Visoka škola za primijenjene i pravne naukeBanja Luka

PREDMET:„UPRAVLJANJE INVESTICIJAMA“

Seminarski radTema:

„Kategorije investitora“

Profesor: Student:dr Zdravko Bijelić Zlatko Saradžić_____________________ Indeks 50/2010

SADRŽAJ:

UVOD..............................................................................................................................................3

1. INVESTITORSKE KONTROLE........................................................................................41.1. Kontrola nad samim sobom................................................................................................41.2. Kontola nad odnosom prihodi / troškovi i aktiva / pasiva................................................51.3. Kontrola nad upravljanjem investicijama.........................................................................71.4. Kontrola nad porezima........................................................................................................81.5. Kontrola nad donošenjem odluke kada treba kupovati, a kada treba prodavati........101.6. Kontrola nad brokerskim transakcijama........................................................................101.7. Kontrola nad S-T-K...........................................................................................................111.8. Kontrola nad uslovima i rokovima ugovora....................................................................111.9. Kontrola nad pristupom informacijama..........................................................................121.10. Kontrola nad uzvraćanjem čovjekoljubljem i raspodjelom profita..............................12

2. KATEGORIJE INVESTITORA......................................................................................122.1. Akreditovani investitor......................................................................................................132.2. Kompetentan investitor.....................................................................................................132.3. Sofisticirani investitor........................................................................................................142.4. Unutrašnji investitor..........................................................................................................142.5. Krajnji investitor................................................................................................................15

3. ZAKLJUČAK......................................................................................................................17

4. LITERATURA.....................................................................................................................18

2

UVOD:

Riječ investicija vodi porijeklo od latinskog izraza “investitio” ili “investire”, što znači

odjevanje, a u izvedenom smislu znači ulaganje kapitala u neki unosan posao ili preduzeće.

Investicije predstavljaju specifičnu čovjekovu djelatnost koja je vrlo složena i interdisciplinarna.

Cjelokupni razvoj ljudskog roda je vezan za investicije. One su uvijek u centru pažnje država,

institucija, nauke i pojedinaca. Odluke o investicijama se donose danas, a ishodi investiranja su

uvijek orjentisani ka budućnosti. Od tih odluka zavisi prosperitet pojedinca, preduzeća,

institucije, države i cjelokupnog društva. Te odluke donose ljudi.

Ali, prije svega, investiranje za različite ljude ima različito značenje. Ono što većina ljudi

naziva investiranjem, to u stvari i nije. Ljudi govore o različitim stvarima, a pri tome često na

umu imaju isto.

Za različite ljude različite stvari predstavljaju vrijednosti. Neki ulažu u velike porodice.

Velike porodice su prilika da roditelji osiguraju da će kada ostare, imati ko da brine o njima. Neki

investiraju u dobro obrazovanje, siguran posao i beneficije. Zato što neka zanimanja imaju

naplativu vrijednost, bez obzira na društvo i vrijeme u kojem se živi i radi.

Nosioci investicija su ljudi. Ti isti ljudi i raspolažu poljedicama investiranja, eventualnom

zaradom, profitom. I nemaju svi isti odnos prema tim posljedicama. Nemaju svi istu odgovornost.

U zavisnosti od njihovog znanja, naslijeđenog i stečenog, njihovih navika, njihov odnos i njihovo

ponašanje, od „početka” do „kraja” procesa investiranja, drugačije je od pojedinca do pojedinca.

Zbog ovih činjenica se može zaključiti da, same po sebi nisu rizične investicije, nego investitori.

U ovom radu je izložen pokušaj klasifikovanja investitora, u zavisnosti od njihovog

upravljanja, kako drugima, tako i samim sobom (kontrola i samokontrola).

3

1. INVESTITORSKE KONTROLE

Da bi se mogle shvatiti osnove investiranja, posmatrano kroz prizmu ljudskog

ponašanja vezanog za proces investiranja, potrebno je objasniti kategorije investitora,

koje su formirane na osnovu kombinacije ponašanja i investitorskih kontrola. Deset

investitorskih kontrola su:

1) kontrola nad samim sobom,

2) kontrola nad odnosom prihodi/troškovi i aktiva/pasiva,

3) kontrola nad upravljanjem investicijama,

4) kontrola nad porezima,

5) kontrola donošenja odluka o tome kada treba kupovati, a kada prodavati,

6) kontrola nad brokerskim transakcijama,

7) kontrola nad subjektom, tajmingom i karakteristikama,

8) kontrola nad uslovima i rokovima ugovora,

9) kontrola nad pristupom informacijama,

10)kontrola nad uzvraćanjem čovjekoljubljem i raspodjelom ostvarenog profita.

1.1. Kontrola nad samim sobom

Prva i najbitnija stvar je postavljanje realnih ciljeva, koji se zatim unapređuju i

nadograđuju, u skladu s porastom znanja i iskustva. Uvijek treba imati na umu da je

najbolje prvo prohodati, naučiti hodati, a tek potom uzeti učešće u maratonu.

Drugi korak sastoji se u tome da se shvati da je investiranje timski sport. Na žalost,

previše je onih koji misle da moraju i da mogu sve da urade sami. Definitivno ima stvari

koje moramo da obavimo sami, ali ponekad je potreban tim. Inteligencija (finansijska

inteligencija) nam pomažu da znamo kad treba da radimo sami, a kada da potražimo

pomoć. Kada je novac u pitanju, mnogi ljudi često provode vrijeme u samoći i ne govore

nikom ništa.

4

Razvijanjem realnog plana investiranja, uvidjeće se potreba za timskim radom.

Tada se počinje sa upoznavanjem potencijalnih novih članova investitorskog tima, koji će

pomoći da realni finansijski plan postane stvarnost.

Među članovima investitorskog i finansijskog tima mogu se naći:

finansijski planer,

bankar,

računovođa,

advokat,

broker,

agent osiguranja,

uspješan mentor.

Treba imati na umu da je nalaženje člana tima u suštini nalaženje poslovnog

partnera, jer članovi tima i jesu baš to. Oni su partneri u vođenju računa o biznisu. Osoba

koja doživljava učešće u timskom radu (čak i kad je glavna i tom timu) kao žrtvovanje

svog autoriteta i položaja, nije prošla prvi test prve investitorske kontrole.

Kontrola nad samim sobom se uči, gradi i održava u zajednici ljudi. U procesu

investiranja to znači da svako ima svoje mjesto u timu, u kojem je svaki član svjestan da

je investiranje timski posao.

1.2. Kontrola nad odnosom prihodi/troškovi i aktiva/pasiva

Postoje tri različite vrste prihoda:

1) Zarađeni prihod: prihod koji se generalno ostvaruje zaposlenjem ili nekakvim

radom. Najčešće je to prihod u vidu plate. Takođe je i najjače oporezovan prihod,

tako da se na osnovu njega najteže dolazi do viška vrijednosti (diskrecionog

dohotka). Kad se detetu kaže da „nađe dobar posao", savjet je da radi za zarađeni

prihod;

5

2) Portfeljski prihod: prihod koji se generalno ostvaruje papirnom aktivom, kao što su

akcije, obveznice, investicioni fondovi, itd. Portfeljski prihod je najpularniji vid

prihoda od investicija, iz prostog razloga što je upravljanje papirnom aktivom i

njeno očuvanje mnogo lakše u odnosu na bilo koju drugu vrstu aktive;

3) Pasivan prihod: prihod koji se generalno ostvaruje poslovanjem nekretninama.

Takođe, to može da bude i prihod u vidu autorskih prava na patente ili licence. Ipak,

u oko 80 % slučajeva, pasivan prihod dolazi od nekretnina. U poslovanju s

nekretninama dostupne su brojne poreske olakšice.

Suština mudrosti investiranja jeste što efikasnije pretvaranje zarađenog prihoda u

portfeljski ili pasivan prihod. Na taj način se zarađeni prihod osigurava, kupovinom

hartije od vrednosti za koju živi nada da će se pretvoriti u pasivni ili portfeljski prihod.

Većina ljudi su špekulanti ili kockari. Većina ljudi ima mentalitet „kupi, drži i moli

se da cijena skoči". Većina investitora živi u nadi da će tržište ostati stabilno, strahujući

istovremeno od eventualnog kraha tržišta. Istinski investitor zarađuje bez obzira da li je

tržište u usponu ili u padu; on zarađuje bez obzira na to da li gubi ili dobija i u tome je

suština. Prosječan investitor ne zna kako se to radi i zato većina investitora i jeste

prosječna i spada u onih 90% koji zarađuju 10%, od ukupnih 100% novca.

Međutim, nisu sve hartije od vrijednosti obavezno aktiva, kao što vjeruje većina.

Akcija (uopšteno, hartija od vrijednosti) ili neki posjed ne mora da predstavlja aktivu,

iako ima svoju vrijednost. Mnogi prosječni investitori nisu sposobni da uoče razliku

između vrijednosti i imetka. Tu razliku ne znaju mnogi ljudi, pa ni mnogi profesionalci.

U čemu je razlika? Hartija od vrijednosti je nešto čemu se nadamo da će održati

naš novac sigurnim. Generalno, hartije od vrednosti su čvrsto regulisane državnim

propisima. Zato se organizacija koja kontroliše najveći dio ovih investicija naziva

Komisija za hartije od vrednosti. Da se primjetiti da se ne zove Komisija za aktivu i

berzu. Ovo znači da država zna da hartije od vrijednosti nisu obavezno i aktiva. A ne

zove se ni Komisija za hartije od vrijednosti i garancije . Država dobro zna da sve što

može da učini jeste čvrsta zakonska regulativa i zato daje sve od sebe da održi red njenom

primjenom. Ona ničim ne garantuje da će svako ko posjeduje hartije od vrijednosti

obavezno i zaraditi. Zato se hartije od vrijednosti ne nazivaju aktivom.

6

Osnovna definicija – aktiva stavlja novac u džep (ili kolonu prihoda), pasiva

odnosi novac iz džepa (što se ogleda u koloni troškova). To je jednostavno stvar osnovne

finansijske pismenosti. Investitor treba da zna koje su hartije od vrijednosti aktiva, a

koje su pasiva. Za većinu investitora ovdje nastaje zbrka.

Prosječan investitor se nervira kad ulaže, zato što zna da kupovina hartija od

vrijednosti ne znači obavezno i zaradu. Problem u vezi s kupovanjem hartija od

vrijednosti leži u tome što investitor može na njima i da izgubi.

1.3. Kontrola nad upravljanjem investicijama

Tvrdi se da je ser Isak Njutn1, koji je u velikoj prevari „Kompanije južnih mora 2“

izgubio najveći dio svog bogatstva, rekao: ,,U stanju sam da predvidim kretanje nebeskih

tijela, ali ne i luđačke postupke ljudi".

Do juče smo se nalazili usred opšte pomame. Svi su mislili samo o tome kako da se

na brzinu obogate igrajući na berzi. A vidjeli smo kako milioni ljudi gube sve što imaju,

samo zbog te igre. Neki su pozajmili pare koje su uložili, umjesto da su prvo uložili u

svoje znanje i iskustvo.

Krah sam po sebi nije toliko strašan, koliko emocionalna panika koja se javlja u

vremenima finansijskih katastrofa. Problem u vezi sa većinom novopečenih investitora je

to što još uvijek nisu videli pad kroz prozor, jer se u vrijeme posljednjeg takvog pada

(finansijska kriza 1974. godine izazvana naftnim šokom) nisu još bili ni rodili. Oni nikako

ne mogu imati pojma kako izgleda krah tržišta i strmoglavljivanje čitavog finansijskog

sistema, naročito ako potraje godinama, kao što je to bio slučaj s japanskim tržištem

hartija od vrijednosti, a vrlo slično je danas svugdje u svijetu.

Nije moguće predvidjeti šta će se dešavati na tržištu, ali je važno biti spreman za

kretanje u oba pravca. Uzlazni trend tržišta uvijek izgleda kao da će trajati vječno, što

dovodi do toga da ljudi postanu nemarni, budalasti i samozadovoljni. I pad tržišta kao da

se proteže u beskonačnost, jer navodi ljude da zaborave da je silazni trend tržišta često

embrion budućeg rasta i najpogodnije vrijeme da se zaradi, a ponekad i veoma mnogo

novca, pravo bogatstvo.

1 http://bs.wikipedia.org/wiki/Isaac_Newton, (01.02.2011.);2 http://www.studentskisvet.com/magazin/20081210/svetska-finansijska-kriza-kako-i-zasto-amerika-bankarski-sistem, (01.02.2011.);

7

Mnogi prosječni investitori gube novac zato što je često lako uložiti u aktivu, ali je

teško izvući se iz tog ulaganja. Trebalo bi da se zna kako da se izvuče iz investicije, isto

kao i kako da se uđe u nju. Kada uzbuđeni investitor kupuje neku aktivu, trebao bi uvijek

da ima na umu da gotovo obavezno postoji neko, ko o toj aktivi zna više od njega i ko je

još više uzbuđen zbog toga što je prodao tu istu aktivu.

Kod pametnijih, sofisticiranih tipova investitora, strategija izlaza je često važnija

od strategije ulaska. Kada se ulazi u takve investicije, trebalo bi unaprijed da se zna šta će

biti ako investicija prolazi dobro i šta će biti ako prolazi loše.

1.4. Kontrola nad porezima

Nije svaki prihod podjednako oporezovan. Investitori koji ovo znaju, imaju

kontrolu. Svi ostali se kockaju. Bogataši su bogati samo zato što imaju bolju kontrolu nad

svojim novcem, nego siromašni ili pripadnici srednje klase. Onog trenutka kada se shvati

da je igra novca igra kontrole, tada će se shvatiti da u životu nije najvažnije zarađivanje

više novca, već ostvarivanje veće kontrole nad finansijama. Već je pomenuto da postoji

kategorizacija prihoda:

1) zarađeni prihod;

2) pasivan prihod;

3) portfeljski prihod.

Ovdje je vrlo bitno poznavanje zakona koji regulišu oblast poreza. Naravno, neodvojiva je

i potreba poznavanje oblika organizovanja preduzeća i vezano s tim njihovo oporezivanje.

Primjera radi, zarađeni prihod (plata radnika) se smatra aktivnim prihodom i zbog toga je

i najviše opterećen. Prema sadašnjim zakonskim rješenjima, kod nas u Republici Srpskoj, na neto

platu radnika obaveza poslodavca je da uplati još oko 67 % od tog neto iznosa državi, u vidu

doprinosa na zaradu. Znači, plata je prvi put oporezovana i to kao dio zarade poslovnog sistema,

tj. preduzeća.

Zatim, to isto preduzeće kao pravni subjekt koji učestvuje u prometu na tržištu, plaća

porez na svoju dobit. To je već oporezivanje i to po drugi put i to istog pravnog poslovnog

subjekta.

8

U sistemu PDV oporezivanja, neizbježan je i ovaj porez, jer svako ko učestvuje u lancu

prometa roba i usluga, mora da ga plati ( još jedno oporezivanje).

Zatim, ako je na primjer taj poslovni subjekt akcionarsko društvo, koje isplaćuje

dividende na osnovu uspješnog poslovanja vlasnicima svojih akcija, tada i ti vlasnici akcija

plaćaju porez na prihod koji su ostvarili od tih dividendi. Ovo je još jedno oporezivanje istog

pravnog subjekta.

Pomenuto je da se pasivnim prihodom uopšteno smatra prihod koji se ostvaruje

poslovanjem nekretninama. Kada je u pitanju oporezivanje prometa nekretninama (kupovina i

prodaja), svugdje u svijetu su zakonska rješenja prilično slična. U osnovi se plaća porez po dva

osnova: porez na promet (promjenu svojine tj. vlasništva) i porez na kapitalnu dobit, koji plaća

samo onaj ko je prodao nekretninu, tj. ko je dobio relativno veliku svotu novca. Stopa poreza na

promet nekretninama (i jedan i drugi osnov ukupno) se razlikuje do zemlje do zemlje, ali se

generalno kreće od 7 % do 9 %.

Kod nas (kao i kod svih drugih zemalja koje imaju oporezivanje u sistemu PDV-a),

situacija je malo drugačija, u dijelu koji se odnosi na promet novom nekretninom. Naime,

novi stan (ili novi poslovni prostor) se smatra novostvorenom vrijednošću, pa se zato,

pored prethodno pomenutih osnova za oporezivanje na njih plaća dodatno i PDV, što

mnogo poskupljuje taj posjed.

Međutim, ako se takva nekretnina, npr. poslovni prostor kupuje u ime i za račun i

potrebe preduzeća kao pravnog lica, tada se to smatra investicionom aktivnošću, pa se za

taj iznos umanjuje poreska obaveza preduzeća. Ovo je jedna od poreskih olakšica u

poslovanju s nekretninama.

Portfeljski prihod je prihod koji se generalno ostvaruje papirnom aktivom, kao što

su akcije, obveznice, itd. Portfeljski prihod je najpularniji vid prihoda od investicija (nije

slučaj kod nas!), iz prostog razloga jer je upravljanje papirnom aktivom i njeno očuvanje

mnogo lakše u odnosu na bilo koju drugu vrstu aktive.

U nekim zemljama i ovdje postoje izvjesne razlike. Npr. obveznice kao dužničke

hartije od vrijednosti pružaju prihod svojim vlasnicima u vidu kamate. Ako su obveznice

emitovale i prodale privatne kompanije (proizvodne ili finansijske institucije), bez obzira

na njihovu namjenu, tada na tu kamatu njihovi vlasnici plaćaju porez na prihod ostvaren

na taj način.

9

Međutim, ako su emitenti obveznica državni organi ili organi lokalnih uprava ili

sama država, a čija namjena je finansiranje nekih infrastrukturnih objekata od opšte

koristi (npr. izgradnja autoputeva, mostova, sistema za vodosnabdjevanje, nasipa za

zaštitu od previsokog vodostaja rijeka i slično) tada prihod u vidu kamata od ovakvih

obveznica nije podložan oporezivanju.

Investitor koji zna da razlikuje ove i ovakve razlike u oporezivanju različitih izvora

prihoda, ima mogućnost da prilično uspješno koristi sve pogodnosti koje proizilaze iz

različitih zakonski propisa, koji drugačije tretiraju drugačije stečen prihod.

1.5. Kontrola donošenja odluka o tome kada treba kupovati, a kada prodavati

Investitor treba da zna kako da zaradi i na opadajućem tržištu, isto kao i na tržištu koje

raste. Suština ove kontrole je vrlo visok nivo strpljenja, koje investitor, uz znanje, mora da

posjeduje. Ovo strpljenje se naziva „Odlaganje zadovoljstva”. Istinsko zadovoljstvo dolazi tek

onda kada investicija počinje da daje svoje plodove. Ti plodovi se iskazuju u vidu kvalitetnog

profita, koji zadovoljava i male i velike investitore (npr. i male i velike akcionare).

Ako je u pitanju investicija u izgradnju većeg sistema, od kojeg korist ima i šira zajednica,

gdje postoje i elemetni filantropije, tim je i osjećaj zadovoljstva mnogo veći i širi.

1.6. Kontrola nad brokerskim transakcijama

U zemljama gdje postoje uređena berzanska tržišta, ova kontrola je mnogo više nego vrlo

bitna. Spoljašnji investitor prati kretanja na tržištu i donosi odluke o kupovini i prodaji na osnovu

berzanskih trendova i pokazatelja. Pri tome primjenjuje sistemske analize. Neki investitori su

skloniji fundamentalnoj analizi, koja uključuje mnoge elemente koji utiču na formiranje cijena

(špekulacije, inflacija, kretanje u određenoj industrijskoj grani, zvanična ekonomska politika

trenutne vlasti i slično), dok su neki skloniji „uproštavanju”, koje praktikuju kroz tehničku

analizu. Oni naprosto vjeruju da su svi ovi „fudamentalni” elementi cijene već uključeni u

stvarnu cijenu na tržištu.

Unutrašnji investitor je osoba koja se nalazi unutar investicije i posjeduje određeni stepen

kontrole nad upravljanjem. Uopšteno se smatra da nije neophodno imati veliki prihod ili vlasnički

10

udio, da bi se neko smatrao unutrašnjim investitorom. Službenik, neizvršni direktor ili osobe koje

posjeduju svega nekoliko procenata izdatih akcija, predstavljaju unutrašnje investitore.

I spoljašnjem i unutrašnjim investitorima su vrlo bitna pomenuta berzanska kretanja. Ima

mnogo istine u tome da berza uvijek ispunjava jednu od svojih najbitnijih funkcija – određivanje

realne cijene finansijskih instrumentata kojima se trguje na uređenom tržištu i to u svakom

momentu.

1.7. Kontrola nad STK3 - - subjektom, tajmingom i karakteristikama

Poslije kontrole nad samim sobom, kontrola nad S-T-K je najvažniji vid kontrole.

Da bi investitor posjedovao kontrolu nad subjektom, tajmingom i karakteristikama

prihoda koji ostvaruje, mora da se poznaje korporativne i poreske zakone, kao i zakone o

hartijama od vrednosti.

Investitor treba da razumije prednosti koje pruža izbor odgovarujećeg pravnog

subjekta (inokosno preduzeće, društvo sa ograničenom odgovornišću ili akcionarsko

društvo) s odgovarajućim krajem poslovne godine, kao i pretvaranje što većeg dijela

zarađenog prihoda u pasivan i portfeljski prihod.

To je, u kombinaciji sa tajmingom (prava stvar u pravo vrijeme) i karakteristikama

prihoda (zarađeni, portfeljni i pasivni prihod) ključ za ovu kontrolu.

1.8. Kontrola nad uslovima i rokovima ugovora

Primjer investitorske kontrole nad uslovima i rokovima ugovora, onda kad se

investitor nalazi unutar investicije:

Zarada od prodaje nekoliko malih kuća je reinvestirana u kupovinu male stambene

zgrade. Investitor je iskoristio član 1031. Zakona o hartijama od vrijednosti SAD, koji

omogućava da se reinvestira dobit. Pri tome, investitor nije morao da plati nikakav porez

na promet (prodaju), jer je imao pod kontrolom uslove i rokove ugovora.

1.9. Kontrola nad pristupom informacijama3 ETC –– eng. skraćenica – entity, timing & characteristics, STK – subjekat, tajming i karakteristike;

11

Spoljašnji investitor (osoba koja posjeduje akcije određene kompanije) ima pristup samo

onim informacijama za koje postoji zakonska obaveza javnog objavljivanja od strane te

kompanije ili berze, kao organizatora trgovine. Za prosječnog investitora, to je dovoljno.

Pomenuti unutrašnji investitor (direktor ili službenik), po prirodi stvari ima kvalitetniji

pristup (kvalitetnijim) informacijama. A ako je u situaciji da ima određeni stepen kontrole nad

upravljanjem, tada proporcionalno raste i moć kontrole nad pristupom određenim informacijama

za druge. Za ovakvog investitora postoji potreba razumijevanja pravne regulative u mnogim

oblastima, a naročito Komisije za hartije od vrijednosti i drugih nadzornih institucija i agencija.

1.10. Kontrola nad uzvraćanjem, čovjekoljubljem i raspodjelom ostvarenog profita

Investitor kojem se uspješno mnogostruko vrati uloženi novac, treba da bude svjestan da

mu je i društvo u kojem se desio taj povrat novca, omogućilo taj profit. Minimalno što bi trebala

da uradi ta osoba je davanje u dobrotvorne svrhe ili filantropija.

2. KATEGORIJE INVESTITORA

U nastavku ovog rada je izložena kategorizacija investitora, u kontekstu kombinacija

prethodno obrađenih investitorskih kontrola i stvarnih materijalnih kvaliteta koje oni posjeduju.

Dakle, investitorske kategorije su:

1) akreditovani investitor – je investitor koji zarađuje mnogo novca i ima veliku neto vrijednost;

2) kompetentan investitor – je investitor koji razumije i fundamentalno i tehničko investiranje;

3) sofisticirani investitor – je investitor koji razumije investiranje i zakone;

4) unutrašnji investitor – je investitor koji stvara investicije;

5) krajnji investitor – je investitor koji postaje prodajni akcionar.

2.1. Akreditovani investitor

12

Akreditovani investitor je neko ko ima velike prihode ili veliku neto vrijednost imovine.

Osoba koja se bavi dugoročni investicijama i koja je odabrala da ulaže na nivou sigurnosti i

udobnosti lako može da prođe kao akreditovani investitor.

Primjer u SAD: prema važećoj definiciji SEC4, akreditovani investitor je onaj ko posjeduje:

200.000 US $ ili više godišnjeg prihoda, ili

300.000 US $ ili više godišnjeg prihoda, ako je u pitanju bračni par, ili

1 mil US $ neto vrijednosti.

Ukoliko se zadovoljavaju uslovi za akreditovanog investitora, tada se ima pristup

investicijama koje su za većinu ljudi nedostupne.

Ali, šta kontroliše akreditovani investitor? Ništa. Bez finansijskog obrazovanja,

akreditovani investitor nema niti jednu od deset navedenih kontrola. Akreditovani investitor

možda ima puno para, ali uglavnom ne zna šta da radi s njima. Ovo je dijelom razlog zašto druga

generacija porodica, a čija je prva generacija stvorila neko bogatstvo, potpuno propadne i na

kraju ostane bez ičega5.

2.2. Kompetentan investitor

Kompetentan investitor je neko ko se razumije u analiziranje akcija datih na javnu

ponudu. Ovog investitora treba smatrati za „autsajdera6”, upravo suprotno od unutrašnjeg

investitora. Uopšte uzev, među kompetentne investitora spadaju trgovci hartijama od vrijednosti i

analitičari, kako fundamentalne, tako i tehničke analize.

Šta kontroliše kompetentni investitor? Ova osoba kontroliše:

1) samog sebe,

2) odnos prihodi/ troškovi i aktiva/pasiva i

3) povoljan trenutak za kupovinu, odnosno, prodaju.

4The Securities and Exchange Commision of the United States (Komisija za hartije od vrijednosti SAD);5 Ovakvih primjera je bezbroj. Sličnu subdinu je imala porodica našeg poznatog naučnika i inovatora- Mihajlo Pupin; 6 Ne autsajder u smislu neznalice, nego iz direktnog prevoda sa engleskog jezika neko ko se nalazi spolja nečega (npr. investicije);

13

Postoji još nešto, što djelimično posjeduje kompetentan investitor, a to ZIG7. Ova osoba

posjeduje znanje i nešto raspoložive gotovine.

Kompetentni investitori, i fundamentalni i tehnički, analiziraju kompaniju spolja. Oni

odlučuju da li će postati „akcionari na osnovu kupovine”. Mnogi vrlo uspješni investitori sasvim

dobro plivaju u vodama kompetentnog investiranja. Uz odgovarajuće znanje i finansijske savjete,

mnogi od njih mogu da zarade mnogo, mnogo novca. Budući da stalno uče i stiču finansijsko

obrazovanje, u stanju su da procjene neku kompaniju samo analiziranjem njenih finansijskih

izvještaja.

2.3. Sofisticirani investitor

Sofisticirani investitor posjeduje ZIG, i to u punom obimu. Pored toga, on se razumije u

svijet investiranja. On konstatno koristi poreske i korporativne zakone, kao i zakone o hartijama

od vrijednosti, da bi maksimalno uvećao zaradu i maksimalno zaštitio osnovni kapital.

Iako nije advokat, ova osoba veliki dio svoje ulagačke strategije zasniva za pravnim

propisima (ili uopšteno zakonima). Ovaj investitor često ostvaruje veću zaradu uz mnogo manji

rizik, upravo zato što se služi različitim zakonskim propisima. Budući da poznaje osnove zakona,

sofiticirani investitor je u stanju da iskoristi prednosti koje donosi S-T-K8. Kontrole koje

posjeduje ova kategorija investitora su:

1) kontrola nad samim sobom,

2) kontrola nad odnosom prihodi/troškovi i aktiva/pasiva,

3) kontrola nad porezima,

4) kontrola nad donošenjem odluka kada treba kupovati , a kada prodavati,

5) kontrola nad brokerskim transakcijama,

6) kontrola nad S-T-K.

Ova osoba posjeduje još jednu vrlo bitnu karakteristiku, koja predstavlja glavnu razliku

između prosječnog i sofisticiranog investitora, a to je da ona zna da razliku između:

dobrog duga i lošeg duga,7 ZIG – znanje, iskustvo i gotovina na raspolaganju;8 STK –subjekt, tajming i karakteristike;

14

dobrih troškova i loših troškova,

dobrih gubitaka i loših gubitaka.

2.4. Unutrašnji investitor

Unutrašnji investitor je osoba koja se nalazi unutar investicije i posjeduje određeni stepen

kontrole nad upravljanjem. Nije potrebno imati veliku neto vrijednost ili velike prihode, da bi se

neko smatrao unutrašnjim investitorom.

Njegov cilj je izgradnja uspješnog vlastitog biznisa. Biznis može da predstavlja samo

jedna nekretnina, koja je data u zakup ili kompanija koja se bavi maloprodajom vrijednom

nekoliko miliona. Uspješan biznismen zna kako se stvara i gradi aktiva. Uspješan biznismen će se

potruditi da nauči i vještine koje su potrebne za analiziranje kompanija, radi investiranja spolja.

Prema tome, prosječan biznismen može da nauči kako da postane uspješan sofisticirani investitor,

a što je uslov da se “preseli u višu ligu”. Investitorske kontrole koje posjeduje unutrašnji

investitor su:

1) kontrola nad samim sobom,

2) kontrola nad odnosom prihodi/troškovi i aktiva/pasiva,

3) kontrola nad upravljanjem investicijama,

4) kontrola nad porezima,

5) kontrola nad donošenjem odluka kada treba kupovati , a kada prodavati,

6) kontrola nad brokerskim transakcijama,

7) kontrola nad S-T-K,

8) kontrola nad uslovima i rokovima ugovora,

9) kontrola nad pristupom informacijama.

Unutrašnji investitor takođe posjeduje ZIG u punom obimu. Novac koji ulaže vlasnik

biznisa i rizik koji ide uz biznis, pripada samo njemu. Pored toga što može da izgradi sopstveni

biznis, unutrašnji investitor to može da postane i kupovinom paketa kontrolnog interesa u

postojećoj kompaniji. On ima u vidu da se sa povećanjem broja investitorskih kontrola, samo

dodatno smanjuje vlastiti rizik kao ulagača – ukoliko posjeduje vještinu pravilnog upravljanja

investicijom.

2.5. Krajnji investitor15

Njegov cilj je da postane prodajni akcionar. Ovaj investitor posjeduje uspješan biznis, čiji

vlasnički interes izlaže javnoj prodaji. Krajnji investitori su osobe kao što su, na primjer Bil Gejts

ili Voren Bafet. Ovi investitori su izgradili gigantske kompanije u koje drugi investitori žele da

ulažu. Krajnji investitor je osoba koja stvori aktivu koja postaje toliko vrijedna, da vrijedi

doslovce milijarde i to milionima ljudi širom svijeta.

Ni Gejts ni Bafet se nisu obogatili jer su imali velike plate ili odlične proizvode, već

zahvaljujući tome što su izgradili odlične kompanije i iznijeli ih u javnost (IPO – initial public

offer).

Neki ljudi grade kuće za prodaju, neki drugi prave automobile, ali izgraditi ovakve

biznise, kao Gejts ili Bafet, mogu samo posebni pojedinci. Za većinu nas je malo vjerovatno da

ćemo ikada izgraditi “Microsoft9” ili “Berkshire Hathaway10”, ali bi svi oni koji žele da zarađuju

od investiranja, trebalo da idu ka tome da izgrade vlastite manje biznise i da ih unovče javnom ili

privatnom ponudom. Investitorske kontrole koje posjeduje krajnji investitor:

1) kontrola nad samim sobom,

2) kontrola nad odnosom prihodi/troškovi i aktiva/pasiva,

3) kontrola nad upravljanjem investicijama,

4) kontrola nad porezima,

5) kontrola donošenja odluka o tome kada treba kupovati, a kada prodavati,

6) kontrola nad brokerskim transakcijama,

7) kontrola nad subjektom, tajmingom i karakteristikama,

8) kontrola nad uslovima i rokovima ugovora,

9) kontrola nad pristupom informacijama,

10) kontrola nad uzvraćanjem, čovjekoljubljem i raspodjelom ostvarenog profita.

Šta od ZIG posjeduje krajnji investitor? Takođe u punom obimu:

znanje,

iskustvo i

gotovinu.

3. ZAKLJUČAK

9 http://www.microsoft.com/en-us/default.aspx,(01.02.2011.);10 http://www.berkshirehathaway.com ,(01.02.2011.);

16

Najvažnija investicija nije davanje novca za nešto što će da vrati taj novac, uvećan u neku

novu, mnogo veću količinu novca. To je logika s kojom kockari odlaze u kockarnicu. Oni znaju

da mogu da izgube, ali u njima stalno živi nada da će taj gubitak da se desi nekom drugom, a da

će baš njima da se posreći. Da li je nada investicija?

U ovom svijetu vječitih promjena, najvažnija investicija jeste investicija u stalno

saznavanje i traganje za novim idejama. Zato treba stalno tragati i preispitivati stare ideje i

uklapati ih novi sistem novih ideja.

Prosječni investitori bi trebalo da poslušaju savjet, kada im se kaže: “Uzdigni se iznad

prosjeka!” U eri informacija, u kojoj se promjene odvijaju brže, uz manje garancija i više

mogućnosti, finansijsko obrazovanje i investitorsko znanje su od presudnog značaja. I to je jedini

način da se prosječni izdignu iznad prosjeka.

4. LITERATURA:

17

Robert Kiosaki, Šeron Lehter, Bogati otac, siromašni otac: ne radite za novac, neka novac

radi za vas; Beograd – Finesa, 2001. godina;

Robert K., Šeron L., Vodić za investiranje: u šta bogati investiraju, a siromašni i srednja

klasa ne, Beograd – Finesa, , 2001. godina;

Robert K., Šeron L., Tok gotovog novca, Beograd – Finesa, , 2001. godina;

Robert K., Šeron L., Bogato dete, pametno dete, Beograd – Finesa, , 2001. Godina;

Marić B., Upravljanje investicijama, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 2008. godina;

The Securities and Exchange Commision of the United States (Komisija za hartije od

vrijednosti SAD), http://www.sec.gov, 2011. godina;

http://www.microsoft.com/en-us/default.aspx, 2011. godina;

http://www.berkshirehathaway.com, 2011. godina;

http://bs.wikipedia.org/wiki/Isaac_Newton, 2011. godina;

http://www.studentskisvet.com/magazin/20081210/svetska-finansijska-kriza-kako-i-

zasto-amerika-bankarski-sistem, 2011. godina.

18