(sic!) 121

prijevod

Umberto EcoUr-fašizam

Ljudima koji osje}aju da im je oduzet njihov društveniidentitet ur-fašizam kao jedinu privilegiju dodjeljuje~injenicu da su ro|eni u istoj zemlji. Ovo je korijennacionalizma. Osim toga, jedini koji narodu mogu pri-uštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. Tako ukorijenima ur-fašisti~ke psihologije le`i opsesija zav-jerom, po mogu}nosti me|unarodnom. Pristaše semoraju osje}ati opkoljenim. Najlakši na~in rješavanjaproblema zavjere jeste poziv na ksenofobiju. No, zav-jera tako|er mora dolaziti i iznutra: Jevreji suuglavnom najbolja meta jer donose tu prednost da suistovremeno i vani i unutra.

U 1942., kada sam imao deset godina, osvojio samprvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobro-voljnom i obavezuju}em takmi~enju za mlade itali-janske fašiste, što }e re}i – za svakog mladogItalijana. Retori~ki vješto elaborirao sam na temu„Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrt-nost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sampametan dje~ak.

Proveo sam svoje dvije rane godine me|u fašisti-ma, SS-ovcima, republikancima i partizanima, koji susvi pucali jedni na druge, pa sam nau~io kako izbje-gavati metke. Bila je to dobra vje`ba.

U aprilu 1945. godine partizani su osvojili Milano.Dva dana kasnije došli su u gradi} u kojem sam tada`ivio. Bio je to trenutak radosti. Glavni trg je bio punljudi koji su pjevali i mahali zastavama, dozivaju}iMima, regionalnog partizanskog vo|u. Kao neg-dašnji maresciallo Carabiniera, Mimo se pridru`iopristašama generala Badoglia, Mussolinijevog naslje-dnika, i izgubio nogu u jednom od prvih okršaja spreostalim Mussolinijevim trupama. Mimo sepojavio na balkonu gradske vije}nice, blijed, oslon-jen se na štaku, i mašu}i rukom pokušao umiriti oku-pljenu masu. Ja sam ~ekao govor, jer je cijelo mojedjetinjstvo bilo obilje`eno velikim i historijskimMussolinijevim govorima, ~ije smo najznakovitijeodlomke napamet u~ili u školi. Tišina. Mimo je gov-orio promuklim, jedva ~ujnim glasom. Rekao je:„Gra|ani, prijatelji. Nakon toliko bolnih `rtava… tusmo. Slava onima koji su pali za slobodu.” I to je biloto. Vratio se unutra. Gra|ani su vikali a partizani supodigli svoje puške i sve~arski zapucali. Mi djecapo`urili smo skupljati ~ahure, dragocjene stvar~ice,no ipak sam imao vremena nau~iti da sloboda govo-ra zna~i oslobo|enje od retorike.

Nekoliko dana kasnije vidio sam ameri~ke vo-jnike. Bili su to Afroamerikanci. Prvi Yankee kojegsam upoznao bio je crnac, Joseph, koji me u uveo usvijet ~uda Dicka Traceyja i Li'la Abnera. Njegovijarko obojeni stripovi lijepo su mirisali.

Jedan oficir (kapetan ili major Muddy) bio je gostu vili porodice ~ija k}erka je bila moja školska kolegi-ca. Upoznao sam ga u njihovom vrtu gdje su nekedame, okru`uju}i kapetana Muddyija, pri~alezavodljivi francuski. Kapetan Muddy znao je neštofrancuskog, tako|er. Moja prva slika ameri~kih oslo-bodilaca bila je – nakon toliko bijelaca u crnim košul-jama – slika kultiviranog crnog ~ovjeka u `uto-zelenoj uniformi, koji govori: Oui, merci beaucoup,Madame, moi aussi j'aime le champagne… Na`alost, nijebilo šampanjca, ali sam od kapetana Muddyija dobiosvoj prvi Wrigley Spearmint, koji sam `vakao po cijeledane. Uve~er sam svoju `vaku stavljao u ~ašu vodekako bi sutradan bila svje`a.

U maju smo ~uli da je rat završen. Mir je za menebio zanimljiva senzacija. Bilo mi je re~eno da je per-manentno ratovanje prirodno stanje za jednogmladog Italijana. U narednim mjesecima sam otkrioda Otpor nije bio samo lokalni nego evropskifenomen. Nau~io sam nove, zanimljive rije~i poput:réseau, maquis, armée secrète, Rote Kapelle, varšavskigeto. Vidio sam prve fotografije holokausta iako samzna~enje razumio prije nego sam nau~io samu rije~.Shvatio sam od ~ega smo bili oslobo|eni.

U mojoj zemlji danas postoje ljudi koji se pitaju dali je Pokret otpora uopšte imao realnog vojnog utjeca-ja na tok i ishod rata. Za moju je generaciju ovo pitan-je irelevantno: mi smo neposredno razumjeli moral i

FOTO: ANNE SELDER

122

psihološki zna~aj Otpora. Za nas je predmet ponosabilo znati da mi Evropljani nismo pasivno ~ekali naoslobo|enje. A za mlade Amerikance koji su svojomkrvlju pla}ali našu slobodu ipak je nešto zna~ilo znatida su tamo iza linija fronta bili neki Evropljani koji suunaprijed otpla}ivali svoj dug.

U mojoj zemlji danas postoje oni koji govore da jemit o Otporu bio komunisti~ka la`. Istina je da sukomunisti Otpor eksploatirali kao da je njihovo li~novlasništvo, jer su igrali glavnu ulogu u njemu, no jase sje}am i partizana s maramama razli~itih boja.No}i i no}i sam proveo prilijepljen uz radio i slušaoporuke partizanima odašiljane preko Voice ofLondon. Bile su istovremeno šifrirane i poeti~ne po-ruke (The sun also rises, The roses will bloom), a ve}inaod njih bile su „messaggi per la Franchi”. Neko mi jedošapnuo da je Franchi, ~ovjek legendarne hra-brosti, bio vo|a najja~e ilegalne mre`e u sjeveroza-padnoj Italiji. Franchi je postao moj heroj. Franchi (~-ije je pravo ime bilo Edgardo Sogno) je bio mo-narhista i takav antikomunista da se odmah poslijerata pridru`io ultradesni~arskim grupama a potombio optu`en za kolaboraciju u projektu reak-cionarnog dr`avnog udara. Koga briga? Sogno je idalje bajni heroj mog djetinjstva. Oslobo|enje je biozajedni~ki ~in ljudi razli~itih boja.

U mojoj zemlji danas postoje oni koji ka`u da jeoslobodila~ki rat bio tragi~no vrijeme podjela i da jesve što trebamo nacionalno pomirenje. Pam}enje tihstrašnih godina trebalo bi biti potisnuto, refoulée, ver-drängt. Ali Verdrängung izaziva neurozu. Ako pomi-renje zna~i suosje}anje i poštovanje za sve one kojisu vojevali svoje ratove u dobrim namjerama, ondaoprost ne podrazumijeva i zaborav. Mogu ~ak i priz-nati da je Eichmann iskreno vjerovao u svoju misiju,ali ne mogu re}i „OK, vrati se i uradi to opet”. Tu smoda se sjetimo šta se desilo i sve~ano ka`emo da „Oni”to ne smiju opet napraviti.

Ali, ko su Oni?Ako još uvijek mislimo na totalitaristi~ke vlade koje

su vladale Evropom prije Drugog svjetskog rata ondanam je lako re}i da se one ne mogu ponovno javiti uistom obliku u druk~ijim historijskim okolnostima.Ako je Mussolinijev fašizam bio zasnovan na idejikarizmati~nog vo|e, na korporativizmu, na utopijiimperijalne sudbine Rima, na imperijalisti~koj volji zaosvajanjem novih teritorija, na razjarenom nacionaliz-mu, na idealu cijele nacije uniformirane u crne košul-je, na odbacivanju parlamentarne demokratije, naantisemitizmu… onda bez ikakvih teško}a mogupotvrditi da današnja italijanska Alleanza Nazionale,nastala iz postratne fašisti~ke stranke MSI, a sadadesni~arska politi~ka stranka, ima, zasada, veomamalo sli~nosti sa starim fašizmom. Na istoj liniji, prem-da jesam zabrinut zbog raznih nacoidnih pokreta kojise javljaju tu i tamo u Evropi, što uklju~uje i Rusiju, nemislim da }e se nacizam, u svom originalnom oblikunanovo javiti kao svenarodni pokret.

Me|utim, iako politi~ki re`imi mogu biti srušeni,iako se ideologije mo`e kritizirati i odricati ih se, ipak

iza re`ima i njegove ideologije uvijek postoji na~inmišljenja i osje}anja, mješavina kulturnih navika,opskurnih instinkta i nedoku~ivih nagona. Postoji lijoš uvijek neki drugi duh koji se šunja Evropom (odrugim dijelovima svijeta da ne govorim)?

Ionesco je jednom rekao „ra~unaju se tek rije~i,sve ostalo je puko brbljanje”. Lingvisti~ke navike~esto su va`ni simptomi dubinskih osje}anja.Shodno tome, vrijedi upitati se zašto su ne samoOtpor nego i cijeli Drugi svjetski rat generalno dil-jem svijeta (bili) definirani kao borba protiv fašizma.Ako nanovo pro~itate Hemingwayov roman Za kimzvona zvone primijetit }ete da Robert Jordan svojeneprijatelje imenuje „fašistima”, ~ak i onda kadamisli na španske falangiste. A Roosevelt re~e:„Pobjeda ameri~kog naroda i njegovih saveznikabi}e pobjeda nad fašizmom i mrtvom rukom despo-tizma kojeg predstavlja.”

Tokom Drugog svjetskog rata Amerikance koji suodlazili u španski gra|anski rat nazivali su „pre-nagljenim antifašistima”, što }e re}i da je borba pro-tiv Hitlera u '40-tim godinama bila moralna du`nostza svakog Amerikanca, a borba protiv Franca, maloranije, u '30-tim, s druge strane, zaudarala je jer su jeuglavnom vodili komunisti i drugi ljevi~ari… Zaštosu ameri~ki radikali trideset godina kasnije koristiliizraz fašisti~ka svinja govore}i o policajcu koji nijeodobravao njihove puša~ke navike? Zašto nisu gov-orili cagoulardska svinja ili falangisti~ka svinja ili ustaškasvinja ili nacisti~ka svinja?

Mein Kampf je manifest kompletnog politi~kogprograma. Nacizam je sadr`avao rasisti~ku teoriju oizabranosti arijevske rase, precizne opise degeneri-rane umjetnosti (entartete Kunst), filozofiju volje zamo} i filozofiju Übermenscha. Nacizam je bio striktnoantikrš}anski i neopaganisti~ki, dok je StaljinovDiamat (zvani~na verzija sovjetskog marksizma) biovulgarno materijalisti~ki i ateisti~ki. Ako se pod total-itarizmom podrazumijeva svaki re`im koji svaki ~inpojedinca i pojedinca samog podre|uje dr`avi injenoj ideologiji, onda su i nacizam i staljinizam biliistinski totalitaristi~ki re`imi.

Italijanski fašizam je zasigurno bio diktatura, ali upotpunosti nije bio totalitarizam, ne zbog svojeblagosti ve} zbog filozofske slabosti svoje ideologije.Nasuprot uopštenom mišljenju, italijanski fašizamnije imao posebne filozofije. ^lanak o fašizmu kojegpotpisuje Mussolini, a koji je objavljen u enciklope-diji Treccani u osnovi je inspiriran GiovannijemGentileem, i reflektirao je kasnohegelijansko razma-tranje o apsolutnoj i eti~koj dr`avi, što Mussolininikada nije realizirao. Mussolini nije imao nikakvufilozofiju, imao je samo retoriku. Na po~etku je biomilitantni ateista, a kasnije je ipak potpisao konven-ciju s Crkvom i tolerirao biskupe koji su blagosiljalifašisti~ke zastavice. U svojim ranijim antiklerikalnimgodinama, govori, po svemu sude}i, legenda, jed-nom je zatra`io od Boga da ga udari ravno u liceukoliko postoji. Kasnije je Mussolini ~esto spominjaoime Bo`ije u govorima i nije mu smetalo da ga nazi-vaju ~ovjekom Provi|enja.

(sic!) 123

prijevod

Italijanski fašizam bio je prva desni~arska dik-tatura koja je zavladala jednom evropskom zemljom,a svi kasniji sli~ni pokreti pronalazili su neku vrstuarhetipa u Mussolinijevom re`imu. Prvi je italijanskifašizam zasnovao vojnu liturgiju i folklor, pa ~ak ina~in odijevanja, daleko utjecajniji, sa svojim crnimkošuljama, nego li }e Armani, Benetton ili Versaceikada biti. Upravo u tridesetim godinama pojavili suse fašisti~ki re`imi, s Mosleyom u Velikoj Britanij, pau Latviji, Estoniji, Litvaniji, Poljskoj, Ma|arskoj,Rumuniji, Bugarskoj, Gr~koj, Jugoslaviji, Španiji,Portugalu, Norveškoj, pa ~ak i u Ju`noj Americi.Upravo je italijanski fašizam uvjerio mnogeevropske liberalne vo|e da novi re`im donosi zan-imljivu socijalnu reformu i da osigurava ugodnu rev-olucionarnu alternativu komunisti~koj prijetnji.

Ipak, historijsko pravo mi se ne ~ini dovoljnimargumentom da objasnim zašto je rije~ fašizam posta-la sinegdoha, odnosno rije~ koja se upotrebljava zarazli~ite totalitaristi~ke pokrete. Nije ni zbog toga štoje fašizam mo`da sadr`avao, u njihovom kvintesen-cijalnom stanju, sve elemente bilo kojeg kasnije obli-ka totalitarizma. Naprotiv, fašizam nije imao kvintes-enciju. Fašizam je bio uzburkan i zbrkan totalita-rizam, kola` razli~itih filozofskih i politi~kih ideja,košnica razlika. Je li mogu}e pojmiti istinski totalita-rizam koji je bio u stanju kombinirati monarhiju srevolucijom, Kraljevsku vojsku s Mussolinijevommiliziom, davanje privilegija Crkvi s dr`avnim obra-zovanjem koje je slavilo nasilje, apsolutnu dr`avnukontrolu sa slobodnim tr`ištem? Fašisti~ka partijarodila se hvališu}i se da je donijela revolucionarnonovi poredak a finansirali su je najkonzervativnijizemljoposjednici koju su o~ekivali od nje da budekontrarevolucionarna. U po~etku je fašizam bio irepublikanski, a ipak je pre`ivio dvadeset godinajavno ispoljavaju}i svoju odanost kraljevskoj porod-ici, dok je Duce išao ruku pod ruku s Kraljem, kojemje ~ak nudio i titulu cara. Ali kad je Kralj Mussolinijaotpustio 1943. godine, partija se ponovo javila dvamjeseca kasnije, s podrškom Njema~ke, sa zaht-jevom za „socijalnu” republiku, recikliraju}i svojustaru revolucionarnu skriptu, oboga}enu skoro pajakobinskim nadtonovima.

Postojala je samo jedna jedina nacisti~ka arhitektu-ra i nacisti~ka umjetnost. Ako je nacisti~ki arhitektabio Albert Speer, onda nije bilo mjesta za Miesa vander Rohea. Isto tako, pod Staljinovom vlaš}u, ako jeprihva}en Lamarck, onda nije bilo mjesta za Darwina.U Italiji su postojali tada izvjesni fašisti~ki arhitekti, alitik do njihovih pseudokoloseuma stajale su gra|evinainspirirane modernim racionalizmom Gropiusa.

Nije bilo fašisti~kog `danova koji bi zadao jasan istriktan kulturni pravac. U Italiji su tada bile dvijeva`ne umjetni~ke nagrade. Premio Cermonu je kon-trolirao fanati~ni fašista Roberto Farinacci, koji jepodr`avao umjetnost kao propagandu. (Mogu seprisjetiti slika kao što su „Slušanje Duceovog govorana radiju” ili „Stanja svijesti stvorena fašizmom”.)Premio Bergamo sponzorirao je kultivirani i razumnifašista Giuseppe Bottai koji je štitio koncept umjet-

nosti radi umjetnosti same ali i mnoge avangardnekoncepte koji su u Njema~koj proglašeni izopa~enimi kriptokomunisti~kim.

Nacionalni pjesnik bio je D'Annunzio, boem kojegbi u Njema~koj ili Rusiji poslali pred strelja~ki odred.Proglašen je re`imskim bardom zbog svog nacionaliz-ma i kulta herojstva, koji je ustvari bio dobrano izmi-ješan s utjecajima francuske fin de siecle dekadencije.

Uzmimo futurizam. Olako se da re}i da je i on biojedno stanje degenerirane umjetnosti, kao što su biliekspresionizam, kubizam i nadrealizam. Ali, rani itali-janski futuristi bili su nacionalisti, podr`avali su idejuu~eš}a Italije u Prvom svjetskom ratu iz estetskihrazloga; slavili su brzinu, nasilje i izazov, a sve to lakoje povezati s fašisti~kim kultom mladosti. Dok sefašizam samoidentificirao s Rimskim carstvom i nano-vo otkrivenim ruralnim tradicijama, Marinetti (koji jetvrdio da je automobil ljepši od Nike sa Samotrake, pa~ak i mjese~inu `elio ubiti) proglašen je u me|uvre-menu ~lanom Italijanske akademije, u kojoj se namjese~inu gledalo s velikim poštovanjem.

Mnogi budu}i partizani i mnogi budu}i intelektu-alci Komunisti~ke partije školovali su se na GUF-u,fašisti~koj organizaciji studenata, koja je bila kolijev-ka nove fašisti~ke kulture. Ovi klubovi bili su svo-jevrsni kipu}i lonci u kojima su cirkulirale nove idejebez ikakve stvarne ideološke kontrole. To ne zna~i,ipak, da su partijski ljudi bili tolerantni prema radi-kalnom mišljenju, no neki od njih ipak su imali sred-stava za kontrolu.

Tokom ovih dvadeset godina, poezija Montalea idrugih pjesnika okupljenih oko grupe „Ermetici”, bilaje, zapravo, reakcija na bombasti~ni stil re`ima, a ovimpjesnicima bilo je dozvoljeno razvijati svoj literarniprotest iz svojih, kako je tada vi|eno, bjelokosnih kula.Raspolo`enje poezije iz „Ermetici” grupe bilo je pot-puno suprotno heroizmu i optimizmu re`ima. Re`imje tolerirao njihovo nesumnjivo, mada društveno nev-idljivo disidentstvo, jer fašisti naprosto nisu obra}alipa`nju na tako hermeti~ne jezike.

Sve ovo ne zna~i da je italijanski re`im gajio toler-anciju. Gramsci je dr`an u zatvoru sve do smrti, opozi-cioni lideri Giacomo Matteotti i bra}a Rosselli su ubi-jeni, ukinuta je sloboda štampe, raspušteni susindikati, a politi~ki disidenti su odaslani na dalekaostrva. Zakonodavna vlast je bila poprili~no fikcional-na, pri ~emu je izvršna vlast, koja je na sebe preuzela iovlasti pravosu|a, sama donosila nove zakone, me|ukojima i one zakone o zaštiti rase (što je formalna gestaitalijanske podrške onome što je postalo holokaust).

Kontradiktorna slika koju opisujem nije rezultattolerancije nego politi~ke i ideološke neuravnote`e-nosti i raspršenosti. Ali, treba naglasiti, bila je to rigid-na raspršenost, strukturirana konfuzija. Fašizam filo-zofski nije, zapravo, postojao, ali je emocionalno bio~vrsto privezan za neke arhetipske podloge.

Tako sti`emo do druge va`ne ta~ke. Nije postojaosam jedan nacizam. Ne mo`emo Francov hiperkato-li~ki falangizam ozna~iti kao nacizam jer je nacizamu suštini paganski, politeisti~ki i antikrš}anski. No,fašisti~ka igra mo`e se igrati na mnogo na~ina, a

124

naziv igre se ne mijenja. Pojam fašizma ovdje nijedruk~iji nego Wittgensteinov pojam igre. Igra mo`ebiti natjecateljska ili ne, mo`e zahtijevati neke poseb-ne vještine ili ne, mo`e podrazumijevati novac ali ine mora. Igre su razli~ite aktivnosti koje pokazujujednu istu „porodi~nu sli~nost”, kako Wittgensteinka`e. Uzmimo sljede}u sekvencu:

1 2 3 4abc bcd cde def

Zamislimo niz politi~kih grupa u kojem prvu gru-pu karakterizira element „abc”, drugu grupu „bcd”,tre}u „cde”, i tako dalje. Prva i druga grupa su sli~nejer imaju dva zajedni~ka elementa, na istoj osnovi susli~ne druga i tre}a grupa. Obratimo pa`nju na to da jetre}a grupa sli~na prvoj, jer imaju „c” kao zajedni~kielement. No, najzanimljivija je zasigurno ~etvrtagrupa, koja je sli~na drugoj i tre}oj, ali nema ništazajedni~ko s prvom grupom. Ipak, zahvaljuju}i ne-prekinutom nizu opadaju}ih sli~nosti od prve do~etvrte grupe, ostaje, kao neka vrsta iluzorne tranziti-vnosti, porodi~na sli~nost izme|u prve i ~etvrte grupe.

Fašizam je postao svenamjenski pojam jer se izfašisti~kog re`ima mo`e ukloniti jedan ili više eleme-nata a on }e i dalje biti prepoznatljiv kao fašisti~ki.Oduzmite imperijalizam od fašizma i opet }ete imatiFranca i Salazara. Oduzmite mu kolonijalizam, opet}ete imati balkanski fašizam ustaša. Dodajte italijan-skom fašizmu radikalni antikapitalizam (kojiMussolinija nikada nije impresionirao) i dobit }eteEzru Pounda. Dodajte kult keltske mitologije i misti-cizam Svetog Grala (koji je potpuno stran zvani~nomfašizmu) i dobit }ete jednog od najcjenjenijih guruafašizma – Juliusa Evolu.

Ali uprkos cijeloj ovoj zbrci, ipak mislim da jemogu}e skicirati listu elemenata tipi~nih za ono štonazivam ur-fašizmom ili vje~nim fašizmom. Ovi ele-menti ne mogu sa~injavati sistem, mnogi od njih sume|usobno kontradiktorni i tipi~ni su za mnogedruge vrste despotizma ili fanatizma. No, dovoljanje jedan od njih da otvori prostor fašizmu koji }e seoko njega zgrušati.

1. Kult tradicijePrvi element ur-fašizma je kult tradicije. Tra-

dicionalizam je, naravno, mnogo stariji od fašizma.Nije on tipi~an samo za kontrarevolucionarnukatoli~ku misao nakon Francuske revolucije nego jero|en u kasnom helenisti~kom periodu kao reakcijana klasi~ni gr~ki racionalizam. U Mediteranskombazenu narodi razli~itih religija (od kojih je ve}inuprihvatio rimski Panteon) po~eli su sanjati ootkrovenju odaslanom u praskozorje ljudske histori-je. Ovo otkrovenje, prema tradicionalisti~koj mistici,dugo je bilo skriveno ispod vela zaboravljenih jezika:u egipatskim hijeroglifima, u keltskim runama, usavitcima malo poznatih religija Azije.

Ta nova kultura trebala bi biti sinkreti~ka.Sinkretizam nije, kako to rje~nik tvrdi, tek „kombi-

nacija razli~itih oblika vjerovanja i praksi”, jer takvakombinacija mora tolerirati odre|ene kontradikcije.Svaka izvorna poruka nosi bljesak mudrosti i kad se~ini da svaka od njih govori druk~ije i nespojivestvari to se samo ~ini jer svaka od njih aludira, ale-gori~ki, na jednu te istu iskonsku istinu.

Posljedica tome je da u~enje ne donosi nikakvukorist. Istina je izre~ena jednom za svagda a mi tekmo`emo interpretirati njenu zakukuljenu i nesh-vatljivu poruku.

Dovoljno je samo pogledati program bilo kojegfašisti~kog pokreta kako bi se pronašli glavnifašisti~ki mislioci. Nacisti~ki gnosis hranjen je tradi-cionalisti~kim, sinkretisti~kim, okultnim elementima.Najuticajniji teoreti~ar savremene italijanske des-nice, Julius Evola, spojio je Sveti Gral s ProtokolimaSionskih mudraca, alhemiju sa svetim Rimskim iNjema~kim carstvom. ^injenica da je savremenaitalijanska desnica, s ciljem da poka`e svoju otvo-renost, nedavno proširila svoj program uklju~iv-anjem radova i ideja De Maistrea, Guenona i Gra-mscija, ~isti je dokaz sinkretizma.

Ako u ameri~kim knji`arama istra`ujete policekoje su ozna~ene kao „New Age”, na}i }ete tamo ~aki Svetog Augustina, koji, koliko ja znam, nije biofašista. Ali, kombiniranje Svetog Augustina iStonehengea – to je simptom ur-fašizma.

2. Odbacivanje modernizmaTradicionalizam podrazumijeva odbacivanje mod-

ernizma. I fašisti i nacisti su obo`avali tehnologiju doksu je tradicionalisti obi~no odbacivali kao negacijutradicionalnih vrijednosti. Me|utim, iako je nacizambio ponosan na svoja industrijska dostignu}a, njegovapohvala modernizmu bila je tek površina ideologijezasnovane na krvi i tlu (Blut und Boden). Odbacivanjemodernog svijeta bilo je zamaskirano odbijanjem kap-italisti~kog na~ina `ivota, ali je u biti podrazumijevaloodbacivanje Duha 1789. (i 1776., naravno). Prosvjetit-eljstvo, odnosno Doba razuma, vi|eno je kao po~etakmoderne izopa~enosti. U svojoj se suštini ur-fašizammo`e definirati kao iracionalizam.

3. IracionalizamIracionalizam, tako|er, opstoji na kultu ~ina zarad

~ina samog. ^in lijep sam po sebi mora biti preduzetprije ili bez bilo kakvog razmišljanja. Mišljenje jeoblik kastriranosti. Tako kultura postaje sumnjiva~im se poistovjeti sa kriti~kim stavovima. Nepovj-erenje prema intelektualnom svijetu uvijek je biosimptom ur-fašizma, od navodne Goeringove izjave„Kada ~ujem rije~ kultura, latim se pištolja”, dou~estalih izraza kakvi su „degenerirani intelektual-ci”, „štreber~ine i pametnjakovi}i”, „jalovi snobovi”ili „univerziteti su legla crvenih”. Zvani~ni fašisti~kiintelektualci uglavnom su bili zadu`eni za napadena modernu kulturu i liberalnu inteligenciju koja je,navodno, izdala tradicionalne vrijednosti.

4. Neslaganje kao izdajaNijedno sinkretisti~ko vjerovanje ne mo`e podni-

(sic!) 125

prijevod

jeti analiti~ki kritiku. Kriti~ki duh izvodi razlike, auvi|anje razlike je znak modernizma. U modernoj ku-lturi nau~na zajednica cijeni neslaganje kao na~in un-aprje|enja znanja. Za ur-fašizam neslaganje je izdaja.

5. Strah od razlike Nadalje, neslaganje je znak raznolikosti. Ur-fašiz-

am oja~ava i pridobiva podršku time što iskorištava iraspiruje prirodni strah od razlike. Prvi znak jednogfašisti~kog ili predfašisti~kog pokreta upravo je strahod došljaka. Ur-fašizam je tako, po definiciji, rasisti~ki.

6. Individualna ili socijalna frustracijaFašizam potje~e iz individualne ili socijalne frus-

tracije. Zato je jedan od tipi~nih elemenata povijesn-og fašizma bio poziv frustriranoj srednjoj klasi, klasikoja je trpjela ekonomsku krizu ili patila od osje}ajapoliti~kog poni`enja, uplašena pritiskom ni`ih soci-jalnih grupa. U naše vrijeme, kada su stari proleteripostali malogra|anima (a lumpenproleteri ugla-vnom odstranjeni s politi~ke scene), fašizam sutrašn-jice svoju }e publiku prona}i u ovoj novoj ve}ini.

7. Opsesija zavjeromLjudima koji osje}aju da im je oduzet njihov

društveni identitet ur-fašizam kao jedinu privilegijudodjeljuje ~injenicu da su ro|eni u istoj zemlji. Ovo jekorijen nacionalizma. Osim toga, jedini koji narodumogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijate-lji. Tako u korijenima ur-fašisti~ke psihologije le`i ops-esija zavjerom, po mogu}nosti me|unarodnom. Pristašese moraju osje}ati opkoljenim. Najlakši na~in rješavan-ja problema zavjere jeste poziv na ksenofobiju. No,zavjera tako|er mora dolaziti i iznutra: Jevreji suuglavnom najbolja meta jer donose tu prednost da suistovremeno i vani i unutra. U SAD-u }emo najo~itijupojavu opsesije zavjerom prona}i u The New WorldOrder Pata Robinsona, ali, kao što smo ve} vidjeli, imai mnogo drugih.

8. Osje}aj poni`enja zbog mo}i neprijateljaPristaše se moraju osje}ati poni`enima zbog

o~iglednog bogatstva i mo}i svojih neprijatelja. Doksam bio dje~ak nau~ili su me da Engleze vidim kaonarod pet dnevnih obroka. Oni su jeli ~eš}e nego lisiromašni ali smjerni Italijani. Jevreji su bogati i jednidrugima poma`u kroz mre`u uzajamne podrške.Pristaše, me|utim, moraju biti uvjereni da mogu savla-dati neprijatelje. Neprestanim mijenjanjem retori~kogfokusa neprijatelji su ~as slabi ~as jaki. Fašisti~ke vladeosu|ene su na ratne poraze jer su ustavno nesposob-ne ta~no procijeniti snage neprijatelja.

9. @ivot je permanentno ratovanjeU ur-fašizmu nema borbe za `ivot nego se, prije

}e biti, `ivi da bi se borilo. Otuda je pacifizam trgovinas neprijateljem. Pacifizam je loš jer `ivot je permanentnoratovanje. Ovo, me|utim, dovodi do kompleksaArmagedona. Ako neprijatelji moraju biti pora`eni,onda mora postojati i posljednja bitka, nakon koje }epokret imati potpunu kontrolu nad svijetom. No,

takvo „kona~no rješenje” podrazumijeva neki du`iperiod mira, Zlatno doba, što se suprotstavlja prin-cipu permanentnog rata. Nijedan fašisti~ki vo|a nijeuspio riješiti ovaj problem.

10. Prezir prema slabijemElitizam, koji je u osnovi aristokratski, tipi~an je

aspekt svake reakcionarne ideologije, a aristokratskii militaristi~ki elitizam krvni~ki podrazumijevajuprezir prema slabijem. Ur-fašizam mo`e zagovaratisamo pu~ki elitizam. Svaki gra|anin pripada najbol-jem narodu na svijetu, ~lanovi partije najbolji sume|u svim gra|anima, a svaki gra|anin mo`e (ili bimorao) pristupiti partiji. Ali patriciji ne mogu posto-jati bez plebejaca. U stvari, Vo|a, koji zna da mu mo}nije demokratski data nego je silom uzeta, tako|erzna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa,koje su toliko slabe da zaslu`uju gospodara. Kako jegrupa hijerarhijski organizirana (prema vojnommodelu) svaki od podre|enih vo|a prezire svojepot~injene, a svaki od njih, nadalje, prezire one kojisu njemu pot~injeni. Upravo to poja~ava svijest omasovnom elitizmu.

11. Kult heroizma i herojska smrtU takvoj perspektivi svakoga se obrazuje da postane

heroj. U svakoj mitologiji heroj je iznimno bi}e, a ur-fašizam herojstvo postavlja kao normu. Ovaj kultheroizma tijesno je povezan s kultom smrti. Nijeslu~ajno parola falangista bila Viva la Muerte (`ivjelasmrt!, op. prev.). U nefašisti~kim društvima širojjavnosti govori se da je smrt neugodna ali da se snjom mora suo~iti dostojanstveno a vjernicima jere~eno da je smrt bolan na~in dosezanja nadnaravnesre}e. Nasuprot tome, ur-fašisti~ki heroj `udi zaherojskom smr}u, koju se reklamira kao najboljunagradu za herojski `ivot. Ur-fašisti~ki heroj nestr-pljivo ~eka smrt. U svojoj nestrpljivosti ~esto drugeljude šalje u smrt.

12. Machizam Kako su i permanentni rat i heroizam teške igre,

ur-fašista svoju volju za mo} prenosi na seksualninivo. Ovo je izvor machizma, koji podrazumijeva iprezir prema `enama i osudu neuobi~ajenih seksual-nih navika, od ~ednosti do homoseksualnosti. Kakoje ~ak i seks teška igra, ur-fašisti~ki heroj se tako igraoru`jem, što je surogat falusnog prakticiranja.

13. Selektivni/kvalitativni populizamUr-fašizam je zasnovan na selektivnom populizmu,

na jednom, takoreku}i, kvalitativnom populizmu. Udemokratiji gra|ani imaju individualna prava, aligra|ani u cjelini imaju politi~ki utjecaj samo skoli~inskog aspekta jer pojedinac se mora povinovatiodlukama ve}ine. Za ur-fašizam individue kao indi-vidue nemaju prava, a Narod se poima kao kvalitet,kao monolitni entitet koji izra`ava Zajedni~ku Volju.Kako niti jedna velika koli~ina ljudskih bi}a ne mo`eimati zajedni~ku volju, Vo|a se nadaje kao njihovtuma~. Izgubivši mo} demokratskog delegiranja,

126

gra|ani ne djeluju nego se od njih tra`i da igrajuulogu Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništadrugo do teatralna izmišljotina. Kao dobar primjerkvalitativnog populizma ne moramo više uzimatiPiazza Veneziju u Rimu ili Nurnberški stadion, jernas u budu}nosti ~eka svojevrstan TV-populizam iliinternetski populizam u kojem }e emocionalna reak-cija odre|ene odabrane grupe biti predstavljena iprihva}ena kao glas Naroda.

Zbog svog kvalitativnog populizma ur-fašizam semora usprotiviti „trulim” parlamentarnim vlastima.Jedna od prvih Mussolinijevih re~enica u Italijan-skom parlamentu glasila je: „Mogao bih ovo gluho i`alosno mjesto pretvoriti u kamp za moje manip-ule.” (Manipule su vojne jedinice u rimskim legija-ma.) Smjesta je, ustvari, pronašao bolje mjesto zasvoje manipule, ali je malo kasnije ipak uništio Parla-ment. Gdje god politi~ar iskazuje sumnju u legitim-nost parlamenta jer, tobo`e, više ne predstavlja glasNaroda, tu se mo`e namirisati ur-fašizam.

14. Ur-fašizam govori novogovorom Novogovor je izmislio Orwell u 1984, kao zva-

ni~ni jezik Ingsoca, engleskog socijalizma. No, ele-menti ur-fašizma zajedni~ki su razli~itim oblicimadiktature. Svi nacisti~ki ili fašisti~ki ud`benici slu`ilisu se osiromašenim vokabularom i elementarnomsintaksom s ciljem da ograni~e sredstva za komplek-sno i kriti~ko razmišljanje. Moramo biti spremni pre-poznati nove forme novogovora, ~ak i kad sepojavljuju u potpuno nevinom obliku talk showa.

***

Ujutro 27. 7. 1943. saznao sam preko radija da jefašizam pao i da je Mussolini uhapšen. Kada me jemati poslala da kupim novine otkrio sam nanajbli`em kiosku da novine imaju razli~ite naslove.Štaviše, nakon pregledavanja svih naslova shvatio

sam da u svakim novinama piše nešto drugo. Kupiosam jedne, naslijepo, i na prvoj stranici vidio proglaskoji je potpisalo pet-šest politi~kih partija, me|u koji-ma i Komunisti~ka partija, Socijalisti~ka partija iLiberalna partija.

Dotada sam vjerovao da u svakoj zemlji postojijedna partija a da se u Italiji zove Partito NazionaleFascista. Sada sam otkrivao da u mojoj zemlji neko-liko partija mo`e istovremeno postojati. Kako sambio bistar dje~ak, shvatio sam da nisu mogle prekono}i nastati i da su neko vrijeme djelovale ilegalno.

Poruka na naslovnoj stranici slavila je kraj dik-tature i povratak slobode: slobode govora, slobodeštampe i slobode politi~kih organizacija. „Sloboda”,„diktatura”, „prava”... prvi put sam tada ~uo za terije~i. Nanovo sam se, uz te rije~i, rodio kao slobo-dan ~ovjek Zapada.

Moramo paziti da smisao ovih rije~i nikada pono-vo ne bude zaboravljen. Ur-fašizam je još uvijek okonas, ~esto neuniformiran i svakodnevno odjeven.Lakše bi nam bilo kada bi se pojavio danas neko kobi javno govorio „Ho}u ponovo otvoriti Auschwitz”,„Ho}u da Italijom ponovo paradiraju crne košulje”,ali `ivot nije tako jednostavan. Ur-fašizam se mo`evratiti pod najnevinijim maskama.

Naša je du`nost da ga razotkrijemo i dapoka`emo prstom na svaki njegov primjer, svakogadana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda ioslobo|enje zadaci su kojima nikada nema kraja.

Prijevod: Kenan Efendi}

*Tekst je prvobitno objavljen 22. juna 1995. u „NewYork Review of Books”, a potom i u „Utne Reader” u

decembru iste godine. Ovaj prijevod napravljen je premaoba izdanja, pri ~emu se razlike ogledaju samo u tome što

drugo izdanje ima podnaslove.