SADRŽAJ:

UVOD...................................................................................................................3

1. TRENDOVI U TURIZMU EUROPSKE UNIJE...........................................4

1.1. NOVI TRENDOVI U TURIZMU EUROPSKE UNIJE..........................4

1.2. ODRŽIVI TURIZAM...............................................................................7

1.3. SELEKTIVNI OBLICI TURIZMA..........................................................8

2. TURISTIČKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE..........................................12

2.1. CILJEVI TURISTIČKE POLITIKE EU................................................13

2.2. PROGRAMI TURISTIČKE POLITIKE EU..........................................15

ZAKLJUČAK.....................................................................................................16

LITERATURA....................................................................................................17

UVOD

Tema ovog seminarskog rada nosi naziv Odrednice budućeg razvitka turizma u EU. Kroz ovu

temu pobliže se opisuju trendovi na globalnom turističkom tržištu, ali i trendovi na turističkom

tržištu Europske Unije.

Seminarski rad sastoji se od dva poglavlja. Prvo poglavlje nosi naslov Trendovi u turizmu

Europske Unije te se kroz to poglavlje seminarski rad koncentrira na usporedbu prijašnjih i

današnjih trendova u turizmu, kako globalno, tako i na području Europske Unije. Prvo se

poglavlje bavi i tematikom održivog turizma koji donosi potrebe za stvaranjem selektivnih

oblika turizma, o kojima je riječ u trećem podnaslovu.

Nakon isticanja konkurentnih prednosti što ih Europska Unija ima na području turizma, u

drugom se poglavlju seminarskog rada, pod nazivom Turistička politika Europske Unije,

detaljnije obrađuje područje turističke politike EU, koja je nastala prošlog desetljeća, s

posebnim osvrtom na ciljeve turističke politike, te na programe koji se u tom vidu mogu

koristiti na području razvoja turizma.

Cilj je seminarskog rada naglasiti promjene koje nas iščekuju u nadolazećim godinama, te u

skladu s njima, prikazati koje prednosti Europska Unija može iskoristiti, te kojim se još

problemima treba pozabaviti kako bi održala svoju poziciju turističke destinacije broj jedan u

svijetu.

2

1. TRENDOVI U TURIZMU EUROPSKE UNIJE

Turizam je važna ekonomska aktivnost sa značajnim utjecajem na ekonomski rast i

zaposlenost u Europi. Također ima i rastuću važnost u životu stanovnika Europe, kojih sve

više i više putuje, ili zbog razonode ili zbog posla. Kao aktivnost koja počiva na kulturnom i

prirodnom naslijeđu i na tradicionalnoj i suvremenoj kulturi Europske unije, također se javlja

potreba za usklađivanjem ekonomskog rasta i održivog razvoja, kao i uključivanje etičke

dimenzije. Turizam je također i važan instrument za pojačavanje slike Europe u svijetu, na taj

način promovirajući vrijednosti i atrakcije Europe, koje su rezultati stoljetnih kulturnih

promjena, jezične raznolikosti i kreativnosti.1

Postoje velike razlike između turizma nekada i turizma današnjice. Prije, uglavnom su

putovali samo bogatiji, putovanja su bila duža, motivi putovanja su bili drugačiji, a samim

time i turisti te njihove navike. Za prethodna razdoblja u turizmu karakterističan je masovni

turizam, odmorišni turizam, kupališni turizam, zimski turizam isl.

Zbog sve većih promjena u okruženju, a posebice globalizacije, ekonomskih kriza, oštrije

konkurencije ali i zbog promjena u navikama turista, javljaju se i neki novi, suvremeni

trendovi u turizmu. Odbacuje se masovni turizam, a na važnosti dobivaju selektivni oblici

turizma, a u Europi se posebno ističu: ekoturizam, kulturni turizam, tematski turizam i

avanturistički turizam.2 Posebnu važnost u novije vrijeme dobiva održivi turizam.

U slijedećim poglavljima objašnjeni su novi trendovi u turizmu, oni koji se javljaju na

prostoru Europske Unije.

1.1. NOVI TRENDOVI U TURIZMU EUROPSKE UNIJE

Novi potrošački trendovi, političke promjene, nova tehnologija, fragmentacija tržišta,

globalizacija, vertikalna, horizontalna i dijagonalna integracija, zabrinutost zbog okoliša, su

činjenice koje utječu na promjene u turizmu.1 Europe, the world's No 1 tourist destination – a new political framework for tourism in Europe, http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/communications/communication2010_en.pdf, 02.01.2013.2 Alkier Radnić, R.: „Turizam u Europskoj Uniji“, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2009., str. 119.

3

Predviđa se da će doći do velikog porasta turizma u slijedećih dvadeset godina. Promijenjivi

gospodarski uvjeti, izmijenjeno ponašanje potrošača i nove tehnologije utjecat će na stvaranje

novih tržišta i na stvaranje novih navika turista. Doći će do promjene u sastavu turističke

populacije. Povećat će se udio starijih osoba u turističkim kretanjima, veći će se naglasak

staviti na individualne godišnje odmore te na obrazovni program i aktivnu rekreaciju. Rastuća

svijest o potrebi očuvanja okoliša utjecat će na politiku planiranja i turističku potražnju, a

priroda, koja je najvažniji turistički resurs, biti će sve osjetljivija, što će rezultirati

dugoročnom, ekološkom pristupu planiranja turizma.

Stručnjaci predviđaju deset makrotrendova koji će utjecati na potrošača i njegovo ponašanje u

turističkim kretanjima:

Globalizacija

Tehnološko ubrzanje

Mirnodopski rat

Propast zbog duga

Promijenjeno ponašanje

Poticanje rasta

„Centurizam“ i očekivanja

Sindrom blizine doma

Usredotočenost

Istraživanje 3

U razvoju turizma Europske Unije pojavljuju se slijedeći trendovi:

Demografske promjene – postotak ljudi sa preko 60 godina starosti u Europi sve više

raste. Njihova težnja da ostanu što duže neovisni od velike je koristi za zdravstveni,

kupališni i fitness turizam. Oni provode sve više vremena u turističkim destinacijama

koje pružaju ugodne životne uvjete, posebice u južnijim djelovima i izvan sezone.

Također sve je više turista sa posebnim potrebama o kojima se treba brinuti kako bi im

se omogućilo potpuno uživanje u turizmu, čiji postotak u turizmu iznosi više od 10%.

Turisti mlađe dobi – istraživanja pokazuju da oko 20% turističkih kretanja čine ljudi

između 15 i 26 godina starosti što rezultira sa ostvarenih 140 milijuna posjeta

godišnje, od čega 70% odlazi u europske zemlje.

3 Vuković, I.,: „Suvremeni trendovi u razvoju turizma u Europskoj Uniji“, Tourism and Hospitality Management, Vol. 12, No. 1, 2006., pp. 35-55

4

Proširenje Europske unije – bolja integracija novih država članica u EU pojačati će

turistički sektor. Istraživanja pokazuju da postoji mogućnost za 3 milijuna novih

radnih mjesta i dodatnih 46 milijardi eura BDP-a.

Povećanje broja domaćinstva i smanjenje broja članova u domaćinstvu – ovo uzrokuje

povećanje prihoda po domaćinstvu.

Povećanje potražnje za uslugama veće razine kvalitete

Jeftiniji zračni prijevoz – 12% kapaciteta

Nove strukture cijena i elektronsko tržište.4

Mnogi su faktori koji utječu na razvoj turizma unutar Europske Unije:

Globalna konkurencija: kao i svaka druga djelatnost (sektor), pa tako i turizam,

susreću se sa rastućom globalnom konkurencijom, posebice rastućih zemalja i zemalja

u razvoju koje privlače sve veći broj turista. Suočena s takvom konkurencijom,

Europska Unija, mora ponuditi održivi turizam visoke kvalitete, pouzdajući se u svoje

komparativne prednosti, prvenstveno raznolikošću okoliša i iznimnim bogatstvom

kulturnog naslijeđa. Također, mora poraditi na suradnji sa onim zemljama koje mogu

osigurati izvor turista koji žele posjetiti Europu sa porastom životnog standarda.

Demografske promjene: promjene u demografskoj strukturi također predstavljaju

izazov razvoju turizma Europske Unije, a one sa sobom nose promjene u ponašanju

turista, ali i promjene njihovih očekivanja. Ovakve promjene turistička iondustrija

mora brzo uočiti i na vrijeme im se prilagoditi s ciljem održanja konkurentnosti.

Očekuje se da će broj starijih od 65 godina sačinjavati 20% ukupne populacije do

2020. Ova populacijska grupa, sastoji se od individualaca koji imaju kupovnu moć i

slobodno vrijeme, zbog toga su u turističkom sektoru potrebne promjene kako bi se

izašlo u susret potrebama ovakvih turista. Ovo se odnosi i na turiste – osobe s

posebnim potrebama (oko 127 milijuna osoba). Njihove se posebne potrebe moraju na

pravi način ugraditi u turističku ponudu i strukturu usluga.

Svi se faktori koji utječu na daljnji razvoj turizma moraju uzeti u obzir te ih se mora uključiti

u turističku politiku. Na taj način, turistička ponuda mora uzeti u obzir ograničenja vezana uz

klimatske promjene, nestašicu izvora vode, pritisak na bioraznolikost i štete nastale na

kulturnom naslijeđu utjecajem masovnog turizma.

4 Vasojević, M.:“Karakteristike razvoja turizma u Evropskoj Uniji“, diplomski rad, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2009., str. 19.-20.

5

U nadolazećim godinama, klimatske promjene bi mogle uzrokovati ograničenja u turizmu ali i

ozbiljno pogoditi neke od turističkih destinacija. Također, topljenje snježnog pokrivača u

planinskim regijama moglo bi uvelike uzrokovati pad u zimskom turizmu. Nadalje, podizanje

razine mora može donijeti velike promjene u obalnim regijama.

Europska politika ali nacionalne politike o turizmu, moraju uzeti u obzir ovakve mogućnosti,

te poduzeti mjere za sprječavanje strukturalne neiskorištenosti i osiguravajući ravnomjernu

preraspodjelu investicija vezanih za turizam.

Mala i srednja poduzeća često nisu u stanju brzo se prilagoditi novonastalim situacijama zbog

ograničenosti financijskih izvora i nekvalificiranosti svog osoblja.5

Postoje i mnogi izazovi određeni specijalnim karakteristikama europskog turističkog sektora.

Oni su s jedne strane povezane sa modelima potrošača, sezonskim poslovanjem i turističkim

kretanjima , te s druge strane proizvodnim modelima – lancem vrijednosti i turističkim

destinacijama. Naglašena sezonalnost, koncentrirana većinom u srpnju i kolovozu utječe na

oscilacije u prihodima i na neoptimalnom korištenju postojeće opreme, infrastrukture i

osoblja.

Mnogi su faktori koji utječu na budući razvoj turizma. Iz ovog dijela zaključujemo kako se

stari načini u turističkom poslovanju odbacuju, te se u obzir uzimaju novonastale promjene na

svjetskoj razini. Uzimajući u obzir turističke trendove, možemo zaključiti kako se masovni

turizam pretvara u turizam posvećen individualcu – turistu koji očekuje „value for money“,

„experience for money“ i „emotion for money“. Zbog takvog razmišljanja turista, pojavila se

veća segmentacija tržišta i diversifikacija turistički proizvoda, stoga su suprotnost pojmu

masovnog turizma nastali selektivni oblici turizma, kao rezultat održivosti turizma.

1.2. ODRŽIVI TURIZAM

Kako bi se sačuvale karakteristike pojedine turističke destinacije, kako bi se izbjegli negativni

učinci masovnog turizma, sve se više destinacija okreće održivom turizmu kao odrednici

budućeg razvoja i opstanka na tržištu, među mnogobrojnom konkurencijom.

5 Europe, the world's No 1 tourist destination – a new political framework for tourism in Europe, http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/communications/communication2010_en.pdf, 02.01.2013.

6

WTO je definirao održivi turizam kao turizam koji zadovoljava potrebe sadašnjih turista i

domaćina ujedno štiteći i poboljšavajući prilike i mogućnosti za budućnost. Predviđen je kao

menadžerski pristup koji teži ukupnom zadovoljstvu ekonomskih, socijalnih i estetskih

potreba sve dokh se vodi briga o kulturnom integritetu, esencijalnim ekološkim dimenzijama,

biološkoj različitosti i sustavu životne podrške. Održivi se turizam fokusira na tri područja:

Kvaliteta – vrijedno iskustvo za posjetitelje i povećana kvaliteta života zajednice

domaćina kroz kulturni identitet, smanjenje siromaštva i kvalitetu okoliša

Neprekidnost – eksploatacija se odvija na optimalnoj razini koja omogućuje očuvanje i

obnovljivost prirodnih resursa

Ravnoteža između potreba turističke industrije, zaštite okoliša i lokalnih zajednica

kroz ravnopravnu raspodjelu povlastica između sudionika.6

Osim promjena u terminima turističkog menadžmenta, održivost je doprinijela i nekim

strukturalnim transformacijama. Najistaknutija je potreba i brzi razvoj alternativnih oblika

turizma. Ti oblici su svi oni oblici turizma koji se ne mogu obuhvatiti konceptualnim

opsegom konvencionalnog turizma. Iako neki oblici i ne poštuju načela održivog turizma

(npr. off road staze), većina se oblika odnosi na bliskom i intenzivnom kontaktu s prirodom.

Najveći stupanj održivosti dosegao je ekoturizam, koji je prešao prag tržišne niše i pretvara se

u tržišni segment koji će sačinjavati gotovo četvrtinu ukupnog turističkog tržišta.7

Izazovi s kojima se susreće razvoj održivog turizma brojni su i različiti. Na razini Europe neki

od tih izazova su:

Sezonalnost turističke potražnje

Utjecaj turističkog prijevoza na okoliš

Poboljšanje kvalitete radnih mjesta

Održavanje i poboljšanje blagostanja zajednice

Minimiziranje korištenja prirodnih resursa i gomilanja otpada

Očuvanje i vrednovanje prirodnog i kulturalnog kapitala

Povećanje dostupnosti odmora

Korištenje turizma kao alata za održivi razvoj.8

6 Radulescu,C.V.: „Tourism and Environment – Towards a European Tourism Policy“, Journal of Knowlege Management, Economics and Information Technology, br. 5., 2011., str 186. – 196.7 Ibidem8 Ibidem

7

Održivost turizma unosi mnoge promjene u turizmu, a najveća je od njih potreba za

stvaranjem alternativnih, selektivnih vrsta turizma.

1.3. SELEKTIVNI OBLICI TURIZMA

Zbog velike globalne konkurencije, koju predstavljaju zemlje u razvoju, javlja se potreba za

diversifikacije turističkih proizvoda. Kako bi destinacija ostala među konkurencijom, mora

ponuditi nešto specifično, nešto novo, mora se pozicionirati u svijesti turista na način da

prepozna njegove potrebe i ugradi ih u svoj turistički proizvod. Zbog toga se sve više

destinacija okreće selektivnim oblicima turizma, umjesto masovnome turizmu, u kojem se

karakteristike pojedinih destinacija gube. Selektivne se vrste turizma temelje na odlikama

koje ne samo da čine posebnost pojedinih prostora već one kao takve zadovoljavaju i posebne

ljudske potrebe.9

Kao što je već prije spomenuto u Europi se posebno ističu ekoturizam, kulturni turizam,

tematski turizam i avanturistički turizam, ali i mnogi drugi oblici kao što su: gradski turizam,

biciklistički turizam, trekking turizam, seoski turizam te mnogi drugi. Zahvaljujući takvim

selektivnim vrstama turizma, pojedine europske destinacije već izdvajaju svoje posebnosti, te

na taj način privlače mnoge turiste sa svojim specifičnim potrebama.

Ekoturizam bitan je gospodarski proizvod Europe – on označava „putovanja sa prirodnom

komponentom“. Ovakva vrsta turizma daje prilike za razvitak onih regija koje su dosad bile

slabije razvijene, a prihodi ostvareni takvim turizmom mogu se iskoristiti za održavanje i

financiranje zaštićenih područja. Ekologija i očuvanje prirode od velike su važnosti za

turizam, ali je potrebno naći onu granicu između dvije suprotne strane: unapređenje turističke

nadgradnje i očuvanje prirodnih ljepota.10 Kako ova vrsta selektivnog turizma u prvi plan

postavlja prirodu i njezina bogatstva, zaključujemo kako je motiv ovakvih putovanja

nedirnuta priroda. Čak 71% ekoturista sačinjavaju turisti iz Europe!11

Europa kao turistička destinacija ima mnogo pogodnosti i destinacija koje bi se mogle

profilirati kao destinacije za ekoturizam. Najpoznatije europske destinacije ekoturizma jesu:

9 Alkier Radnić, R.: „Turizam u Europskoj Uniji“, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2009., str. 119.10 Alkier Radnić, R.: „Turizam u Europskoj Uniji“, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2009., str. 119.11 Radulescu,C.V.: „Tourism and Environment – Towards a European Tourism Policy“, Journal of Knowlege Management, Economics and Information Technology, br. 5., 2011., str 186. – 196.

8

Grčka (Samarski tjesnac), Finska (Laponija), Estonija (NP Sooma), Škotska (Zapadni otoci),

Alpe i mnoge druge.

Projekt NATURA 2000. Europske Unije objedinjuje sva zaštićena prirodna područja,

nastojeći na taj način štititi biološki raznolikost i zaustaviti njen gubitak u Europi. U

poslijednjih 25 godina u projekt NATURA 2000 uključeno je više od 26 000 područja koja

zauzimaju površinu od 850 000 m2 .

Uz eko turizam često se vezuje i pojam ruralnog turizma ili seoskog turizma. Ruralni turizam

fokusira se na sudjelovanje u seoskom načinu života, on je zapravo jedna od varijanti

ekoturizma. Kako svako selo i njegovi običaji mogu postati turistička atrakcija, tako i ruralni

turizam dobiva na sve većem značenju. Turisti koji sudjeluju u ruralnom turizmu najčešće za

motiv imaju mir i čistu prirodu. Na prostorima EU začetnici ovakve vrste turizma jesu

Austrija i Škotska, koje su na ovaj način iskoristila svoja ruralna područja. Također među

poznatim destinacijama jesu: Belgija (farme u Valoniji), Francuska, Irska, Mađarska.

Kulturni turizam ima također veliko značenje u Europi te je to značenje iz dana u dan sve

veće. Kulturno naslijeđe europskih zemalja bitan je čimbenik koji održava vitalnost

konkurentnosti cjelokupnog europskog turističkog proizvoda u sve većoj konkurenciji na

svjetskoj razini.12 Europa je uvijek bila važna destinacija za one kojima je glavni motiv

putovanja bogato kulturno naslijeđe. Promjene u turističkom okruženju odnose se na širinu

potrošnje i na oblike i načine prema kojima se kultura koristi za gospodarske i turističke

ciljeve. Kulturni i gradski turizam postaju sve važniji u gospodarskom smislu i visoko

profilirani u političkom smislu, pa ih mnoge europske zemlje strateški planiraju u sklopu

razvoju cjelokupnog turizma i gospodarskog oporavka. Danas u Europi postoji jaka

konkurencija među gradovima u kojima se i nalazi veći dio bogate europske kulture, pa se

ovaj oblik turizma i razvija poglavito u većim i povijesnim gradovima. Već su prva

istraživanja 80tih godina istaknula kako tržište kulturnog turizma u Europi obuhvaća oko 35

milijuna turista, i kako jednu trećinu čine turisti izvan zemalja EU.13

Kulturni turizam određen je kao oblik turizma koji će u budućnosti imati najveći rast kako i u

Europi tako i u ostatku svijeta.

12 Pančić Kombol, T.: „Kulturno naslijeđe i turizam“, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 16-17, 2006.,str. 211.-226.13 Ibidem

9

U motive kulturnog turizma ne spada samo posjet gradovima s bogatim kulturnim naslijeđem,

nego i prisustvovanje različitim manifestacijama.

Uz pojam kulturni turizam često se vezuje i pojam gradski turizam. Ta su dva pojma usko

povezana, jer se većina kulturnog naslijeđa i nalazi u velikim Europskim gradovima kao što

su: Pariz, Prag, London, Rim, Budimpešta i drugi.

Tematski turizam novija je vrsta turizma a temelji se na 3-E principu – Entertainment,

Excitement, Education tj. zabava, uzbuđenje, obrazovanje. Ovaj se oblik turizma u Europi

razvija po uzoru na SAD i predstavlja pravi mamac za turiste.14

Najpoznatiji tematski parkovi u Europi jesu: Legoland Windsor u Velikoj Britaniji, Alton

Towers u Velikoj Britaniji, Gardaland u Italiji, Liseberg u Švedskoj, PortAventura u

Španjolskoj, Tivoli Gardens u Danskoj, Efteling u Nizozemskoj, Europa Park u Njemačkoj,

Toy Story i Disneyland Park u Francuskoj.

Jaka konkurencija potiče reinvestiranje i obnavljanje svakih 3 – 5 godina, zbog brze

zasićenosti turista postojećom ponudom.

Avanturistički turizam tip je turizma koji uključuje istraživanje i posjet zabačenim, udaljenim

i često opasnim mjestima. Također ova vrsta turizma uključuje bavljenje ekstremnim

sportovima. Motivi ovakvih turista jesu: uzbuđenje, adrenalin, istraživanje. U ovu vrstu

turizma uključeno je planinarenje, biciklizam, trekking, ronjenje ili bavljenje ekstremnim

sportovima kao što je bunggee jumping, rafting, paragliding, sky diving isl. Većina destinacija

može se diversificirati prema avanturističkom turizmu, samo treba znati kreirati takvu ponudu

i ponuditi je turistima s takvim potrebama.

14 Alkier Radnić, R.: „Turizam u Europskoj Uniji“, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2009., str. 120.

10

2. TURISTIČKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE

Konstantni rast turizma donosi i potrebu za planiranjem i reguliranjem turističke industrije

kako bi se kreirala koherentna razvojna strategija za sve turističke destinacije. Ekonomske i

socijalne povlastice od turizma najveće su kada se turistički razvoj planira u koherentnom,

jedinstvenom i održivom načinu, u skladu sa nacionalnim i regionalnim razvojnim

strategijama. Kratkoročno gledano, neplanirani razvoj može generirati neke ekonomske

povlastice, ali kako bilo, dugoročno gledano, nedostatak razvojne strategije može donijeti i

neke neželjene efekte na okolinu pa čak i smanjenje atraktivnosti destinacije.15

Prednosti koje nacionalno i regionalno planiranje turizma su slijedeće:

Utvrđivanje ukupnih razvojnih ciljeva i politika i načina na koji ti ciljevi mogu biti

postignuti

Razvoj turizma na način da se očuvaju prirodni i kulturni izvori za sadašnje i buduće

korištenje

Uključivanje turizma u ukupne nacionalne i regionalne razvojne politike i utvrđivanje

povezanosti između turizma i ostalih ekonomskih sektora

Omogućavanje racionalnog odlučivanja o turizmu od strane privatnih i javnih sektora

Poboljšanje kordiniranog razvoja svih elemenata turističkog razvoja: atrakcija,

aktivnosti, objekata i usluga

Optimiziranje i balansiranje ekonomskih i socijalnih utjecaja turizma i utjecaja

turizma na okolinu

Pružanje fizičke strukture koja određuje lokaciju, vrste i opseg turističkog razvoja

atrakcija, objekata, usluga i infrastrukture

Utvrđivanje odrednica i standarda za pripremu planova za specifične destinacije i

tipove turizma i za odgovarajući dizajn turističkih objekata

Pruža okvir za uspješnu koordinaciju investicija javnog i privatnog sektora

Pruža osnovni pravac za kontinuirani monitoring planova i projekata turističkog

razvoja.16

Sve do ranih 1950tih turizam je bio slabo reguliran, a turističke su se destinacije razvijale

nekontrolirano i kaotično. U drugoj polovici 20. stoljeća, počele su se stvarati razvojne

15 Jaliu, D.D.: „The effectiveness of public policies and structural funds in enhancing tourism development. The case of Romania“,Theoretical and Applied Economics, vol 19., br.12 (577), 2012., str. 37.-52.16 World Tourism Organisation (1994), „National and Regional Tourism Planning“ pp 3.-5.

11

strategije u turizmu. Stvaranje turističke politike bio je odgovor na konstatni rast turističkog

sektora. Na razini Europske Unije, zajednička turistička politika nije imala pravnu

utemeljenost, sve do 2007., kada je potpisan Lisabonski Ugovor, koji se počeo provoditi

2009.17 Razlog zbog kojeg je turizam uključen u Lisabonski Ugovor je taj što se spoznalo

kako bi turizam mogao imati značajan pozitivni učinak na ciljeve opisane u Lisabonskom

Ugovoru.18

Glavni izazovi s kojima se susreće europski turizam jesu: ekonomska kriza, internacionalna

konkurencija, demografski trendovi, zaštita okoliša i inegracija informacijske i

komunikacijske tehnologije. Kako bi se što bolje nosila sa odrednicama budućeg razvoja,

Europska Unija razvila je strategiju pod nazivom Europe 2020, koja se, između ostalog bavi i

problematikom turizma, odnosno, obuhvaća i turističku politiku EU.

U 2010. Europska je Komisija usvojila saopćenje „Europe, the world`s No 1 tourist

destination – a new political framework for tourism in Europe“ (Communication 352, 2010)

koja je bila adresirana na Europski Parlament, Vijeće, Europski Ekonomski i Socijalni Odbor

i na Odbor Regija. U dokumentu se raspravlja o koordiniranom pogledu inicijativa na polju

turizma, definirajući novi strategijski okvir akcija koje su kreirane kako bi se stimulirala

konkurentnost u turizmu i njezin kapacitet generiranja ekonomskog rasta.19

2.1. CILJEVI TURISTIČKE POLITIKE EU

Glavni ciljevi turističke politike Europske Unije sadržani su u strategiji Europe 2020. Akcije u

vidu kojih se razmatra turizam su slijedeće:

Industrijska politika za eru globalizacije (An industrial policy for the globalization era)

Inovacijska unija (Innovation Union)

Digitalna agenda za Europu (A digital agenda for Europe)

Agenda za nove vještine i poslove (An agenda for new skills and jobs).20

17 Ibidem18 Ibidem19 Jaliu, D.D.: „The effectiveness of public policies and structural funds in enhancing tourism development. The case of Romania“,Theoretical and Applied Economics, vol 19., br.12 (577), 2012., str. 37.-52.20 Radulescu,C.V.: „Tourism and Environment – Towards a European Tourism Policy“, Journal of Knowlege Management, Economics and Information Technology, br. 5., 2011., str 186. – 196.

12

Na Madridskom Summitu, u travnju 2010., izdvojene su slijedeće četiri akcije na području

turizma:

Stimulacija konkurentnosti u turizmu Europe

Promocija i razvoj održivog, odgovornog i visokokvalitetnog turizma

Pojačavanje slike i profila Europe kao skup održivih i kvalitetnih destinacija

Maksimiziranje potencijala financijskih politika i uloga financijskih instrumenata u

razvoju turizma.21

Poboljšana konkurentnost europskog turizma postignuti će se kroz diversifikaciju turističkih

usluga, inovacije kroz uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije, poboljšanih

profesionalnih vještina, produljenjem turističke sezone i konsolidacijom socio – ekonomske

baze. Kvaliteta turističkih destinacija usko je povezana sa situacijom kulturnih i prirodnih

bogatstava, a održivost će se provoditi kroz prihvaćanje utjecaja okoliša, upotrebu čiste

energije, očuvanje prirodnog i kulturnog naslijeđa i kvalitetom radnih mjesta. U skladu s

ovime, već su pokrenute slijedeće akcije:

NECSTour – Network of European Regions for a sustainable and competitive

European tourism – Mreža europskih regijza održivi i konkurentni europski turizam

EDEN – European Destinations for Excellence – održivi razvoj turističkih

destinacija.22

Calypso programme – ima za cilj povećati broj dolazaka turista izvan sezone, kroz

učinkovitiju upotrebu prijevoznih i smještajnih kapaciteta.23

Međutim, razvojna strategija turizma unutar Europske Unije nije unificirana. Razvoj turizma

ne ovisi samo o turističkoj politici i strategiji elaboriranoj i usvojenoj od strane Europske

Unije, nego ovisi i o politici svake zemlje članice EU.

2.2. PROGRAMI TURISTIČKE POLITIKE EU

21 Radulescu,C.V.: „Tourism and Environment – Towards a European Tourism Policy“, Journal of Knowlege Management, Economics and Information Technology, br. 5., 2011., str 186. – 196. 22 Ibidem23 Jaliu, D.D.: „The effectiveness of public policies and structural funds in enhancing tourism development. The case of Romania“,Theoretical and Applied Economics, vol 19., br.12 (577), 2012., str. 37.-52.

13

Europska Unija, kao nadnacionalna intergracija pruža mnoge programe koji služe za razvoj

turizma u svim državama članicama EU.

Strukturalni fondovi – Europska Komisija je predvidjela financiranje projekata održivog

turizma kroz Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) kako bi podržala ekonomski i

socijalni razvoj. Kroz svoja tri cilja – konvergenciju, regionalnu konkurenciju i zaposlenost i

suradnju europskog teritorija, ERDF podupire održivi turizam kako bi se sačuvalo prirodno i

kulturno naslijeđe, kako bi se povećala infrastrukturalna dostupnost, kao i promocija

informacijskih i komunikacijskih tehnologija, inovativnih, malih i srednjih poduzeća,

poslovnih mreža i klastera, usluga s većom dodanom vrijednošću, udružene prekogranične

turističke strategije i među regionalne razmjene iskustava. Okoliš i prometna infrastruktura,

obje od velike važnosti za turizam, financiraju se iz Kohezijskog fonda.

Razvoj turizma, s obzirom na njegov potencijal zapošljavanja, važna je domena intervencija

Europskog socijalnog fonda (ESF). Uz ostalo, ESF financira edukacijske programe i

treniranje zaposlenika kako bi se povećala produktivnost i kvaliteta poslovanja i usluga u

turističkom sektoru.

Preko Europskog agrikulturalnog fonda za ruralni razvoj (EAFRD) mogu se financirati

projekti vezani za ruralni turizam.24

24 http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/promoting-eu-tourism/tourism-related-policies/index_en.html, 03.01.2013.

14

ZAKLJUČAK

Zbog sve većih promjena u okruženju, a posebice globalizacije, ekonomskih kriza, oštrije

konkurencije ali i zbog promjena u navikama turista, javljaju se i neki novi, suvremeni

trendovi u turizmu. Odbacuje se masovni turizam, a na važnosti dobivaju selektivni oblici

turizma, a u Europi se posebno ističu: ekoturizam, kulturni turizam, tematski turizam i

avanturistički turizam. Posebnu važnost u novije vrijeme dobiva održivi turizam.

Predviđa se da će doći do velikog porasta turizma u slijedećih dvadeset godina. Promijenjivi

gospodarski uvjeti, izmijenjeno ponašanje potrošača i nove tehnologije utjecat će na stvaranje

novih tržišta i na stvaranje novih navika turista. Doći će do promjene u sastavu turističke

populacije. Povećat će se udio starijih osoba u turističkim kretanjima, veći će se naglasak

staviti na individualne godišnje odmore te na obrazovni program i aktivnu rekreaciju. Rastuća

svijest o potrebi očuvanja okoliša utjecat će na politiku planiranja i turističku potražnju, a

priroda, koja je najvažniji turistički resurs, biti će sve osjetljivija, što će rezultirati

dugoročnom, ekološkom pristupu planiranja turizma.

Svi se faktori koji utječu na daljnji razvoj turizma moraju uzeti u obzir te ih se mora uključiti

u turističku politiku. Na taj način, turistička ponuda mora uzeti u obzir ograničenja vezana uz

klimatske promjene, nestašicu izvora vode, pritisak na bioraznolikost i štete nastale na

kulturnom naslijeđu utjecajem masovnog turizma.

U 2010. Europska je Komisija usvojila saopćenje „Europe, the world`s No 1 tourist

destination – a new political framework for tourism in Europe“ (Communication 352, 2010)

koja je bila adresirana na Europski Parlament, Vijeće, Europski Ekonomski i Socijalni Odbor

i na Odbor Regija. U dokumentu se raspravlja o koordiniranom pogledu inicijativa na polju

turizma, definirajući novi strategijski okvir akcija koje su kreirane kako bi se stimulirala

konkurentnost u turizmu i njezin kapacitet generiranja ekonomskog rasta.

15

LITERATURA

1. Alkier Radnić, R.: „Turizam u Europskoj Uniji“, Fakultet za menadžment u turizmu i

ugostiteljstvu, Opatija, 2009.

2. Jaliu, D.D.: „The effectiveness of public policies and structural funds in enhancing

tourism development. The case of Romania“,Theoretical and Applied Economics, vol

19., br.12 (577), 2012., str. 37.-52

3. Pančić Kombol, T.: „Kulturno naslijeđe i turizam“, Radovi Zavoda za znanstveni rad

HAZU Varaždin, br. 16-17, 2006.,str. 211.-226.

4. Radulescu,C.V.: „Tourism and Environment – Towards a European Tourism Policy“,

Journal of Knowlege Management, Economics and Information Technology, br. 5.,

2011., str 186. – 196.

5. Vasojević, M.:“Karakteristike razvoja turizma u Evropskoj Uniji“, diplomski rad,

Univerzitet Singidunum, Beograd, 2009., str. 19.-20.

6. Vuković, I.,: „Suvremeni trendovi u razvoju turizma u Europskoj Uniji“, Tourism and

Hospitality Management, Vol. 12, No. 1, 2006., pp. 35-55

7. World Tourism Organisation (1994), „National and Regional Tourism Planning“ pp

3.-5.

8. Europe, the world's No 1 tourist destination – a new political framework for tourism in

Europe,http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/communications/

communication2010_en.pdf, 02.01.2013.

9. http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/promoting-eu-tourism/tourism-related-

policies/index_en.html, 03.01.2013.

10. http://www.reportlinker.com

11. http://www.tab-beim-bundestag.de

12. http://www.mcrit.com

13. http://www.natura2000.hr

14. http://www.geografija.hr

16

17