Upravljanje Marketingom - Sazetak (Rade Ulica & Mladi Asisten Bezbrizan)

UPRAVLJANJE MARKETINGOM SAŽETAK KNJIGE Autori: Rade Ulica™ & Mlađi Asistent Bezbrižan®

2012

Rade Ulica & Mlađi Asistent Bezbrižan Philip Kotler & Kevin Lane Keller - Upravljanje marketingom

11/5/2012

UPRAVLJANJE MARKETINGOM 1

Philip Kotler & Kevin Lane Keller - Upravljanje marketingom | Rade Ulica & Mlađi Asistent

[PREDGOVOR]

Pred Vama je sažetak knjige "Upravljanje marketingom" autora Philip Kotler i Kevin Lane Keller

izrađen za potrebe polaganja kolegija “Upravljanje marketingom” (katedra za marketing) kod

predavača prof. dr. sc. Jurica Pavičid i asistentice dr. sc. Sandra Horvat.

2 UPRAVLJANJE MARKETINGOM


[PRVO POGLAVLJE – ODREĐIVANJE MARKETINGA ZA 21. STOLJEDE]

tvrtke najizloženije riziku su one koje ne uspiju pažljivo pratiti svoje klijente i konkurente te ne

rade na kontinuiranom poboljšanju vrijednosti svoje ponuda -> učinkovitost u marketing =

vječno učenje

MARKETING – prepoznaje i ispunjava ljudske i društvene potrebe

profitabilno ispunjavanje potreba

American Marketing Association – mark. je org. funk. i niz procesa za stvaranje, komuniciranje i

isporuku vrijednosti klijentima te za upravljanje odnosima s klijentima na način koji koristi

organizaciji i njezinim dioničarima

UPRAVLJANJE MARKETINGOM – umjetnost i znanost odabiranja ciljnih tržišta te privlačenja,

zadržavanja i povedanja broja klijenata kroz kreiranje, isporuku i komunikaciju izuzetne

vrijednosti za klijenta

razlikujemo društvenu i menadžersku definiciju marketinga

mark. je društveni process koji kroz stvaranje, ponudu i slobodnu razmjenu proizvoda i

usluga koji nose vrijednost drugima, pojedincima i grupama omoguduje da dobiju ono

što im je potrebno ili što žele

menadžerska def. -> umjetnost prodaje proizvoda -> cilj mark. je poznavati i razumijeti

potrošača toliko da mu proizvod ili usluga u potpunosti odgovaraju tj. da sami sebe

prodaje -> mark. treba rezultirati potrošačem spremnim na kupnju, a proizvod ili usluga

moraju samo biti dostupni

RAZMJENA – osnovni koncept marketinga

proces nabave željenog proizv. od nekoga nuđenjem nečega zauzvrat

process stvaranja vrijednosti jer obično donosi korist za obje strane

mora biti zadovoljeno sljededih 5 uvjeta:

1. postoje najmanje 2 strane

2. svaka strana ima nešto što je od vrijednosti drugoj strain

3. svaka strana je sposobna komunicirati i izvršiti dogovoreno

4. svaka je strana slobodna prihvatiti ili odbiti ponuđenu razmjenu

5. svaka strana vjeruje da je prihvatljivo ili poželjno poslovati s drugom stranom

hode li dodi do razmjene ovisi o tome mogu li se strane dogovoriti o uvjetima koji de i

jednoj i drugoj strani omoguditi bolji položaj (ili barem ne lošiji) nego je bio prije

razmjene

TRANSAKCIJA – razmjena vrij. između dviju ili više strana

minimalno 2 vrijedne stvari, dogovoreni uvjeti te vrijeme i mjesto dogovora

+ pravni sustav koji podržava i omoguduje postizanje i provođenje suglasnosti u ime svih

sudionika transakcije

transakcija nije isto što i transfer (darovi, subvencije, dobrotvorni prilozi; ništa opipljivo)



ljudi u marketing u svoje aktivnosti uključuju 10 vrsta jedinica:

1. DOBRA

2. USLUGE

3. ISKUSTVA

4. DOGAĐAJE

5. OSOBE

6. MJESTA

7. IMOVINU

8. ORGANIZACIJE

9. INFORMACIJE

10. IDEJE

MARKETINŠKI STRUČNJAK – osoba koja traži odgovor (pozornost, kupnju, glasački listid,

donaciju) od druge strane, odnosno od potencijalnih potrošača -> odgovorni za upravljanje

potražnjom

8 mogudih tipova potražnje:

1. NEGATIVNA – potrošačima je proizv. mrzak i čak su voljni platiti da ga izbjegnu

2. NEPOSTOJEDA – potroš. su nesvjesni proizv. ili nezainteresirani za njega

3. LATENTNA – potroš. mogu imati jako potrebu, ali ona ne može biti zadovoljena

niti jednim postojedim proizvodom

4. OPADAJUDA – rjeđe kupuju proiz. ili ga uopde ne kupuje

5. NEPRAVILNA – potr. koja varira

6. PUNA POTRAŽNJA – potroš. uredno kupuju sve ponuđene proizvode na tržištu

7. PREVELIKA – potr. koja premašuje proizv. mogudnosti

8. NEZDRAVA – potroš. mogu smatrati poželjnima proizv. koji imaju nepoželjne

društv. posljedice

OSNOVNA TRŽIŠTA KUPACA

TRŽIŠTE KRAJNJE POTROŠNJE – potrošačka roba i usluge

POSLOVNA TRŽIŠTA – poslovni kupci kupuju dobra da bi uz dobit napravili ili prodali proizvod

drugima

GLOBALNA TRŽIŠTA – tvrtke koje prodaju dobra i suluge na globalnom trž. suočavaju se s novim

odlukama i izazovima

NEPROFITNA I VLADINA TRŽIŠTA – tvrtke koje prodaju svoja dobra neprofitnim org. ili vladine

agencije moraju pažljivo formirati cijenu jer te org. imaju ograničenu kupovnu mod

FIZIČKA, DIGITALNA I METATRŽIŠTA

FIZIČKO TRŽIŠTE – fiz. mjesto, kao kada kupujete u trgovini

VIRTUALNO TRŽ. – digitalno mjesto, kao kada kupujete putem interneta

METATRŽIŠTE – niz komplementarnih proizv. i usluga koji su blisko povezani u umovima kupaca,

ali pripadaju različitim djelatnostima

s određenom sigurnošču možemo redi da trž. nije ono što je nekada bilo



ono je radikalno drugačije jer je rezultat velikih, ponekad međusobno povezanih društv.

sila koje su stvorile nova ponašanja, nove prilike i nove izazove:

promjenjiva tehnologija – digitalna revolucija -> informatičko doba

globalizacija – tehn. napredak u prijevozu, otpremništvu i komunikacijama

olakšao je tvrtkama prodaju u drugim zemljama kao i potrošačima kupovanje

proizv. i usluga iz drugih zemalja

deregulacija – deregulirane industrije stvaraju vedu konkurenciju i vede

mogudnosti rasta

privatizacija – poboljšava učinkovitost (npr. British Airways i British Telecom)

osnaživanje kupaca – kupci očekuju bolju kvalitetu i usluge te određenu

prilagodbu, imaju sve manje vremena, žele više praktičnosti, uočavaju sve manju

diferencijaciju među proizvodima te iskazuju sve manje lojalnosti prema

određenoj marki, putem interneta imaju pristup opsežnim informacijama o

proizvodu, osjetljivi su na cijenu, itd.

prilagodba klijentima - tvrtka može proizvesti pojedinačno diferencirana dobra

bilo da su naručena osobno, telefonom ili putem interneta (npr. kataloška kuda

Land`s End počela je 2001. prodavati platnene hlače prilagođene kupcima, a

sada proširuje broj takvih proizvoda -> ne mora imati zalihe kao nekada

povedana konkurencija – proizvođači su suočeni s nevjerojatnom

konkurencijom od strane domadih i stranih marki, koja rezultira povedanim

promidžbenim troškovima i smanjenjem dobiti

industrijska konvergencija – granice industrije nestaju velikom brzinom (npr. za

Božid 2003. svjedočili smo konvergenciji računalne i elektroničke industrije kada

su giganti poput Dell, Gateway i Hewlett-Packard izdali niz novih zabavnih

uređaja od MP3 uređaja do plazma televizora i video kamera

transformacija maloprodaje – mali trgovci podliježu rastudoj modi velikih

trgovaca na malo

uklanjanje posrednika – npr. AOL, Amazon, Yahoo, e-Bay, E`TRADE, itd.

uklanjaju posrednike u dostavi proizvoda i usluga

[TRŽIŠNA ORIJENTACIJA TVRTKE]

konkurentne koncepcije u sklopu kojih org. mogu provoditi mark. aktivnosti uključuju:

KONCEPCIJA PROIZVODNJE – jedna od najstarijih; pretpostavlja da de potroš. dati

prednost onim proizv. koji su široko dostupni i jeftiniji -> menadžeri se koncentriraju na

ostvarenje visoke učinkovitosti proizv., niskih troškova i masovne distribucije (ima smisla

npr. u Kini gdje je najvedi proizvođač osobnih računala Legend, kudnih pomagala Haier

koji iskorištavaju ogromne kol. jeftine radne snage kako bi dominirali trž.); koristi se

kada tvrtka želi proširiti trž.



KONCEPCIJA PROIZVODA – pretpostavlja da de potroš. favorizirati one proizv. koji nude

najbolju kvalitetu, izvedbu ili inovativne karakteristike -> menadž. se usredotočuju na

izradu superiornih proizv. i njihovo stalno poboljšavanje

PRODAJNA KONCEPCIJA – pretpostavlja da potrošači i tvrtke, sami po sebi, nede kupiti

dovoljno proizvoda organizacije stoga org. mora poduzeti agresivne prodajne i

promidžbene napore (npr. malo tražena dobra poput osiguranja, enciklopedije i ukopna

mjesta na grobljima)

- cilj je prodati ono što se proizvede, ne ono što tržište traži

- rizik – pretpostavka da de se kupcima proizv. svidjeti, a ako im se ne svidi, nede ga

vratiti, negativno pričati o njemu, žaliti se udrugama potroš., ili de ga možda ponovno

kupiti

KONCEPCIJA MARKETINGA – proizvodnja pravih proizv. za svoje kupce; ključ postizanja

org. ciljeva sastoji se od učinkovitosti tvrtke u kreiranju, dostavi i komunikaciji

superiornih vrijednosti za kupca na odabranom ciljnom trž.; razlika između konc.

prodaje i konc. mark. je u tome što je mark. usredotočen na zadovoljavanje potreba

kupaca koristedi proizvod i mnogobrojne aktivnosti vezane uz kreiranje, dostavu i krajnju

potrošnu proizvoda

- reaktivna trž. orijentacija – razumijevanje i ispunjavanje potrebe kupaca o kojima su se

izjasnili

- proaktivna trž. orijentacija – fokusiranje na latentne potrebe potrošača (tvrtke 3M, HP,

Motorola)

- tvrtke koje prakticiraju ove dvije trž. orijentacije provode potpunu trž. orijentaciju (pr.

Diebold, proizvođač bankomata koji nude više usluga korisnicima nakon radnog

vremena banke od običnih bankomata)

- 3 prepreke: organizirani otpor, polagano učenje, brzo zaboravljanje

KONCEPCIJA HOLISTIČKOG MARKETINGA – npr. Puma (njem. tvrtka koja proizvodi

sportsku odjedu) koja kreira proizvoda za različite grupe kupaca kao što su

snowboarderi, strastveni ljubitelji automobilskih utrka te ljubitelji joge

- zasnovana je na razvoju, dizajnu i provedbi mark. programa, procesa i aktivnosti koji

prepoznaje njihovu širinu i međuovisnost (pristup mark. koji pokušava prepoznati i

pomiriti opseg i kompleksnost mark. aktivnosti)

- 4 komponente hol. mark. su:

1. marketing odnosa – cilj mu je izgradnja međusobno zadovoljavajudih

dugoročnih odnosa s ključnim partnerima kako bi zaradili i održali svoje poslove

- 4 ključne grupe za mark. su klijenti, zaposlenici, marketinški partneri (kanali,

dobavljači, distributeri, trgovci, agencije) i članovi financijske zajednice

(dioničari, ulagači, analitičari)

- krajnji rezultat je izgradnja marketinške mreže – sastoji se od tvrtke i njenih

potpornih vlasnika udjela, odnosno interesno-utjecajnih skupina s kojima je



izgradila međusobno profitabilne poslovne odnose

- rastudi broj tvrtki sada oblikuje odvojene ponude, usluge i poruke

individualnim kupcima (npr. BMW – kreiranje vlastitog modela, Tesco ClubCard

kako bi personalizirao ponudu prema značajkama pojedinog klijenta, itd.)

2. integrirani marketing – zadatak mark. stručnjaka je da osmisli mark. aktivnosti i

sakupi u potpunosti integrirane mark. programe kako bi se stvorila, prenijela i

dostavila vrijednost za potrošače; mark. program čine brojne odluke o upotrebi

mark. aktivnosti koje povedavaju vrijednost

- McCarthy 4P: proizvod, cijena, distribucija i promidžba

- Robert Lauterborn – 4P odgovara 4C klijenata: želje i potrebe kupaca, troškovi

za kupca, pogodnost, komunikacija

- 2 ključne teme interg. mark su (1) da se mnoge mark. aktivnosti koriste s ciljem

komunikacije i dostavljanja vrijednosti te (2) da su sve mark. akt. koordinirane s

ciljem maksimalnog uvedanja zajedničkog učinka

3. interni marketing – zadatak mu je zapošljavanje, obuka i motivacija sposobnih

zaposlenika koji žele dobro posluživati klijente

- mora se odvijati na 2 razine – na prvoj razini razl. mark. funk. (prodajna snaga,

oglašavanje, služba za korisnike, upravljanje proizv., mark. istraž.) moraju

surađivati; na drugoj razini ostali odjeli moraju prihvatiti marketing tj. mark.

razmišljanje mora prožimati cijelu tvrtku (npr. Xerox u opis posla svakog

zaposlenika uključuje objašnjenje kako taj posao utječe na klijente)

4. društveno odgovoran marketing – razumijevanje širih briga te etički, okolišni

pravni i društveni kontekst mark. aktivnosti i programa (npr. McDonald`s koji

uvodi salate na jelovnike zbog kritika na njihovu nezdravu hranu, zamjena kutija

onima koje se mogu reciklirati)

- smatra da je zadatak org. određivanje potreba, želja i interesa ciljnih trž. te

ispunjenje željenog zadovoljstva efikasnije i učinkovitije od konkurencije i to na

način kojim se štiti, odnosno poboljšaa ukupni boljitak potrošača i cjelokupnog

društva (npr. Avonov “Hod protiv raka dojke”)



[OSNOVNI MARKETINŠKI POJMOVI, TRENDOVI I ZADACI]

OSNOVNI POJMOVI

POTREBE, ŽELJE I POTRAŽNJA

potrebe – osnovni ljudski zahtjevi

želje – potrebe usmjerene na određene objekte koji mogu zadovoljiti potrebu

potražnja – želja za određenim proizv. u čijoj je pozadini mogudnost kupnje

5 vrsta potreba:

1. izražene – klijent želi auto koji nije skup

2. stvarne – klijent želi auto čiji tr. korištenja su niski, no ne i osnovna cijena

3. neizražene – očekuje dobru uslugu od ovlaštenog zastupnika za vozila

4. potrebe koje bi izazivale oduševljenje – želio bi da zastupnik u cijenu uključi

ugrađeni navigacijski sustav

5. skrivene – želi da ga prijatelji dožive kao znalca pri kupnji

CILJNA TRŽIŠTA. POZICIONIRANJE I SEGMENTIRANJE

ne sviđa se svima isto -> mark. stručnjaci dijele trž. na segmente -> segmenti koji

predstavljaju najvedu priliku su njihova ciljna tržišta -> za svako odabrano ciljno trž.

razvija se marketinška ponuda -> ponuda je pozicionirana u mislima ciljnih kupaca kao

ona koja dostavlja centralnu korist ili više njih (npr. Volvo pozicionira svoje automobile

kao najsigurnije koje klijent može kupiti)

PONUDE I MARKE

ponuda – neopipljiva vrijednost postaje fizička kroz ponudu koja može biti kombinacija

proizvoda, usluga i iskustava

marka – ponuda iz poznatog izvora

VRIJEDNOST I ZADOVOLJSTVO

vrijednost – percipirana opipljiva i neopipljiva korist i troškovi za klijenta; može se

promatrati kao kombinacija kvalitete, usluge i cijene (trojstvo vrij. za kupca)

zadovoljstvo – odražava komparativnu prosudbu pojedinca koja je rezultat percipirane

izvedbe proizvoda (ili rezultata) u odnosu na očekivanja; ako je izvedba ispod očekivanja,

klijent je nezadovoljan i razočaran, ako je sukladna klijent je zadovoljan, ako nadmaši

očekivanja klijent je izuzetno zadovoljan



MARKETINŠKI KANALI

3 vrste marketinških kanala:

1. komunikacijski kanali – dostavljaju i primaju poruke od ciljnih kupaca, a

obuhvadaju novine, časopise, radio, televiziju, poštu, telefon, reklamne panoe,

plakate, letke, Cd-e, audio zapise i internet + putem izraza lica, načina

odijevanja, izgleda trgovine te razl. drugih medija

2. distribucijski – da bi prikazali, prodali ili dostavili fizički proizvod ili uslugu kupcu

ili korisniku, mark. stručnjaci koriste distr. kanale; oni obuhvadaju distributere,

veletrgovce, maloprodaju i agente

3. uslužni – provode transakcije s potencijalnim kupcima; obuhvadaju skladišta,

prijevozne tvrtke, banke i osiguravajude tvrtke koje olakšavaju transakcije

NABAVNI LANAC

opisuje duži kanal koji se proteže od sirovina do komponenti i gotovih proizvoda koji se

predstavljaju krajnjim kupcima

svaka tvrtka dobiva samo određeni postotak ukupne vrijednosti koju stvara nabavni

lanac -> kada se tvtka krede prema gore ili prema dolje u nabavnom lancu i tako kupuje

konkurente, njen cilj je zadobiti vedi postotak vrij. tog lanca

KONKURENCIJA

obuhvada sve stvarne i potencijalne konkurentne ponude i nadomjeske koje kupac može

uzeti u obzir

MARKETINŠKO OKRUŽENJE

sastoji se od okruženja zadatka i šireg okruženja

okruženje zadatka – obuhvada neposredne sudionike angažirane u proizv., distr. i

promidžbi prodaje; glavni sudionici su tvrtka, dobavljači, distributeri, zastupnici i ciljni

kupci

šire okruženje – sastoji se od 6 komponenata: demografskog okruženja, gospodarskog,

fizičkog, tehnološkog, političko-pravnog i društveno-kulturnog

- ta okruženja sadrže sile koje mogu imati ogroman utjecaj na sudionike u okruženju

zadatka

- sudionici u mark. pažljivo prate trendove i razvoj u ovim okruženjima i pravovremeno

prilagođavaju svoje mark. Strategije



MARKETINŠKO PLANIRANJE

proces mark. planiranja sastoji se od analiziranja mark. prilika, odabira ciljnih trž.,

osmišljavanja mark. strategija, razvoja mark. programa i upravljanja mark. Nastojanjima

POMACI U UPRAVLJANJU MARKETINGOM

od mark. koji provodi marketing do mark. koji svatko provodi – David Packard iz HP-a: “Mark. je

previše važan da bismo ga prepustili mark. odjelu”

od org. temeljene na proizv. jed. do org. čiji su temelj segmenti klijenata – prebacivanje

usredotočenosti na segmente klijenata

od proizvodnje svega do kupovanja više dobara i usluga izvana – sve više tvrtki odlučuje se za

vlasništvo nad markom umjesto posjedovanja fizičke imovine; također sve više koriste usluge

kooperanata i izmještanje vanjskim tvrtkama

od korištenja usluga velikog broja dobavljača do rada s manjim brojem u “partnerstvu” – tvrtke

produbljuju partnerske odnose s ključnim dobavljačima i distributerima; tretiraju posrednike kao

partnere u dostavi vrij. krajnjim potrošačima

od oslanjanja na staru trž. poz. do otkrivanja novih – moraju uvijek tražiti nove prednosti

od naglašavanja opipljive imovine do naglašavanja neopipljive – marka, baza klijenata, zaposl.,

odnosi s distributerima i dobavljačima te intelektualni kapital

od izgradnje marke putem oglašavanja do izgradnje marke kroz izvedbu i integrirane

komunikacije - stapanje nekoliko alata kako bi ostavili dosljedan imidž marke klijentima

od privlačenja klijenata putem trgovina i prodajnih zastupnika do dostupnosti proizv. putem

interneta

od prodaje svima do pokušaja da se postane najboljom tvrtkom koja poslužuje dobro definirana

ciljna tržišta – ciljni marketing; ulaganja u inform. sustave

od naglašavanja profitabilnosti transakcije do naglašavanja doživotne vrijednosti za kupca –

naglasak na zadržavanju klijenata

od usmjerenosti na dobivanje udjela na trž. do usredotočenosti na izgradnju udjela među

klijentima – npr. unakrsna prodaja kada se kupac automobila pretplati na nogometni časopis;

npr. viša razina prodaje kada kupac automobila odluči kupiti snažniji motor ili dodatnu opremu

od lokalnog poslovanja do globalnog i lokalnog istovremeno

od izvješda o fin. uspješnosti do izvješda o mark. uspješnosti

od naglaska na dioničarima do usmjerenosti na interesno-utjecajne skupine (stakeholders)



ZADACI UPRAVLJANJA MARKETINGOM

1. RAZVIJANJE MARK. STRATEGIJA I PLANOVA – identifikacija potencijalnih dugoroč.

prilika na temeljnu iskustva i osnovnih kompetencija

2. DOBIVANJE UVIDA U MARKETING

3. POVEZIVANJE S KLIJENTIMA

4. IZGRAĐIVANJE SNAŽNIH MARKI

5. OBLIKOVANJE TRŽ. PONUDE

6. ISPORUKA VRIJEDNOSTI

7. VAŽNOST KOMUNIKACIJE

8. OSTVARIVANJE USPJEŠNOGA DUGOROČNOG RASTA

[DRUGO POGLAVLJE – RAZVIJANJE MARKETINŠKIH STRATEGIJA I

PLANOVA]

Marketing uključuje zadovoljavanje šptreba i želja kupaca. Zadatak bilo kojeg poslovanja je isporučiti

vrijednost za klijenta te pritom ostvariti dobit.

Tradicionalno poimanje poslovnog procesa nede biti uspješno u gospodarstvima gdje su ljudi suočeni s

velikim izborom dobara. Tamo se „masovno tržište“ zapravo dijeli na brojna mikrotržišta od kojih svako

ima svoje želje, preferencije, percepcije i kriterije kupnje. Pametan konkurent stoga mora oblikovati i

dostaviti svoju ponudu za dobro definirana ciljna tržišta. Ovakvo je razmišljanje temelj novog načina

utvrđivanja poslovnih procesa, koje stavlja marketing na sam početak procesa poslovnog planiranja.

Slika 1 slijed tradicionalnog fizičkog procesa

Slika 2 slijed stvaranja i isporuka vrijednosti



**Kod slike 2 odabir vrijednosti predstavlja STRATEŠKI MENADŽMENT, dok pružanje i poruka o

vrijednosti predstavljaju TAKTIČKI MENADŽMENT. Proces se sastoji od tri dijela. Prva faza, odabir

vrijednosti, predstavlja „domadu zadadu“ koju marketing mora obaviti prije nastanka bilo kojeg proizvoda.

Marketinško osoblje mora segmentirati tržište, odabrati odgovarajude ciljno tržište i razviti pozicioniranje

vrijednosti ponude.

Formula „SEGMENTIRANJE, CILJANJE, POZICIONIRANJE (SCP)“ predstavlja bit strateškog marketinga.

U drugoj fazi marketing mora odrediti specifične karakteristike proizvoda, cijene i distribuciju. Zadatak je u tredoj

fazi odašiljati poruku o vrijednosti upotrebom prodajnih snaga, promotivnom prodajom, oglašavanjem te ostalim

komunikacijskim sredstvima kojima se najvaljuje i promovira proizvod. Svaka je od ovih faza povezana s troškom.

Proces isporuke vrijednosti sastoji se od idudih koncepcija:

1. Nulto vrijeme za povratnu informaciju (feedback)

2. Nulto vrijeme za poboljšanje proizvoda

3. Nulto vrijeme nabave

4. Nulto vrijeme pripreme

5. Nulte pogreške

3V pristup marketingu:

6. definiraj segment vrijednosti ili klijente

7. definiraj ponudu vrijednosti

8. definiraj mrežu vrijednosti

Lanac vrijednosti – instrument za identifikaciju načina stvaranja vede vrijednosti za potrošača

o prema ovom modelu, svako poduzede predstavlja sintezu aktivnosti kojima je cilj

kreirati, proizvesti, utržiti, isporučiti i podržati svoj proizvod

o sastoji se od 9 starteški relevantnih aktivnosti koje stvaraju vrijednosti i trošak u

specifičnom poslovanju. Tih 9 aktivnosti dijele se na 5 primarnih i 4 pomodne:

5 primarnih:

unos sirovina

proizvodnja

otprema gotovih proizvoda

trženje/marketing i prodaja

usluge

4 pomodne:

nabava

razvoj tehnologije

upravljanje LJP



infrastruktura poduzeda

uspjeh tvrtke ne ovisi samo o tome koliko dobro pojedini odjeli posluju, ved i o tome koliko je

dobra koordinacija aktivnosti između različitih odjela u provođenju ključnih poslovnih procesa.

Ključni poslovni procesi:

1. proces osjedanja tržišta – kontinuirano pradenje tržišta, MIS

2. proces realizacije novih ponuda – I&R, uvođenje novih porizvoda

3. proces pribavljanja potrošača – izbor ciljnih tržišta, novi potrošači

4. proces upravljanja odnosima s klijentima – CRM, personalizacija ponude

5. proces od narudžbe do naplate – transakcije

Također, ključni poslovni procesi počivaju na resursima i osnovnim sposobnostima koji:

su izvor konkurentske prednosti – npr. dizajn proizvoda

se mogu primjenjivati na različitim tržištima – npr. standardizacija

se ne mogu lako imitirati – snaga marke

Poduzede treba tražiti konkurentske prednosti izvan vlastitog poslovanja, a one se nalaze unutar

lanca vrijednosti dobavljača, distributera i klijenata. Mnoge su se tvrtke danas udružile s

određenim dobavljačima i distributerima kako bi stvorile superiornu mrežu isporuke vrijednosti

koja se još naziva i nabavni lanac.

Kako bi izvršila ključni poslovni proces, tvrtki su potrebni resursi – radna snaga, materijali,

strojevi, informacije i energija. Do sada su tvrtke posjedovale i kontrolirale vedinu resursa koji

ulaze u njihovo poslovanje, no to se sada mijenja. Danas se manje kritični materijali (usluge

čišdenja, uređivanja okoliša, računovodstva i sl.) nabavlja putem izmiještanja (engl. outsourcing).

Ključno je posjedovati i njegovati resurse i sposobnosti koje čine bit poslovanja – tzv. osnovne

sposobnosti (odnosi se na područja osobite tehničke i proizvodne ekspertize, a one imaju tri

karakteristike:

1. Izvor su konkurentske prednosti (valja znati kako je konkurentska prednost prisutna i

kod poduzeda koja posjeduju razlikovne sposobnosti – opisuje izvrsnost u širem

poslovnom procesu)

2. Posjeduju mogudnost primjene na različitim tržištima

3. Konkurenti ih ne mogu lako imitirati

Orijentacija holističkog marketinga omoguduje uvid u proces zadobivanja vrijednosti za kupca.

Jedna percepcija holističkog marketinga promatra je kao „integriranje aktivnosti istraživanja,

stvaranja i isporuke vrijednosti s ciljem izgradnje dugoročnih, međusobno zadovoljavajudih

odnosa te zajedničkog prosperiteta među ključnim interesno-utjecajnim skupinama, odnosno

vlasnicima udjela“. Okvir holističkog marketinga je, dakle, kreiran da bi se razjasnila tri ključna

pitanja menadžmenta:

1. Istraživanje vrijednosti

2. Stvaranje vrijednosti

3. Isporuka vrijednosti



Marketinški plan je centralni instrument upravljanja i koordinacije marketinških napora. On

funkcionira na 2 razine:

1. Strateškoj – određuje ciljna tržišta i ponudu vrijednosti koja de biti ponuđena na temelju analiza

najboljih marketinških prilika

2. Taktičkoj – određuje specifične marketinške taktike, uključujudi karakteristike proizvoda,

promidžbu, prodaju, određivanje cijena, prodajne kanale i usluge

Strateško planiranje na razini korporacije (poduzeda) sadrži četiri aktivnosti:

1. Definiranje misije

2. Uspostavljanje strateških poslovnih jedinica (SPJ)

3. Dodjeljivanje resursa svakoj SPJ

4. Procjenjivanje mogudnosti rasta

1. DEFINIRANJE MISIJE – izjava koja usmjerava, upuduje na svrhu i mogudnosti poslovanja. Dobro

definira izjava:

a. Fokusira se na ograničen broj ciljeva

b. Naglašava glavne karakteristike i vrijednosti poduzeda

c. Definira važne konkurentske sfere (industrija, proizvodi i primjene, kompetencija,

marketinški segment, vertikalno te geografsko područje djelovanja)

d. Gleda dugoročno

e. Kratka, pamtljiva, značajna

2. DEFINIRANJE POSLOVANJA

Posao se mora promatrati kao proces zadovoljenja klijenata, a ne kao proces proizvodnje

dobara. Proizvodi su prolazni, dok osnovne potrebe i grupe klijenata traju zauvijek. Drugim

riječima, nužno je usredotočiti se na potrebe i promijeniti proizvodno u tržišno definiranje.

STRATEŠKA POSLOVNA JEDINICA (SPJ) ima tri karakteristike:

1. Sadrži jednu vrstu poslovanja ili skupinu povezanih poslovanja koja se mogu planirati

neovisno od ostalih u poduzedu

2. Ima svoju vlastitu konkurenciju

1. •Gdje smo?

2. •Gdje želimo biti?

3. •Kako demo tamo stidi?

4.•Implementacija i kontrola



3. Ima menadžera koji je odgovoran za strateško planiranje i ostvarivanje dobiti i koji

kontrolira vedinu čimbenika koji utječu na dobit

Svrha utvrđivanja SPJ jest razvoj odvojenih strategija i dodjeljivanje financijskih sredstava.

Procjena prilika za rast obuhvada planiranje novih poslovanja, smanjivanje ili obustavu starog

poslovanja. Dijeli se na 3 strategije:

1. Strategije INTENZIVNOG RASTA – mreža proširenja prozivoda na tržištu

a. Strategija tržišne penetracije – vedi udio sa sadašnjim proizvodima

b. Strategija razvoja tržišta – nova tržišta za sadašnje proizvode

c. Strategija razvoja proizvoda – novi proizvodi za sadašnje tržište

d. Strategija diverzifikacije – novi proizvodi za novo tržište

2. Strategije INTEGRACIJSKOG RASTA

a. Integracija prema natrag – kupnja dobavljača; npr. poduzeda za ulov ribe

b. Integracija prema naprijed – kupnja veletrgovca, maloprodavača

c. Horizontalna integracija – kupnja konkurenta

3. Strategije DIVERZIFIKACIJSKOG RASTA

a. Koncentrične diverzifikacije – npr. začini za pripremu ribe

b. Horizontalne diverzifikacije – npr. mikrovalne pečnice za pripremu ribe

c. Konglomeratske diverzifikacije – npr. proizvodnja kuhinja

4. SMANJIVANJE I UKIDANJE SLABIH POSLOVA (ukoliko je neprofitno, prodati ili ugasiti)

Organizacija nekog poduzeda sastoji se od njezine struktur, politike i korporacijske kulture. Sve

to može postati nefunkcionalno u brzo promjenjivom poslovnom okruženju. Dok se struktura i

politika mogu promijeniti (uz teškode), kulturu poslovanja vrlo je teško promijeniti (ipak, njena

promjena često je ključ uspješne primjene nove strategije). Korporacijska kultura su zajednička

iskustva, priče, vjerovanja i norme koje karakteriziraju neku organizaciju. Ona je odraz pristupa i

stilova u vođenju i upravljanju organizacijom. Dobra korporacijska kultura utječe na zadovoljstvo

i visok moral zaposlenika te pozitivno ozračje za timski rad, inovacije i sl.

Misija poslovanja sastoji se od strateškog planiranja poslovnih jedinica, a ono se pak odvija

kroz idude korake: SWOT analiza, formulacija ciljeva, formulacija strategije.

Vodedi s premisom poznavanja SWOT analize, istu demo preskočiti i predi na 2. Korak –

formulaciju ciljeva.

FORMULACIJA CILJEVA nastupa po završetku SWOT analize. Njima se opisuju specifični planovi

obzirom na vrijeme i veličinu. Nakon što su postavljeni, krede se upravljati prema njima (engl.

MBO – management by objectives). Kako bi MBO sustav bio djelotvoran, ciljevi jedinice moraju

zadovoljiti četiri kriterija. Moraju biti:



1. Hijerarhijski organizirani

2. Kvantitativno određeni

3. Realni (ostvarivi, ne popis želja)

4. Dosljedni (konzistentni – međusobno usklađeni; da nisu međusobno isključivi)

I dok ciljevi pokazuju što poslovna jedinica želi postidi, FORMULACIJA STATEGIJE je plan igre

kako to dokučiti (kako ostvariti cilj?). Svaka tvrtka mora kreirati strategiju za postizanje svojih

ciljeva, koja se sastoji od marketinške strategije, odgovarajude tehnološke strategije i strategije

nabave. M. Porter predložio je 3 generičke strategije:

1. Ukupno vodstvo u troškovima – strategija niskih troškova i niskih cijena; nastojanje da se

bude cjenovno konkurentiniji; napori ka postizanju najnižih troškova proizvodnje i distribucije

kako bi se smanjile cijene ispod razine cijena konkurenata i osvojio velik udio na tržištu; bitna je

superiorna nabava, inženjering, proizvodnja te fizička distribucija, dok su umijeda u marketingu

manje bitna

2. Diferencijacija – strategija razlikovanja; nastojanje da se bude drugačiji; napori ka postizanju

vrhunske izvedbe na području koristi važnih za potrošača (npr. kvaliteta proizvoda); bitno je

njegovati one snage koje poduzedu daju prednost pred konkurencijom u jednom ili više područja

koristi: lider u pružanju usluga, kvaliteta ili stil, tehnološki lider

3. Fokusiranje – strategija segmentacije; nastojanje da se usredotoči (fokusira) na jedan ili više

uskih područja na tržištu (segmenta) i specijaliziranje u zadovoljavanju njegovih potreba;

poduzede poznaje potrebe tog segmenta i nastoji postidi troškovno vodstvo ili neku vrstu

diferencijacije unutar ciljnog segmenta; bitna je bliskost s potrošačem

Marketinški strateški savezi osnivaju se radi povezivanja dva ili više poduzeda iz raziličitih zemalja sa

zajedničkim ciljevima, kombinacijom odabranih resursa, a radi održavanja i/ili stjecanja značajnih

konkurentskih prednosti na tržištu. Kategorije marketinških strateških saveza:

1. Savezi proizvoda ili usluga – najčešdi; Bosch-Siemens

2. Promocijski savezi – McDonald`s i Disney

3. Logistički savezi – GE, Glaxo

4. Suradnja u cijenama – rent-a-car agencije, hoteli, dogovorena cijena



[DRUGO POGLAVLJE – DODATAK A1 – RAZVIJANJE MARKETINŠKIH

STRATEGIJA I PLANOVA]

Marketinški plan (MP) ukazuje na smjer marketinških djelovanja i omogudava fokus zaposlenih

na aktivnosti neophodne za uspjeh marke, proizvoda i samog poduzeda. Poduzedu osigurava

pripremljenost za uvođenje novog proizvoda/marke na tržište ili poboljšanje pozicije postojedeg

(proizvoda, tj. marke). Osim u profitnim, primjenjiv je i u neprofitnim organizacijama te vladinim

resornim ministarstvima i agencijama.

MP je integralni dio poslovnog plana (PP), no ima manji opseg. MP, dakle, opisuje strateške ciljeve

poduzeda/organizacije koji de se postidi putem specifičnih marketinških strategija i taktika, uz

potrošača kao polaznu točku. Dio je startegije marketinga, a ona je dio strategije poduzeda.

Povezan je s planovima ostalih odjela unutar poduzeda/organizacije, što znači ta je koordinacija između

odjela bitna.

MP visi o veličini poduzeda. Manja poduzeda mogu imati krade i neformalnije marketinške planove, dok

velika poduzeda moraju imati detaljno strukturirane MP. Za pravilnu implementaciju MP, svaki njegov

element mora biti detaljno opisan. Inpute za MP predstavljaju ažurne informacije o okruženju,

konkurenciji, i tržišnim segmentima čije želje i potrebe treba zadovoljiti. Izvori podataka dijele se na

interne (npr. rezultati prodajnih aktivnosti, učinkovitost promocije i sl.) i eksterne koji se dijele na sekundarne (npr.

baze podataka) i primarne (npr. ispitivanje stavova potrošača o funkcionalnosti proizvoda, učinkovitosti oglašavanja i sl.).

Svrha je marketinškog plana:

definirati tržište, potrošače i konkurente

Zacrtati strategiju i taktike koje de privudi i zadržati potrošače

Predvidjeti nadolazede (iznenadne) promjene

Detaljno upoznati elemente okruženja u kojemu poduzede posluje

Osigurati sustavnost u poslovanju (ciljevi, strategije i taktike zacrtani su, jasni i transparentni)

Prikazati kako de poduzede uspostaviti i održati profitabilan odnos s potrošačima

Pozitivno djelovati na unutrašnje i vanjske odnose (suradnje u odjelu marketinga te odjelaa

marketinga s drugim odjelima radi kreiranja i pružanja vrijednosti na tržištu; suradnje s dobavljačima,

distributerima i strateškim partnerima kako bi se ostvarili ciljevi navedeni u planu; odnos poduzeda i

drugih sudionika na tržištu poput vladinih organizacija, medija i šire javnosti)



Elementi MP-a su:

1. Izvršni sažetak

2. Analiza stanja

3. Marketinška strategija

4. Financije

5. Kontrola

1. IZVRŠNI SAŽETAK:

Izrađuje se za više menadžere (upravu) koji moraju pregledati i odobriti MP

Pregled marketinških prilika, strategija i taktika za zadovoljavanje potreba i želja ciljnih

tržišnih segmenata

U sažetom obliku sadrži sve potrebne, temeljne informacije za odlučivanje

Stvarni je sažetak plana i treba sadržavati njegove glavne dijelove

Dužina varira – od jednog paragrafa do nekoliko stranica (najčešde 2-3)

Napisan na način da potakne na čitanje cijelog plana, ali i omogudi zaključivanje samo na

temelju činjenica prezentiranih u njemu

Obično se piše na kraju – kad je plan „gotov“ u cijelosti – ali se smješta na početak (cilj je

uvjeriti čitatelja kako je potrebno i korisno pročitati plan u cijelosti)

2. ANALIZA STANJA

Tu se definira tržište i posojede sposobnosti poduzeda da podmiri potrebe i želje ciljnih

segmenata.

Potrebno je:

Opisati tržište – karakteristike tržišta i ciljnih segmenata

Izraditi SWOT analizu

Analizirati konkurenciju

Opisati proizvod, odnosno porizvodni miks (tzv. ponuda proizvoda)

Analizirati mogudnosti i spečnosti sustava distribucije

Tržišni sažetak:

Je analiza karakteristika tržišta (npr. veličine, potražnje, trendova, mogudnosti

rasta i sl.)

Kvalitetnim opisom ciljnih segmenata definira kontekst djelovanja marketinških

strategija i akcijskih programa (taktika) koje se navode i opisuju u nastavku

marketinškog plana

SWOT analiza

Konkurencija:



Analiza konkurencije neophodna je za analizu stanja

Uključuje:

Analizu gl. Konkurenata, opis njihove pozicije na tržištu, pregled njihovih

strategija

Analizu supstituta i potencijalnih konkurenata

Ponuda proizvoda:

sažetak gl. značajki (tržišnih obilježja) proizvoda/marke za kojeg/koju se radi MP

to mogu biti: osnovne funkcionalne karakteristikem, dubina i širina asortimana,

kvaliteta, materijal, ambalaža, prednosti, nedostaci i sl.

Distribucija:

Opis svakog kanala koji poduzede koristi za proizvod koji je predmet MP

Analiza razvoja i novih trendova u distribuciji

3. MARKETINŠKA STRATEGIJA

Prije kreiranja marketinške strategije moraju se postaviti ciljevi, nakon čega se tek kreira

strategija koja de odrediti pravce djelovanja, a nakon toga slijedi taktika

Ciljevi:

Definirani su specifičnim uvjetima radi pradenja napretka; poduzimanje

korektivnih mjera

Realni

Mjerljivi

Najčešde jednogodišnji

Ciljna tržišta:

Izrazito važan dio marketinškog plana

Segmentacija, određivanje ciljnih skupina i pozicioniranje

Na temelju karakteristika ciljnog(ih) tržišta definiraju se strategije i taktike

marketinga

Mogude odrediti primarno i sekundarno ciljno tržište

Pozicioniranje:

krede od definiranih ciljnih segmenata

važno je prepoznavanje pozicija dostupnih poduzedu kako bi ih se moglo iskoristiti

kao potencijalne točke diferencijacije

prepoznaje marku, pogodnosti za kupce i točke diferencijacije i pariteta za

proizvod koji je predmet marketinškog plana

npr. pozicioniranje Volva u automobilskoj industriji

Strategije:

Su razdijeljene u strategije za područja elemenata marketinškog miksa

Strategija proizvoda – koordinitane odluke o asortimanu, marki, ambalaži, etiketiranju i

sl.



Strategija određivanja cijena – pravila, ciljevi i programi akcija za određivanje početne

cijene te prilagođavanje cijena kao rekacija na prilike i/ili nove izazove koje je postavila

konkurencija na tržištu

Strategija distribucije – odabir i upravljanje odnosima u kanalu distribucije i prodaje

Strategija marketinške komunikacije – upravljanje svim nastojanjima predstavljanja

vrijednosti kupcima, potencijalnim kupcima, članovima kanala distribucije, konkurenciji,

vladinim tijelima i organizacijama i široj javnosti

Marketinški miks (taktike):

Uključuje tak tike i programe koji podržavaju svaku marketinšku strategiju

Programi – specifični i mjerljivi, moraju imati naziv, odgovornu osobu, datume

određenih postignuda (ostvarenja) i budžet

Taktike i programe treba koordinirati s resursima i aktivnostima drugih odjela

Taktikama se ostvaruju definirane strategije i postavljeni ciljevi

Marketinško istraživanje:

Podrška razvoju, primjeni i ocjenjivanju strategija i programa akcija

Identificira određene značajke i pogodnosti koje ciljni segmenti vrednuju

Povratne informacije koje se dobiju testovima tržišta, anketama i provođenjem

fokus grupa pomažu u korigiranju marketinških aktivnosti i pridonose boljim

rezultatima poslovanja

4. FINANCIJE

Uključuju budžet za marketing i prodajne prognoze kojima se planiraju troškovi, rasporedi

i radnje povezane sa svakim programom akcije

Analiza pozitivne nule ukljulčuje procjenu prihoda, relevantne fiksne i varijabilne troškove

za proizvod u razdoblju pokrivenom marketinškim planom

5. KONTROLA

Neizostavan dio marketišnkog plana

Pomaže upravi mjeriti rezultate, prepoznati probleme ili varijacije u izvedbi koje treba

ispraviti

Dolazi se do saznanja:

Što je potrebno popraviti kako bi potrošači bili zadovoljni

Omogudava brzinu reakcije

Signal poduzedu ako treba odustati od plana

Provode se u različitim oblicima



[PETO POGLAVLJE – STVARANJE ZADOVOLJSTVA, LOJALNOSTI I

VRIJEDNOSTI ZA KLIJENTA]

customer-on-top business ili “klijent na vrhu” – strategija se temelji na zalaganju za klijenta; npr.

eBay s povratnom info koja opisuje reputaciju i kupaca i prodavatelja

PERCIPIRANA VRIJEDNOST ZA KUPCA (pr. str. 141-142 Caterpillar – Komatsu)

kupci izračunavaju koja de im ponuda donijeti najvedu percipiranu vrijednost i u tom smjeru

djeluju

percipirana vrij. za kupca - opisuje razliku između kupčeve procjene svih dobiti i svih troškova

određene ponude i percepcije mogudih alternativa

ukupna vrij. za kupca – percipirana novčana vrijednost koju čini skup ekonomskih, funkcionalnih

i psiholoških dobiti koje kupac očekuje od određene trž. ponude

ukupni troškovi za kupca – skup troškova koje kupac očekuje tijekom procjene, nabave,

upotrebe i raspolaganja dobivenom trž. ponudom, uključujudi i novčani, vremenski, energijski i

psihološki utrošak

ISPORUKA VISOKE VRIJEDNOSTI ZA KLIJENTE

lojalnost – visoka razina predanosti ponovnoj kupovini ili ponovnom korištenju određenog

proizvoda ili usluge u bududnosti, unatoč situacijskim utjecajima i trž. ponudama koje

potencijalno mogu dovesti do promjene ponašanja

ponuda vrijednosti – sastoji se od čitavog niza pogodnosti koje tvrtka obedava isporučiti

sustav isporuke vrijednosti – uključuje sva iskustva koja kupac proživljava tijekom dobivanja i

korištenja određene ponude

npr. Superquinn (irski lanac supermarketa) str. 143-144 koji nudi čitav niz usluga svojim kupcima

UKUPNO ZADOVOLJSTVO KUPCA

zadovoljstvo – nastaje kao rezultat usporedbe percipiranih karakteristika proizvoda (ili rezultata)

u odnosu na očekivanja pojedinca

ukoliko izvedba ne ispuni očekivanja, kupac je nezadovoljan

ukoliko se izvedba poklopi s očekivanjima, kupac je zadovoljan

ukoliko izvedba premaši očekicanja, kupac je iznimno zadovoljan ili čak oduševljen

tvrtka mora poslovati na način da nastoji isporučiti visoku razinu zadovoljstva klijentu, ali pod

uvjetom da isporuči i prihvatljivu razinu zadovoljstva ostalim interesno-utjecajnim skupinama,

odnosno vlasnicima udjela, ovisno o njihovome ukupnom udjelu

kupci svoja očekivanja formiraju temeljen prethodnog iskustva u kupovini, putem savjeta

prijatelja i suradnika te informacija i obedanja mark. stručnjaka i konkurencije



pr. JetBlue Airways (str.144), Joie de Vivre (str.145), itd.

MJERENJE ZADOVOLJSTVA

vrlo zadovoljan kupac u načelu ostaje i dulje lojalan, kupuje ili koristi više proizvoda – nove ili

unaprijeđene, širi dobar glas o tvtki i njezinim proizvodima, pridaje manje pozornosti

konkurentskim markama i manje je osjetljiv na cijenu, a istovremeno tvrtki nudi ideje vezane uz

proizvod ili uslugu, i jefitinije mu je udovoljiti nego novom klijentu jer je posve uhodano

veza između zadovoljstva klijenta i lojalnosti nije proporcionalan – npr. Xerox je ustanovio da je

6 puta vjerojatnije da de “u potpunosti zadovoljni kupci” ponovo kupiti njihov proizvod unutar

18 mjeseci nego “vrlo zadovoljni klijenti”

periodične ankete – mogu izravno pratiti zadovoljstvo klijenata

stopa gubitka klijenata – kontaktiranje kupaca koju su prestali kupovati ili prešli na drugog

dobavljača kako bi saznali što se dogodilo

tajni kupci – drže se kao potencijalni kupci i izvještavaju o prednostima i manama koje su

doživjeli pri kupovini proizv. tvrke ili konkurencije

kod ispitivanja zadovoljstva kupaca važno je da tvrtke postave prava pitanja

KVALITETA PROIZVODA I USLUGE

kvaliteta – ukupnost karakteristka i osobina proizvoda ili usluga koje se odnose na njegovu

mogudnost zadovoljavanja iskazanih ili pretpostavljenih potreba; ova definicija je s klijentom u

središtu

važno je znati razliku između standardne kvalitete i dostignute kvalitete -> Lexus pruža vedu

dostignutu kvalitetu od Hyundaija: vozi se lakodom, ide brže i traje dulje; međutim, ukoliko svi

dijelovi isporuče svoju obedanu kvalitetu, i za Lexus i za Hyundai se može redi da isporučuju

jednaki stupanj standardne kvalitete

mark. men. u tvrkama u čijem je središtu kvaliteta imaju 2 odgovornosti – moraju sudjelovati u

formuliranju strategija i smjerova kako bi pomogli tvrtki u postizanju izvrsnosti ukupne kvalitete;

moraju uz kvalitetu proizv. isporučiti i kvalitetu mark.

UPRAVLJANJE UKUPNOM KVALITETOM (TQM)

pristup na razini cijele org., čiji je cilj kontinuirano poboljšanje kvalitete svih org. procesa,

procedura i usluga

visoka razina kvalitete dovodi do visoke razine zadovoljstva, što omoguduje više cijene i (često)

niže troškove

povrat od ulaganja u kvaliteti (ROQ) – poboljšanje kvalitete samo u onim dimenzijama koje

donose opipljive dobiti za klijenta, smanjenje tr. ili povedanje prodaje -> tjera tvrtke da se

pobrinu da kvaliteta ponuđenih proizv. bude ona koju kupci žele



tvrtke koje primarno stavljaju naglasak na povedanje prihoda (i usmjerene su van, odnosno na

zadovoljavanje sve vedih zahtjeva i potreba kupaca za kvalitetom) učinkovitije od tvrtki koje

primarno stavljaju naglasak na smanjenje troškova (i usmjerene su prema unutra, odnosno na

unapređivanje učinkovitosti svojih internih procesa) ili od tvrtki koje istovremeno pokušavaju

staviti naglasak na obje orijentacije

uloga marketinških stručnjaka u definiranju i isporuci visoke razine kvalitete:

1. snose veliku odgovornost za točnost pri utvrđivanju potreba i zahtjeva klijenata

2. moraju ispravno prenijeti očekivanja klijenata dizajnerima proizv.

3. moraju osigurati da narudžbe klijenata budu ispunjenje točno i na vrijeme

4. moraju provjeriti jesu li klijenti dobili točne upute, obuku i tehn. podr. za

korištenje proizv.

5. moraju ostati u kontaktu s klijentima kako bi bili sigurni da su zadovoljni i da de

takvi ostati

6. moraju prikupljati ideje klijenata vezano uz poboljšanje proizv. ili usluga i

prenijeti ih odgovarajudim odjelima

[MAX POVEDANJE DOŽIVOTNE VRIJEDNOSTI KLIJENTA]

pravilo 20-80 govori da gornjih 20% kupaca može ostvariti čak do 80% dobiti tvrtke

PROFITABILNOST KUPCA

ANALIZA PROFITABILNOSTI KUPCA

profitabilan kupac – osoba, domadinstvo ili tvrtka koja kroz određeno vrijeme donosi prihod koji

u dovoljnoj mjeri premašuje tr. koji se odnose na privlačenje i pružanje usluge i prodaje tom

kupcu (naglasak na doživotnom priljevu prihoda i troškova)

može se procijeniti individualno, kroz trž. udio ili kanal

što tvtrka može učiniti s neprofitabilnim kupcima: može povedati cijene svojih manje

profitabilnih proizv. ili ih izbaciti; može im pokušati prodati proizv. koji donosi dobit -> oni kupci

koji i nakon toga ostanu neprofitabilni ne trebaju biti briga tvrtke ved ih ona treba potaknuti na

prelazak u konkurentsku tvrtku

analiza profitabilnosti kupca – pomodu nje tvrtka procjenjuje sav prihod koji dolazi od kupca

umanjen za sve troškove (proizvodnja i distribucija proizvoda + sve uloženo u kontaktiranje

kupca: telefoniranje, putni nalozi, reprezentacija i sl.)

kada se taj izračun radi za svakog kupca, mogude ih je razvrstati u razl. profitne kategorije:

platinasti (najprofitabilniji), zlatni (profitabilni), željezni (nisko prof., ali poželjni), olovni

(neprofitabilni i neželjeni)



zadatak tvrtke je da željezni prijeđu u zlatnu, a zlatni u platinastu kategoriju dok se odnos s

olovnima treba raskinuti ili učiniti profitabilnijim podizanjem cijena ili smanjivanjem tr. pružanja

usluge

KONKURENTNA PREDNOST

sposobnost kompanije da djeluje na jedan ili vie načina koje konkurencija ne može ili nede pratiti

potencijal za izgrađivanje konk. prednosti je onaj koji tvrtka može koristiti kao odskočnu dasku

za nove prednosti (npr. Microsoft OS – Microsoft Office, a onda i mrežne aplikacije) -> tvrtka

koja namjerava opstati mora kontinuirano pronalaziti nove prednosti

svaku konk. pred. kupci moraju vijdeti kao prednost za klijenta

MJERENJE DOŽIVOTNE VRIJEDNOSTI KUPCA

customer lifetime value CLV – čista trenutačna vrij. bududih profita koji se očekuju od korisnika

tijekom njegovog života

izračuni CLV-a pružaju pružaju formalan kvantitativni okvir za planiranje ulaganja u potrošača i

pomažu marketinškim stručnjacima da prihvate dugoročnu perspektivu

VRIJEDNOST KLIJENTA

cilj upravljanja odnosima s klijentima CRM je stvaravanje visoke vrijednosti za klijenta

vrijednost klijenta - zbroj doživotnih vrijednosti svih klijenata jedne tvrtke

3 pokretača vrijednosti klijenta:

1. tržišna vrijednost – objektivna procjena klijenta o upotrebljivosti ponuda koja se temelji

na percepciji koristi u odnosu na trošak

2. vrijednost marke – klijentova subjetkivna i neopipljiva procjena marke, nevezana za

objektivno precipiranu vrij. marke (svjesnost klijenta o marki, stav prema marki i

percepcija etičnosti marke su pokretači kapitala marke)

3. vrijednost odnosa – težnja klij. da se veže uz marku, a nevezana je za objektivne ili

subjektivne procjene vrij. marke (programi lojalnosti, posebni programi za nagrađivanje i

odnose s klijentima, programi za izgradnju zajednica i proširivanje znanja)

vrijednost za klijenta ostvariva je trima komponentama: akvizicijom, zadržavanjem i dodatnom

prodajom



[NJEGOVANJE ODNOSA S KLIJENTIMA]

masovno prilagođavanje korisniku – sposobnost tvrtke da ispuni sve zahtjeve klijenata – da se

pripremi za individualno dizajnirane proizv., usluge, programe i komunikaciju

UPRAVLJANJE ODNOSIMA S KLIJENTIMA (CRM)

pored suradnje s partnerima (upravljanje odnosima s partnerima PRM) mnoge tvrtke su ustrajne

u razvijanju snažnijih veza sa svojim klijentima (CRM)

to je proces upravljanja detaljnjim info o pojedinim klij. i brižnog upravljanja mjestima dodira s

klijentima kako bi se povedala njihova lojalnost

mjesto kontakta s kupcem/potrošačem je bilo koja prilika u kojoj kupac/potrošač susrede marku

(proizvod, uslugu)

temeljne postavke za upravljanje odnosima s klijentima:

1. prepoznati svoje prilike i svoje klijente

2. diferencirati klijente prema:

njihovim potrebama

njihovoj vrijednosti za vašu tvrtku

3. kontaktirati s pojedinim klijentima kako bi se poboljšalo znanje o njihovim

individualnim potrebama i kako bi se izgradio snažniji odnos

4. prilagođavati proizv., usluge i poruke svakom pojedinom klijentu

5. smanjenje stope opadanja broja kupaca

6. povedanje dugovječnosti odnosa s klijentom

7. podržavanje razvojnog potencijala svakog klijenta

8. pretvaranje niskoprofitnih klijenata u profitabilnije ili prekidanje suradnje s

njima

9. ulaganje nerazmjernog truda u visokovrijedne klijente

PRIVLAČENJE, ZARŽAVANJE I RAST BROJA KUPACA

mogudi kupci – osobe ili org. koje bi mogle imati interes za kupovinom proizv. ili usluga tvrtke,

ali nemaju sredstva ili pravu namjeru za kupnju

potencijalni kupac – kupac s motivacijom, mogudnošdu i prilikom za kunju

problem prebjegavanja kupaca – 2 načina za jačanje zadržavanja kupaca:

1. podizanje visokih prepreka za prelazak – visoki osnovni tr., visok tr. potražnje ili

gubitak popusta za lojalne kupce

2. osiguranje visoke razine zadovoljstva kupca – konkurentima je teže ponuditi niže

cijene ili druge povode za prelazak kupaca



zadovoljan klijent čine tvtkin kapital odnosa s klijentima – u slučaju prodaje tvrtke, tvrtka koja je

kupila mora platiti ne samo za pogon, opremu i ime marke, ved i za isporučenu bazu klijenata,

odnosno broj i vrij. klijenata koji de poslovati s novom tvrtkom

ključni koraci u procesu i zadržavanju kupaca ->

trž. se mogu karakterizirati prema svojoj dinamici dugoročne kupovine i prema tome koliko lako

i često potr. mogu dodi i otidi s određenih trž:

1. stalna tržišta – jednom kupac, uvijek kupac (npr. domovi za zbrinjavanje, fondovi za

dugoročnu vezanu štednju, medicinska skrb)

2. jednostavna retancijska trž. – kupci mogu biti stalno izgubljeni nakon svakog perioda

(npr. telekomunikacije, kabelska tv, fin. službe, ostale službe, pretplate)

3. trž. s migracijom korisnika - kupci mogu otidi i vratiti se (npr. katalozi, potrošačka roba,

maloprodaja i zrakoplovne tvrtke)

neizbježno je da neki kupci postanu neaktivni ili odu -> izazov je ponovna atrakcija nezadovoljnih

kupaca kroz strategije ponovnog pridobivanja

IZGRADNJA ODANOSTI

nužno je razlikovati 5 različitih razina ulaganja u izgradnju odnosa s kupcima:

1. osnovni marketing – prodavač jednostavno prodaje proizv.

2. reaktivni – prodavač prodaje proizv. i potiče kupca da zove ukoliko ima pitanja,

komentare ili prigovore

3. odgovoran marketing – prodavač kontaktira kupce kako bi provjerio ispunjava li proizv.

očekivanja; traži od kupca prijedloge za poboljšanje proizv. ili usluga kao i detaljnija

objašnjenja za eventualna razočaranja

4. proaktivni – prodavač svako toliko kontaktira kupce i daje im info o poboljšanjima

korištenih proizv. ili novim proizv.



5. partnerski – tvrtka kont. surađuje sa svojim velikim kupcima kako bi im pomogli u

pobljšanju učinkovitosti

SMANJIVANJE STOPE OPADANJA BROJA KLIJENATA

5 glavnih koraka:

1. definiranje i mjerenje postotka zadržavanja svojih klijenata

2. tvrtka mora porepoznati razlog opadanja broja klijenata i uočiti one kojima se može

bolje upravljati

3. tvrtka mora znati procijeniti koliko dobiti gubi kada izgubi klijenta

4. tvrtka mora izračunati koliko bi koštalo smanjenje postotka opadanja broja klijenata

5. slušanje kupaca i pružanje povratnih informacija

STVARANJE SNAŽNIH VEZA S KLIJENTIMA

3 pristupa u izgradnji programa za zadržavanje klijenata:

1. dodatne financijske prednosti – programi učestale kupnje – osmišljeni su tako da

nagrađuju potr. koji često kupuju velike količine proizv.

- programi klupskog marketinga – npr. Apple ili Harley-Davidson

2. dodatne društvene prednosti – osoblje tvrtke radi na učvršdivanju društv. odnosa s

potr. kroz individualiziran i personaliziran odnos s potr.

3. dodatne strukturne veze – klijentima nudi mogudnost korištenja posebne opreme ili

rač. linkova kako bi im pomogli pri upravljanju narudžbama, platnim listama i zalihama;

cilj mark. stručnjaka bi trebao biti povedanje sklonosti klijenta da ponovo kupi marku

tvrtke

- nekoliko savjeta za uspostavljanje strukturnih veza s klijentima:

stvaranje dugoročnih ugovora

niže cijene za klijente koji kupuju na veliko

pretvorite proizv. u dugoročnu uslugu

[BAZA PODATAKA O KUPCIMA I MARKETING BAZE PODATAKA]

baza podataka o kupcima je org. kolekcija raznih podataka o pojedinim kupcima ili pot. kupcima

koja se ažurira, jednostavna je za uporabu i može se koristiti u svrhu mark. za opstvarivanje

vodstva u proizv., kvalifikaciji, prodaji proizv. ili usluge ili za održavanje odnosa s klijentima

marketing baze podataka je postupak izgradnje, održavanja i korištenja baze podataka o

kupcima te ostalih baza podataka (o proizv., dobavljačima i prodavačima) u svrhu kontaktiranja,

transakcija i izgradnje odnosa s kupcima

BAZA PODATAKA O KUPCIMA



popis (lista) kupaca ≠ baza podataka o kupcima

lista kupaca za slanje putem pošte samo je popis imena, adresa i tel. brojeva dok baza podataka

sadrži detaljnije podatke koje je tvrtka prikupila na temelju novč. transakcija, podataka iz

registracije kupaca, tel. upitnika, cookiesa i na osnovu svakog daljnjeg kontakta s kupcem

idealna poslovna baza podataka – sadrži prošle kupovime svojih posl. klij., kol. kupljene robe,

cijene i zarade, imena članova tima iz odjela nabave, status trenutnih ugovora; procjenu udjela

opskrbe u posl. s klij., konkurentnu opskrbu, procjenu konk. prednosti i nedostataka u prodaji i

vođenju računa, valjdane kupovne prakse, uzorke i politike

SKLADIŠTA PODATAKA I PRIKUPLJANJE PODATAKA

kontakt centar tvtrke prikuplja te podatke i org. ih u skladišta podataka

prikupljanjem podataka mark. statističari mogu iz mase podataka izvudi korisne podatke o

pojedincima, trendovima i segmentima

korištenje baze podataka:

1. za određivanje potencijalnih klijenata

2. kako bi odlučili koji klijent treba primiti određenu ponudu

3. za učvršdivanje vjernosti klijenata

4. za poticanje ponovne kupnje

5. kako bi izbjegli ozbiljne pogreške vezane uz klijente

NEDOSTACI MARKETINGA BAZE PODATAKA I UPRAVLJANJE ODNOSIMA S KLIJENTIMA (CRM)

4 problema mogu odvratiti tvrtku od korištenja CRM-a:

1. stvaranje i održavanje baze podataka o klijentima zahtijeva velika ulaganja u računala,

softver za baze podataka, analitičke programe, komunikacijske linkove i stručno osoblje;

izgradnja baze podataka nije isplativa ako: 1) se proizvod kupuje jednom u životu, 2)

klijenti nisu vjerni određenoj marki, 3) se prodaju proizvodi male veličine i 4) su troškovi

prikupljanja podataka previsoki

2. cjelokupno osoblje tvrtke nije usredotočeno na klijente i kada je otežano korištenje

dostupnih podataka

3. neki klijenti ne žele se vezati za tvrtku i zamjeraju joj što posjeduje previše osobnih

podataka

4. pretpostavke o CRM-u nisu uvijek istinite (npr. nije uvijek točno da usluživanje vjernih

klijenata znači niže troškove jer oni mogu biti svjesni svoje vrijednosti i iskoristiti to)



[DEVETO POGLAVLJE – STVARANJE TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI MARKE]

marka – ime, pojam, znak, simbol, oblik ili kombinacija svega ovoga, čija je namjena

identificiranje dobara ili usluga jednog prodavatelja ili grupe prodavatelja, te njihovo

razlikovanje od konkurenata

- proizvod ili usluga koja dodaje karakteristike koje ih na neki način razlikuju od drugih proizv. ili

usluga namijenjenih zadovoljavanju istih potreba -> te razlike mogu biti funkcionalne, racionalne

ili simboličke

uloga marke: pojednostavljuje proces rukovanja proizvodom, pomaže organizaciji zaliha i

računovodstvenih podataka, omoguduje pravnu zaštitu jedinstvenih obilježja proizvoda,

pokazatelj razine kvalitete, stvara lojalne potrošače koji su spremni platiti višu cijenu, barijera

ulaska konkurenciji

kreiranje marke – obogadivanje proizv. i usluga pomodu snage marke; kako bi se stvorila vrij.

marke, kupce se mora uvjeriti da između marki kategorija proizv. ili usluga postoje smislene

razlike -> ne smiju misliti da su sve marke u kategoriji iste

mogude je kreirati marku: proizvoda (npr. Životinjsko carstvo, Jana), usluge (npr. Croatia Airlines,

PBZ), prodavaonica (npr. Nama), osoba (npr. Blanka Vlašid), mjesta (npr. grad Zagreb, Istarska

županija), organizacija (npr. UNICEF), ideja (npr. "Reci da nepušenju")

tržišna vrijednost marke – dodana vrij. koja obogaduje proizv. i usluge

može se odražavati u načinima na koje kupci razmišljaju, osjedaju i djeluju s

obzirom na marku, kao i u cijeni, udjelu na trž. i profitabilnosti koje marka

donosi tvrtki

trž. vrij. marke je važna nematerijalna imovina koja za tvrtku ima psihološku i

financijsku vrijednost

tržišna vrijednost marke utemeljena na kupcu može se definirati kao način na koji znanje o

marki utječe na reakciju kupaca u odnosu na prezentaciju te marke na trž.

kažemo da marka posjeduje poz. trž. vrij. utemeljenu na kupcu onda kada je

kupac kloniji proizv. i načinu na koji je predstavljen na trž; kažemo da posjeduje

neg. trž. vrij. ako je manje sklon proizv. koji je na trž. predstavljen pod istim

okolnostima

tri su ključna dijela definicije:

1. trž. vrijednost marke proizlazi iz razlika u kupčevu odazivu

2. razlike su ishod potrošačeva znanja o marki; znanje o marki sastoji se od

misli, osjedaja, iskustava, vjerovanja i drugih elemenata koji se povezuju

s markom

3. odaziv kupaca koji čini trž. vrij. marke odražava se u percepcijama,

preferencijama i ponašanju koje je povezano sa svim aspektima

marketinga određene marke



nužan činitelj u izgradnji marke je kvaliteta ulaganja, a ne nužno kvantiteta

marka je ustvari obedanje mark. stručnjaka da de isporučiti predvidive osobine proizv. ili usluga

obedanje marke je vizija mark. struč. o onom što marka mora biti i činiti za kupce

MODELI TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI MARKE

PROCJENITELJ VRIJEDNOSTI MARKE (PVM) – brand asset valuator BAV –postoje 4 glavne

komponente trž. vrij. marke:

1. razlikovanje mjeri stupanj do kojega se marka smatra drugačijom od ostalih

2. važnost mjeri širinu dosega marke

3. ugled mjeri stupanj pozornosti i poštovanja prema marki

4. znanje mjeri koliko su kupci upoznati i bliski s markom

razlikovanje i važnost u kombinaciji određuju snagu marke

ugled i znanje zajedno stvaraju status marke

AAKEROV MODEL – trž. vrij. marke čini:

1. lojalnost marki

2. poznatost marke

3. percipirana kvaliteta

4. asocijacije na marku

5. ostale prednosti uslijed vlasništva nad markom poput patenata, zaštitnog znaka i

odnosa među kanalima

važan koncept za izgradnju TVM je identitet marke – jedinstveni skup asocijacija

marke koji predstavlja ono što mmarka zastupa i obedava kupcima; sastoji se od

12 dimenzija organiziranih oko 4 perspektive:

1. marka kao proizvod (doseg proizv., osobine proizv., kvaliteta/vrijednost,

uporabe, korisnici, zemljapodrijetla)

2. marka kao organizacija (org. osobine, lokalno – globalno)

3. marka kao osoba (osobnost marke, odnos marka – kupac)

4. marka kao simbol (vizualni izgled/metafore i nasljeđe marke)

identitet marke uključuje središnji i prošireni identitet – središnji je centralni i

bezvremeni bitak marke koji de kod širenja marke na nova trž. i proizv. vrlo

vjerojatno ostati nepromjenjen; prošireni uključuje različite elemente identiteta

marke koji su org. u povezane i smislene grupe



BRANDZ – prema tom modelu izgradnja marke uključuje serije koraka u slijedu, pri kojemu je

svaki novi korak uvjetovan uspješno dovršenim prethodnim korakom; ciljevi svakog koraka u

uzlazedem nizu su sljededi:

1. prisutnost – znam li za marku?

2. važnost – nude li mi išta?

3. izvedba – može li to ispuniti?

4. prednost – nudi li mi nešto bolje od drugih?

5. povezivanje – ništa drugo nije bolje

BrandDynamics piramida – opisuje snagu marke

povezani kupci (vrh piramide) izgrađuju snažnije odnose s markom i troše više

sredstava namijenjenih marki određene kategorije, nego oni na nižim razinama

ODJEK MARKE – izgradnja marke je uzlazna serija koraka u slijedu, od dna prema vrhu:

1. osiguravanje identifikacije marke kod kupaca i asocijacije na marku u umovima kupaca u

odnsu na sepcifičnu potrebu ili klasu proizv.

2. čvrsto utvrđivanje cjelovitog značenja marke u umovima kupaca pomodu strateškog

povezivanja niza stvarnih i nestvarnih asocijacija na marku

3. poticanje prikladnog odaziva kupaca u smislu prosudbe i osjedaja povezanih s markom

4. mijenjanje odaziva na marku u svrhu stvaranja snažnog, aktivnog odnosa lojalnosti

između kupaca i marke



[IZGRADNJA TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI MARKE]

3 niza pokretača TVM:

1. početni izbori elemenata ili identiteta marke čine marku (npr. imena marki, URL-ovi,

logotipi, simboli, znakovi, glasnogovornici, slogani, reklamne poruke, pakiranja i nazivi) -

npr. nazivi – Nike; znakovi i simboli marke – Swoosh; slogani – “Just do it!”; pakiranje;

poruke i dr.

2. proizvod, usluga i sve pratede marketinške aktivnosti te potporni marketinški

programi

3. ostale asocijacije koje se posredno pridaju marki povezivanjem s nekim drugim

entitetom (npr. osoba, mjesto ili stvar) - (npr. osoba, mjesto, stvar i dr. – Nike – Michael

Jordan, Tiger Woods, itd.

ODABIRANJE ELEMENATA MARKE

elementi marke su ona sredstva koja se mogu zaštititi znakom, a služe za identifikaciju i

razlikovanje marke; odabiru se kako bi izgradili što vedu TVM

pozitivan element marke je onaj na temelju kojega potrošači stvaraju pozitivne asocijacije prema

marki

6 kriterija odabira elemenata marke (prva 3 grade marku, posljednja 3 su više obrambeni):

1. nezaboravan – koliko se lako prisjedamo elementa marke? Možemo li ga lako

prepoznati? Odnosi li se to na kupnju, kao i na uporabu?

2. smislen – do kojeg je stupnja el. mark. pouzdan i navodi na odgovarajudu kategoriju?

Navodi li vas na pomisao o nekim sastojcima proizv. ili vrsti osobe koja bi mogla koristiti

marku?

3. privlačan – koliko je kupcima estetski privlačan el. mark? Je li bitno privlačan vizualno,

verbalno ili na druge načine?



4. prenosiv – može li se el. marke iskoristiti za predstavljanje novih proizv. u istoj ili drugim

kategorija? Do kojeg stupnja el. mark. predstavlja dodatak trž. vrij. marke diljem geogr.

područja i trž. segmenata?

5. prilagodljiv – koliko je prilagodljiv i nadogradiv el. mark?

6. zaštiden – koliko se pravno može zaštititi el. mark? Koliko se može zaštititi od

konkurencije? Može li se lagano kopirati?

OBLIKOVANJE HOLISTIČKIH MARKETINŠKIH AKTIVNOSTI (pr. Chupa Chups str. 284)

kupci upoznaju marke kroz različite doticaje s markom i točke kupnje: osobnim promatranjem i

uporabom, usmenom predajom, interakcijom s osobljem tvrtke, internetskim ili telefonskim

iskustvima i postupcima pladanja

doticaj s markom može se definirati kao svako iskustvo koje kupcu ili potencijalnom kupcu

donosi info o marki, kategoriji proizv. ili trž. koje je povezano s proizv. ili uslugom -> svako od tih

iskustava može biti pozitivno ili negativno

bez obzira na posebna sredstva ili pristupe koje odabiru, holistički mark. stručnjaci naglašavaju 3

važne nove teme pri dizajniranju mark. programa koji izgrađuju marku:

1. personalizacija – cilj personaliziranog mark. je da marka i njezin marketing budu

relevantni za što vedi broj kupaca – što predstavlja izazov s obzirom na to da ne postoje

2 identična kupca

2. integracija – integrirani mark. obuhvada kombiniranje i usklađivanje mark. aktivnosti

radi max povedanja njihovih individualnih i zajedničkih učinaka -> važno kod mark.

komunikacija

poznatost marke je sposobnost kupaca da identificiraju marku u razl. uvjetima

tako da to odražava njihovu uspješnost prepoznavanja marke ili prisjedanja na

marku

imidž marke su percepcije i vjerovanja kupaca koji se odražavaju u asocijacijama

iz pamdenja kupaca

3. internalizacija – interno kreiranje marke obuhvada djelatnosti i procese koji pomažu da

se zaposlenici informiraju i nadahnjuju

do povezivanja s markom dolazi kada kupci imaju dojam da tvrtka ispunjava

obedanje marke -> svi doticaji kupaca sa zaposl. tvrtke i komunikacije tvtke

moraju biti pozitivni

do ispunjenja obedanja marke nede dodi ako svi u tvrtki ne žive s markom

POTICANJE SEKUNDARNIH ASOCIJACIJA

povezivanje marke s drugim informacijama u pamdenju koje zatim kod potrošača aktiviraju

određeno značenje



[MJERENJE TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI MARKE]

2 osnovna načina mjerenja trž. vrij. mark. – posredan pristup koristi potencijali izvor trž. vrij.

mark. kroz identifikaciju i pradenje struktura znanja kupaca o nekoj marki; neposredan pristup

koristi postojedi utjecaj znanja o marki koa odg. kupca na razl. aspekte mark.

REVIZIJE MARKE

revizija marke je posao usredotočen na kupca koji uključuje postupke čiji je cilj učvrstiti zdravlje

marke, otkriti izvore njezine trž. vrij., predložiti načine poboljšanja i poduprijeti njezinu vrij.

za reviziju marke potrebno je razumijevanje izvora trž. vrij. marke iz perspektive tvrtke i

perspektive kupca

sastoji se od 2 koraka:

1. imovina marke – pružanje svježeg, iscrpnog profila načina na koji tvrtka na trž.

predstavlja marku i svoje proizv. i usluge

2. istraživanje marke – istraživačka djelatnost koja se provodi da bi se razumjela mišljenja i

osjedanja kupca o marki i njenoj odgovarajudoj kategoriji proizvoda

PRADENJE MARKE

studije pradenja redovito prikupljaju informacije od kupaca, obično primjenjuju kvantitativna

mjerenja kako bi mark. struč. pružile važede inof o tome u kojoj su mjeri, prema određenim

ključnim dimenzijama, njihove marke i mark. programi uspješni



VREDNOVANJE MARKE (str. 291 10 najvrjednijih svjetskih marki)

djelatnost predviđanja ukupne financijske vrijednosti marke

različito od tržišne vrijednosti marke

[UPRAVLJANJE VRIJEDNOŠDU MARKE]

OSNAŽIVANJE MARKE (pr. Volvo str. 293)

TVM osnažuje se onim mark. djelovanjima koja kupcima neprestano sugeriraju značenje marke:

1. koje proizvode marka predstavlja, koje bitne koristi nudi, koje potrebe zadovoljava

2. na koji način marka čini proizv. nadmodnima, te koje snažne, poželjne i jedinstvene

asocijacije na marku postoje u umovima kupaca

za osnaživanje TVM potrebne su inovacije i relevantnost mark. programa

važna dosljednost marketinških podrške koju marka dobiva u smislu količine i

vrste

OŽIVLJAVANJE MARKE

promjene ukusa i sklonosti kupaca, pojava novih konkurenata i novih tehnologija ili bilo kakav

novi razvoj u mark. okruženju može potencijalno utjecati na uspjeh marke

za preokret opadajudeg uspjeha marke potrebno je “vradanje njezinim korijenima”, pri čemu se

obnavljaju izvori TVM ili je potrebno uspostaviti nove izvore TVM

postoje 2 pristupa kojima je mogude osvježiti stare ili stvoriti nove izvore TVM:

1. proširenje dubine i/ili opsega poznatosti marke gdje se kod kupaca poboljšava

prisjedanje i prepoznavanje marke u situacijama kada obavljaju kupovinu ili

upotrebljavaju proizvod

2. povedanje asocijacija na snagu, privlačnost i jedinstvenost marke koje čine imidž marke

KRIZA MARKE

ključ nošenja s krizom je odg tvrtke koji kupci procijene kao brz i iskren

što je TVM veda to su vjerojatnost, vrijeme trajanja i posljedice krize manje

potrebno imati program upravljanja markom u kriznim vremenima

što je duže potrebno tvrtki da odg na mark. krizu, to je vjerojatnije da de kupci oblikovati neg

utiske uslijed nepovoljnog medijskog utjecaja ili usmene predaje; još je gore ako kupci zaključe

da zapravo ne vole marku i zauvijek se okrenu alternativnim markama ili proizvodima



[OSMIŠLJAVANJE STRATEGIJE KREIRANJA MARKE]

strategija kreiranja marke određene tvrtke odražava brojne vrste uobičajenih i raznolikih

elemenata marke koji se primjenjuju na razl. proizv. koje tvrtka prodaje

odlučivanje o prirodi novih i postojedih elemenata marke koji su namijenjeni primjeni kod novih i

postojedih proizvoda

kada tvrtka predstavi novi proizvod, ima 3 glavne mogudnosti:

1. može razviti nove el. mark. za novi proizv.

2. može primijeniti neke od postojedih el. mark.

3. može uporabiti kombinaciju novih i postojedih el. marke.

kada tvrtka koristi etabliranu marku prilikom predstavljanja novog proizv., govorimo o

proširenju marke

kada se nova marka kombinira s postojedom markom, proširenje marke može se nazvati i

podmarkom

postojeda marka koja daje život proširenju marke naziva se roditeljska marka

ako je roditeljska marka ved povezana s više proizv., tada se može nazivati obiteljskom markom

proširenje marke može se klasificirati u 2 opde kategorije:

1. kod proširenja linije rod. mark. koristi se za kreiranje marke novog proizv. koji cilja na

novi trž. segment, unutar kategorije proizv. koji trenutno služi kao rod. marka – poput

novih okusa, oblika, boja, dodanih sastojaka i veličine pakiranja

2. kod proširenja kategorije rod. marka koristi se za ulazak u kat. proizv. koja je razl. od

one koja trenutno služi kao rod. marka

linija marke sastoji se od svih proizvoda: od izvornih, ali i od proširenja linije i kategorije, koji se

prodaju pod posebnom markom

splet marke (asortiman) je skup svih linija marke koje određeni prodavač marke posjeduje da bi

bile dostupne kupcima

licencirani proizvod – onaj za koji je ime marke izdano kao licencija drugim proizvođačima koji

izrađuju taj proizvod

prednosti proširenja marke:

1. olakšavanje prihvadanja novih proizvoda

2. pružanje pozitivne povratne sprege

nedostaci:

1. zamka širenja marke, tzv. “razvodnjavanje” marke (marka se veže uz previše proizvoda)

2. kanibalizacija izvorne marke



PORTFELJI MARKE

skup svih marki i linija koje pojedina tvrtka prodaje u okviru određene kategorije proizvoda

temeljno načelo oblikovanja portfelja jest maksimalno povedanje pokrivenosti tržišta, tako da

ne previdi potencijalne potrošače, uz maksimalno smanjenje preklapanja marki, kako se one ne

bi međusobno natjecale za naklonost kupaca

uloge marki u portfelju:

1. bočne marke – ili marke “borci” pozicioniraju se prema konkurenciji tako da važnijim i

profitabilnijim markama omogude zadržavanje te uloge (npr. Bonus kava za Franck

jubilarnu mješavinu)

2. marke “muzare” – neke marke mogu se održati usprkos padu prodaje jer su još uvijek

dovoljno popularne među potrošačima da donose dobit, i to bez ikakve mark. podrške ->

mogu se učinkovito “musti” (brijadi aparati Gillette Atra i Sensor u odnosu na Mach3)

3. ulazne i jeftine marke – privlačenje kupaca prema franšizi (npr. BMW u seriju 3 uvodi

određene modele djelomice i zbog privlačenja kupaca prema franšizi marke, nadajudi se

da de isti kupci prilikom sljedede promjene automobila poželjeti skuplje modele)

4. marke vrhunskog prestiža – postizanje prestiža i kredibiliteta za portfelj u cjelini (npr.

Corvette za Chevrolet)



[DESETO POGLAVLJE – UMIJEDE POZICIONIRANJA MARKE]

Pozicioniranje je čin oblikovanja ponude i imidža tvrtke tako da zauzme posebno mjesto u svijesti

potrošača na ciljanom tržištu. Cilj je smjestiti marku u umove kupaca radi maksimalnog povedanja

potencijalne koristi za tvrtku. Dobro pozicioniranje marke olakšava vođenje marketinške strategije zato

što razjašnjava bit marke, ciljeve kupaca čije ostvarivanje pomaže i jedinstvene načine na koje sve to čini.

Ishod pozicioniranja je uspješno stvaranje prijedloga vrijednosti usredotočenog na kupca, odnosno

uvjerljivog razloga zbog kojeg bi ciljano tržište trebalo kupiti proizvod.

kod odlučivanja o pozicioniranju posebno je važno odrediti referentni okvir. On se utvrđuje

identifikacijom ciljanog tržišta i konkurencije, kao i identifikacijom optimalnih točaka sličnosti i

različitosti među asocijacijama na marku

Konkurentni referentni okvir

početna točka definiranja konkurentnog referentnog okvira za pozicioniranje marke je

određenje kategorije članstva – proizvoda ili niza proizvoda s kojima se marka natječe i koji

funkcioniraju kao bliska zamjena.

Definiranje i određivanje (analiza) konkurencije bitno je radi pravilnog odabira tržišta i kupaca

koji se mogu profitabilno usluživati

Za utvrđivanje ispravnog konk. ref. okvira potrebno je razumjeti ponašanje kupaca, kao i niza

prosudbi koje oni donose prilikom odluke o izboru marki

Jednom kad se definira ciljano tržište kupaca i priroda nadmetanja, te kada se pomodu toga ustali

konkurentni referentni okvir pozicioniranja, marketinški stručnjaci mogu definirati prikladne točke

različitosti i sličnosti.

Točke različitosti – (engl. points-of-difference – PODs) su osobine ili koristi koje kupci snažno

povezuju s markom, pozitivno vrednuju i vjeruju da ih nede modi u istom opsegu pronadi kod

konkurentske marke.

Točke sličnosti – (engl. points-of-parity – POPs) su asocijacije koje nisu nužno svojstvene samo

za određenu marku, ved ih je mogude nadi i kod drugih marki. Dolaze u dva oblika:

Kategorijskom – asocijacije koje potrošači smatraju bitnima za legitimnu i opravdanu ponudu

unutar određene kategorije proizvoda ili usluge. Predstavljaju nužne – ali ne i dovoljne – uvjete

za izbor marke

Natjecateljskom – asocijacije oblikovane za negiranje točaka sličnosti konkurenata; ako se

marka „izjednači“ na područjima u kojima konkurenti pokušavaju ostvariti prednost te je u

prednosti na drugim područjima, tada se nalazi u snažnom – vjerojatno nepobjedivom –

natjecateljskom položaju

Uspostavljanje pripadnosti kategoriji



Marketinški stručnjaci često moraju informirati potrošače o pripadnosti marke kategoriji. Vjerojatno je

to najočigledniji slučaj prilikom predstavljanja novih proizvoda, posebno kada pripadnost kategoriji nije

samorazumljiva. Preferirani pristup pozicioniranju je izvještavanje potrošača o pripadnosti prije

naglašavanja točke različitosti. Pretpostavlja se da potrošači moraju znati što je proizvod i koju funkciju

obavlja prije nego što odluče je li nadmodan nad markama s kojima se natječe.

Postoje tri načina da bi se postigla pripadnost marke kategoriji:

1. Naglašavanje koristi kategorije

2. Usporedba s primjerenima

3. Oslanjanje na opis proizvoda

Odabiranje točaka sličnosti i točaka različitosti

Točke sličnosti vođene su potrebom za pripadnošdu kategoriji i nužnošdu negiranja točaka različitosti

konkurenata. Prilikom odabira točaka različitosti moraju se uzeti u obzir dvije važne stvari. Prva je da

potrošači smatraju točke različitosti poželjnima, a druga da tvrtka ima sposobnosti isporučivanja točaka

različitosti.

Postoje tri ključna kriterija poželjnosti točaka različitosti kod potrošača:

1. Umjesnost

2. Upečatljivost

3. Uvjerljivost

Postoje tri ključna kriterija isporučivosti točaka različitosti kod potrošača:

1. Izvedivost

2. Komunikativnost

3. Održivost

Stvaranje točaka sličnosti i točaka različitosti

Uobičajena poteškoda pri stvaranju snažnoga, konkurentnog pozicioniranja marke je da su mnoge

osobine ili koristi koje čine točke sličnosti i točke različitosti u negativnoj korelaciji. Ocijene li potrošači

marku kao uspješnu samo po jednoj posebnoj osobini ili koristi, ujedno je mogu ocijeniti loše po drugoj

važnoj osobini.

Tabela 1 primjeri osobina i koristi u negativnoj korelaciji

Niska cijena nasuprot visokoj kvaliteti Modno nasuprot sigurnom

Okus nasuprot malo kalorija Snažno nasuprot profinjenom

Hranjivo nasuprot dobrom okusu Svuda prisutno nasuprot ekskluzivnom

Produktivno nasuprot blagom Raznoliko nasuprot jednostavnom



Postoje načini za rješavanje problema negativne korelacije točaka sličnosti i točaka različitosti:

1. Odvojeno predstavljanje – dvije različite marketinške kampanje, svaka posvedena različitoj

osobini ili koristi marke; skup pristup

2. Uporaba tržišne vrijednosti drugog entiteta – marke se mogu potencijalno povezati s bilo

kojom drugom vrstom entiteta koji posjeduju pravu tržišnu vrijednost kao sredstva za

uspostavljanje osobine ili koristi kao točaka sličnosti i točaka različitosti

3. Ponovno definiranje odnosa – uvjeravanje potrošača da je odnos zapravo pozitivan. Ponovno

definiranje može se postidi tako da se potrošačima omogudi drugačija perspektiva i uvjeravanje

da su možda previdjeli ili zanemarili određene činjenice

Među drugim dimenzijama koje tvrtka može iskoristiti za razlikovanje svoje tržišne ponude jesu osoblje,

kanal i slika/image



[JEDANAESTO POGLAVLJE – NOŠENJE S KONKURENCIJOM]

M. Porter je odredio pet sila koje određuju intrizičnu i dugoročnu atraktivnost nekog tržištta ili tržišnog segmenta:

1. Konkurenti u okviru djelatnosti

2. Mogudnost ulaska novih konkurenata

3. Zamjenski proizvodi

4. Kupci

5. Dobavljači

Taj model je prikazan idudom slikom:

Svaka od spomenutih sila predstavlja sljedede opasnosti:

1. Opasnost od jakog rivalstva unutar segmenta – segment je neprilavačan ako ved sadrži brojne, jake i

agresivne konkurente; stabilan je ili u padu, naveliko se povedava proizvodna infrastruktura, fiksni troškovi

su visoki, a takve su i izlazne barijere; čest rat cijenama i oglašavanjem te lansiranje novih proizvoda; npr.

tržište mobilnih telefona

2. Opasnost od novih konkurenata – atraktivnost tržišnog segmenta varira u skladu s visinom ulaznih i

izlaznih barijera; najprivlačniji je onaj segmen s visokim ulaznim barijerama, a niskim izlaznim

Zamjenski proizvodi

(Opasnost od zamjene)

Dobavljači

(Snaga dobavljača)

Konkurenti u području

djelatnosti (Rivalstvo u segmentu)

Kupci

(Snaga kupaca)

Potencijalni novi konkurenti

(Prijetnja mobilnosti)



3. Opasnost od zamjenskih proizvoda – segment je neatraktivan ukoliko postoje stvarni ili mogudi

zamjenski proizvodi oni ograničavaju cijene i profite

4. Opasnost od rastude pregovaračke modi kupaca – segment nede biti atraktivan ako kupci imaju

veliku ili rastudu mod „cijenkanja“

5. Opasnost od pregovaračke modi dobavljača – segment nije atraktivan i u slučaju kad dobavljači imaju

mod dizanja cijena ili ograničavanja količina robe; dobavljači de biti jaki ako su koncentrirani ili

organizirani, ako nema dovoljno zamjenskih proizvoda, ako je proizvod koji dobavljaju kupcu važan, ako su

troškovi promjene dobavljača visoki i ako se dobavljači mogu integrirati unaprijed; najbolji je način obrane

izgradnja takvih odnosa u kojima su i kupac i dobavljač na dobitku, ili pak izbor više dobavljača; npr. naftne

tvrtke Exon Mobil, Shell, BP i Chevron-Texaco ovisne su o stanju naftnih rezervi i odlukama dobavljačkih

kartela poput OPEC-a

Djelatnost – skupina tvrtki koje nude jedan ili klasu međusobno zamjenjivih proizvoda. Mogude ih je

razvrstati prema broju prodavača, prema stupnju diferenciranosti proizvoda, po tome postoje li ili ne

ulazne, izlazne te barijere mobilnosti, prema strukturi troškova, stupnju vertikalne integriranosti i prema

stupnju globalizacije

prema broju prodavača i stupnju diferenciranosti – polazna točka pri opisu neke djelatnosti jest

određivanje broja prodavatelja i utvrđivanje je li proizvod homogen ili izrazito diferenciran. Na temelju

toga postoje 4 tipa djelatnosti:

1. čisti monopol – jedna tvrtka nudi određen proizvod/uslugu na nekom području ili u nekoj državi

2. oligopol – manji broj (obično) velikih tvrtki nudi širi raspon proizvodam od izrazito diferenciranih do

standardiziranih; podjela na čisti (npr. tvrtke koje proizvode naftu ili čelik) i diferencirani (tvrtke koje

proizvode automobile ili fotoaparate)

3. monopolističko natjecanje – mnogi su konkurenti sposobni ponuditi djelomice ili potpuno

diferencirane usluge ili proizvode (restorani, kozmetički saloni)

4. čisto natjecanje – mnoštvo konkurenata nudi isti proizvod/uslugu (tržište dionica, tržište robe široke

potrošnje)

ulazne i izlazne barijere mobilnosti – gl. ulazne barijere uključuju potrebu za velikim ulaganjima,

ekonomiju razmjera, postojede patente i licencije, nedostatak povoljnih lokacija, sirovina i distributera te

potrebu za stjecanjem visoke reputacije; izlazne barijere su formalno-pravne i moralne obaveze prema

kupcima, kreditorima i zaposlenicima, državne restrikcije, niske očekivane tržišne vrijednosti, pretjerana

specijalizacija ili zastarjelost, manjak alternativnih prilika, izrazite vertikalne integracije i emocionalne

barijere

struktura troškova

stupanj vertikalne integracije – često smanjuje troškove, a tvrtka zadržava i vedi udio dodane

vrijednosti u cijelom procesu, mogu manipulirati cijenama i troškovima u različitim dijelovima

vrijednosnog lanca (npr. gl. proizvođači nafte bave se istraživanjem, bušenjem, rafiniranjem i kemijskom

preradom nafte te prodajom naftnih derivata na benzinskim crpkama)

stupanj globalizacije



Nakon što identificira glavne konkurente, tvrtka mora utvrditi njihove strategije, ciljeve, slabosti i

prednosti. Grupa tvrtki koja se rukovodi istom strategijom na određenom tržištu naziva se strateškom

grupom.

Nakon što je identificirala gl. konkurente i njihove strategije, tvrtka se mora upitati što svaki od njih

očekuje i traži na tržištu, tj. koji su im ciljevi. Potom se prikupljaju prednosti i slabosti svakog konkurenta.

Pri analizi konkurenata, tvtrka bi trebala imati 3 varijable:

1. tržišni udio – udio konkurenta na ciljanom tržištu

2. kognitivni udio – postotak kupaca koji su imenovali konkurenta odgovarajudi na pitanje „Imenujte

tvrtku koja vam prva pada na um u navedenoj djelatnosti“

3. emocionalni udio – postotak kupaca koji su imenovali konkurenta odgovarajudi na pitanje

„Imenujte tvrtku od koje biste bili skloni kupiti proizvod“

nakon što je tvrtka provela analizu vrijednosti konkurenta i pažljivo proučila konkurente, može se

usredotočiti na jednu od sljededih klasa konkurenata:

snažni nasuprot slabima – mnoge tvrtke usmjeravaju svoje napade prema slabim konkurentima. No žele li

ostati na vrhu, trebale bi se ujedno nadmetati sa snažnim konkurentima

bliski nasuprot udaljenima – vedina vrtki se natječe s konkurentima koji im najviše nalikuju (Chevrolet se

natječe s Fordom, ne s Ferrarijem). Međutim, tvrtke bi trebale prepoznati i udaljene konkurente (Coca-Cola tvrdi kako

im je najvedi konkurent voda iz slavine, a ne Pepsi)

„dobri“ nasuprot „lošima“ – tvrtka treba podržavati svoje dobre konkurente, a napadati loše

Tvrtke se, prema ulogama koje igraju na ciljanom tržištu, dijele na :

Predvodnik – 40% tržišta

Izazivač – 30% tržišta

Sljedbenik – 20% tržišta

Tvrtka koja se rukovodi strategijom niša – 10% tržišta



[ŠIRENJE UKUPNOG TRŽIŠTA]

NOVI KUPCI:

Strategija prodiranja na tržište – odnosi se na kupce koji bi mogli koristiti proizvod, ali ga ne

koriste

Strategija novog tržišnog segmenta – kupci koji nikad nisu koristili proizvod

Strategija geografskog širenja – kupci koji žive drugdje

VEDA UPORABA:

Povedanje razine ili količine potrošnje

Povedanje učestalosti potrošnje

Kako bi obranio svoje područje, predvodnik mora neprestano izbacivati inovacije. On vodi industriju

razvijanjem novih proizvoda i usluga za kupce, učinkovitošdu distribucije i smanjivanjem troškova.

Neprestano povedava svoju konkurentnu snagu i vrijednost za kupce.

Prema kriteriju zadovoljavanja potreba kupca, razlikujemo:

Priemljiv marketing (engl. responsive marketing) – reagira na izraženu potrebu i ispunjava je

Anticipativni marketing (engl. anticipative marketing) – predviđa mogude potrebe kupaca u bližoj

bududnosti

Kreativni marketing (engl. creative marketing) – otkriva i proizvodi rješenja na koja kupac

oduševljeno odgovara, iako ih nije tražio

ZAŠTITA TRŽIŠNOG UDJELA:

Postoji 6 tipova obrambenih strategija:

1. OBRANA POZICIJE - Predstavlja zauzimanje najpoželjnijeg tržišnog prostora u

umovima kupaca, čime marka postaje gotovo nepobjediva

2. BOČNA OBRANA

3. PREVENTIVNA OBRANA – agresivniji je manevar napad prije negoli neprijatelj

započne svoju ofenzivu. Tvrtka može pokrenuti obranu preduhitrivanjem na nekoliko

načina: gerilskim akcijama diljem tržišta – napadajudi jednog konkurenta na jednom

mjestu, drugog na drugom; može pokušati obuhvatiti cijelo tržište; može odaslati na

tržište signale koji obeshrabruju konkurente i sprečavaju napade; može predstaviti

brojen nove proizvode osiguravši njihovo najavljivanje

4. OBRANA PROTUNAPADOM – upadanje na glavno područje napadača tako da se

mora povudi kako bi ga branio



5. POKRETNA OBRANA – predvodnik širi svoje područje na nove teritorije koji mogu

poslužiti kao centri budude obrane i napada širenjem tržišta i uvođenjem raznolikosti na

tržište. Uvođenje raznolikosti na tržište podrazumijeva prijelaz na nepovezane industrije

6. OBRANA SAŽIMANJEM – ustupanje slabijih ppodručja i preusmjeravanje resursa na

snažnije teritorije

STRATEGIJE TRŽIŠNIH IZAZIVAČA

ODREĐIVANJE STRATEŠKOG CILJA I PROTIVNIKA

Tržišni izazivač najprije mora odrediti strateški cilj, što vedinom uključuje povedanje

tržišnog udjela. Pritom mora odlučiti koga de napasti:

Tržišnog predvodnika

Tvrtke podjednake veličine koje ne zadovoljavaju ponudom i nemaju dovoljno

sredstava

Male lokalne i regionalne tvrtke

IZBOR OPDE STRATEGIJE NAPADA

5 strategija:

Frontalni napad – tvrtka koja se za to odluči usporediva je s protivnikom po

proizvodima, načinu oglašavanja, cijenama i distribuciji. Pobijedit de ona strana koja

raspolaže vedim LJP (načelo snage)

Bočni napad – 2 strateške dimenzije: geografska (područja na kojima protivnik nije

dovoljno prisutan) i segmentna

Napad opkoljavanjem

Napad zaobilaženjem – 3 pristupa: širenje na nove proizvode, širenje na geografski

nova tržišta, uvođenje novih tehnologija s ciljem potiskivanja postojedih proizvoda

Gerilska borba – povremeni manji napadi s ciljem uznemirivanja i demoraliziranja

protivnika, kao i mogudeg osiguranja trajnog uporišta na tržištu. Uključuje uporabu

konvencionalnih i nekonvencionalnih sredstava poput selektivnih rezanja cijena,

intenzivnog promotivnog bombardiranja i povremene akcije pravnog karaktera

IZBOR SPECIFIČNE STRATEGIJE NAPADA

Popust

Jeftinija roba

Robe i usluge povoljnog omjera cijene i kvalitete

Prestižna roba

Raznolikost proizvoda



Inovacije

Poboljšanje usluga

Inovacije u području distribucije

Smanjenje troškova proizvodnje

Intenzivna promidžba oglašavanjem

STRATEGIJE TRŽIŠNIH SLJEDBENIKA

KRIVOTVORENJE – kopiranje proizvoda vodede tvrtke i prodaja istog na crnom tržištu ili u

prodavaonicama loše reputacije

KLONIRANJE – oponaša proizvode, ime i pakiranje vodedih tvrtki, uz blage varijacije

IMITIRANJE – kopira dio obilježja vodedih proizvoda, no zadržava i razlike u pakiranju oglašavanju,

cijenama i prodajnim lokacijama

PRILAGOĐAVANJE – prerađuje ili poboljšava proizvode vodečih tvrtki

STRATEGIJE TVRTKI KOJE SE RUKOVODE STRATEGIJOM NIŠA

3 zadade: kreiranje smaih niša, njihovo širenje i, na kraju, obrana. Glavni rizik spomenute

strategije očituje se u tome što se niša može „isušiti“ ili biti napadnuta. U tom slučaju, tvrtki

preostaju visokospecijalizirani resursi koje više ne može upotrijebibi na dovoljno vrijedne

alternativne načine

Documents

Upravljanje Marketingom - Sazetak (Rade Ulica & Mladi Asisten Bezbrizan)