1

2

4

Poštovani čitaoče, Sa velikim zadovoljstvom vam predstavljam publikaciju u kojoj su sabrani prevodi svih UNESCO konvencija iz oblasti kulture kojima je pristupila Bosna i Hercegovina. Naime, polazeći od činjenice da su UNESCO Konvencije izuzetno značajan dio međunarodnog prava kojim su regulisana važna pitanja u različitim oblastima i aspektima kulture, Bosna i Hercegovina je samim provođenjem postupka pristupanja datim konvencijama pokazala svoju opredijeljenost ka uvođenju međunarodnih pravnih standarda i najboljih praksi, te implementaciju preporuka datih u istim. Zahvaljujući sredstvima dobijenim kroz MDG-F program „Kultura za razvoj“ koji u Bosni i Hercegovini zajednički implementiraju tri UN agencije: UNESCO, UNDP i UNICEF, zajedno sa Ministarstvom civilnih poslova, Federalnim Ministarstvom kulture i sporta i Ministarstvom prosvjete i kulture Republike Srpske, omogućeno je izdavanje ove publikacije u kojoj su na jednom mjestu objavljeni prevodi svih konvencija. Uvjeren sam da je ovo jedan u nizu koraka koji će stručnoj javnosti i nadležnim tijelima omogućiti uspješnu implementaciju datih konvencija. Objava ove publikacije je značajan korak ka promociji UNESCO konvencija u cijelokupnoj javnosti Cijeneći značaj prisustva UNESCO-a na ovim prostorima i njihovog više nego značajnog doprinosa na očuvanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine, smatram da je objava prevoda konvencija još jedan pozitivan odraz naše dobre saradnje u Bosni i Hercegovini. U publikaciji koja je pred vama možete na jednom mjestu pronaći sve konvencije, te želim da vam budu na usluzi u vašem daljem radu i svim aktivnostima koje provodite u interesu razvoja, promocije i očuvanja kulture i kulturne baštine u Bosne i Hercegovine.

mr Sredoje Nović Ministar civilnih poslova i

predsjednik Državne komisije za saradnju BiH s UNESCO

5

KONVENCIJA ZA ZAŠTITU KULTURNIH DOBARA U SLUČAJU ORUŽANOG SUKOBA

6

KONVENCIJA ZA ZAŠTITU KULTURNIH DOBARA U SLUČAJU ORUŽANOG SUKOBA

Visoke ugovorne stranke, uvažavajući da su tijekom posljednjih oružanih sukoba kulturna dobra pretrpjela teška oštećenja i da su ona, zbog razvitka ratne tehnike, sve ugroženija od uništenja; uvjerene da štete nanesene kulturnim dobrima, bez obzira na to kojem narodu pripadala, predstavljaju štetu kulturnoj baštini čitavoga čovječanstva jer svaki narod daje svoj doprinos svjetskoj kulturi; smatrajući da je očuvanje kulturne baštine od velike važnosti za sve narode svijeta i da je važno toj baštini osigurati međunarodnu zaštitu; vođene načelima o zaštiti kulturnih dobara u tijeku oružanog sukoba ustanovljenih u Haaškim konvencijama iz 1899. i 1907. godine, te u Washingtonskom paktu od 15. travnja 1935. godine; smatrajući da zaštita tih dobara ne može biti učinkovita ukoliko se ne organizira još u vrijeme mira poduzimanjem i nacionalnih i međunarodnih mjera; odlučne poduzeti sve moguće korake radi zaštite kulturnih dobara; sporazumjele su se o sljedećim odredbama:

GLAVA I. OPĆE ODREDBE O ZAŠTITI

Članak 1. DEFINICIJA KULTURNIH DOBARA

U smislu ove Konvencije, kulturnim se dobrima, bez obzira na njihovo porijeklo ili njihovog vlasnika, smatraju: a) pokretna ili nepokretna dobra od velike važnosti za baštinu naroda, kao što su spomenici arhitekture, umjetnički ili povijesni spomenici, vjerski ili svjetovni; arheološki lokaliteti; skupovi građevina koji su kao cjeline povijesno ili umjetnički zanimljivi; umjetnička djela; rukopisi, knjige i drugi umjetnički, povijesno ili arheološki zanimljivi predmeti; znanstvene zbirke i važne zbirke knjiga, arhivskog gradiva ili reprodukcija prethodno definiranih dobara; b) zgrade čija je glavna i stvarna namjena očuvanje ili izlaganje kulturnih dobara definiranih u točki a), kao što su muzeji, velike knjižnice, mjesta pohrane arhivskog gradiva, te skloništa namijenjena sklanjanju pokretnih kulturnih dobara definiranih u točki a) u slučaju oružanog sukoba; c) središta koja sadrže znatnu količinu kulturnih dobara definiranih u točkama a) i b), nazvana "spomenička središta".

Članak 2. ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA

U smislu ove Konvencije, zaštita kulturnih dobara obuhvaća čuvanje i poštivanje tih dobara.

Članak 3. ČUVANJE KULTURNIH DOBARA

Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će, poduzimajući mjere koje smatraju primjerenima, još u vrijeme mira pripremiti čuvanje kulturnih dobara smještenih na vlastitom području od predvidivih posljedica oružanog sukoba.

7

Članak 4. POŠTIVANJE KULTURNIH DOBARA

1. Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će poštivati kulturna dobra smještena na vlastitom području, kao i na području ostalih visokih ugovornih stranaka, suzdržavajući se od upotrebe tih dobara i njihove neposredne okoline ili sredstava za njihovu zaštitu u svrhe koje bi ta dobra mogle izložiti uništenju ili oštećenju u slučaju oružanog sukoba, te suzdržavajući se od bilo kojeg neprijateljskog čina prema tim dobrima. 2. Od obveza navedenih u stavku 1. ovoga članka može se odstupiti samo u slučajevima kad vojna potreba imperativno nalaže takvo odstupanje. 3. Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će, osim toga, zabraniti, spriječiti i, prema potrebi, zaustaviti svaki oblik krađe, pljačke ili otuđenja kulturnih dobara, kao i svaki vandalski čin usmjeren prema tim dobrima. One će se suzdržati od rekvizicije pokretnih kulturnih dobara smještenih na području druge visoke ugovorne stranke. 4. One će se suzdržati od svih mjera represalija prema kulturnim dobrima. 5. Nijedna visoka ugovorna stranka ne može se u odnosu na drugu visoku ugovornu stranku osloboditi obveza ustanovljenih u ovome članku na temelju činjenice da posljednja nije primijenila mjere čuvanja propisane u članku 3.

Članak 5. OKUPACIJA

1. Svaka visoka ugovorna stranka koja je u cijelosti ili djelomično okupirala područje druge visoke ugovorne stranke, koliko je god to moguće, poduprijet će napore nadležnih državnih vlasti okupiranoga područja za čuvanje i očuvanje svojih kulturnih dobara. 2. Ako je potrebno poduzeti mjere za očuvanje kulturnih dobara smještenih na okupiranome području i oštećenih vojnim operacijama i ako ih nadležne državne vlasti ne mogu poduzeti, okupacijska će sila, utoliko koliko je to moguće i u uskoj suradnji s tim vlastima, poduzeti najnužnije mjere očuvanja. 3. Svaka visoka ugovorna stranka, čiju vladu pripadnici nekog pokreta otpora smatraju svojom zakonitom vladom, upozorit će te pripadnike, ako je to moguće, na obvezu da se pridržavaju onih odredaba Konvencije koje se odnose na poštivanje kulturnih dobara.

Članak 6. OZNAČAVANJE KULTURNIH DOBARA

Sukladno odredbama članka 16, kulturna dobra se mogu označiti znakom raspoznavanja kako bi se olakšala njihova identifikacija.

Članak 7. VOJNE MJERE

1. Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će još u vrijeme mira u vojne propise i naputke unijeti takve odredbe koje osiguravaju pridržavanje ove Konvencije i da će kod pripadnika svojih oružanih snaga poticati duh poštivanja kulture i kulturnih dobara svih naroda. 2. Visoke ugovorne stranke se obvezuju da će još u vrijeme mira, u sklopu svojih oružanih snaga, pripremiti ili ustanoviti službe ili stručno osoblje čija je zadaća osigurati poštivanje kulturnih dobara i surađivati s civilnim vlastima odgovornima za čuvanje tih dobara.

GLAVA II. POSEBNA ZAŠTITA

Članak 8. ODOBRAVANJE POSEBNE ZAŠTITE

1. Pod posebnu zaštitu se može staviti ograničeni broj skloništa namijenjenih sklanjanju pokretnih kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba,

8

spomeničkih središta i drugih nepokretnih kulturnih dobara od vrlo velike važnosti, pod uvjetima: a) da se nalaze na dovoljnoj udaljenosti od velikoga industrijskog središta ili od bilo kojeg važnog vojnog cilja koji je izloženo mjesto, kao što su, primjerice, aerodrom, radiopostaja, organizacija koja se bavi poslovima nacionalne obrane, razmjerno važna luka ili željeznička postaja ili glavni prometni pravac; b) da se ne upotrebljavaju u vojne svrhe. 2. Sklonište za pokretna kulturna dobra može se, također, bez obzira na lokaciju, staviti pod posebnu zaštitu ako je sagrađeno tako da ga bombardiranja najvjerojatnije ne bi oštetila. 3. Smatra se da se spomeničko središte upotrebljava u vojne svrhe kad se upotrebljava za premještanje vojnog osoblja ili vojne opreme, čak i pri prolaženju. Isto vrijedi kad se aktivnosti izravno povezane s vojnim operacijama, smještajem vojnog osoblja ili proizvodnjom ratnoga materijala obavljaju unutar toga središta. 4. Nadziranje nekog od kulturnih dobara pobrojenih u stavku 1. od u tu svrhu posebno ovlaštenih naoružanih stražara, ili prisutnost policijskih snaga odgovornih za održavanje javnog reda blizu tih kulturnih dobara, ne smatra se upotrebom u vojne svrhe. 5. Ako je neko od kulturnih dobara pobrojenih u stavku 1. ovoga članka smješteno blizu nekoga važnoga vojnog cilja u smislu toga stavka, ono se ipak može staviti pod posebnu zaštitu ako se visoka ugovorna stranka koja takvu zaštitu zahtijeva obveže da u slučaju oružanog sukoba taj cilj neće upotrijebiti i, osobito, ako je riječ o luci, željezničkoj postaji ili aerodromu, da će odatle skrenuti sav promet. U tom slučaju takvo se skretanje mora pripremiti još u vrijeme mira. 6. Posebna zaštita se odobrava kulturnim dobrima njihovim upisom u "Međunarodni registar kulturnih dobara pod posebnom zaštitom". Taj se upis može obaviti samo sukladno odredbama ove Konvencije i pod uvjetima predviđenima u Pravilniku o izvršavanju Konvencije.

Članak 9. IMUNITET KULTURNIH DOBARA POD POSEBNOM ZAŠTITOM

Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će, od trenutka upisa u Međunarodni registar, osigurati imunitet kulturnih dobara pod posebnom zaštitom suzdržavanjem od svakog neprijateljskog čina usmjerenog protiv tih dobara i, osim u slučajevima predviđenim u stavku 5. članka 8, od svake upotrebe takvih dobara ili njihove okoline u vojne svrhe.

Članak 10. OZNAČAVANJE I KONTROLA

Za vrijeme oružanog sukoba kulturna dobra pod posebnom zaštitom moraju biti označena znakom raspoznavanja opisanim u članku 16. i biti dostupna međunarodnoj kontroli kakva je predviđena u Pravilniku o izvršavanju Konvencije.

Članak 11. OPOZIV IMUNITETA

1. Ako neka od visokih ugovornih stranaka u odnosu na bilo koje kulturno dobro pod posebnom zaštitom prekrši obveze preuzete na temelju članka 9, protivnička stranka je, tako dugo dok to kršenje traje, oslobođena svoje obveze da osigura imunitet dotičnog dobra. Ona će, međutim, kad je god to moguće, prethodno zahtijevati prestanak takvoga kršenja u razumnom roku. 2. Osim u slučaju predviđenom u stavku 1. ovoga članka, imunitet kulturnog dobra pod posebnom zaštitom može se opozvati samo u iznimnim slučajevima neizbježne vojne potrebe i samo tako dugo dok ta potreba traje. Takvu potrebu može utvrditi samo zapovjednik postrojbe koja je po veličini jednaka diviziji ili veća. U svim slučajevima, kad to okolnosti dopuštaju, odluka o opozivu imuniteta se navrijeme priopćuje protivničkoj stranci. 3. Stranka koja opoziva imunitet mora, što je prije moguće, pisano i navodeći razloge, obavijestiti glavnog povjerenika za kulturna dobra, predviđenog u Pravilniku o izvršavanju Konvencije.

9

GLAVA III. PRIJEVOZ KULTURNIH DOBARA

Članak 12. TRANSPORT POD POSEBNOM ZAŠTITOM

1. Transport isključivo namijenjen prijevozu kulturnih dobara, bilo unutar nekoga područja, ili na neko drugo područje, može, na zahtjev zainteresirane

visoke ugovorne stranke, biti pod posebnom zaštitom, pod uvjetima predviđenima u Pravilniku o izvršavanju Konvencije. 2. Transport pod posebnom zaštitom bit će pod međunarodnim nadzorom predviđenim u spomenutom Pravilniku i isticat će znak raspoznavanja opisan u članku 16. 3. Visoke ugovorne stranke suzdržat će se od svakoga neprijateljskog čina prema transportu pod posebnom zaštitom.

Članak 13. PRIJEVOZ U HITNIM SLUČAJEVIMA

1. Ako visoka ugovorna stranka ocijeni da sigurnost određenih kulturnih dobara zahtijeva njihov prijevoz i da je riječ o tako hitnom pitanju da se postupak predviđen u članku 12. ne može provesti, osobito na početku oružanog sukoba, transport može isticati znak raspoznavanja opisan u članku 16, osim ako je zahtjev za imunitetom u smislu članka 12. već bio podnesen i odbijen. Koliko je god to moguće, priopćenje o transportu mora se uputiti protivničkim strankama. Transport kojim se kulturna dobra prevoze na područje druge zemlje ne može isticati znak raspoznavanja, osim ako mu je imunitet izričito odobren. 2. Visoke ugovorne stranke poduzet će, koliko je god to moguće, mjere opreza potrebne kako bi se izbjeglo neprijateljsko djelovanje usmjereno protiv transporta koji je opisan u stavku 1. ovoga članka i koji ističe znak raspoznavanja.

Članak 14. IMUNITET OD KONFISKACIJE, UZAPĆENJA I ZAPLJENE

1. Imunitet od konfiskacije, uzapćenja i zapljene uživaju: a) kulturna dobra kojima pripada zaštita predviđena u članku 12. ili ona predviđena u članku 13; b) prijevozna sredstva isključivo namijenjena prijevozu tih dobara. 2. Ništa u ovome članku ne ograničava pravo pregleda i kontrole.

GLAVA IV. OSOBLJE

Članak 15. OSOBLJE

Utoliko koliko je to spojivo sa interesima sigurnosti, osoblje zaduženo za zaštitu kulturnih dobara mora se, u interesu tih dobara, poštivati i, ako padne u ruke protivničke stranke, mora mu biti omogućeno da nastavi izvršavati svoje dužnosti i kad kulturna dobra za koja je odgovorno padnu u ruke protivničke stranke.

10

GLAVA V. ZNAK RASPOZNAVANJA

Članak 16. ZNAK KONVENCIJE

1. Znak raspoznavanja Konvencije ima oblik šiljastoga štita okrenutoga nadolje, ukriž podijeljenoga na tamnoplava i bijela polja (štit se sastoji od jednoga tamnoplavog četverokuta, čiji jedan kut tvori šiljak štita, i od jednoga tamnoplavog trokuta iznad četverokuta, a preostali prostor popunjavaju po jedan bijeli trokut sa svake strane). 2. Znak se upotrebljava pojedinačno ili kao skup od tri znaka u trokutastom obliku (jedan znak ispod), pod uvjetima predviđenima u članku 17.

Članak 17. UPOTREBA ZNAKA

1. Znak raspoznavanja kao skup od tri znaka može se upotrijebiti kao sredstvo identifikacije samo: a) za nepokretna kulturna dobra pod posebnom zaštitom; b) za transporte kulturnih dobara pod uvjetima predviđenima u člancima 12. i 13; c) za improvizirana skloništa pod uvjetima predviđenima u Pravilniku o izvršavanju Konvencije. 2. Znak raspoznavanja može se upotrijebiti pojedinačno kao sredstvo identifikacije samo: a) za kulturna dobra koja nisu pod posebnom zaštitom; b) za osobe odgovorne za obavljanje kontrole, sukladno Pravilniku o izvršavanju Konvencije; c) za osoblje zaduženo za zaštitu kulturnih dobara; d) za osobne iskaznice predviđene u Pravilniku o izvršavanju Konvencije. 3. Za vrijeme oružanog sukoba zabranjena je upotreba znaka raspoznavanja u slučajevima koji nisu spomenuti u prethodnim stavcima ovoga članka i upotreba u bilo koju svrhu znaka sličnoga znaku raspoznavanja. 4. Znak raspoznavanja ne može se staviti na bilo koje nepokretno kulturno dobro a da se istodobno ne istakne i ovlaštenje, propisno datirano i potpisano od nadležne vlasti visoke ugovorne stranke.

GLAVA VI. POLJE PRIMJENE KONVENCIJE

Članak 18. PRIMJENA KONVENCIJE

1. Osim odredaba koje moraju biti na snazi još u vrijeme mira, ova se Konvencija primjenjuje u slučaju objavljenog rata i svakoga drugoga oružanog sukoba koji izbije između dviju ili više visokih ugovornih stranaka, čak i ako ratno stanje nije priznato od jedne ili više njih. 2. Konvencija se, također, primjenjuje u svim slučajevima okupacije dijela ili čitavoga područja visoke ugovorne stranke, čak i ako ta okupacija ne nailazi ni na kakav oružani otpor. 3. Ako neka sila u sukobu nije stranka ove Konvencije, sile koje su stranke ipak ostaju njome vezane u svojim međusobnim odnosima. One će, uz to, biti vezane Konvencijom u odnosu na navedenu silu ako ona izjavi da prihvaća odredbe Konvencije, i to tako dugo dok ih primjenjuje.

11

Članak 19. SUKOBI KOJI NEMAJU MEĐUNARODNI KARAKTER

1. U slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter i koji izbije na području neke od visokih ugovornih stranaka, svaka od stranaka sukoba dužna je primjenjivati najmanje one odredbe ove Konvencije koje se odnose na poštivanje kulturnih dobara. 2. Stranke sukoba nastojat će posebnim sporazumima staviti na snagu sve ili dio ostalih odredaba ove Konvencije. 3. Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu može strankama sukoba ponuditi svoje usluge. 4. Primjena prethodnih odredaba ne dira u pravni položaj stranaka sukoba.

GLAVA VII. IZVRŠAVANJE KONVENCIJE

Članak 20. PRAVILNIK O IZVRŠAVANJU KONVENCIJE

Načini primjene ove Konvencije određeni su u Pravilniku o izvršavanju Konvencije, koji je njezin sastavni dio.

Članak 21. SILE ZAŠTITNICE

Ova se Konvencija i Pravilnik o njezinu izvršavanju primjenjuju u suradnji sa silama zaštitnicama čija je dužnost štititi interese stranaka sukoba.

Članak 22. POSTUPAK MIRENJA

1. Sile zaštitnice pružaju dobre usluge u svim slučajevima kad to ocijene korisnim u interesu kulturnih dobara, osobito ako postoji nesuglasje između stranaka sukoba o primjeni ili u tumačenju odredaba ove Konvencije ili Pravilnika o njezinu izvršavanju. 2. U tu svrhu svaka od sila zaštitnica može, na poziv jedne stranke, glavnog direktora organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu ili samoinicijativno, strankama sukoba predložiti sastanak njihovih predstavnika i, osobito, vlasti odgovornih za zaštitu kulturnih dobara, ako je to primjereno, na prikladno odabranom neutralnom području. Stranke sukoba dužne su provesti prijedloge o sastanku koji su im podneseni. Sile zaštitnice predložit će strankama sukoba na privolu osobu koja pripada nekoj neutralnoj sili ili koju predloži glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, a koju će se pozvati da u svojstvu predsjedatelja sudjeluje na takvom sastanku.

Članak 23. POMOĆ UNESCO-A

1. Visoke ugovorne stranke mogu pozvati Organizaciju Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu radi pružanja tehničke pomoći u organizaciji zaštite njihovih kulturnih dobara ili u vezi sa svakim drugim problemom koji proizlazi iz primjene ove Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju. Organizacija će pružati takvu pomoć u opsegu određenom njezinim programom i sredstvima. 2. Organizacija je ovlaštena o tom pitanju samoinicijativno davati prijedloge visokim ugovornim strankama.

12

Članak 24. POSEBNI SPORAZUMI

1. Visoke ugovorne stranke mogu sklopiti posebne sporazume o svim pitanjima za koja im se čini primjerenim da ih urede izdvojeno. 2. Ne može se sklopiti nijedan posebni sporazum koji bi umanjio zaštitu koju ova Konvencija osigurava kulturnim dobrima i osoblju zaduženom za njihovu zaštitu.

Članak 25. RAZGLAŠAVANJE KONVENCIJE

Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će u svojim odnosnim zemljama što je više moguće, u vrijeme mira i u vrijeme oružanog sukoba, razglašavati tekst ove Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju. One se, naročito, obvezuju da će njegovo proučavanje unijeti u vojne i, po mogućnosti, civilne obrazovne programe kako bi se s načelima Konvencije upoznalo cjelokupno stanovništvo, a osobito oružane snage i osoblje zaduženo za zaštitu kulturnih dobara.

Članak 26. PRIJEVODI I IZVJEŠĆA

1. Visoke ugovorne stranke priopćavat će međusobno, posredovanjem glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, službene prijevode ove Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju. 2. Uz to, najmanje jedanput svake četiri godine, one će glavnom direktoru dostavljati izvješće s informacijama koje procjenjuju primjerenim o poduzetim, pripremljenim ili razmotrenim mjerama njihovih odnosnih vlasti u provedbi ove Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju.

Članak 27. SASTANCI

1. Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu može, uz pristanak Izvršnog vijeća, sazivati sastanke predstavnika visokih ugovornih stranaka. On je dužan to učiniti ako to zahtijeva najmanje jedna petina visokih ugovornih stranaka. 2. Ne prejudicirajući druge funkcije koje su mu povjerene ovom Konvencijom i Pravilnikom o njezinu izvršavanju, svrha sastanka je proučiti probleme koji se odnose na primjenu Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju i što se toga tiče izraditi prijedloge. 3. Osim toga, ako je zastupljena većina visokih ugovornih stranaka, na sastanku se može razmotriti revizija Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju, i to sukladno odredbama članka 39.

Članak 28. SANKCIJE

Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će, u okviru svojega kaznenog zakonodavstva, poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osobe, bez obzira na njihovo državljanstvo, koje su izvršile ili naredile da se izvrši povreda ove Konvencije, progonile i podvrgnule kaznenim ili disciplinskim sankcijama.

13

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29. JEZICI

1. Ova Konvencija je sastavljena na engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, tako da su ta četiri teksta jednako vjerodostojna. 2. Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu dat će izraditi prijevode Konvencije na ostale službene jezike svoje Opće konferencije.

Članak 30. POTPISIVANJE

Ova Konvencija će nositi datum 14. svibnja 1954. i ostaje do 31. prosinca 1954. otvorena za potpisivanje svim državama pozvanima na Konferenciju koja je održana u Haagu od 21. travnja 1954. do 14. svibnja 1954. godine.

Članak 31. RATIFIKACIJA

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji država potpisnica sukladno njihovim odnosnim ustavnim postupkom. 2. Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu.

Članak 32. PRISTUPANJE

Od dana stupanja na snagu ova će Konvencije biti otvorena za pristup svim državama spomenutima u članku 30. koje nisu potpisnice, kao i svim ostalim državama koje Izvršno vijeće Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu pozove da pristupe. Pristup se ostvaruje polaganjem isprave o pristupu kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu.

Članak 33. STUPANJE NA SNAGU

1. Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon što bude položeno pet isprava o ratifikaciji. 2. Poslije toga, ona stupa na snagu za svaku visoku ugovornu stranku tri mjeseca nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu. 3. U situacijama predviđenima u člancima 18. i 19, za stranke koje su položile isprave o ratifikaciji ili pristupu prije ili nakon početka neprijateljstava ili okupacije, Konvencija stupa na snagu odmah. U takvim će slučajevima glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu na najbrži mogući način dostaviti obavijesti predviđene u članku 38.

Članak 34.

STVARNA PRIMJENA

1. Države stranke Konvencije poduzet će na dan njezina stupanja na snagu sve potrebne mjere kako bi osigurale njezinu stvarnu primjenu u razdoblju od šest mjeseci nakon toga stupanja na snagu. 2. To je razdoblje, za svaku državu koja položi ispravu o ratifikaciji ili pristupu nakon dana stupanja Konvencije na snagu, šest mjeseci od dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu.

14

Članak 35. PRIMJENA KONVENCIJE NA DRUGA PODRUČJA

U času ratifikacije ili pristupa, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, svaka visoka ugovorna stranka može, notifikacijom upućenom glavnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, izjaviti da će se ova Konvencija primjenjivati na sva ili na neko od područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna. Spomenuta notifikacija počinje proizvoditi učinak tri mjeseca nakon datuma njezina prijama.

Članak 36. ODNOS PREMA PRETHODNIM KONVENCIJAMA

1. U odnosima između sila koje su vezane Haaškim konvencijama o zakonima i običajima rata na kopnu (IV), te o bombardiranju od pomorskih snaga u vrijeme rata (IX), bilo onima od 29. srpnja 1899. godine, ili onima od 18. listopada 1907. godine, i koje su stranke ove Konvencije, posljednja dopunjuje spomenutu Konvenciju (IX) i Pravilnik pridodan spomenutoj Konvenciji (IV), te zamjenjuje znak opisan u članku 5. spomenute Konvencije (IX) znakom opisanim u članku 16. ove Konvencije u slučajevima u kojima ova Konvencija i Pravilnik o njezinu izvršavanju predviđaju upotrebu tog znaka raspoznavanja. 2. U odnosima između sila koje su vezane Washingtonskim paktom od 15. travnja 1935. godine za zaštitu umjetničkih i znanstvenih ustanova i povijesnih spomenika (Roerichov pakt) i koje su stranke ove Konvencije, posljednja dopunjuje Roerichov pakt i zamjenjuje zastavu raspoznavanja opisanu u članku III. Roerichova pakta znakom određenim u članku 16. ove Konvencije u slučajevima u kojima ova Konvencija i Pravilnik o njezinu izvršavanju predviđaju upotrebu toga znaka raspoznavanja.

Članak 37. OTKAZIVANJE

1. Svaka visoka ugovorna stranka može otkazati ovu Konvenciju u vlastito ime ili u ime svakoga područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna. 2. Otkaz se notificira pisanom ispravom koja se polaže kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. 3. Otkaz počinje proizvoditi učinak godinu dana nakon prijama isprave o otkazu. Međutim, ako u času isteka te godine stranka koja otkazuje sudjeluje u oružanom sukobu, otkaz neće proizvesti učinak do prestanka neprijateljstava i u svakom slučaju tako dugo dok se ne završe operacije vraćanja kulturnih dobara.

Članak 38. OBAVIJESTI

Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu obavijestit će države navedene u člancima 30. i 32, kao i Ujedinjene narode, o polaganju svih isprava o ratifikaciji, pristupu ili prihvatu predviđenih u člancima 31, 32. i 39, te o notifikacijama i otkazima predviđenima u odnosnim člancima 35, 37. i 39.

Članak 39. REVIZIJA KONVENCIJE I PRAVILNIKA O NJEZINU IZVRŠAVANJU

1. Svaka visoka ugovorna stranka može predložiti izmjene ove Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju. Tekst svake predložene izmjene priopćuje se glavnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, koji će ga dostaviti svakoj visokoj ugovornoj stranki, sa zahtjevom da ga u roku od četiri mjeseca izvijesti o tome: a) želi li da se sazove konferencija radi razmatranja predložene izmjene; b) je li sklona prihvaćanju predložene izmjene bez održavanja konferencije;

15

c) je li sklona odbijanju predložene izmjene bez sazivanja konferencije. 2. Odgovore primljene na temelju stavka 1. ovoga članka glavni direktor dostavlja svim visokim ugovornim strankama. 3. Ako su sve visoke ugovorne stranke, koje su u određenom roku izvijestile glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, sukladno točki b) stavka 1. ovoga članka, obavijestile glavnog direktora da su sklone prihvaćanju izmjene bez održavanja konferencije, on će notifikaciju njihove odluke izvršiti sukladno članku 38. Izmjena stupa na snagu za sve visoke ugovorne stranke kad istekne 90 dana od te notifikacije. 4. Glavni direktor saziva konferenciju visokih ugovornih stranaka radi razmatranja predložene izmjene ako to zahtijeva više od jedne trećine visokih ugovornih stranaka. 5. Izmjene Konvencije ili Pravilnika o njezinu izvršavanju, podvrgnute postupku predviđenom u prethodnome stavku, stupaju na snagu tek nakon što ih jednoglasno usvoje visoke ugovorne stranke zastupljene na konferenciji i prihvati svaka visoka ugovorna stranka. 6. Prihvat visokih ugovornih stranaka izmjena Konvencije ili Pravilnika o njezinu izvršavanju koje usvoji konferencija spomenuta u stavcima 4. i 5, vrši se polaganjem službene isprave kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. 7. Nakon stupanja na snagu izmjena ove Konvencije ili Pravilnika o njezinu izvršavanju, samo tako izmijenjeni tekst Konvencije i Pravilnika o njezinu izvršavanju ostaje otvoren za ratifikaciju ili pristup.

Članak 40. REGISTRACIJA

Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova će se Konvencija registrirati u Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. U potvrdu toga su potpisani, prema propisima ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju. Sastavljeno u Haagu, 14. svibnja 1954. godine, u jednom jedinom primjerku koji se polaže u arhive Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, a čiji će se vjerni ovjerovljeni prijepisi dostaviti svim državama navedenima u člancima 30. i 32, kao i Ujedinjenim narodima.

16

PRAVILNIK O IZVRŠAVANJU KONVENCIJE ZA ZAŠTITU KULTURNIH DOBARA U SLUČAJU ORUŽANOG SUKOBA

GLAVA I. KONTROLA

Članak 1.

MEĐUNARODNI POPIS OSOBA

Čim Konvencija stupi na snagu, glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu utvrdit će međunarodni popis sastavljen od svih osoba imenovanih od visokih ugovornih stranaka, sposobnih za obavljanje dužnosti glavnog povjerenika za kulturna dobra. Taj će se popis periodično revidirati na inicijativu glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, a na temelju zahtjeva visokih ugovornih stranaka.

Članak 2. ORGANIZIRANJE KONTROLE

Čim neka visoka ugovorna stranka postane sudionicom oružanog sukoba na koji se primjenjuje članak 18. Konvencije: a) ona će imenovati predstavnika za kulturna dobra smještena na njezinu području; ako okupira neko drugo područje, dužna je imenovati posebnog predstavnika za kulturna dobra na tom području; b) sila zaštitnica svake stranke koja je protivnička toj visokoj ugovornoj stranki imenovat će delegate kod posljednje, sukladno članku 3. koji slijedi; c) kod te visoke ugovorne stranke imenovat će se glavni povjerenik za kulturna dobra, sukladno članku 4.

Članak 3. IMENOVANJE DELEGATA SILA ZAŠTITNICA

Sila zaštitnica imenuje svoje delegate iz reda članova diplomatskog ili konzularnog osoblja ili, uz privolu stranke kod koje će biti akreditirani, iz reda drugih osoba.

Članak 4. IMENOVANJE GLAVNOG POVJERENIKA

1. Glavni povjerenik za kulturna dobra bit će odabran s međunarodnog popisa osoba zajedničkim sporazumom između stranke kod koje će biti akreditiran i sila zaštitnica protivničkih stranaka. 2. Ako stranke ne postignu sporazum u roku od tri tjedna računajući od početka pregovora o tom pitanju, zahtijevat će od predsjednika Međunarodnog suda da imenuje glavnog povjerenika, koji će svoju dužnost preuzeti tek nakon što dobije privolu stranke kod koje će biti akreditiran.

Članak 5. ZADAĆE DELEGATA

Delegati sila zaštitnica utvrđuju kršenja Konvencije, istražuju, uz pristanak stranke kod koje su akreditirani, okolnosti u kojima su se dogodila, poduzimaju na mjestu događaja korake kako bi ih zaustavili, te, ako je to potrebno, obavještavaju glavnog povjerenika. Njega stalno obavještavaju o svom djelovanju.

17

Članak 6. ZADAĆE GLAVNOG POVJERENIKA

1. Glavni povjerenik za kulturna dobra razmatra, zajedno s predstavnicima stranke kod koje je akreditiran i zainteresiranim delegatima, pitanja koja se pojave u vezi s primjenom Konvencije. 2. U slučajevima predviđenima ovim Pravilnikom, on je ovlašten za donošenje odluka i imenovanja. 3. Uz privolu stranke kod koje je akreditiran, on ima pravo narediti istragu ili je sam voditi. 4. Kod stranaka sukoba ili njihovih sila zaštitnica on poduzima sve korake koje smatra korisnima za primjenu Konvencije. 5. On sastavlja potrebna izvješća o primjeni Konvencije i priopćuje ih zainteresiranim strankama i njihovim silama zaštitnicama. Prijepise tih izvješća upućuje glavnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, koji se može koristiti samo u njima sadržanim tehničkim podacima. 6. Ako nema sile zaštitnice, glavni povjerenik obavlja dužnosti povjerene sili zaštitnici člancima 21. i 22. Konvencije.

Članak 7.

INSPEKTORI I STRUČNJACI

1. Svaki put kad glavni povjerenik za kulturna dobra, na zahtjev zainteresiranih delegata ili nakon savjetovanja s njima, to smatra potrebnim, predlaže stranki kod koje je akreditiran na privolu osobu u svojstvu inspektora za kulturna dobra, kojemu će se povjeriti određena zadaća. Inspektor je odgovoran samo glavnom povjereniku. 2. Glavni povjerenik, delegati i inspektori mogu se obratiti za usluge stručnjacima, koji će se, također, predložiti na privolu stranki spomenutoj u prethodnome stavku.

Članak 8. OBAVLJANJE KONTROLE

Glavni povjerenici za kulturna dobra, delegati sila zaštitnica, inspektori i stručnjaci ni u kojem slučaju ne smiju prekoračiti svoja ovlaštenja. Oni osobito moraju voditi računa o potrebama sigurnosti visoke ugovorne stranke kod koje su akreditirani i u svim okolnostima postupati sukladno zahtjevima vojne situacije o kakvoj ih je obavijestila ta visoka ugovorna stranka.

Članak 9. ZAMJENA SILA ZAŠTITNICA

Ako se stranka sukoba ne koristi ili se prestane koristiti djelovanjem sile zaštitnice, neku se neutralnu državu može zamoliti da preuzme dužnosti sile zaštitnice koje se tiču imenovanja glavnog povjerenika za kulturna dobra, sukladno postupku predviđenom u članku 4. Tako imenovani glavni povjerenik, ako zatreba, inspektorima će povjeriti dužnosti delegata sila zaštitnica određene ovim Pravilnikom.

Članak 10. TROŠKOVI

Nagrada i troškovi glavnog povjerenika za kulturna dobra, inspektora i stručnjaka padaju na teret stranke kod koje su akreditirani. Nagrada i troškovi delegata sila zaštitnica predmet su sporazuma između tih sila i država čije interese štite.

18

GLAVA II. POSEBNA ZAŠTITA

Članak 11. IMPROVIZIRANA SKLONIŠTA

1. Ako je tijekom oružanog sukoba visoka ugovorna stranka zbog nepredviđenih okolnosti prisiljena urediti improvizirano sklonište i ako želi da se ono stavi pod posebnu zaštitu, ona će o toj činjenici odmah obavijestiti glavnog povjerenika koji je kod nje akreditiran. 2. Ako glavni povjerenik smatra da okolnosti i važnost kulturnih dobara koja su sklonjena u to improvizirano sklonište opravdavaju takvu mjeru, on može ovlastiti visoku ugovornu stranku da takvo sklonište označi znakom raspoznavanja određenim u članku 16. Konvencije. O svojoj će odluci bez odgode obavijestiti zainteresirane delegate sila zaštitnica, od kojih svaki može, u roku od 30 dana, narediti neodgodivo skidanje znaka. 3. Čim ti delegati izraze svoju suglasnost ili ako je rok od 30 dana protekao a da nijedan od zainteresiranih delegata nije stavio prigovor i ako improvizirano sklonište, prema mišljenju glavnog povjerenika, ispunjava uvjete predviđene u članku 8. Konvencije, glavni povjerenik će od glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu zahtijevati da sklonište upiše u Registar kulturnih dobara pod posebnom zaštitom.

Članak 12. MEĐUNARODNI REGISTAR KULTURNIH DOBARA POD POSEBNOM ZAŠTITOM

1. Utvrđuje se Međunarodni registar kulturnih dobara pod posebnom zaštitom. 2. Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu vodi taj Registar. Prijepise dostavlja glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i visokim ugovornim strankama. 3. Registar je podijeljen na odjeljke, svaki od njih u ime jedne visoke ugovorne stranke. Svaki je odjeljak podijeljen na tri stavka pod ovim naslovima: skloništa, spomenička središta, ostala nepokretna kulturna dobra. Glavni direktor određuje koje podatke sadrži svaki odjeljak.

Članak 13. ZAHTJEVI ZA UPIS

1. Svaka visoka ugovorna stranka može glavnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu podnijeti zahtjeve za upis u Registar određenih skloništa, spomeničkih središta ili drugih nepokretnih kulturnih dobara smještenih na njezinu području. Takvi zahtjevi sadrže podatke o mjestu gdje se ta dobra nalaze i potvrdu da ta dobra ispunjavaju uvjete predviđene u članku 8. Konvencije. 2. U slučaju okupacije, okupacijska sila ima pravo podnijeti takav zahtjev. 3. Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu bez odgode će poslati prijepise zahtjeva za upis svakoj visokoj ugovornoj stranci.

Članak 14. PRIGOVORI

1. Svaka visoka ugovorna stranka može, pismom upućenim glavnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, podnijeti prigovor na upis nekoga kulturnog dobra. On to pismo mora primiti u roku od četiri mjeseca od dana kad je poslao prijepis zahtjeva za upis. 2. Takav prigovor mora biti obrazložen, ali tako da jedini valjani razlozi mogu biti: a) da dobro nije kulturno dobro; b) da dobro ne ispunjava uvjete spomenute u članku 8. Konvencije. 3. Glavni direktor će bez odgode poslati prijepis pisma s prigovorom visokim ugovornim strankama. Ako je to potrebno, on će zatražiti mišljenje Međunarodnog odbora za kulturna dobra, umjetničke i povijesne lokalitete i arheološke iskopine, te, ako to ocijeni korisnim, svakoga drugog nadležnog

19

tijela ili osobe. 4. Glavni direktor ili visoka ugovorna stranka koja zahtijeva upis može, kod visoke ugovorne stranke koja je podnijela prigovor, poduzeti sve korake koje smatra potrebnima kako bi se prigovor povukao. 5. Ako visoka ugovorna stranka, nakon što je u vrijeme mira podnijela zahtjev za upis nekoga kulturnog dobra u Registar, postane sudionicom oružanog sukoba prije nego što je upis izvršen, glavni direktor će odmah upisati dotično kulturno dobro u Registar privremeno, u očekivanju usvajanja, povlačenja ili poništenja svakoga prigovora koji može ili je mogao biti podnesen. 6. Ako u roku od šest mjeseci od dana kad je primio pismo s prigovorom glavni direktor ne primi od visoke ugovorne stranke koja je podnijela prigovor obavijest o tome da je prigovor povučen, visoka ugovorna stranka koja je podnijela zahtjev za upis može zahtijevati arbitražu, sukladno postupku predviđenom u sljedećem stavku. 7. Zahtjev za arbitražu mora se podnijeti najkasnije godinu dana od dana kad je glavni direktor primio pismo s prigovorom. Svaka od dviju stranaka spora imenuje jednog arbitra. U slučaju kad je neki zahtjev za upis bio predmetom više od jednoga prigovora, visoke ugovorne stranke koje su podnijele prigovor imenuju zajedno jednog arbitra. Ta će dva arbitra odabrati glavnog arbitra s međunarodnog popisa predviđenoga u članku 1. ovoga Pravilnika. Ako se arbitri o tom odabiru ne mogu složiti, zamolit će predsjednika Međunarodnog suda da imenuje glavnog arbitra, koji se ne mora nužno odabrati s međunarodnog popisa. Tako ustrojeni arbitražni sud određuje vlastiti postupak. Na njegove odluke nema žalbe. 8. Svaka visoka ugovorna stranka može, u času kad izbije spor u kojem je stranka, izjaviti da ne želi primijeniti arbitražni postupak predviđen u prethodnome stavku. U tom će slučaju glavni direktor prigovor na zahtjev za upis podnijeti visokim ugovornim strankama. Prigovor će se usvojiti samo ako to visoke ugovorne stranke odluče dvotrećinskom većinom onih koje su glasovale. Glasuje se dopisno, osim ako glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu smatra prijeko potrebnim sazivanje sastanka na temelju ovlaštenja koja su mu dana člankom 27. Konvencije. Ako glavni direktor odluči da se glasuje dopisno, pozvat će visoke ugovorne stranke da mu u zapečaćenim pismima dostave svoje glasove u roku od šest mjeseci od dana kad im je upućen poziv da to učine.

Članak 15. UPIS

1. Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu daje upisati u Registar, pod rednim brojem, svako kulturno dobro za koje je podnesen zahtjev za upis ako taj zahtjev nije, u roku predviđenom u stavku 1. članka 14, bio predmet prigovora. 2. U slučaju kad je podnesen prigovor, a s iznimkom odredbe stavka 5. članka 14, glavni direktor će upisati dobro u Registar samo ako je prigovor povučen ili ako nije usvojen sukladno postupku ustanovljenom u stavku 7. članka 14. ili onom ustanovljenom u stavku 8. istoga članka. 3. U slučaju predviđenom u stavku 3. članka 11, glavni direktor će upisati dobro u Registar ako to zahtijeva glavni povjerenik za kulturna dobra. 4. Glavni direktor će, bez odgode, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, visokim ugovornim strankama i, na zahtjev stranke koja zahtijeva upis, svim ostalim državama navedenima u člancima 30. i 32. Konvencije poslati ovjerovljeni prijepis svakoga upisa u Registar. Upis stupa na snagu 30 dana nakon slanja takvih prijepisa.

Članak 16. BRISANJE

1. Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu daje kulturno dobro brisati iz Registra: a) na zahtjev visoke ugovorne stranke na čijem se području dobro nalazi; b) ako je visoka ugovorna stranka koja je podnijela zahtjev za upis otkazala Konvenciju, i to kad taj otkaz stupi na snagu; c) u slučaju predviđenom u stavku 5. članka 14. kad je neki prigovor usvojen sukladno postupku spomenutom u stavku 7. članka 14. ili onom predviđenom u stavku 8. istoga članka. 2. Glavni direktor će, bez odgode, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i svim državama koje su primile prijepis upisa u Registar poslati ovjerovljeni prijepis svakoga brisanja iz Registra. Brisanje stupa na snagu 30 dana nakon slanja takvih prijepisa.

20

GLAVA III. PRIJEVOZ KULTURNIH DOBARA

Članak 17. POSTUPAK ZA STJECANJE IMUNITETA

1. Zahtjev spomenut u stavku 1. članka 12. Konvencije upućuje se glavnom povjereniku za kulturna dobra. U njemu se moraju navesti razlozi za njegovo podnošenje, te približan broj i važnost kulturnih dobara koje treba prevesti, mjesto gdje se ta dobra u to vrijeme nalaze, novo predviđeno mjesto, prijevozna sredstva, put kojim će ići, predviđeni datum prijevoza i sve druge korisne informacije. 2. Ako glavni povjerenik, nakon što prihvati mišljenja koja smatra primjerenima, procijeni da je taj prijevoz opravdan, savjetovat će se sa zainteresiranim delegatima sila zaštitnica o mjerama za njegovo obavljanje. Nakon takvog savjetovanja on će o tom prijevozu obavijestiti zainteresirane stranke sukoba, uključujući u to priopćenje sve korisne informacije. 3. Glavni povjerenik imenuje jednog ili više inspektora koji će se uvjeriti da transport sadrži samo dobra navedena u zahtjevu, da se prijevoz obavlja na odobrene načine i da transport nosi znak raspoznavanja. Taj inspektor ili ti inspektori prate transport do odredišta.

Članak 18. PRIJEVOZ U INOZEMSTVO

Ako se prijevoz pod posebnom zaštitom obavlja na područje druge zemlje, uređen je, ne samo člankom 12. Konvencije i člankom 17. ovoga Pravilnika nego i sljedećim odredbama: a) za vrijeme dok se kulturna dobra nalaze na području druge države, ta je država ostavoprimac i brine se o tim dobrima s jednakom pažnjom kakvu posvećuje svojim kulturnim dobrima slične važnosti; b) država ostavoprimac vratit će ta dobra tek nakon prestanka sukoba; taj će se povrat ostvariti u roku od šest mjeseci nakon što je zatražen; c) za vrijeme uzastopnih prijevoza i za vrijeme dok se nalaze na području druge države, kulturna dobra su izuzeta od konfiskacije i ne mogu biti predmetom raspolaganja ni ostavodavca niti ostavoprimca. Međutim, ako to zahtijeva sigurnost dobara, ostavoprimac može, uz pristanak ostavodavca, dati prevesti dobra na područje treće zemlje, pod uvjetima predviđenima u ovome članku; d) zahtjev za stavljanje pod posebnu zaštitu mora sadržavati navod da država na čije se područje dobra prevoze prihvaća odredbe ovoga članka.

Članak 19. OKUPIRANO PODRUČJE

Kad visoka ugovorna stranka koja okupira područje druge visoke ugovorne stranke prevozi kulturna dobra u sklonište smješteno drugdje na tom području, a u nemogućnosti je pridržavati se postupka predviđenoga u članku 17. Pravilnika, taj se prijevoz ne smatra otuđenjem u smislu članka 4. Konvencije ako glavni povjerenik za kulturna dobra, nakon što se savjetuje s redovitim osobljem za zaštitu, pismeno potvrdi da su okolnosti prouzročile nužnost takvoga prijevoza.

GLAVA IV. ZNAK RASPOZNAVANJA

Članak 20. POSTAVLJANJE ZNAKA

1. Stavljanje znaka raspoznavanja i stupanj njegove vidljivosti prepušteni su procjeni nadležnih vlasti svake visoke ugovorne stranke. Znak se može

21

isticati na zastavama i na trakama oko ruke; on se može naslikati na neki predmet ili prikazati na neki drugi prikladan način. 2. Međutim, u slučaju oružanog sukoba, ne prejudicirajući moguće potpunije označavanje, znak se mora staviti na transporte u slučajevima predviđenima u člancima 12. i 13. Konvencije tako da bude danju jasno vidljiv iz zraka, kao i sa zemlje. Znak treba biti vidljiv sa zemlje: a) u pravilnim razmacima dostatnima kako bi se jasno naznačila granica spomeničkog središta pod posebnom zaštitom; b) na ulazu u druga nepokretna kulturna dobra pod posebnom zaštitom.

Članak 21. IDENTIFIKACIJA OSOBA

1. Osobe spomenute u članku 17. stavku 2. točkama b) i c) Konvencije mogu nositi traku oko ruke sa znakom raspoznavanja, izdanom i sa žigom nadležnih vlasti. 2. Te osobe nose posebnu osobnu iskaznicu sa znakom raspoznavanja. Ta iskaznica sadrži najmanje prezime, ime, datum rođenja, položaj ili čin i dužnost nositelja. Iskaznica sadrži fotografiju nositelja, kao i njegov potpis ili njegove otiske prstiju, ili oboje. Na njoj je otisnut suhi žig nadležnih vlasti. 3. Svaka visoka ugovorna stranka utvrđuje uzorak osobne iskaznice prema predlošku koji je kao primjer priložen ovomu Pravilniku. Visoke ugovorne stranke uzajamno si dostavljaju uzorak koji upotrebljavaju. Svaka osobna iskaznica je, po mogućnosti, izrađena u najmanje dva primjerka, od kojih jedan čuva sila koja ju je izdala. 4. Spomenute osobe se ne mogu, osim iz opravdanih razloga, lišiti njihove osobne iskaznice niti prava nošenja trake oko ruke.

22

PROTOKOL

Visoke ugovorne stranke sporazumjele su se kako slijedi:

I. 1. Svaka visoka ugovorna stranka se obvezuje da će spriječiti izvoz kulturnih dobara s područja koja je okupirala u vrijeme oružanog sukoba, a koja su definirana u članku 1. Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, potpisane u Haagu 14. svibnja 1954. godine. 2. Svaka visoka ugovorna stranka se obvezuje da će sekvestrirati kulturna dobra koja su na njezino područje izravno ili neizravno uvezena s bilo kojega okupiranog područja. Ta će se sekvestracija izvršiti automatski u času uvoza ili, ako se to ne učini, na zahtjev vlasti tog područja. 3. Svaka visoka ugovorna stranka se obvezuje da će nakon prestanka neprijateljstava nadležnim vlastima prethodno okupiranoga područja vratiti kulturna dobra koja se kod nje nalaze, ako su ta dobra izvezena suprotno načelima iz stavka 1. Ta se dobra nikada ne mogu zadržati na ime ratne odštete. 4. Visoka ugovorna stranka, čija je obveza bila spriječiti izvoz kulturnih dobara s područja koje je okupirala, mora platiti odštetu poštenom posjedniku kulturnih dobara, koja se moraju vratiti sukladno prethodnom stavku.

II. 5. Kulturna dobra porijeklom s područja visoke ugovorne stranke, koja je ona, radi njihove zaštite od opasnosti oružanog sukoba, predala u ostavu na područje druge visoke ugovorne stranke, posljednja će nakon prestanka neprijateljstava vratiti nadležnim vlastima područja podrijetla.

III.

6. Ovaj će Protokol nositi datum 14. svibnja 1954. godine i ostaje do 31. prosinca 1954. godine otvoren za potpisivanje svim državama pozvanima na Konferenciju koja je održana u Haagu od 21. travnja 1954. do 14. svibnja 1954. godine. 7. a) Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji država potpisnica sukladno njihovom odnosnom ustavnom postupku. b) Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. 8. Od dana stupanja na snagu ovaj će Protokol biti otvoren za pristup svim državama spomenutima u stavku 6. koje nisu potpisnice, kao i svim ostalim državama koje Izvršno vijeće Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu pozove da pristupe. Pristup se ostvaruje polaganjem isprave o pristupu kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. 9. Države navedene u stavcima 6. i 8. mogu, pri potpisivanju, ratifikaciji ili pristupanju, izjaviti da neće biti vezane odredbama odjeljka I. ili odredbama odjeljka II. ovoga Protokola. 10. a) Ovaj Protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon što bude položeno pet isprava o ratifikaciji. b) Poslije toga, on stupa na snagu za svaku visoku ugovornu stranku tri mjeseca nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu. c) U situacijama predviđenima u člancima 18. i 19. Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, potpisane u Haagu 14. svibnja 1954. godine, za stranke koje su položile isprave o ratifikaciji ili pristupu prije ili nakon početka neprijateljstava ili okupacije, Protokol stupa na snagu odmah. U takvim će slučajevima glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu na najbrži mogući način dostaviti obavijesti predviđene u stavku 14. 11. a) Države stranke Protokola poduzet će na dan njegova stupanja na snagu sve potrebne mjere kako bi osigurale njegovu stvarnu primjenu u razdoblju od šest mjeseci nakon tog stupanja na snagu. b) To je razdoblje, za svaku državu koja položi ispravu o ratifikaciji ili pristupu nakon dana stupanja Protokola na snagu, šest mjeseci od dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu. 12. U času ratifikacije ili pristupa, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, svaka visoka ugovorna stranka može, notifikacijom upućenom glavnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, izjaviti da će se ovaj Protokol primjenjivati na sva ili na neko od područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna. Spomenuta notifikacija počinje proizvoditi učinak tri mjeseca nakon datuma njezina prijama. 13. a) Svaka visoka ugovorna stranka može otkazati ovaj Protokol u vlastito ime ili u ime svakoga područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna.

23

b) Otkaz se notificira pismenom ispravom koja se polaže kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. c) Otkaz počinje proizvoditi učinak godinu dana nakon prijema isprave o otkazu. Međutim, ako u času isteka te godine stranka koja otkazuje sudjeluje u oružanom sukobu, otkaz neće proizvesti učinak do prestanka neprijateljstava i u svakom slučaju tako dugo dok se ne završe operacije vraćanja kulturnih dobara. 14. Glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu obavijestit će države navedene u stavcima 6. i 8, kao i Ujedinjene narode, o polaganju svih isprava o ratifikaciji, pristupu ili prihvatu predviđenih u stavcima 7, 8. i 15, te o notifikacijama i otkazima predviđenima u odnosnim stavcima 12. i 13. 15. a) Ovaj Protokol se može revidirati ako reviziju zahtijeva više od jedne trećine visokih ugovornih stranaka. b) U tu svrhu glavni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu saziva konferenciju. c) Izmjene ovoga Protokola stupaju na snagu tek nakon što ih jednoglasno usvoje visoke ugovorne stranke zastupljene na konferenciji i prihvati svaka visoka ugovorna stranka. d) Prihvat visokih ugovornih stranaka izmjena ovoga Protokola koje usvoji konferencija spomenuta u točkama b) i c) obavlja se polaganjem službene isprave kod glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. e) Nakon stupanja na snagu izmjena ovoga Protokola, samo tako izmijenjeni tekst ovoga Protokola ostaje otvoren za ratifikaciju ili pristup. Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ovaj će se Protokol registrirati u Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastavljeno u Haagu, 14. svibnja 1954. godine, na engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, s tim da su ta četiri teksta jednako vjerodostojna, u jednom jedinom primjerku koji se polaže u arhive Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, a čiji će se vjerni ovjerovljeni prijepisi dostaviti svim državama navedenima u stavcima 6. i 8, kao i Ujedinjenim narodima.

24

DRUGI PROTOKOL UZ KONVENCIJU ZA ZAŠTITU KULTURNIH DOBARA U SLUČAJU ORUŽANOG SUKOBA

Stranke, svjesne potrebe poboljšanja zaštite kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i uspostave pojačanog sustava zaštite posebno određenih kulturnih dobara, ponovno potvrđujući važnost odredaba Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, sastavljene u Haagu 14. svibnja 1954. godine, i ističući nužnost dopune tih odredaba mjerama za jačanje njihove provedbe, želeći visokim ugovornim strankama Konvencije osigurati načine tješnjeg uključivanja u zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba utvrđivanjem odgovarajućih postupaka, smatrajući da bi pravila koja uređuju zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba trebala održavati razvoj međunarodnog prava, POTVRĐUJUĆI da će pravilima običajnoga međunarodnog prava i nadalje biti uređena pitanja koja nisu uređena odredbama ovoga Protokola, sporazumjele su se kako slijedi:

Glava 1. UVOD

Članak 1. DEFINICIJE

U smislu ovoga Protokola: a) "stranka" znači državu stranku ovoga Protokola, b) "kulturna dobra" znači kulturna dobra kako su definirana u članku 1. Konvencije, c) "Konvencija" znači Konvenciju za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, sastavljenu u Haagu 14. svibnja 1954. godine, d) "visoka ugovorna stranka" znači državu stranku Konvencije, e) "pojačana zaštita" znači sustav pojačane zaštite uspostavljen člancima 10. i 11, f) "vojni cilj" znači objekt koji po svojoj naravi, smještaju, svrsi ili upotrebi djelotvorno pridonosi vojnoj akciji i čije potpuno ili djelomično uništenje, zauzimanje ili onesposobljenje pruža u danim okolnostima jasnu vojnu prednost, g) "protupravno" znači pod prisilom ili na drugi način kršiti primjenjiva pravila unutarnjeg prava okupiranoga područja ili međunarodnog prava, h) "Popis" znači Međunarodni popis kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom ustanovljen sukladno članku 27. stavku 1. točki b), i) "glavni direktor" znači glavnog direktora UNESCO-a, j) "UNESCO" znači Organizaciju Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, k) "Prvi protokol" znači Protokol za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, sastavljen u Haagu 14. svibnja 1954. godine.

Članak 2. ODNOS PREMA KONVENCIJI

Ovaj Protokol dopunjuje Konvenciju u odnosima između stranaka.

25

Članak 3. POLJE PRIMJENE

1. Uz odredbe koje se primjenjuju u vrijeme mira, ovaj Protokol se primjenjuje u situacijama navedenima u članku 18. stavcima 1. i 2. Konvencije, te u članku 22. stavku 1. 2. Ako neka od stranaka oružanog sukoba nije vezana ovim Protokolom, stranke ovoga Protokola ostaju njime vezane u svojim međusobnim odnosima. One će, uz to, biti vezane ovim Protokolom u odnosu na državu stranku oružanog sukoba koja nije njime vezana ako ona prihvati odredbe ovog Protokola i to tako dugo dok ih primjenjuje.

Članak 4. ODNOSI IZMEĐU GLAVE 3. I OSTALIH ODREDABA KONVENCIJE I OVOGA PROTOKOLA

Primjena odredaba glave 3. ovoga Protokola ne dira u: 1. primjenu odredaba glave I Konvencije i glave 2. ovoga Protokola, 2. primjenu odredaba glave II Konvencije, osim što će se između stranaka ovoga Protokola ili između stranke i države koja prihvati i primjenjuje ovaj Protokol sukladno članku 3. stavku 2, ako je kulturnom dobru odobrena i posebna zaštita i pojačana zaštita, primijeniti samo odredbe o pojačanoj zaštiti.

Glava 2. OPĆE ODREDBE O ZAŠTITI

Članak 5. ČUVANJE KULTURNIH DOBARA

Pripremne mjere koje se poduzimaju u vrijeme mira za čuvanje kulturnih dobara od predvidivih posljedica oružanog sukoba, sukladno članku 3. Konvencije, uključuju, prema potrebi, izradu popisa kulturnih dobara, planiranje izvanrednih mjera zaštite od požara ili urušavanja, pripremu za premještanje pokretnih kulturnih dobara ili osiguranje odgovarajuće zaštite takvih dobara na mjestima gdje se nalaze i određivanje nadležnih vlasti odgovornih za čuvanje kulturnih dobara.

Članak 6. POŠTIVANJE KULTURNIH DOBARA

S ciljem osiguranja poštivanja kulturnih dobara, sukladno članku 4. Konvencije: a) na odstupanje na osnovi imperativne vojne potrebe u smislu članka 4. stavka 2. Konvencije radi usmjeravanja neprijateljskog čina prema kulturnom dobru, može se pozivati samo onda i tako dugo dok: (i) je to kulturno dobro svojom funkcijom pretvoreno u vojni cilj, i (ii) nema drugoga stvarno mogućeg rješenja za postizanje slične vojne prednosti kakvu pruža usmjeravanje neprijateljskog čina prema tom cilju, b) na odstupanje na osnovi imperativne vojne potrebe u smislu članka 4. stavka 2. Konvencije radi upotrebe kulturnih dobara za svrhe koje će ih vjerojatno izložiti uništenju ili oštećenju, može se pozivati samo onda i tako dugo dok nije moguć izbor između takve upotrebe kulturnih dobara i nekoga drugog stvarno mogućeg načina za postizanje slične vojne prednosti, c) u slučaju napada zasnovanog na odluci donesenoj sukladno točki a), mora se unaprijed dati djelotvorno upozorenje kad god to okolnosti dopuštaju.

26

Članak 7. MJERE OPREZA PRI NAPADU

Ne dirajući u ostale mjere opreza propisane međunarodnim humanitarnim pravom pri izvođenju vojnih operacija, svaka stranka sukoba mora: a) učiniti sve što je stvarno moguće kako bi provjerila da ciljevi koje će napasti nisu kulturna dobra zaštićena na temelju članka 4. Konvencije, b) poduzeti sve stvarno moguće mjere opreza pri izboru sredstava i metoda napada kako bi se izbjeglo, i u svakom slučaju svelo na minimum, slučajno oštećenje kulturnih dobara zaštićenih na temelju članka 4. Konvencije, c) suzdržati se od donošenja odluke o izvođenju napada od kojega se može očekivati da će prouzročiti slučajno oštećenje kulturnih dobara zaštićenih na temelju članka 4. Konvencije, koje bi bilo prekomjerno u odnosu na predviđenu stvarnu i izravnu vojnu prednost, te d) opozvati ili prekinuti napad ako postane jasno: (i) da je cilj kulturno dobro zaštićeno na temelju članka 4. Konvencije, (ii) da se može očekivati kako će napad prouzročiti slučajno oštećenje kulturnih dobara zaštićenih na temelju članka 4. Konvencije, koje bi bilo prekomjerno u odnosu na predviđenu stvarnu i izravnu vojnu prednost.

Članak 8. MJERE OPREZA OD POSLJEDICA NEPRIJATELJSTVA

Stranke sukoba moraju u najvećoj stvarno mogućoj mjeri: a) premjestiti pokretna kulturna dobra iz blizine vojnih ciljeva ili osigurati odgovarajuću zaštitu na mjestima gdje se nalaze, b) izbjeći smještanje vojnih ciljeva blizu kulturnih dobara.

Članak 9. ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA NA OKUPIRANOME PODRUČJU

1. Ne dirajući odredbe članaka 4. i 5. Konvencije, stranka koja je u cijelosti ili djelomično okupirala područje druge stranke, zabranit će i spriječiti što se tiče okupiranoga područja: a) svaki protupravni izvoz, neko drugo premještanje ili prijenos vlasništva kulturnih dobara, b) svako arheološko iskapanje, osim ako je ono nedvojbeno nužno radi čuvanja, evidentiranja ili očuvanja kulturnih dobara, c) svaku preinaku ili promjenu namjene kulturnih dobara s namjerom prikrivanja ili uništenja kulturnih, povijesnih ili znanstvenih dokaza. 2. Svako arheološko iskapanje, preinaka ili promjena namjene kulturnih dobara na okupiranome području mora se izvršiti u uskoj suradnji s nadležnim državnim vlastima toga područja, osim ako okolnosti to ne dopuštaju.

Glava 3. POJAČANA ZAŠTITA

Članak 10. POJAČANA ZAŠTITA

Kulturno dobro se može staviti pod pojačanu zaštitu ako ispunjava sljedeća tri uvjeta: a) da je to kulturna baština od najveće važnosti za čovječanstvo, b) da je zaštićeno odgovarajućim unutarnjim pravnim i administrativnim mjerama, kojima mu se priznaje iznimna kulturna i povijesna vrijednost i osigurava najviša razina zaštite, c) da se ne upotrebljava u vojne svrhe ili za zaštitu vojnih položaja i da je stranka pod čijom se kontrolom kulturno dobro nalazi dala izjavu kojom potvrđuje da se tako neće upotrijebiti.

27

Članak 11. ODOBRAVANJE POJAČANE ZAŠTITE

1. Svaka stranka mora Odboru podnijeti popis kulturnih dobara za koja namjerava zahtijevati odobrenje pojačane zaštite. 2. Stranka pod čijom je nadležnošću ili kontrolom kulturno dobro može zahtijevati njegovo uvrštenje u Popis koji se ustanovljuje sukladno članku 27. stavku 1. točki b). Taj zahtjev sadrži sve potrebne informacije koje se tiču kriterija spomenutih u članku 10. Odbor može pozvati stranku da zahtijeva uvrštenje tog kulturnog dobra u Popis. 3. Ostale stranke, Međunarodni odbor Plavog štita i druge nevladine organizacije mjerodavne stručnosti mogu Odboru preporučiti određeno kulturno dobro. U takvim slučajevima Odbor može odlučiti pozvati stranku da zahtijeva uvrštenje tog kulturnog dobra u Popis. 4. Ni zahtjev za uvrštenje kulturnog dobra smještenog na području nad kojim suverenost ili nadležnost svojata više od jedne države, niti uvrštenje tog dobra u Popis, ni na koji način ne prejudicira prava stranaka spora. 5. Nakon što primi zahtjev za uvrštenje u Popis, Odbor o zahtjevu obavještava sve stranke. Stranke mogu, u roku od šezdeset dana, podnijeti Odboru predstavke glede takvog zahtjeva. Te se predstavke trebaju temeljiti samo na kriterijima spomenutima u članku 10. One moraju biti određene i da se odnose na činjenice. Odbor razmatra te predstavke, s tim da, prije donošenja odluke, pruži stranki koja zahtijeva uvrštenje priliku da odgovori. Kad su takve predstavke podnesene Odboru, odluka o uvrštenju u Popis donosi se bez obzira na članak 26. 6. Pri odlučivanju o zahtjevu, Odbor bi trebao tražiti savjet od vladinih i nevladinih organizacija, kao i od pojedinih stručnjaka. 7. Odluka o odobrenju ili o odbijanju pojačane zaštite može se donijeti samo na temelju kriterija spomenutih u članku 10. 8. U iznimnim slučajevima, kad Odbor zaključi da stranka koja zahtijeva uvrštenje kulturnog dobra u Popis ne može ispuniti kriterij iz članka 10. točke b), on može odobriti pojačanu zaštitu pod uvjetom da stranka podnositeljica zahtjeva podnese zahtjev za međunarodnu pomoć na temelju članka 32. 9. Čim započnu neprijateljstva, stranka sukoba može, zbog izvanredne situacije, zahtijevati pojačanu zaštitu kulturnih dobara koja su pod njezinom nadležnošću ili kontrolom, podnošenjem takvoga zahtjeva Odboru. Taj zahtjev Odbor će odmah proslijediti svim strankama sukoba. U takvim slučajevima Odbor hitno razmatra predstavke dotičnih stranaka. Odluka o odobravanju privremene pojačane zaštite donosi se, što je prije moguće i bez obzira na članak 26, većinom od četiri petine članova Odbora koji su prisutni i glasuju. Odbor može odobriti privremenu pojačanu zaštitu očekujući ishod redovitoga postupka odobravanja pojačane zaštite, pod uvjetom da su ispunjeni kriteriji sadržani u članku 10. točkama a) i c). 10. Pojačana zaštita kulturnog dobra odobrena je od časa njegova uvrštenja u Popis. 11. Glavni direktor će, bez odgode, obavijestiti glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i sve stranke o svakoj odluci Odbora da uvrsti kulturno dobro u Popis.

Članak 12. IMUNITET KULTURNIH DOBARA POD POJAČANOM ZAŠTITOM

Stranke sukoba osiguravaju imunitet kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom suzdržavajući se od toga da takva dobra učine predmetom napada, te da njih ili njihovu neposrednu okolinu upotrijebe za potporu vojnoj akciji.

Članak 13. GUBITAK POJAČANE ZAŠTITE

1. Kulturno dobro pod pojačanom zaštitom gubi takvu zaštitu samo: a) ako se takva zaštita suspendira ili ukine sukladno članku 14, ili b) ako, i tako dugo, dok je to dobro svojom upotrebom postalo vojni cilj. 2. U okolnostima navedenima u stavku 1. točki b) takvo dobro može biti predmet napada samo: a) ako je napad jedino stvarno moguće sredstvo za okončanje upotrebe tog dobra, kako je izloženo u stavku 1. točki b), b) ako su poduzete sve stvarno moguće mjere opreza u izboru sredstava i metoda napada ili, u svakom slučaju, kako bi se svela na minimum oštećenja tog kulturnog dobra, c) osim ako okolnosti ne dopuštaju, radi nužnosti neposredne samoobrane: (i) ako je zapovijed za napad dana na najvišoj operativnoj razini zapovijedanja, (ii) ako je protivničkim snagama unaprijed dano djelotvorno upozorenje kojim se zahtijeva okončanje upotrebe navedene u stavku 1. točki b), (iii) ako je protivničkim snagama dan razuman rok da poprave stanje.

28

Članak 14. SUSPENZIJA I UKIDANJE POJAČANE ZAŠTITE

1. Kad kulturno dobro više ne ispunjava neki od kriterija iz članka 10. ovoga Protokola, Odbor može suspendirati ili ukinuti pojačanu zaštitu tog dobra njegovim skidanjem s Popisa. 2. U slučaju teškog kršenja članka 12. u odnosu na kulturno dobro pod pojačanom zaštitom koje proizlazi iz upotrebe za potporu vojnoj akciji, Odbor može suspendirati pojačanu zaštitu tog dobra. Kad su takva kršenja uzastopna, Odbor može iznimno ukinuti pojačanu zaštitu tog dobra njegovim skidanjem s Popisa. 3. Glavni direktor će, bez odgode, obavijestiti glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i sve stranke ovoga Protokola o svakoj odluci Odbora da suspendira ili ukine pojačanu zaštitu kulturnog dobra. 4. Prije donošenja takve odluke, Odbor pruža strankama priliku da iznesu svoja gledišta.

Glava 4. KAZNENA ODGOVORNOST I NADLEŽNOST

Članak 15. Teška kršenja ovog Protokola 1. Svaka osoba čini kazneno djelo u smislu ovoga Protokola ako namjerno i kršenjem Konvencije ili ovoga Protokola: a) učini kulturo dobro pod pojačanom zaštitom predmetom napada, b) upotrijebi kulturno dobro pod pojačanom zaštitom ili njegovu neposrednu okolinu za potporu vojnoj akciji, c) u velikim razmjerima uništi ili prisvoji kulturno dobro zaštićeno Konvencijom i ovim Protokolom, d) učini kulturno dobro zaštićeno Konvencijom i ovim Protokolom predmetom napada, e) učini krađu, pljačku ili otuđenje kulturnih dobara zaštićenih Konvencijom ili vandalske čine prema takvim dobrima. 2. Svaka stranka će usvojiti potrebne mjere kako bi u svom unutarnjem pravu propisala da su kaznena djela navedena u ovome članku kaznena djela za koja se izriče primjerena kazna. Pritom će se stranke pridržavati općih načela prava i međunarodnog prava, uključujući pravila kojima se pojedinačna kaznena odgovornost proširuje i na osobe koje nisu neposredni počinitelji kaznenog djela.

Članak 16. NADLEŽNOST

1. Ne dirajući stavak 2, svaka stranka će poduzeti potrebne zakonodavne mjere kako bi uspostavila nadležnost glede kaznenih djela navedenih u članku 15. u sljedećim slučajevima: a) kad je takvo kazneno djelo počinjeno na području te države, b) kad je navodni počinitelj državljanin te države, c) ako je riječ o kaznenim djelima navedenima u članku 15. stavku 1. točkama a) – c), kad se navodni počinitelj nalazi na njezinu području. 2. Što se tiče vršenja nadležnosti i ne dirajući članak 28. Konvencije: a) ovaj Protokol ne sprečava utvrđivanje osobne kaznene odgovornosti niti utječe na nadležnost suda temeljenu na odredbama domaćeg prava ili međunarodnog prava, kada se to pravo primjenjuje, a niti utječe na nadležnost suda koja se temelji na međunarodnom običajnom pravu, b) osim ako država koja nije stranka ovoga Protokola prihvati i primjenjuje njegove odredbe sukladno članku 3. stavku 2, pripadnici oružanih snaga i državljani države koja nije stranka ovoga Protokola, izuzimajući one državljane koji služe u oružanim snagama države koja je stranka ovoga Protokola, ne podliježu pojedinačnoj kaznenoj odgovornosti na temelju ovoga Protokola, niti ovaj Protokol nameće obvezu da se u odnosu na te osobe uspostavi nadležnost ili da ih se izruči.

29

Članak 17. KAZNENI PROGON

1. Stranka na čijem se području nalazi navodni počinitelj kaznenog djela iz članka 15. stavka 1. točke a) – c), ukoliko ne izruči tu osobu, dostavit će predmet, bez iznimke i pretjeranog odugovlačenja, nadležnim tijelima radi kaznenog progona i vođenja postupaka sukladno domaćem pravu i međunarodnom pravu, i ni u kojem slučaju ta osoba ne uživa nepovoljnija jamstva od onih koja su priznata međunarodnim pravom. 2. Ne dirajući u odredbe mjerodavnog međunarodnog prava, ako se ono primjenjuje, svakoj osobi protiv koje se vodi postupak na osnovi Konvencije ili ovoga Protokola, jamči se pravo na pravično postupanje i pravično suđenje, u svim fazama postupka, sukladno domaćem pravu i međunarodnom pravu, i ni u kojem slučaju ta osoba ne uživa nepovoljnija jamstva od onih koja su priznata međunarodnim pravom.

Članak 18. IZRUČENJE

1. Smatra se da su kaznena djela navedena u članku 15. stavku 1. točkama a) – c) obuhvaćena u svakom ugovoru o izručenju, sklopljenom između stranaka prije stupanja ovoga Protokola na snagu, kao kaznena djela koja podliježu izručenju. Stranke se obvezuju da će takva kaznena djela obuhvatiti u svim ugovorima o izručenju koje će ubuduće međusobno sklopiti. 2. Kad stranka koja izručenje uvjetuje postojanjem ugovora primi zahtjev za izručenje od stranke s kojom nije vezana ugovorom o izručenju, zamoljena stranka može, prema vlastitom izboru, smatrati ovaj Protokol pravnim temeljem za izručenje što se tiče kaznenih djela navedenih u članku 15. stavku 1. točkama a) – c). 3. Stranke koje izručenje ne uvjetuju postojanjem ugovora međusobno priznaju kaznena djela navedena u članku 15. stavku 1. točkama a) – c) kao kaznena djela koja podliježu izručenju, pod uvjetima predviđenima pravom zamoljene stranke. 4. U svrhu izručenja za kaznena djela iz članka 15. stavka 1. točke a) – c), kada je to potrebno, smatrat će se da su ta djela počinjena, osim u mjestu izvršenja, i na području stranaka čija je nadležnost ustanovljena na temelju odredbe članka 16. stavka 1.

Članak 19. UZAJAMNA PRAVNA POMOĆ

1. Stranke će pružiti uzajamnu pomoć, u najvećoj mogućoj mjeri, tijekom istražnog ili kaznenog postupka ili postupka izručenja za kaznena djela iz članka 15. stavka 1, uključujući pomoć u pribavljanju dokaza kojima raspolažu i koji su potrebni za vođenje postupka. 2. Svoje obveze na temelju stavka 1. stranke izvršavaju sukladno svim ugovorima ili drugim dogovorima o uzajamnoj pravnoj pomoći koji među njima postoje. U nedostatku takvih ugovora ili dogovora, stranke si uzajamno pružaju pravnu pomoć sukladno svom unutarnjem pravu.

Članak 20. RAZLOZI ZA ODBIJANJE

1. U svrhu izručenja, kaznena djela navedena u članku 15. stavku 1. točkama a) – c), i u svrhu uzajamne pravne pomoći kaznena djela navedena u članku 15, ne smatraju se političkim kaznenim djelima ni kaznenim djelima povezanima s političkim kaznenim djelima, niti kaznenim djelima potaknutima političkim pobudama. Prema tome, zahtjev za izručenje ili za uzajamnu pravnu pomoć, utemeljen na takvim kaznenim djelima, ne može se odbiti s jedinim razlogom da se tiče političkoga kaznenog djela, kaznenog djela povezanoga s političkim kaznenim djelom ili kaznenim djelom potaknutim političkim pobudama. 2. Nijedna odredba ovoga Protokola ne smije se tumačiti kao da nameće obvezu izručenja ili pružanja uzajamne pravne pomoći ako zamoljena stranka ima čvrste razloge vjerovati da je zahtjev za izručenje za kaznena djela navedena u članku 15. stavku 1. točkama a) – c), ili zahtjev za uzajamnu pravnu pomoć što se tiče kaznenih djela navedenih u članku 15, podnesen radi kaznenog progona ili kažnjavanja osobe zbog njezine rase, vjeroispovijesti, nacionalnosti, etničkog porijekla ili političkog mišljenja, ili da bi udovoljenje zahtjevu bilo štetno za položaj te osobe iz bilo kojega od tih razloga.

30

Članak 21. MJERE GLEDE OSTALIH KRŠENJA

Ne dirajući članak 28. Konvencije, svaka će stranka usvojiti one zakonodavne, administrativne ili disciplinske mjere koje bi mogle biti potrebne radi suzbijanja sljedećih djela kad su izvršena namjerno: a) svake upotrebe kulturnih dobara kršenjem Konvencije ili ovoga Protokola, b) svakog protupravnog izvoza, nekoga drugog premještanja ili prijenosa vlasništva kulturnih dobara sa okupiranoga područja kršenjem Konvencije ili ovoga Protokola.

Glava 5. ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA U ORUŽANIM SUKOBIMA KOJI NEMAJU

MEĐUNARODNI KARAKTER

Članak 22. ORUŽANI SUKOBI KOJI NEMAJU MEĐUNARODNI KARAKTER

1. Ovaj Protokol se primjenjuje u slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter i koji izbije na području jedne od stranaka. 2. Ovaj Protokol se ne primjenjuje na situacije unutarnjih nemira i napetosti, kao što su pobune, izolirana i sporadična djela nasilja, te druga djela slične prirode. 3. Ni na koju odredbu ovoga Protokola ne može se pozivati a da to bude na štetu suverenosti ili odgovornosti vlade da svim zakonitim sredstvima održava ili ponovno uspostavi pravni poredak ili da brani nacionalno jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost države. 4. Nijedna odredba ovoga Protokola ne dira u primarnu nadležnost stranke na čijem je području izbio oružani sukob koji nema međunarodni karakter, glede kršenja navedenih u članku 15. 5. Ni na koju odredbu ovoga Protokola ne može se pozivati kao na opravdanje za izravno ili neizravno miješanje, iz bilo kojega razloga, u oružani sukob ili u unutarnje ili vanjske poslove stranke na čijem je području taj sukob izbio. 6. Primjena ovoga Protokola na situaciju spomenutu u stavku 1. ne utječe na pravni položaj stranaka sukoba. 7. UNESCO može strankama sukoba ponuditi svoje usluge.

Glava 6. INSTITUCIONALNA PITANJA

Članak 23. SASTANAK STRANAKA

1. Sastanak stranaka sazvat će se istodobno s Općom konferencijom UNESCO-a i koordinirano sa Sastankom visokih ugovornih stranaka, ako je glavni direktor sazvao takav sastanak. 2. Sastanak stranaka donosi svoj poslovnik. 3. Funkcije Sastanka stranaka su sljedeće: a) birati članove Odbora, sukladno članku 24. stavku 1, b) potvrđivati smjernice koje je Odbor izradio sukladno članku 27. stavku 1. točki a), c) davati upute o tome kako će se Odbor koristiti Fondom i osigurati nadzor nad time, d) razmatrati izvješća koja Odbor podnosi sukladno članku 27. stavku 1. točki d), e) razmatrati svaki problem koji se odnosi na primjenu ovoga Protokola i, prema potrebi, davati preporuke. 4. Na zahtjev najmanje jedne petine stranaka glavni direktor saziva izvanredni Sastanak stranaka.

31

Članak 24. ODBOR ZA ZAŠTITU KULTURNIH DOBARA U SLUČAJU ORUŽANOG SUKOBA

1. Ovime se osniva Odbor za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. On je sastavljen od dvanaest stranaka koje bira Sastanak stranaka. 2.Odbor se sastaje jedanput godišnje na redovitom zasjedanju, a na izvanrednim zasjedanjima kad to procijeni potrebnim. 3. Pri određivanju sastava Odbora, stranke nastoje osigurati pravičnu zastupljenost različitih svjetskih regija i kultura. 4. Stranke članice Odbora za svoje predstavnike odabiru osobe koje su stručne na polju kulturne baštine, obrane ili međunarodnog prava, te nastoje, međusobno se savjetujući, osigurati da Odbor u cjelini sjedini odgovarajuće stručno znanje na svim tim poljima.

Članak 25.

TRAJANJE MANDATA

1. Stranka se bira u Odbor na razdoblje od četiri godine, a može se odmah ponovno izabrati samo jedanput. 2. Bez obzira na odredbe stavka 1, trajanje mandata polovice članova izabranih na prvom izboru prestaje na kraju prvoga redovitog zasjedanja Sastanka stranaka nakon onoga na kojemu su bili izabrani. Te članove ždrijebom određuje predsjednik tog Sastanka nakon prvog izbora.

Članak 26. POSLOVNIK

1. Odbor donosi svoj poslovnik. 2. Većina članova čini kvorum. Odluke Odbora donose se dvotrećinskom većinom članova koji glasuju. 3. Članovi ne sudjeluju u glasovanju o bilo kojoj odluci o kulturnim dobrima koja su pogođena oružanim sukobom, a čije su oni stranke.

Članak 27. FUNKCIJE

1. Funkcije Odbora su sljedeće: a) izraditi smjernice za provedbu ovoga Protokola, b) odobriti, suspendirati ili ukinuti pojačanu zaštitu kulturnih dobara, te ustanoviti, ažurirati i unapređivati Popis kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom, c) pratiti i nadzirati provedbu ovoga Protokola i podupirati identifikaciju kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom, d) razmatrati i komentirati izvješća stranaka, prema potrebi tražiti razjašnjenja i pripremati vlastito izvješće za Sastanak stranaka, e) primati i razmatrati zahtjeve za međunarodnu pomoć na temelju članka 32, f) odlučivati o korištenju Fonda, g) svaka druga funkcija koju bi mu dodijelio Sastanak stranaka. 2. Funkcije Odbora obavljaju se u suradnji s glavnim direktorom. 3. Odbor surađuje s međunarodnim i nacionalnim vladinim i nevladinim organizacijama čiji su ciljevi slični onima Konvencije, Prvoga protokola i ovoga Protokola. Radi pomoći u obavljanju svojih funkcija, Odbor može na svoje sastanke pozvati, u savjetodavnom svojstvu, ugledne strukovne organizacije, poput onih koje imaju službene veze sa UNESCO-m, uključujući Međunarodni odbor Plavog štita (ICBS) i njegova temeljna tijela. Predstavnici Međunarodnog centra za izučavanje očuvanja i restauracije kulturnih dobara (Rimski centar) i Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) mogu se, također, pozvati u savjetodavnom svojstvu.

Članak 28. TAJNIŠTVO

Odbor pomaže Tajništvo UNESCO-a, koje priprema dokumentaciju Odbora i dnevni red njegovih sastanaka, te osigurava izvršenje njegovih odluka.

32

Članak 29. FOND ZA ZAŠTITU KULTURNIH DOBARA U SLUČAJU ORUŽANOG SUKOBA

1. Ovim se osniva Fond u sljedeće svrhe: a) dodijeliti financijsku ili drugu pomoć za potporu pripremnim ili drugim mjerama koje treba poduzeti u vrijeme mira, sukladno, uz ostalo, članku 5, članku 10. točki b) i članku 30, te b) dodijeliti financijsku ili drugu pomoć za potporu izvanrednim, privremenim ili drugim mjerama zaštite kulturnih dobara u razdoblju oružanog sukoba ili obnove koja slijedi odmah nakon prestanka neprijateljstava, sukladno, uz ostalo, članku 8. točki a). 2. Fond djeluje kao depozitarni fond, sukladno financijskim propisima UNESCO-a. 3. Sredstva iz Fonda koriste se isključivo u svrhe koje Odbor odobri sukladno uputama određenima u članku 23. stavku 3. točki c). Odbor može prihvatiti doprinose namijenjene određenom programu ili projektu, pod uvjetom da je Odbor odlučio o provedbi takvoga programa ili projekta. 4. Prihode Fonda čine: a) dobrovoljni doprinosi stranaka, b) doprinosi, darovi i legat: (i) drugih država, (ii) UNESCO-a ili drugih organizacija iz sustava Ujedinjenih naroda, (iii) drugih međuvladinih ili nevladinih organizacija, i (iv) javnih ili privatnih tijela, ili pojedinaca, c) sve kamate koje pritječu Fondu, d) zarade od prikupljenih prinosa i utroška s priredaba organiziranih u korist Fonda, e) svi ostali prihodi odobreni uputama koje su primjenjive na Fond.

Glava 7. RAZGLAŠAVANJE INFORMACIJA I MEĐUNARODNA POMOĆ

Članak 30. RAZGLAŠAVANJE

1. Stranke će nastojati primjerenim sredstvima, osobito obrazovnim i informativnim programima, jačati cijenjenje i poštivanje kulturnih dobara od cjelokupnoga stanovništva. 2. Stranke će, što je više moguće, razglašavati ovaj Protokol i u vrijeme mira i u vrijeme oružanog sukoba. 3. Sve vojne ili civilne vlasti koje su u vrijeme oružanog sukoba odgovorne za primjenu ovoga Protokola moraju u potpunosti poznavati njegov tekst. U tu će svrhu, ovisno o slučaju, stranke: a) ugraditi u svoje vojne propise upute i naputke o zaštiti kulturnih dobara, b) izraditi i provoditi, u suradnji sa UNESCO-m, te mjerodavnim vladinim i nevladinim organizacijama, mirnodopske programe poduke i obrazovanja, c) međusobno si priopćavati, posredovanjem glavnog direktora, informacije o zakonima, administrativnim odredbama i poduzetim mjerama radi provedbe točaka a) i b), d) što je brže moguće, međusobno si priopćavati, posredovanjem glavnog direktora, zakone i administrativne odredbe koje usvoje radi osiguranja primjene ovoga Protokola.

Članak 31. MEĐUNARODNA SURADNJA

U slučajevima teških kršenja ovoga Protokola, stranke se obvezuju djelovati zajednički, posredovanjem Odbora, ili pojedinačno, u suradnji sa UNESCO-m i Ujedinjenim narodima, sukladno Povelji Ujedinjenih naroda.

33

Članak 32. MEĐUNARODNA POMOĆ

1. Stranka može od Odbora zatražiti međunarodnu pomoć za kulturna dobra pod pojačanom zaštitom, kao i pomoć za pripremu, izradu i provedbu zakona, administrativnih odredaba i mjera navedenih u članku 10. 2. Stranka sukoba koja nije stranka ovoga Protokola, ali prihvaća i primjenjuje odredbe sukladno članku 3. stavku 2, može od Odbora zatražiti primjerenu međunarodnu pomoć. 3. Odbor donosi pravila o podnošenju zamolba za međunarodnu pomoć i određuje moguće oblike te pomoći. 4. Stranke se potiču na davanje tehničke pomoći svake vrste, posredovanjem Odbora, onim strankama ili strankama sukoba koje to traže.

Članak 33. POMOĆ UNESCO-A

1. Stranka se može obratiti UNESCO-u za tehničku pomoć u organizaciji zaštite svojih kulturnih dobara, osobito što se tiče pripremnih mjera koje treba poduzeti kako bi se osiguralo čuvanje kulturnih dobara, preventivnih i organizacijskih mjera za izvanredna stanja te izrade nacionalnih popisa kulturnih dobara ili glede svakoga drugog problema koji proizlazi iz primjene ovoga Protokola. UNESCO pruža takvu pomoć u granicama svojega programa i mogućnosti. 2. Stranke se potiču na pružanje tehničke pomoći na dvostranoj i višestranoj razini. 3. UNESCO je ovlašten o tim pitanjima samoinicijativno davati prijedloge strankama.

Glava 8. IZVRŠAVANJE OVOG PROTOKOLA

Članak 34. SILE ZAŠTITNICE

Ovaj Protokol se primjenjuje u suradnji sa silama zaštitnicama, čija je dužnost štititi interese stranaka sukoba.

Članak 35. POSTUPAK MIRENJA

1. Sile zaštitnice pružaju dobre usluge u svim slučajevima kad to ocijene korisnim u interesu kulturnih dobara, osobito ako postoji nesuglasje između stranaka sukoba o primjeni ili u tumačenju odredaba ovoga Protokola. 2. U tu svrhu, svaka od sila zaštitnica može, na poziv jedne stranke, glavnog direktora ili samoinicijativno, strankama sukoba predložiti sastanak njihovih predstavnika i, osobito, vlasti odgovornih za zaštitu kulturnih dobara, ako je to primjereno, na području neke države koja nije stranka sukoba. Stranke sukoba dužne su provesti prijedloge o sastanku koji su im podneseni. Sile zaštitnice predložit će strankama sukoba na privolu osobu koja pripada nekoj državi koja nije stranka sukoba ili koju predloži glavni direktor, a koju će se pozvati da u svojstvu predsjedatelja sudjeluje na takvom sastanku.

Članak 36. MIRENJE AKO NEMA SILA ZAŠTITNICA

1. U sukobu u kojemu nisu imenovane sile zaštitnice, glavni direktor može pružiti dobre usluge i djelovati u svakom drugom obliku mirenja ili posredovanja radi rješenja nesuglasja.

34

2. Predsjedatelj Odbora može, na poziv jedne stranke ili glavnog direktora, strankama sukoba predložiti sastanak njihovih predstavnika i, osobito, vlasti odgovornih za zaštitu kulturnih dobara, ako je to primjereno, na području neke države koja nije stranka sukoba.

Članak 37. PRIJEVODI I IZVJEŠĆA

1. Stranke će prevesti ovaj Protokol na svoje službene jezike i priopćiti te službene prijevode glavnom direktoru. 2. Stranke će svake četiri godine Odboru dostavljati izvješća o provedbi ovoga Protokola.

Članak 38. ODGOVORNOST DRŽAVA

Nijedna odredba ovoga Protokola o pojedinačnoj kaznenoj odgovornosti ne utječe na odgovornost država prema međunarodnom pravu, uključujući ratne odštete.

Glava 9. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 39. JEZICI

Ovaj Protokol je sastavljen na arapskom, engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španjolskom jeziku, s tim da je tih šest tekstova jednako vjerodostojno.

Članak 40. POTPISIVANJE

Ovaj Protokol će nositi datum 26. ožujka 1999. godine. Bit će otvoren za potpisivanje svim visokim ugovornim strankama u Haagu od 17. svibnja do 31. prosinca 1999. godine.

Članak 41. RATIFIKACIJA, PRIHVAT ILI ODOBRENJE

1. Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju visokih ugovornih stranaka koje su ga potpisale, sukladno njihovom odnosnom ustavnom postupku. 2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog direktora.

35

Članak 42. PRISTUPANJE

1. Ovaj Protokol će biti otvoren za pristup visokim ugovornim strankama od 1. siječnja 2000. godine. 2. Pristup se ostvaruje polaganjem isprave o pristupu kod glavnog direktora.

Članak 43. STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon što bude položeno dvadeset isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu. 2. Poslije toga, on stupa na snagu za svaku stranku tri mjeseca nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

Članak 44.

STUPANJE NA SNAGU U SITUACIJAMA ORUŽANOG SUKOBA U situacijama predviđenima u člancima 18. i 19. Konvencije, za stranke koje su položile isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu prije ili nakon početka neprijateljstava ili okupacije, Protokol stupa na snagu odmah. U takvim će slučajevima glavni direktor na najbrži mogući način dostaviti obavijesti predviđene u članku 46.

Članak 45. OTKAZIVANJE

1. Svaka stranka može otkazati ovaj Protokol. 2. Otkaz se notificira pisanom ispravom koja se polaže kod glavnog direktora. 3. Otkaz počinje proizvoditi učinak godinu dana nakon prijema isprave o otkazu. Međutim, ako u času isteka te godine stranka koja otkazuje sudjeluje u oružanom sukobu, otkaz neće proizvesti učinak do prestanka neprijateljstva i u svakom slučaju tako dugo dok se ne završe operacije vraćanja kulturnih dobara.

Članak 46. OBAVIJESTI

Glavni direktor će obavijestiti sve visoke ugovorne stranke, kao i Ujedinjene narode, o polaganju svih isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu predviđenih u člancima 41. i 42, te o otkazima predviđenima u članku 45.

Članak 47. REGISTRACIJA U UJEDINJENIM NARODIMA

Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ovaj će se Protokol registrirati u Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora. U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastavljeno u Haagu 26. ožujka 1999. godine u jednom jedinom primjerku koji se polaže u arhive UNESCO-a, a čiji će se vjerni ovjerovljeni prijepisi dostaviti svim visokim ugovornim strankama.

36

37

K O N V E N C I J A O MJERAMA ZA ZABRANU I SPREČAVANJE NEDOPUŠTENOG UVOZA,

IZVOZA I PRIJENOSA VLASNIŠTVA KULTURNIH DOBARA

38

K O N V E N C I J A O MJERAMA ZA ZABRANU I SPREČAVANJE NEDOPUŠTENOG UVOZA, IZVOZA I PRIJENOSA

VLASNIŠTVA KULTURNIH DOBARA Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, na svom XVI. zasjedanju održanom u Parizu od 12. listopada do 14. studenoga 1970. godine, podsjećajući na značaj odredaba Deklaracije o načelima međunarodne kulturne suradnje, usvojene na XIV. zasjedanju Generalne konferencije, smatrajući da razmjena kulturnih dobara između naroda u znanstvene, kulturne i prosvjetne svrhe produbljuje poznavanje ljudske civilizacije, obogaćuje kulturni život svih naroda i rađa uzajamno poštivanje i razumijevanje među narodima, smatrajući da su kulturna dobra jedan od temeljnih elemenata civilizacije i kulture naroda i da ona dobivaju svoju pravu vrijednost samo ako su, u najvećoj mjeri, poznati njihovo porijeklo, povijest i sredina, smatrajući da svaka država ima zadatak da štiti baštinu koju sačinjavaju kulturna dobra koja postoje na njezinom teritoriju od opasnosti od krađe, tajnih iskopavanja i nedopuštenog izvoza, smatrajući da je za otklanjanje ovih opasnosti nužno da svaka država što bolje shvati značaj moralnih obveza u pogledu poštivanja svoje kulturne baštine kao i kulturne baštine svih naroda, smatrajući da se muzeji, knjižnice i arhivi, kao kulturne ustanove, trebaju starati o tome da se zbirke temelje na općepriznatim moralnim načelima, smatrajući da nedopušteni uvoz, izvoz i prijenos vlasništva kulturnih dobara ometaju uzajamno razumijevanje naroda koje UNESCO ima za zadatak da potpomaže, preporučujući, između ostalog, zainteresiranim državama usvajanje odgovarajućih međunarodnih konvencija, smatrajući da zaštita kulturne baštine, da bi bila učinkovita, treba biti organizirana, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu, te zahtijevati tijesnu suradnju među državama, smatrajući da je Generalna konferencija UNESCO-a već usvojila 1964. godine jednu preporuku s tim ciljem, budući da je primila nove prijedloge o mjerama za zabranu i sprečavanje nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, koji čine točku 19. dnevnog reda zasjedanja, budući da je odlučila na svom XV. zasjedanju da to pitanje treba biti predmet međunarodne konvencije, usvaja, 14. studenog 1970. godine, ovu Konvenciju.

Članak 1. U svrhu ove Konvencije, kulturnim dobrima smatraju se dobra, religioznog ili svjetovnog karaktera, koje svaka država označi kao značajna za arheologiju, pretpovijest, povijest, književnost, umjetnost ili znanost, a koja pripadaju sljedećim kategorijama: (a) rijetke zbirke i primjerci faune, flore, mineralogije i anatomije; predmeti paleontološkog značaja; (b) dobra koja se odnose na povijest, uključujući povijest znanosti i tehnike, vojnu i socijalnu povijest, kao i život državnika, mislilaca, znanstvenika i umjetnika nacionalnog značaja, te i na značajne nacionalne događaje; (c) arheološki nalazi (redoviti i ilegalni) i arheološka otkrića; (d) dijelovi rastavljenih umjetničkih ili povijesnih spomenika i arheoloških nalazišta; (e) stari vrijedni predmeti, stariji od sto godina, kao natpisi, kovani novac i pečati; (f) etnološki materijal; (g) dobra od umjetničkog interesa, kao: (i) platna, slike i crteži rađeni samo rukom na svakoj osnovi i od svakog materijala (izuzev industrijskih crteža i fabričkih predmeta ukrašenih rukom); (ii) originalna kiparska djela od svakog materijala; (iii) originalne gravure, estampe i litografije; (iv) originalne umjetničke skupine i montaže od svakog materijala; (h) rijetki rukopisi i inkunabule, stare knjige, dokumenti i publikacije od naročitog značaja (povijesnog, umjetničkog, znanstvenog, književnog itd.), pojedinačno ili u zbirkama; (i) poštanske, taksene i druge slične marke, pojedinačne ili u zbirkama; (j) arhivi, uključujući i fonografske, fotografske i kinematografske;

39

(k) predmeti namještaja stariji od sto godina i stari glazbeni instrumenti.

Članak 2. 1. Države članice ove Konvencije potvrđuju da nedopušteni uvoz, izvoz i prijenos vlasništva kulturnih dobara predstavljaju jedan od glavnih uzroka osiromašenja kulturne baštine zemalja porijekla ovih dobara, te da međunarodna suradnja predstavlja jedno od najefikasnijih sredstava za zaštitu njihovih kulturnih dobara od opasnosti koje iz toga proističu. 2. S tim ciljem, države članice se obvezuju da se sredstvima kojima raspolažu bore protiv ove prakse, posebno uklanjajući njezine uzroke, onemogućujući njezinu provedbu i ukazujući pomoć pri izvršenju nužnih reparacija.

Članak 3. Smatraju se nedopuštenim uvoz, izvoz i prijenos vlasništva kulturnih dobara izvršeni protivno odredbama koje su donijele države članice na temelju ove Konvencije.

Članak 4. Države članice ove Konvencije priznaju da, u smislu ove Konvencije, kulturna dobra koja pripadaju niže navedenim kategorijama predstavljaju kulturnu baštinu svake države: (a) kulturna dobra koja su proizvod individualnog ili kolektivnog duha državljana države u pitanju i značajna kulturna dobra za tu državu koja su na njezinom teritoriju stvorili strani državljani ili osobe bez državljanstva koje borave na tom teritoriju; (b) kulturna dobra nađena na nacionalnom teritoriju; (c) kulturna dobra koja su pribavile arheološke, etnološke ili prirodnjačke misije uz suglasnost nadležnih vlasti zemlje porijekla ovih dobara; (d) kulturna dobra koja su bila predmet dobrovoljne razmjene; (e) kulturna dobra dobivena besplatno ili propisno kupljena uz suglasnost nadležnih vlasti zemlje porijekla ovih dobara.

Članak 5. S ciljem zaštite svojih kulturnih dobara od nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva, države članice ove Konvencije obvezuju se da na svojim teritorijima, a prema vlastitim uvjetima, uspostave jednu ili više službi za zaštitu kulturne baštine, ukoliko one već ne postoje, sa stručnim osobljem dovoljnim da osigura uspješno obavljanje niže navedenih funkcija: (a) doprinositi izradi nacrta tekstova zakona i propisa radi osiguranja zaštite kulturne baštine, a posebno suzbijanja nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva značajnih kulturnih dobara; (b) sastaviti i obnoviti, na temelju nacionalnog registra zaštićenih dobara, liste značajnih kulturnih dobara, javnih i privatnih, čiji bi izvoz predstavljao osjetno osiromašenje nacionalne kulturne baštine; (c) unaprijediti razvoj ili osnivanje naučnih i tehničkih institucija (muzeja, knjižnica, arhiva, laboratorija, radionica itd.), nužnih za konzervaciju i iskorištavanje kulturnih dobara; (d) organizirati kontrolu arheoloških istraživanja, osigurati konzervacije "in situ" određenih kulturnih dobara i zaštitu izvjesne zone rezervirane za buduća arheološka istraživanja; (e) donijeti propise namijenjene zainteresiranim osobama (konzervatorima, kolekcionarima, antikvarima i dr.), prema etičnim načelima formuliranim u ovoj Konvenciji i starati se o njihovom poštivanju; (f) vršiti odgojnu djelatnost s ciljem buđenja i jačanja poštivanja kulturnih baština svih država i širiti u dovoljnoj mjeri poznavanja odredaba ove Konvencije; (g) starati se da se svakom slučaju nestanka kulturnih dobara da odgovarajući publicitet.

40

Članak 6. Države članice ove Konvencije obvezuju se da će: (a) ustanoviti odgovarajuće uvjerenje kojim država izvoznik posebno naznačuje da je odobrila izvoz kulturnog dobra ili kulturnih dobara u pitanju, s tim što ovo uvjerenje treba biti priloženo uz kulturno dobro ili kulturna dobra koja se izvoze u suglasnosti sa propisima; (b) zabraniti iznošenje sa svog teritorija kulturnih dobara uz koja nije priloženo gore spomenuto uvjerenje o izvozu; (c) na odgovarajući način obavijestiti javnost o ovoj zabrani, a posebno osobe koje bi mogle izvoziti ili uvoziti kulturna dobra.

Članak 7.

Države članice ove Konvencije obvezuju se da će: (a) poduzeti sve potrebne mjere, prema nacionalnom zakonodavstvu, kako bi spriječile da muzeji i druge slične ustanove na njihovim teritorijima pribavljaju kulturna dobra koja potječu iz druge države članice ove Konvencije, a koja bi mogla biti nezakonito izvezena nakon stupanja na snagu ove Konvencije; obavještavati, u granicama mogućnosti, državu iz koje potječu ova kulturna dobra, a koja je članica ove Konvencije, o ponudama takvih kulturnih dobara koja su nezakonito izvezena sa teritorija te države poslije stupanja na snagu ove Konvencije u obje države u pitanju; (b) (i) zabraniti uvoz kulturnih dobara ukradenih iz muzeja ili sa javnog ili vjerskog spomenika ili iz kakve slične ustanove, na teritoriju druge države članice ove Konvencije, poslije njezinog stupanja na snagu u odnosu na države u pitanju, pod uvjetom da se dokaže da se ovo dobro ili ova dobra nalaze u popisu dobara ove ustanove; (ii) poduzeti odgovarajuće mjere, na zahtjev države porijekla, članice Konvencije, da se zaplijeni i povrati svako ukradeno i uvezeno kulturno dobro poslije stupanja na snagu ove Konvencije u odnosu na obje države u pitanju, pod uvjetom da država moliteljica isplati pravičnu naknadu dobronamjernom kupcu ili legalnom vlasniku ovog dobra. Zahtjevi za zapljenu i povrat upućuju se zamoljenoj državi diplomatskim putem. Država moliteljica je dužna, o svom trošku, podnijeti i sve potrebne dokaze koji opravdavaju zahtjev za zapljenu i povrat. Države članice neće opterećivati carinama ili drugim taksama kulturna dobra koja se vraćaju prema ovom članku. Svi troškovi koji proističu iz povrata kulturnog dobra ili kulturnih dobara padaju na teret države moliteljice.

Članak 8. Države članice ove Konvencije obvezuju se da kaznenim ili administrativnim sankcijama kazne svaku osobu koja se ogriješi o zabrane predviđene člancima 6. (b) i 7. (b).

Članak 9. Svaka država članica ove Konvencije čija je kulturna baština ugrožena uslijed arheoloških ili etnoloških pljački može se obratiti državama na koje se to odnosi. Države članice ove Konvencije obvezuju se da u takvim okolnostima sudjeluju u svakoj zajedničkoj međunarodnoj akciji, s ciljem određivanja i primjene nužnih konkretnih mjera, uključujući i kontrolu izvoza, uvoza i međunarodne trgovine naročitih kulturnih dobara u pitanju. Do postizanja sporazuma, svaka zainteresirana država poduzet će privremene mjere, u granicama mogućnosti, radi sprečavanja nepopravljivog oštećenja kulturne baštine države koja podnosi zahtjev.

Članak 10. Države članice ove Konvencije obvezuju se: (a) da ograniče, putem obrazovanja, informacija i budnosti, prenošenje nezakonito izvezenih kulturnih dobara nekoj državi članici ove Konvencije, i da, svaka prema svojim uvjetima, obveže trgovce antikvitetima, pod prijetnjom kaznenih ili administrativnih sankcija, da vode registre o porijeklu svakog

41

kulturnog dobra, sa imenom i adresom dostavljača, opisom i cijenom svakog prodanog dobra, i da svakog kupca kulturnog dobra obavijeste o mogućnosti zabrane njegovog izvoza; (b) da nastoje da putem obrazovanja stvore i razviju u javnosti osjećanje vrijednosti kulturnih dobara i opasnosti koju krađa, tajna iskopavanja i nedopušten izvoz predstavljaju za kulturnu baštinu.

Članak 11. Nedopuštenim se smatraju prisilni izvoz i prijenos vlasništva kulturnih dobara koji proističu neposredno ili posredno iz okupacije zemlje od inozemne sile.

Članak 12. Države članice ove Konvencije poštivat će kulturnu baštinu na teritorijima čije međunarodne veze osiguravaju i poduzimat će odgovarajuće mjere radi zabrane i sprečavanja nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara sa tih teritorija.

Članak 13. Države članice ove Konvencije obvezuju se, osim toga, prema zakonodavstvu svake države: (a) da sprečavaju, svim odgovarajućim sredstvima, prijenose vlasništva kulturnih dobara koji mogu potpomagati nezakoniti izvoz ili uvoz ovih dobara; (b) da postupe tako da njihove nadležne službe surađuju s ciljem olakšanja povrata u najkraćem roku njihovim zakonskim vlasnicima nezakonito izvezenih kulturnih dobara; (c) da primaju tužbe za povrat izgubljenih ili ukradenih kulturnih dobara, koje podnosi zakoniti vlasnik ili se podnose u njegovo ime; (d) da priznaju, između ostalog, nezastarivo pravo svake države članice ove Konvencije da klasira i proglašava neotuđivim izvjesna kulturna dobra koja se zbog toga ne mogu izvoziti, te da olakšavaju zainteresiranoj državi povrat takvih dobara ukoliko dođe do njihovog izvoza.

Članak 14. Da bi spriječila izvoz i udovoljila obvezama koje nameće primjena odredaba ove Konvencije, svaka država članica Konvencije treba, u granicama svojih mogućnosti, osigurati nacionalnim službama za zaštitu kulturne baštine dovoljan proračun i, ukoliko je to potrebno, ustanoviti i fond za te svrhe.

Članak 15. Ova Konvencija nijednom svojom odredbom ne sprečava države članice da međusobno zaključuju posebne sporazume ili da nastave sa izvršenjem već zaključenih sporazuma o povratu kulturnih dobara iznijetih iz bilo kojeg razloga sa njihovog teritorija porijekla, prije stupanja na snagu ove Konvencije u odnosu na zainteresirane države.

42

Članak 16. Države članice Konvencije priopćavaju u periodičnim izvješćima koje podnose Generalnoj konferenciji Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, u vrijeme i u obliku koje ona odredi, zakonske i druge propise i mjere koje poduzima radi primjene Konvencije, kao i podatke o iskustvima stečenim u ovom području.

Članak 17.

1. Države članice Konvencije mogu se obraćati za tehničku pomoć Organizaciji Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, naročito u pogledu: (a) informacija i obrazovanja; (b) konzultiranja i usluga eksperata; (c) koordinacija i dobrih usluga. 2. Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu može, na vlastitu inicijativu, poduzimati istraživanja i objavljivati studije o problemima koji se odnose na nedopušteno cirkuliranje kulturnih dobara. 3. S tim ciljem, Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu može, također, surađivati sa svim nadležnim nevladinim organizacijama. 4. Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu može, na vlastitu inicijativu, upućivati prijedloge državama članicama s ciljem provedbe ove Konvencije. 5. Na zahtjev najmanje dviju država članica Konvencije, koje su u sporu oko njezine provedbe, UNESCO može ponuditi svoje dobre usluge s ciljem postizanja sporazuma.

Članak 18. Ova Konvencija je sastavljena na engleskom, španjolskom, francuskom i ruskom jeziku, s tim što su sva četiri teksta podjednako punovažna.

Članak 19. 1. Ova Konvencija podliježe ratificiranju ili prihvatu država članica Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, prema njihovim ustavnim postupcima. 2. Instrumenti o ratificiranju ili prihvatu deponiraju se kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu.

Članak 20. 1. Ovoj Konvenciji može pristupiti svaka država nečlanica Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, koju je pozvao Izvršno vijeće Organizacije. 2. Pristupanje se vrši deponiranjem instrumenta o pristupanju kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu.

Članak 21. Konvencija stupa na snagu tri mjeseca poslije deponiranja trećeg instrumenta o ratificiranju, prihvatu ili pristupanju, ali samo u odnosu na države koje su deponirale svoje instrumente o ratificiranju, prihvatu ili pristupanju tog datuma ili ranije. Za svaku drugu državu ona stupa na snagu tri mjeseca poslije deponiranja njezinog instrumenta o ratificiranju, prihvatu ili pristupanju.

43

Članak 22. Države članice Konvencije potvrđuju da će se ona primjenjivati ne samo na njihovim teritorijima već i na teritorijima čije međunarodne veze one osiguravaju; one se obvezuju da konzultiraju, ukoliko je to potrebno, vlade ili druge nadležne vlasti tih teritorija prilikom ratificiranja, prihvata ili pristupanja, ili prije toga, s ciljem osiguranja primjene Konvencije na tim teritorijima, kao i da obavijeste generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu na koje će se teritorije Konvencija primjenjivati, s tim što ovo ratificiranje stupa na snagu tri mjeseca od datuma njezinog prijema.

Članak 23. 1. Svaka država članica Konvencije može otkazati Konvenciju u svoje ime ili u ime svakog teritorija čije međunarodne veze ona osigurava. 2. Otkaz se priopćava pisanim aktom koji se deponira kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. 3. Otkaz stupa na snagu nakon isteka dvanaest mjeseci od dana prijema akta o otkazu.

Članak 24. Generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu obavještava države članice Organizacije, države nečlanice spomenute u članku 20, kao i Organizaciju Ujedinjenih nacija, o deponiranju svih instrumenata o ratificiranju, prihvatu ili pristupanju spomenutih u člancima 19. i 20, kao i o priopćenjima i otkazima spomenutim u člancima 22. i 23.

Članak 25. 1. Ovu Konvenciju može izmijeniti Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, međutim, revizija obvezuje samo države članice koje će postati članice Konvencije o reviziji. 2. U slučaju da Generalna konferencija usvoji novu konvenciju o potpunoj ili djelomičnoj reviziji ove Konvencije, i ukoliko nova konvencija ne određuje drukčije, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratificiranje, prihvat ili pristupanje, računajući od dana stupanja na snagu nove konvencije o reviziji.

Članak 26. Ova Konvencija se, prema članku 102. Povelje Ujedinjenih nacija, registrira u Tajništvu Ujedinjenih nacija na zahtjev generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Sačinjeno u Parizu 17. studenog 1970. godine, u dva autentična primjerka koja su potpisali predsjednik Generalne konferencije na XVI. zasjedanju i generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Primjerci se deponiraju u arhivu Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, a njihove ovjerene kopije se dostavljaju svim državama spomenutim u člancima 19. i 20, kao i Organizaciji Ujedinjenih nacija. Gornji tekst je autentičan tekst Konvencije koju je propisno usvojila Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu na svom XVI. zasjedanju, održanom u Parizu i zaključenom 14. studenog 1970. godine. Kao potvrdu, stavili su svoje potpise 17. studenog 1970. godine.

44

DRŽAVE Ratifikacija (R) Prihvat (Ac) Pristupanje (A) Sukcesija (S)

ALŽIR ANGOLA ARGENTINA AUSTRALIJA BAHAMI BANGLADEŠ BELIZE BJELORUSIJA BOLIVIJA BOSNA I HERCEGOVINA BRAZIL BUGARSKA BURKINA FASO CENTRALNO AFRIČKA REPUBLIKA CIPAR ČEŠKA DOMINIKANSKA REPUBLIKA EGIPAT EKVADOR EL SALVADOR ESTONIJA FINSKA FRANCUSKA GRČKA GRENADA GRUZIJA GVATEMALA GVINEJA HONDURAS HRVATSKA INDIJA IRAK IRAN ITALIJA JERMENIJA JORDAN JUGOSLAVIJA KAMBODŽA KAMERUN KANADA KATAR KINA

24. lipanj 1974. (R) 7. studeni 1991. (R) 11. siječanj 1973. (R) 30. listopad 1989. (Ac) 9. listopad 1997. (R) 9. prosinac 1987. 26. siječanj 1990. (R) 28. travanj1988. (R) 4. listopad 1976. (R) 12. srpanj 1993. (S) 16. veljače 1973. (R) 15. rujan 1971. (R) 7. travanj 1987. (R) 1. veljače 1972. (R) 19. listopad 1979. (R) 26. ožujak 1993. (S) 7. ožujak 1973. (R) 5. travanj 1973. (Ac) 24. ožujak 1971. (Ac) 20. veljače 1978. (R) 27. listopad 1995. (R) 14. lipanj 1999. (R) 7. siječanj 1997. (R) 5. lipanj 1981. (R) 10. rujan 1992. (Ac) 4. studeni 1992. (S) 14. siječanj 1985. (R) 18. ožujak 1989. (R) 19. ožujak 1979. (R) 6. srpanj1992. (S) 24. siječanj 1977. (R) 12. veljače 1973. (Ac) 27. siječanj 1975. (Ac) 2. listopad 1978. (R) 5. rujan 1993. (S) 15. ožujak 1974. (R) 3. listopad 1972. (R) 26. rujan 1972. (R) 24. svibanj 1972. (R) 28. ožujak 1978. (Ac) 20. travanj 1977. (Ac) 28. studeni 1989. (Ac)

45

KIRGIZIJA KOLUMBIJA KONGO DR KOREJA NDR KOREJA REP. KOSTARIKA KUBA KUVAJT LIBANON LIBIJA LITVANIJA MADAGASKAR MAĐARSKA MAKEDONIJA MALI MAURICIJUS MAURITANIJA MEKSIKO MONGOLIJA NEPAL NIGER NIGERIJA NIKARAGVA OBALA SLONOVAČE OMAN PAKISTAN PANAMA PERU POLJSKA PORTUGAL RUMUNJSKA RUSIJA SAUDIJSKA ARABIJA SENEGAL SIRIJA SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE SLOVAČKA SLOVENIJA ŠPANJOLSKA ŠRI LANKA TADŽIKISTAN TANZANIJA TUNIS TURSKA UKRAJINA URUGVAJ UZBEKISTAN ZAMBIJA

3. srpanj 1995. (Ac) 24. svibanj 1988. (Ac) 23. rujan 1974. (R) 13. svibanj 1983. (R) 14. veljača 1983. (Ac) 6. ožujak 1996. (R) 30. siječanj 1980. (R) 22. lipanj 1972. (Ac) 25. kolovoz 1992. (R) 9. siječanj 1973. (R) 27. srpanj 1998. (R) 21. lipanj 1989. (R) 23. listopad 1978. (R) 30. travanj 1997. (S) 6. travanj 1987. (R) 27. veljače 1978. (Ac) 27. travanj 1977. (R) 4. listopad 1972. (Ac) 23. svibanj 1991. (Ac) 23. lipanj 1976. (R) 16. listopad 1972. (R) 24. siječanj 1972. (R) 19. travanj 1977. (R) 30. listopad 1990. (R) 2. lipanj 1978. (Ac) 30. travanj 1981. (R) 13. kolovoz 1973. (Ac) 24. listopad 1979. (Ac) 31. siječanj 1974. (R) 9. prosinac 1985. (R) 6. prosinac 1993. (R) 28. travanj 1988. (R) 8. rujan 1976. (Ac) 9. prosinac 1984. (R) 21. veljača 1975. (Ac) 2. rujan 1983. (Ac) 31. ožujak 1993. (S) 5. studeni 1992. (S) 10. siječanj 1986. (R) 7. travanj 1981. (Ac) 28. kolovoz 1992. (S) 2. kolovoz 1977. (R) 10. ožujak 1975. (R) 21. travanj 1981. (R) 28. travanj 1988. (R) 9. kolovoz 1977. (R) 15. ožujak 1996. (R) 21. lipanj 1985. (R)

46

47

SVJETSKA (UNIVERZALNA) KONVENCIJA O AUTORSKOM PRAVU, USVOJENA 6. RUJNA 1952. GODINE U ŽENEVI, IZMIJENJENA U PARIZU 24. SRPNJA 1971.

GODINE

48

SVJETSKA (UNIVERZALNA) KONVENCIJA O AUTORSKOM PRAVU, usvojena 6. rujna 1952. godine u Ženevi, izmijenjena u Parizu 24. srpnja 1971. godine

Države ugovornice, prožete željom da u svim zemljama osiguraju zaštitu autorskog prava na književna, znanstvena i umjetnička djela, uvjerene da je jedan sustav zaštite prava autora – podešen za sve nacije i izražen u jednoj svjetskoj (univerzalnoj) konvenciji, koji bi se pridodao već postojećim međunarodnim sustavima, a da oni ne budu povrijeđeni – takve prirode da osigurava poštivanje prava čovjeka i pomaže razvoj književnosti, znanosti i umjetnosti, uvjerene da će jedan takav opći sustav zaštite prava autora olakšati širenje duhovnog stvaranja i doprinijeti boljem razumijevanju među narodima, odlučile su izmijeniti Svjetsku (univerzalnu) konvenciju o autorskom pravu potpisanu u Ženevi 6. rujna 1952. godine (u daljnjem tekstu "Konvencija od 1952") i dosljedno tome, postigle su sljedeći sporazum:

Članak 1. Svaka država ugovornica obvezuje se da će donositi sve potrebne propise s ciljem osiguranja dovoljne i učinkovite zaštite prava autora i svih drugih nositelja ovih prava na književna, znanstvena i umjetnička djela, kao što su spisi, glazbena, dramska i kinematografska djela, slikarstvo, rezbarstvo i kiparstvo.

Članak 2. 1) Objavljena djela državljana svake države ugovornice, kao i djela objavljena prvi put na teritoriju jedne takve države, uživaju, u svakoj drugoj državi ugovornici, zaštitu koju ova druga država pruža djelima svojih državljana objavljenim prvi put na njezinom vlastitom teritoriju, kao i zaštitu specijalno priznatu ovom Konvencijom. 2) Neobjavljena djela državljana svake države ugovornice uživaju u svakoj državi ugovornici zaštitu koju ova druga država pruža neobjavljenim djelima svojih državljana, kao i zaštitu specijalno priznatu ovom Konvencijom. 3) Radi primjene ove Konvencije, svaka država ugovornica može, propisima svog unutarnjeg zakonodavstva, izjednačiti sa svojim državljanima svaku osobu koja ima domicil na teritoriju ove države.

Članak 3. 1) Svaka država ugovornica koja, prema svom unutarnjem zakonodavstvu, postavlja kao uvjet zaštite prava autora ispunjene formalnosti kao što su deponiranje, registriranje, naznaku da je autorsko pravo zadržano, ovjerene isprave, plaćanje takse, stvaranje ili objavljivanje djela na nacionalnom teritoriju, treba smatrati ove zahtjeve kao ispunjene za svako djelo zaštićeno u smislu ove Konvencije, objavljeno prvi put izvan teritorija ove države, a čiji autor nije njezin državljanin, ako, od prvog objavljivanja ovog djela, svi njegovi primjerci objavljeni sa odobrenjem autora ili svakog drugog nositelja ovih prava nose znak C praćen imenom nositelja autorskog prava i naznakom godine prvog objavljivanja; znak, ime i godina moraju biti stavljeni na način i mjesto koji jasno pokazuje da je autorsko pravo zadržano. 2) Odredbe stavka 1) ovog članka ne zabranjuju jednoj državi ugovornici da, s ciljem osiguranja stjecanja i uživanja autorskog prava, podvrgne izvjesnim formalnostima ili drugim uvjetima djela objavljena prvi put na njezinom teritoriju, ili djela njezinih državljana, bez obzira na mjesto njihovog objavljivanja. 3) Odredbe stavka 1) ovog članka ne zabranjuju jednoj državi ugovornici da zahtijeva od osobe koja se obraća sudu da, s ciljem vođenja spora, udovolji propisima postupka kao što je mogućnost da tužitelja zastupa odvjetnik koji vrši praksu u toj državi ili tužiteljeva mogućnost da deponira jedan primjerak djela u sudu ili nekoj administrativnoj ovlasti, ili istodobno u obje institucije. Međutim, činjenica da ovi zahtjevi nisu ispunjeni ne utječe na punovažnost autorskog prava. Nijedan od ovih zahtjeva ne može biti postavljen državljaninu neke druge države ugovornice, ako se on ne postavlja državljanima države u kojoj se zaštita traži.

49

4) U svakoj državi ugovornici moraju biti osigurana pravna sredstva da bi se bez formalnosti zaštitila neobjavljena djela državljana ostalih država ugovornica. 5) Ako neka država ugovornica priznaje više od jednog razdoblja zaštite i ako je prvo razdoblje po trajanju duže od minimalnog vremena predviđenog u članku 4. ove Konvencije, ova država ima pravo da ne primjenjuje stavak 1) ovog članka u pogledu drugog razdoblja zaštite, kao i u pogledu sljedećih razdoblja.

Članak 4. 1) Trajanje zaštite djela određuje se zakonom države ugovornice u kojoj se zaštita traži, prema odredbama članka 2. i niže navedenim odredbama. 2) a) Trajanje zaštite za djela zaštićena ovom Konvencijom ne može biti kraće od vremena koje obuhvati život autora i 25 godina poslije njegove smrti. Međutim, država ugovornica koja, od stupanja na snagu ove Konvencije na njezinom teritoriju, bude ograničila ovaj rok za izvjesne kategorije djela, u razdoblju koje se računa od prvog objavljivanja djela, imat će pravo zadržati ova odstupanja ili ih proširiti na druge kategorije. Za sve ove kategorije trajanje zaštite neće biti kraće od 25 godina, računajući od dana prvog objavljivanja. b) Svaka država ugovornica koja, od stupanja na snagu ove Konvencije na njezinom teritoriju, ne računa trajanje zaštite na bazi autorovog života, imat će pravo da ga računa od prvog objavljivanja djela ili, gdje je to slučaj, od registriranja ovog djela, koje prethodi njegovom objavljivanju; trajanje zaštite neće biti kraće od 25 godina, računajući od dana prvog objavljivanja ili, gdje je to slučaj, od registriranja djela koje prethodi njegovom objavljivanju. c) Ako zakonodavstvo države ugovornice predviđa dva ili više uzastopna razdoblja zaštite, trajanje prvog razdoblja neće biti kraće od trajanja jednog od minimalnih razdoblja određenog u odredbama pod a) i b). 3) Odredbe stavka 2) ne primjenjuju se na fotografska djela, ni na djela primijenjene umjetnosti. Međutim, u državama ugovornicama koje štite fotografska djela i djela primijenjene umjetnosti kao umjetnička djela, trajanje zaštite za ova djela ne može biti kraće od deset godina. 4) a) Nijedna država ugovornica neće biti dužna osigurati zaštitu jednog djela u dužem trajanju od onog koje je za njegovu kategoriju, ako je riječ o neobjavljenom djelu, utvrđeno zakonom države ugovornice čiji je državljanin autor, a ako je riječ o objavljenom djelu, zakonom države ugovornice u kojoj je djelo prvi put objavljeno. b) radi primjene prethodne odredbe pod a), ako zakonodavstvo jedne države ugovornice predviđa dva ili više uzastopnih razdoblja zaštite, trajanje zaštite koje je odredila ova država smatrat će se da predstavlja zbroj trajanja svih ovih razdoblja. Međutim, ako spomenuta država jedno određeno djelo iz bilo kojeg razloga nije zaštitila u tijeku drugog ili jednog od sljedećih razdoblja, ostale države ugovornice nisu dužne da štite ovo djelo za vrijeme drugog ili sljedećih razdoblja. 5) Radi primjene stavka 4), djelo državljanina jedne države ugovornice objavljeno prvi put u nekoj državi ugovornici, smatrat će se kao da je prvi put objavljeno u državi ugovornici čiji je državljanin autor. 6) Radi primjene prethodno spomenutog stavka 4), u slučaju jednovremenog objavljivanja u dvjema ili više zemalja ugovornica, smatrat će se da je djelo prvi put objavljeno u državi koja pruža najkraću zaštitu. Kao jednovremeno objavljeno u više zemalja smatrat će se svako djelo koje se pojavilo u dvjema ili više zemalja u roku od trideset dana od njegovog objavljivanja.

Članak 4. bis 1) Prava navedena u članku 1. obuhvaćaju temeljna prava koja osiguravaju zaštitu imovinskih interesa autora, naročito isključivo pravo da odobrava reproduciranje bilo kojim sredstvom, javno prikazivanje i izvođenje, i radiodifuziju. Odredbe ovog članka primjenjuju se na djela zaštićena ovom Konvencijom, bilo u njihovom originalnom obliku, bilo na način da se mogu prepoznati, u izvedenom obliku originalnog djela. 2) Međutim, svaka država ugovornica može, svojim nacionalnim zakonodavstvom, unijeti izuzetke od prava spomenutih u stavku 1. ovog članka koji neće biti suprotni duhu i odredbama ove Konvencije. Države koje se eventualno budu koristile spomenutim pravom morat će pri svemu tome priznati svakome od prava od kojih će činiti izuzetak razumni stupanj učinkovite zaštite.

50

Članak 5. 1) Prava navedena u članku 1. obuhvaćaju isključivo pravo autora da prevede, da objavi i da odobri da se prevede i objavi prijevod djela zaštićenih u smislu ove Konvencije. 2) Međutim, svaka država ugovornica može, svojim nacionalnim zakonodavstvom, ograničiti za pisana djela pravo prevođenja, ali pridržavajući se sljedećih odredaba: a) Ako nakon isteka roka od sedam godina, računajući od prvog objavljivanja pisanog djela, nositelj prava prevođenja, ili uz njegovo odobrenje, nije objavio prijevod ovog pisanog djela na jeziku opće upotrebe u državi ugovornici, svaki državljanin ove države ugovornice moći će dobiti od nadležnog tijela ove države neisključivu, odnosno ograničenu dozvolu da prevede na taj jezik i objavi tako prevedeno djelo. b) Ova dozvola će se moći dobiti jedino ako molitelj, prema propisima koji su na snazi u državi gdje je sustav molbi usvojen, dokaže da je od nositelja prava prevođenja tražio odobrenje da prevede i objavi prijevod i ako, nakon što je učinio sve što mu je bila dužnost da učini, nije mogao doći do nositelja autorskog prava ili od njega dobiti odobrenje. Pod istim uvjetima, dozvola će se moći, također, dobiti ako su, za prijevod već objavljen na jeziku opće upotrebe u državi ugovornici, iscrpljena izdanja. c) Ako molitelj nije mogao doći do nositelja prava prevođenja, on treba uputiti kopije svoje molbe izdavaču čije se ime nalazi na djelu i diplomatskom ili konzularnom zastupniku države čiji je državljanin nositelj prava prevođenja, ako je njegovo državljanstvo poznato, ili ustanovi koju odredi vlada ove države. Dozvola se ne može dati prije isteka roka od dva mjeseca, računajući od dana kad su poslani prijepisi molbe. d) Nacionalno zakonodavstvo usvojit će odgovarajuće mjere da nositelju prava prevođenja osigura pravičnu naknadu, prema međunarodnim običajima, kao i plaćanje i transfer ove naknade, i da osigura ispravan prijevod djela. e) Naslov i ime autora originalnog djela moraju isto tako biti tiskani na svim primjercima objavljenog prijevoda. Dozvola će važiti samo za izdanje na teritoriju države ugovornice u kojoj se ona traži. Uvoz i prodaja primjeraka u nekoj drugoj državi ugovornici mogući su ako je jezik opće upotrebe u ovoj državi istovjetan sa jezikom na koji je djelo prevedeno, ako njezin nacionalni zakon usvaja dozvolu i ako se nijedan propis koji je na snazi u ovoj državi ne protivi uvozu ni prodaji; pitanje uvoza i prodaje na teritoriju one države ugovornice u kojoj prethodni uvjeti ne mogu doći do izražaja ostavlja se zakonodavstvu ove države i sporazumima koje je ona zaključila. Korisnik dozvole neće je moći ustupiti drugim osobama. f) Dozvola se ne može dati ako je autor povukao iz prometa primjerke djela.

Članak 5. bis 1) Svaka država ugovornica koja se smatra zemljom u razvitku, prema ustanovljenoj praksi Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, može se, putem priopćenja deponiranog kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu (u daljnjem tekstu "generalni direktor"), u trenutku svoje ratifikacije, prihvata ili pristupanja, ili kasnije, koristiti u cjelini ili djelomično izuzecima predviđenim u čl. 5. ter i 5. quater. 2) Svako priopćenje deponirano prema odredbama stavka 1) ostat će na snazi na vrijeme od deset godina, računajući od dana stupanja na snagu ove Konvencije, ili za svaki dio ovog desetogodišnjeg razdoblja koje ostaje da teče od dana deponiranja priopćenja i moći će se obnoviti u cjelini ili djelomično za druga razdoblja od deset godina ako, u roku koji se nalazi između petnaestog i trećeg mjeseca prije isteka desetogodišnjeg razdoblja, država ugovornica deponira novo priopćenje kod generalnog direktora. Priopćenja se, također, mogu deponirati prvi put u tijeku ovih novih desetogodišnjih razdoblja, prema odredbama ovog članka. 3) Bez obzira na odredbe stavka 2), ugovorna država koja se prestala smatrati zemljom u razvoju prema definiciji iz stavka 1) nije više ovlaštena da obnavlja priopćenje koje je deponirala u smislu st. 1) ili 2) i, bilo da ukida zvanično ili ne ovo priopćenje, ova država će izgubiti mogućnost korištenja izuzetaka predviđenih u čl. 5. ter i 5. quater, bilo nakon isteka tekućeg desetogodišnjeg razdoblja, bilo tri godine nakon što se prestane smatrati zemljom u razvoju, a primijenit će se rok koji najkasnije istekne. 4) Primjerci djela već proizvedenog na temelju izuzetaka predviđenih u čl. 5. ter i 5. quater, moći će se i dalje puštati u promet nakon isteka razdoblja za koja djeluju priopćenja u smislu ovog članka, i to sve dok ne budu iscrpljeni. 5) Svaka država ugovornica koja je deponirala priopćenje prema članku 8. koji se tiče primjene ove Konvencije na neku posebnu zemlju ili teritorij čiji se položaj može smatrati sličnim položaju država navedenih u stavku 1. ovog članka, može, također, u pogledu ove zemlje ili teritorija, deponirati priopćenja o izuzecima i obnavljanjima na temelju ovog članka. Za vrijeme razdoblja u kojima su ova priopćenja na snazi, odredbe čl. 5.ter i 5.quater mogu se primijeniti na spomenutu zemlju ili teritorij. Svaka pošiljka primjeraka koji vode porijeklo iz spomenute zemlje ili teritorija u državu ugovornicu smatrat će se kao izvoz u smislu čl. 5.ter i 5.quater.

51

Članak 5. ter 1) a) Svaka država ugovornica na koju se primjenjuje stavak 1) članka 5.bis može zamijeniti razdoblje od sedam godina predviđeno u stavku 2) članka 5. razdobljem od tri godine ili svakim drugim dužim razdobljem utvrđenim njezinim nacionalnim zakonodavstvom. Međutim, u slučaju prijevoda na jezik koji nije u općoj upotrebi u jednoj ili više razvijenih zemalja, članica ove Konvencije ili Konvencije od 1952. godine, razdoblje od jedne godine zamijenit će se spomenutim razdobljem od tri godine. b) Svaka država ugovornica na koju se primjenjuje stavak 1) članka 5.bis može, uz jednodušnu suglasnost razvijenih zemalja koje su države članice ove Konvencije ili Konvencije od 1952. i u kojima je isti jezik u općoj upotrebi, zamijeniti u slučaju prevođenja na taj jezik razdoblje od tri godine, predviđeno u odredbi pod a), nekim drugim razdobljem utvrđenim prema spomenutoj suglasnosti, s tim da ovo razdoblje ipak ne može biti kraće od jedne godine. Pri tome, ova odredba se ne primjenjuje ako je jezik o kojem je riječ engleski, španjolski ili francuski. Takva suglasnost saopćit će se generalnom direktoru. c) Dozvola će se moći dobiti samo ako molitelj, prema propisima na snazi u državi gdje je sustav molbi uveden, dokaže da je tražio odobrenje od nositelja prava prevođenja, bilo da nije mogao, nakon što je učinio što mu je bila dužnost da učini, doći do nositelja prava, ili dobiti njegovo odobrenje. U isto vrijeme kad podnosi ovu molbu, molitelj mora o tome obavijestiti Međunarodni informativni centar za autorsko pravo koji je osnovala Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, ili svaki nacionalni ili regionalni informativni centar označen kao takav u priopćenju koji je s tim ciljem kod generalnog direktora deponirala vlada one države u kojoj se pretpostavlja da izdavač vrši najveći dio svojih profesionalnih djelatnosti. d) Ako molitelj nije mogao doći do nositelja prava prevođenja, on mora uputiti avionskom poštom, preporučeno, kopije svoje molbe izdavaču čije se ime nalazi na djelu i svakom nacionalnom ili regionalnom centru za informacije spomenutom u odredbi pod c). Ako postojanje jednog takvog centra nije saopćeno, molitelj će, također, uputiti jednu kopiju Međunarodnom centru za informacije o autorskom pravu, koji je osnovala Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. 2) a) Dozvola se ne može dati na temelju ovog članka prije isteka dopunskog roka od šest mjeseci u slučaju kad se ona može dobiti nakon isteka razdoblja od tri godine, i od devet mjeseci u slučaju kad se može dobiti nakon isteka razdoblja od jedne godine. Dopunski rok će početi teći, bilo od dana traženja autorizacije za prijevod spomenut u odredbi pod c) u stavku 1), ili u slučaju kad su identitet i adresa nositelja prava prevođenja nepoznati, od dana slanja kopija molbe spomenutih u odredbi pod d) u stavku 1) radi dobivanja dozvole. b) Dozvola se neće dati ako je nositelj prava prevođenja objavio prijevod, ili je objavljen uz njegovo odobrenje, za vrijeme spomenutog roka od šest ili od devet mjeseci. 3) Svaka dozvola koja se daje na temelju ovog članka moći će se koristiti samo za školsku, sveučilišnu upotrebu ili za istraživanje. 4) a) Dozvola se ne može protegnuti na izvoz primjeraka i ona će važiti samo za izdanje u okviru teritorija one države ugovornice gdje je ova dozvola tražena. b) Svaki primjerak objavljen sukladno takvoj dozvoli morat će sadržavati naznaku na odgovarajućem jeziku, u kojoj će se točno reći da se primjerak može rasturati samo u državi ugovornici koja je dala dozvolu; ako djelo nosi naznaku spomenutu u stavku 1) članka 3, tako objavljeni primjerci morat će nositi isto značenje. c) Zabrana izvoza predviđena u odredbi pod a) ne primjenjuje se ako neka vladina ili druga javna ustanova države koja je, prema ovom članku, dala dozvolu da se prevede djelo na drugi jezik, izuzev engleskog, španjolskog ili francuskog, pošalje primjerke prijevoda, izvršenog na temelju ove dozvole, nekoj drugoj zemlji, s tim da: i) osobe kojima se šalju budu državljani one države ugovornice koja je dala dozvolu ili članovi organizacije koja grupira takve državljane; ii) da primjerci budu korišteni samo za potrebe škole, sveučilišta ili istraživanja; iii) slanje primjeraka i njihovo naknadno razdavanje osobama kojima su namijenjeni budu lišeni svakog lukrativnog obilježja; iv) sporazum koji će biti priopćen generalnom direktoru od bilo koje od vlada koje su ga zaključile posreduje između zemlje kojoj su primjerci upućeni i države ugovornice da bi se omogućilo primanje i razdavanje ili jedna od dviju radnji. 5) Donijet će se odgovarajuće odredbe na nacionalnom planu da bi: a) dozvola dopuštala pravičnu naknadu, sukladno skali autorskih naknada koje se redovito isplaćuju u slučaju dozvola koje se slobodno ugovaraju među zainteresiranim u dvjema zemljama na koje se ovo odnosi; b) naknada bila plaćena i dostavljena. Ako postoji nacionalni propis u pogledu deviza, nadležno tijelo uložit će sve napore, pribjegavajući međunarodnim mehanizmima, da bi osiguralo dostavljanje naknade u međunarodno konvertibilnoj valuti ili u njezinom ekvivalentu. 6) Svaka dozvola koju je dala jedna država ugovornica na temelju ovog članka prestat će postojati ako je prijevod djela na isti jezik, koje, u biti, ima isti sadržaj kao izdanje za koje je dano odobrenje – u spomenutoj državi prijevod objavio nositelj prava prevođenja ili uz njegovo odobrenje, po cijeni koja se može usporediti s cijenom uobičajenom u toj istoj državi za slična djela. Primjerci već proizvedeni prije isteka dozvole moći će se i dalje puštati u promet dok ne budu iscrpljeni.

52

7) Što se tiče djela koja su sastavljena pretežno od ilustracija, dozvola za prijevod teksta i za reproduciranje ilustracija može se dati jedino ako su ispunjeni uvjeti iz članka 5.quater. 8) a) Odobrenje za prijevod jednog djela zaštićenog ovom Konvencijom, objavljenog u obliku tiskanog izdanja ili u sličnim oblicima reproduciranja, može se dati i radiodifuznoj ustanovi koja ima svoje sjedište na teritoriju države ugovornice na koju se primjenjuje stavak 1) članka 5.bis, uz molbu koju spomenuta ustanova podnosi u ovoj državi, a pod sljedećim uvjetima: i) prijevod se mora napraviti od primjerka proizvedenog i stečenog sukladno zakonima zemlje ugovornice; ii) prijevod se mora koristiti samo u emisijama namijenjenim isključivo nastavi ili širenju informacija znanstvenog karaktera namijenjenim stručnjacima jednog određenog poziva; iii) prijevod se mora koristiti isključivo u svrhe nabrojane u odredbi pod ii), koje je radiodifuzija legalno ustanovila za korisnike na teritoriju države ugovornice, podrazumijevajući tu sredstva putem zvučnih ili vizualnih snimaka ostvarenih na dopušten način i isključivo za ovu radiodifuziju; iv) zvučni ili vizualni snimci prijevoda mogu biti predmetom razmjene između radiodifuznih ustanova koje imaju svoje društveno sjedište na teritoriju države ugovornice koja je dala takvu dozvolu; v) sva korištenja prijevoda moraju biti lišena svakog lukratnog obilježja. b) Pod uvjetom da se poštuju sva mjerila i svi uvjeti nabrojani u odredbi pod a), dozvola se može, također, dati radiodifuznoj ustanovi da prevede svaki tekst unesen ili uklopljen u akustično-vizualna fiksiranja izrađena i objavljena s jednim jedinim ciljem, tj. da se koriste za upotrebu u školi i na sveučilištu. c) Sa izuzetkom odredaba pod a) i b), ostale odredbe ovog članka primjenjuju se i na davanje i korištenje takve dozvole. 9) Sa izuzetkom odredaba ovog članka, svaka dozvola data na temelju njega upravljat će se prema odredbama iz članka 5, i nastavit će se upravljati prema odredbama članka 5. i odredbama ovog članka, čak i poslije razdoblja od sedam godina navedenog u stavku 2. članka 5. Međutim, nakon isteka ovog razdoblja, nositelj dozvole moći će tražiti da se ona zamijeni dozvolom koja je suglasna članku 5.

Članak 5. quater 1) Svaka država ugovornica na koju se primjenjuje stavak 1) članka 5.bis može usvojiti sljedeće odredbe: a) Ako nakon isteka: i) razdoblja utvrđenog pod c) računatog od prvog objavljivanja određenog izdanja književnog, znanstvenog ili umjetničkog djela navedenog u stavku 3), ili ii) svakog dužeg razdoblja utvrđenog nacionalnim zakonodavstvom države, primjerci ovog izdanja nisu pušteni u promet u ovoj državi da bi se odgovorilo potrebama, bilo široke javnosti, bilo školske i sveučilišne nastave, po cijeni koja se može usporediti sa cijenom koja je uobičajena u spomenutoj državi za slična djela, od strane nositelja prava reproduciranja ili uz njegovo odobrenje, svaki državljanin ove države moći će dobiti od nadležnog tijela neisključivu, odnosno ograničenu dozvolu da objavi ovo izdanje po toj cijeni ili po nižoj cijeni, da bi se odgovorilo potrebama školske i sveučilišne nastave. Dozvola će se moći dobiti samo ako molitelj, sukladno propisima na snazi u dotičnoj državi, dokaže da je od nositelja prava tražio odobrenje da objavi ovo djelo i, nakon što je učinio što mu je bila dužnost da učini, nije mogao doći do nositelja autorskog prava ili dobiti njegovo odobrenje. U isto vrijeme kada podnosi ovu molbu, molitelj mora o tome izvijestiti Međunarodni centar za informacije o autorskom pravu, koji je osnovala Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, ili svaki nacionalni ili regionalni centar za informacije spomenut u odredbi pod d). b) Dozvola će se, također, moći dobiti pod istim uvjetima, ako za vrijeme šestomjesečnog razdoblja odobreni primjerci izdanja o kojem je riječ nisu više pušteni u prodaju u dotičnoj državi, da bi se odgovorilo, bilo potrebama široke javnosti, bilo školske ili sveučilišne nastave, po cijeni koja se može usporediti s cijenom uobičajenom u ovoj državi za slična djela. c) Razdoblje na koje se odnosi odredba pod a) podrazumijeva rok od pet godina. Međutim, i) za djela egzaktnih i prirodnih znanosti i tehnologije, ovo razdoblje iznosit će tri godine; ii) za djela iz područja mašte, kao što su romani, pjesnička, dramska i dramsko-glazbena djela i za knjige o umjetnosti, ovo razdoblje bit će sedam godina. d) Ako molitelj nije mogao doći do nositelja prava reproduciranja, on treba uputiti avionskom poštom, preporučeno, kopije svoje molbe izdavaču čije se ime nalazi na djelu i svakom nacionalnom ili regionalnom centru za informacije koji je kao takav označen u priopćenju, a koji je država u kojoj se pretpostavlja da izdavač vrši najveći dio svojih profesionalnih djelatnosti deponirala kod generalnog direktora. U nedostatku sličnog saopćenja uputit će i jednu kopiju Međunarodnom centru za informacije o autorskom pravu koji je osnovala Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Dozvola se neće moći dobiti prije isteka tromjesečnog roka, računajući od slanja kopije molbe. e) U slučaju da se može dobiti nakon isteka razdoblja od tri godine, dozvola će se moći dobiti po pravu iz ovog članka:

53

i) samo nakon isteka roka od šest mjeseci, računajući od traženja odobrenja spomenutog u odredbi pod a), ili u slučaju da su identitet i adresa nositelja prava reproduciranja nepoznati, od dana slanja kopije molbe spomenutih u odredbi pod d) s ciljem dobivanja dozvole; ii) samo ako za vrijeme ovog roka nije bilo puštanja u promet primjeraka izdanja pod uvjetima predviđenim u odredbi pod a). f) Ime autora i naslov određenog izdanja djela moraju biti tiskani na svim primjercima objavljenog reproduciranjem. Dozvola se ne smije protegnuti i na izvoz primjeraka i ona će biti u važnosti samo za izdanje u okviru teritorija države ugovornice gdje je ova dozvola tražena. Korisnik dozvole ne može je ustupati drugim osobama. g) Nacionalno zakonodavstvo donijet će odgovarajuće mjere radi osiguranja točnog reproduciranja izdanja o kojem je riječ. h) Dozvola s ciljem reproduciranja i objavljivanja prijevoda nekog djela neće se dati u smislu ovog članka u niže navedenim slučajevima: i) ako prijevod o kojem je riječ nije objavio nositelj autorskog prava ili uz njegovo odobrenje; ii) ako prijevod nije na jeziku opće upotrebe u državi koja je ovlaštena izdavati dozvolu. 2) Odredbe koje slijede primjenjuju se na izuzetke predviđene u stavku 1) ovog članka: a) Svaki primjerak objavljen sukladno dozvoli danoj u smislu ovog članka mora sadržavati naznaku na odgovarajućem jeziku kojim se točno određuje da će se primjerak rasturati samo u državi ugovornici na koju se primjenjuje spomenuta dozvola; ako djelo nosi naznaku spomenutu u stavku 1) članka 3, tako objavljeni primjerci morat će nositi istu naznaku. b) Na nacionalnom planu bit će donijeti odgovarajući propisi da bi: i) dozvola omogućila pravičnu naknadu, sukladno skali autorskih naknada koje se redovito plaćaju u slučaju slobodno ugovorenih dozvola između zainteresiranih u dvjema zemljama na koje se to odnosi; ii) naknada bila plaćena i dostavljena. Ako postoji nacionalni propis u pogledu deviza, nadležno tijelo će uložiti sve napore pribjegavajući međunarodnim mehanizmima da bi osigurao dostavljanje naknade u međunarodnoj konvertibilnoj valuti ili u njezinom ekvivalentu. c) Kad god nositelj prava reproduciranja ili uz njegovo odobrenje pusti u prodaju primjerke izdanja jednog djela u državi ugovornici da bi se odgovorilo potrebama, bilo široke javnosti, bilo školske i sveučilišne nastave, po cijeni koja se može usporediti sa cijenom uobičajenom u toj državi za slična djela, svaka dozvola dana na temelju ovog članka prestat će važiti, ako je ovo izdanje na istom jeziku kao izdanje objavljeno na temelju dozvole i ako je njegov sadržaj u biti isti. Primjerci proizvedeni prije isteka dozvole moći će se i dalje puštati u promet, sve dok ne budu iscrpljeni. d) Dozvola se ne može dati kad je autor povukao iz prometa sve primjerke jednog izdanja. 3) a) Sa izuzetkom odredaba stavka b), književna, znanstvena ili umjetnička djela na koje se primjenjuje ovaj članak ograničena su na djela objavljena u obliku tiskanog izdanja ili u nekom drugom sličnom obliku reproduciranja. b) Ovaj članak se, također, primjenjuje na akustično-vizualno reproduciranje dopuštenih akustično-vizualnih fiksiranja, ukoliko sačinjavaju ili u sebe uklapaju zaštićena djela kao i na prijevod teksta koji ih prati na jeziku opće upotrebe u državi koja je ovlaštena izdavati dozvolu, podrazumijevajući da su akustično-vizualna fiksiranja o kojima je riječ zamišljena i objavljena samo radi školske i sveučilišne upotrebe.

Članak 6. Pod "objavljivanjem", u smislu ove Konvencije, treba razumjeti reproduciranje u materijalnom obliku i stavljanje na raspolaganje javnosti primjeraka djela, pružajući joj mogućnost da ga čita ili upozna vizualnim putem.

Članak 7. Ova Konvencija se ne primjenjuje na djela ili prava na ova djela koja bi, od njezinog stupanja na snagu u državi ugovornici u kojoj se zaštita traži, definitivno prestala da se štite u ovoj državi ili u njoj nisu bila nikad ni zaštićena.

Članak 8. 1) Ova Konvencija, koja će nositi datum od 24. srpnja 1971. godine, bit će deponirana kod generalnog direktora i ostat će otvorena za potpis svim državama članicama Konvencije od 1952. za vrijeme od 120 dana računajući od njezinog datuma. Ona će se podnijeti na ratifikaciju ili usvajanje državama potpisnicama. 2) Svaka država koja ne bude potpisala ovu Konvenciju moći će da joj pristupi. 3) Ratifikacija, usvajanje ili pristupanje izvršit će se deponiranjem instrumenta s tim ciljem kod generalnog direktora.

54

Članak 9. 1) Ova Konvencija stupit će na snagu tri mjeseca poslije deponiranja dvanaest instrumenata ratifikacije, usvajanja ili pristupanja. 2) Sukladno tome, ova Konvencija će stupiti na snagu za svaku državu tri mjeseca poslije deponiranja instrumenta ratifikacije, usvajanja ili pristupanja specijalno za tu državu. 3) Pristupanje ovoj Konvenciji države nečlanice Konvencije od 1952. znači pristupanje i toj Konvenciji; međutim, ako je njezin instrument o pristupanju deponiran prije stupanja na snagu ove Konvencije, ta država će morati podčiniti svoje pristupanje Konvenciji od 1952. godine stupanju na snagu ove Konvencije. Poslije stupanja na snagu ove Konvencije, nijedna država neće moći pristupiti isključivo Konvenciji od 1952. godine. 4) Odnosi između zemalja članica ove Konvencije i država koje su članice samo Konvencije od 1952. godine uređuju se Konvencijom od 1952. godine. Međutim, svaka država članica samo Konvencije od 1952. godine moći će izjaviti putem saopćenja deponiranog kod generalnog direktora da dopušta primjenu Konvencije od 1971. godine na djela svojih državljana ili na djela koja je svaka država članica ove Konvencije objavila prvi put na njezinom teritoriju.

Članak 10. 1) Svaka država ugovornica obvezuje se da, sukladno propisima svoga ustava, donese potrebne mjere radi osiguranja primjene ove Konvencije. 2) Podrazumijeva se da od datuma kad stupi na snagu ova Konvencija za jednu državu, ova država mora biti u mogućnosti da, prema svom nacionalnom zakonodavstvu, primjenjuje odredbe ove Konvencije.

Članak 11. 1) Osniva se Međuvladin komitet koji ima sljedeće nadležnosti: a) proučavati probleme koji se odnose na primjenu i djelovanje Svjetske (univerzalne) konvencije; b) pripremati povremene revizije ove Konvencije; c) proučavati svaki drugi problem koji se odnosi na međunarodnu zaštitu autorskog prava, u suradnji sa raznim međunarodnim zainteresiranim ustanovama, naročito s Organizacijom Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, Međunarodnom unijom za zaštitu književnih i umjetničkih djela i Organizacijom američkih država; d) obavještavati države članice Svjetske (univerzalne) konvencije o svom radu. 2) Komitet sačinjavaju predstavnici 18 država ugovornica – članica ove Konvencije ili samo Konvencije od 1952. godine. 3) Komitet se imenuje vodeći računa o pravilnoj ravnoteži između nacionalnih interesa na bazi geografskog položaja stanovništva, o jezicima i stupnju razvitka. 4) Generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, generalni direktor Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo i generalni tajnik Organizacije američkih država, ili njihovi zastupnici, mogu prisustvovati sjednicama Komiteta sa savjetodavnim glasom.

Članak 12. Međuvladin komitet sazivat će konferencije za reviziju kad god mu to bude izgledalo nužno, ili ako sazivanje zatraže najmanje deset država članica ove Konvencije.

Članak 13.

1) Svaka država ugovornica može, u trenutku deponiranja instrumenta ratifikacije, ili kasnije, izjaviti putem priopćenja upućenog generalnom direktoru da se ova Konvencija može primjenjivati na cijelu ili na dio zemlje ili teritorija čije vanjske odnose ona osigurava; Konvencija će se primjenjivati na zemlje ili teritorija označena u priopćenju računajući od isteka tromjesečnog roka predviđenog u članku 9. U nedostatku takvog priopćenja, ova Konvencija se neće primjenjivati na dotične zemlje ili teritorija. 2) Međutim, ovaj članak se ne bi mogao ni u kojem slučaju tumačiti tako kao da nameće, od bilo koje države ugovornice, prešutno priznanje ili usvajanje faktičkog stanja svakog teritorija na kojem se može primijeniti ova Konvencija od neke druge države ugovornice na temelju ovog članka.

55

Članak 14. 1) Svaka država ugovornica imat će pravo otkazati ovu Konvenciju u svoje vlastito ime ili u ime cijele ili jednog dijela zemlje ili teritorija na koje bi se odnosilo priopćenje predviđeno u članku 13. Otkaz će se dati putem priopćenja upućenog generalnom direktoru. Ovaj otkaz će se odnositi i na Konvenciju od 1952. godine. 2) Ovaj otkaz će imati djelovanje samo u pogledu države ili zemlje ili teritorija u čije ime bude dan i samo dvanaest mjeseci poslije datuma kada bude primljeno priopćenje.

Članak 15. Svaki spor između dviju ili više država ugovornica u pogledu tumačenja ili primjene ove Konvencije, koji ne bude riješen putem pregovora, iznijet će se pred Međunarodni sud pravde da ga on raspravi, ukoliko države u sporu ne pristupe nekom drugom načinu rješavanja.

Članak 16.

1) Ova Konvencija bit će sačinjena na francuskom, engleskom i španjolskom jeziku. Sva tri teksta bit će potpisana i podjednako punovažna. 2) Generalni direktor će, poslije savjetovanja sa zainteresiranim vladama, sačiniti zvanične tekstove ove konvencije na njemačkom, arapskom, talijanskom i portugalskom jeziku. 3) Svaka država ugovornica ili skupina država ugovornica moći će, preko generalnog direktora i u sporazumu sa njim, sačiniti i druge tekstove na jeziku po svom izboru. 4) Svi ovi tekstovi bit će priključeni potpisanom tekstu ove Konvencije.

Članak 17. 1) Ova Konvencija ni u čemu ne povrjeđuje propise Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela ni pripadnost Uniji stvorenoj Bernskom konvencijom. 2) Radi primjene prethodnog stavka, ovom članku dodana je jedna deklaracija. Ova deklaracija čini sastavni dio ove Konvencije za države vezane Bernskom konvencijom do 1. siječnja 1951. godine ili koje joj budu naknadno pristupile. Potpisnici ove Konvencije, tj. potpisi spomenutih država, važe i za deklaraciju; svaka ratifikacija ili usvajanje ove Konvencije, svako pristupanje ovih država povlači, također, ratifikaciju, usvajanje ili pristup deklaraciji.

Članak 18. Ova Konvencija ne ukida višestrane ili dvostrane ugovore ili sporazume o autorskom pravu koji su ili mogu biti na snazi između dviju ili više američkih država, ali isključivo između njih. U slučaju nesuglasnosti između odredaba jednoga od ovih ugovora ili jednog od ovih sporazuma na snazi, s jedne strane, i odredaba ove Konvencije, s druge strane, bilo između odredaba ove Konvencije i odredaba svakog novog ugovora ili svakog novog sporazuma koji bi bio sklopljen između dviju ili više američkih republika nakon stupanja na snagu ove Konvencije, ugovor ili sporazum koji je najskorije zaključen imat će prednost među strankama. Ne vrijeđaju se stečena prava na djelo ugovorima ili sporazumima koji su u važnosti u bilo kojoj državi ugovornici prije stupanja na snagu ove Konvencije u toj državi.

56

Članak 19.

Ova Konvencija ne ukida višestrane ili dvostrane ugovore ili sporazume o autorskom pravu koji su u važnosti između dviju ili više država ugovornica. U slučaju nesuglasnosti između odredaba jednog od ovih ugovora ili sporazuma i odredaba ove Konvencije, imat će prednost odredbe Konvencije. Neće biti povrijeđena stečena prava na jedno djelo ugovorima ili sporazumima koji su u važnosti u jednoj državi ugovornici prije stupanja na snagu ove Konvencije u toj državi. Ovaj članak ni u čemu ne vrijeđa odredbe članaka 17. i 18.

Članak 20. Nije dopuštena nikakva rezerva na ovu Konvenciju.

Članak 21. 1) Generalni direktor dostavit će uredno ovjerene prijepise ove Konvencije zainteresiranim državama kao i generalnom tajniku Ujedinjenih nacija radi registriranja koje će se izvršiti njegovim staranjem. 2) Osim toga, on će izvijestiti sve zainteresirane države o deponiranju instrumenata ratifikacije, usvajanja ili pristupanja, o danu stupanja na snagu ove Konvencije, o priopćenjima u njoj predviđenim i o otkazima iz članka 14. Dodana deklaracija koja se odnosi na članak 17. Države članice Međunarodne unije za zaštitu književnih i umjetničkih djela (u daljnjem tekstu "Bernska unija"), potpisnice ove Konvencije, Želeći učvrstiti svoje međunarodne odnose na bazi spomenute Unije i izbjeći svaki sukob koji bi mogao nastati iz koegzistencije Bernske i Svjetske (univerzalne) konvencije o autorskom pravu, Priznajući za izvjesne države privremenu potrebu da prilagode svoj stupanj zaštite autorskog prava stupnju svoga kulturnog, socijalnog i ekonomskog razvitka, Zajedničkim sporazumom prihvatili su odredbe sljedeće deklaracije: a) sa izuzetkom odredaba stavka b), djela koja, u smislu Bernske konvencije, imaju kao zemlja porijekla zemlju koja je poslije 1. siječnja 1951. godine napustila Bernsku uniju neće biti zaštićena Svjetskom (univerzalnom) konvencijom o autorskom pravu u zemljama Bernske unije; b) u slučaju da se jedna država ugovornica smatra zemljom u razvitku, sukladno ustanovljenoj praksi Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, i da je, u trenutku svoga povlačenja iz Bernske unije, deponirala kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu priopćenje u smislu kojeg izjavljuje da se smatra zemljom u razvitku, odredbe stavka a) neće se primjenjivati sve dok se ova država, sukladno odredbama članka 4.bis, bude mogla koristiti izuzecima predviđenim ovom Konvencijom; c) Svjetska (univerzalna) konvencija o autorskom pravu neće se primjenjivati na odnose između zemalja vezanih Bernskom konvencijom, u pogledu zaštite djela koja, u smislu Bernske konvencije, imaju kao zemlju porijekla jednu od zemalja Bernske unije. Rezolucija koja se odnosi na članak 11. Konferencija o reviziji Svjetske (univerzalne) konvencije o autorskom pravu, nakon što je razmatrala pitanja koja se odnose na Međuvladin komitet predviđen u članku 11. ove Konvencije, kojoj se dodaje ova rezolucija, odlučila je sljedeće: 1) Komitet će u početku sačinjavati zastupnici dvanaest država članica Međunarodnog komiteta stvorenog u smislu članka 11. Konvencije od 1952. godine i dodatne rezolucije, a, osim toga, zastupnici sljedećih država: Alžira, Austrije, Japana, Meksika, Senegala i Jugoslavije. 2) Države koje nisu članice Konvencije od 1952. godine i koje ne budu pristupile ovoj Konvenciji prije prve redovite sjednice Komiteta koja će se održati nakon stupanja na snagu ove Konvencije, bit će zamijenjene drugim državama koje će naimenovati Komitet na svojoj prvoj redovitoj sjednici, sukladno odredbama st. 2) i 3) članka 11. 3) Od stupanja na snagu ove Konvencije, Komitet predviđen u stavku 1) smatrat će se konstituiranim shodno članku 11. ove Konvencije. 4) Komitet će održati prvu sjednicu u roku od jedne godine, računajući od stupanja na snagu ove Konvencije. 5) Komitet bira predsjednika i dva dopredsjednika. On donosi svoj poslovnik se sljedećim načelima: a) redovito trajanje predsjedničkog mandata bit će šest godina, a trećina predstavnika obnavljat će se svake dvije godine, podrazumijevajući da će trećina prvih mandata isteći krajem druge godine redovite sjednice Komiteta koja će se održavati nakon stupanja na snagu ove Konvencije, a preostala trećina krajem njegove četvrte redovne sjednice;

57

b) odredbe o postupku prema kojem će se Komitet starati o popunjavanju praznih mjesta, o redoslijedu isteka mandata, o pravu na reizbornost i o izbornim procedurama morat će se poštivati da bi se održala ravnoteža između potrebe za neprekidnošću u sastavu i potrebe za rotacijom u predstavljanju, kao i s obzirom na odredbu stavka 3) članka 11. Izražava se želja da Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu osigura tajništvo Komiteta. U potvrdu čega su potpisani, pošto su deponirali svoja punomoćja, potpisali ovu Konvenciju. Rađeno 24. srpnja 1971. godine u Parizu, u jednom jedinom primjerku. Dodani protokol 1 Svjetskoj (univerzalnoj) konvenciji o autorskom pravu izmijenjenoj 24. srpnja 1971. godine u Parizu koji se odnosi na zaštitu djela osoba bez državljanstva i izbjeglica Države članice Svjetske (univerzalne) konvencije o autorskom pravu izmijenjene u Parizu 24. srpnja 1971. godine (u daljnjem tekstu "Konvencija od 1971.") i ovog Protokola, postigle su sporazum o sljedećim odredbama: 1) Osobe bez državljanstva i izbjeglice koje imaju svoj uobičajeni boravak u jednoj državi ugovornici izjednačeni su, radi primjene Konvencije od 1971. godine, s državljanima ove države. 2) a) Ovaj protokol će biti potpisan i podnijet na ratifikaciju ili na usvajanje državama potpisnicama, i njemu će se moći pristupiti sukladno odredbama članka 8. Konvencije od 1971. godine. b) Ovaj protokol stupit će na snagu za svaku državu od dana deponiranja instrumenta ratifikacije, usvajanja ili pristupanja koji se na njega odnose, pod uvjetom da ta država već bude članica Konvencije od 1971. godine. c) Na dan stupanja na snagu ovog Protokola za jednu državu koja nije članica Dodatnog protokola 1 Konvenciji od 1952. godine ovaj posljednji će se smatrati da je stupio na snagu za tu državu. U potvrdu čega su potpisnici, uredno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Rađeno 24. srpnja 1971. godine u Parizu, na francuskom, engleskom i španjolskom jeziku, u tri vjerodostojna teksta, u jednom jedinom primjerku koji će se deponirati kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, koji će dostaviti njegovu propisno ovjerenu kopiju državama potpisnicama, kao i generalnom tajniku Ujedinjenih nacija radi registriranja koje će se izvršiti njegovim staranjem. Dodani protokol 2 Svjetskoj (univerzalnoj) konvenciji o autorskom pravu izmijenjenoj 24. srpnja 1971. godine u Parizu, koji se odnosi na primjenu konvencije na izvjesna djela međunarodnih organizacija Države članice Svjetske (univerzalne) konvencije o autorskom pravu izmijenjene u Parizu 24. srpnja 1971. godine (u daljnjem tekstu "Konvencija od 1971.") i ovog Protokola, postigle su sporazum o sljedećim odredbama: 1) a) Zaštita predviđena u stavku 2) članka 2. Konvencije od 1971. godine primjenjivat će se na djela koja su prvi put objavili Organizacija Ujedinjenih nacija, specijalizirane ustanove vezane uz Ujedinjene nacije ili Organizacije američkih država. b) Isto tako, zaštita predviđena u stavku 2) članka 2. Konvencije od 1971. godine primjenjuje se na spomenute organizacije ili ustanove. 2) a) Ovaj protokol će biti potpisan i podnijet na ratifikaciju ili usvajanje državama potpisnicama, i njemu će se moći pristupiti shodno naredbama članka 8. Konvencije od 1971. godine. b) Ovaj protokol će stupiti na snagu za svaku državu od dana deponiranja instrumenta ratifikacije, usvajanja ili pristupanja koji se na njega odnosi, pod uvjetom da je ta država već članica Konvencije od 1971. godine. U potvrdu čega su potpisani, uredno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Rađeno 24. srpnja 1971. godine u Parizu, na francuskom, engleskom i španjolskom jeziku, u tri vjerodostojna teksta, u jednom jedinom primjerku koji će se deponirati kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, koji će dostaviti njegovu propisno ovjerenu kopiju državama potpisnicama, kao i generalnom tajniku Ujedinjenih nacija radi registriranja koje će se izvršiti njegovim staranjem.

58

59

K O N V E N C I J A

O ZAŠTITI SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

60

K O N V E N C I J A O ZAŠTITI SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, na svom XVII. zasjedanju održanom u Parizu od 17. listopada do 21. studenoga 1972. godine, konstatirajući da kulturnoj baštini i prirodnoj baštini sve više prijeti uništenje, ne samo uslijed klasičnih uzroka propadanja već i zbog promjena u društvenom i ekonomskom životu koje otežavaju situaciju unošenjem novih fenomena oštećenja i razaranja, smatrajući da oštećenje ili nestanak svakog primjerka kulturne ili prirodne baštine predstavlja osiromašenje baštine svih naroda svijeta, smatrajući da zaštita te baštine na nacionalnom planu često biva nepotpuna zbog obimnosti sredstava koja su za nju potrebna i nedostatka ekonomskih, znanstvenih i tehničkih sredstava u zemlji gdje se nalazi objekt koji treba zaštititi, napominjući da se u Ustavu UNESCO-a predviđa da će Organizacija pomagati pri održavanju, napretku i širenju znanja, vodeći brigu o održavanju i zaštiti baštine cijelog svijeta i dajući s tim ciljem potrebne preporuke zainteresiranim nacijama za međunarodne konvencije, smatrajući da su postojeće međunarodne konvencije, preporuke i rezolucije o kulturnim i prirodnim dobrima dokaz toga od kolikog je značaja za sve narode svijeta očuvanje tih jedinstvenih i nezamjenjivih dobara, bez obzira na to kojoj zemlji pripadaju, smatrajući da su izvjesna dobra kulturne i prirodne baštine od izuzetnog značaja i da ih stoga treba zaštititi kao dio opće baštine cijelog čovječanstva, smatrajući da je, s obzirom na veličinu i ozbiljnost novih opasnosti koje im prijete, cijela međunarodna zajednica dužna sudjelovati u zaštiti one kulturne i prirodne baštine koja ima izuzetnu univerzalnu vrijednost, ukazivanjem kolektivne pomoći koja, ne zamjenjujući akciju zainteresirane države, predstavlja njezinu učinkovitu dopunu, smatrajući da je u tu svrhu nužno usvojiti nove odredbe u formi konvencije, na temelju kojih će se uspostaviti učinkovit sustav kolektivne zaštite kulturne i prirodne baštine od izuzetne opće vrijednosti, organiziran na trajnoj osnovi i sukladno modernim znanstvenim metodama, odlučivši na XVI. zasjedanju da će to pitanje biti predmet jedne međunarodne konvencije, usvaja na današnji dan, 16. XI. 1972. godine, ovu Konvenciju.

I. DEFINICIJA KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 1. U svrhu ove Konvencije, pod "kulturnom baštinom" podrazumijevaju se: -spomenici: djela arhitekture, monumentalna kiparska ili slikarska djela, elementi ili strukture arheološkog karaktera, natpisi, većina i skupine elemenata koje imaju iznimnu univerzalnu vrijednost sa povijesnog, umjetničkog ili znanstvenog gledišta; -grupna zdanja: skupine izoliranih ili povezanih građevina koje prema svojoj arhitekturi, jedinstvu i uklopljenosti u pejzaž predstavljaju iznimnu univerzalnu vrijednost sa povijesne, umjetničke ili znanstvene točke gledišta; -znamenita mjesta: djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljudskih ruku i prirode, kao i zone, uključujući tu arheološka nalazišta koja su od iznimnog univerzalnog značaja sa povijesne, estetske i etnološke ili antropološke točke gledišta.

Članak 2. U svrhu ove Konvencije, pod "prirodnom baštinom" podrazumijevaju se: -spomenici prirode koji se sastoje od fizičkih ili bioloških formacija ili skupina tih formacija, a koji imaju iznimnu univerzalnu vrijednost sa estetske ili znanstvene točke gledišta; -geološke i fiziografske formacije i točno određene zone koje predstavljaju habitat ugroženih vrsta životinja i biljaka od iznimne univerzalne vrijednosti sa znanstvene i konzervatorske točke gledišta; -znamenita mjesta prirode ili točno određene prirodne zone koje imaju iznimnu univerzalnu vrijednost sa točke gledišta znanosti, konzervacije ili prirodnih ljepota.

61

Članak 3.

Dužnost svake države članice ove Konvencije jeste da utvrdi i razgraniči razna dobra koja se nalaze na njezinom teritoriju, a spomenuta su u čl. 1. i 2.

II. NACIONALNA I MEĐUNARODNA ZAŠTITA KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 4. Svaka država članica ove Konvencije priznaje da se u njezinu dužnost prvenstveno ubrajaju pronalaženje, zaštita, konzervacija, popularizacija i prenošenje budućim generacijama kulturne i prirodne baštine koja se nalazi na njezinom teritoriju. S tim ciljem ona će nastojati djelovati vlastitim naporima, maksimalno koristeći sve raspoložive mogućnosti, a ako zatreba i međunarodnu pomoć i suradnju koja joj se pruži, prije svega u financijskom, umjetničkom, znanstvenom i tehničkom pogledu.

Članak 5. S ciljem garantiranja učinkovite zaštite i očuvanja, kao i što aktivnije popularizacije kulturne i prirodne baštine na vlastitom teritoriju i pod uvjetima koji odgovaraju svakoj zemlji, države članice ove Konvencije nastojat će, po mogućnosti: a) usvojiti opću politiku usmjerenu na to da se kulturnoj i prirodnoj baštini dodijeli određena funkcija u životu zajednice i da se zaštita te baštine uključi u programe općeg planiranja; b) da na svom teritoriju formiraju, ukoliko to još nisu, jednu ili više službi za zaštitu, održavanje, revaloriziranje kulturne i prirodne baštine, koje će imati na raspolaganju odgovarajuće osoblje i sredstva kako bi mogle izvršiti postavljene zadatke; c) da razvijaju znanstvena i tehnička proučavanja i istraživanja, kao i da usavrše takve metode rada na temelju kojih će se država moći suprotstaviti opasnostima koje ugrožavaju njezine kulturne i prirodne baštine; d) poduzimati odgovarajuće zakonske, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere koje su potrebne za pronalaženje, zaštitu, održavanje, popularizaciju i obnavljanje te baštine; e) raditi na uspostavi nacionalnih ili regionalnih centara za obuku na polju zaštite, održavanja i popularizacije kulturne i prirodne baštine i na stimuliranju znanstvenog istraživanja na tom polju.

Članak 6. 1) Poštujući u potpunosti suverenost država na čijem se teritoriju nalazi kulturna i prirodna baština o kojoj je riječ u čl. 1. i 2, ne kršeći prava vlasništva predviđena u nacionalnom zakonodavstvu, države članice ove Konvencije priznaju da ta baština predstavlja univerzalnu baštinu na čijoj zaštiti treba surađivati cijela međunarodna zajednica. 2) Države članice se obvezuju da sukladno odredbama Konvencije pružaju pomoć na utvrđivanju, zaštiti, konzervaciji i popularizaciji kulturne i prirodne baštine o kojoj je riječ u točkama 2. i 4. članka 11, ako države na čijem se teritoriju ona nalazi budu to zatražile. 3) Svaka država članica ove Konvencije obvezuje se da neće namjerno poduzimati nikakve mjere koje bi mogle, posredno ili neposredno, ići nauštrb kulturne i prirodne baštine o kojoj je riječ u čl. 1. i 2, a koja se nalazi na teritoriju drugih država članica ove Konvencije.

62

Članak 7. U svrhu ove Konvencije, pod međunarodnom zaštitom svjetske kulturne i prirodne baštine podrazumijeva se uspostavljanje međunarodnog sustava suradnje i pomoći, kako bi se dala potpora državama članicama ove Konvencije u njihovim naporima na očuvanju i utvrđivanju te baštine.

III. MEĐUVLADIN KOMITET ZA ZAŠTITU SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 8. 1) Ovim se pri Organizaciji Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu obrazuje Međuvladin komitet za zaštitu kulturne i prirodne baštine od izuzetno visoke univerzalne vrijednosti pod nazivom Komitet za svjetsku baštinu. On je sastavljen od 15 država članica ove Konvencije koje izaberu države članice ove Konvencije na sjednici Generalne skupštine za vrijeme redovitog zasjedanja Generalne konferencije Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Broj država članica Komiteta povećava se do 21, počevši od redovite sjednice Generalne konferencije poslije stupanja na snagu ove Konvencije u najmanje 40 država. 2) Prilikom izbora članova Komiteta treba biti zagarantirana jednaka zastupljenost raznih regija i kultura svijeta. 3) Sjednicama Komiteta mogu prisustvovati sa savjetodavnim pravom glasa: jedan zastupnik Međunarodnog centra za proučavanje konzervacije i restauracije kulturnih dobara (središte u Rimu), jedan zastupnik Međunarodnog vijeća za spomenike i znamenita mjesta (IKOMOS), jedan predstavnik Međunarodne unije za konzervaciju prirode i njezinih resursa (UIKN). Njima će se, na traženje država članica koje zasjedaju u Generalnoj skupštini za vrijeme redovitih sastanaka Generalne konferencije Organizacije Ujedinjenih nacija za znanost, prosvjetu i kulturu, moći pridodati zastupnici drugih međuvladinih ili nevladinih organizacija koje imaju slične ciljeve.

Članak 9. 1) Mandat država članica u Komitetu za svjetsku baštinu trajat će od završetka redovite sjednice Generalne konferencije na kojoj su one bile izabrane, pa do završetka njezine treće uzastopne redovite sjednice. 2) Međutim, mandat trećine članova imenovanih na prvim izborima prestat će poslije prve redovite sjednice Generalne konferencije koja slijedi iza one na kojoj su oni bili izabrani; mandat sljedeće trećine članova izabranih u isto vrijeme prestat će na kraju druge redovite sjednice sljedeće Generalne konferencije poslije one na kojoj su oni bili izabrani. Imena tih članova izabrat će ždrijebom predsjednik Generalne konferencije poslije prvih izbora. 3) Države članice Komiteta imenovat će, kao svoje zastupnike u njemu, osobe koje su kvalificirane na polju kulturne i prirodne baštine.

Članak 10. 1) Komitet za svjetsku baštinu donijet će svoj pravilnik. 2) Komitet može bilo kad pozivati na svoja zasjedanja javne i privatne organizacije, kao i privatne osobe, radi konzultacije o pojedinim pitanjima. 3) Komitet može formirati savjetodavna tijela koja bude smatrao nužnim za vršenje svog zadatka.

Članak 11. 1) Svaka država članica ove Konvencije dostavit će Komitetu za svjetsku baštinu, prema mogućnostima, inventar dobara kulturne i prirodne baštine koja se nalaze na njezinom teritoriju i koja se mogu uključiti u spisak o kojem se govori u točki 2. ovog članka. Taj inventar, koji neće biti iscrpan, sadržavat će podatke o mjestu na kojem se nalaze ta dobra, kao i o vrijednosti koju ona imaju. 2) Na temelju inventara koje države budu podnijele shodno točki 1, Komitet će ustanoviti i voditi evidenciju i pod naslovom "Spisak svjetske baštine" objaviti spisak dobara kulturne baštine i prirodnog naslijeđa, kako je to navedeno u čl. 1. i 2. ove Konvencije, za koja bude smatrao da imaju izuzetnu

63

univerzalnu vrijednost prema kriterijima koji budu ustanovljeni. Ažuriran spisak u kojem je izvršena revizija bit će objavljivan najmanje svake druge godine. 3) Da bi neko od dobara bilo unijeto u Spisak svjetske baštine, potrebna je suglasnost zainteresirane države. Upis nekog dobra, koje se nalazi na nekom teritoriju koji je predmet revandikacije suverenosti ili jurisdikcije od više država, neće prejudicirati prava strana u sporu. 4) Komitet će na temelju spiska svjetske baštine, prema potrebi, sastavljati, ažurirati i objavljivati "Spisak svjetske baštine u opasnosti", spisak dobara čija zaštita zahtijeva velike konzervatorske radove za koje je tražena pomoć u smislu Konvencije. U ovom spisku će se dati procjena vrijednosti tih operacija. U spisak dobara mogu biti unijeta samo ona dobra kulturne i prirodne baštine kojima prijeti ozbiljna i konkretna opasnost, kao što su prijetnja uništenjem uslijed ubrzanog propadanja, projekti velikih javnih i privatnih radova, nagli urbani i turistički razvoj, rušenje uslijed promjena u korištenju ili posjedu zemljišta, duboke promjene iz nepoznatih razloga, napuštanje iz bilo kojih razloga, izbijanje ili prijetnja da će izbiti oružani sukobi, katastrofe i kataklizme, požari, zemljotresi, kliženje tla, vulkanske erupcije, promjene razine voda, poplave i veliki morski seizmički valovi. U slučaju nužde, Komitet će moći u svako doba vršiti dopune Spiska svjetske baštine u opasnosti i o svakom novom upisu odmah izdati priopćenje. 5) Komitet će odrediti kriterije na temelju kojih će vršiti upis nekog dobra kulturne i prirodne baštine u jedan od spiskova o kojima je riječ u točkama 2. i 4. ovog članka. 6) Prije nego što se odbije neka molba za upis u jedan od dva spiska o kojima je riječ u točkama 2. i 4. ovog članka, Komitet će konzultirati državu članicu na čijem se teritoriju nalazi to dobro kulturne i prirodne baštine. 7) U dogovoru sa zainteresiranim državama Komitet će koordinirati i stimulirati potrebne studije i istraživanja da bi se sastavili spiskovi o kojima je riječ u točkama 2. i 4. ovog članka.

Članak 12. Činjenica da neko dobro kulturne i prirodne baštine nije ušlo u jedan od dva spiska iz točaka 2. i 4. članka 11, nikako ne znači da ono nema izuzetnu univerzalnu vrijednost za neke druge svrhe od onih koje iziskuju upis u ove spiskove.

Članak 13. 1) Komitet za svjetsku baštinu će primati i proučavati molbe za međunarodnu pomoć koje budu dostavljale države članice ove Konvencije u pogledu dobara kulturne i prirodne baštine koja se nalaze na njihovim teritorijima, a koja su unijeta ili imaju uvjete da budu unijeta u spiskove o kojima je riječ u točkama 2. i 4. članka 11. Takvi zahtjevi moći će se podnijeti u svrhu zaštite konzerviranja, popularizacije ili rehabilitacije tih dobara. 2) Zahtjevi za međunarodnu pomoć, primjenjujući točku 1. ovog članka, moći će, također, imati za cilj da se pronađu dobra kulturne i prirodne baštine koja su definirana u čl. 1.i 2. ukoliko preliminarna istraživanja budu dokazala da će daljnja istraživanja biti opravdana. 3) Komitet će donositi odluku o tome kako treba postupati u vezi s tim zahtjevima i odrediti, tamo gdje bude trebalo, kakvog karaktera i obujma treba biti njegova pomoć i dat će ovlaštenje da se u njegovo ime zaključe potrebni sporazumi sa zainteresiranim vladama. 4) Komitet će odrediti prioritetni red svojih intervencija. S tim ciljem on će imati u vidu: odnosni značaj dobra koje treba zaštititi za svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, potrebu da se osigura međunarodna zaštita za najreprezentativnija dobra prirode ili duha i povijesti naroda svijeta, hitnost radova koje treba poduzeti, sredstva kojima raspolažu države na čijem se teritoriju nalaze ta ugrožena dobra i posebno mjeru u kojoj će moći da osiguraju zaštitu tih dobara svojim vlastitim sredstvima. 5) Komitet će sastaviti, ažurirati i objaviti spisak dobara za koja je dana međunarodna pomoć. 6) Komitet donosi odluku o upotrebi sredstava iz fonda koji se formira sukladno članku 15. ove Konvencije. On će tražiti način da se povećaju sredstva i poduzimati potrebne mjere u tom smislu. 7) Komitet surađuje sa međunarodnim i vladinim nacionalnim i nevladinim organizacijama, čiji su ciljevi slični ciljevima ove Konvencije. Da bi izradio svoje programe i izveo svoje projekte, Komitet se može obraćati ovim organizacijama, a naročito Međunarodnom centru za proučavanje konzervacije i restauracije kulturnih dobara (središte u Rimu), Međunarodnom vijeću za spomenike i znamenita mjesta (IKONOS) ili Međunarodnoj uniji za konzervaciju prirode i njezinih resursa (UIKN), kao i javnim i privatnim organizacijama i pojedincima. 8) Komitet donosi odluke dvotrećinskom većinom članova koji su prisutni i koji glasuju. Kvorum sačinjava većina članova Komiteta.

64

Članak 14. 1) Komitetu za svjetsku baštinu pomaže tajništvo, koje imenuje generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. 2) Generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, koristeći se u najvećoj mjeri uslugama Međunarodnog centra za proučavanje konzervacije i restauracije kulturnih dobara (središte u Rimu), Međunarodnog vijeća za spomenike i znamenita mjesta (IKONOS) i Međunarodne unije za konzervaciju prirode i njezinih resursa (UIKN), u okviru njezinih nadležnosti i odgovarajućih funkcija, priprema dokumentaciju Komiteta i dnevni red njegovih sastanaka i provodi njegove odluke.

IV. FOND ZA ZAŠTITU SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 15. 1) Ovim se osniva Fond za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine od iznimne univerzalne vrijednosti, koji nosi naziv "Fond za svjetsku baštinu". 2) Ovaj fond će biti Fond depozita, sukladno odredbama Pravilnika o financijama Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. 3) Sredstva Fonda se sastoje od: a) obveznih i dobrovoljnih doprinosa država članica ove Konvencije; b) priloga, poklona ili zavještaja koje mogu priložiti: i) druge države, ii) Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanosti i kulturu, ostale organizacije iz sustava Ujedinjenih nacija, posebno programa Ujedinjenih nacija za razvoj i druge međuvladine organizacije, iii) privatne ili javne organizacije ili privatne osobe; c) svake kamate koja se dobiva od sredstava Fonda; d) iznosa prikupljenih priloga od manifestacija organiziranih u korist Fonda; e) svih drugih sredstava koja su odobrena pravilnikom, a koji će izraditi Komitet za svjetsku baštinu. 4) Prilozi Fondu i ostali oblici pomoći u korist Komiteta mogu se koristiti jedino u svrhe koje Komitet odredi. Komitet će primati priloge koji budu određeni za jedan određeni program ili neki specifični program, pod uvjetom da Komitet odluči da ostvari ovaj program ili da provede taj projekt. Prilozi koji budu namijenjeni Fondu ne smiju biti politički uvjetovani.

Članak 16.

1) Bez štete za bilo koji dopunski dobrovoljni prilog, države članice ove Konvencije obvezuju se da redovito svake druge godine uplaćuju u Fond za svjetsku baštinu priloge čiju sumu, sastavljenu od jednakog procenta za sve države, određuje Generalna skupština država članica ove Konvencije, na sastanku zasjedanja Generalne konferencije Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Za donošenje ove odluke Generalne skupštine potrebno je da glasuje većina država članica koje su prisutne i koje su glasovale, a koje nisu dale izjavu iz točke 2. ovog članka. Taj obvezni doprinos država članica ove Konvencije ni u kojem slučaju ne može iznositi više od jednog procenta od njihovog doprinosa za redoviti proračun Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. 2) Međutim, svaka država članica na koju se odnose čl. 31. i 32. ove Konvencije može, prilikom deponiranja svojih instrumenata o ratifikaciji, prihvatu ili pristupu, izjaviti da se smatra obveznom u smislu odredbe točke 1. ove Konvencije. 3) Svaka država članica ove Konvencije koja da spomenutu izjavu iz točke 2. ovog članka, može izjavu povući u bilo kojem trenutku, obavještavajući o tome generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Međutim, povlačenje te izjave neće važiti u pogledu obveznog doprinosa koji je spomenuta država dužna platiti do datuma sljedeće generalne skupštine država članica ove Konvencije. 4) Da bi Komitet mogao učinkovito planirati svoju djelatnost, doprinosi država članica ove Konvencije, koje su dale izjavu iz točke 2. ovog članka, dostavljat će se redovito, najmanje svake druge godine, i oni ne bi trebali iznositi manje od doprinosa koje bi bile dužne platiti da su vezane odredbama iz točke 1. ovog članka. 5) Svaka država članica ove Konvencije koja zakasni sa uplatom redovitog ili dobrovoljnog doprinosa za tekuću godinu i neposredno prethodnu kalendarsku godinu, neće se moći birati za člana Komiteta za svjetsku baštinu, iako se ova odredba neće primjenjivati prilikom prvog izbora. Ako je ta država već članica Komiteta, njezin mandat će prestati u trenutku kada se budu vršili izbori predviđeni u točki 1. članka 8. ove Konvencije.

65

Članak 17. Države članice ove Konvencije razmotrit će ili podržati stvaranje nacionalnih, javnih ili privatnih fondacija ili udruga koje imaju za cilj apeliranje na darežljivost u korist zaštite kulturne i prirodne baštine, kao što je to definirano u čl. 1. i 2. ove Konvencije.

Članak 18. Države članice ove Konvencije pružaju pomoć u organiziranju međunarodnih kampanja za ubiranje novca za Fond za svjetsku baštinu pod pokroviteljstvom Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. One će davati olakšice za prikupljanje novca, koje u te svrhe vrše organizacije spomenute u točki 3. članka 15.

V. UVJETI I MODALITETI ZA MEĐUNARODNU POMOĆ

Članak 19. Svaka država članica ove Konvencije može zatražiti međunarodnu pomoć u korist kulturne i prirodne baštine od izuzetne univerzalne vrijednosti, koja se nalazi na njezinom teritoriju. Uz svoju molbu, ona će priložiti sve podatke i dokumentaciju predviđenu u članku 21. kojom raspolaže i koja će omogućiti Komitetu da donese svoju odluku.

Članak 20. Prema odredbi točke 2. članka 13, stavka c., članka 22. i članka 23, međunarodna pomoć koju predviđa ova Konvencija može se dodijeliti jedino za dobra kulturne i prirodne baštine koja je Komitet za svjetsku baštinu unio ili će unijeti u jedan od spiskova o kojima je riječ u točkama 2. i 4. članka 11.

Članak 21. 1) Komitet za svjetsku baštinu određuje proceduru prema kojoj će se razmatrati molbe za međunarodnu pomoć koje su mu upućene i navest će elemente koje treba sadržavati molba u kojoj se navode predviđene operacije, potrebni radovi, procjena njihovih cijena, stupanj hitnosti i razlozi zbog kojih sredstva države koja traži pomoć nisu dovoljna da ona snosi sve troškove. Kad god bude moguće, te molbe će biti potkrijepljene izvješćima stručnjaka. 2) Komitet će davati prioritet razmatranju molbi podnijetih zbog katastrofa i prirodnih nepogoda, jer one mogu iziskivati poduzimanje hitnih mjera, a za takve izuzetne slučajeve Komitet treba imati na raspolaganju rezervni fond. 3) Prije donošenja odluke, Komitet će provesti studije ili konzultacije koje bude smatrao potrebnim.

Članak 22. Pomoć Komiteta za svjetsku baštinu može se pružiti u sljedećim formama: a) studije o umjetničkim, znanstvenim i tehničkim problemima koje iziskuju zaštita, održavanje, populariziranje i rehabilitacija kulturne i prirodne baštine, kao što je navedeno u točkama 2. i 4. članka 11. ove Konvencije; b) službe stručnjaka, tehničara i kvalificiranih radnika da bi se osiguralo točno izvođenje usvojenog projekta; c) osposobljavanje stručnjaka svih razina u području pronalaženja, zaštite, konzervacije, populariziranja i rehabilitacije kulturne i prirodne baštine; d) snabdijevanje opremom koju zainteresirana država ne posjeduje ili je ne može nabaviti; e) zajmovi sa smanjenom kamatom ili bez kamate, sa velikim rokom otplate; f) subvencije, u izuzetnim i naročito obrazloženim slučajevima, bez obveze otplaćivanja.

66

Članak 23. Komitet za svjetsku baštinu, također, može pružati međunarodnu pomoć nacionalnim ili regionalnim centrima za osposobljavanje stručnjaka svih razina u području pronalaženja, zaštite, konzervacije, populariziranja i rehabilitacije kulturne i prirodne baštine.

Članak 24. Prije dodjeljivanja veoma obimne međunarodne pomoći moraju se izvršiti detaljna znanstvena, ekonomska i tehnička proučavanja. Za ovakvu studiju mora se koristiti najmodernija tehnika za zaštitu, konzervaciju, populariziranje i rehabilitaciju kulturne i prirodne baštine i ona mora odgovarati ciljevima ove Konvencije. U toj studiji, također, treba tražiti način da se racionalno koriste raspoloživi resursi zainteresirane države.

Članak 25. U načelu, samo dio potrebnih radova treba financirati međunarodna zajednica. Doprinos države koja prima međunarodnu pomoć predstavljat će bitan dio resursa svakog programa ili projekta, osim kad to njezine mogućnosti ne dopuštaju.

Članak 26. Komitet za svjetsku baštinu i država kojoj se daje pomoć navest će u sporazumu koji budu sklopili uvjete pod kojima će se provoditi neki program ili projekt, kako bi se olakšala međunarodna pomoć, sukladno odredbama ove Konvencije. Država koja prima međunarodnu pomoć ima obvezu dalje čuvati, održavati i popularizirati dobra koja se na taj način štite, ispunjavajući uvjete koji su utvrđeni u sporazumu.

VI. OBRAZOVNI PROGRAMI

Članak 27. 1) Države članice ove Konvencije zalagat će se u najvećoj mjeri da svim odgovarajućim sredstvima, a naročito obrazovnim i informativnim programima, stimuliraju među svojim narodima poštivanje i uvažavanje kulturne i prirodne baštine koja je definirana u čl. 1. i 2. ove Konvencije. 2) One se obvezuju da široko informiraju javnost o opasnostima koje prijete toj baštini, kao i o poduzetim mjerama o primjeni ove Konvencije.

Članak 28. Države članice ove Konvencije koje dobivaju međunarodnu pomoć na temelju Konvencije, poduzet će potrebne mjere s ciljem upoznavanja značaja dobra za koje se prima pomoć i uloge koju je ta pomoć odigrala.

67

VII. IZVJEŠĆA

Članak 29. 1) Države članice ove Konvencije navode u izvješćima koje dostavljaju Generalnoj konferenciji Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, u rokovima i na način koje ona odredi, zakonodavne i administrativne odredbe i ostale mjere koje su poduzete s ciljem primjene ove Konvencije, kao i pojedinosti iz iskustva stečenog na ovom polju. 2) Ova izvješća se podnose na znanje Komitetu za svjetsku baštinu. 3) Komitet podnosi izvješća o svom radu na svakoj redovitoj sjednici Generalne konferencije Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu.

VIII. ZAVRŠNE KLAUZULE

Članak 30. Ova Konvencija je sačinjena na arapskom, engleskom, španjolskom, francuskom i ruskom jeziku, pri čemu su svih pet tekstova podjednako vjerodostojni.

Članak 31. 1) Ova Konvencija podliježe ratifikaciji ili prihvatu država članica Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, sukladno njihovim odgovarajućim ustavnim procedurama. 2) Instrumenti o ratifikaciji ili prihvatu predaju se na čuvanje generalnom direktoru Organizacije ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu.

Članak 32. 1) Ova Konvencija ostaje otvorena za pristupanje svim državama koje nisu članice Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu, a koje Generalna konferencija Organizacije pozove da joj se priključe. 2) Pristupanje se vrši dostavljanjem instrumenata o pristupanju generalnom direktoru Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu.

Članak 33. Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca poslije predaje dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili o prihvatu ili pristupanju, ali samo u odnosu na one države koje dostave svoje odgovarajuće instrumente o ratifikaciji, prihvatu ili pristupanju na dan isteka roka ili ranije. Za svaku drugu državu ona stupa na snagu tri mjeseca poslije njezine predaje instrumenata o ratifikaciji, prihvatu ili pristupanju.

Članak 34. Na države članice ove Konvencije, koje imaju federalni ili nejedinstveni ustavni sustav, primjenjuju se sljedeće odredbe: a) u pogledu odredaba ove Konvencije, čija je primjena predmet zakonodavne djelatnosti federalne ili središnje zakonodavne vlasti, obveze federalne i središnje vlade bit će iste kao obveze država članica koje nisu federalne države;

68

b) u pogledu odredaba ove Konvencije, čija se primjena ubraja u zakonodavnu nadležnost pojedinih federalnih država, zemalja, pokrajina i koji prema ustavnom sustavu federacije nisu obvezni poduzimati zakonodavne mjere, federalna vlada obavještava nadležna tijela tih država, zemalja, pokrajina i županija tih pokrajina, uz preporuku da ih usvoje.

Članak 35. 1) Svaka država članica ove Konvencije može otkazati ovu Konvenciju. 2) Otkazivanje se priopćava pismenim putem i deponira kod generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. 3) Otkazivanje stupa na snagu dvanaest mjeseci poslije prijema instrumenata o otkazivanju. Otkazivanje ne utječe na financijske obveze države koja predaje otkaz sve do datuma kad njezino povlačenje bude stupilo na snagu.

Članak 36. Generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu obavještava države članice Organizacije, države koje nisu članice, a koje su spomenute u članku 32, kao i Organizaciju Ujedinjenih nacija, o deponiranju svih instrumenata o ratifikaciji, prihvatu ili pristupanju koji se spominju u čl. 31. i 32. i o otkazivanjima koja se spominju u članku 35.

Članak 37. 1) Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu može izvršiti reviziju ove Konvencije. Međutim, takva revizija će biti obvezna samo za države koje postanu članice te revidirane konvencije. 2) U slučaju da Generalna konferencija usvoji novu konvenciju, koja nastane poslije djelomične ili potpune revizije ove Konvencije, i ako nova konvencija ne nalaže drugačije, ova Konvencija neće više biti otvorena za ratifikaciju, prihvat ili pristupanje, počevši od datuma kad nova revidirana konvencija bude stupila na snagu.

Članak 38. Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih nacija, ova konvencija će biti registrirana u Tajništvu Ujedinjenih nacija na molbu generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanost i kulturu. Sačinjeno u Parizu, 23. studenog 1972. godine, u dva autentična primjerka, sa potpisom zastupnika Generalne konferencije sazvane na XVII. zasjedanju, te generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanosti i kulturu, koji će biti deponirani u arhivi Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, znanosti i kulturu i čije će ovjerene kopije biti upućene svim državama navedenim u čl. 31. i 32, kao i Ujedinjenim nacijama.

69

PREGLED DRŽAVA ČLANICA

KONVENCIJE O ZAŠTITI SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

DRŽAVE

AFGANISTAN ALBANIJA ALŽIR ANDORA ANGOLA ANTIGVA I BARBUDA ARGENTINA AUSTRALIJA AUSTRIJA AZERBAJDŽAN BAHREIN BANGLADEŠ BELGIJA BELIZE BJELORUSIJA BENIN BOCVANA BOLIVIJA BOSNA I HERCEGOVINA BRAZIL BUGARSKA BURKINA FASO BURUNDI CENTRALNOAFRIČKA REPUBLIKA CIPAR ČAD ČEŠKA ČILE DANSKA DOMINIKA DOMINIKANSKA REPUBLIKA EGIPAT EKVADOR EL SALVADOR ESTONIJA ETIOPIJA

20. ožujak 1979. (R) 10. srpanj 1989. (R) 24. lipanj1974. (R) 3. siječanj 1997. (Ac) 7. studeni 1991. (R) 1. studeni 1983. (Ac) 23. kolovoz 1978. (Ac) 22. kolovoz 1974. (R) 18. prosinac 1992. (R) 16. prosinac 1993. (R) 28. svibanj 1991. (R) 3. kolovoz 1983. (Ac) 24. srpanj 1996. (R) 6. studeni 1990. (R) 12. listopad 1988. (R) 14. lipanj 1982. (R) 23. studeni 1998. (Ac) 4. listopad 1976. (R) 12. srpanj 1993. (S) 1. rujan 1977. (Ac) 7. ožujak 1974. (Ac) 2. travanj 1987. (R) 19. svibanj 1982. (R) 22. prosinac 1980. (R) 14. kolovoz 1975. (Ac) 23. lipanj 1999. (R) 26. ožujak 1993. (S) 20. veljače 1980. (R) 25. srpanj 1979. (R) 4. travanj 1995. (R) 12. veljače 1985. (R) 7. veljače 1974. (R) 16. lipanj 1975. (Ac) 8. listopad 1991. (Ac) 27. listopad 1995. (R) 6. srpanj 1977. (R)

70

FIDŽI FILIPINI FINSKA FRANCUSKA GABON GAMBIJA GANA GRČKA GRENADA GRUZIJA GVAJANA GVATEMALA GVINEJA HAITI NIZOZEMSKA HONDURAS HRVATSKA INDIJA INDONEZIJA IRAK IRAN IRSKA ISLAND ITALIJA IZRAEL JAMAJKA JAPAN JEMEN JERMENIJA JORDAN JUGOSLAVIJA JUŽNA AFRIKA KAMBODŽA KAMERUN KANADA KATAR KAZAHSTAN KENIJA KINA KIRGISTAN KOLUMBIJA KONGO KONGO DR

21. studeni 1990. (R) 19. rujan 1985. (R) 4. ožujak 1987. (R) 27. lipanj 1975. (Ac) 30. prosinac 1986. (R) 1. srpanj 1987. (R) 4. srpanj 1975. (R) 17. srpanj 1981. (R) 13. kolovoz 1998. (Ac) 4. studeni 1992. (S) 20. lipanj 1977. (Ac) 16. siječanj 1979. (R) 18. ožujak 1979. (R) 18. siječanj 1980. (R) 26. kolovoz 1992. (Ac) 8. lipanj 1979. (R) 6. srpanj 1992. (S) 14. studeni 1977. (R 6. srpanj 1989. (Ac) 5. ožujak 1974. (Ac) 26. veljače 1975. (Ac) 16. rujan 1991. (R) 19. prosinac 1995. (R) 23. lipanj 1978. (R) 6. listopad 1999. (Ac) 14. lipanj 1983. (Ac) 30. lipanj 1992. (Ac) 7. listopad 1980. (R) 5. rujan 1993. (S) 5. svibanj 1975. (R) 26. svibanj 1975. (R) 10. srpanj 1997. (R) 28. studeni 1991. (Ac) 7. prosinac 1982. (R) 23. srpanj 1976. (Ac) 12. rujan 1984. (Ac) 29. travanj 1994. (Ac) 5. lipanj 1991. (Ac) 12. prosinac 1985. (R) 3. srpanj 1995. (Ac) 24. svibanj 1983. (Ac) 10. prosinac 1987. (R) 23. rujan 1974. (R)

71

KOREJA NDR KOREJA REP. KOSTARIKA KUBA LAOS LETONIJA LIBANON LIBIJA LITVANIJA LUKSEMBURG MADAGASKAR MAĐARSKA MAJNMAR MAKEDONIJA MALAVI MALDIVI MALEZIJA MALI MALTA MAROKO MAURICIJUS MAURITANIJA MEKSIKO MONAKO MONGOLIJA MOZAMBIK NJEMAČKA NEPAL NIGER NIGERIJA NIKARAGVA NORVEŠKA NOVI ZELAND OBALA SLONOVAČE OMAN PAKISTAN PANAMA PAPUA NOVA GVINEJA PARAGVAJ PERU POLJSKA PORTUGAL RUMUNJSKA

21. srpanj 1998. (Ac) 14. rujan 1988. (Ac) 23. kolovoz 1977. (R) 24. ožujak 1981. (R) 20. ožujak 1987. (R) 10. siječanj 1995. (Ac) 3. veljače 1983. (R) 13. listopad 1978. (R) 31. ožujak 1992. (Ac) 28. rujan 1983. (R) 19. lipanj 1983. (R) 15. lipanj 1985. (Ac) 29. travanj 1994. (Ac) 30. travanj 1997. (S) 5. siječanj 1982. (R) 22. svibanj 1986. (Ac) 7. prosinac 1988. (R) 5. travanj 1977. (Ac) 14. studeni 1978. (Ac) 28. listopad 1975. (R) 19. rujan 1995. (R) 2. ožujak 1981. (R) 23. veljače 1984. (Ac) 7. studeni 1978. (R) 2. veljače 1990. (Ac) 27. studeni 1982. (R) 23. kolovoz 1976. (R) 20. lipanj 1978. (Ac) 23. prosinac 1974. (Ac) 23. listopad 1974. (R) 17. prosinac 1979. (Ac) 12. svibanj 1977. (R) 22. studeni 1984. (R) 9. siječanj1981. (R) 6. listopad 1981. (Ac) 23. srpanj 1976. (R) 3. ožujak 1978. (R) 28. srpanj 1997. (Ac) 27. travanj 1988. (R) 24. veljače 1982. (R) 29. lipanj 1976. (R) 30. rujan 1980. (R) 16. svibanj 1990. (Ac)

72

RUSIJA SAN MARINO SAUDIJSKA ARABIJA SEJŠELI SENEGAL SIRIJA SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE SLOVAČKA SLOVENIJA SOLOMONSKA OSTRVA ST. KITS I NEVIS ST. LUCIJA SUDAN SURINAM ŠPANJOLSKA ŠRI LANKA ŠVICARSKA ŠVEDSKA TADŽIKISTAN TAJLAND TANZANIJA TOGO TUNIS TURKMENISTAN TURSKA UGANDA UKRAJINA URUGVAJ UZBEKISTAN VATIKAN VELIKA BRITANIJA I SJEVERNA IRSKA VENEZUELA VIJETNAM ZAMBIJA ZELENORTSKI OTOCI ZIMBABVE

8.12. listopad 1988. (R) 18. listopad 1991. (R) 7. kolovoz 1978. (Ac) 9. travanj 1980. (Ac) 13. veljače 1976. (R) 13. kolovoz 1975. (Ac) 7. prosinac 1973. (R) 31. ožujak 1993. (S) 5. studeni 1992. (S) 10. lipanj 1992. (A) 10. srpanj 1986. (Ac) 14. listopad 1991. (R) 6. lipanj 1974. (R) 23. listopad 1997. (Ac) 4. svibanj 1982. (Ac) 6. lipanj 1980. (Ac) 17. rujan 1975. (R) 22. siječanj 1985. (R) 28. kolovoz 1992. (S) 17. rujan 1987. (Ac) 2. kolovoz 1977. (R) 15. travanj 1998. (Ac) 10. ožujak 1975. (R) 30. rujan 1994. (S) 16. ožujak 1983. (R) 20. studeni 1987. (Ac) 12. listopad 1988. (R) 9. ožujak 1989. (Ac) 13. siječanj 1993. (S) 7. listopad 1982. (A) 29. svibanj 1984. (R) 30. listopad 1990. (Ac) 19. listopad 1987. (Ac) 4. lipanj 1984. (R) 28. travanj 1988. (Ac) 16. kolovoz 1981. (R)

73

KONVENCIJA O ZAŠTITI PODVODNE KULTURNE BAŠTINE

74

KONVENCIJA O ZAŠTITI PODVODNE KULTURNE BAŠTINE

Opća konferencija Organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu Ujedinjenih naroda, na zasjedanju u Parizu od 15. listopada do 3. studenog 2001. godine, na 31. sjednici, priznajući važnost podvodne kulturne baštine kao sastavni dio kulturne baštine čovječanstva i osobito značajnog faktora u povijesti ljudi, naroda i njihovih međusobnih odnosa, a u pogledu njihove zajedničke baštine, uviđajući važnost zaštite i očuvanja podvodne kulturne baštine, te da odgovornost za nju počiva na svim državama, opažajući sve veći interes javnosti, te brigu javnosti za podvodnu kulturnu baštinu, uvjerena u važnost istraživanja, informacija i obrazovanja u zaštiti i očuvanju podvodne kulturne baštine, uvjerena u opće pravo ostvarivanja obrazovnih i rekreativnih povlastica odgovornog, nenametljivog pristupa in situ podvodnoj kulturnoj baštini, te u vrijednost općeg obrazovanja koje pridonosi osviještenosti, poštivanju i zaštiti te baštine, svjesna činjenice da je podvodna kulturna baština u opasnosti od neovlaštenih aktivnosti usmjerenih na nju, te da je potrebno uvesti strože mjere kako bi se takve aktivnosti spriječile, primjećujući potrebu da se na odgovarajući način odgovori na mogući negativan utjecaj dopuštenih radnji na podvodnu kulturnu baštinu, koji može nehotice na nju utjecati, duboko zabrinuta sve većim komercijalnim iskorištavanjem podvodne kulturne baštine, a posebno aktivnosti s ciljem prodaje, prisvajanja ili zamjene podvodne kulturne baštine, svjesna mogućnosti suvremene tehnologije koja olakšava otkrivanje i pristup podvodnoj kulturnoj baštini, vjerujući da je suradnja među državama, međunarodnim organizacijama, znanstvenim institucijama, stručnim udrugama, arheolozima, roniocima, drugim zainteresiranim stranama i širom javnošću nužna za zaštitu podvodne kulturne baštine, smatrajući da mjerenje, iskopavanje i zaštita podvodne kulturne baštine zahtijeva dostupnost i primjenu posebnih znanstvenih metoda, te upotrebu odgovarajućih tehnika i opreme kao i visoki stupanj stručne specijalizacije, što sve zajedno ukazuje na potrebu za jedinstvenim kriterijima rukovođenja, uviđajući potrebu da kodificira i postupno razvija propise koji se odnose na zaštitu i očuvanje kulturne baštine, sukladno međunarodnom pravu i praksi, uključujući Konvenciju UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, od 14. studenog 1970. godine, Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. listopada 1972. godine, te Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. godine, predana poboljšanju učinkovitosti mjera na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini za zaštitu in situ ili, ukoliko je to potrebno iz znanstvenih ili zaštitnih razloga, za oprezno izvlačenje podvodne kulturne baštine, odlučivši na svojoj dvadeset devetoj sjednici da se ovo pitanje mora regulirati međunarodnom konvencijom, donosi 2. studenog 2001. ovu Konvenciju.

Članak 1. DEFINICIJE

U smislu ove Konvencije: 1. (a) "Podvodna kulturna baština" označava svaki trag ljudskog postojanja kulturnih, povijesnih ili arheoloških karaktera koji su se nalazili djelomično ili potpuno pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina, poput: (i) lokacija, građevina, zgrada, predmeta i ljudskih ostataka zajedno s njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem, (ii) plovila, zrakoplova, drugih prijevoznih sredstava ili njihovih dijelova, njihovog tereta ili drugog sadržaja zajedno s njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem, i (iii) predmeta pretpovijesnog razdoblja. (b) Cjevovodi i kablovi postavljeni na morsko dno ne smatraju se podvodnom kulturnom baštinom. (c) Druge instalacije, osim kablova i cjevovoda, postavljene na morsko dno, a koje su u upotrebi, ne smatraju se podvodnom kulturnom baštinom. 2. (a) "Države stranke" znači države koje su prihvatile obveze ove Konvencije i za koje je ova Konvencija na snazi. (b) Ova Konvencija se odnosi, mutatis mutandis, na područja iz članka 26. stavka 2. točke (b) koja su postala stranke ove Konvencije, sukladno uvjetima iz tog stavka i u toj se mjeri "države stranke" odnose na ta područja. 3. "UNESCO" znači Organizaciju za obrazovanje, znanost i kulturu Ujedinjenih naroda.

75

4. "Glavni direktor" označava glavnog direktora UNESCO-a. 5. "Zona" znači dno mora i oceana i njihovo podzemlje izvan granica nacionalne jurisdikcije. 6. "Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu" znače aktivnosti kojima je podvodna kulturna baština osnovni cilj, te koje mogu, izravno ili neizravno, fizički poremetiti ili drugačije oštetiti podvodnu kulturnu baštinu. 7. "Aktivnosti koje nehotice utječu na podvodnu kulturnu baštinu" znače aktivnosti koje, iako nemaju podvodnu kulturnu baštinu za svoj osnovni cilj ili jedan od ciljeva, mogu fizički poremetiti ili drugačije oštetiti podvodnu kulturnu baštinu. 8. "Državna plovila i zrakoplovi" znače ratne brodove, te druga plovila i zrakoplove koji su u vlasništvu, kojima upravlja i koje koristi država, a koji su bili korišteni u doba potonuća samo u nekomercijalne svrhe države, koji su kao takvi identificirani, te koji ispunjavaju uvjete definicije podvodne kulturne baštine. 9. "Pravila" znače pravila koja se odnose na aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu, sukladno odredbama članka 33. ove Konvencije.

Članak 2. CILJEVI I OPĆA NAČELA

1. Cilj ove Konvencije je osigurati i ojačati zaštitu podvodne kulturne baštine. 2. Države stranke surađuju u zaštiti podvodne kulturne baštine. 3. Države stranke rade na očuvanju podvodne kulturne baštine u korist čovječanstva, sukladno odredbama ove Konvencije. 4. Države stranke poduzimaju samostalno ili zajedno, prema potrebi, sve odgovarajuće mjere, sukladno ovoj Konvenciji i međunarodnom pravu, koje su potrebne za zaštitu podvodne kulturne baštine, te u tu svrhu koriste sva moguća sredstva koja su im na raspolaganju, a sukladno svojim mogućnostima. 5. Očuvanje podvodne kulturne baštine in situ smatra se prvom opcijom prije odobrenja ili pokretanja bilo kakvih aktivnosti usmjerenih na ovu baštinu. 6. Izvučena podvodna kulturna baština se pohranjuje, obrađuje i s njom se postupa na način koji joj osigurava očuvanje na duže razdoblje. 7. Podvodnu kulturnu baštinu ne smije se komercijalno iskorištavati. 8. Sukladno praksi države i međunarodnom pravu, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, ova Konvencija se ne može tumačiti kao izmjena pravila međunarodnog prava i državne prakse koja se odnosi na suvereni imunitet, kao ni prava niti jedne države vezano za plovila i zrakoplove te države. 9. Države stranke osiguravaju da se prema ljudskim ostacima koji se nalaze u moru odnosi s odgovarajućim poštivanjem. 10. Potiče se odgovoran, nenametljiv pristup u svrhu promatranja ili dokumentiranja in situ podvodne kulturne baštine kako bi se u javnosti razvila osviještenost, briga i zaštita baštine, osim kada je takav pristup suprotan postupanju s njom i njezinom zaštitom. 11. Nikakva aktivnost poduzeta na temelju ove Konvencije ne predstavlja osnovu za potraživanje ili pobijanje bilo kakvog prisvajanja prava na nacionalni suverenitet ili nadležnost.

Članak 3. ODNOS OVE KONVENCIJE I KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA O PRAVU MORA

Ova Konvencija ne dovodi u pitanje prava, nadležnost i obveze država sukladno međunarodnom pravu, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora. Ova Konvencija se tumači i primjenjuje u kontekstu i sukladno međunarodnom pravu, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora.

Članak 4. ODNOS SA PROPISIMA O SPAŠAVANJU I PROPISIMA O PRONALASCIMA

Svaka aktivnost koja se odnosi na podvodnu kulturnu baštinu i na koju se ova Konvencija primjenjuje ne podliježe propisima o spašavanju niti propisima o pronalascima osim ako: (a) ju je ovlastilo mjerodavno tijelo, (b) je potpuno sukladna ovoj Konvenciji, (c) osigurava da svako izvlačenje podvodne kulturne baštine dobije maksimalnu zaštitu.

76

Članak 5. AKTIVNOSTI KOJE NEHOTICE UTJEČU NA PODVODNU KULTURNU BAŠTINU

Svaka država stranka koristi najprikladnija sredstva koja su joj na raspolaganju za sprječavanje ili ublažavanje svake negativne pojave koja može nastati kao posljedica aktivnosti u njezinoj nadležnosti, a koja nehotice utječe na podvodnu kulturnu baštinu.

Članak 6. DVOSTRANI, REGIONALNI ILI DRUGI VIŠESTRANI SPORAZUMI

1. Država stranka se potiče na sklapanje bilateralnih, regionalnih ili drugih multilateralnih sporazuma, odnosno na razvoj postojećih sporazuma u svrhu očuvanja podvodne kulturne baštine. Svi takvi sporazumi moraju biti u potpunosti usklađeni s odredbama ove Konvencije i ne umanjuju njezin univerzalni karakter. Države mogu u takvim sporazumima usvojiti pravila i propise koji osiguravaju bolju zaštitu podvodne kulturne baštine od onih usvojenih u ovoj Konvenciji. 2. Stranke takvih bilateralnih, regionalnih ili drugih multilateralnih sporazuma mogu pozvati države za koje je vjerojatno da imaju vezu, osobito kulturnu, povijesnu ili arheološku vezu s podvodnom kulturnom baštinom, da pristupe takvim sporazumima. 3. Ova Konvencija ne mijenja prava i obveze država stranaka koji se odnose na zaštitu potonulih plovila, a koji proizlaze iz drugih bilateralnih, regionalnih ili drugih multilateralnih sporazuma ugovorenih prije njezinog sklapanja, posebno onih koji su sukladni ciljevima ove Konvencije.

Članak 7. PODVODNA KULTURNA BAŠTINA U UNUTARNJIM VODAMA, ARHIPELAŠKIM VODAMA I TERITORIJALNOM MORU

1. Države stranke, pri ostvarivanju svoje suverenosti, imaju isključivo pravo regulirati i odobravati aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu u svojim unutarnjim vodama, arhipelaškim vodama i teritorijalnom moru. 2. Ne dovodeći u pitanje druge međunarodne sporazume i pravila međunarodnog prava koja se odnose na zaštitu podvodne kulturne baštine, države stranke traže da se pravila primjenjuju na aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu u njihovim unutarnjim vodama, arhipelaškim vodama i teritorijalnom moru. 3. Unutar svojih arhipelaških voda i teritorijalnog mora, ostvarujući svoj suverenitet i poštujući opću praksu među državama, države stranke dužne su, uzimajući u obzir suradnju o najboljem načinu zaštite državnih plovila i zrakoplova, obavijestiti državu stranku Konvencije čija je zastava na plovilu, te, ukoliko je potrebno, i druge države za koje je vjerojatno da imaju vezu, osobito kulturnu, povijesnu ili arheološku, o otkriću takvog državnog plovila i zrakoplova čiji se identitet može utvrditi.

Članak 8. PODVODNA KULTURNA BAŠTINA U VANJSKOM POJASU

Ne dovodeći u pitanje, sukladno člancima 9. i 10, te sukladno članku 303. stavka 2. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, države stranke mogu regulirati i odobriti aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu unutar svog vanjskog pojasa. Pri tome moraju zahtijevati poštivanje pravila.

Članak 9. IZVJEŠTAVANJE I OBAVIJESTI U ISKLJUČIVOM PRIVREDNOM POJASU I EPIKONTINENTALNOM POJASU

1. Sve države stranke odgovorne su za zaštitu podvodne kulturne baštine u isključivom privrednom pojasu i u epikontinentalnom pojasu, sukladno ovoj Konvenciji. Sukladno tome: (a) država stranka traži, kada njezin državljanin ili plovilo pod njezinom zastavom otkrije ili namjerava pokrenuti aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu koja se nalazi u njezinom isključivom privrednom pojasu ili u njezinom epikontinentalnom pojasu, da je taj državljanin ili kapetan plovila

77

izvijesti o svom otkriću ili aktivnosti na njemu, (b) u isključivom ekonomskom pojasu ili u epikontinentalnom pojasu druge države stranke: (i) države stranke moraju zatražiti od državljanina ili zapovjednika plovila da o tom otkriću ili aktivnosti izvijesti njih ili drugu državu stranku, (ii) alternativno, država stranka traži od državljanina ili zapovjednika plovila da ju izvijesti o tom otkriću ili aktivnosti na njemu, te osigurava brz i učinkovit prijenos takvih izvješća svim drugim državama strankama. 2. Nakon polaganja svog instrumenta ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa, država stranka objavljuje način na koji se izvješća prenose, sukladno stavku 1. točka (b) ovoga članka. 3. Država stranka izvještava glavnog direktora o otkrićima ili aktivnostima za koja je primila izvješća prema stavku 1. ovoga članka. 4. Glavni direktor mora odmah pružiti svim državama strankama sve informacije koje primi, sukladno stavku 3. ovoga članka. 5. Svaka država stranka može objaviti državi stranci u čijem je isključivom privrednom pojasu ili u čijem se epikontinentalnom pojasu nalazi podvodna kulturna baština svoj interes da ju se konzultira o osiguranju učinkovite zaštite te podvodne kulturne baštine. Ta izjava se mora temeljiti na vezi koja se može dokazati, posebno kulturnoj, povijesnoj ili arheološkoj vezi s podvodnom kulturnom baštinom na koju se odnosi.

Članak 10. ZAŠTITA PODVODNE KULTURNE BAŠTINE U ISKLJUČIVOM PRIVREDNOM POJASU I U EPIKONTINENTALNOM POJASU

1. Ne smiju se izdavati ovlaštenja za aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu koja se nalazi u isključivom privrednom pojasu i u epikontinentalnom pojasu, osim sukladno odredbama ovoga članka. 2. Država stranka u čijem se isključivom privrednom pojasu ili epikontinentalnom pojasu nalazi podvodna kulturna baština ima pravo zabraniti ili dopustiti bilo kakvu aktivnost usmjerenu na tu baštinu kako bi spriječila uplitanje u svoja suverena prava ili nadležnost, kako je predviđeno međunarodnim pravom uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora. 3. U slučaju otkrića podvodne kulturne baštine ili ako se planiraju usmjeriti aktivnosti na podvodnu kulturnu baštinu u isključivom privrednom pojasu ili epikontinentalnom pragu države stranke, ta država stranka mora: (a) konzultirati sve druge države stranke koje su iskazale interes prema članku 9. stavku 5. o najboljoj zaštiti podvodne kulturne baštine, (b) koordinirati te konzultacije kao "država koordinator", osim ako izričito izjavi da to ne želi, u kojem slučaju države stranke koje su iskazale interes prema članku 9. stavku 5. imenuju državu koordinatora. 4. Ne dovodeći u pitanje obvezu svih država stranaka da zaštite podvodnu kulturnu baštinu svim provedivim mjerama poduzetim sukladno međunarodnom pravu kako bi spriječile neposrednu opasnost podvodnoj kulturnoj baštini, uključujući pljačku, država koordinator može poduzeti sve provedive mjere i/ili izdati potrebne dozvole sukladno Konvenciji, a ako je potrebno prije konzultacija, u svrhu sprječavanja neposredne opasnosti podvodnoj kulturnoj baštini, bilo ljudskim djelovanjem ili zbog drugog uzroka, uključujući pljačku. Pri poduzimanju tih mjera može se zatražiti pomoć drugih država stranaka. 5. Država koordinator: (a) primjenjuje mjere zaštite koje su dogovorile države konzultanti i koje uključuju državu koordinatora, osim ako države konzultanti, koje uključuju državu koordinatora, ne pristanu da druga država stranka primijeni te mjere, (b) izdaje sva potrebna ovlaštenja za takve dogovorene mjere, sukladno pravilima, osim ako države konzultanti, koje uključuju državu koordinatora, ne pristanu da druga država stranka izda te dozvole, (c) može provesti sva potrebna preliminarna istraživanja na podvodnoj kulturnoj baštini i izdati sva potrebna ovlaštenja vezana za to, te odmah obavijestiti glavnog direktora o rezultatima, koji odmah zatim omogućava pristup tim informacijama drugim državama strankama. 6. U koordinaciji konzultacija, poduzimanja mjera, provedbe preliminarnih istraživanja i/ili izdavanja dozvola, sukladno ovom članku, država koordinator djeluje u ime država stranaka u cjelini, a ne u svom vlastitom interesu. Niti jedan takav postupak ne predstavlja sam po sebi osnovu posebnih prava ili ovlaštenja koja nisu obuhvaćena međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora. 7. Prema odredbama stavaka 2. i 4. ovoga članka, nikakva aktivnost usmjerena na plovila i zrakoplove država ne provodi se bez pristanka države čija se zastava na njima nalazi, te bez suradnje države koordinatora.

78

Članak 11. IZVJEŠTAVANJE I OBAVIJESTI U ZONI

1. Države stranke odgovorne su za zaštitu podvodne kulturne baštine u Zoni, sukladno ovoj Konvenciji i članku 149. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora. Prema tome, kada nacionalno plovilo ili plovilo pod zastavom države stranke otkrije ili namjerava pokrenuti aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu koja se nalazi u Zoni, ta država članica traži od svog državljanina ili zapovjednika plovila izvješće o tom otkriću ili aktivnosti na njemu. 2. Države stranke izvještavaju glavnog direktora i glavnog tajnika Međunarodne vlasti za morsko dno o takvim otkrićima ili aktivnostima za koje su primile izvješće. 3. Glavni direktor odmah pruža pristup takvim informacijama, koje primi od država stranaka, svim ostalim državama strankama. 4. Svaka država stranka može glavnom direktoru objaviti svoj interes za sudjelovanjem u konzultacijama o osiguranju učinkovite zaštite takve podvodne kulturne baštine. Ta izjava mora se temeljiti na dokazanoj vezi s dotičnom podvodnom kulturnom baštinom i pri tome posebnu pozornost posvetiti povlaštenim pravima država kulturnog, povijesnog ili arheološkog porijekla.

Članak 12. ZAŠTITA PODVODNE KULTURNE BAŠTINE U ZONI

1. Ne smiju se izdavati dozvole za aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu koja se nalazi u području, osim sukladno odredbama ovoga članka. 2. Glavni direktor poziva sve države stranke koje su iskazale interes, sukladno članku 11. stavku 4, na sudjelovanje u konzultacijama o tome kako najbolje zaštititi podvodnu kulturnu baštinu, te na imenovanje jedne države stranke za koordinaciju tih konzultacija u svojstvu "države koordinatora". Glavni direktor, također, poziva Međunarodnu vlast za morsko dno na sudjelovanje u tim konzultacijama. 3. Sve države stranke mogu poduzeti sve provedive mjere, sukladno ovoj Konvenciji, ako je potrebno prije konzultacija, u svrhu sprječavanja neposredne opasnosti podvodnoj kulturnoj baštini izazvane ljudskim djelovanjem ili drugim uzrokom, uključujući pljačku. 4. Država koordinator mora: (a) primijeniti mjere zaštite koje su dogovorile države konzultanti, a koje uključuju državu koordinatora, osim ako države konzultanti, koje uključuju državu koordinatora, ne pristanu da druga država stranka primijeni te mjere, i (b) izdati sva potrebna ovlaštenja za takve dogovorene mjere, sukladno ovoj Konvenciji, osim ako države konzultanti, koje uključuju državu koordinatora, ne pristanu da druga država stranka izda te dozvole. 5. Država koordinator može provesti sva potrebna preliminarna istraživanja na podvodnoj kulturnoj baštini i izdati sve potrebne dozvole u tu svrhu, te odmah obavijestiti glavnog direktora o rezultatima, koji zatim odmah omogućava pristup tim informacijama drugim državama strankama. 6. U koordinaciji konzultacija, poduzimanja mjera, provedbe preliminarnih istraživanja i/ili izdavanja dozvola, sukladno ovom članku, država koordinator djeluje na dobrobit cijelog čovječanstva u ime svih država stranaka. Posebna se pozornost mora posvetiti povlaštenim pravima država kulturnog, povijesnog ili arheološkog porijekla, vezano za dotičnu podvodnu kulturnu baštinu. 7. Niti jedna država stranka ne može poduzeti ili odobriti aktivnosti usmjerene na plovila i zrakoplove država u Zoni bez pristanka države čija se zastava nalazi na njima.

Članak 13. SUVERENI IMUNITET

Ratno brodovlje i druga državna plovila ili vojni zrakoplovi sa suverenim imunitetom koji se koriste u nekomercijalne svrhe, tijekom redovnih operacija i koji nisu uključeni u aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu, nisu obvezni izvijestiti o otkriću podvodne kulturne baštine prema člancima 9, 10, 11. i 12. ove Konvencije. Države stranke, međutim, moraju, donošenjem odgovarajućih mjera koje ne ometaju rad niti radnu sposobnost njihovoga ratnog brodovlja ili drugih državnih plovila kao ni vojnih zrakoplova sa suverenim imunitetom koji se koriste u nekomercijalne svrhe, osigurati da se oni pridržavaju u razumnoj i izvedivoj mjeri članaka 9, 10, 11. i 12. ove Konvencije.

79

Članak 14. KONTROLA ULASKA U DRŽAVNO PODRUČJE, TRGOVANJE I POSJEDOVANJE

Države stranke poduzimaju mjere za sprječavanje ulaska u njihovo državno područje, trgovanje sa i posjedovanje podvodne kulturne baštine, nedopušteno izvezene i/ili izvađene, kada je takvo izvlačenje suprotno ovoj Konvenciji.

Članak 15. NEKORIŠTENJE PODRUČJA U NADLEŽNOSTI DRŽAVA POTPISNICA

Države stranke poduzimaju mjere za sprječavanje korištenja njezinog državnog područja, uključujući njezine pomorske luke kao i umjetne otoke, instalacije i građevine u njihovoj isključivoj nadležnosti ili kontroli, kako bi spriječile bilo kakvu aktivnost usmjerenu na podvodnu kulturnu baštinu koja nije sukladna ovoj Konvenciji.

Članak 16. MJERE KOJE SE ODNOSE NA DRŽAVLJANE I PLOVILA

Države stranke poduzimaju sve provedive mjere kako bi osigurale da njihovi državljani i plovila pod njihovom zastavom ne pokrenu bilo kakvu aktivnost usmjerenu na podvodnu kulturnu baštinu na način koji nije sukladan ovoj Konvenciji.

Članak 17. SANKCIJE

1. Svaka država stranka uvodi sankcije za povredu mjera koje je poduzela u primjeni ove Konvencije. 2. Težina sankcija koje se primjenjuju zbog povrede tih mjera je odgovarajuća, kako bi one bile učinkovite u osiguranju pridržavanja ove Konvencije, te kako bi suzbila povrede, bez obzira na to gdje se događaju, i oduzela prekršiteljima koristi nastale njihovim protuzakonitim aktivnostima. 3. Države stranke surađuju u osiguranju primjene sankcija koje se uvode ovim člankom.

Članak 18. ZAPLJENA I RASPOLAGANJE PODVODNOM KULTURNOM BAŠTINOM

1. Svaka država stranka poduzima mjere u svrhu zapljene podvodne kulturne baštine na svom državnom području, koja je izvađena na način suprotan odredbama ove Konvencije. 2. Svaka država stranka bilježi, štiti i poduzima sve razumne mjere kako bi stabilizirala dotičnu podvodnu kulturnu baštinu, zaplijenjenu prema ovoj Konvenciji. 3. Svaka država stranka obavještava glavnog direktora i svaku drugu državu s dokazanom vezom, posebno kulturnom, povijesnom ili arheološkom vezom s dotičnom podvodnom kulturnom baštinom, o svakoj zapljeni podvodne kulturne baštine koju je provela prema ovoj Konvenciji. 4. Država stranka koja je zaplijenila podvodnu kulturnu baštinu mora osigurati da raspolaganje njome bude u interesu javnosti, uzimajući u obzir potrebu za očuvanjem i istraživanjem; potrebu ponovnog skupljanja raštrkane zbirke; potrebu javnog pristupa, izlaganja i obrazovanja; te interese svih država s dokazanom vezom, posebno kulturnom, povijesnom ili arheološkom vezom s dotičnom podvodnom kulturnom baštinom.

Članak 19. SURADNJA I DIJELJENJE INFORMACIJA

1. Države stranke surađuju i pomažu jedna drugoj u zaštiti i postupanju s podvodnom kulturnom baštinom prema ovoj Konvenciji, uključujući, ukoliko je moguće, suradnju u istraživanju, iskapanju, dokumentiranju, očuvanju, ispitivanju i izlaganju te baštine. 2. U mjeri koja je sukladna ciljevima ove Konvencije, svaka država stranka pristaje dijeliti informacije s drugim državama strankama vezano za

80

podvodnu kulturnu baštinu, uključujući otkriće baštine, lokaciju baštine, baštinu iskopanu ili izvađenu suprotno ovoj Konvenciji ili ako je na drugi način povrijeđeno međunarodno pravo, odgovarajuću znanstvenu metodologiju i tehnologiju, te pravni opis događaja vezano za tu baštinu. 3. Informacije koje dijele države stranke među sobom ili koje države stranke dijele sa UNESCO-m, vezano za otkriće ili lokaciju podvodne kulturne baštine, smatraju se, u mjeri koja je sukladna nacionalnom zakonodavstvu, povjerljivim i rezerviranim za nadležna tijela država stranaka dok god postoji opasnost da objavljivanje tih informacija može ugroziti ili na drugi način izložiti riziku očuvanje takve podvodne kulturne baštine. 4. Svaka država stranka poduzima sve provedive mjere kako bi distribuirala informacije, uključujući, kada je to moguće, putem odgovarajućih međunarodnih baza podataka o podvodnoj kulturnoj baštini iskopanoj ili izvađenoj suprotno ovoj Konvenciji ili ako je na drugi način povrijeđeno međunarodno pravo.

Članak 20. OSVIJEŠTENOST JAVNOSTI

Svaka država stranka poduzima sve provedive mjere kako bi ojačala osviještenost javnosti glede vrijednosti i značaja podvodne kulturne baštine kao i važnosti njezine zaštite, sukladno ovoj Konvenciji.

Članak 21. OBUKA U PODVODNOJ ARHEOLOGIJI

Države stranke surađuju u pružanju obuke u podvodnoj arheologiji, vezano za tehnike očuvanja podvodne kulturne baštine i prema dogovorenim uvjetima u prijenosu tehnologije vezane za podvodnu kulturnu baštinu.

Članak 22. MJERODAVNA TIJELA

1. Kako bi se osigurala pravilna primjena ove Konvencije, države stranke formiraju mjerodavna tijela ili proširuju postojeća, kada je to primjereno, s ciljem osiguranja utvrđivanja, održavanja i ažuriranja inventara podvodne kulturne baštine, učinkovite zaštite, očuvanja, izlaganja i postupanja s podvodnom kulturnom baštinom, kao i istraživanja i obrazovanja. 2. Države stranke obavještavaju glavnog direktora o imenima i adresama svojih tijela mjerodavnih za podvodnu kulturnu baštinu.

Članak 23. SJEDNICE DRŽAVA STRANAKA

1. Glavni direktor saziva sjednice država stranaka unutar godine dana od kada ova Konvencija stupa na snagu, a nakon toga barem jednom svake dvije godine. Na zahtjev većine država stranaka, glavni direktor saziva izvanrednu sjednicu država stranaka. 2. Na sjednici država stranaka odlučuje se o njezinim funkcijama i odgovornostima. 3. Na sjednici država stranaka donosi se pravilnik. 4. Na sjednici država stranaka može se utemeljiti znanstveno i tehničko savjetodavno tijelo čiji su članovi znanstvenici koje imenuju države stranke, uzimajući u obzir načelo pravedne zemljopisne raspodjele i poželjne ravnoteže spolova. 5. Znanstveno i tehničko savjetodavno tijelo pomaže na odgovarajući način sjednici država stranaka u pitanjima znanstvene ili tehničke prirode vezano za primjenu pravila.

81

Članak 24. TAJNIŠTVO OVE KONVENCIJE

1. Glavni direktor je odgovoran za rad Tajništva u smislu ove Konvencije. 2. Dužnosti Tajništva uključuju: (a) organiziranje sjednica država stranaka, sukladno članku 23. stavku 1, i (b) pomaganje državama strankama u primjeni odluka sa sjednica država stranaka.

Članak 25. MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA

1. Svaki spor između dvije ili više država stranaka vezano za tumačenje ili primjenu ove Konvencije podliježe pregovorima u dobroj vjeri ili drugom načinu mirnog rješenja koji same izaberu. 2. Ukoliko se takvim pregovorima spor ne riješi u razumnom roku, može ga se predati UNESCO-u na posredovanje uz suglasnost dotičnih država stranaka. 3. Ukoliko se posredovanje ne poduzme ili se spor posredovanjem ne riješi, odredbe kojima se regulira rješavanje sporova iz Dijela XV Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora primjenjuju se, mutatis mutandis, na svaki spor između država stranaka ove Konvencije koji se odnosi na njezino tumačenje ili primjenu, bez obzira na to jesu li one ujedno i stranke Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora. 4. Svaki postupak koji odabere država stranka ove Konvencije i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, sukladno članku 287. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, primjenjuje se na rješavanje sporova iz ovoga članka, osim ako država stranka, u postupku ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa ovoj Konvenciji, ili nakon toga, odabere drugi postupak prema članku 287. u svrhu rješavanja sporova koji proizlaze iz ove Konvencije. 5. Država stranka ove Konvencije, koja nije stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, u postupku ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa ovoj Konvenciji ili naknadno može odabrati pisanom izjavom jedan ili više načina navedenih u članku 287. stavu 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora u svrhu rješavanja sporova iz ovog članka. Članak 287. primjenjuje se na takvu izjavu kao i na svaki spor u kojem sudjeluje ta država, koji nije obuhvaćen izjavom na snazi. U svrhu mirenja i arbitraže, sukladno dodacima V i VII Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, takva država ima pravo imenovati miritelje i arbitre koji se dodaju spisku navedenom u Dodatku V, članku 2. i Dodatku VII, članku 2. u svrhu rješavanja sporova koji proizlaze iz ove Konvencije.

Članak 26. RATIFIKACIJA, PRIHVAT, ODOBRENJE ILI PRISTUP

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država članica UNESCO-a. 2. Ovoj Konvenciji mogu pristupiti: (a) države koje nisu članice UNESCO-a, ali su članice Ujedinjenih naroda ili specijalizirane agencije u sklopu sastava Ujedinjenih naroda ili Međunarodne agencije za atomsku energiju, kao i države stranke Statuta međunarodnog suda, te sve druge države koje Opća konferencija UNESCO-a pozove na pristupanje ovoj Konvenciji, (b) državno područje s punom unutarnjom samoupravom koje kao takve priznaju Ujedinjeni narodi, ali koji nisu stekli punu neovisnost sukladno rezoluciji 1514 (XV) Opće skupštine, a koji su nadležni za pitanja iz ove Konvencije, uključujući nadležnost za sklapanje ugovora glede ovih pitanja. 3. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se kod glavnog direktora.

Članak 27. STUPANJE NA SNAGU

Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca od dana polaganja dvadesetog instrumenta iz članka 26, ali isključivo za dvadeset zemalja ili državnog područja koji su na taj način položili svoje instrumente. Za sve ostale države ili državna područja ona stupa na snagu tri mjeseca od dana kada ta država ili državno područje položi svoj instrument.

82

Članak 28. IZJAVA O UNUTARNJIM VODAMA

U postupku ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa ovoj Konvenciji, ili naknadno, svaka država ili državno područje može izjaviti da se pravila primjenjuju na unutarnje vode koje nemaju obilježje mora.

Članak 29. OPSEG ZEMLJOPISNIH OGRANIČENJA

U postupku ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa ovoj Konvenciji, država ili državno područje može dati izjavu polagatelju da se ova Konvencija ne primjenjuje na određene dijelove njezinog državnog područja, unutarnje vode, arhipelaške vode ili teritorijalno more, te pri tome mora navesti razloge te izjave. Ta država mora, u mjeri u kojoj je to moguće i u najkraćem roku, razviti uvjete pod kojima će se ova Konvencija primjenjivati na područja naznačena u izjavi, te će u tu svrhu, djelomično ili u cijelosti, povući svoju izjavu čim se to postigne.

Članak 30. REZERVE

Uz izuzeće članka 29. nije moguće staviti rezervu na ovu Konvenciju.

Članak 31. IZMJENE I DOPUNE

1. Država stranka može, u pisanom obliku, na adresu glavnog tajnika, predložiti izmjene i dopune ove Konvencije. Glavni tajnik prosljeđuje taj prijedlog svim državama strankama. Ako u roku od šest mjeseci od dana slanja prijedloga najmanje pola država stranaka odgovori potvrdno na prijedlog, glavni direktor iznosi taj prijedlog na sljedećem skupu država stranaka na razgovor i moguće usvajanje. 2. Izmjene i dopune donose se dvotrećinskom većinom prisutnih država stranaka koje imaju pravo glasa. 3. Nakon donošenja izmjena i dopuna ove Konvencije, države stranke ih moraju ratificirati, prihvatiti, odobriti ili im pristupiti. 4. Izmjene i dopune stupaju na snagu isključivo za države stranke koje su ih ratificirale, prihvatile, odobrile ili im pristupile tri mjeseca nakon što dvije trećine država stranaka položi instrumente iz stavka 3. ovoga članka. Nakon toga, za svaku državu ili državni teritorij koji ih ratificira, prihvati, odobri ili im pristupi, izmjene i dopune stupaju na snagu tri mjeseca nakon što ta potpisnica položi svoj instrument ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa. 5. Država ili teritorij koji postane stranka ove Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna, sukladno stavku 4. ovoga članka, a ukoliko ta država ili državno područje ne iskaže drugačiju namjeru, smatra se: (a) stranka ove izmijenjene i dopunjene Konvencije, i (b) strankom neizmijenjene i nedopunjene Konvencije, za države stranke za koje izmjene i dopune nisu obvezujuće.

Članak 32. OTKAZ

1. Država stranka može, u pisanoj obavijesti, na adresu glavnog direktora otkazati ovu Konvenciju. 2. Otkazivanje stupa na snagu dvanaest mjeseci od dana primitka obavijesti, osim ako se u obavijesti ne navodi kasniji datum. 3. Ni na koji način otkazivanje ne utječe na dužnost država stranaka na ispunjenje dužnosti iz ove Konvencije, na koje se obvezuju međunarodnim pravom neovisno o ovoj Konvenciji.

83

Članak 33. PRAVILA

Pravila iz Dodatka ove Konvencije čine njezin sastavni dio, te, osim ako izričito nije drugačije navedeno, pozivanje na Konvenciju uključuje i pozivanje na pravila.

Članak 34. REGISTRACIJA PRI UJEDINJENIM NARODIMA

Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova Konvencija se registrira pri Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora.

Članak 35. VJERODOSTOJNOST TEKSTOVA

Ova Konvencija je sastavljena na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku i svih šest tekstova jednako su vjerodostojni.

DODATAK

PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA AKTIVNOSTI USMJERENE NA PODVODNU

KULTURNU BAŠTINU

I. OPĆA NAČELA Pravilo 1. Zaštita podvodne kulturne baštine in situ smatra se primarnom zadaćom. Prema tome, aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu ovlašćuju se na način koji je sukladan zaštiti te baštine, te poštujući ovu obvezu one mogu biti odobrene u svrhu pružanja značajnog doprinosa zaštiti, saznanjima ili unapređenju podvodne kulturne baštine. Pravilo 2. Komercijalno iskorištavanje podvodne kulturne baštine u svrhu trgovine ili drugih oblika raspolaganja kao i njezino nepovratno raznošenje u potpunoj je suprotnosti sa zaštitom i pravilnim postupanjem s podvodnom kulturnom baštinom. Podvodna kulturna baština se ne može zamjenjivati, prodavati, kupovati niti njome trgovati kao komercijalnim proizvodima. Ovo pravilo se ne može tumačiti kao sprečavanje: (a) pružanja stručnih arheoloških usluga ili nužnih usluga koje iz toga proizlaze, čija su priroda i svrha potpuno sukladne ovoj Konvenciji, te koje podliježu prethodnom odobrenju mjerodavnih tijela, (b) polaganja podvodne kulturne baštine izvađene tijekom istraživačkog projekta, sukladno ovoj Konvenciji, ukoliko to polaganje ne dovodi u pitanje znanstveni i kulturni interes ili izvađeni materijal u cjelini i ne uzrokuje njegovo nepovratno raznošenje; ako je sukladan odredbama pravila 33. i 34, te ako za to ima odobrenje mjerodavnih tijela. Pravilo 3. Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu ne smiju imati negativnih učinaka na podvodnu kulturnu baštinu više nego što je nužno za postizanje cilja projekta. Pravilo 4. Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu moraju dati prednost korištenju nedestruktivnih tehnika i metoda mjerenja pred vađenjem predmeta. Ukoliko je iskopavanje ili vađenje nužno zbog znanstvenih istraživanja ili zbog maksimalne zaštite podvodne kulturne baštine, metode i tehnike koje se koriste moraju biti nedestruktivne koliko je najviše moguće, te pridonositi očuvanju ostataka. Pravilo 5. Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu moraju izbjegavati nepotrebno zadiranje u ljudske ostatke ili štovana mjesta.

84

Pravilo 6. Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu regulirane su striktnim propisima kako bi se osigurala pravilna zabilježba kulturnih, povijesnih i arheoloških informacija. Pravilo 7. Javni pristup podvodnoj kulturnoj baštini in situ se potiče, osim kada je takav pristup suprotan odgovarajućem postupanju i zaštiti baštine. Pravilo 8. Međunarodna suradnja u provedbi aktivnosti usmjerenih na podvodnu kulturnu baštinu potiče se kako bi se unaprijedila učinkovita razmjena ili rad arheologa i drugih odgovarajućih stručnjaka.

II. NACRT PROJEKTA Pravilo 9. Prije pokretanja bilo koje aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu mora se pripremiti nacrt projekta koji se podnosi mjerodavnim tijelima na odobrenje i odgovarajuće preispitivanje na istom stupnju stručnosti. Pravilo 10. Nacrt projekta uključuje: (a) ocjenu prethodnih ili preliminarnih istraživanja; (b) prikaz i ciljeve projekta, (c) metodologiju koja se upotrebljava, te tehniku koja se koristi, (d) predviđeno financiranje, (e) predviđene rokove za završetak projekta, (f) sastav skupine, te kvalifikacije, odgovornosti i iskustvo svakog pojedinog člana skupine, (g) planove analize nakon završetka rada na terenu i druge aktivnosti, (h) program očuvanja predmeta i lokacije kroz blisku suradnju s mjerodavnim tijelima, (i) politiku postupanja i održavanja lokacije tijekom trajanja projekta, (j) program dokumentiranja, (k) sigurnosnu politiku, (l) ekološku politiku, (m) dogovore o suradnji s muzejima i drugim institucijama, posebno znanstvenim institucijama, (n) pripremu izvješća, (o) polaganje arhiva, uključujući podvodnu kulturnu baštinu koja se odnosi, (p) program objavljivanja. Pravilo 11. Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu provode se sukladno nacrtu projekta koji je odobrilo mjerodavno tijelo. Pravilo 12. Ukoliko dođe do nepredviđenih otkrića ili do izmijenjenih okolnosti, nacrt projekta mora se preispitati, izmijeniti i dopuniti uz odobrenje mjerodavnih tijela. Pravilo 13. U slučaju hitnosti ili slučajnih otkrića, aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu, uključujući mjere očuvanja ili kratkotrajne aktivnosti, posebno stabilizacije lokacije mogu biti ovlaštene bez nacrta projekta kako bi se zaštitila podvodna kulturna baština.

III. PRIPREMNI POSLOVI Pravilo 14. Pripremni poslovi iz pravila 10. točka (a) uključuju procjenu koja ocjenjuje značaj i osjetljivost podvodne kulturne baštine i njezinog prirodnog okruženja na oštećenja od predloženog projekta, te potencijal za dobivanje podataka koji ispunjavaju ciljeve projekta. Pravilo 15. Procjena, također, uključuje popratne studije povijesnih i arheoloških dokaza na raspolaganju, arheološke i ekološke karakteristike lokacije, te bilo koje zadiranje u dugoročnu stabilnost podvodne kulturne baštine kao posljedicu tih aktivnosti.

IV. CILJ PROJEKTA, METODOLOGIJA I TEHNIKE Pravilo 16. Metodologija mora biti sukladna ciljevima projekta, a tehnike koje se koriste moraju biti u najvećoj mogućoj mjeri neinvazivne.

85

V. FINANCIRANJE Pravilo 17. Osim u hitnim slučajevima zaštite podvodne kulturne baštine, mora se osigurati odgovarajuća financijska baza prije poduzimanja bilo koje aktivnosti koja je dovoljna za završetak svih stadija nacrta projekta, uključujući očuvanje, dokumentiranje i stručnu obradu izvađenih predmeta, kao i pripremu izvješća i distribuciju. Pravilo 18. Nacrt projekta mora iskazati mogućnost financiranja projekta, poput osiguranja obveznica do njegova okončanja. Pravilo 19. Nacrt projekta mora uključivati plan nepredviđenih okolnosti koji osigurava očuvanje podvodne kulturne baštine i popratnu dokumentaciju u slučaju bilo kakvog prekida predviđenog financiranja.

VI. TRAJANJE PROJEKTA – ROKOVI Pravilo 20. Potrebno je odrediti odgovarajuće rokove kako bi se prije pokretanja aktivnosti usmjerenih na podvodnu kulturnu baštinu osigurao završetak svih stadija nacrta projekta, uključujući očuvanje, dokumentiranje i stručnu obradu izvađene podvodne kulturne baštine, kao i pripremu, te distribuciju izvješća. Pravilo 21. Nacrt projekta mora uključivati plan nepredviđenih okolnosti koji osigurava očuvanje podvodne kulturne baštine i prateću dokumentaciju u slučaju bilo kakvog prekida ili obustave projekta.

VII. STRUČNOST I KVALIFIKACIJE Pravilo 22. Aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu poduzimaju se samo pod vodstvom i uz nadzor, te u stalnoj prisutnosti, kvalificiranoga podvodnog arheologa s odgovarajućom znanstvenom stručnošću za dotični projekt. Pravilo 23. Sve osobe koje rade na projektu moraju biti adekvatno kvalificirane, te moraju pokazati odgovarajuću stručnost vezanu za ulogu koju imaju u projektu.

VIII. POSTUPANJE S LOKACIJOM I NJEZINO OČUVANJE Pravilo 24. Program očuvanja osigurava obradu arheoloških ostataka tijekom aktivnosti usmjerenih na podvodnu kulturnu baštinu, za vrijeme transporta i dugoročno. Očuvanje se provodi sukladno suvremenim standardima struke. Pravilo 25. Program postupanja s lokacijom osigurava zaštitu i postupanje s podvodnom kulturnom baštinom in situ, tijekom i nakon završetka rada na terenu. Program uključuje informiranje javnosti, razumni napor da se lokacija stabilizira, nadgledanje i zaštitu od zadiranja u nju.

IX. DOKUMENTIRANJE Pravilo 26. Program dokumentiranja obuhvaća dokumentaciju koja uključuje izvješće o razvoju aktivnosti usmjerenih na podvodnu kulturnu baštinu, sukladno suvremenim stručnim standardima arheološkog dokumentiranja. Pravilo 27. Dokumentacija obvezno mora sadržavati sveobuhvatan zapisnik o lokaciji, uključujući porijeklo podvodne kulturne baštine micane ili uklonjene tijekom provedbe aktivnosti usmjerenih na podvodnu kulturnu baštinu, bilješke s terena, planove, crteže, presjeke i fotografije, odnosno snimke pomoću drugih medija.

X. SIGURNOST Pravilo 28. Potrebno je pripremiti odgovarajuću sigurnosnu politiku koja osigurava sigurnost i zdravlje ekipe koja radi na projektu, kao i trećih osoba, te koja je potpuno sukladna svim zakonskim ili stručnim zahtjevima koji se na nju odnose.

86

XI. OKOLIŠ Pravilo 29. Potrebno je pripremiti odgovarajuću ekološku politiku koja osigurava da se morsko dno, flora i fauna nepotrebno ne remete.

XII. IZVJEŠTAVANJE Pravilo 30. Potrebno je osigurati privremena i konačna izvješća u rokovima navedenim u nacrtu projekta, te ih položiti u odgovarajuće javne registre. Pravilo 31. Izvješća uključuju: (a) opis ciljeva, (b) opis korištenih metoda i tehnika, (c) opis postignutih rezultata, (d) osnovnu grafičku i fotografsku dokumentaciju svih stadija aktivnosti, (e) preporuke vezane za očuvanje i stručnu obradu lokacije i svake podvodne kulturne baštine na koju se odnosi, te (f) preporuke za buduće aktivnosti.

XIII. STRUČNA OBRADA ARHIVE PROJEKTA Pravilo 32. Organizacija stručne obrade arhive projekta dogovara se prije početka aktivnosti, te se navodi u nacrtu projekta. Pravilo 33. Arhiva projekta, uključujući podvodnu kulturnu baštinu koja se odnosi, te kopiju ukupne popratne dokumentacije, mora u najvećoj mogućoj mjeri biti kompletna i netaknuta kao zbirka i to na način koji omogućava profesionalan i javni pristup kao i stručnu obradu arhive. To se mora obaviti što je brže moguće i ni u kojem slučaju nakon isteka deset godina od završetka projekta, u onoj mjeri koja je sukladna očuvanju podvodne kulturne baštine. Pravilo 34. Arhiva projekta vodi se sukladno međunarodnim stručnim standardima, te podliježe odobrenju mjerodavnih tijela.

XIV. DISTRIBUCIJA Pravilo 35. Projekti služe za obrazovanje javnosti i javno prikazivanje rezultata projekta prema potrebi. Pravilo 36. Konačna sinteza projekta: (a) objavljuje se u najkraćem mogućem roku, uzimajući u obzir složenost projekta, te povjerljivu ili osjetljivu prirodu informacija, i (b) polaže se u odgovarajućem javnom registru.

87

KONVENCIJA O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE

88

KONVENCIJA O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE

Opća skupština Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (u daljnjem tekstu: UNESCO), koja je održana od 29. rujna do 17. listopada 2003. godine, na svojoj 32. sjednici, pozivajući se na postojeće međunarodne instrumente o ljudskim pravima, posebno na Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine, Međunarodni sporazum o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine, te Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine, uzimajući u obzir važnost nematerijalne baštine kao pokretača kulturne raznolikosti i jamstva održivog razvoja, kako je istaknuto u Preporuci UNESCO-a o zaštiti tradicionalne kulture i folklora iz 1989. godine, u Općoj deklaraciji UNESCO-a o kulturnoj raznolikosti iz 2001. godine i Istambulskoj deklaraciji iz 2002. godine, koju je usvojio treći Okrugli stol ministara kulture, uzimajući u obzir duboko uvriježenu međuovisnost nematerijalne kulturne baštine i materijalne kulturne i prirodne baštine, prepoznajući da procesi globalizacije i društvene transformacije, uz uvjete koje stvaraju za obnovljeni dijalog među zajednicama, također dovode, kao i fenomen netolerantnosti, do ozbiljnih opasnosti gubitka vrijednosti, nestajanja i uništenja nematerijalne kulturne baštine, posebno zbog nedostatka izvora sredstava za zaštitu te baštine, znajući da postoje sveopća volja i zajednička briga da se zaštiti nematerijalna kulturna baština čovječanstva, prepoznajući da zajednice, posebno starosjedilačke zajednice, skupine i, u nekim slučajevima pojedinci, igraju važnu ulogu u proizvodnji, zaštiti, održavanju i ponovnom stvaranju nematerijalne kulturne baštine, te tako pomažu jačanju kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti, primjećujući dalekosežni utjecaj aktivnosti UNESCO-a pri uvođenju normativnih instrumenata za zaštitu kulturne baštine, posebno Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine, primjećujući, dalje, da zasad ne postoji nikakav obvezujući višestrani instrument za zaštitu nematerijalne kulturne baštine, uzimajući u obzir da postojeće međunarodne sporazume, preporuke i rezolucije o kulturnoj i prirodnoj baštini treba djelotvorno obogatiti i dopuniti novim odredbama koje se odnose na nematerijalnu kulturnu baštinu, uzimajući u obzir potrebu da se izgradi veća svijest, posebno među mlađim naraštajima, o važnosti nematerijalne kulturne baštine i o njezinoj zaštiti, uzimajući u obzir da bi međunarodna zajednica trebala zajedno s državama strankama ove Konvencije pridonijeti zaštiti te baštine u duhu suradnje i uzajamne pomoći, podsjećajući na programe UNESCO-a koji se odnose na nematerijalnu kulturnu baštinu, posebno Proglašenje remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva, uzimajući u obzir neprocjenjivu ulogu nematerijalne kulturne baštine kao faktora u zbližavanju ljudi i osiguravanju razmjene i razumijevanja među njima, usvaja ovu Konvenciju 17. listopada 2003. godine.

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1. SVRHA KONVENCIJE

Svrha ove Konvencije je: (a) zaštititi nematerijalnu kulturnu baštinu, (b) osigurati poštivanje nematerijalne kulturne baštine zajednica, skupina i pojedinaca kojih se to tiče, (c) na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini podići svijest o važnosti nematerijalne kulturne baštine, kao i o osiguravanju uzajamnog uvažavanja te baštine, (d) osigurati međunarodnu suradnju i pomoć.

89

Članak 2. DEFINICIJE

U smislu ove Konvencije, 1. "Nematerijalna kulturna baština" znači vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine, i u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ovu nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno djelovanje s prirodom i svojom poviješću koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta, te tako promiče poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. U svrhu ove Konvencije, u obzir se uzima isključivo ona nematerijalna kulturna baština koja je sukladna postojećim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima, kao i potrebama uzajamnog poštivanja među zajednicama, skupinama i pojedincima i koja je sukladna održivom razvoju. 2. "Nematerijalna kulturna baština", kako je definirana u stavku 1, manifestira se, između ostalog, u sljedećim područjima: (a) usmena predaja i izričaji, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne kulturne baštine, (b) izvedbene umjetnosti, (c) običaji, obredi i svečanosti, (d) znanje i vještine vezani uz prirodu i svemir, (e) tradicijski obrti. 3. "Zaštita" znači mjere čiji je cilj osiguravanje održivosti nematerijalne kulturne baštine, uključujući identificiranje, dokumentiranje, istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti, prenošenje, posebno putem formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i revitalizaciju različitih oblika te baštine. 4. "Države stranke" označava države za koje je ova Konvencija obvezujuća i među kojima je ova Konvencija na snazi. 5. Ova Konvencija se primjenjuje, mutatis mutandis, na teritorije iz članka 33. koji postanu stranke ove Konvencije, sukladno uvjetima utvrđenim u tom članku. U toj mjeri izraz "države stranke" odnosi se i na ta teritorija.

Članak 3. ODNOS PREMA DRUGIM MEĐUNARODNIM INSTRUMENTIMA

Nijedan navod u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti kao: (a) nešto što može promijeniti status ili umanjiti razinu zaštite prema Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine, svojstva svjetske baštine s kojima je pojedina stavka nematerijalne kulturne baštine izravno povezana, ili (b) nešto što može utjecati na prava i obveze država stranaka koji proizlaze iz bilo kojega međunarodnog instrumenta čije su one stranke i koji se odnosi na prava intelektualnog vlasništva ili na upotrebu bioloških i ekoloških izvora.

II. TIJELA KONVENCIJE

Članak 4.

OPĆA SKUPŠTINA DRŽAVA STRANAKA 1. Ovime se osniva Opća skupština država stranaka (u daljnjem tekstu: "Opća skupština"). Opća skupština je vrhovno tijelo ove Konvencije. 2. Opća skupština sastaje se na redovitoj sjednici svake dvije godine. Ona se može sastajati na izvanrednoj sjednici, ako tako odluči, ili na zahtjev Međuvladinog odbora za zaštitu nematerijalne kulturne baštine ili na zahtjev najmanje jedne trećine država stranaka Konvencije. 3. Opća skupština usvaja svoj poslovnik.

90

Članak 5. MEĐUVLADIN ODBOR ZA ZAŠTITU NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE

1. Ovime se u okviru UNESCO-a osniva Međuvladin odbor za zaštitu nematerijalne kulturne baštine (u daljnjem tekstu: "Odbor"). Sastoji se od predstavnika 18 država stranaka, koje biraju države stranke koje se sastaju na Općoj skupštini čim ova Konvencija stupi na snagu, sukladno članku 34. 2. Broj država članica Odbora povećava se na 24 čim broj država stranaka koje su pristupile Konvenciji dosegne 50.

Članak 6. IZBOR I MANDATI DRŽAVA ČLANICA ODBORA

1. Pri izboru država članica Odbora poštuju se načela pravedne zemljopisne zastupljenosti i rotacije. 2. Države članice Odbora biraju se na mandat od četiri godine, a biraju ih države stranke koje su pristupile Konvenciji i koje se sastaju na Općoj skupštini. 3. Ipak, mandat polovice država članica Odbora izabranih pri prvom izboru ograničen je na dvije godine. Te se države na prvom izboru biraju ždrijebom. 4. Svake dvije godine Opća skupština obnavlja izbor polovice država članica Odbora. 5. Ona, također, izabire onoliko država članica Odbora koliko je potrebno da se popune slobodna mjesta. 6. Država članica Odbora ne može biti izabrana na dva uzastopna mandata. 7. Države članice Odbora biraju kao svoje predstavnike osobe koje su kvalificirane na različitim područjima nematerijalne kulturne baštine.

Članak 7. FUNKCIJE ODBORA

Ne dovodeći u pitanje ostale ovlasti koje su mu dane ovom Konvencijom, funkcije Odbora su: (a) promicanje ciljeva Konvencije, te poticanje i praćenje njihove provedbe, (b) davanje uputa o najboljim metodama rada, kao i preporuka o mjerama za zaštitu nematerijalne kulturne baštine, (c) priprema i podnošenje na odobrenje Općoj skupštini nacrta plana za korištenje sredstava Fonda, sukladno članku 25, (d) traženje načina povećanja svojih sredstava, te poduzimanje potrebnih mjera s tim ciljem, sukladno članku 25, (e) priprema i podnošenje na odobrenje Općoj skupštini radnih smjernica za provedbu ove Konvencije, (f) pregled, sukladno članku 29, izvješća koja podnose države stranke i izrada sažetaka tih izvješća za Opću skupštinu, (g) pregled zahtjeva koje podnose države stranke i odlučivanje o njima, sukladno objektivnim kriterijima selekcije, koje će utvrditi Odbor i odobriti Glavna skupština, za sljedeće: (i) upisivanje u popise i prijedloge koji se spominju u člancima 16, 17. i 18, (ii) pružanje međunarodne pomoći, sukladno članku 22.

Članak 8.

NAČIN RADA ODBORA 1. Odbor je odgovoran Općoj skupštini. On joj podnosi izvješća o svim svojim aktivnostima i odlukama. 2. Odbor usvaja svoj poslovnik dvotrećinskom većinom glasova svojih članova. 3. Odbor može osnovati na privremenoj osnovi sva ad hoc savjetodavna tijela koja smatra nužnima za izvršenje svoje zadaće. 4. Odbor može na svoje sastanke pozvati bilo koje javno ili privatno tijelo, kao i privatne osobe s dokazanom stručnošću na različitim područjima nematerijalne kulturne baštine kako bi ih konzultirao u vezi s određenim pitanjima.

91

Članak 9. DAVANJE OVLAŠTENJA SAVJETODAVNIH ORGANIZACIJA

1. Odbor predlaže Općoj skupštini da ovlasti nevladine organizacije s općepriznatom stručnošću na području nematerijalne kulturne baštine radi djelovanja u svojstvu savjetnika Odbora. 2. Odbor, također, predlaže Općoj skupštini kriterije i načine za davanje tih ovlaštenja.

Članak 10. Tajništvo

1. Odboru pomaže Tajništvo UNESCO-a. 2. Tajništvo priprema dokumentaciju Opće skupštine i Odbora, kao i nacrt dnevnog reda svojih sastanaka, te osigurava provedbu svojih odluka.

III. ZAŠTITA NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE NA NACIONALNOJ RAZINI

Članak 11.

ULOGA DRŽAVA STRANAKA Svaka država stranka: (a) poduzima potrebne mjere kako bi osigurala zaštitu nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njezinu teritoriju, (b) među mjerama za zaštitu iz 3. stavka članka 2. identificira i definira različite elemente nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njezinu teritoriju uz sudjelovanje zajednica, skupina i relevantnih nevladinih organizacija.

Članak 12. POPISI

1. Kako bi osigurala identifikaciju s ciljem zaštite, svaka država sastavlja, na način prilagođen vlastitoj situaciji, jedan ili više popisa nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njezinu teritoriju. Ti se popisi redovito ažuriraju. 2. Pri podnošenju periodičnog izvješća Odboru, sukladno članku 29, svaka država stranka daje odgovarajuće podatke o tim popisima.

Članak 13. OSTALE MJERE ZA ZAŠTITU

U svrhu zaštite, razvoja i unapređenja nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njezinu teritoriju, svaka država stranka nastoji: (a) usvojiti opću politiku čiji je cilj promicanje funkcije nematerijalne kulturne baštine u društvu i uključivanje zaštite te baštine u programe planiranja, (b) odrediti ili osnovati jedno ili više nadležnih tijela za zaštitu nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njezinu teritoriju, (c) unapređivati znanstvene, tehničke i umjetničke studije, kao i istraživačke metodologije s ciljem djelotvorne zaštite nematerijalne kulturne baštine, posebno nematerijalne kulturne baštine kojoj prijeti opasnost, (d) usvojiti odgovarajuće pravne, tehničke, administrativne i financijske mjere s ciljem: (i) poticanja stvaranja ili jačanja institucija za obuku u području upravljanja nematerijalnom kulturnom baštinom i prijenosa te baštine putem stručnih skupova i prostora namijenjenih za predstavljanje ili izražavanje te baštine, (ii) osiguravanja pristupa nematerijalnoj kulturnoj baštini uz istodobno poštivanje uobičajenih praksi koje utječu na pristup određenim oblicima takve baštine, (iii) utemeljenja institucija za dokumentiranje nematerijalne kulturne baštine i olakšavanja pristupa tim institucijama.

92

Članak 14. OBRAZOVANJE, PODIZANJE SVIJESTI I IZGRADNJA KAPACITETA

Svaka država stranka nastoji pomoću svih prikladnih sredstava: (a) osigurati priznavanje, poštivanje i podizanje vrijednosti nematerijalne kulturne baštine u društvu, posebno putem: (i) obrazovnih i informativnih programa, te programa s ciljem podizanja svijesti usmjerenih na širu javnost, posebno mlade ljude, (ii) posebnih obrazovnih programa i programa izobrazbe unutar zajednica i skupina na koje se ti programi odnose, (iii) aktivnosti za izgradnju kapaciteta za zaštitu nematerijalne kulturne baštine, posebno privrednih i znanstvenih istraživanja, i (iv) neformalnih načina prenošenja znanja, (b) informirati javnost o opasnostima koje prijete toj baštini i o aktivnostima koje se obavljaju u provedbi ove Konvencije, (c) unapređivati obrazovanje u svrhu zaštite prirodnih prostora i memorijalnih mjesta čije je postojanje potrebno za izražavanje nematerijalne kulturne baštine.

Članak 15. SUDJELOVANJE ZAJEDNICA, SKUPINA I POJEDINACA

U okviru svojih aktivnosti zaštite nematerijalne kulturne baštine svaka država stranka nastoji osigurati najšire moguće sudjelovanje zajednica, skupina i, u nekim slučajevima, pojedinaca koji stvaraju, održavaju i prenose tu baštinu, te ih aktivno uključuje u svoje postupke.

IV. ZAŠTITA NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE NA MEĐUNARODNOJ RAZINI

Članak 16. REPREZENTATIVNA LISTA NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE ČOVJEČANSTVA

1. Kako bi se osigurala bolja preglednost nematerijalne kulturne baštine i svijest o njezinu značenju, kao i potakao dijalog koji poštuje kulturnu raznolikost, Odbor na prijedlog uključenih država stranaka utvrđuje, ažurira i objavljuje Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 2. Odbor sastavlja i podnosi Općoj skupštini na odobrenje kriterije za utvrđivanje, ažuriranje i objavu Reprezentativne liste.

Članak 17. LISTA NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE KOJOJ JE POTREBNA HITNA ZAŠTITA

1. S ciljem poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite, Odbor utvrđuje, ažurira i objavljuje Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, te na zahtjev države stranke takvu baštinu upisuje na Listu. 2. Odbor sastavlja i podnosi Općoj skupštini na odobrenje kriterije za utvrđivanje, ažuriranje i objavu ove Liste. 3. U slučajevima izuzetne hitnosti, čije objektivne kriterije odobrava Opća skupština na prijedlog Odbora, Odbor može na Listu iz stavka 1. ovoga članka upisati određenu stavku baštine uz konzultacije s državom strankom koju se to tiče.

Članak 18. PROGRAMI, PROJEKTI I AKTIVNOSTI ZA ZAŠTITU NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE

1. Na temelju prijedloga koje su podnijele države stranke i sukladno kriterijima koje je odredio Odbor, a odobrila Opća skupština, Odbor periodično obavlja selekciju i promociju onih nacionalnih, područnih i regionalnih programa, projekata i aktivnosti za zaštitu baštine za koje smatra da najbolje odražavaju načela i ciljeve ove Konvencije, uzimajući u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju. 2. S tim ciljem Odbor prima, razmatra i odobrava zahtjeve država stranaka za međunarodnu pomoć u svrhu pripreme takvih prijedloga. 3. Odbor prati provedbu tih projekata, programa i aktivnosti tako što prenosi informacije o najboljim metodama rada koristeći sredstva koja će sam odrediti.

93

V. MEĐUNARODNA SURADNJA I POMOĆ

Članak 19. SURADNJA

1. U smislu ove Konvencije, međunarodna suradnja uključuje, među ostalim, razmjenu informacija i iskustava, zajedničke inicijative i uvođenje mehanizma pomoći državama strankama u njihovim nastojanjima da zaštite nematerijalnu kulturnu baštinu. 2. Ne dovodeći u pitanje odredbe svojih nacionalnih zakona, kao i običajnog prava i praksi, države stranke priznaju da je zaštita nematerijalne kulturne baštine od općeg interesa za čovječanstvo, te se, s tim ciljem, obvezuju surađivati na bilateralnoj, područnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

Članak 20. SVRHE MEĐUNARODNE POMOĆI

Međunarodna pomoć se može pružiti u sljedeće svrhe: (a) zaštita baštine upisane na Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, (b) izrada popisa u smislu članaka 11. i 12, (c) potpora programima, projektima i aktivnostima koji se obavljaju na nacionalnoj, područnoj i regionalnoj razini, s ciljem zaštite nematerijalne kulturne baštine, (d) druge svrhe koje Odbor smatra nužnima.

Članak 21. OBLICI MEĐUNARODNE POMOĆI

Pomoć koju Odbor pruža državi stranci regulira se operativnim smjernicama, koje se izrađuju sukladno članku 7, i sporazumom iz članka 24, a može poprimiti sljedeće oblike: (a) studije o različitim aspektima zaštite, (b) stavljanje na raspolaganje stručnjaka i praktičara, (c) izobrazba svih potrebnih kadrova, (d) razrada postavljanja normi i druge mjere, (e) stvaranje infrastruktura i upravljanje njima, (f) opskrba opremom i prijenos know-how-a, (g) drugi oblici financijske i tehničke pomoći, uključujući, u odgovarajućim okolnostima, odobravanje kredita uz niske kamate, te davanje donacije.

Članak 22. UVJETI PRUŽANJA MEĐUNARODNE POMOĆI

1. Odbor utvrđuje proceduru za pregled zahtjeva za međunarodnu pomoć i specificira koji se podaci uključuju u zahtjev, poput mjera koje se predviđaju i intervencija koje se traže zajedno s procjenom njihovog troška. 2. U hitnim slučajevima Odbor razmatra zahtjeve za pomoć kao prioritetno pitanje. 3. S ciljem donošenja odluke Odbor obavlja analize i konzultacije koje smatra potrebnima.

94

Članak 23. ZAHTJEV ZA MEĐUNARODNU POMOĆ

1. Svaka država stranka može Odboru dostaviti zahtjev za međunarodnu pomoć za zaštitu nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njezinu teritoriju. 2. Takav zahtjev, također, mogu podnijeti dvije ili više država stranaka zajedno. 3. U zahtjevu se navode podaci propisani u stavku 1. članku 22. zajedno s potrebnom dokumentacijom.

Članak 24. ULOGA DRŽAVA STRANAKA KOJE SU KORISNICI POMOĆI

1. Sukladno odredbama ove Konvencije, međunarodna pomoć koja se pruža regulira se sporazumom između države stranke koja je korisnik pomoći i Odbora. 2. Opće je pravilo da država stranka koja je korisnik pomoći sudjeluje u granicama svojih sredstava u troškovima zaštitnih mjera za koje se međunarodna pomoć pruža. 3. Država stranka koja je korisnik pomoći podnosi Odboru izvješće o korištenju pomoći koju je dobila za zaštitu nematerijalne kulturne baštine.

VI. FOND ZA NEMATERIJALNU KULTURNU BAŠTINU

Članak 25. PRIRODA FONDA I NJEGOVA SREDSTVA

1. Ovime se osniva "Fond za zaštitu nematerijalne kulturne baštine" (u daljnjem tekstu: "Fond"). 2. Fond se sastoji od financijskih sredstava povjerenih na upravljanje, a koja se utvrđuju sukladno financijskim propisima UNESCO-a. 3. Sredstva Fonda sastoje se od: (a) doprinosa koje uplaćuju države stranke, (b) financijskih sredstava koje je u ovu svrhu izdvojila Opća skupština UNESCO-a, (c) doprinosa, darova, oporučnih zapisa koji mogu biti od: (i) drugih država, (ii) organizacija i programa iz sustava Ujedinjenih naroda, posebno Razvojnog programa Ujedinjenih naroda, kao i drugih međunarodnih organizacija, (iii) javnih ili privatnih tijela ili pojedinaca, (d) dospjelih kamata na sredstva Fonda, (e) financijskih sredstava prikupljenih putem sabirnih akcija ili primitaka od manifestacija organiziranih za prikupljanje sredstava u korist Fonda, (f) svih drugih sredstava odobrenih propisima Fonda koje sastavlja Odbor. 4. Na temelju smjernica koje je propisala Opća skupština, odlučuje se o upotrebi sredstava za Odbor. 5. Odbor može prihvatiti doprinose i druge oblike pomoći za opće i posebne svrhe koje se odnose na određene projekte, pod uvjetom da je Odbor odobrio te projekte. 6. U odnosu na doprinose koji se uplaćuju u Fond, ne mogu se postaviti nikakvi politički, privredni ili drugi uvjeti koji nisu sukladni ciljevima ove Konvencije.

95

Članak 26. DOPRINOSI KOJE DRŽAVE STRANKE UPLAĆUJU U FOND

1. Ne dovodeći u pitanje moguće dopunske dobrovoljne doprinose, države stranke ove Konvencije obvezuju se da će najmanje svake dvije godine uplaćivati u Fond doprinos čiji iznos utvrđuje Opća skupština u obliku jedinstvenog postotka koji će se primjenjivati na sve države. Ova odluka Opće skupštine donosi se većinom glasova prisutnih država stranaka koje se nisu izjasnile u smislu stavka 2. ovoga članka. Ni u kojem slučaju doprinos određene države stranke ne može biti veći od 1% njezinog doprinosa redovitom proračunu UNESCO-a. 2. Ipak, svaka se država iz članka 32. ili članka 33. ove Konvencije može u trenutku polaganja svojih isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu izjasniti da se ne obvezuje na odredbe stavka 1. ovoga članka. 3. Država stranka ove Konvencije koja je dala izjavu iz stavka 2. ovoga članka nastojat će povući rečenu izjavu putem obavijesti upućene glavnom direktoru UNESCO-a. Ipak, povlačenje izjave ne proizvodi učinak u odnosu na doprinos koji je ta država dužna uplatiti do datuma otvaranja sljedeće sjednice Opće skupštine. 4. Kako bi Odbor mogao uspješno planirati svoje poslovanje, doprinosi država stranaka ove Konvencije, koje su dale izjavu iz stavka 2. ovoga članka, uplaćuju se redovito, najmanje svake dvije godine i njihov iznos treba biti što je moguće bliži iznosu doprinosa koji bi bile dužne platiti da su se obvezale na odredbe stavka 1. ovoga članka. 5. Svaka država stranka ove Konvencije koja kasni s plaćanjem svoga obveznog ili dobrovoljnog doprinosa za tekuću godinu, kao i za kalendarsku godinu koja joj neposredno prethodi, nije podobna za člana Odbora; ova se odredba ne primjenjuje na prvi izbor. Mandat svake takve države koja je već član Odbora prestaje u trenutku izbora utvrđenih člankom 6. ove Konvencije.

Članak 27. DOBROVOLJNI DOPUNSKI DOPRINOSI FONDU

Države stranke koje žele dati dobrovoljne doprinose kao dodatak na doprinose predviđene člankom 26. obavještavaju Odbor u što kraćem roku kako bi on sukladno tome mogao planirati svoje poslovanje.

Članak 28. MEĐUNARODNE KAMPANJE ZA PRIKUPLJANJE FINANCIJSKIH SREDSTAVA

Ako je to moguće, države stranke podupiru međunarodne kampanje prikupljanja financijskih sredstava organiziranih u korist Fonda pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

VII. IZVJEŠĆA

Članak 29.

IZVJEŠĆA KOJA PODNOSE DRŽAVE STRANKE Države stranke podnose Odboru izvješća, u formi i u roku koji određuje Odbor, o zakonodavnim, regulatornim i drugim mjerilima poduzetim u svrhu provedbe ove Konvencije.

Članak 30. IZVJEŠĆA KOJA PODNOSI ODBOR

1. Na temelju svojih aktivnosti i izvješća država stranaka iz članka 29, Odbor dostavlja izvješće Općoj skupštini za svaku od njezinih sjednica. 2. Izvješće se iznosi pred Općom skupštinom UNESCO-a.

96

VIII. PRIJELAZNA ODREDBA

Članak 31.

ODNOS PREMA PROGLAŠENJU REMEK-DJELA USMENE I NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE ČOVJEČANSTVA 1. Odbor uključuje u Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva priloge koji su proglašeni remek-djelima usmene i nematerijalne kulturne baštine čovječanstva prije stupanja na snagu ove Konvencije. 2. Uključenje tih priloga u Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva ni u kojem slučaju ne prejudicira kriterije za buduće unose na listu, a koje utvrđuje Odbor, sukladno stavku 2. članku 16. 3. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije neće biti nikakvih daljnjih proglašenja.

IX. Završne odredbe

Članak 32. RATIFIKACIJA, PRIHVAT ILI ODOBRENJE

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju država-članica UNESCO-a, sukladno njihovim ustavnim procedurama. 2. Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju i odobrenju polažu se kod glavnog direktora UNESCO-a.

Članak 33. PRISTUPANJE

1. Ova Konvencija je otvorena za pristupanje svim državama koje nisu članice UNESCO-a, a koje Opća skupština UNESCO-a pozove da joj pristupe. 2. Ova Konvencija je, također, otvorena za pristupanje teritorija koji uživaju potpunu unutarnju samoupravu koju kao takvu priznaju Ujedinjeni narodi, ali koji nisu postigli potpunu neovisnost sukladno Rezoluciji Opće skupštine 1514 (XV) i koji su nadležni za pitanja koja uređuje ova Konvencija, uključujući nadležnost za sklapanje ugovora o tim pitanjima. 3. Isprava o pristupu polaže se kod glavnog direktora UNESCO-a.

Članak 34. STUPANJE NA SNAGU

Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma polaganja tridesete isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, ali samo u odnosu na one države koje su pohranile svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju na taj datum ili prije tog datuma. Ona stupa na snagu u odnosu na svaku drugu državu stranku tri mjeseca nakon pohrane njezine isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

Članak 35. SAVEZNI ILI NEUNITARNI USTAVNI SUSTAVI

Sljedeće odredbe se primjenjuju na države stranke koje imaju savezni ili neunitarni ustavni sustav: (a) s obzirom na odredbe ove Konvencije, čija se provedba ubraja pod pravnu jurisdikciju savezne ili središnje zakonodavne vlasti, obveze savezne ili središnje vlasti iste su kao i za one države stranke koje nisu savezne države,

97

(b) s obzirom na odredbe ove Konvencije, čija se provedba ubraja pod pravnu jurisdikciju pojedinih ustavotvornih država, pokrajina ili kantona koje ustavni sustav federacije ne obvezuju na donošenje zakonodavnih mjera, savezna vlast obavještava nadležna tijela tih pokrajina ili kantona o navedenim odredbama uz svoju preporuku o njihovom usvajanju.

Članak 36. OTKAZIVANJE

1. Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju. 2. Otkaz se notificira putem pisane isprave koja se polaže kod glavnog direktora UNESCO-a. 3. Otkaz proizvodi učinak dvanaest mjeseci nakon primitka isprave o otkazivanju. On ni u kojem slučaju ne utječe na financijske obveze države stranke koja otkazuje Konvenciju prije datuma kojim povlačenje proizvodi učinak.

Članak 37. DEPOZITARNE FUNKCIJE

Glavni direktor UNESCO-a kao depozitar ove Konvencije obavještava države-članice Organizacije, države koje nisu članice Organizacije iz članka 33, kao i Ujedinjene narode, o pohrani svih isprava o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju utvrđenim člancima 32. i 33, te o otkazima utvrđenim člankom 36.

Članak 38.

IZMJENE I DOPUNE 1. Država stranka može putem pisanog priopćenja upućenog glavnom direktoru predložiti izmjene i dopune ove Konvencije. Glavni direktor šalje takvo priopćenje svim državama strankama. Ako u roku od šest mjeseci od datuma slanja priopćenja najmanje polovica država stranaka pozitivno odgovori na zahtjev, glavni direktor na sljedećoj sjednici Opće skupštine podnosi prijedlog na raspravu i moguće usvajanje. 2. Izmjene i dopune usvajaju se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih država stranaka. 3. Nakon što se usvoje, izmjene i dopune se podnose državama strankama na ratifikaciju, prihvat, odobrenje ili pristupanje. 4. Izmjene i dopune stupaju na snagu, ali samo u odnosu na države stranke koje su ih ratificirale, prihvatile, odobrile ili su im pristupile, tri mjeseca nakon što dvije trećine država stranaka pohrane isprave iz stavka 3. ovoga članka. Nakon toga, za svaku državu stranku koja je ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi, ta izmjena i dopuna stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma na koji ta država stranka pohrani svoju ispravu o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju. 5. Postupak naveden u stavcima 3. i 4. ne primjenjuje se na izmjene i dopune članka 5. koje se odnose na broj država članica Odbora. Te izmjene i dopune stupaju na snagu u trenutku usvajanja. 6. Država koja postane stranka ove Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna, sukladno stavku 4. ovoga članka, u slučaju izostanka iskaza drugačije namjere, smatra se: (a) strankom Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena, i (b) strankom Konvencije koja nije izmijenjena i dopunjena u odnosu na svaku državu stranku koju te izmjene i dopune ne obvezuju.

Članak 39. MJERODAVNI TEKSTOVI

Ova Konvencija je sastavljena na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, s tim da je svaki od tih šest tekstova jednako mjerodavan.

Članak 40.

UPIS U REGISTAR Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova se Konvencija registrira pri Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora UNESCO-a.

98

99

KONVENCIJA O ZAŠTITI I PROMICANJU RAZNOLIKOSTI KULTURNIH IZRIČAJA

100

KONVENCIJA O ZAŠTITI I PROMICANJU RAZNOLIKOSTI KULTURNIH IZRIČAJA

Opća konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, koja se sastala u Parizu od 3. do 21. listopada 2005. godine, na svom 33. zasjedanju, potvrđujući da je kulturna raznolikost određujuća značajka čovječanstva, svjesna da kulturna raznolikost tvori zajedničku baštinu čovječanstva, te da je treba njegovati i čuvati za dobrobit svih, uviđajući da kulturna raznolikost stvara bogat i raznovrstan svijet, povećava mogućnost izbora i obogaćuje ljudske potencijale i vrijednosti, zbog čega je pokretač održivog razvoja zajednica, naroda i država, podsjećajući da je kulturna raznolikost, razvijajući se u okvirima demokracije, snošljivosti, socijalne pravde i uzajamnog poštivanja među narodima i kulturama, nužna za mir i sigurnost na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, veličajući značenje kulturne raznolikosti za puno ostvarenje ljudskih prava i temeljnih sloboda proglašenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim općepriznatim instrumentima, naglašavajući potrebu uključivanja kulture kao strategijskog faktora u nacionalne i međunarodne razvojne politike, kao i u međunarodnu suradnju na području razvoja, uzimajući u obzir i Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000) s njezinim posebnim naglaskom na iskorjenjivanje siromaštva, uzimajući u obzir da kultura u vremenu i prostoru poprima različite oblike i da je ova raznolikost utjelovljena u jedinstvenosti i mnogostrukosti identiteta i kulturnih izričaja naroda i društava koja čine čovječanstvo, priznavajući značaj tradicionalnog znanja kao izvora nematerijalnog i materijalnog bogatstva i osobito sustava znanja autohtonih naroda i njegovoga pozitivnog prinosa održivom razvoju kao i potrebe za njegovom odgovarajućom zaštitom i promicanjem, priznavajući potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu raznolikosti kulturnih izričaja, uključujući zaštitu njihovog sadržaja, osobito u situacijama u kojima kulturnim izričajima prijeti mogućnost nestajanja ili ozbiljnog narušavanja, naglašavajući značaj kulture za socijalnu koheziju općenito, te posebno njezine potencijale za unapređenje položaja i uloge žena u društvu, uviđajući da se kulturna raznolikost osnažuje slobodnim protokom ideja, te da se promiče stalnim razmjenama i međusobnom interakcijom kultura, ponovno potvrđujući da sloboda mišljenja, izražavanja i obavješćivanja kao i raznolikost medija omogućuju unapređenje kulturnih izričaja unutar društava, priznavajući da je raznolikost kulturnih izričaja, uključujući tradicionalne kulturne izričaje, važan faktor koji omogućuje pojedincima i narodima da izraze i podijele s drugima svoje ideje i vrijednosti, podsjećajući kako je jezična raznolikost temeljno načelo kulturne raznolikosti i ponovno potvrđujući temeljnu ulogu koju obrazovanje ima u zaštiti i promicanju kulturnih izričaja, uzimajući u obzir značaj vitalnosti kultura, uključujući pripadnike manjina i autohtonih naroda, kako se to očituje u njihovoj slobodi stvaranja, širenja i distribuiranja tradicionalnih kulturnih izričaja, te njihovoga pristupa njima, kako bi im koristili u vlastitom razvoju, naglašavajući iznimno važnu ulogu međusobnoga kulturnog djelovanja i stvaralaštva koji njeguju i obnavljaju kulturne izričaje i unapređuju ulogu onih koji sudjeluju u razvoju kulture za opći napredak društva, priznavajući važnost prava intelektualnog vlasništva za opstanak onih uključenih u kulturno stvaralaštvo, uvjerena kako kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge imaju i privredne i kulturne značajke s obzirom na to da prenose identitete, vrijednosti i značenja, te se, stoga, s njima ne smije postupati kao da posjeduju isključivo komercijalnu vrijednost, primjećujući kako procesi globalizacije, premda olakšani brzim razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, nude dosad nezabilježene uvjete za snažniju interakciju između kultura, također predstavljaju i izazov za kulturnu raznolikost, prije svega s obzirom na rizike od stvaranja neravnoteže između bogatih i siromašnih država, uviđajući specifičnu zadaću UNESCO-a u osiguravanju poštivanja raznolikosti kultura, te preporučivanju onih međunarodnih sporazuma koji mogu biti potrebni kako bi se promicao slobodni protok ideja putem riječi i slike, pozivajući se na odredbe međunarodnih instrumenata koje je usvojio UNESCO, a koji se odnose na kulturnu raznolikost i ostvarivanje kulturnih prava, a posebno Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti iz 2001. godine, usvaja ovu Konvenciju 20. listopada 2005. godine.

101

CILJEVI I VODEĆA NAČELA

Članak 1. CILJEVI

Ciljevi ove Konvencije su: a) zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, b) stvaranje uvjeta za unapređivanje kultura i njihovo slobodno međusobno djelovanje na uzajamno koristan način, c) poticanje dijaloga između kultura s ciljem osiguravanja širih i uravnoteženih kulturnih razmjena u svijetu u korist međukulturalnog poštivanja i kulture mira, d) njegovanje interkulturalnosti radi razvijanja međusobnoga kulturnog djelovanja u duhu izgradnje mostova među narodima, e) promicanje poštivanja raznolikosti kulturnih izričaja i podizanja svijesti o njezinoj vrijednosti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, f) potvrđivanje važnosti povezanosti kulture i razvoja za sve države, osobito države u razvoju, te podupiranje aktivnosti koje se poduzimaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini za priznavanje stvarne vrijednosti ove povezanosti, g) priznavanje specifične prirode kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga kao nositelja identiteta, vrijednosti i značenja, h) potvrđivanje suverenog prava država da zadrže, usvajaju i provode politike i mjere koje smatraju prikladnima za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja na svom teritoriju, i) jačanje međunarodne suradnje i solidarnosti u duhu partnerstva, osobito s ciljem povećavanja sposobnosti zemalja u razvoju da zaštite i promiču raznolikost kulturnih izričaja.

Članak 2. VODEĆA NAČELA

1. Načelo poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda Kulturna raznolikost se može štititi i promicati samo ako su zajamčena ljudska prava i temeljne slobode, poput slobode izražavanja, obavješćivanja i komunikacije, kao i sposobnosti pojedinaca da biraju kulturne izričaje. Nitko se ne može pozivati na odredbe ove Konvencije kako bi kršio ili ograničavao ljudska prava i temeljne slobode sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima ili zajamčene međunarodnim pravom. 2. Načelo suvereniteta Države imaju suvereno pravo, sukladno Povelji Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, usvajati mjere i politike za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja unutar svojih teritorija. 3. Načelo jednakog dostojanstva i poštivanja svih kultura Zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja pretpostavlja priznavanje jednakopravnog dostojanstva i poštivanja svih kultura, uključujući kulture pripadnika manjina i autohtonih naroda. 4. Načelo međunarodne solidarnosti i suradnje Međunarodna suradnja i solidarnost trebaju biti usmjerene na omogućavanje državama, osobito državama u razvoju, stvaranje i jačanje njihovih sredstava kulturnih izričaja, uključujući njihove kulturne industrije, bilo nove ili već utemeljene na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. 5. Načelo komplementarnosti privrednih i kulturnih aspekata razvoja S obzirom na to da je kultura jedan od pokretača razvoja, a kulturni aspekti razvoja podjednako važni kao i privredni, pojedinci i narodi imaju temeljno pravo u njima sudjelovati i uživati. 6. Načelo održivog razvoja Kulturna raznolikost je bogata ostavština za pojedince i društva. Zaštita, promicanje i održavanje kulturne raznolikosti temeljni su preduvjeti održivog razvoja u korist sadašnjih i budućih naraštaja.

102

7. Načelo ravnopravnog pristupa Ravnopravni pristup bogatom i raznolikom području kulturnih izričaja iz svih dijelova svijeta, te pristup kultura sredstvima izričaja i širenja predstavljaju značajne faktore unapređenja kulturne raznolikosti i poticanja uzajamnog razumijevanja. 8. Načelo otvorenosti i ravnoteže Pri usvajanju mjera za podupiranje raznolikosti kulturnih izričaja, države trebaju nastojati na odgovarajući način promicati otvorenost prema drugim kulturama svijeta i osigurati da te mjere budu usmjerene prema ciljevima postavljenima u ovoj Konvenciji.

I.DJELOKRUG PRIMJENE

Članak 3. DJELOKRUG PRIMJENE

Ova će se Konvencija primjenjivati na politike i mjere koje usvajaju stranke, a odnose se na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

III. DEFINICIJE

Članak 4. DEFINICIJE

U smislu ove Konvencije: 1. Kulturna raznolikost "Kulturna raznolikost" odnosi se na raznovrsne načine na koje kulture skupina i društava pronalaze svoj izričaj. Ovi se izričaji prenose unutar i između skupina i društava. Kulturna raznolikost se očituje ne samo kroz različite načine na koje se kulturna baština čovječanstva izražava, širi i prenosi preko raznolikih kulturnih izričaja nego i kroz različite načine umjetničkog stvaralaštva, proizvodnje, prenošenja, distribucije i uživanja bez obzira na korištena sredstva i tehnologije. 2. Kulturni sadržaj "Kulturni sadržaj" odnosi se na simboličko značenje, umjetničku dimenziju i kulturne vrijednosti koje potječu od ili izražavaju kulturne identitete. 3. Kulturni izričaji "Kulturni izričaji" su oni izričaji koji proistječu iz stvaralaštva pojedinaca, skupina i društava i koji imaju kulturni sadržaj. 4. Kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge "Kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge" odnose se na one aktivnosti, proizvode i usluge koje u vremenu u kojem se smatraju specifičnim svojstvom, korištenjem ili svrhom utjelovljuju ili prenose kulturne izričaje bez obzira na komercijalnu vrijednost koju mogu imati. Kulturne aktivnosti mogu biti same sebi cilj ili mogu pridonositi proizvodnji kulturnih proizvoda i usluga. 5. Kulturne industrije "Kulturne industrije" podrazumijevaju industrije koje proizvode i distribuiraju kulturne proizvode ili usluge sukladno definiciji u prethodnom stavku 4.

103

6. Kulturne politike i mjere "Kulturne politike i mjere" podrazumijevaju one politike i mjere koje se odnose na kulturu, bilo na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj ili međunarodnoj razini, a koje su usmjerene izravno na kulturu kao takvu ili koje su formulirane tako da izravno utječu na kulturne izričaje pojedinaca, skupina ili društava, zatim na stvaranje, proizvodnju, širenje ili distribuciju, te pristup kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama. 7. Zaštita "Zaštita" znači usvajanje mjera koje imaju za cilj očuvanje, zaštitu i unapređenje raznolikosti kulturnih izričaja. "Štititi" znači usvajati takve mjere. 8. Interkulturalnost "Interkulturalnost" se odnosi na postojanje i ravnopravno međusobno djelovanje različitih kultura, te mogućnost stvaranja zajedničkih kulturnih izričaja putem dijaloga i uzajamnog poštivanja.

IV. PRAVA I OBVEZE STRANAKA

Članak 5. OPĆE PRAVILO VEZANO UZ PRAVA I OBVEZE

1. Stranke, sukladno Povelji Ujedinjenih naroda, načelima međunarodnog prava i općepriznatim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, ponovno potvrđuju svoje suvereno pravo na formuliranje i provedbu kulturnih politika i usvajanje mjera za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, te jačanje međunarodne suradnje radi ostvarenja ciljeva ove Konvencije. 2. Kada stranka provodi politike i poduzima mjere za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja na svom teritoriju, njezine politike i mjere moraju biti sukladne odredbama ove Konvencije.

Članak 6. PRAVA STRANAKA NA NACIONALNOJ RAZINI

1. U okviru svojih kulturnih politika i mjera definiranih člankom 4. stavkom 6, te uzimajući u obzir vlastite posebne okolnosti i potrebe, svaka stranka može usvajati mjere koje imaju za cilj zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja na njezinom teritoriju. 2. Te mjere mogu obuhvatiti sljedeće: a) regulacijske mjere usmjerene na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, b) mjere koje, na odgovarajući način, stvaraju prostor za domaće kulturne aktivnosti, proizvode i usluge između svih onih koje su raspoložive unutar nacionalnog teritorija za stvaranje, proizvodnju, širenje, distribuciju i uživanje takvih domaćih kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga, uključujući odredbe koje se odnose na korištenje jezika za takve aktivnosti, proizvode i usluge, c) mjere koje imaju za cilj pružiti domaćim neovisnim kulturnim industrijama i aktivnostima u neformalnom sektoru učinkovit pristup sredstvima proizvodnje, širenja i distribucije kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga, d) mjere koje imaju za cilj osigurati javno financiranje, e) mjere koje imaju za cilj poticanje neprofitnih organizacija, kao i javnih i privatnih institucija i umjetnika, te drugih kulturnih djelatnika na razvijanje i promicanje slobodne razmjene i kretanja ideja, kulturnih izričaja i kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga, te poticanje stvaralačkog i poduzetničkog duha u njihovim aktivnostima, f) mjere koje imaju za cilj osnivanje i podupiranje javnih institucija, prema potrebi, g) mjere koje imaju za cilj skrb i potporu umjetnicima i ostalima uključenima u stvaranje kulturnih izričaja, h) mjere koje imaju za cilj unapređenje raznolikosti medija, uključujući unapređenje putem javne radiodifuzije.

104

Članak 7. MJERE ZA PROMICANJE KULTURNIH IZRIČAJA

1. Stranke će nastojati na svom teritoriju stvoriti ozračje koje potiče pojedince i socijalne skupine: a) na stvaranje, proizvodnju, širenje, distribuiranje i pristup vlastitim kulturnim izričajima, posvećujući dužnu pažnju posebnim okolnostima i potrebama žena kao i različitih socijalnih skupina, uključujući pripadnike manjina i autohtonih naroda, b) na osiguranje pristupa raznolikim kulturnim izričajima s vlastitog teritorija, kao i iz drugih država svijeta. 2. Stranke će, također, nastojati prepoznati važnost postignuća umjetnika i drugih osoba uključenih u stvaralački proces, kulturnih zajednica i organizacija koje podupiru njihovo djelovanje, te njihove središnje uloge u njegovanju raznolikosti kulturnih izričaja.

Članak 8. MJERE ZA ZAŠTITU KULTURNIH IZRIČAJA

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 5. i 6, stranka može utvrditi postojanje posebnih situacija u kojima su kulturni izričaji na njezinom teritoriju izloženi riziku nestajanja, ozbiljno ugroženi ili zbog drugih razloga zahtijevaju hitnu zaštitu. 2. Stranke mogu poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitile i očuvale kulturne izričaje u situacijama navedenima u stavku 1. na način koji je sukladan odredbama ove Konvencije. 3. Stranke će izvješćivati Međuvladin odbor naveden u članku 23. o svim poduzetim mjerama za rješavanje neodgodivih situacija pri čemu Međuvladin odbor može dati odgovarajuće preporuke.

Članak 9. PODJELA INFORMACIJA I TRANSPARENTNOST

Stranke će: a) u svojim izvješćima UNESCO-u svake četiri godine pružiti odgovarajuće informacije o poduzetim mjerama za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja unutar svog teritorija i na međunarodnoj razini, b) utvrditi kontaktnu točku koja će biti odgovorna za razmjenu informacija vezanih za ovu Konvenciju, c) dijeliti i razmjenjivati informacije koje se odnose na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

Članak 10.

OBRAZOVANJE I PODIZANJE JAVNE SVIJESTI Stranke će: a) poticati i unapređivati razumijevanje značenja zaštite i promicanja raznolikosti kulturnih izričaja, između ostaloga i putem programa obrazovanja i podizanja svijesti usmjerenih na širu javnost, b) surađivati s drugim strankama i međunarodnim i regionalnim organizacijama u ostvarivanju ciljeva ovoga članka, c) uložiti napore kako bi se poticalo stvaralaštvo i jačali proizvodni kapaciteti uvođenjem programa obrazovanja, osposobljavanja i razmjene na području kulturnih industrija. Ove mjere se trebaju provoditi na način koji nema negativnih posljedica na tradicionalne oblike proizvodnje.

Članak 11. SUDJELOVANJE CIVILNOG DRUŠTVA

Stranke priznaju temeljnu ulogu civilnog društva u zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja. Stranke će poticati aktivno sudjelovanje civilnog društva u njihovim naporima na realizaciji ciljeva ove Konvencije.

105

Članak 12. POTICANJE MEĐUNARODNE SURADNJE

Stranke će nastojati ojačati svoju bilateralnu, regionalnu i međunarodnu suradnju radi stvaranja uvjeta koji potiču promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, osobito uzimajući u obzir situacije spomenute u člancima 8. i 17, prije svega s ciljem: a) olakšavanja dijaloga o kulturnim politikama između stranaka, b) unapređenja strategijskih i upravnih kapaciteta kulturnih institucija u javnom sektoru putem stručnih i međunarodnih kulturnih razmjena i razmjena primjera najbolje prakse, c) jačanja partnerstva sa i između civilnog društva, nevladinih organizacija i privatnog sektora u njegovanju i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, d) promicanja korištenja novih tehnologija, poticanja partnerstva radi unapređenja razmjene informacija i kulturnog razumijevanja, te njegovanja raznolikosti kulturnih izričaja, e) poticanja zaključivanja koprodukcijskih i kodistribucijskih sporazuma.

Članak 13.

UKLJUČIVANJE KULTURE U ODRŽIVI RAZVOJ Stranke će nastojati uključiti kulturu u svoje razvojne politike na svim razinama radi stvaranja uvjeta koji potiču održivi razvoj i u tom okviru unapređuju aspekte vezane uz zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

Članak 14. SURADNJA ZA RAZVOJ

Stranke će nastojati podupirati suradnju za održivi razvoj i smanjenje siromaštva, osobito u vezi sa specifičnim potrebama država u razvoju radi poticanja stvaranja dinamičnog kulturnog sektora, između ostaloga, i sljedećim sredstvima: a) jačanjem kulturnih industrija u zemljama u razvoju putem: (i) stvaranja i jačanja kapaciteta produkcije i distribucije kulturnih dobara u državama u razvoju, (ii) olakšavanja šireg pristupa njihovim kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama globalnom tržištu i međunarodnim distribucijskim mrežama, (iii) omogućavanja razvitka održivih lokalnih i regionalnih tržišta, (iv) usvajanja, gdje je to moguće, odgovarajućih mjera u razvijenim zemljama radi olakšavanja pristupa na svoj teritorij kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama država u razvoju, (v) pružanja potpore stvaralačkom radu i olakšavanja, što je moguće veće, mobilnosti umjetnika iz država u razvoju, (vi) poticanja odgovarajuće suradnje između razvijenih država i država u razvoju, između ostaloga, i na područjima glazbe i filma; b) izgradnjom kapaciteta, razmjenom informacija, iskustva i stručnih mišljenja, te osposobljavanjem ljudskih resursa u zemljama u razvoju, u javnom i privatnom sektoru vezano uz, između ostaloga, strategijske i upravne sposobnosti, izradu i provedbu politike, promicanje i distribuciju kulturnih izričaja, razvoj malih, srednjih i mikropoduzeća, korištenjem tehnologije, te razvojem i transferom vještina, c) transferom tehnologije putem uvođenja odgovarajućih poticajnih mjera za transfer tehnologije i znanja, osobito u područjima kulturnih industrija i u poduzetništvu, d) financijskom potporom putem: (i) osnivanja Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost, sukladno članku 18, (ii) pružanja, prema potrebi, službene razvojne pomoći uključujući tehničku pomoć s ciljem poticanja i podupiranja stvaralaštva, (iii) drugih oblika financijske pomoći poput kredita s niskom kamatom, bespovratnih kredita i drugih mehanizama financiranja.

106

Članak 15. DOGOVORI O SURADNJI

Stranke će poticati razvitak partnerstava između i unutar javnog i privatnog sektora i neprofitnih organizacija radi suradnje s državama u razvoju i unapređenja njihovih kapaciteta za zaštitu i poticanje raznolikosti kulturnih izričaja. Na temelju praktičnih potreba država u razvoju, ova će inovativna partnerstva naglasak stavljati na daljnji razvoj infrastrukture, ljudskih resursa i politika, te razmjenu kulturnih djelatnosti, proizvoda i usluga.

Članak 16. PREFERENCIJALNI TRETMAN DRŽAVA U RAZVOJU

Razvijene zemlje će olakšati kulturne razmjene s državama u razvoju, pružajući, putem odgovarajućih institucionalnih i pravnih okvira, preferencijalni tretman umjetnicima i drugim kulturnim djelatnicima, te kulturnim proizvodima i uslugama iz država u razvoju.

Članak 17. MEĐUNARODNA SURADNJA U SITUACIJAMA OZBILJNE UGROŽENOSTI KULTURNIH IZRIČAJA

Stranke će surađivati pri uzajamnom pružanju pomoći, a osobito u pružanju pomoći zemljama u razvoju u situacijama spomenutima u članku 8.

Članak 18. MEĐUNARODNI FOND ZA KULTURNU RAZNOLIKOST

1. Ovime se osniva Fond za kulturnu raznolikost, u daljnjem tekstu "Fond". 2. Fond se sastoji od financijskih sredstava povjerenih na upravljanje, a koja se utvrđuju sukladno financijskim propisima UNESCO-a. 3. Sredstva Fonda sastoje se od: (a) doprinosa koje uplaćuju Stranke, (b) financijskih sredstava koje je u ovu svrhu izdvojila Opća skupština UNESCO-a, (c) doprinosa, darova ili oporučnih zapisa koji mogu biti od drugih država, organizacija i programa iz sustava Ujedinjenih naroda, drugih regionalnih ili međunarodnih organizacija, te javnih ili privatnih tijela ili pojedinaca, (d) dospjelih kamata na sredstva Fonda, (e) financijskih sredstava prikupljenih putem sabirnih akcija ili primitaka od manifestacija organiziranih za prikupljanje sredstava u korist Fonda, (f) svih ostalih sredstava odobrenih propisima Fonda. 4. O korištenju sredstava Fonda odlučuje Međuvladin odbor na temelju smjernica koje je utvrdila Konferencija stranaka spomenuta u članku 22. 5. Međuvladin odbor može primati doprinose i druge oblike pomoći za opće i posebne svrhe vezane uz pojedine projekte pod uvjetom da je Odbor odobrio te projekte. 6. U odnosu na doprinose koji se uplaćuju u Fond ne mogu se postaviti nikakvi politički, privredni ili drugi uvjeti koji nisu sukladni ciljevima Konvencije. 7. Stranke će nastojati osigurati dobrovoljne doprinose na redovitoj osnovi radi provedbe ove Konvencije.

Članak 19. RAZMJENA, ANALIZA I ŠIRENJE INFORMACIJA

1. Stranke su suglasne razmjenjivati informacije i iskustva vezana uz prikupljanje podataka i statistiku o raznolikosti kulturnih izričaja, te o primjerima najbolje prakse za njihovu zaštitu i promicanje.

107

2. UNESCO će, korištenjem postojećih instrumenata u okviru svog Tajništva, olakšati prikupljanje, analizu i širenje svih relevantnih informacija, statistika i primjera najbolje prakse. 3. UNESCO će, također, uspostaviti i ažurirati banku podataka o različitim sektorima, te vladinim, privatnim i neprofitnim organizacijama koje se bave područjem kulturnih izričaja. 4. S ciljem olakšavanja prikupljanja podataka UNESCO će posvetiti posebnu pozornost izgradnji kapaciteta i unapređenju znanja za one stranke koje podnesu zahtjev za takvom vrsti pomoći. 5. Prikupljanje informacija navedenih u ovom članku nadopunjavat će informacije prikupljene na temelju odredaba članka 9.

V. ODNOS PREMA DRUGIM INSTRUMENTIMA

Članak 20. ODNOS PREMA DRUGIM UGOVORIMA: MEĐUSOBNO PODRŽAVANJE, KOMPLEMENTARNOST I NEPODREĐIVANJE

1. Stranke potvrđuju da će u dobroj volji provoditi obveze koje proistječu iz ove Konvencije i svih ostalih ugovora čije su stranke. Prema tome, bez podređivanja ove Konvencije bilo kojem drugom ugovoru, (a) poticat će međusobno podržavanje između ove Konvencije i drugih ugovora čije su stranke, i (b) pri tumačenju i primjeni drugih ugovora čije su stranke ili pri prihvaćanju drugih međunarodnih obveza stranke će uzimati u obzir relevantne odredbe ove Konvencije. 2. Ništa u ovoj Konvenciji neće se tumačiti na način koji bi izmijenio prava i obveze stranaka iz drugih ugovora čije su stranke.

Članak 21. MEĐUNARODNO SAVJETOVANJE I KOORDINACIJA

Stranke preuzimaju obvezu promicanja ciljeva i načela ove Konvencije u drugim međunarodnim forumima. S tim ciljem stranke će se, prema potrebi, međusobno savjetovati imajući u vidu ove ciljeve i načela.

VI. TIJELA KONVENCIJE

Članak 22. OPĆA SKUPŠTINA DRŽAVA STRANAKA

1. Ovime se osniva Opća skupština država stranaka. Opća skupština država stranaka je opće i vrhovno tijelo ove Konvencije. 2. Opća skupština država stranaka se sastaje na redovitim zasjedanjima svake dvije godine, po mogućnosti istodobno sa Općom konferencijom UNESCO-a. Ona se može sastajati na izvanrednim zasjedanjima ako tako odluči ili ako Međuvladin odbor dobije zahtjev za takvim zasjedanjem od najmanje jedne trećine stranaka. 3. Opća skupština država stranaka usvaja svoj poslovnik. 4. Funkcije Opće skupštine država stranaka među ostalim su: (a) izbor članova Međuvladinog odbora, (b) primanje i razmatranje izvješća stranaka ove Konvencije koje joj uputi Međuvladin odbor, (c) odobravanje operativnih smjernica koje na njezin zahtjev izradi Međuvladin odbor, (d) poduzimanje svih mjera koje smatra potrebnim za unapređenje ciljeva Konvencije.

108

Članak 23. MEĐUVLADIN ODBOR

1. Ovime se u okviru UNESCO-a osniva Međuvladin odbor za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, u daljnjem tekstu "Međuvladin odbor". Međuvladin odbor je sastavljen od 18 država stranaka Konvencije koje je Opća skupština država stranaka izabrala na razdoblje od četiri godine nakon stupanja ove Konvencije na snagu, sukladno članku 29. 2. Međuvladin odbor sastaje se jedanput godišnje. 3. Međuvladin odbor djeluje prema ovlasti i smjernicama, te je odgovoran Općoj skupštini država stranaka. 4. Broj članova Međuvladinog odbora povećava se na 24 kada broj stranaka Konvencije dosegne 50. 5. Izbor članova Međuvladinog odbora temelji se na načelima pravedne zemljopisne zastupljenosti, te rotaciji. 6. Ne dovodeći u pitanje ostale ovlasti koje su mu dane ovom Konvencijom, funkcije Međuvladinog odbora su: (a) promicanje ciljeva Konvencije i poticanje i praćenje njihove provedbe, (b) izrada i podnošenje Općoj skupštini država stranaka, na njezin zahtjev, operativnih smjernica za provedbu i primjenu odredaba Konvencije, (c) prenošenje Općoj skupštini država stranaka izvješća stranaka Konvencije, zajedno sa svojim primjedbama i sažetkom njihovoga sadržaja, (d) izrada odgovarajućih preporuka koje bi se provodile u situacijama na koje su Općoj skupštini država stranaka skrenule pozornost stranke Konvencije, sukladno relevantnim odredbama Konvencije, osobito članku 8, (e) utvrđivanje postupaka i drugih mehanizama provedbe konzultacija s ciljem promicanja ciljeva i načela Konvencije u drugim međunarodnim forumima, (f) izvršenje svih ostalih zadaća koje od njega bude zahtijevala Opća skupština država stranaka. 7. Međuvladin odbor može, sukladno svom Poslovniku, na svoje sastanke pozvati bilo koje javno ili privatno tijelo, kao i privatne osobe kako bi ih konzultirao u vezi s određenim pitanjima. 8. Međuvladin odbor izrađuje svoj poslovnik i podnosi ga Općoj skupštini država stranaka na odobrenje.

Članak 24. TAJNIŠTVO UNESCO-a

1. Tijelima Konvencije pomaže Tajništvo UNESCO-a. 2. Tajništvo priprema dokumentaciju Opće skupštine država stranaka i Međuvladinog odbora, dnevni red njihovih sastanaka, te pruža pomoć pri izradi izvješća o provedbi njihovih odluka.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

RJEŠAVANJE SPOROVA 1. U slučaju spora između stranaka ove Konvencije vezanog za tumačenje ili primjenu Konvencije, stranke će nastojati spor riješiti putem pregovora. 2. Ukoliko odnosne stranke ne pronađu rješenje putem pregovora, mogu zajednički tražiti dobre usluge ili posredovanje treće strane. 3. Ukoliko se ne realiziraju dobre usluge ili posredovanje ili se ne pronađe rješenje putem pregovora, dobrih usluga ili posredovanjem, stranka može pribjeći nagodbi, sukladno postupku propisanom u Dodatku ovoj Konvenciji. Stranke će u dobroj vjeri razmatrati prijedlog Mirovnog vijeća za rješavanje spora. 4. Svaka stranka može u vrijeme ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupanja izjaviti da ne priznaje gore predviđeni postupak mirenja. Svaka stranka koja je dala takvu izjavu može u bilo koje vrijeme, pisanom obavijesti generalnom direktoru UNESCO-a, izjavu povući.

109

Članak 26. RATIFIKACIJA, PRIHVAT, ODOBRENJE ILI PRISTUPANJE DRŽAVA ČLANICA

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju država članica UNESCO-a, sukladno njihovim ustavnim postupcima. 2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju polažu se kod glavnog direktora UNESCO-a.

Članak 27. PRISTUPANJE

1. Ova Konvencija je otvorena za pristupanje svim državama koje nisu članice UNESCO-a, ali su članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje njegove specijalizirane agencije, koje je Opća konferencija UNESCO-a pozvala da pristupe. 2. Ova Konvencija je, također, otvorena za pristupanje teritorija koji uživaju potpunu unutarnju samoupravu koju kao takvu priznaju Ujedinjeni narodi ali koji nisu postigli potpunu neovisnost sukladno Rezoluciji 1514 (XV) Opće skupštine i koji su nadležni za pitanja koja uređuje ova Konvencija, uključujući nadležnost za sklapanje ugovora o tim pitanjima. 3. Sljedeće odredbe se odnose na organizacije regionalnih ekonomskih integracija: (a) Ova Konvencija je, također, otvorena za pristupanje svim organizacijama regionalnih ekonomskih integracija koje će, osim u niže navedenim slučajevima, biti čvrsto obvezane odredbama Konvencije na isti način kao i države stranke. (b) U slučaju da je jedna ili više država članica takve organizacije također i stranka ove Konvencije, organizacija i odnosna država članica ili države odlučuju o svojim odgovornostima glede izvršavanja obveza na temelju ove Konvencije. Takva raspodjela odgovornosti stupa na snagu nakon završetka postupka obavješćivanja opisanog u podstavku (c). Organizacija i države članice nemaju pravo realizirati prava iz ove Konvencije istodobno. Osim toga, organizacije regionalnih ekonomskih integracija, povodom pitanja iz njihove nadležnosti, realiziraju svoje pravo glasovanja s brojem glasova jednakim broju njihovih država članica koje su stranke Konvencije. Takve organizacije neće realizirati svoje pravo glasovanja ako neka od njezinih država članica realizira svoje pravo, i obrnuto. (c) Organizacija regionalne ekonomske integracije i njezina država članica ili države koje su se usuglasile o podjeli odgovornosti sukladno podstavku (b) obavještavaju stranke o svim takvim predloženim podjelama odgovornosti na sljedeći način: (i) u svojoj ispravi o pristupanju takva organizacija će precizno navesti pojedinosti o raspodjeli odgovornosti glede pitanja obuhvaćenih ovom Konvencijom, (ii) u slučaju naknadnih izmjena njihovih pojedinačnih odgovornosti, organizacija regionalnih ekonomskih integracija obavješćuje depozitara o svim predloženim izmjenama njihovih odnosnih odgovornosti; depozitar sa svoje strane obavješćuje stranke o takvim izmjenama. (d) Za države članice organizacija regionalnih ekonomskih integracija koje postanu stranke ove Konvencije pretpostavlja se da zadržavaju nadležnost nad svim pitanjima u odnosu na koja prenosi nadležnosti organizaciji, a koja nisu konkretno navedena ili prenesena depozitaru. (e) "Organizacija regionalne ekonomske integracije" znači organizaciju koju su osnovale suverene države, članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje od njezinih specijaliziranih agencija, na koju su te države prenijele nadležnosti glede pitanja obuhvaćenih ovom Konvencijom i koja je valjano ovlaštena, sukladno internim procedurama, da postane njezina stranka. 4. Isprava o pristupanju polaže se kod glavnog direktora UNESCO-a.

Članak 28. KONTAKTNA TOČKA

Nakon što postane ugovorna stranka Konvencije, svaka stranka utvrđuje kontaktnu točku, sukladno članku 9.

Članak 29. STUPANJE NA SNAGU

1. Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma polaganja tridesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, ali samo u odnosu na one države ili regionalne ekonomske integracije koje su pohranile svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju na taj datum ili

110

prije tog datuma. Ona stupa na snagu u odnosu na svaku drugu državu stranku tri mjeseca nakon pohrane isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju. 2. U svrhe ovoga članka, bilo koji instrument koji je položila organizacija regionalne ekonomske integracije neće se računati kao dodan onima koje su položile države članice organizacije.

Članak 30. SAVEZNA ILI NEUNITARNA USTAVNA UREĐENJA

Priznavajući da su međunarodni sporazumi jednako obvezujući za stranke bez obzira na njihova ustavna uređenja, sljedeće se odredbe primjenjuju na države stranke koje imaju savezno ili neunitarno ustavno uređenje: a) u odnosu na odredbe ove Konvencije, čija se provedba ubraja pod pravnu jurisdikciju savezne ili središnje zakonodavne vlasti, obveze savezne ili središnje vlasti iste su kao i za one države stranke koje nisu savezne države, b) u odnosu na odredbe ove Konvencije, čija se provedba ubraja pod pravnu jurisdikciju pojedinih ustavotvornih jedinica poput država, županija, pokrajina ili kantona koje ustav federacije ne obvezuje na donošenje zakonodavnih mjera, savezna vlast, prema potrebi, obavješćuje nadležna tijela tih ustavotvornih jedinica, poput država, županija, pokrajina ili kantona, o navedenim odredbama uz svoju preporuku o njihovom usvajanju.

Članak 31. OTKAZIVANJE

1. Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju. 2. Otkaz se notificira putem pisane isprave koja se polaže kod glavnog direktora UNESCO-a. 3. Otkaz proizvodi učinak dvanaest mjeseci nakon primitka isprave o otkazivanju. On ni u kojem slučaju ne utječe na financijske obveze države stranke koja otkazuje Konvenciju prije datuma kojim povlačenje proizvodi učinak.

Članak 32. DEPOZITARNE FUNKCIJE

Glavni direktor UNESCO-a kao depozitar ove Konvencije obavješćuje države članice Organizacije, države koje nisu članice Organizacije i organizacije regionalne ekonomske integracije iz članka 27, kao i Ujedinjene narode, o pohrani svih isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju utvrđenih člancima 26. i 27, te o otkazima utvrđenim člankom 31.

Članak 33. IZMJENE I DOPUNE

1. Stranka ove Konvencije može putem pisanog priopćenja upućenog glavnom direktoru predložiti izmjene i dopune ove Konvencije. Glavni direktor šalje takvo priopćenje svim državama strankama. Ako u roku od šest mjeseci od datuma slanja priopćenja najmanje polovina država stranaka pozitivno odgovori na zahtjev, glavni direktor na sljedećoj sjednici Konferencije stranaka podnosi prijedlog na raspravu i moguće usvajanje. 2. Izmjene i dopune usvajaju se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih država stranaka. 3. Nakon što se usvoje, izmjene i dopune se podnose državama strankama na ratifikaciju, prihvat, odobrenje ili pristupanje. 4. Izmjene i dopune stupaju na snagu, ali samo u odnosu na države koje su ih ratificirale, prihvatile, odobrile ili su im pristupile, tri mjeseca nakon što dvije trećine država stranaka pohrani isprave iz stavka 3. ovoga članka. Nakon toga, za svaku državu stranku koja je ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi, ta izmjena i dopuna stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma na koji ta država stranka pohrani svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju. 5. Postupak naveden u stavcima 3. i 4. ne primjenjuje se na izmjene i dopune članka 23. koje se odnose na broj država članica Međuvladinog odbora. Te izmjene i dopune stupaju na snagu u trenutku usvajanja.

111

6. Država ili organizacija regionalne ekonomske integracije iz članka 27. koja postane stranka ove Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna, sukladno stavku 4. ovoga članka, u slučaju izostanka iskaza drugačije namjere, smatra se: a) strankom Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena, i b) strankom Konvencije koja nije izmijenjena i dopunjena u odnosu na svaku stranku koju te izmjene i dopune ne obvezuju.

Članak 34. MJERODAVNI TEKSTOVI

Ova Konvencija je sastavljena na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, s tim da je svaki od tih šest tekstova jednako mjerodavan.

Članak 35. UPIS U REGISTAR

Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova Konvencija se registrira pri Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora UNESCO-a.

DODATAK POSTUPAK MIRENJA

Članak 1. MIROVNI ODBOR

Na zahtjev jedne od stranaka u sporu osniva se Mirovni odbor. Odbor je sastavljen, ukoliko se stranke drugačije ne dogovore, od pet članova, od kojih svaka od stranaka imenuje po dva člana, a zajednički biraju predsjednika Odbora.

Članak 2. ČLANOVI ODBORA

U sporovima između više od dviju stranaka, stranke s istim interesom zajednički dogovorno imenuju svoje članove Odbora. Kada dvije ili više stranaka imaju različite interese ili postoji spor oko toga imaju li iste interese, one odvojeno imenuju članove Odbora.

Članak 3. IMENOVANJA

Ukoliko stranke ne izvrše imenovanja u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za osnivanje Mirovnog odbora, glavni direktor UNESCO-a obavlja imenovanja ukoliko to od njega zatraži stranka koja je podnijela zahtjev u roku od daljnja dva mjeseca.

112

Članak 4. PREDSJEDNIK ODBORA

Ukoliko predsjednik Mirovnog odbora nije izabran u roku od dva mjeseca od imenovanja zadnjih članova Odbora, glavni direktor UNESCO-a imenuje, na zahtjev stranke, predsjednika u roku od daljnja dva mjeseca.

Članak 5. ODLUKE

Mirovni odbor odlučuje većinom glasova svojih članova. Odbor utvrđuje vlastiti postupak ukoliko se stranke u sporu ne dogovore drugačije. Odbor daje prijedlog za rješavanje spora koje stranke razmatraju u dobroj volji.

Članak 6. NESLAGANJE

Neslaganje oko nadležnosti Mirovnog odbora rješava Odbor. SASTAVLJENO u Parizu, 9. prosinca 2005. godine, u dva vjerodostojna primjerka s potpisom predsjedatelja 33. zasjedanja Generalne konferencije i generalnog direktora Obrazovne, naučne i kulturne organizacije Ujedinjenih naroda. Primjerci će se deponirati u arhivu Obrazovne, naučne i kulturne organizacije Ujedinjenih naroda, a ovjerene točne kopije će se dostaviti svim državama, teritorijima i regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju spomenutim u člancima 26. i 27, kao i Ujedinjenim narodima. Gornji tekst predstavlja vjerodostojan tekst Konvencije koju je ovim propisno usvojila Generalna konferencija UNESCO-a na svom 33. zasjedanju, održanom u Parizu i proglašenom zatvorenom 21. listopada 2005. godine.

113

Sadržaj: Predgovor ............................................................................................................................................................. 4 Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba ..................................................................... 5 Prvi protokol uz Konvenciju za zaštitu prirodnih dobara u slučaju oružanog sukoba .................................... 22 Drugi protokol uz Konvenciju za zaštitu prirodnih dobara u slučaju oružanog sukoba .................................. 24 Konvencija o mjerama za zabranu i sprečavanje nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara ................................................................................................................................... 37 Svjetska (univerzalna) konvencija o autorskim pravima ...................................................................................... 47 Konvencija o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine ...................................................................................... 59 Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine ................................................................................................... 73 Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine ............................................................................................. 87 Konvencija o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih izražaja ........................................................................... 99