Filiozofski fakultet Sveuilita u SplituOdsjek: Povijest umjetnosti

Urbanistiki razvoj Barcelone

Seminarski rad

Naziv kolegija: Urbanistike temeNositelj kolegija: dr. sc. eljko Pekovi, red. prof.Studentica: Anita Zeli

Split, studeni 2011.UVODBarcelona, danas drugi najvei grad panjolske, smjeten u pokrajini Kataloniji proao je jedan dug put razvoja i urbane transformacije kako bi dobio vizualni identitet kakvoga danas poznajemo. Povijesni izvori nas upuuju na drugo stoljee kada su ovo podruje, nekadanju rimsku Hispaniju naselili stanovnici koji su se nazivali Iberima, o emu nam svjedoi i dananja toponomastika, naziv samog poluotoka. Njihovo nam je podrijetlo danas nepoznato. Izvori nadalje navode 1000. g. pr. Kr., godinu kada su se Iberima na poluotok pridruili Kelti, koji su ivjeli u simbiozi s domaim stanovnitvom, te se bavili trgovinom, i proizvodnjom koju su razmjenjivali s Grcima. Grki izvori takoer spominju trgovinu s Barkionom i danas nas pomalo i zauuje injenica da nisu kolonizirali ovo podruje. Nemir na poluotok unosi Prvi Punski rat u trajanju od 264. do 241. g. pr. Kr. kada na ovo podruje dolaze Rimljani i Kartaani. Nakon meusobnog ratovanja, Kartaani poraeni odlaze s Iberskog poluotoka, a Rimljani osnivaju koloniju Hispaniju s Barcilonumom, vanom i vodeom lukom u trgovini na jugu. Daljnju povijest Barcelone pratimo kroz vizuru sukoba s Gotima u 6. i Arapima u 8. stoljeu nae ere, kroz pokuaje da se zemlja i grad vrati kranskoj Europi, da bi na kraju doivjela pravi procvat, renesansu u smislu preporoda, u srednjem vijeku u razdoblju gotike. Povijest grada dalje ide kroz razdoblje 19. stoljea, stoljea industrije i napretka, te modernizma koji je dao konaan peat vizualnom identitetu ovog grada, peat koji je i danas vidljiv i prepoznatljiv.U ovom radu je stoga prikazan povijesni razvoj Barcelone, od gore spomenutog Barcilonuma, ili kako ga neki izvori nazivaju Barcio, Barceno, preko srednjovjekovnog grada, do modernog ureenja i urbanizma s pripadajuim najreprezentativnijim arhitektonskim oblicima.

1. BARCELONA I RIMSKI URBANIZAM

Slika 2 Ostaci Augustova hramaSlika 1 Tlocrt Barcelone u doba RimljanaU uvodu smo naveli kako je za povijesni razvoj urbanizma Barcelone bitna faza izgradnje i planiranja grada iz vremena Rimljana koji su osnovali ovaj grad. O osnutku grada Barcina govore nam dvije legende. Prva tako spominje Herkulesa i spominje 400. g. pr.Kr, a druga Hermiclara Barca i datira se u 3. st. pr. Kr. Vjerojatnija je ova druga legenda, s obzirom da i materijalni, pisani izvori navode 3. st. pr. Kr., odnosno vrijeme Punskih ratova kad a su Rimljani naselili ovo podruje. Grad je dakle nastao u 3 st. pr. Kr. i preuzima sve karakteristike rimskog planiranog grada. Tlocrt koji je prikazan na Slika 1 svjedoi nam o tlocrtu urbs quadrate, planiranog grada utvrenog kulama i etirima gradskim vratima, te danas predstavlja sredinji dio, odnosno centar Barcelone. Na tlocrtu je vidljiv pravilan sustav mree ulica koji je djelomino slian rimskom rasteru, te se na njemu naziru dvije glavne ulice, cardo i decumanus na ijim se sjecitem nalazio nekadanji forum. Sukladno Vitruvijanskim naelima izgradnje planiranog grada, kojeg navodi u svome djelu Deset knjiga o arhitekturi kapitolij je smjeten na samom rubu grada, uz luku. Materijalni ostaci nam svjedoe da se tu neko nalazio hram posveen Augustu, tipa heksastila kojeg smjetamo u 1. st. pr. Kr. Danas se na tom podruju nadziru etiri dobro ouvana kanelirana stupa s fino obraenim korintskim kapitelom (Slika 2.). Osim stupova sauvani su i ostatci baze na kojima su se nalazili ostali stupovi.

Slika3 Ostatak akvadukteOd antikih ostataka koji su nam danas vidljivi vano je spomenuti rimski akvadukt, koji svjedoi o planiranoj komunalnoj mrei koja je sluila opskrbi grada vodom. Ostatak akvadukta prikazan ovdje daje nam uvid u nain gradnje velikim kamenim blokovima tehnikom opus quadratorum. Koritenje ove tehnike koja je dominirajua u rimskom graditeljstvu, vidljivo je i na zidinama podignutim i flankiranim krunim i kvadratnim kulama u 4. st. n. e. Osim svoje uloge da brane i tite grad od neprijatelja, one su odvajale i grad ivih od grada mrtvih, odnosno van njih se nalazila nekropola. Danas su na tom podruju vidljivi arheoloki ostaci sarkofaga, koji upuuju da se nekropola izgradila iza 1. st. n. e.

Slika 4 Nekropola

2. BARCELONA U SREDNJEM VIJEKUNakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, 476. g. Rimljani odlaze s podruja Hispanije i na ovo podruje dolaze Goti koji su 409. preli Pirineje i osvojili cijelu Hispaniju, zaustavivi se na sjeverozapadnim obalama Afrike. 530. godine ujedinjuju je Vizigoti stvarajui tako zvanu urbs regiu kojoj je Toletum, dananji Toledo postao prijestolnica drave. Ovo razdoblje urbanizmu nije donijelo nita novo u smislu arhitektonske izgradnje, ve je donijelo degradaciju postojeeg stanja, to je i uzrok danas malom broju vidljivih elemenata antike arhitekture i urbanizma Barcelone. 8. stoljee i invazija Arapa na ovo podruje jo vie degradira postojee stanje i upravo pod njihovom vladavinom blijede gotovo sve steevine prethodnih epoha. Nakon Arapa dolazi na ovo podruje Karlo Veliki, te se 1085. zauzima Toledo i osniva astursko kraljevstvo. U sada mirnom i politiki, te drutveni sreenom gradu urbanizam je napokon mogao zapoeti svoj daljnji razvoj. Sukladno drugim europskim prijestolnicama i dobu mahnite izgradnje katedrala u slavu Bogu jer ih je spasio od predvienog kraja svijeta, predvienog na 1000. obljetnicu roenja njegova sina, i Barcelona Slika 5 Samostan Sant Pere de les Puelles iz 9. st.dobiva svoje romanike katedrale i postaje jedan utvreni castillos. Moda najljepi primjer te izgradnje koji je dodue ranijeg vremena, iz 9. st. je samostan Sant Pere de les Puel koji u sebi objedinjava sve elemente romanike arhitekture s kasnije dodanim gotikim elementima, vidljivim prije svega na lukovima koji flankiraju prozore. Arhitektonski i urbanistiki preporod Barcelona stjee u kasnom srednjem vijeku, u razdoblju koje se stilski odreuje kao gotika. Grad postaje glavni grad Katalonije i vano trgovako sredite. Unutar gradskih zidina formira se samostalna gradska komuna- ciudad s municipalnom upravom. Iz ovog perioda datira katedrala, izraena u stilu gotike i lijepi primjer panjolske sakralne arhitekture.

Slika 6 Katedrala iz 1298. godineU 14. stoljeu grad se iri na podruje june strane rjeice La Rambla te se utvriva zidinama. U ovom periodu formira se dananja gotika etvrt La Rambla s pravilnom mreom ulica. Gotika je Barcelona ve krajem idueg stoljea blokirana kraljevskom odlukom koja je iskljuuje iz trgovine s novootkrivenom Amerikom u korist Seville, to je jedan od razloga zato je to doba ostavilo malo tragova u njegovoj fizikoj strukturi i urbanistikom planu.

Slika 7 Barcelona u 18. st.U kasnom srednjem vijeku, tonije u 18. st. grad se urbanistiki mijenja. Prema ideji P.M. Cermena moderniziraju se utvrde, te se gradi citadela (1752-1777) utvrena s pet kula. Grad postaje snaan i jakom strukturom bedema odolijeva svim napadima. Spomenuta odluka o zabrani trgovine s Amerikom ukinuta je 1778. kada zapoinje pravi urbanistiki razvitak grada i kada se formiraju elementi urbanistike strukture kakvu danas poznajemo. Stanovnitvo grada se poveava s brojke od 65 000 na brojku od 160 000, barokni bedemi i citadela se rui.

3. BARCELONA I MODERNIZAM

Slika 8 Cerdov plan izgradnje stambenih blokovaRazdoblje modernizma obiljeeno je razvojem industrije i jednim opim napretkom u tehnologiji, graditeljstvu i urbanizmu. Ovo razdoblje u Barceloni obiljeeno je urbanistikim planom Ildefonsa Cerda iz 1859. godine koji doputa irenje van gradskih zidina. Tlocrt grada poprima izgled stotina simetrinih etvorina veliine 1300 ha. Mijenja se veliina trga, koji prema Cerdovom planu dobiva veliinu 113x113 metara, pa se sukladno tome mijenja i irina ulica, koje su sad veliine 20 m. Cerdov plan predlae izgradnju stambenih blokova za sve slojeve drutva, gdje e na 1 ha povrine boraviti 250 ljudi. Stambene zgrade potrebno je realizirati unutar veliine od 5 katova. Realizaciju ovog plana danas prepoznajemo u urbanistikoj strukturi etvrti Eixample. U razdoblju modernizma slijedei Haussmanov primjer Pariza i Barcelona rui zidine 1854., to joj omoguava daljnje irenje i napredak. U okviru domene modernistikog oblikovanja neophodno se je osvrnuti na rad Antonia Gaudia koji je zasluan za modernistiko oblikovanje Barcelone. Projektirao je i modernistiki oblikovao sljedee graevine: Casa Vicens (1883-1888) Palaa Guell (1886-1889), Park Guell (1900-1914), Casa Batllo (1904-1906) Casa Mila (1906-1910) i Sagrada Familia (1882- ). Ove graevine, kao i cjelokupna arhitektura koju je stvarao ovaj katalonski umjetnik zasnovana je na simbiozi elemenata gotike i organske arhitekture. Osim Gaudia za modernistiki izgled Barcelone zasluni su i arhitekti Domenech i Montaner koji su projektirali Hospital de la Santa Creu i de Sant Pau. Iako dananje zgrade datiraju s poetka 20. stoljea, samabolnicaje osnovana 1401. godine kada se spojilo est manjih srednjovjekovnih ljeilita, danas se u njima nalazi umjetnika kola Escola Massanai Dravna knjinica Katalonije (Biblioteca de Catalunya).

Slika 9 Hospital de la Santa Creu

I poznati njemaki arhitekt Mies van der Rohe ostavio je u ovom gradu neka od svojih ostvarenja. Moda najzanimljiviji je danas nanovo rekonstruran njemaki paviljon, koji je prvobitno bio izgraen za Svjetski izlobu 1929. Godinu dana kasnije Barcelona doivljava obnovu Cerdovog urbanistikog plana zahvaljujui Josephu Luisu Sertu koji poveava stambene blokove (veliina 400x400m). Stari dio grada se renovira, te se povezuje s novim. Frankov reim obustavio je nove obnove i urbanistike planove, te se tek nakon njegove smrti otvorio put nekim demokratskim reformama. Tih je godina i ideja da se neka drava moe izgraditi na cementu postala dominantna meu politikom elitom. 1986. Barcelona dobiva domainstvo 25. Olimpijskih igara. Urbanisti su tako isplanirali ruenje starih gradskih jezgri, unitavanje obale te irenje neodrivih urbanih etvrti.

ZAKLJUAKIz ovdje navedenih primjera razvoja urbanizma Barcelone vidimo jedan dugi povijesni razvoj koji je bitno utjecao na dananje vizure Barcelone. Poznavanje povijesti urbanizma uope, pa i Barcelone bitno je za sve one koji sudjeluju u procesu planiranja razvoja, projektiranja i realizacije dananjih gradova. To moda najbolje potvruje i Lewis Mumford, koji u svojoj knjizi Grad u historiji pie: Da bismo mogli poloiti nove temelje urbanog ivota moramo najprije shvatiti povijesnu prirodu grada i razgraniiti njegove prvobitne funkcije, one koje su iz njega proizale, od onih koje se moda tek sad javljaju. Da bismo u naoj svijesti uinili hrabar skok u budunost nije li nam potrebno da zaemo u duboku prolost? Veliki dio naih sadanjih planova, od kojih se mnogi ponose svojom suvremenou i naprednou samo su alosne mehanike kreature urbanih i regionalnih oblika koje bismo mi sada mogli ostvariti.

POPIS KORITENE LITERATUREB. Mili: Razvoj grada kroz stoljea, I-III, Zagreb 2002. L. Mumford: Gard u historiji, Zagreb 1968.Michael Ivory: Upoznajte Barcelonu, Zagreb 1998.