasuprot gradu, koji proteui se u m ore ini ulaz u veliku lu k u uskim. Ako bi se on utvrdio, inilo m u se, da e doprema ivea biti iB-ka. Oni e tako iz m anje udaljenosti nadzirati sirakuku luku i ne e trebati kao sad izvoditi pokrete iz pozadine luke, ako budu to poduzimali mornaricom. Svraao je' ve panju vie na pomorski ra t videi, da su im pothvati s kopna nakon dolaska Gilipova dosta beznadni. Prebacivi dakle onamo vojsku i lae, sagradi tri utvrde. U njim a je bio pohranjen najvei dio ra tn ih sprava i ondje su bile usidrene i velike teretne lae i brze lae. I tako tada prvi pu t riasta nevolja osobito za momad brodova. Bila je oskudica vode, i dobavljali su je ne s bliza, i ujedno, kad bi m ornari izali, da skupljaju drva, unitavali bi ih sirakuki konjanici, koji su bili gospodari kraja. Treina se sirakukih konjanika sm jestila kod tvravice u Olim pijeju poradi posade u Plem iriju, da ne bi izlazili odanle, da pustoe. Nikija je doznavao, da i ostale korin tske lae plove protiv njih, stoga je ppslao, da paze n a njih, dvadeset laa, kojim a je bilo naloeno, da vrebaju na n jih kod Lokara, Regija i sicilskih pristanita.

5. Gilip je u isto vrijem e gradio zid preko Epipola sluei se kam enjem , koje su A tenjani sprem ili za se, i uvijek izvodio i vrstao pred zidom Sirakuane i saveznike. I Atenjani su se v rsta li protiv njih. A kad je Gilip mislio, da je zgodan as, p rv i navali. I kad je dolo do boja izbliza, borili

382

su se izmeu zidova, gdje se sirakuko konjanitvo n ije dalo- nikako upotrebiti. Poto su Sirakuani i njihovi saveznici bili pobijeeni i poto su po ugovoru sakupili poginule, a Atenjani podigli pobjedni znak, Gilip sazove vojsku i ree, da nije bila njihova pogreka, nego njegova, je r je bojnom redu, odvie ga stisnuvi u n u ta r zidova, oduzeo pomo konjanitva i s trijelaca. Sad e ih dakle opet povesti na njih. I pozivao ih je, da razm iljaju ovako: bojnom spremom ne e biti slabiji, a to se tie borbenosti, b it e nesnoljivo, ako ne budu drali, da je pravo, da oni, Peloponeani i Dorani, svladaju Jonjane, otoane i odasvud skupljene ljude i istjeraju ih iz svoje zemlje. Poslije toga, kad je bila zgoda, opet ih je vodio protiv Atenjana.

6. N ikija i A tenjani su drali, ako neprijatelji i ne bi. htjeli zapodijevati bitke, da je nuno ne doputati im da grade zid uz njihov (jer je njihov id gotovo ve bio nadmaio svretak atenskoga zida, a ako bi ga premaio, onda bi za A tenjane neprestano u boju pobjeivati znailo isto, to i. ne boriti se). Stoga su krenuli u navalu protiv Sirakuana. Gilip izvede oklopnike dalje od zidova nego p rije i stane zam etati boj, a konjanike i strijelce svrsta u bok A tenjanim a na otvorenom polju, gdje su presta ja li radovi n a obim zidovima. Udarivi za boja na lijevo atensko krilo, koje je stajalo prem a njima, konjanici ga nagnaju u bijeg. Poradi njegova bijega pobijede Sirakuani i ostalu vojsku i natjera ju je iza zidova. Slijedee noi, pretekavi ih, izgrade usporedni zid i prekorae atensku gradnju, tako da ih oni nisu vie mogli spreavati, i ujedno su Atenjane, ako bi i bili nadmoniji, potpuno liili mogunosti, da ih jo opkole zidom.

7. Poslije toga preostalih dvanaest korintskih, am pra- kih i leukadskih laa uplovi u luku neopaeno od atenske strae (zapovijedao im je Korinanin Erazini) i pomognu S i- rakuanim a sagraditi ostatak gradnje sve do poprenoga zida, Gilip poe u ostalu Siciliju po vojsku, da sakupi i pom orsku i pjeaku i da istodobno predobije za se gradove, ako koji ili n ije bio sklon ili se jo sasvim drao po stran i od rata . I budu poslani drugi sirakuki i korintski poslanici u Lakedemon i Korint, da jo prevezu vojske, [na koji se god nain bude dalo]

383

ti tere tn im ili prijevoznim laam a ili kako m u drago drugaije, je r su i A tenjani slali po pojaanja. S irakuani su m ornaricu oprem ali momcima i pokuavali da i njom navale te su i u svem u ostalom bili vrlo odluni.

NIKI JA JAVLJA U ATENU O SVOM NEPOVOLJNOM POLOAJU

8. Opazivi to i videi gdje danomice raste neprija te ljska mo i njihove vlastite potekoe, Nikija, koji je i inae slao u A tenu este izvjetaje o svim pojedinim dogaajima, inio je to osobito tada, je r je drao, da je u velikoj pogibli i da nem a nikakva spasa, ako ih to p rije ili ne pozovu kui ili ne poalju drugu znatnu vojsku. A bojei se, da poslani glasnici ne e jav iti stvarno stanje ili zbog nevjetine u govoru ili zbog slaba pam enja ili iz elje da govore po volji mnotvu, napie pismo drei, da A tenjani tako najbolje mogu saznati njegovo m iljenje, koje glasnik ne moe iskriviti, pa da zakljue o istinitom stanju. I oni su poli s pismom, kakvo je poslao, i da i sami reknu, to je trebalo. A to se tie vojske, on se brinuo, da je sada vie dri u obrani nego da je dragovoljno izlae opasnostima.

9. Na svretku istoga ljeta i atenski vojskovoa Euetion zavojti na Amfipol s Perdikom i mnogobrojnim Traanima, no grada ne osvoji, nego je, prevezavi okolnim putem trove- slarke u Strimon, opsjedao grad s rijene strane polazei iz H imereja. I svravalo se to ljeto.

10. Slijedee zime dou u A tenu Nikijini glasnici i iznesu to im je bilo usmeno reeno; odgovarali su, ako ih je tko ta pitao, a zatim predaju pismo. G radski tajn ik ustane i proita ga A tenjanim a, a glasilo je ovako: 11

11. to smo prije izvrili, Atenjani, znate po mnogim drugim pismima. A sad je vrijem e, da tono saznavi, kako stojimo, stvorite zakljuak. Poto smo u vie bitaka pobijedili Sirakuane i poto smo sagradili zidove, na kojim a smo sada, doao je Lakedem onjanin Gilip s vojskom iz Peloponeza i iz nekih gradova na Siciliji. U prvoj smo ga bici pobijedili, no

384

u kasnijoj, p ritisnuti mnogim konjanicima i strijelcim a, uz- makli smo iza zidova. Sad smo dakle odustali od opkoljavanja zidinama zbog mnotva protivnika te m irujem o (ne bismo se naim e mogli posluiti itavom vojskom, je r uvanje zidina oduzima jedan dio oklopnika). Oni su sagradili usporedo s nama jednostruk zid, tako da ih nije vie mogue opkoliti zidom, ako tko velikom vojskom taj usporedni zid ne napadne i ne osvoji. Dogodilo se, da mi, koji smo m islili druge opsjedati, ak sami to doivljavamo, koliko se tie kopna, je r poradi konjanika ne izlazimo daleko u zemlju.

12. A poslali su u Peloponez poslanike po drugu vojsku, i Gilip obilazi gradove na Siciliji, da jedne, koji sad miruju , nagovori, neka zajedniki ra tu ju , a od drugih, ako uzmogne, da jo i dovede pjeaku vojsku i opremu za m ornaricu. N am jeravaju naime, kako saznajem, pokuati istovremeno napadaj pjeakom vojskom na nae zidove i napasti nas brodovima na moru. I neka se nikome od vas ne uini, da je neobino, to to nam jeravaju pokuati i na moru. Naa se mornarica, kako i oni znaju, u poetku odlikovala i suhim brodovima i sauvanom momadi. A sad su lae pune vlage, je r su ve toliko vrem ena u moru, i momad je oslabljena. Brodove nije mogue izvui na kopno i osuiti, je r nas protivnici, koji su nam mnotvom laa dorasli, pa ak i nadmoni, uvijek dre u oekivanju, da e nas napasti. Oni oito to pokuavaju, i navala stoji do njih, a im aju i vie mogunosti posuiti svoje brodove, je r ne vrebaju na druge neprijatelje.

13. A nam a bi to jedva koristilo i kod obilja laa i kad ne bismo bili prisiljeni kao sada straiti svim brodovima. Ako zanemarimo straenje samo i za kratko vrijeme, ne emo im ati hrane, koju i sada teko dopremamo mimo njihov grad. Posada nam je poradi toga postradala i sad jo strada, jer njihovi konjanici unitavaju m ornare, kad idu daleko po drva, plijen i vodu. Sluge, otkad su nam neprijatelji dorasli, pre- bjegavaju, stranci, koji su se ukrcali pod silu, odmah odi lae u svoje gradove, a oni, koji su se u poetku pomamili za velikom plaom i vie mislili, da e zaraivati novaca nego se boriti, otkako vide ikako se neprija te lji preko oekivanja opiru brodovljem i inae, jedni odilaze toboe kao prebjezi, a drugi, kako

2 5 P o v ije s t P e lo p o n esk o g r a ta

tko moe (jer je S icilija prostrana). Neki su i kupovali ovdje hikarske robove pa, nagovorivi zapovjednike troveslarki, da robove Ukrcaju mjesto njih, unitili su zapt u mornarici.

14. Iako znate, piem vam, da je mali broj vjete posade1 i da malo m ornara znade brzo staviti u pokret lau i drati veslanje u redu. Od svega je toga najnezgodnije, to meni kao zapovjedniku nije mogue to popraviti (jer je teko ravnati vaom udi) i to ne moemo niotkud smoi momadi za lae, dok je to neprijateljim a mogue s mnogo strana. Nuno je, da onim, s ime smo doli, pokrivamo potrebu i gubitke momadi, je r gradovi, koji su nam sad saveznici, Naks i Katana, to ne mogu. A ako jo jedno uspije neprijateljim a, da kra jev i Italije, koji nas hrane, prijeu k njim a videi, kako stojimo i da nam v i ne pomaete, dovrit e ra t bez boja prisilivi nas opsadom na predaju.

Ja bih vam mogao jav lja ti druge vijesti ugodnije od ovih, ali ipak ne korisnije, ako treba da tono znate ovdanje p rilike i da donesete zakljuak. Pa ipak poznajui vau ud, je r elite sluati samo najugodnije, a kasnije se tuite, ako vam koji od dogaaja ne ispadne tome nalik, drao sam sigurnijim, 3a vam javim istinu.

15. I sad tako prosuujte, da s obzirom n a zadatke, S kojima smo u poetku doli, ni vojnici ni vojskovoe nisu bili prijekora vrijedni. Ali kad se digla itava Sicilija i kad ktom e iz Peloponeza oekuju drugu vojsku, zakljuite napokon, da ovdanji vojnici nisu dorasli n i sadanjim neprijateljima, nego da je potrebno ili ove otprem iti natrag ili poslati im u pomo jo d rugu ne m anju vojsku, i pjeaku i pomorsku, i ne malo novaca, a meni koga za zamjenika, je r ne mogu tu ostati zbog bolesti bubrega. Molim vas, da budete prem a meni obazrivi, je r sam vam, dok sam bio zdrav, uinio kao vojskovoa mnogo dobra. A to kanite uiniti, uinite odmah na poetku proljea i ne odgaajte, je r e neprijatelji za kratko vrijem e pribaviti sebi pojaanja na Siciliji, a iz Peloponeza e ona stii dodue sporije, ali ipak, ako ne budete pazili, ili ih ne ete opaziti, kao i prije, ili e vas pretei.

28S

ATENJANI ZAKLJUE DA SE N IK IJI POALJE POMO. LAKEDEMONJANI MEUTIM ZAPOSJEDNU DEKELEJU

U ATI Cl

16. Nikijino je pismo toliko javljalo. uvi pismo, A te- njani nisu N ikiju rijeili zapovjednitva, nego su mu, dok stignu drugi suzapovjednici, koje odaberu, izabrali od njegovih tam onjih ljudi dvojicu, M enandra i Eutidema, da se ne bi sam u bolesti muio. I zakljue, da se poalje druga vojska, i pomorska i kopnena, izmeu A tenjana unesenih u vojni popis i saveznika. Kao suzapovjednike izaberu m u Demostena Alkistenova i Eurim edonta Tuklova. Eurim edonta odaalju odmah o zimskom solsticiju na Siciliju sa deset laa i sa sto dvadeset talenata srebra, da ujedno javi tamonjim etama, da e pomo doi i da e se oni brinuti za njih.

17. Demosten je zaostao sprem ajui se da isplovi u rano proljee; zahtijevao je od saveznika vojsku, a iz A tene je priprem ao novac, lae i oklopnike. A tenjani poalju i dvadeset laa, da strae oko Peloponeza, da se iz K orinta i Peloponeza nitko ne preveze na Siciliju. K ad su naim e doli poslanici i jav ljali Korihanima, da je poloaj na Siciliji bolji, oni su drali, da su i p rv i pu t odaslali bregove vrlo zgodno, pa su se ohrabrili jo mnogo vie i sprem ali se i sam i da u teretn im laam a odaalju oklopnike na Siciliju, a n a isti nain su se sprem ali i Lakedem onjani da ih poalju iz ostaloga Peloponeza. Korinani su opremali momcima dvadeset i pet laa, da se ogledaju u pomorskom boju s brodovima na strai kod Naupakta i da tako A tenjani kod Naupakta, pazei n a njihove troveslarke, ako se one postave protiv njih, slabije spreavaju teretne lae, da otplove.

18. Lakedem onjani su se sprem ali i na provalu u Atiku, kako su ve p rije odluili, a poticali su ih i S irakuani i Korinani, kad su doznali za atensko odailjanje pomoi na Siciliju, elei da se njihovom provalom to omete. I A lkibijad ih je uporno upuivao, neka u tv rde Dekeleju i neka ne poputaju u ratovanju. Najvie je Lakedem onjanim a ulijevalo neko pouzdanje to, to su drali, da e A tenjane upletene u ra t n!a dvije strane, s n jim a i sa Siciljanima, lake svladati, i to su mislili, da su oni prvi prekrili ugovor. U prijanjem ratu,

38?

drali su, do povrede ugovora dolo je vie s njihove strane, je r su Tebanci uhili u P la teju za vrijem e tra jan ja ugovora, i, prem da je u prijanjim ugovorim a bilo reeno, da se ne die oruje, ako se protivnici budu h tjeli podvrgavati sudu, oni nisu sluali, iako su ih A tenjani pozivali na sud. Stoga su drali, da s pravom podnose nesreu, i pomiljali su na udes kod P ila i ako ih je kakvo drugo zlo snalo. No kad su Atenjani, polazei sa trideset brodova iz Arga, opustoili jedan dio Epidaura i P razije i druga m jesta i istodobno gusarili iz P ila te, koliko bi god puta nastale nesuglasice o kojoj dvojbenoj toci ugovora, prem da su ih Lakedem onjani zvali pred sud, nisu h tjeli s tv a r povjeravati sudu, tad su Lakedemonjani, sm atrajui, da prestupak, o koji su se i sami p rije ogrijeili, opet isto tako pogaa A tenjane, bili sprem ni n a ra t. I te su zime zahtijevali od saveznika eljeza i sprem ali su ostalo orue za g radnju tvrave. Sam i su m eutim skupljali pojaanja, da ih na teretn im laam a odaalju vojsci na Siciliji, i ostale su Pe- loponeane na to silili. I zima se svravala, i svravala se osamnaesta godina ovom ratu, koji je opisao Tukidid.

19. Odmah na poetku slijedeega proljea sasvim rano provale Lakedemonjaijj i saveznici u A tiku pod vodstvom lakedemonskoga kralja Agida Arhidamova. N ajprije opustoe k ra j uz ravnicu, a zatim stanu u tvrivati Dekeleju podijelivi posao po gradovima. Dekeleja je udaljena od atenskoga grada nekih sto dvadeset stadija, a otprilike toliko (i ne mnogo vie) i od Beotije. Tvrava se gradila radi nanoenja tete po ravnici i najplodnijim dijelovim a zemlje, a vidjela se sve do atenskoga grada. Peloponearii u Atici i saveznici gradili su utvrdu, a oni u Peloponezu odailjati su u isto vrijem e oklop- n ike prijevoznim laam a na Siciliju. Lakedemonjani izaberu najbolje izm eu. dravnih robova i novograana, obojih est stotina, za oklopnike i kao zapovjednika Spartanca Ekrita, a Beoani tris ta oklopnika, kojima su zapovijedali Tebanci Ksenon i Nikon i Tespijac Hegezandar. Ti se dakle prvi zapute na m ore krenuvi iz Tenara u Lakoniji. A poslije tih, ne mnogo kasnije odaalju Korinani pet stotina oklopnika, jedne iz samoga Korinta, a druge najm ivi za plau izmeu Arka- ana; za njihova zapovjednika odrede Korinanina Alek- sarha. I Sikionjani poalju zajedno s Korinanim a dvjesta

388

oklopnika, kojima je zapovijedao Sikionac Sargej. Onih dvadeset i pet korintskih brodova, oprem ljenih zimi momcima, stajalo je usidreno protiv dvadeset atikih kod N aupakta, dok im oklopnici prijevoznim brodovima otplove iz Peloponeza. A opremili su ih odmah spoetka radi toga, da ne bi .Atenjani vie pazili na prijevozne brodove nego na troveslarke.

20. Meutim su i A tenjani, dok se utvrivala Dekeleja, i to odmah na poetku proljea, poslali trideset brodova u pe- loponeske vode pod zapovjednitvom H arikla Apolodorova, kome je bilo naloeno, da skrene i u Arg i prem a saveznikom ugovoru pozove na brodove argivske oklopnike. 1 Demostena su slali na Siciliju, kao to su nam jeravali, sa ezdeset atenskih brodova i pet hijskih, sa tisuu dvjesta atenskih oklopnika iz popisa novaka i s toliko otoana, koliko ih je bilo mogue najvie skupiti iz pojedinih mjesta, i ktome uzevi od ostalih podlonih saveznika sve, to su gdje mogli uzeti potrebno za rat. Bilo m u je zapovjeeno, da najprije zajedno s Hariklom plovi uzdu Lakonije i zajedniki s njim ratuje. Doplovivi do Egine, Demosten je ekao tamo vojsku, koja je jo zaostala, i dok Hariklo uzme sa sobom Argivce.

U DVOSTRUKOJ BICI KOD SIRAKUZE ATENJANI POBIJEDE NA MORU, ALI G ILIP OSVOJI ATENSKU

UTVRDU PLEM IRIJ

21. Na Siciliji pak nekako u isto vrijem e toga proljea doe Gilip u Sirakuzu vodei iz gradova, koje je nagovorio, vojsku to je veu odakle mogao. I sazvavi Sirakuane ree, da treba da oprem aju momcima to mogu vie brodova i da kuaju prihvatiti pomorsku bitku, je r se nada, da e tim e izvriti za ra t neko djelo vrijedno da se izvrgnu opasnosti. A nagovarao ih je vrlo mnogo zajedno s njim i Herm okrat, da ne budu kukavice, nego da udare brodovima na A tepjane. Govorio im je, da ni oni nem aju vjetine na moru od pradjedova ni vjeno, nego da su stanovnici kopna jo vie od S ira- kuana, a prisilili su ih Meani, da postanu pomorci. Smionim ljudima, kakvi su i A tenjani, ine se najopasnijim a oni, koji .smiono ustaju na njih. Ono isto, ime oni tje ra ju u strah svoje blinje, premda se kadto ne odlikuju snagom, nego smionom

389

navalom, mogu doivjeti i oni poput njihovih protivnika. I ree, da dobro zna, da e tim, to e se iznenada smiono oduprije ti atenskom brodovlju, budui da e se od takva ina oni uplaiti, postii neto vie nego to e A tenjani nakoditi svojim znanjem neiskusnim Sirakuanima. Neka dakle pokuaju m ornaricom i neka ne oklijevaju. S irakuani se na nagovor Gilipov, Herm okratov i jo drugih odlue na pomorski boj i stanu puniti lae posadom.

22. Kad je brodovlje bilo spremno, Gilip izvede pod- no svu kopnenu vojsku i sam je namjeravao, kopnom navaliti na u tv rde na Plem iriju, a u isto vrijem e sve su sirakuke troveslarke plovile po dogovoru protiv njih: trideset i pet iz velike luke, a etrdeset i pet plovilo je okolo iz m anje luke, gdje im je bio i lfver, hotei se sjediniti s laam a unutalr velike luke i istodobno udariti na Plem irij, da uznem ire Ate- njane s obje strane. A tenjani nato brzo ukrcaju momad na ezdeset brodova i od toga su sa dvadeset i pet vodili pomorsku bitku protiv trideset i pet sirakukih laa u velikoj luci, a s ostalima su ili u susret onim brodovima, koji su iz kvera plovili okolo. Vodili su boj pred samim ulazom u veliku luku i dugo se opirali jedni drugima, je r su jedni htjeli iznuditi ulaz u luku, a drugi sprijeiti ga.

23. Kad su A tenjani na P lem iriju sili k m oru i pozorno m otrili pomorsku bitku, Gilip ih uto iznenadi navalivi neoekivano u zoru na utvrde i zauzme najprije najveu, a zatim i dvije m anje; posada se nije oduprla, kad je vidjela, kako su lako zauzeli najveu utvrdu. Ljudi iz prve zauzete utvrde, koliko ih je pobjeglo i na teretne lae i na neki prijevozni brod, teko su se spaavali u tabor. Budui da su Sirakuani pobjeivali laam a u pomorskoj bici u velikoj luci, progonila ih je jedna troveslarka, koja je brzo plovila. Dok su Lakedemo- njani osvajali dvije utvrde, u to su vrijem e i Sirakuani bili ve pobijeeni, pa su bjegunci iz u tvrda lake mogli umai plovei uz obalu. Sirakuke lae, borei se pred ulazom u luku, p robiju se kroz atenske lae i stanu ploviti u luku u velikom neredu i meusobno se pom etu te prepuste pobjedu Atenjanim a. Oni natjera ju u 'b ijeg te lae, a tako i one, koje su ih p rije pobjeivale u luci. I potope jedanaest sirakukih laa i ub iju mnogo ljudi osim ^m ih, koliko ih je bilo u tri

390

lae, a te uhvate ive. A od svojih laa izgube tri. Portine sirakukih laa izvuku na suho te, podigavi pobjedni znak n a otoiu pred Plem irij em, vrate se u svoj tabor.

24. Sirakuani su u pomorskom boju tako proli, a u tvrde na P lem iriju drali su u svojim rukam a i podigli zbog n jih t r i pobjedna znaka. Jednu od dviju kasnije osvojenih u tv rda srue, a dvije, koje su popravili, uvala je posada. Kod zauzea u tv rda pogine i bude zarobljeno mnogo ljudi, a zaplijene i sav novac, koga je bilo mnogo. Budui d a su se A tenjani sluili u tvrdam a kao skladitem bilo je ondje mnogo trgovake robe i hrane, a bilo je i mnogo stvari, koje su pripadale trijerarsim a, je r su zaplijenili i etrdeset jedara za troveslarke i ostali p ribor i tr i troveslarke, koje su bile izvuene n a suho. Zauzee Plem irij a zadadeatenskoj vojsci vrlo velik i jedan od najteih udaraca, je r nisu vie mogli sigurno ploviti u luku dovozei hranu (Sirakuani su ih ondje usidreni spreavali, i h ranu su sad uvozili vodei bojeve), a i inae to prouzrokova zaprepatenje i m aloduje kod vojske.

25. Poslije toga poalju Sirakuani dvanaest laa i kao njihova zapovjednika Sirakuanina Agatarha. Jedna je od njih plovila u Peloponez s poslanicima, koji su imali razloiti njihov poloaj, prikazati, da su puni nade, i potaknuti ih, da jo jae vode ondje rat. Ostalih jedanaest laa otplovi prem a Ita liji, je r su doznavali, da teretni brodovi krcati raznom robom plove k A tenjanim a. I susrevi te brodove, veinu ih unite i spale grau za gradnju brodova, koja je bila spremna za Ate- njane na podruju Kaulonije. Poslije toga odu u Lokre. Dok su bili ondje usidreni, doplovi iz Peloponeza jedan od prijevoznih brodova s tespijskim oklopnicima. Sirakuani ih uzmu na svoje brodove te uz obalu zaplove kui. Atenjani, uvre- bavi ih sa dvadeset brodova kod Megare, uhvate jedan brod skupa s ljudima, a ostale nisu mogli uhvatiti, nego oni uteku u Sirakuzu.

Doe i do okraja u luci oko kolaca, koje su Sirakuani zabili u more pred starim brodskim spremitima, da bi im lae iza kolaca leale usidrene i da im Atenjani plovei protiv njih i napadajui ih ne kode, A tenjani p ritjera ju do kolaca lau, koja je mogla nositi teret od 10.000 talenata1, s drvenim

391

1 Talenat je kod Grkia iznosio kao teina 26,20 kg.

tom jevim a i zatienu ogradama, zatim su dijelom vezivali kolce iz m alih amaca, a zatim ih dizali vitlovima i lomili, a dijelom ih ronei nastojali otpiliti. Sirakuani su ih gaali iz brodskih spremita, dok su im Atenjani iz velike lae uzvraali, no na koncu im A tenjani unite veinu kolaca. Najvea je tekoa bila sa sakrivenim kolcima, je r je bilo kolaca, koje su tako zabili, da nisu provirivali nad morem, pa je bilo opasno do njih doploviti, da ne bi tko, ako ih prije ne opazi, na njim a nasukao lau kao na stijeni, ali su ronioci ronei za plau i te otpilili. Ipak Sirakuani opet zabiju kolje. I mnogo drugo su snovali jedni protiv drugih, kao to je naravno, je r su vojske bile blizu i svrstane jedna protiv druge, i dolazilo je do arkanja i svakovrsnih pokuaja.

Sirakuani poalju poslanike i u gradove korintske, am- prake i lakedemonske javljajui, da su zauzeli Plem irij i da u pomorskoj bici nisu bili svladani toliko neprijateljskom snagom, koliko vlastitim neredom, i da im razjasne, da su uostalom puni nade, pa da ih zamole, da im dou u pomo protiv Ate- njana i brodovljem i kopnenom vojskom, je r i A tenjani oekuju drugu vojsku. Ako oni p rije unite sadanju njihovu vojsku, da e ra t biti gotov. Time su oni na Siciliji bili zabavljeni.

26. Kad se Demostenu sakupila vojska, s kojom je trebao poi u pomo n a Siciliju, k rene iz Egine, zaplovi prem a Peloponezu i zdrui se s Hariklom i sa trideset atenskih laa. Tada uzmu na brodove argivske oklopnike i stanu ploviti u Lakoniju. N ajprije opustoe dio limerskoga Epidaura, zatim pristanu nasuprot K itere u Lakoniji. gdje je Apolcnov hram , opustoe jedan dio zemlje i u tv rde neko mjesto, to je lealo na prevlaci, da onamo prebjegavaju lakedem onski dravni robovi, i ujedno, da iz njega razbojniki polaze na plijen kao iz Pila. im je Demosten pomogao zaposjesti to mjesto, odm ah je plovio uz obalu prem a Kerkiri, da prim i i tam onje saveznike i da to prije otplovi na Siciliju. A Hariklo je pri- eka.o, dok utvrdi mjesto, pa ostavivi ondje posadu vratio se i sam kasnije sa trideset laa kui, i s njim Argivci.

392

ZAUZEE I UTVRENJE DEKELEJE TEKO POGAA ATENJANE

27. Istoga toga ljeta stigne u Atenu i tisuu tris ta lakih

pjeaka od Traana maonoa dijskoga plemena, koji su imali da s Demostenom plove na Siciliju. No kako su zakasnili, A tenjani su ih nam jeravali otprem iti natrag u Trakiju, odakle su doli. inilo im se naim e skupo drati ih za ra t iz Dekeleje, je r je svaki dobivao dnevno drahmu. Poto je najp rije itava vojska toga ljeta utvrdila Dekeleju, a kasnije ju zaposjedale posade raznih gradova, koje su izm jenjujui se nakon nekog vrem ena stizale u taj kraj, mnogo je ona kodila A tenjanim a i pogorala njihov poloaj u prvom redu gubitkom im anja i propau ljudi. P rijan je u provale bile k ra tke i nisu ih spreavale, da ostalo vrijem e uivaju zemlju, ali kako su ih tada neprestano opsjedali, i kadto ih navaljivalo i vie, te kadto od nude obina posada k rstarila zemljom i plijenila, a bio tamo i lakedemonski kralj Agid, koji se ra tu jui nije* alio, A tenjani su trp jeli veliku tetu. Bili su lieni itave one zemlje, prebjeglo im je vie od dvadeset tisua robova, od kojih su veliki dio bili zanatnici, i propala je sva sitna stoka i teglea marva. Budui da su konjanici morali svakodnevno izjahivati. zalijetati se do Dekeleje i straiti posvuda po zemlji, jedni su konji postajali hrom i zbog opora tla i neprestanog naprezanja, a drugi su bili ranjeni.

28. Dobava hrane iz Eubeje, koja je prije bila bra iz Oropa kopnom kroz Dekeleju, postajala je skupa morem oko Sunija. Grad je uope oskudijevao svim, to se,uvozilo,- i od' grada se pretvorio u tvravu. D anju su Atenjani straili izm jenjujui se na krunitim a, a nou su bili svi osim konjanika zabavljeni, jedni na raznim straarskim mjestima, a drugi na zidu; tako su se muili i ljeti i zimi. Najvie ih je titalo, to su istovremeno vodili dva ra ta ali ih je obuzela takva elja za pobjedom, u koju netko, da je za nju uo, prije nego se stvarno pokazala, ne bi bio vjerovao. Prem da su ih naime Peloponeani opsjedali sagradivi tvravu, ipak ni tako nisu odustali od Sicilije, nego su ondje na isti nain i oni opsjedali Sirakuzu, grad po sebi nita m anji od Atene. I pokazali su neoekivano toliku mo i smionost Helenima, od

39?

kojih su u poetku ra ta jedni drali, da e izdrati godinu dana, d rug i dvije, a nitko due od t r i godine, ako Pelopone- ani provale^ u n jihovu zemlju. Oni su nap ro tiv sedam naeste godine poslije p rve provale doli n a Siciliju, ve u svem u iscrpljeni rat,om, i nap rtili sebi ra t n ita m anji od prijan jega, koji je potekao iz Peloponeza. P orad i toga, to im je i Deke- le ja tada mnogo kodila i to su pridolazili ostali velik i tro kovi postali su novano nem oni. O dredili su u to v rijem e podanicim a dvadesetinu od sve pom orske trgovine m jesto obinoga poreza, je r su drali, da im tako m oe pridoi vie novaca. Trokovi nisu bili jednak i prijanjim a, nego su postali mnogo vei, koliko je i ra t bio vei, dok su p rihod i propadali.

ATENSKI PLAENICI TRAANI OPLJAKAJU BEOTSKI GRAD MIKALES

29. Odm ah su dakle o tprem ili Traane, koji su Demo- tenu doli prekasno, ne elei u tadanjoj novanoj oskudici tro iti na njih. Naloe D ijitrefu, da ih o tprati, i ujedno mu zapovjede, da za plovidbe uz obalu (jer su putovali kroz Eurip) pomou n jih nakodi i neprijateljim a, ako bude to mogao. On ih iskrca u tanagarskoj zemlji i u brzini je malo oplijeni, preplovi iz eubejske Halkide. sa zapada kroz Eurip, zatim ih iskrca u Beotiji i povede pro tiv Mikalesa. Neprimijpen p renoi kod Herm ova hram a (koji je udaljen od M ikalesa kojih esnaest stadija), a u zoru navali na grad, koji n ije velik. I zauzme ga navalivi na n jih neoprezne, je r nisu oekivali, da b i kada mogao tko na n jih navaliti prodrijevi tako daleko od mora. Zidine su im bile slabe, negdje i sruene a d rugdje nisko sagraene, dok su v ra ta zbog njihove nebojaljivosti bila otvorena. Provalivi u Mikales, Traani su plijenili kue i hram ove i ubijali ljude ne tedei ni ljude s ta rije dobi ni mlae. U bijali su sve odreda, na koga bi se nam jerili, i djecu i ene i ktom e i tegleu m arvu i drugo, to bi ugledali ivo. Trako je pleme, kad osjeti sigurnost, veoma krvolono, slino najkrvolonijim barbarskim plemenima. I tad su sijali i drugi n e m ali uas i sm rt svake vrste: tako su provalili u djeaku kolu, koja je ondje bila vrlo velika i u koju su netom bili

394

unili djeaci, te ih sve sasjekli. I ta je nesrea snala cijeli g rad , od ko je n ije bilo d ru g e vee, ko ja b i dola neoekiva- n ije i stran ije .

30. D oznavi to, Tebanci su ili u pomo i dostigavi Traane, k o ji jo nisu b ili daleko poodm akli, oduzeli su im p lijen , n a tje ra li ih u b ijeg i progonili sve do E uriph (i do m ora), gdje su im b ile usidrene lae, ko je su ih dovezle. Za u k rcav an ja veinu ih ubiju, je r n isu znali p livati i je r su oni n a laam a, kad su vidjeli, to se dogaa na kopnu, usid rili lae izvan strelom eta. Budui d a su se kod ostaloga uzm aka T raan i sp re tno b ran ili od tebanskoga konjanitva, koje ih je p rvo napalo, istravajui i zbijajui se u bojni red po dom aem obiaju, m alo ih kod toga pogine. No jedan dio njih, ko ji je ra d i p lijen jen ja zaostao u sam om gradu, propadne. T raana pogine ukupno dvjesta i pedeset od tisuu i t r i stotine. I oni u n ite od Tebanaca i ostalih, koji su ovim a pritek li u pomo, zajedno neko dvadeset kon jan ika i oklopnika i od Tebanaca jednoga od beotskih poglavara, Skirfondu. I znatan dio M ikaleana bude uniten. Tako se dogodi M ikalesu, koji zadesi ra tn a nevolja, od koje s obzirom n a veliinu n ije bilo v redn ije saaljenja.

SIKULCI POBIJU ODIO SIRAKUKIH POMONIH ETA

31. Demosten, plovei tada prem a K erk iri iz Lakonije nakon dovrenja utvrde, zatekne prijevozni brod usidren u elejskoj Fiji, n a kojem su se im ali prevesti korin tski oklop- rnici n a Siciliju, i un iti ga, a ljud i u tek u te su kasnije nali drugi brod i na njem u plovili. Poslije toga stigne Demosten na Zakint i Kefaleniju, gdje prim i oklopnike, i iz Naupakta* poalje po M esenjane, zatim prijee na suprotno akarnansko kopno u A liziju i A naktorij, ko ja su m jesta pripadala, A tenja- nima. Dok je on bio tamo, doe m u u susret plovei iz Sicilije Eurim edont, kojega su tada zimi bili onamo poslali, da doveze vojsci novaca. On m u m eu ostalim javi i to, da je ve za plovidbe doznao, da su Sirakuani zauzeli P lem irij. K njim a doe i Konon, koji je zapovijedao Naupafctom, javljajui, da dvade- 2

2 Naupakt se osobito podigao, kad su Atenjani ondje naselili Mesenjane, koji su se iselili iz svoje zemlje poslije treega mesen- skoga rata.

39$

set i pet korin tskih laa, koje su bile usidrene njim a nasuprot, \ ne odustaju od rata , nego se hoe s njim a pobiti. Zahtijevao je

dakle, da m u poalju brodova, je r osamnaest atenskih n ije dovoljno, da se biju s njihovih dvadeset i pet. Demosten i Euri- medont poalju skupa s Kononom deset brodova, koji su im najbre plovili (od onih, to su ih sami imali), tkao pojaanje brodovlju kod Naupakta. A oni su se sprem ali skupljajui vojsku: Eurim edont otplovi na K erk iru i zapovjedi im, da popune momcima petnaest laa, a oklopnike je sam odabirao (vrativi se bio je suzapovjenik s Demostenom, kako su ga i izabrali), Demosten je pak saibirao iz krajeva oko A karoanije praare i strijelce.

32. Kad su poslanici, koji su u svoje vrijem e poslije zauzea P lem irija poli iz Sirakuze u razne gradove, predobilj ih i htjeli sakupljenu vojsku voditi, Nikija, doznavi to unaprijed, poalje poruku Sikulcima, koji su drali prolaz, i saveznicima: Kentoripljanim a, Halikijejcima i drugim a, da ne propuste neprijatelje, nego da se skupe i sprijee im prolaz; druguda naim e da oni ne e ni pokuati prolaziti, je r im A kra- ganani nisu doputali putovati kroz svoju zemlju. Kad su Siciljani ve putovali, Sikulci, kako su ih A tenjani molili, stanu negdje u zasjedu pa, udarivi iznenada na n jih nepripravne, unite ih oko osam sto tina i sve poslanike osim jed noga Korinanina. Taj dovede u Sirakuzu one, koji su izbjegli, n jih oko tisuu i pet stotina.

33. Nekako tih dana dou im u pomo i K am arinjani, i to pet stotina oklopnika, tris ta kopljom etnika i tris ta strijelaca. I Geljani poalju brodovlje od pet laa, etiri sto tine kopljometnika i dvjesta konjanika. Sad je gotovo itava Sicilija osim A kraganana (koji nisu bili ni uz jedne od njih> pomagala Sirakuanima, je r su se ostali, premda su prije bili neodluni, sjedinili s njim a protiv Atenjana.

Sirakuani se, kad su pretrp je li poraz od Sikulaca, suzdre,, da odmah ne navale na Atenjane. A Demosten i Eurim edont, kad je ve vojska iz K erkire i s kopna bila spremna, prijeu

. s itavom vojskom Jonski zaljev do Japikoga rta. Krenuvi odanle, pristanu na Heradskim otocima u Japigiji i ukrcaju na lae neke japike kopljometnike mesapskoga plemena, na broj sto i pedeset, pa obnovivi neko staro prijateljstvo s v la -

396

darom Artom, koji im je dao i strijelce, stignu u M etapontij u Italiji. Tu nagovore M etaponane da prem a saveznikom ugovoru poalju s njim a tris ta kopljometnika i dvije trove- slarke; kad su to prim ili, zaplove uz obalu u grad Turijaca. O ndje nau, da su oni nedavno za bune prognali atenske protivnike. Poto skupe tamo itavu vojsku, htjeli su ispitati, da li je tko zaostao, i nagovoriti Turijce, da ra tu ju zajedno s n jim a to revnije, kad su ve te sudbine, da dre iste ljude neprijateljim a i prijateljim a, koje dre i Atenjani. ekali su dakle u gradu Turiju i bili time zabavljeni.

POMORSKI BOJ IZMEU KORINANA I ATENJANA KOD NAUPAKTA OSTANE NEODLUAN

34. U to se isto vrijem e Peloponeani, koji su poradi otprem e prijevoznih laa na Siciliju stajali usidreni protiv laa kod Naupakta, spreme za pomorsku bitku i, opremivi momcima jo vie laa, tako da su imali malo m anje laa od atikih, usidre se kod Erineja u Aheji u ripskome kraju . Kako ono mjesto, na kom su bili usidreni, im a oblik polumjeseca korintska se pjeadija i pjeadija tam onjih saveznika, koja im je s obje stran e p ritek la u pomo, svrstala uz ispruene rtove, a brodovi su gusto jedan uz drugoga stja li u sredini. Brodovljem je zapovijedao K orinanin Polijant. A tenjani iz N aupakta (pod zapovjednitvom Difilovim) zaplove sa tr ideset i t r i broda protiv njih. Korinani su u poetku m irovali, a zatim na dani znak, kad im se inilo, da je zgoda, udare na A tenjane i zam etnu boj. Dugo su vrem ena odolijevali jedni drugim a. T ri korintske lae budu unitene, a od atenskih ne potone nijedna sasvim, ali ih jedno sedam bude onesposobljeno za plovidbu, je r su ih korintske lae udarile u pram ac i sm rskale im prednji dio odebljim gredam a odreenim za tu svrhu. Boj se sv t io neodluno, tako su jedni i drugi drali, da su pobjednici. Ipak se Atenjani domognu podrtina brodova, je r ih je v jetar tjerao na otvoreno more i je r Korinani nisu vie navaljivali. Konano se rastave, ali proganjanja nije bilo, niti su jedni zarobili ljude drugih. Korinani i Peloponeani borili su se na m oru uz kopno i lako spaavali, atenska pak nijedna laa ne potone.

397

Kad su A tenjani otplovili u Naupakt, Korinani odm ah podignu pobjeni znak kao pobjednici, je r su vie protivnikih laa uinili nesposobnima za plovidbu i je r su drali, da nisu pobijeeni poradi toga, to ni protivnici nisu bili pobjednici. Korinani su mislili, da su pobjednici, to nisu bili jako pobijeeni, a A tenjani su drali, d a su slabiji, to nisu iznijeli veliku pobjedu. Kad su Peloponeani otplovili i kopnena se vojska razila, A tenjani i sami, kao da su pobijedili, podignu u A haji pobjeni znak oko dvadeset stadija daleko od Eri- neja, u kojem su Korinani bili usidreni. I pom orska je bitka imala takav svretak.

35. K ad su Turijci bili sprem ni da ra tu ju zajedno s A tenjanim a sa sedam stotina oklopnika i tris ta kopljo- m etnika, Demosten i Eurim edont zapovjede brodovlju, da plovi uz obalu prem a podruju Krotona, a sami su najprije izvrili sm otru svega pjeatva na rijeci Sibarisu i zatim ga vodili kroz turijsku zemlju. K ad su stigli do rijeke Hilije i kad im K rotonjani poalju vjesnike rekavi, da im n ije s voljom, da vojska ide kroz njihovu zemlju, siu k obali i p renoe uz m ore i na uu Hilije. Na isto mjesto stizalo im je i brodovlje. Sutradan ukrcavi se plovili su uz obalu pristajui u gradovim a osim u Lokrima, dok nisu doli u P e tru u regijskom kraju.

SIRAKUANI POBIJEDE ATENJANE U s i r a k u Sk o j LUCI

36. Kad su meutim Sirakuani doznali za njihovo primicanje, htjeli su opet pokuati sreu laama i ostalom opremljenom kopnenom snagom, koju su ba za to skupljali, je r su ih eljeli pretei. I inae opreme svoju m ornaricu, kako su iz prijanjega pomorskoga boja opazili, da e postii neku prednost, a pram ce laa uine vrima time, to su ih skratili, i oko n jih stave debele grede pa privrste s donje njihove stran e potpornjake od oko est lakata na bokove laa iznutra i izvana. Tako opremivi brodove, borili su se i Korinani pram cim a protiv brodovlja kod Naupakta. S irakuani su drali, da ne e biti slabiji u borbi s atenskim brodovljem, koje nije bilo tako sagraeno, nego je imalo slabe

393

pram ce poradi toga, to se nisu sluili napadajem pram ca na pramac, nego vie kljunovim a u bokove laa kruei oko njih, i da e b itka u njihovoj velikoj luci, koja nije imala prostora za mnogo laa, biti njim a u prilog. Navaljujui naime pramcem protiv pram ca sm rvit e im prednje dijelove brodova, ako vrstim i debelim kljunovim a budu udarali u uplje i slabe. A tenjanim a ne e u uskom prostoru biti mogua n i kruna plovidba ni prodor kroz bojni red brodova, u koju su se v jetinu najvie pouzdavali. Sami, koliko budu mogli, ne e im dopustiti prodor bojnoga reda, a uski prosto r prijeit e im kruenje oko laa. to se p rije sm atralo nevjetinom krm ilara, udariti pramcem o pramac, ba tim e e se sami najvie posluiti, je r u tom e b iti njihova najvea prednost. Ako stanu potiskivati Atenjane, ne e im b iti uzmaka natrake drugamo nego prem a kopnu, i to na malu udaljenost i na mali p rostor prem a svomu taboru, je r e oni biti gospodari ostale luke. Ako gdje budu nadvladani i ako se stanu zbijati na mali prostor, i to svi na isti, udarajui jedni o druge izazvat e m ete (to je ba A tenjanim a najvie i kodilo 'U svim kasnijim pomorskim bojevima, je r im n ije bilo uzm aka po itavoj luci kao Sirakuanima). Oni ne e moi otploviti okolnim putem na otvoreno more, je r e Sirakuani im ati mogunost da ih napadnu s m ora i da se povuku, pogotovo to e im Plem irij neprijateljski prijetiti, a ulaz u luku n ije velik.

37. Smislivi tako prem a svome um ijeu i moi i ujedno se tada jo vie ohrabrivi nakon prijan je pomorske bitke, Sirakuani ponu navaljivati istodobno kopnenom vojskom i mornaricom. Poto je Gilip izveo malo p rije pjeadiju iz grada, vodio ju je prem a atenskom zidu, gdje je bio okrenut prem a gradu. I momad iz O lim pijeja oklopnici, koji su bili tamo smjeteni, konjanici i lakooruanici sira- kuki napredovali Su s protivne strane prem a zidu. Odmah poslije toga stanu ploviti p ro tiv n jih brodovi sirakuki i savezniki. A tenjani su najprije mislili, da e oni pokuati navalu samo kopnenom vojskom, ali kad su vidjeli, da i brodovi iznenada navaljuju, stanu se komeati: jedni su se vrstali na zidovima i pred zidovima protiv napadaa, drugi su polazili pro tiv brojnih konjanika i kopljometnika, koji su brzo napredovali od Olimpijeja i izvanjih utvrda, a trei su se

399

opet ukrcavali u lae i ujedno ili, da brane al. K ad su lae bile popunjene momcima, plovili su protiv neprija te lja sa sedamdeset i pet laa, dok su ih Sirakuani imiali oko osamdeset.

38. Vei su dio dana navaljivali i uzmicali i tako iskuavali jedni druge, a da nijedni nisu mogli postii kakav spomena vrijedan uspjeh, osim to su Sirakuani potopili jednu ili dvije atenske Lae, i tad su se rastavili. I pjeadija se istodobno v ra ti od zidova.

Sutradan su Sirakuani mirovali niim ne pokazujui, to e ubudue raditi. Kad je N ikija vidio, da je pomorski boj bio neodluan, i oekivao, da e oni opet navaliti, nagonio je zapovjednike troveslarki, da popravljaju brodove, ako je koji bio to oteen. Prijevozne brodove usidri pred atenskom ogradom od kolja, koje su zabili u m ore za obranu brodova m jesto zatvorene luke, i razmjesti ih u razm aku od oko dvjesta stopa, ako bi koju lau neprijatelji p ritjenja- vali, da bi im ala sigurno utoite i opet mogla u m iru isploviti. A tenjani su vrili te priprem e neprestano cijeli dan sve do noi.

39. Sutradan su Sirakuani u ranije vrijem e dana stali navaljivati na A tenjane napadajui ih isto onako p jeadijom i mornaricom. Postavivi se nasuprot brodovima, opet su na isti nain provodili velik dio dana iskuavajui jedni druge, dok nije Korinanin Ariston Pirihov, koji je bio najbolji k rm ilar sirakuke mornarice, nagovorio zapovjednike njihove mornarice, da poalju nekoga k onima u gradu, koji se oko toga staraju , i da im preporue, neka to bre prem jeste trg robom k m oru i neka prisile sve, da onamo nose i prodaju to god tko im a za jelo, da bi ondje iskrcali m ornare, koji bi odmah kod laa ruali i nakon malo vremena opet jo istoga dana neoekivano napali Atenjane.

40. Oni se dadu nagovoriti pa poalju glasnika, i trg bude priprem ljen kod mora. S irakuani iznenada, vozei na krm u, opet otplove prem a gradu i, odm ah se iskravi, stanu ondje ruati. A tenjani pomisle, d a su oni kao slabiji od njih uzmakli vozei na krm u prem a gradu, pa se m irno iskrcaju i ponu v riti ostale poslove i sprem ati ruak mislei, da se toga dana ne e vie pobiti na moru. A Sirakuani se nena-

400

dano ukrcaju u lae i opet zaplove protiv njih. Ovi, vrlo uzbueni i veinom gladni, ukrcaju se bez svakoga reda i jedva jednom stanu ploviti protiv njih. Neko su se vrijem e iz opreza uzdrali od meusobnoga boja. Zatim se A tenja- nim a nije inilo zgodno, da oklijevajui iscrpljuju sami sebe umorom, nego da navale to bre, pa polazei uz glasno bo- drenje protiv n jih zametahu boj. Sirakuani ih doekaju i navaljujui pramcima- laa, kao to su naumili, razarali su udeenim za to kljunovim a atenske lae veinom na prednjem dijelu. I vojnici s paluba dilitajui se mnogo su kodili Atenjanim a, a jo mnogo vie oni Sirakuani, koji su u malim amcima plovili oko njih, pa turajui se pod pera vesala neprijateljskih brodova i plovei uz bok gaali kopljim a mornare.

41. Na koncu Sirakuani estoko se borei pobijede na taj nain, a Atenjani, udarivi u bijeg, sklanjahu se izmeu prijevoznih laa u pristanite. Sirakuke su ih lae progonile sve do prijevoznih brodova. Tu su ih spreavale, visei nad prolazima, grede dupinonoe3 privrene na p rijevoznim brodovima. Dvije sirakuke lae zanesene pobjedom prim aknu im se blizu, ali budu razbijene, a jedna od njih zajedno s ljudim a zarobljena. Poto su Sirakuani potopili sedam atenskih laa i mnogo ih otetili i mnogo ljudi to zarobili to ubili, v ra te se i podignu pobjedne znakove za obje pomorske bitke. I sada su gajili vrstu nadu, da su brodovljem daleko jai, a mislili su, da e nadvladati i kopnenu vojsku. I opet su se spremali da ih napadnu dvojako: na m oru i kopnu.

DEMOSTEN STIGNE NAPOKON NA SICILIJU I UZALUD POKUAVA OSVOJITI JEDAN DIO SIRAKUZE

42. Uto stignu Demosten i Eurim edont s pojaanjima d Atenjana: imali su sedamdeset i tr i broda, uraunavi tu i strane, oko pet tisua oklopnika svojih i saveznikih, znatan broj kopijom etnika, barbara i Helena, praare, strijelce

3 To su bile grede s mjedenim dupinima objeene na lancima, kojima bi razbijali neprijateljske brodove.

P o v ijes t P e lo p o n e sk o g r a t a 401

i dovoljno ostale opreme. Sirakuane i saveznike obuzme u prvi m ah n e malo zaprepatenje, to n e e b iti nikakva kraja , da se rijee opasnosti, je r su vidjeli, kako je unato u tv renju Dekeleje svejedno dola na n jih vojska jednaka i slina prijanjoj i kako se atenska mo u svakom pogledu pokazuje velikom. A prijanjoj atenskoj vojsci nakon pretrp ljenih zala tim e poraste nekako sranost. Kad je Demosten vidio, kakve su prilike, shvati, da m u je nemogue zatezati, a da ne doivi, to je doivio N ikija (Nikija je naim e doao n a jp rije kao s trah i trepet za n jih , no kako n ije odmah napadao Sirakuzu, nego je zimovao u Katani, prezreli su ga, a Gilip je p rije stigao iz Peloponeza s vojskom, po koju Sira- kuani ne bi bili n i poslali, da je Nikija odmah stao navaljivati. Mislei, da su sam i njim a dorasli, Sirakuani bi istovrem eno bili spoznali, da su slabiji, i bili bi posve okrueni zidom, tako da im, kad bi i poslali po njih, ne bi vie jednako koristili). Tako je dakle razmiljao Demosten i sudei, da je i sam u onaj tren i prvoga dana kudikamo najstraniji protivnicim a, htio je to bre iskoristiti zaprepatenje njihove vojske. I videi, kako je jednostavan sirakuki popreni zid, kojim su sprijeili, da ih A tenjani ne opkole svojim zidom, raimao je, kad bi se domogao uspona n a Epipole i zatim tabora na njima, da bi lako zauzeo zid (jer se njima ne b i nitko n i odupro). Stoga se urio prihvatiti se toga pokuaja, je r ga je drao najkraim dovrenjem rata: ili e naim e uspjeti i osvojiti Sirakuzu ili e vojsku odvesti natrag i tako se n e e uludo iscrpljivati A tenjani i oni, koji s njima ratu ju , kao i itav grad. A tenjani dakle najp rije izau i ponu pustoiti sirakuki k raj oko Anapa i bili su im nadmoni vojskom, kao prije, i pjeatvom i brodovljem (jer se ni jednim od toga nisu sada Sirakuani odupirali osim konjanicima i kopljometnicima od Olimpijeja).

43. Zatim Demosten odlui najprije strojevim a iskuati popreni zid. Kad je prim aknuo strojeve i kad su ih protivnici, branei se sa zida, spalili pa ga, navaljujui na raznim m jestim a s ostalom vojskom, suzbijali, odlui, da ne tra ti vie vrijeme, nego nagovori Nikiju i .ostale suzapovjed- nike i pokua poduzeti navalu na Epipole, kao to je nam jeravao. inilo m u se, da je nemogue, da se danju neopaeni priblie i uspnu. Stoga proglasi, da svaki ponese hrane za

402

pet dana, i uzme sve zidare i tesare i k tom e zalihu strelica i ono, to bi m u u sluaju pobjede trebalo kod gradnje utvrde. Sam je o prvom snu s Eurimedontom i M enandrom i sa svom vojskom napredovao prem a Epipolama, dok je N ikija ostao kod zidina. Kad su prispjeli do Epipola preko Eurijela, kuda se i prijanja vojska prv i p u t bila uspela, izmaknu panji sirakukih straara i pristupivi zidu, koji su ondje drali Sirakuani, zauzmu ga i ubiju neke straare. No veina ih umakne ravno u tabore, kojih je n a Epipolama bilo tri, jedan sirakuki, jedan ostalih Siciljana i jedan savezniki, te jave napadaj. Obavijeste i onih est stotina Sirakuana, koji su bili prvi s traari na tom dijelu Epipola. Oni odm ah pou u pomo, ali ih Demosten i A tenjani, nam jerivi se n a njih, odbiju nakon h rabre obrane. Sami su A tenjani odm ah k retali naprijed, da ne sustanu u tadanjem nasrtaju , kako bi izvrili ono, ega radi su doli. D rugi su s prednje strane zauzimali popreni sirakuki zid, kojega se s traari nisu odupirali, i kidali krunita. Sirakuani, saveznici i Gilip sa svojim ljudim a ili su u pomo iz prednjih u tvrenja, ali, kako se taj smioni pothvat dogodio nou i nenadano, udare na A tenjane preplaeni i, potisnuti od njih, najp rije uzmaknu. A kad su A tenjani ve napredovali u prilinom neredu, kao da su pobijedili, i h tjeli uope to bre pregaziti protivnike odjele, koji jo nisu stupili u boj, da se n e bi, akd oni popuste u navali, opet sakupili, Beoani im se prv i opru i, udarivi na njih, suzbiju ih i natjeraju u bijeg.

44. Tada su ve A tenjani zapadali u veliku zbrku i nepriliku, a n ije m i bilo lako doznati ni od jednih ni od drugih, na koji su se nain pojedini dogaaji zbili. T& kad i ono, to se dogaa po danu, uesnici dodue znaju tonije, ali ipak ni to sve, nego svatko jedva zna, to se njega tie, kako bi tko neto tono znao o toj nonoj bici, koja se ba jedina vodila u ovom ra tu izmeu velikih vojska? Bila je jasna mjeseina, i tako su vidjeli jedni druge, koliko je po mjeseini mogue vidjeti pred sobom ljudsku podobu, ali se ne moe pouzdati, da prepoznaje svoga. A ne malo oklop- nika s obje strane kretalo se na uskom prostoru. Jedni su od A tenjana ve bili pobijeeni, a drugi su jo u prvoj navali nesvladani napredovali. Veliki se dio i ostale njihove vojske upravo bio uspeo gore, a drugi su se jo uspinjali,

403

tako da nisu znali, kamo treba krenuti. Ve se sve sprijeda uskomealo, kad je nastao uzmak, i teko je bilo od silne vike to raspoznati. S irakuani i saveznici pobjeujui sokolili su se uz nem alu viku, je r je bilo nemogue u noi dati im drugim zapovijed, i ujedno su doekivali napadae. Ate- n jani su traili jedan drugoga i drali za neprijatelje sve one s protivne strane, m akar bili i prijatelji, je r su ve jedni bjeali natrag. esto su p itali za lozinku, je r nije bilo mogue drugim im nekoga prepoznati, i uzrokovali su tim sami

4 sebi veliku smetenost, je r su svi p itali u jedan m ah i tako odali lozinku neprijateljim a. A njihovu lozinku nisu na jednaki nain mogli doznati poradi toga, to su oni bili pobjednici i to su se neraspreni bolje poznavali. Tako su A tenja- nim a izmicali neprijatelji, ako bi se nam jerili na koje slabije od sebe, je r su ti znali njihovu lozinku, a ako oni sami njim a ne bi odgovarali, pogibali su. A vrlo mnogo i na osobit nain nakodilo im je pjevanje peana4, je r je kod obojih bio slian, to je zadavalo nepriliku. Kad bi Argivci,* K erkirani i to je bilo Dorana na stran i Atenjana, zapjevali pean, zadavali bi s traha A tenjanim a ba kao i neprijatelji. Stoga se na koncu, poto je jedam put dolo do zbrke, sukobe meusobno mnogi odjeli njihove vojske, p rijatelji s prijateljim a i graani .sa sugraanima, i jedni su druge ne samo natjerali u strah, nego je meu njim a dolo i do guve, tako da su se jedva mogli rastaviti. Mnogi su se na progonu bacali sa Strmina i pogibali, je r je silaz s Epipola bio uzak. Od onih, koji bi sretno sili odozgo u ravnicu, veina je bijegom stizala u tabor, osobito ako su to bili prijanji vojnici, koji su bolje poznavali kraj, ali neki od onih, koji su kasnije doli, prom aili su put i zalutali u onom kraju. Njih su, kadi je svanuo dan, sirakuki konjanici opkolili i poubijali.

45. Sutradan podignu Sirakuani dva pobjedna znaka: n a Epipolama, gdje je bio uzlaz, i na mjestu, gdje su se Beo- ani najprije oduprli. A tenjani po ugovoru otpreme svoje poginule. A palo je ne malo njih i saveznika; ipak je oruja zaplijenjeno vie nego bi odgovaralo broju m rtvih, je r od

4 Pean se zvala- bojna davorija, koju su prije bitke pjevali bogu rata Aresu, a poslije bitke Apolonu.

404

onih, koji su bili prinueni skakati sa strm ina goloruki (bez titova), jedni poginue, a drugi se spasie.

46. r Poslije toga Sirakuani se zbog neoekivana uspjeha opet ohrabre, kao i prije, te poalju u buntovni A kra- gant ikana sa petnaest laa, ne bi li m u polo za rukom predobiti grad za njih. Gilip je ponovno obilazio kopnom ostalu Siciliju, da dovede jo vojske, je r se nadao, da e i atenske u tv rde zauzeti na juri, kad se b itka n a Epipolama tako zavrila.

ATENSKI VOJSKOVOE NESLONI: DEMOSTEN JE ZA UZMAK, EMU SE PROTIVI NIKIJA.

NOVI POMORSKI PORAZ ATENJANA

47. A tenski su vojskovoe m eutim vijeali o nesrei, koja ih je snala, i o posvemanjoj potitenosti u vojsci. Vidjeli su, d a u pothvatim a nisu imali uspjeha i da se vojnici ljute, to d a lje ondje ostaju. Titala ih je i bolest s ova dva razloga: bilo je takvo godinje doba, kad su ljudi najvie bolesni, i mjesto, na kom su bili utaboreni, bilo je movarno i nezdravo. I inae im se poloaj inio sasvim beznadan. S obzirom na to Demosten je sm atrao, da ne treba vie ondje ostajati nego, kako je i mislio, kad se odluio za napadaj na Epipole, budui da pothvat n ije uspio, predlagao je, da odu i da se dulje ne zadravaju, dok je jo mogue preploviti more i dok su bar s prispjelim brodovim a jai od neprijateljske vojske. Ree, da je za grad korisnije ratovati s onima, koji se u tvruju u njihovoj zemlji, nego sa Sirakuanima, koje vie n ije lako svladati. A n ije opet opravdano opsjedati ih uzalud troei mnogo novaca.

48. Demosten je tako mislio. N ikija je i sam drao, da su njihove prilike loe, ali ih u govoru nije htio prikazivati slabim a i n ije elio, ako budu javno pred mnotvom glasovali o uzmaku, da se to dojavi neprijateljim a, je r bi tako, kad bi htjeli uzmai, mnogo tee izveli to neopazice od neprija telja . Donekle mu je i neprijateljski poloaj,okom je znao vie nego ostali, jo davao nade, da e b iti loiji od njihova, ako budu ustrajali kod opsade. Oni e ih iscrpsti

405

oskudicom novaca, pogotovo je r su sad i jai na m oru brodovima. A bila je u Sirakuzi i stranka, koja je htjela A te- njanim a predati vlast. Ona m u je slala vjesnike i svjetovala, da ne ode. Znajui to, bio je uistinu jo neodluan izmeu oba rjeenja i razm iljajui o tom kolebao se, ali je javno tad u govoru rekao, da ne e odvesti vojske. On dobro zna, da im A tenjani ne e odobriti, da odu, dok sami ne donesu o tome zakljuak. O njim a ne e glasovati ljudi, koji kao oni gledaju sam i svoj poloaj, i ne e suditi, poto sasluaju prigovore drugih, nego e se ravnati po tome, kako ih tko vjet govoru bude ocrnjivao. Ree, da e mnogi od nazonih vojnika, ako ne i veina, koji sad viu, je r su u nevolji, kad onamo stignu, v ikati protivno, da su ih vojskovoe za novac prodale i otile. Poznajui ud A tenjana, on ne e stoga poginuti od sram otne i nepravedne atenske optube, nego e, ako ve mora, to rad ije p re trp je ti od neprija te lja izloivi se opasnosti po vlastitoj odluci. Ree nadalje, da je poloaj Sirakuana ipak nepovoljniji od njihova, je r novcem uzdravaju plaenike, isto tako troe na pogranine posade i ktorne dre veliku m ornaricu ve godinu dana pa su u neprilici, a naskoro e ostati bez sredstava. Ve su potroili dvije tisue talenata i osim toga mnogo su talenata jo i duni. Ako oni i malo stegnu sadanje izdatke ne dajui plae, njihov e se poloaj pogorati, je r su njihove ete vie plaenici, a ne slue kao atenske iz ra tne nude. Ree konano, da ih treba dakle opsjedati i iscrpljivati, a ne otii kao pobijeeni od onih, kojim a su novcem kudikamo nadmoniji.

49. Toliko govorei, N ikija je vrsto ustrajao u svom m iljenju, je r je tono znao poloaj u Sirakuzi, njihovu novanu oskudicu i to, da je ondje voljna povjeriti A tenjanim a upravu stranka, koja m u je slala glasnike, da ne odilazi. Ujedno se, iako pobijeen, pouzdavao u m ornaricu kao i prije. Demosten naprotiv n ije nikako pristajao na opsadu. Ako bi trebalo da ne odvodimo vojsku bez zakljuka Ate- hjana, nego da Sirakuane iscrpljujemo, to bi trebalo, ree, initi tako, da je premjestimo ili u Taps ili u Katanu, odakle e navaljivati pjeatvom irom po neprijateljskoj zemlji i hran iti se pustoei njihovo podruje i tako im koditi. Za- m etat e borbu brodovim a na otvorenom moru: ne na uskom

406

prostoru, koji je povoljniji za neprijatelje, ve na irokom prostoru, na kojem e iskoristiti svoju vjetinu i gdje e moi uzmicati i napadati ne iz m ale i ograniene udaljenosti za napad i uzmak. Jednom rijeju, ree, da mu se n i na koji nain ne svia, da ostanu due na istom mjestu, nego da se ve to bre krenu i ne krzm aju. I Eurim edont se u tome s njim slagao. No budui da se N ikija protivio, nastane neko prom iljanje i oklijevanje i ujedno sumnja, da N ikija zna i neto vie i da zato tvrdokorno ostaje kod svoga. Na taj su nain A tenjani krzm ali i ostajali na onom mjestu.

50. Gilip i Sikan bili su m eutim opet u Sirakuzi. Sikan je promaio p riliku u A kragantu (dok je naim e bio jo u Geli, s tranka sklona Sirakuanim a bude protjerana). Gilip doe s drugom brojnom sicilskom vojskom i s oklopnicima, koji su bili u proljee odaslani iz Peloponeza na teretnim laam a i koji su iz L ibije stigli u Selinunt. Bili su naim'e vjetrom zaneseni u Libiju, gdje su im K irenjani dali dvije troveslarke i vodie za plovidbu. Plovei mimo priskoe u pomo Euesperianima, koje su opsjedali Libijci. Svladavi Libijce, nastave odanle plovidbu uz obalu do Neapola, kartake trgovake luke, odakle je Sicilija najm anje udaljena, naime dva dana i jednu no plovidbe, i iz toga grada p ro avi preko m ora stignu u Selinunt. Kad su oni doli, Sira- kuani se odmah stanu sprem ati da navale opet na A tenjane sa dvije strane, i brodovljem i kopnenom vojskom. Kad su atenske vojskovoe vidjele, da je njim a pridola nova vojska i da u isto vrijem e njihov poloaj ne ide nabolje, nego danomice postaje u svemu tei, a najvie ih titi bolest ljudi, kaj ali su se, to nisu prije otili. Kako im se n i N ikija nije vie protivio jednako kao prije, osim to je traio, da to javno ne zakljuuju, proglase, to su mogli tajnije, svima, neka budu spremni da isplove iz sidrita, kad im bude dan znak. Kad su imali isploviti, je r je sve bilo spremno, mjesec po- mra. Sluajno je bio utap. Veina A tenjana je pozivala vojskovoe, da priekaju, je r ih je to uznemirivalo. Nikija (koji je nekako bio i odvie sklon proroanstvim a i slinim stvarima) ree, neka uope vie ne vijeaju o tome, da bi ranije krenuli, p rije nego poekaju tr i pu ta po devet dana, kako su upuivali vrai. I poradi toga su A tenjani, koji su bili sprem ni na odlazak, opet ostali.

49T

51. Kad su to Sirakuani doznali, jo ih je mnogo jae to potaklo, da ne putaju Atenjane, kad ve i sami o sebi sude da v ie n isu od n jih jai ni brodovljem n i kopnenom vojskom (jer inae ne bi bili doli na misao d a isplove). Ujedno nisu htjeli, da se ugnijezde gdje drugdje na Siciliji, gdje bi bilo tee s njim a ratovati, nego su ih eljeli prisiliti; da se to bre pobiju s njim a na m oru ondje, gd je je za njih od koristi. S tanu dakle krcati momad na brodove i vriti pokusne vjebe toliko dana, koliko su m islili da je dosta. A im je doao pravi as, prvi su dan poeli napadati atenske utvrde. Kad je nevelik odred atenskih oklopnika i konjanika provalio, odvoje i napadnu nekoliko oklopnika blizu nekih v rata te natjeravi ih u bijeg stanu ih progoniti. Budui da je ulaz bio uzak, izgube Atenjani sedamdeset konja i ne mnogo oklopnika.

52. Toga se dana povue sirakuka vojska. A su tradan isplove brodovima, kojih je bilo sedamdeset i est, i istovremeno stanu napredovati kopnenom vojskom protiv utvrda. A tenjani su polazili protiv n jih sa osamdeset i est laa i sukobivi se bili su pomorski boj. Eurimedonta, koji je zapovijedao desnim atenskim krilom i htio zaokruiti protivniko brodovlje te je plovei odvie rastegnuo bojni r^d uz kopno, S irakuani i saveznici, poto su najprije pobijedili atensku sredinu, odvoje i duboko u kutu luke unite i njega i lae, koje su s njim plovile. Zatim su ve progonili i sve atenske lae i tjera li ih prem a kopnu.

53. : Kad je Gilip vidio kako njegovi pobjeuju neprijateljsko brodovlje i tje ra ju ga izvan ograde od kolja i izvan njihova sidrita, elei da uniti one, koji bi izlazili na kopno, i da S irakuani lake odvuku lae od kopna, ako ono bude u njim a prijateljskim rukam a, hitao je u pomo s jednim dijelom vojske prema nasipu. A kad su ih T irenjani (koji su bili atenska straa) vidjeli gdje neuredno napreduju, poju re prem a njim a i, sukobivi se s prvima, natjeraju ih u bijeg i bace u movaru zvanu Lizimelija; Kasnije je ve dolo vie vojske sirakuke i saveznike, pa priskoe u pomo i A tenjani, je r su se preplaili za lae, svrstaju se za boj protiv n jih i pobijedivi ih stanu ih progoniti. I ubiju ne mnogo oklopnika i spasu mnogo brodova i sakupe u sidri-

m

tu. S irakuani i saveznici zarobe osamnaest laa i ubiju sve ljude. Hotei zapaliti ostale brodove, napune sta ri prijevozni brod granjem i bakljam a (a duhao je povoljan v je ta r prema Atenjanim a) i puste ga stavivi u nj vatru. A tenjani u strahu za lae pronau sredstva za gaenje, ugase v atru i izbave se opasnosti, da se prijevozna laa priblii.

54. Poslije toga Sirakuani podignu pobjedni znak zbog pomorske bitke i zbog toga, to su odvojili oklopnike gore kod utvrde, gdje su zarobili i konje, a A tenjani, to su T irenjani natjerali pjeadiju u b aru i t.o su sami s ostalom vojskom nagnali neprijatelje u bijeg.

ATENJANI KLONUE DUHOM. SIRAKUANI IH NAKANEUNITITI

55. Kad su Sirakuani ve izvojevali sjajnu pobjedu i nad brodovljem (a p rije su se bojali brodovlja, koje je dolo s Demostenom), A tenjani su sasvim klonuli duhom, je r su se vrlo preraunali, a jo je mnogo vee bilo kajanje zbog vojne. Napali su eto sad gradove, koji su jedini imali slian ustav kao i oni, naim e puku vladu, gradove jake i brodovljem i konjanicima i mone. Nisu mogli posijati meu njih nikakvu svau promjenom ustava, ime bi ih privukli k sebi, niti su vojskom mnogo jai. U veini pothvata nisu uspjeli, radi ega su i p rije bili u neprilici, a sada, kad su ih i na m oru pobijedili, to ne bi oekivali, neprilika je jo mnogo vea.

56. - Sirakuani su odmah bez straha plovili pred lukom i nam jeravali zatvoriti ulaz u nju da Atenjani ne bi vie mogli, sve ako bi htjeli, isploviti bez njihova znanja. Nisu se vie brinuli samo za svoj spas, nego da i njim a zatvore put. Drali su, kao to je i bilo, da je njihov poloaj u tadanjem asu kudikamo povoljniji i, ako im poe za rukom svladati A tenjane i saveznike i na kopnu i na moru, da e se ta borba initi Helenima slavna, je r tim e ostali Heleni dijelom postaju odmah slobodni, dijelom se rjeavaju straha (preostala atenska mo ne e naim e vie biti kadra izdrati ra t; koji ih kasnije snae). I init e se, da su oni uzrokom tomu, i d ivit e im se veoiria ostali ljudi i potomstvo. Zbog toga je ta borba

409

bila vrijedna truda, a i zato, to nisu pobjeivali sam o Atenjane, nego i brojne ostale saveznike, ali opet ne sami, nego sa saveznicima, koji su im pritekli u pomo. Oni su postali voe s Korinanim a i Lakedemonjanima uinili svoj grad prvoborcem i silno unaprijedili pomorstvo. Izuzevi cjelokupni broj onih, koji su u ovom ra tu pristali uz atenski i lakede- m onski grad, okupilo se najvie naroda oko toga jednoga n jihova grada (Sirakuze).

NABRAJAJU SE ZARAENI NARODI S OBJE STRANE.SIRAKUANI ZATVORE IZLAZ IZ VELIKE LUKE

57. Ovoliko je evo naroda ratovalo kod Sirakuze protiv Sicilije i za Siciliju, a doli su, da jednim a pomognu osvojiti zemlju, a drugim a spasiti je. P ristupili su uz jedne ili druge ne toliko zbog neke pravednosti ili zbog srodstva, nego kako je kome sluaj dosudio ili zbog koristi ili iz nude. Atenjani su doli svojevoljno kao Jonjan i protiv Dorana Sirakuana, a s njim a su poli na vojnu Lemnjani, Im brani i Eginjani, koji su tada imali u vlasti Eginu, a svi su se ti jo sluili istim jezikom kao oni i istim zakonima, zatim H estijejani iz Eubeje (stanujui u Hestijeji), koji su bili njihovi naseljenici. Od ostalih jedni su zajedno s njim a vojevali kao podlonici, drugi kao sam ostalni saveznici, a neki i kao plaenici. Od podanika i podvrgnutih danku bili su iz Eubeje: Eretrijci, Halkiani, S tirani i Kariani, s otoka: Kejani, A ndrani i Tenjani, a iz Jonije: Mileani, Sam ljani i Hijani, od kojih H ijani nisu plaali danak, nego su im davali brodove i slijedili ih kao samostalan narod. Ti su ih svi p ra tili ponajvie kao Jonjani i atensk i naseljenici osim Kariana (oni su Driopljani), a bili su njihovi podlonici i ili su od nude, no ipak kao Jonjani protiv Dorana. Osim tih bili su ovi Eoljani: M etimnjani, obvezani davati lae, a ne danak, zatim Teneani i Enjani, obvezani na danak. Ti su se Eoljani borili iz nude s Eoljanim a Beoani- ma, svojim osnivaima, koji su bili uz Sirakuane, a P latejani, iako p rav i Beoani, vojevali su protiv Beoana naravno jedino iz neprijateljstva. N adalje su ratovali Roani i K iterani, oboji Dorani, i to K iterani, lakedemonski naseljenici, u zajednici s A tenjanim a protiv Lakedem onjana s Gilipom, a Roani,

-410

rodom Argivci, bili su prisiljeni vojevati protiv Dorana S irakuana i ak protiv Geljana, svojih naseljenika, koji su ratovali na strani Sirakuana. Od otoana oko Peloponeza slijedili su A tenjane K efalenjani i Zakinani, dodue nezavisni, ali kao otoani vie pritjenjavani, je r su A tenjani bili gospodari m ora. K erkirani, koji su bili ne samo Dorani, nego i pravi Korinani, slijedili su ih protiv K orinana i Sirakuana, prem da su bili jednih naseljenici, a drugih srodnici, prividno iz nude, ali jo vie s voljom zbog m rnje prem a Korinanima. I novonazvani.M esenjani5 bili su uvueni u ra t iz Nau- pakta i Pila, koji su tad imali u rukam a Atenjani. Jo su se borili po nesretnom udesu m alobrojni m egarski bjegunci protiv Selinunana, koji su bili Megarani. Vojna ostalih je bila ve vie dobrovoljna. Argivci kao Dorani protiv Dorana nisu p ra tili Jonjane A tenjane toliko poradi saveznitva, koliko poradi neprijateljstva prem a Lakedemonj anima, a pojedinci zbog neposredne vlastite koristi. M antinejani i d rugi arkadski plaenici bili su svagda navikli ii protiv onih, koje su im oznaivali kao neprijatelje, i tada su isto tako drali A rka- ane, koji su doli s Korinanima, neprijateljim a rad i dobitka, a Kreani i Etolci ili su takoer ponukani plaom. A K re- anima se dogodi, iako su s Roanima osnovali Gelu, da nisu poli sa svojim naseljenicima, nego protiv njih, i to svojevoljno za plau. Neki A karnanci pritekli su u pomo i zbog dobitka, ali vema iz prijateljstva prem a Demostenu i iz sklonosti prem a A tenjanim a, kojim a su bili saveznici. To su bili oni, koji su stanovali s ove strane Jonskoga zaljeva. Od Ita- laca ratovali su zajedno s A tenjanim a Turijci i Metaponani, je r ih je snala takva nuda zbog tadanjih buntovnih prilika, od Siciljana N akani i K atanjani, a od barbara Egestanci, koji su povukli za sobom i veinu Sikulaca, zatim neki T irenjani izvan Sicilije zbog nesuglasica sa Sirakuanim a i Japiani kao plaenici. Toliko je naroda ratovalo zajedno s Atenjanima.

58. Sirakuanim a pak dou u pomo Kam arinjani, n jihovi susjedi, i Geljani, koji su stanovali iza ovih, zatim Seli- nunani, nastanjeni s one strane Akraganana, koji su stajali

5 To su bili Mesenjani, koji su ivjeli u Naupaktu i Pilu. Za razliku od starih Mesenjana nazivali su se Mesenjani iz Nau- pakta i Pila.

411

postrance. Ti nastavaju onaj dio Sicilije, koji gleda prem a Libiji, a iz onoga dijela uz Tirensko m ore pritekli su im u pomo samo Himerani, koji tu stanuju kao jedini Heleni. Toliko se helenskih naroda na Siciliji borilo zajedno s njima, sve sam ih Dorana i slobodnih, a od barbara jedino oni Sikulci, koji nisu preli k Atenjanima. Od Helena izvan Sicilije zajedno s njim a borili su se Lakedemonjani, koji, su im dali Spartanca za vou, a inae samo novograane i dravne robove (rije novograanin oznauje onoga, koji je ve slobio- dan), Korinani, koji su im jedini pomogli i brodovljem i pjeatvom, a Leukaani i Ampraani zbog srodstva. Iz A rkadije su doli plaenici, koje su odaslali Korinani, a Sikionjani su bili prisiljeni vojevati; od naroda izvan Peloponeza bili su Beoani. Ti su im pritekli u pomo, ali su Siciljani sami p ru ili vee mnotvo u svakom pogledu, je r su nastavali velike gradove. Skupilo se mnogo oklopnika, brodova, konjanika i drugo silno mnotvo lakooruanika. Od svih su opet ostalih ' Sirakuani, takorei, vie pruili zbog veliine grada i je r su bili u najveoj opasnosti.

59. Tolike su se pomone vojske skupile jednim a i drugim a i tad su ve sve bile nazone kod obojih, i n ita vie nije nijednim a od njih dolo u pomo.

Sirakuani su dakle opravdano drali, da je za njih slavna borba, ako nakon izvojevane pobjede u pomorskoj bici zarobe itavu tako monu atensku vojsku, da im ne umakne ni u kojem pravcu n i morem ni kopnom. Stoga stanu odmah zatvara ti veliku luku, kojoj je ulaz bio irok nekih osam stadija, uvrujui sidrim a koso postavljene troveslarke, trgovake brodove i amce. I sve ostalo su priprem ali, .ako se A tenjani jo usude zam etati pomorsku bitku. I ni u emu nisu snovali nita maleno.

TREI PORAZ ATENJANA NA MORU

60. Kad su A tenjani vidjeli gdje oni za tvaraju luku i doznali za ostale njihoye nam jere, odlue da se posavjetuju. Sastanu se vojskovoe i podvojvode. S obzirom na tadanju oskudicu ostalih stvari i n a to, to ni ivea nisu vie imali n i

412

tada (a kako su poslali naprijed glasnika u K atanu i otkazali dovoz, je r su kanili otploviti) n iti su ubudue mogli oekivati, da e ga im ati, ako ne budu im ali premo na moru, zakljue napustiti u tv rde na uzvisinama i zatvoriti utvrdom uza same lae zemljite, to je mogue manje, da bude dovoljno za sprave i bolesnike, i uvati ga straam a, a ostalu kopnenu vojsku sm jestiti odreda u sve lae, koliko ih je bilo i sposobnih za plovidbu i m anje sposobnih, ukrcavajui svakoga i zam etnuti odlunu pomorsku bitku. Ako pobijede, otplovit e u Katanu, a ako ne, zapalit e lae i svrstavi se poi kopnom, gdje bi se najbre mogli domoi kakva prijateljskog m jesta bilo barbarskoga ili helenskoga.

I kako su odluili, tako i uine. Povuku se iz u tvrda na uzvisinam a i napune sve lae prisilivi na ukrcanje svakoga, za koga se i m alo 'inilo d a je po svojoj dobi sposoban za boj. I napune sve lae, n jih oko stotinu i deset. Ukrcavali su u n jih mnogo strijelaca i kopljom etnika akarnanskih i ostalih plaenika te urede ostalo, koliko je bilo mogue u nudi i kod takve nakane. Kad je sve najveim dijelom bilo spremno, Ni- kija gledajui vojnike malodune, je r su daleko preko oekivanja bili pobijeeni u pomorskoj bici, i eljne da se zbog oskudice ivea to p rije izvrgnu krajn jo j opasnosti, sve ih sazove pa ih najprije ohrabri progovorivi ovako: ,

61. Junaci, vojnici atenski i ostalih saveznika, budua borba ticat e se jednako svih i svaki e se od vas (isto tako kao i neprijatelji) boriti za spas i domovinu. Ako sad nadvladamo na moru, mogue je da opet jednom ugledamo svoj rodni grad. Ne treba klonuti duhom i neka vam se ne deava, to i najneiskusnijim ljudim a, koji, doivjevi neuspjeh u prvim borbama, neprestano zatim u strahu jednako oekuju nesreu. Nego, koliko vas je tu A tenjana, koji ste ve stekli iskustvo u mnogim ratovima, i koliko vas je saveznika, koji ste uvijek vojevali zajedno s nam a, sjetite se ra tn ih iznenaenja i nadajte se, d a bi se srea mogla okrenuti k vama. Stoga se sprem ajte, da se opet borite dostojno ove silne vojske, koliku je gledate kao svoju.

62. Sto smo opazili, da e nam biti korisno u uskoj luci protiv budue vreve laa i protiv njihove priprem e na palubama, od koje smo prije im ali tete, sve smo i mi sada u

413

ovim prilikam a priprem ili razm otrivi to s krm ilarim a. U kr- cat emo mnogo strijelaca i kopljometnika i drugo mnotvo, kojim se ne bismo sluili zameui boj na otvorenom moru, je r bi optereenje brodova kodilo naoj vjetini, no u ovdanjoj nam etnutoj kopnenoj bici s laa b it e nam to probitano. Pronali smo, kakva protusrestva treba upotrebiti kod gradnje brodova, a protiv njihovih debelih greda s obje strane pramca, od ega smo zacijelo imali najvee tete, pronali smo eljezne kuke, koje emo baciti na lau, kad nasrne, da je dre, ako nam nakon toga vojnici na brodu prue potrebnu potporu. Prisiljeni smo na to, da vodimo s laa kopneni boj, i ini nam se korisnim, da n iti sam i uzmiemo niti njima to doputamo, osobito je r nam je obala neprijateljska, izuzevi dio, koji bude drala naa pjeadija.

63. Sjeajui se toga, treba da se odluno borite, koliko god budete mogli, i da se ne date potisnuti prem a obali, nego, kad se sukobi laa s laom, nem ojte doputati, da se rastavi, p rije nego p ro tjera te oklopnike s neprijateljske palube. I to preporuujem oklopnicima ne m anje nego mornarim a, ukoliko je to vie posao onih na palubi. A bar jo sada imamo prednost, da smo ponajvie nadmoni pjeatvom. M ornare opominjem, a ujedno i molim, da se odvie ne preplae zbog prolih nedaa, je r sad im aju bolju opremu na palubam a i vie laa. Im ajte na pameti, kako je vrijedno sauvati onaj ugodan osjeaj, to su vas dosad drali Atenjanim a, iako to niste, to su vam se divili po Heladi zbog znanja naega jezika i nasljedovanja naih obiaja i to ste uestvovali u naoj vlasti ne m anje od nas s obzirom na korist i, to je daleko vie, s obzirom na to, to su vas nai podlonici potovali i niste bili izloeni nasilju. Budui da vi jedini slobodno uestvujete u naoj vlasti, sm atrajte svojom dunou da je sad ne izdate. P rezrite Korinane, koje ste esto pobijedili, i Siciljane, od kojih se nitko n ije usudio ni oprijeti, dok je naa m ornarica bila u naponu snage, odbij te ih i pokaite, da je uza svu slabost i nedae vaa vjetina jaa od snage drugih, m akar tu snagu p ra tila srea.

64. A tenjane izmeu vas ponovno podsjeam i na ovo, da niste ostavili ni u brodogradilitim a drugih brodova jednakih ovima ni m ladih oklopnika, ako vas zadesi to drugo, a

414

ne pobjeda, i d a e ovdanji neprija te lji odm ah onamo otploviti, a da e nai, to su ondje ostali, biti*nemoni da odbiju od sebe tam onje neprijatelje i ove pridole. Tako biste vi odmah pali pod vlast Sirakuana, za koje sam i dobro znate s kakvom ste ih nam jerom napali, a oni ondje pali bi pod vlast Lakedemonjana. Stoga se, ako ikad, sada hrabro drite stojei u ovoj jednoj borbi na obrani vas obojih i im ajte na umu, i pojedinci i svi skupa, da oni od vas, ko ji budu na brodovima, predstav lja ju atensku kopnenu vojsku i m ornaricu i preostali grad i slavno ime Atene. Ako tko za obranu tih dobara upotrebi svoju nadmo nad drugim bilo u vjetini ili u junatvu, ne e se ni u jednoj drugoj zgodi pokazati i korisnijim sam sebi i na vei spas svim a skupa.

65. Poto ih je N ikija ohrabrio, odmah zapovjedi, dae ukrcavaju u brodove. A Gilip i Sirakuani, budui da su gledali i same pripreme, mogli su vidjeti, da e se Atenjani pobiti na moru. Doznali su i za zahvat eljeznih kuka, pa su sprem ili sredstva kako protiv ostaloga, tako posebice protiv toga. P okrili su pram ce i gornji dio lae na iroko koama, da bi se eljezna kuka baena n a n jih klizala i tako ne p rihvaala. A kad je ve sve bilo spremno, vojskovoe i Gilip ohrabre ih progovorivi ovako:

66. Sirakuani i saveznici, ini nam se, da veina od vas zna (jer se inae ne biste tako spremno prihvatili posla), da su vaa dosadanja djela dina i da e se borba voditi za slavnu budunost, no ako tko nije to shvatio, koliko bi tre balo, tome emo razjasniti. Atenjanim a, koji su doli u ovu zemlju, najprije da podjarm e Siciliju, a zatim, ako uspiju, da pokore i Peloponez i ostalu Heladu, njima, koji sada imaju najveu vlast i od prijanjih i od sadanjih Helena, vi ste se prvi od ljud i oprli brodovljem, kojim su sve osvojili. U nekoliko pom orskih bojeva ve ste ih pobijedili, pa ete ih vjerojatno pobijediti i u sadanjem. Kad se ljudim a podreu k rila u onom, u em dre da se odlikuju, preostali njihov ugled kudikamo je slabiji nego da nisu uope ni pomislih, da se u tom e odlikuju, pa ako protiv oekivanja ne uspiju u svom ponosu poputaju jae nego bi trebalo s obzirom na snagu n jihove moi. To su sad, naravno, doivjeli Atenjani.

415*

67. Nae prijanje samopouzdanje, poradi kojeg smo se, iako nevjesti, odvalili na njih, sad je jo vre i budui da se njem u pridruilo uvjerenje, da smo najjai, kad smo pobijedili njih najjae, to je nada svakoga pojedinca dvostruka. A najvea nada u pothvate ponajvie ulijeva i najvee oduevljenje. Na to, to se oni povode za nam a u opremi brodova, mi smo navikli svojim nainom ratovanja i protiv svakoga njihova izuma bit emo dobro priprem ni. A kad na palubam a protiv obiaja budu mnogi oklopnici, a i mnogi kopljometnici, sve, takorei, ljudi s kopna kao Akarnanci i drugi, koji e se ukrcati na lae, a ne e znati ni kako treba sjedei odapeti strelicu, kako ne e dovesti brodove u opasnost i kako se ne e meusobno zbuniti ljuljajui se na nain za njih neobian? Ne e im koristiti ni mnotvo laa ako se tko od vas i toga prepao, da e se boriti s nadmonim brojem laa. U uskom prostoru n jih mnogo nespretnije e izvravati ono, to hoe, a mi emo ih vrlo lako oteivati pripravljenim sredstvima. Znajte i ovo, to je prem a onom, to smo, kako mislimo, tono doznali, posve istinito. P ritisnu ti nevoljama i prisiljeni sadanjom neprilikom zapali su u ludost, da, ne pouzdajui se toliko u svoju pripravu koliko u sreu, uu u k ra jn ju borbu onako, kako mogu, da bi ili probivi se isplovili ili poslije toga kuali uzm aknuti kopnom, je r ih ne moe snai gore zlo od sadanjega.

68. Navalimo dakle bijesno na takav nered i na sreu ljudi, naih krvnih neprijatelja, koja ih sam a ve naputa, i ujedno sm atrajm o, da je to, kad se radi o neprijatelju, sasvim opravdano za sve one, koji zaele zasititi gnjevno srce, da se osvete napadau, i da e nam se istodobno pruiti prilika, da odbijemo neprijatelje, i da je to, kako se kae, nekako najslae. A da su nam oni neprijatelji, i to krvni, svi znate, jer su udarili na nau zemlju, da je podjarme. Da su u tom uspjeli, pribavili bi mukarcim a najvee muke, djeci i enama najnedoliniji postupak, a itavom gradu najsram otniji naziv6. Poradi toga svakomu dolikuje, da ne bude plaljivica i da ne dri dobitkom to, da oni odu bez opasnosti za nas, jer e oni ionako to uiniti, ako i pobijede. To je sjajan cilj borbe, da kaznimo ove izvrivi, kao to je vjerojatno, ono,

416

6 T. j. politiko ropstvo.

to hoemo, i da itavoj Siciliji damo jo sigurniju slobodu, koju je i prije uivala. Vrlo se rijetko" pruaju takve prilike za borbu, koje p ri neuspjehu vrlo malo kode, a p ri uspjehu vrlo mnogo koriste.

69. Poto su i sirakuki zapovjednici i Gilip i Sa svoje s tran e tako osokolili svoje vojnike, stanu odmah ukrcavati momad u lae, je r su opaali, d a to ine i A tenjani. Uznemiren tadanjim poloajem i videi, kakva je opasnost i kako je ve blizu, je r su upravo imali zaploviti jedni pro tiv drugih, N ikija je, kako se dogaa u velikim borbama, drao, da jo n ije sve kod n jih u djelo provedeno i da im jo nije sve rijeima dovoljno izloio. Opet je pozivao svakoga pojedinog zapovjednika broda zovui ih imenom oevim i njihovim vlastitim i imenom, plem ena i molio ih, ako je tko po vlastitoj zasluzi uivao kakvu ast, neka je ne sramoti, a oni, kojim a su slavni bili prei, neka ne potam ne otake vrline. Sjeao ih je njihove domovine, u kojoj vlada najvea sloboda i u kojoj je svakom u mogue ivjeti bez najm anjeg nasilja. I drugo je govorio, to bi ljudi nalazei se ve u takvoj zgodi rek li ne pazei, da li e se kom e initi, da govore otrcane s tv ari i da iznose ono, to je za sve sluajeve slino, o enama, djeci i otakim bogovima, ve meusobno dovikuju qjio, to dre korisnim u asovitom zaprepatenju. I kad je drao, da im je ve dao, iako ne dovoljne preporuke, a ono b a r nune, odstupi i stane voditi pjeadiju prem a m oru i razm jesti je, to je mogao na due, da bi bila od to vee koristi za podizanje hrabrosti momadi na laam a. Demosten, M enandar i Eutidem (jer ti su se ukrcali u lae kao atenski zapovjednici) k renu sa svoga sidrita i ponu odm ah ploviti prem a zatvorenom ulazu u lu k u i prem a prolazu, koji je ostao slobodan, hotei se probiti van.

70. Sirakuani i saveznici bili su ve isplovili s priblino istim brojem laa kao i p rije i jednim su njihovim dijelom uvali izlaz i ostalu luku uokrug, da bi istovremeno odasvud napadali A te n ja n e id a bi im pjeadija ila u pomo, gdje b i lae pristajale. Brodovljem Sirakuana zapovijedali su Sikan i Aga- tarh , svaki stojei na krilu itava brodovlja, a P iten i Korin- ani u sredirii. Kad su se A tenjani pribliavali zatvorenom izlazu plovei pro tiv brodova poredanih na izlazu, u prvom su

4172 7 P o v ije s t P e lo p o n esk o g r a ta

ih naletu svladavali i kuali rask inu ti lance. A kad su poslije toga Sirakuani i saveznici stali na n jih odasvud nasrtati, n ije vie bjesnio pomorski boj samo kod zatvorenog izlaza, nego i po luci, a bio je estok kao nijedan od prijanjih . Velika je bila sprem nost m ornara jednih i drugih, da napadaju, kad bi im zapovjedili, i veliko takm ienje k rm ilara u vjetini i meusobna borba. Vojnici n a palubi, kad bi se sukobio brod s brodom, trudili su se, da njihova borba s palube ne zaostane za vjetinom ostalih. Svaki se pojedinac na svom m jestu trsio da se pokae prvim. A kad su se na uskom prostoru sukobile mnoge lae (tu se zaista n a vrlo uskom prostoru borilo vrlo mnogo laa, je r je jednih i drugih zajedno bilo gotovo dvije stotine), zaleta je bilo malo, je r nije bilo uzm icanja ni provlaenja, a ei su bili sudari, kad bi sluajno udarila laa u lau ili na bijegu ili kod napadaja. I za sve vrijeme, dok bi se neka laa primicala, vojnici bi s paluba bacali na n ju koplja, strelice i kam enje u velikoj mnoini. A kad bi se sudarile, vojnici bi se hvatali u kotac i kuali se popeti jedni na lau drugih. Dogaalo se mnogo puta zbog uskog prostora, dok su jedni napadali druge, da su s druge strane sam i bili napadnuti, i da su se nuno dvije lae, a kadto i vie njih, zakvaile s jednom. I dok su krm ilari vrebali na jedtie, od drugih im je prijetila zasjeda, i to ne samo na jednom m jestu, nego odasvud s mnogo strana. Velika lom- njava mnogih laa, koje su se sudarale, uzrokovala je istodobno strav u i n ije dala, da se uje, to su govorili zapovjednici veslaa. S obje su naime strane zapovjednici veslaa mnogo poticali i vikali, koliko zbog svoje vjetine, toliko iz tenje za brzom pobjedom. A tenjanim a su dovikivali, neka iznude izlaz i neka revno prionu, da se sad ili nikad vie spasu u domovinu, a Sirakuanim a i saveznicima, da je dino sprijeiti ih, da ne umaknu, te neka svaki pobjedom uzvelia svoju domovinu. Osim toga vojskovoe obojih, ako bi koga gdje vidjeli gdje bez nude vesla natrag, pozivali su poimence zapovjednika broda i pitali ga, ako su to bili A tenjani: da li uzmiu, je r dre, da im je zemlja najljuih neprijatelja sad pouzdanija nego more, koje su stekli ne malim trudom, a ako su to bili Sirakuani: da li sami bjee pred Atenjanima, koji bjee i za koje sigurno znadu da nastoje na svaki nain umai.

418

71. Dok je pomorski boj bio neodluan, pjeadija je obojih na kopnu bila silno uznem irena i uzbuivala se, i to domaa, je r je ve teila za jo veom slavom, a doljaci, je r su se bojali, da ih ne snae jo gora sudbina od tadanje. Kako je naim e sva nada A tenjanim a bila u laama, to se n jihov s trah za budunost nije dao ni s im isporediti, i zbog prom jenljivosti borbe nuno je njihovo prom atranje pomorskoga boja s kopna bilo razliito. P rom atrali su naim e boj izbliza i nisu svi istodobno gledali na isto mjesto, pa ako bi koji od njih gdje opazili kako njihovi pobjeuju, ohrabrili bi se i utjecali se bogovima zazivajui ih, da ih ne lie spasa, dok bi drugi ugledavi gdje neki njihovi stradavaju, jaukali i vikali i od samog prom atranja onoga, to se zbivalo, bili su po- titeniji nego sam i uesnici u boju. Drugi opet, kad bi gdje ugledali podjednaku pomorsku bitku, kako je borba bila dugo vremena neodluna, m uili su strahovite m uke i u velikom strahu pravili su nem irne pokrete samim tijelom kao odgovor mislima, je r su neprestano as se izbavljali opasnosti, as propadali. Dok su se na m oru borili neodluno, moglo se kod iste atenske vojske uti istodobno sve: jauk, vika, pobjednici i pobijeeni i drugo, kako se nuno na razne naine zna oglaivati velika vojska u velikoj opasnosti. A slino je proivljavala i njihova momad na brodovima, dok nisu napokon Sirakuani i saveznici nakon duga opiranja u pomorskoj bici natjerali A tenjane u bijeg i potiskujui gonili ih uz veliku viku i bo- drenje sa sjajn im uspjehom prem a obali.

Tada pomorski vojnici, ukoliko nisu bili zarobljeni na moru, navale prem a obali jedan ovdje, drugi ondje i um aknu u tabor.^A pjeaka se vojska nije vie vladala razlino, nego su svi u jedan glas jaukali i jecali oplakujui zao udes te su neki hitjeli u pomo brodovima, neki na obranu ostatka utvrda, a neki, i to n jih najvie, m islili su samo na sebe i kako e se spasiti. Zaprepatenje je u taj as bilo doista vee nego ikada prije. P retrp jeli su poraz slian onome, koji su sami zadali drugim a u Pilu. Poto su naim e Lakedem onjanim a bile unitene lae, stradavali su im usto i ljudi, koji su preli na otok. T^ko tada za A tenjane nije bilo nade, da e se spasiti kopnom, ako ne nastupi neto neoekivano.

419

UZMAK ATENSKE VOJSKE KOPNOM NA (SICILIJI

72. Iza ogorene pomorske bitke i gubitka mnogih brodova i ljudi s obje strane, Sirakuani i saveznici sakupe kao pobjednici podrtine laa i m rtve te otplovivi prem a gradu podignu pobjediii znak. A tenjani u tadanjoj velikoj nesrei nisu n i pom iljali na molbu da pokupe m rtvace ili p