SVEUILITE U SPLITU

EKONOMSKI FAKULTET SPLIT

DIPLOMSKI RAD

REOSIGURANJE U UPRAVLJANJU RIZICIMA

DRUTAVA ZA OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Mentor: Student:

Prof. dr. sc. Marijana urak Marija Utrobii

Split, rujan, 2013.

1

SADRAJ:

1. UVOD ............................................................................................................... 3

1.1. Problem istraivanja ..................................................................................................... 3

1.2. Ciljevi istraivanja ........................................................................................................ 7

1.3. Metode istraivanja ....................................................................................................... 7

1.4. Struktura diplomskog rada .......................................................................................... 8

2. RIZICI IZ POSLOVA OSIGURANJA I METODE UPRAVLJANJA ... 10

2.1. Rizici pribave i reosigurateljni rizik .......................................................................... 10

2.2. Metode raspodjele rizika kojima su izloena drutva za osiguranje ...................... 12

2.2.1. Suosiguranje ........................................................................................................... 13

2.2.2. Pool za osiguranje i reosiguranje ........................................................................... 14

2.2.3. Novi ili alternativni oblici transfera rizika ............................................................. 14

2.3. Reosiguranje kao temeljni oblik upravljanja rizicima drutava za osiguranje .... 16

2.3.1. Funkcije reosiguranja ............................................................................................. 17

2.3.2. Status osiguranika u reosiguranju i razlike izmeu reosiguranja i suosiguranja .... 19

2.3.3. Vrste reosiguranja .................................................................................................. 20

2.3.4. Sudionici trita reosiguranja i odnosi meu njima ............................................... 25

3. IMBENICI IZBORA REOSIGURANJA ................................................ 27

3.1. Objektivni i subjektivni imbenici koji utjeu na potranju za reosiguranjem .... 27

3.2. Utjecaj financijskih i operativnih karakteristika drutava za osiguranje i imbenika iz okruenja na odluku o reosiguranju .......................................................... 30

3.2.1. Stupanj koritenja financijske poluge .................................................................... 30

3.2.2. Rezultati iz investicijskih aktivnosti ...................................................................... 33

3.2.3. Veliina drutva za osiguranje ............................................................................... 34

3.2.4. Uspjenost procesa preuzimanja rizika (engl. underwriting risk) .......................... 35

3.2.5. Struktura vlasnitva ................................................................................................ 36

3.2.6. Udio neivotnog osiguranja u ukupnim premijama ............................................... 37

3.2.7. Financijska kriza .................................................................................................... 38

3.3. Rezultati dosadanjih empirijskih istraivanja ........................................................ 39

4. KARAKTERISTIKE TRITA REOSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I USPOREDBA SA SVJETSKIM TRENDOVIMA ............ 42

4.1. Karakteristike trita reosiguranja u Republici Hrvatskoj .................................... 42

4.1.1.Veliina trita reosiguranja .................................................................................... 43

4.1.2.Kvota tete ............................................................................................................... 44

4.2. Usporedba hrvatskog trita reosiguranja sa svjetskim trendovima ..................... 44

4.3. Smjernice za unaprjeenje politike reosiguranja .................................................... 45

2

5. EMPIRIJSKA ANALIZA POTRANJE ZA REOSIGURANJEM U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................................................................. 49

5.1. Podaci ........................................................................................................................... 49

5.2. Metodologija ................................................................................................................ 51

5.3. Analiza rezultata istraivanja .................................................................................... 52

6. ZAKLJUAK ................................................................................................ 61

LITERATURA .................................................................................................. 63

POPIS SLIKA .................................................................................................... 65

POPIS TABLICA .............................................................................................. 66

SAETAK .......................................................................................................... 67

SUMMARY ........................................................................................................ 68

3

1. UVOD

1.1. Problem istraivanja

Budui da poslovne tokove dananjice obiljeavaju ubrzane promjene, znatan i konstantan

porast konkurencije i neizvjesna budunost, poslovni subjekti su izloeni brojnim rizicima

kojima se na razne naine pokuavaju suprotstaviti. Upravo u ostvarenju tog cilja, mnoge

tvrtke koriste osiguranje, kao najpopularniju metodu zatite od rizika.

Meutim, pitanje je to se dogaa kod drutava za osiguranje u tom kontekstu? Naime,

obavljanjem svoje temeljne djelatnosti, koja podrazumijeva preuzimanje i upravljanje

rizicima, drutva se takoer izlau brojnim rizicima. Temeljni rizik koji predstavlja najveu

prijetnju drutvima za osiguranje jest pad solventnosti. Izvor tog rizika se nalazi u

neprimjerenoj i nepromiljenoj politici preuzimanja rizika. Drutva ponekad prihvaaju

individualne rizike koji premauje njihove vlastite kapacitete, ili u drugom sluaju, prihvaaju

rizike koji nose mogunost nastanka katastrofalnih teta. U sluaju ostvarenja takvih teta,

drutvo se suoava s velikim i neplaniranim izdacima, budui da posljedice nastalih teta

premauju planirane izdatke po osiguranim rizicima. Drutva za osiguranje u tenji ostvarenja

profitabilnosti i adekvatne solventnosti koriste mnoge metode zatite od rizika, a jedna od njih

jest reosiguranje, o emu e biti rijei u ovom radu.

Reosiguranje kao metoda zatite od rizika drutva za osiguranje predstavlja transfer dijela

rizika koje premauje vlastiti kapacitet od strane osiguratelja na reosiguratelja. Brojne

prednosti proizlaze iz koritenja reosiguranja u ovladavanju rizicima. Meutim, temeljna

prednost jest umanjenje temeljnog rizika, zbog ega drutva ostvaruju veu stabilnost

poslovanja. Takoer, kapacitet za preuzimanje novih rizika je proiren, ime drutva

uivaju povjerenje javnosti.

Vie je imbenika koji odreuju potranju za reosiguranjem. Dosadanja istraivanja u

inozemnoj literaturi su otkrila varijable koje imaju utjecaj na potranju za reosiguranjem, kao

to su: veliina1, financijska poluga2, rezultat iz investicijskih aktivnosti3, poslovna i

1 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., On the Corporate Demand for Insurance: Evidence from the Reinsurance Market,

The Journal of Business, vol. 63, No. 1, 1990.; Powell, L. S., Sommer, D. W., Internal versus External Capital

Markets in the Insurance Industry: The Role Of Reinsurance, Journal of Financial services Research, 2002.;

Garven, J. R., Tennant, J. L., The Demand for Reinsurance: Theory and Empirical Tests; Insurance and Risk

Management, vol. 7, No. 3, 2003.; Reissaus, R., Wambach, A., Risk Transfer between Insurers and Reinsurers:

4

zemljopisna koncentracija4, kvota tete5, volatilnost imovine6, te organizacijska forma7.

Motiv ovog istraivanja je injenica da izloena tema nije dovoljno istraena u domaoj

literaturi.

Budui da reosiguranje predstavlja najznaajniji instrument ovladavanja rizikom kojemu su

izloena drutva za osiguranje, izaziva interes i zanimanje o motivima i imbenicima koji

utjeu na manju ili veu potranju za istim. Upravo iz tog razloga, predmet ovog rada jest:

teorijski i empirijski istraiti utjecaj razliitih imbenika unutar drutava za osiguranje koji

imaju utjecaj na odluku drutava za osiguranje u Republici Hrvatskoj o kupnji reosiguranja u

kontekstu upravljanja rizicima.

U skladu s definiranim predmetom istraivanja, analiza e se provesti na temelju podataka o

poslovanju drutava za osiguranje na podruju Republike Hrvatske. Prema uvjetu dostupnosti

podataka, analizom e biti obuhvaeno 13 drutava za osiguranje, a razdoblje promatranja je

od 2006. do 2011. godine. Potrebno je napomenuti koji je iskorak ovog istraivanja u odnosu

na istraivanje provedeno u 2010. godini na Ekonomskom fakultetu u Splitu8. Naime,

citiranim radom se analizirao utjecaj veliine drutva, rezultata iz investicijskih ulaganja i

razina koritenja financijske poluge na potranju drutava za reosiguranjem. Iskorak ovog

rada u odnosu na prethodni je u uvoenju dodatnih varijabli u analizu dodatno se analizira

utjecaj neivotnog osiguranja, vlasnike strukture, uspjeha iz procesa preuzimanja rizika i

financijske krize na potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje u Republici

Hrvatskoj. Takoer, razdoblje promatranja je produeno za dodatne tri godine budui da je

citiranim radom analiza obuhvatila razdoblje do 2008. godine, a analiza ovog rada se protee

do 2011. godine.

An Empirical Analysis, Center for financial studies, Frankfurt, 2005.; Carneiro, L. A., Sherris, M., Demand for

Reinsurance: Evidence from Australian Insurers, Faculty of Commerce and Economics, Sydney, 2005. 2 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., op. cit.; Powell, L. S., Sommer, D. W., op. cit.; Garven, J. R., Tennant, J. L., op.

cit.; Reissaus, R., Wambach, A., op. cit.; Carneiro, L., A., Sherris, M., op. cit. 3 Garven, J. R., Tennant, J. L., op. cit.; Carneiro, L., A., Sherris, M., op. cit.

4 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., op. cit.; Powell, L. S., Sommer, D. W., op. cit.; Garven, J. R., Tennant, J. L., op.

cit. 5 Reissaus, R., Wambach, A., op. cit.

6 Garven, J. R., Tennant, J. L., op. cit.

7 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., op. cit.; Powell, L. S., Sommer, D. W., op. cit.; Garven, J. R., Tennant, J. L., op.

cit.; Reissaus, R., Wambach, A., op. cit.; Carneiro, L., A., Sherris, M., op. cit. 8 Kova, D., Potranja za reosiguranjem drutava za osiguranje u Republici Hrvatskoj, diplomski rad, Split,

2010.

5

Na temelju izloenog predmeta istraivanja postavlja se sljedea glavna radna hipoteza:

HIPOTEZA: Na odluku o reosiguranju od strane drutava za osiguranje u Republici

Hrvatskoj utjeu njihove operativne i financijske karakteristike, te uvjeti iz okruenja

djelovanja drutava za osiguranje.

Na temelju definirane glavne radne hipoteze, definiraju se pomone radne hipoteze:

(1) Koliina rizika koju e pojedino drutvo za osiguranje prenijeti na reosiguranje

znaajno ovisi o politici financiranja drutva, to jest o stupnju koritenja financijske

poluge.

Drutva za osiguranje raspolau ukupnim sredstvima za obavljanje poslovanja koja se

sastoje od kapitala i tehnikih priuva koja slue za podmirenje obveza preuzetih

putem ugovora o osiguranju. Drutvo za osiguranje koje preuzima previe obveza u

svoj portfelj u odnosu na vlastite sposobnosti izlae se riziku bankrota. Upravo

opisana situacija predstavlja sluaj koritenja visokog stupnja financijske poluge, te

posljedino nesposobnost drutva za osiguranje da vlastitim fondovima pokrije

nepredviene financijske i operativne gubitke. Dakle, viim stupnjem koritenja

financijske poluge, drutvo se izlae veem riziku propasti, pa e potranja za

reosiguranjem biti vea kao instrument zatite.

(2) Program reosiguranja drutava za osiguranje ovisi o rezultatu iz investicijskih

aktivnosti.

Drutvo za osiguranje koje ima bolje rezultate iz vlastitih investicijskih aktivnosti ima

veu sposobnost izvrenja svojih obveza, kao i saniranje neoekivanih gubitaka i

loijih rezultata iz osnovnog posla. Na taj nain umanjuje vjerojatnost bankrota, to

dovodi do smanjene potrebe za transferiranjem dijela rizika na reosiguratelja.

(3) Na potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje znaajno utjee

veliina drutva.

Utjecaj ove varijable na potranju drutava za osiguranje za reosiguranjem moe biti

dvojak.

U prvom sluaju veim drutvima za osiguranje zbog ekonomije razmjera prijeti manji

rizik, ostvaruju znaajnu efikasnost u podruju preuzimanja rizika i upravljanja

tetama to sve zajedno rezultira smanjenom potranjom za reosiguranjem. Meutim,

druga mogunost je da vea drutva za osiguranje zbog same veliine, opsega

6

poslovanja, te samim time i opsega potencijalnih obveza potrauju vie reosiguranja

kao instrument zatite.

(4) Vlasnika struktura drutva za osiguranje utjee na postotak rizika koji e biti

transferiran na reosiguratelja u odnosu na ukupan portfelj preuzetih rizika.

Pretpostavka je da e drutvo za osiguranje kod kojeg je vea zastupljenost stranog

vlasnitva imati vei postotak rizika transferiranih na reosiguratelja zbog vee

mogunosti ugovaranja i same dostupnosti reosiguranja.

(5) Na odluku o reosiguranju od strane drutava za osiguranje utjee udio neivotnog

osiguranja u ukupnim premijama drutva.

Osim to se isplate teta po osiguranim sluajevima ee javljaju kod neivotnih

osiguranja u odnosu na ivotna osiguranja, takoer je uestalije odstupanje stvarnih

teta u odnosu na oekivane, te je stupanj predvidljivosti nastupa tetnog dogaaja

manji kod neivotnih osiguranja. Zbog toga, pretpostavka je kako e reosiguranje biti

vie koriteno od strane drutava za osiguranje kod kojih poslovi iz neivotnih

osiguranja zauzimaju vei postotak u odnosu na poslove ivotnih osiguranja.

(6) Koliina preuzetih rizika koja e biti transferirana na reosiguratelja ovisi i o uspjehu

iz procesa preuzimanja pojedinog drutva za osiguranje.

Uspjeh iz procesa preuzimanja rizika najee se iskazuje putem pokazatelja kvota

tete koji se rauna stavljanjem u omjer ukupnih teta i zaraene premije osiguranja.

Sam nain izrauna upuuje na zakljuak kako vea razina pokazatelja upuuje na

veu izloenost riziku od strane drutva za osiguranje, budui da vei udio teta u

zaraenim premijama upuuje na nestabilnost i dovodi u pitanje budunost poslovanja

drutva. Prema tome, u sluaju veeg pokazatelja kvote tete, drutva e potraivati

vie reosiguranja kako bi se zatitila od prevelikog rizika.

(7) Na odluku o reosiguranju od strane drutava za osiguranje utjee financijska kriza.

Drutva za osiguranje, kao i ostali poslovni subjekti, u uvjetima financijske krize su

izloena veem riziku bankrota. Naime, budui da ostvaruju loije poslovne rezultate,

upitna je njihova mogunost udovoljavanju zahtjevima za isplatom osiguranih

sluajeva. Stoga se moe zakljuiti kako drutva u uvjetima financijske krize vie

7

poseu za reosiguranjem kako bi transferirali dio rizika drugim drutvima i na taj

nain umanjili vlastitu izloenost spram riziku.

1.2. Ciljevi istraivanja

Prema izloenom problemu, predmetu istraivanja, kao i postavljenoj temeljnoj, te pomonim

radnim hipotezama definira se i cilj istraivanja: analizirati reosiguranje kao instrument

upravljanja rizicima, te empirijskim istraivanjem utvrditi faktore koji imaju utjecaj na odluku

o reosiguranju od strane drutava za osiguranje u Republici Hrvatskoj za promatrano

razdoblje.

Uz osnovni cilj istraivanja, cilj je usporediti razvijenost trita reosiguranja sa svjetskim

tritem na nain da e se usporediti udio transferiranih rizika na reosiguratelje u ukupnim

preuzetim rizicima, te e se taj prosjek usporediti sa svjetskim prosjekom. Uvid u stanje

reosiguranja na domaem tritu u usporedbi sa svjetskim e uputiti na eventualne promjene i

smjernice djelovanja.

1.3. Metode istraivanja

Kako bi se dobili odgovori na pitanja, te prihvatile ili odbacile radne hipoteze, u radu e biti

koritene razne znanstvene metode istraivanja sukladno podruju istraivanja za koje se

primjenjuju. Rad se sastoji od teoretskog i empirijskog dijela istraivanja, te e kao takav u

svakom dijelu biti istraen adekvatnim metodama.

U teorijskom dijelu istraivanja koristit e se metode analize i sinteze, indukcije i dedukcije,

metoda klasifikacije, metode apstrakcije i konkretizacije, te metoda generalizacije. Metoda

komparacije i deskripcije biti e koritena za postizanje sekundarnog cilja istraivanja, dakle

usporedba trita reosiguranja sa svjetskim trendovima.

U empirijskom dijelu istraivanja e se analizirati financijski podaci drutava za osiguranje na

podruju Republike Hrvatske koji su objavljeni u financijskim izvjetajima odnosnih drutava

putem Interneta, te e se testirati statistiki model. Analiza prikupljenih pooled podataka e

biti provedena viestrukim linearnim regresijskim modelom u statistikom programu SPSS,

nakon ega e poetno definirane radne hipoteze biti prihvaene ili odbaene, ovisno o

8

dobivenim rezultatima. Ovaj dio rada takoer ukljuuje koritenje indukcije i dedukcije kako

bi se donijeli zakljuci na temelju rezultata dobivenih analizom.

1.4. Struktura diplomskog rada

Diplomski rad se sastoji od est dijelova iji e se sadraj objasniti u nastavku.

U drugom dijelu e se izloiti temeljni rizici kojima su drutva za osiguranje izloena u svom

poslovanju. Potom e se opisati temeljne karakteristike razliitih metoda raspodjele rizika. U

konanici e se definirati pojam reosiguranja, te e se opisati glavne odrednice reosiguranja

kao jednog od temeljnih instrumenata upravljanja rizicima drutva za osiguranje.

Takoer e se objasniti vanost uporabe reosiguranja, te e se predstaviti osnovne funkcije i

koristi koje proizlaze iz reosiguranja. Na kraju poglavlja izvrit e se klasifikacija

reosiguranja prema dva najvanija kriterija, te e se izloiti prednosti i nedostaci koritenja

pojedinog oblika reosiguranja.

U treem dijelu e se ukazati na motive koji potiu drutva na koritenje reosiguranja te e se

na osnovi toga odrediti specifine karakteristike drutava koje izravno utjeu na potranju za

reosiguranjem, to e predstavljati osnovu za empirijsko testiranje koje e se provesti u petom

dijelu rada. Na kraju ovog poglavlja predstavit e se rezultati empirijskih istraivanja na

najrazvijenijim tritima.

U etvrtom dijelu e se analizirati trite reosiguranja u Republici Hrvatskoj, te e se izloiti i

objasniti uoene specifinosti. Istraivat e se koritenje reosiguranja od strane drutava za

osiguranje na podruju Republike Hrvatske, te e se usporediti sa svjetskim trendovima kako

bi se ukazalo na eventualna ogranienja i nedostatke. Takoer, uputit e se na smjernice za

poboljanje politike reosiguranja.

U petom dijelu e se izvriti empirijska analiza potranje za reosiguranjem u Republici

Hrvatskoj, tako to e se odabranim statistikim metodama odrediti utjecaj pojedinih

specifinih karakteristika drutava na potranju za reosiguranjem. Na taj nain e se dokazati

ili opovrgnuti postavljene hipoteze, a dobiveni rezultati e se protumaiti uzimajui u obzir

osnovne teorijske pretpostavke, ali i specifinosti hrvatskog trita reosiguranja.

9

U estom dijelu e se sintetizirati injenice i spoznaje, te relevantni zakljuci izvedeni iz

istraivanja.

10

2. RIZICI IZ POSLOVA OSIGURANJA I METODE UPRAVLJANJA

2.1. Rizici pribave i reosigurateljni rizik

Temeljna funkcija drutava za osiguranje na kojoj poiva bit i osnovna djelatnost istih jest

preuzimanje osigurljivih rizika u vlastiti portfelj, te kvalitetno upravljanje njima kako bi se

osiguralo profitabilno i stabilno poslovanje. Sustav upravljanja rizicima moe se definirati kao

cjelovit proces obuhvaanja, mjerenja i nadziranja relevantnih i potencijalnih rizika, te analize

s tim u vezi potencijalnih gubitaka9. Postupak upravljanja rizikom sastoji se od est koraka:

utvrivanje ciljeva, identifikacija rizika, procjena rizika, razmatranje alternativa i odabiranje

instrumenta za upravljanje rizikom, primjena odluke, te procjena i ponovno ispitivanje10

.

U svojem djelovanju, drutva za osiguranje su suoena s raznim rizicima kao to su: rizici

pribave, operativni rizici, investicijski rizici, te reosigurateljni rizici. U nastavku slijedi

upoznavanje s temeljnim karakteristikama rizika koji su znaajni za temu ovog rada, a to su

rizici pribave i reosigurateljni rizici.

1) Rizici pribave

Budui da sam osigurateljni posao zapoinje pribavom osiguranja, rizici u pribavi osiguranja

predstavljaju ishodite svih drugih rizika drutava za osiguranje. Preuzimanje rizika

predstavlja najvaniju funkciju osiguratelja o ijoj efikasnosti ovisi efikasnost svih ostalih

funkcija i aktivnosti.

Izvor navedenog rizika je u samom inu prijenosa rizika od strane osiguranika na osiguratelja

uz plaanje premije za osiguranje, zbog ega postoji vjerojatnost da osiguratelj nee uspjeti

prikupiti premijske prihode za isplatu teta ili osiguranih svota. Dakle, temeljni rizik pribave

je rizik cijene ili vjerojatnost da je cijena za pojedini proizvod neprimjerena, u smislu preniske

ili previsoke cijene. Ovaj rizik se posebno odnosi na osiguranje imovine uslijed velikih i

katastrofalnih teta. Jo jedan, takoer znaajan izvor rizika pribave proizlazi iz nedovoljne

atomizacije ili usitnjavanja rizika.

Kada se radi o neprimjerenoj cijeni za pojedini osigurateljni proizvod, razlikuju se dvije

krajnosti preniska i previsoka cijena. Preniska cijena se kao takva esto odreuje kako bi se

zbog trine konkurentnosti privuklo osiguranike i povealo osigurateljni portfelj. Posljedica

9 Osmanagi, B. N., Kriza kao ansa, kolska knjiga, Zagreb, 2003., p. 59.

10

Vaughan, E., Vaughan, T., Osnove osiguranja, Kanada, 1995., p. 30.

11

opisane situacije se odraava preniskom matematikom priuvom, to dugorono moe imati

posljedice nepravodobnog i nepotpunog ispunjenja obveza za isplate osiguranih svota prema

vlastitim osiguranicima. Strunom terminologijom, moe se rei kako se radi o negativnom

tehnikom rezultatu. U tom sluaju, mnogi osiguratelji poseu za izravnavanjem rizika. To je

tehnika izrauna osigurateljnih obveza na temelju matematikog oekivanja. Vea efikasnost

ove tehnike se postie usitnjavanjem ili atomizacijom rizika, gdje se radi o proirenju portfelja

osiguranja na vie osiguranika. Navedeno je mogue postii disperzijom rizika u prostoru i

vremenu. Prostorna disperzija omoguava proirenje prostora portfelja rizika, te se na taj

nain postie bolje izravnanje mjerodavnih teta i mjerodavnih premija, budui da se postie

bolja diversifikacija. Vremenska disperzija tijekom trajanja viegodinjeg osiguranja

omoguava usklaenje kolebanja visine mjerodavnih premija i mjerodavnih teta.

Druga krajnost neprimjerene cijene proizvoda je previsoka cijena koja se javlja uslijed

precijenjenih rizika, zbog ega osiguranik plaa veu svotu premije, te posljedino ima vei

troak osiguranja koji nije ekonomski opravdan.

Kod ivotnih osiguranja se javlja rizik pribave uslijed neprimjerene obraunate premije s

obzirom na komponente rizinosti dob i spol. Budui da se nastoji pridobiti osiguranje,

uglavnom se radi o preniskoj premiji. Posljedice ovakve situacije su preniske priuve, to

dovodi do nemogunosti pravodobnog i potpunog ispunjenja obveza prema svojim

osiguranicima.

Rizikom pribave je mogue upravljati pridravajui se sljedeih navedenih naela:

cijene osigurateljnih proizvoda odreivati provjerenim aktuarskim metodama uz

naglaenu osobnu odgovornost aktuara,

mijenjati cijene kad sustavna analiza argumentira takvu potrebu,

preuzimati rizike u skladu s cijenom i procijenjenim uvjetima izbjegavajui dumping,

izbjegavati partnere koji donose problematine klijente,

s reosigurateljima uspostaviti kvalitetnu i permanentnu suradnju na razinama

upravljanja pojedinanim i ukupnim bilannim rizicima,

nove rizike preuzimati s velikom dozom opreza i to samo na podruju u kojem

osiguratelj ima dovoljno znanja i iskustva,

usmjeriti se na trine nie kojima se aktuarsko-statistikim metodama racionalno

moe ponuditi konkurentna nia cijena,

12

paljivo procjenjivati tehnike priuve jer su to najvanije stavke za kvalitetu

financijskog poloaja osiguratelja.11

2) Reosigurateljni rizik

Ukoliko osiguratelj preuzima rizike iznad vlastitih kapaciteta, nuno e mu biti zakljuiti

ugovor o reosiguranju kako bi viak rizika proslijedio reosiguratelju. Prema ugovorima o

reosiguranju, rasporeuju se premijski prihodi, ali isto tako i likvidacija teta. Isplata teta je

primarno odgovornost osiguratelja, dok udio reosiguratelja u obvezi isplate teta predstavlja

rizik osiguratelja prema reosiguratelju. Dakle, reosigurateljni rizik moe biti definiran kao

vjerojatnost neispunjenja ugovorne obveze reosiguratelja prema osiguratelju.

Upravljanje reosigurateljnim rizikom moe se pospjeiti poduzimanjem sljedeih aktivnosti:

prije samog zakljuenja ugovora s reosigurateljem prouiti njihova financijska

izvjea i kreditni rejting objavljen od strane renomirane rejting agencije,

provjeravati i nadzirati bonitet reosiguratelja za vrijeme trajanja ugovora,

ograniiti kumulativnu izloenost prema pojedinom osiguratelju,

redovito razmjenjivati bonitetne informacije u svrhu stvaranja visoke razine povjerenja

sa svim reosigurateljnim partnerima.12

2.2. Metode raspodjele rizika kojima su izloena drutva za osiguranje

Budui da su drutva za osiguranje esto suoena s negativnim odstupanjem stvarnih od

oekivanih teta, to ujedno predstavlja glavni rizik kojem su drutva izloena, na mnoge

naine pokuavaju umanjiti vrijednosti takvih odstupanja. Ublaavanje negativnih varijacija

mogue je postii poveavanjem broja jedinica izloenih riziku, geografskom rasprenou

jedinica izloenih riziku, ili izbjegavanjem preuzimanja velikih pojedinanih rizika. Meutim,

poduzimanje ovih aktivnosti nije uvijek mogue, zbog ega drutva za osiguranje izlaze na

trite raspodjele, tj. transfera rizika. Postoje tradicionalni i novi ili alternativni naini

transfera rizika.

Meu tradicionalne naine transfera rizika se ubrajaju: suosiguranje, reosiguranje i

organiziranje poola. Novi ili alternativni nain je transfer rizika na trite kapitala putem

sekuritizacije u osiguranju i derivata osiguranja. Budui da je reosiguranje upravo tema ovog

11

urak, M., Jakovevi, D., Osiguranje i rizici, RRIF plus, Zagreb, 2007., p. 95. 98. 12

Ibidem, p. 113. 114.

13

rada, u ovom dijelu e biti rijei o ostalim nainima transfera rizika, dok e o reosiguranju biti

vie rijei u daljnjem dijelu rada.

2.2.1. Suosiguranje

S osigurateljskog aspekta suosiguranje predstavlja izravno sudjelovanje dvaju ili vie drutava

za osiguranje, odnosno suosiguratelja u sklapanju jednog ugovora o osiguranju na nain da

svaki meu njima preuzme pokrie odreenog dijela rizika. Budui da preuzimaju dio rizika i

dio obveza prema osiguraniku, suosiguratelji ostvaruju tzv. horizontalnu raspodjelu rizika.

S gledita osiguranika, suosiguranje se poima kao oblik osiguranja u kojem osiguranik jedan

rizik dijeli na vie osiguratelja. Bitno je uvidjeti razliku izmeu suosiguranja i viestrukog

osiguranja. Naime, kod viestrukog osiguranja se takoer jedan predmet osigurava kod vie

osiguratelja, ali je pri tome sklopljeno vie ugovora o osiguranju.

Suosiguranje je pogodan oblik raspodjele rizika u sluajevima kada jedan osiguratelj ne moe

u cijelosti preuzeti u pokrie odreeni rizik. Najee se radi o velikim rizicima ije

potencijalne tete prelaze kapacitet jednog drutva za osiguranje. Dio rizika se preuzima

prema utvrenom postotku ili ugovorenoj svoti, a obveza plaanja naknade za nastale tete je

razmjerna dijelu preuzetog rizika i naplaene premije. Meutim, kako bi se zatitilo

osiguranika u sluaju nepodmirenja dijela obveze jednog od suosiguratelja, sklapa se ugovor

prema naelu solidarne odgovornosti. Na taj nain suosiguratelji odgovaraju osiguraniku za

cjelokupnu svotu tete.

Za nastanak suosiguranja nije nuna inicijativa osiguratelja, ve se moe dogoditi i

inicijativom osiguranika. Polica koja se izdaje prilikom suosiguranja se naziva kolektivna

polica, te mora biti potpisana od strane svih suosiguratelja. Plaanje premije od strane

osiguranika prema drutvima za osiguranje moe se ostvariti izravnim plaanjem svakom

pojedinanom sudioniku suosiguranja, dok je najee sluaj da osiguranik plaa vodeem

drutvu za osiguranje koji vri daljnju raspodjelu naplaene premije na suosiguratelje. Pri

tome se raspodjela moe obaviti obraunom ukupne ili neto-premije. U prvom sluaju su

suosiguratelji duni vodeem osiguratelju nadoknaditi trokove nastale pri zakljuenju

14

ugovora, likvidaciji tete, raspodjeli premije itd. U sluaju raspodjele na osnovi neto-premije,

reijski dodatak u ukupnoj svoti zadrava vodei osiguratelj13.

2.2.2. Pool za osiguranje i reosiguranje

Jo jedan od naina raspodjele rizika osiguratelja jest pool u kojem se udruuju osiguratelji

i/ili reosiguratelji kako bi ujedinili vlastite kapacitete u zajednikom preuzimanju rizika.

Prava i obveze lanova takvog udruenja su sporazumno utvreni, a koristi za lanove poola

su u atomizaciji rizika na iroj osnovi.

to se tie mogunosti sudjelovanja u poolu, mogue je da takvo udruenje formiraju

osiguratelji, reosiguratelji ili i jedni i drugi. U posljednjem se sluaju radi o mjeovitom

poolu. Svaki lan poola, s obzirom na odreeni postotak od kapacitetea cijelog udruenja, ili

prema svotama vlastitog kapaciteta, ima odreen vlastiti udio u premiji, naknadi tete,

administrativnim trokovima, te dobitku odnosno gubitku.

Preuzimanje rizika u osiguranje za pool obavlja jedan lan udruenja u ime svih lanova

poola, te je obvezan taj rizik prenijeti na pool. Takoer, postoji mogunost da lanovi poola

izabiru jednu ili vie osoba kao njihove zajednike zastupnike koji e u njihovo ime i za

njihov raun nastupati prema osiguranicima i zakljuivati ugovore. Upravljati poolom moe

jedan od lanova ili neovisna osoba.

Poolovi se najee osnivaju za preuzimanje rizika koji mogu izazvati tete velikih razmjera.

Primjerice, takvi rizici su: nuklearni rizici; rizici u pomorstvu, zrakoplovstvu, rizici

odgovornosti proizvoaa farmaceutskih proizvoda od teta uinjenih treim osobama.

Poolovi mogu imati nacionalno ili meunarodno obiljeje. U sluaju da odreeni rizici prelaze

kapacitet jednog poola, dio njih se moe transferirati na drugi pool ili na reosiguratelja14.

2.2.3. Novi ili alternativni oblici transfera rizika

Uslijed nedostatka kapaciteta na tritu osiguranja i reosiguranja, kao i zbog snanog razvitka

trita kapitala, razvili su se novi financijski proizvodi kao tritu kapitala orijentirana

osigurateljska rjeenja.

13

Ibidem, p. 269. - 270. 14

Ibidem, p. 302. - 303.

15

Upotrebom ovog naina transfera rizika, rizik osiguratelja se transferira na investitore na

tritu kapitala. Prednosti koje proizlaze iz transfera rizika ovog tipa su: poveanje efikasnosti

transfera rizika, stvaranje dodatnog kapaciteta za preuzimanje rizika, te proirenje spektra

osigurljivih rizika.

Glavno mjesto meu financijskim proizvodima koji su rezultat ovog oblika upravljanja

rizicima zauzimaju obveznice vezane za katastrofalne rizike. Ove vrijednosnice su produkt

postupka sekuritizacije. U tom postupku sudjeluju osiguratelj, Special Purpose Vehicle (SPV)

i investitori. SPV je najee offshore reosiguratelj, te predstavlja specijalnog posrednika

izmeu osiguratelja i trita kapitala koji obavlja poslove vezane za sekuritizaciju. Takoer,

njegova funkcija je pruanje reosigurateljskog pokria rizika osiguratelja, na nain da pokriva

preuzete obveze emisijom obveznica i plasira sredstva u niskorizine plasmane.

Povrat sredstava uloenih u obveznice i prinos odreeni su kretanjima teta osiguratelja

vezanih za katastrofalne dogaaje ili pak kretanjima indeksa katastrofalnih teta koji su odraz

teta u cjelokupnoj industriji osiguranja. Analogno tome, postoji razlika meu obveznicama

koje su vezane za portfelj rizika osiguratelja i onih koje su vezane za indeks. Ako kretanje

vrijednosti aktualnih katastrofalnih teta ide u prilog osiguratelju, dakle ukoliko prijeu

odreenu svotu ili razinu indeksa, osiguratelj nije obvezan isplatiti dio ili cjelokupnu glavnicu

ili kamate prema upisnicima obveznica. Tako prikupljena sredstva e osiguratelj iskoristiti za

podmirenje svojih obveza prema vlastitim osiguranicima.

Postoji jo jedan oblik transfera rizika na trite kapitala, a ostvaruje se derivatima osiguranja

u obliku opcija (engl. catastrophe options) i zamjena (engl. swaps). Tako primjerice,

osiguratelj ili reosiguratelj koji se eli zatititi od katastrofalnih rizika, moe odabrati opcije

kojima se trguje na burzi. Ove opcije predstavljaju standardizirane ugovore koji, uz odreenu

premiju koja odgovara premiji reosiguranja (retrocesije), daju pravo kupcu na odgovarajuu

svotu odtete, odnosno gotovinskih isplata, ukoliko katastrofalne tete tijekom odreenog

razdoblja uzrokuju porast indeksa katastrofalnih teta iznad odreene razine (engl. strike

price).

Osim opcija, oblik derivativnih financijskih proizvoda povezanih s osiguranjem, su zamjene

katastrofalnih rizika. To su ugovori slini reosiguranju kod kojih su serije fiksnih novanih

tokova koje osiguratelj plaa drugoj strani zamijenjene serijama fluktuirajuih novanih

tokova ija vrijednost ovisi o realizaciji katastrofalnog dogaaja.

Prednosti za osiguratelja iz alternativnih naina transfera rizika su mnogobrojne, a meu

njima se posebno istiu: mogunost izbora alternative u sluaju suenog kapaciteta za

16

preuzimanje rizika na tritu reosiguranja ili u sluaju visokih cijena tradicionalnih metoda

transfera rizika; zatita za viegodinje razdoblje po unaprijed utvrenoj cijeni, ime se

osiguratelj zatiuje i od fluktuacija premija reosiguranja; smanjivanje kreditnog rizika.

Meutim, kod poslova koji ukljuuju derivate osiguranja, osiguratelji snose kreditni rizik, te

se takoer prilikom koritenja obveznica povezanih s indeksom suoavaju s rizikom baze,

odnosno s rizikom da e naknada koju e ostvariti biti manja od svote teta. Jo jedan

nedostatak koji se odnosi na alternativne naine transfera rizika jest visoka svota trokova

realizacije15

.

2.3. Reosiguranje kao temeljni oblik upravljanja rizicima drutava za osiguranje

Uz ve prethodno izloene i objanjene temeljne karakteristike pojedinih instrumenata

transfera rizika, u ovom dijelu rada e se posebno obratiti panja na reosiguranje kao

najvaniji instrument transfera rizika drutava za osiguranje.

Reosiguranje (engl. reinsurance) jest posebna djelatnost osiguranja u kojoj osiguratelj

transferira dio rizika iz vlastitog portfelja na reosiguratelja i za uzvrat plaa reosiguratelju

premiju reosiguranja. Reosiguranje predstavlja najvaniji oblik raspodjele rizika osiguratelja.

Jednostavno reeno, reosiguranje je osiguranje osiguratelja gdje se rizik jednog osiguratelja,

odnosno reosiguranika ili primarnog osiguratelja raspodjeljuje na drugog osiguratelja,

odnosno reosiguratelja. Primarni osiguratelj se nalazi u poziciji kupca osiguranja za rizike

koje je preuzeo, a koje ne moe samostalno pokriti. Pri tome reosiguratelj ne preuzima rizike

u cijelosti, nego zahtjeva od osiguratelja zadravanje dijela rizika u vlastitom pokriu. Upravo

taj dio rizika predstavlja maksimalni udio u potencijalnoj naknadi tete koji je osiguratelj

spreman samostalno pokriti po pojedinom riziku, grupi rizika ili portfelju, te ukupnim

godinjim tetama. U literaturi i praksi se takav dio rizika naziva samopridraj16. Kljuni

faktor u procesu odreivanja samopridraja mora biti identifikacija i kvantifikacija svih rizika

preuzetih u osigurateljni portfelj (risk management). Taj postotak se moe izraziti u novanoj

svoti, u postotku od osigurane svote ili u kombinaciji tih izraza. Kljuni faktori odreenja

samopridraja su financijski kapacitet i tehniki kapacitet17. S druge strane, reosiguratelj

ograniava maksimalnu svotu u kojoj e pokriti rizik. U sluaju da svota tete prijee

reosigurateljsko pokrie, preostali teret pada na osiguratelja.

15

Ibidem, p. 303. 306. 16

Ibidem, p. 271. 17

Koovi, J., uleji, P., Rakonjac-Anti, T., Osiguranje, Centar za izdavaku djelatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2010., p. 308.

17

Temeljni razlozi za reosiguranje su:

zatita kapitala drutva za osiguranje i njegovih dioniara,

stabiliziranje viegodinjih rezultata niveliranjem oscilacija u tetama,

poveanje vlastitih kapaciteta za prihvaanje u osiguranje veih i kompleksnijih rizika

u razliitim vrstama osiguranja,

zadravanje statutom odreene minimalne solventnosti i sigurnosti i ojaavanje

financijske snage drutva za osiguranje,

disperziranje rizika po svjetskim tritima, a ne samo lokalno, kako bi se smanjili

financijski udari na bilo koju nacionalnu ekonomiju.18

Reosiguranje se, usprkos odreenim razlikama, esto izjednaava s pojmom cesije, gdje

reosiguranik (cedent) ustupa dio obveze na reosiguratelja (cesionara). Pri tome, dio rizika

preuzetog u osiguranje kojeg zadrava prvi osiguratelj jest samopridraj, a onaj dio koj je

prenesen na reosiguratelja predstavlja cesiju19

.

U svrhu odabira odgovarajue zatite putem reosiguranja, drutvo za osiguranje treba

poduzeti sljedee: izvriti analizu portfelja, izraditi program reosiguravajue zatite, izvriti

izbor oblika i vidova reosiguravajue zatite, uskladiti uvjete kod pojedinih oblika

reosiguravajue zatite, te plasirati ugovore o reosiguranju i potpisati ih.20 Izuzetno je vano

da drutvo za osiguranje utvrdi optimalni program reosiguranja koji se temelji na analizi

potreba drutva i uvjeta na tritu reosiguranja.

2.3.1. Funkcije reosiguranja

U dananjem okruenju u kojem pravni i fiziki subjekti djeluju, gotovo je nemogue

zamisliti ivot bez osiguranja, ali i reosiguranja. U nastavku slijedi upoznavanje s temeljnim

funkcijama koje reosiguranje prua, zbog kojih se u posljednje vrijeme biljei porast drutava

za osiguranje koja biraju upravo ovu metodu u upravljanju rizicima.

Glavne funkcije reosiguranja, odnosno koristi koje proizlaze iz poduzimanja reosiguranja su

sljedee:

1. smanjenje fluktuacija odtetnih zahtjeva i stabilizacija zarada,

18

Klobuar, D., Risk management i osiguranje, Tectus, 2007., p. 476. 19

urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 272. 20

Bijeli, M., Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb, 2002., p. 373.

18

2. poveanje kapaciteta za preuzimanje rizika,

3. financiranje,

4. poboljanje uinkovitosti osiguratelja putem savjeta i pomoi od strane reosiguratelja.

Dogaaji koji su izazvani katastrofalnim tetama kao to su eksplozije u industriji, prirodne

katastrofe i sl., uzrokuju znaajna odstupanja stvarnih od oekivanih teta. Uzrok takvim

odstupanjima moe biti takoer i u heterogenim rizicima. Opasnost koja prijeti iz odstupanja

je ugroenost kapitala, tj. solventnosti drutva za osiguranje. Prednost reosiguranja kao

sredstva prijenosa dijela rizika, posebice velikih rizika i onih s velikim osiguranim svotama,

jest u mogunosti ostvarenja vee homogenizacije portfelja na nain da se ograniava

maksimalna svota vlastitih obveza, te posljedino osigura stabilnost u rezultatima poslova

preuzimanja rizika. Reosiguranje, dakle, pridonosi da primarni osiguratelj smanji fluktuacije

zarada, te osigura stabilnost poslovanja.

Reosiguranje prua i mnoge neizravne pozitivne uinke, kao to su: zatita vlasnika drutva za

osiguranje od smanjivanja, odnosno gubitka njihovog vlasnikog udjela; osiguranicima je

dostupnija zatita zbog poveanja sposobnosti osiguratelja da naknadi tetu; zaposlenici

zadravaju radno mjesto, a dravi pritjeu porezni prihodi od drutava za osiguranje.

Drugi bitan razlog zbog kojeg drutva za osiguranje sklapaju ugovore o reosiguranju jest

dodatni kapacitet za preuzimanje rizika. Na taj nain se poveava maksimalna svota

pojedinanih rizika koje drutvo za osiguranje moe preuzeti, te je primarni osiguratelj u

mogunosti da samostalno preuzme rizik u cijelosti, iako on prelazi visinu njegovog

samopridraja. To mu omoguava da privue nove klijente i zadri postojee. Poveanje

kapaciteta primarnom osiguratelju daje mogunost fleksibilnosti u preuzimanju veih rizika,

pristupa u nova podruja osiguranja, porasta konkurentnosti, akumuliranja veih svota

sredstava, te mogunost kontinuiranog rasta. Takoer, ovim putem je mogue ostvariti

potencijal za uinke ekonomije razmjera, odnosno porast efikasnosti poslovanja, budui da

preuzimanjem vee svote rizika drutvo za osiguranje dijeli fiksne trokove na vei obujam

poslovanja.

Drutvo za osiguranje poduzima poslove reosiguranja takoer i zbog financijskih razloga.

Financiranje kroz reosiguranje omogueno je smanjivanjem priuva za prijenosne premije

koje predstavljaju nezaraene premije u trenutku obrauna, odnosno dio premije osiguranja

koje se prenosi u sljedee poslovno razdoblje radi nastavka osiguranja. Ovu pogodnost

najee koriste manja i nova drutva za osiguranje, budui da su ograniena u preuzimanju

19

veih svota osiguranja. Sklapanjem ugovora o reosiguranja, primarni osiguratelj ima

mogunost smanjenja zahtijevane svote priuva za prijenosne premije, te se na taj nain

poveava razlika izmeu imovine i obveza, odnosno kapital.

Uz navedene prednosti koje proizlaze iz reosiguranja, posljednja koja je takoer jako bitna

jest mogunost ostvarenja koristi iz dopunskih usluga od strane reosiguratelja prema

osiguratelju. Takve usluge obuhvaaju tehniku potporu u poslovima preuzimanja rizika, npr.

aktuarske usluge, pruanje raznih statistikih podataka vanih za preuzimanje rizika prilikom

ulaska u nova podruja osiguranja, procjena specifinih rizika, te odreivanje visine

samopridraja. Takoer, reosiguratelji mogu pruiti znaajan doprinos osigurateljima na

podruju razvoja novih proizvoda kako bi se poveala diversifikacija. Ispunjenje dopunskih

usluga od strane reosiguratelja vodi veoj povezanosti osiguratelja i reosiguratelja21.

2.3.2. Status osiguranika u reosiguranju i razlike izmeu reosiguranja i suosiguranja

Bitno je razumjeti kako reosiguranje ne podrazumijeva ugovorni odnos izmeu osiguranika i

reosiguratelja, niti se formiraju obveze izmeu njih. Takoer ne postoji mogunost utjecaja na

ugovorni odnos izmeu primarnog osiguratelja i osiguranika.

Osiguranik moe, ali i ne mora biti obavijeten o sklapanju ugovora o reosiguranju izmeu

osiguratelja i reosiguratelja. Primarni osiguratelj ima izravnu obvezu prema osiguraniku

temeljem ugovora o osiguranju, ak i kada mu reosiguratelj ne izvri plaanje naknade po

ugovoru o reosiguranju.

Upravo izravna veza primarnog osiguratelja prema osiguraniku ini vrlo bitnu razliku izmeu

reosiguranja kao vertikalne raspodjele rizika i suosiguranja kao horizontalne raspodjele rizika.

Iako im je svrha ista, kod suosiguranja su svi suosiguratelji u izravnoj vezi s osiguranikom, te

su svi obvezni prema njemu. S druge strane, kod reosiguranja je reosiguratelj obvezan samo

prema osiguratelju.

Sve prethodno izloene injenice upuuju na nepostojanje mogunosti osiguranika za

traenjem naknade tete od reosiguratelja u sluaju insolventnosti osiguratelja.

Osiguranik reosiguranjem ostvaruje neizravne koristi po ugovoru o osiguranju. Temeljna

meu njima jest porast stabilnosti poslovanja osiguratelja i jaanje solventnosti, zbog ega

postoji i vea vjerojatnost da e osiguratelj moi ispuniti ugovorne obveze prema osiguraniku.

21

urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 272. 276.

20

Takoer, prednost je u mogunosti osiguranja odreenih rizika i u svoti koje bez reosiguranja

osiguratelj ne bi mogao prihvatiti22

.

2.3.3. Vrste reosiguranja

Literatura koja prouava tematiku reosiguranja navodi vie razliitih klasifikacija reosiguranja

prema vrstama, a ovisno o kriteriju podjele. Prva podjela je na fakultativno i obligatorno

reosiguranje, a o takvim vrstama se govori kada se klasifikacija vri prema kriteriju naina

ugovaranja. Druga podjela je na proporcionalna i neproporcionalna reosiguranja. Ovakva

klasifikacija se temelji na kriteriju podjele obveza izmeu drutva za osiguranje i

reosiguratelja. esto se spominje i podjela na aktivno i pasivno reosiguranje. Takva

klasifikacija je izvrena prema kriteriju ustupanja ili preuzimanja rizika u reosiguranje.

Preuzimanje rizika u pokrie od strane reosiguratelja predstavlja aktivno reosiguranje, dok je

ustupanje rizika u reosiguranje pasivno reosiguranje. Drugim rijeima, aktivno reosiguranje je

ono u kojem se drutvo pojavljuje u ulozi reosiguratelja, a pasivno kad je ono u ulozi

reosiguranika. Budui da se u ovom radu analizira potranja za reosiguranjem od strane

drutava za osiguranje, tu je rije o pasivnom reosiguranju.

U daljnjem tekstu slijedi upoznavanje s karakteristikama temeljnih vrsta reosiguranja, to e

dati uvid u osnovne motive potranje za reosiguranjem, to predstavlja i temu ovog rada.

Fakultativno i obligatorno reosiguranje

Prema kriteriju naina ugovaranja reosiguranja razlikuju se fakultativno i obligatorno

reosiguranje, te njihova kombinacija fakultativnoobligatorno reosiguranje.

Fakultativno reosiguranje predstavlja metodu reosiguranja u kojoj svaka ugovorna strana

dobrovoljno odluuje o sklapanju ugovora o reosiguranju za pojedinane rizike i pod kojim

uvjetima. Upravo najvanija karakteristika fakultativnog reosiguranja jest dobrovoljna odluka

o sklapanju ugovora od strane obiju ugovornih strana, te upravo ta karakteristika ini temeljnu

razliku izmeu fakultativnog i obligatornog reosiguranja. Osiguratelj, u sluaju da eli

reosigurateljno pokrie dijela rizika, upuuje zahtjev s podacima relevantnim za procjenu

rizika, te visinu samopridraja osiguratelja, te se reosiguranje izvrava tek davanjem izjave

reosiguratelja o voljnosti prihvaanja odreenog dijela rizika po odreenim uvjetima.

22

Ibidem, p. 276. - 277.

21

Takoer, reosiguratelj moe odbiti zahtjev, ili uputiti prijedlog s izmjenama, nakon to ga

osiguratelj treba prihvatiti kako bi se sklopio posao. Jo jedna bitna karakteristika

fakultativnog reosiguranja jest da se esto naziva pojedinanim ugovorom o reosiguranju,

budui da se zakljuuje posebni ugovor za svaku pojedinanu transakciju reosiguranja.

Fakultativno reosiguranje je pogodno u sluaju veih rizika, kada se osiguratelj nae u

situaciji preuzimanja rizika u osiguranje koji prelazi vlastiti samopridraj, a istodobno je

kapacitet obligatornog reosiguranja iskoriten, ili kada odreeni rizici nisu uope pokriveni

obligatornim reosiguranjem, odnosno kada su zbog svoje veliine koja ugroava portfelj,

iskljueni iz obligatornog reosigurateljskog pokria. Kao takvo, fakultativno reosiguranje

predstavlja dopunu obligatornom reosiguranju. Uz izloene prednosti koje proizlaze iz

fakultativnog reosiguranja, jo jedna jako bitna prednost jest fleksibilnost u smislu

prilagoavanja svakom pojedinom sluaju preuzimanja rizika, dok za reosiguratelja prednost

proizlazi iz mogunosti detaljnog upoznavanja obiljeja pojedinanog rizika kojeg preuzima.

Iako ima brojne prednosti, glavni nedostatak fakultativnog reosiguranja jest u neizvjesnosti

realizacije reosiguranja, tj. pronalasku reosiguratelja koji je spreman preuzeti odreeni rizik u

reosiguranje. Danas se ovaj oblik reosiguranja manje koristi takoer zbog visokih

administrativnih trokova i vie vremena potrebnog za analizu rizika, pa predstavlja skupu

metodu reosiguranja. Takoer, nedostatak je u niim provizijama koje plaa reosiguratelj, te

jedan od najznaajnijih nedostataka osiguratelj je primoran odgoditi prihvaanje rizika u

osiguranje sve do sklapanja ugovora o reosiguranju. Svi navedeni nedostaci su uzrokovali

razvoj obligatornog reosiguranja.

Obligatorno reosiguranje je varijanta reosiguranja kod koje se primarni osiguratelj unaprijed

obvezuje da e prenositi rizike na reosiguratelja, dok se reosiguratelj obvezuje da e ih

prihvaati pod odreenim uvjetima. Za razliku od fakultativnog reosiguranja, obligatorno

reosiguranje se temelji na ugovoru kojim je pokriven vei broj rizika - portfelj rizika, pa se taj

ugovor naziva i opim ili okvirnim ugovorom o reosiguranju. Takav ugovor se zakljuuje

unaprijed, gdje se primarni osiguratelj i reosiguratelj sporazumijevaju o bitnim uvjetima

ugovora, tj. o meusobnim pravima i obvezama. Drutvo za osiguranje samostalno preuzima

rizike u osiguranje, odreuje premiju i likvidira tete unutar okvira zadanih ugovorom o

reosiguranju, a onda ih reosiguratelj automatski preuzima u reosiguranje.

Upravo nedostatak kod fakultativnog reosiguranja predstavlja prednost kod obligatornog

reosiguranja. Dakle, izostanak neizvjesnosti ostvarenja reosiguranja. Takoer, bitna je

22

prednost u odnosu na fakultativno reosiguranje i to je mnogo ekonominije zbog niih

trokova ugovaranja.

Ipak, obligatorno reosiguranje karakteriziraju i neka negativna obiljeja, kao to je

nepoznavanje karakteristika rizika prije samog preuzimanja, te mogunost neadekvatne

procjene rizika i visine premije od strane primarnog osiguratelja. Dakle, moe se rei da

reosiguratelj uz osnovni rizik preuzima i rizik nepovoljne selekcije i nedostatne premije

osiguranja. Uz izloene nedostatke za reosiguratelja, nedostatak za primarnog osiguratelja

proizlazi iz obveze prijenosa rizika koje je u mogunosti zadrati u vlastitom pokriu.

Kombinacija izloenih dviju temeljnih vrsta reosiguranja jest trea vrsta, fakultativno-

obligatorno reosiguranje. Ova vrsta reosiguranja se naziva i otvoreno pokrie gdje osiguratelj

ima pravo na izbor prijenosa rizika na reosiguratelja, ali je reosiguratelj, naprotiv svom

suugovorniku, obvezan preuzeti rizike za koje osiguratelj trai reosiguranje. Dakle, ovaj oblik

reosiguranja je opcijski za osiguratelja, a obligatoran za reosiguratelja.

Nedostatak za reosiguratelja kod ove vrste reosiguranja je to je izloen riziku nepovoljne

selekcije. Zbog ovog razloga, reosiguratelji su oprezni pri izboru osiguratelja s kojima

zakljuuju ugovore o fakultativno-obligatornom reosiguranju23.

Proporcionalna i neproporcionalna reosiguranja

Reosiguranje se, s obzirom na nain na koji se dijele obveze izmeu reosiguratelja i

reosiguranika, dijeli na proporcionalno reosiguranje i neproporcionalno reosiguranje. Dok je

kod proporcionalnog reosiguranja obveza reosiguratelja uvjetovana rizikom gdje reosiguratelj

prihvaa dio rizika odreen ugovorom i s istim udjelom sudjeluje u premiji osiguranja i

naknadi tete, kod neproporcionalnog reosiguranja je situacija drugaija. Naime, kod

neproporcionalnog reosiguranja ne postoji proporcionalna veza izmeu premije i visine

naknade koju stvara, odnosno plaa reosiguratelj. Dakle, obveza izmeu reosiguranika i

reosiguratelja se temelji na visini tete. Kod takvog oblika reosiguranja, reosiguratelj je

obvezan nadoknaditi dio tete samo ukoliko teta prijee svotu definiranu ugovorom koju

zadrava reosiguranik. Proporcionalno reosiguranje se dalje dijeli na dvije podvrste kvotno

reosiguranje i ekscedentno reosiguranje. Nepreoporcionalno reosiguranje se takoer dijeli na

dvije podvrste reosiguranje vika teta i reosiguranje vika godinjih teta ili reosiguranje

23

Ibidem, p. 278. 281.

23

tehnikog rezultata. U nastavku slijedi upoznavanje s osnovnim karakteristikama pojedinih

oblika reosiguranja.

1) Proporcionalna reosiguranja

Kvotno reosiguranje je prvi od oblika proporcionalnih reosiguranja i ujedno jedan od

najjednostavnijih oblika reosiguranja openito. Kod takvog oblika reosiguranja, osiguratelj na

reosiguratelja unaprijed prenosi utvreni postotak, tj. kvotu svih rizika koji su obuhvaeni

ugovorom o reosiguranju. Pokrie od strane reosiguratelja je odreeno razlikom izmeu

vrijednosti osiguranja i samopridraja osiguratelja koji se odreuje kao postotak svote

osiguranja. Premija i obveza za naknadu tete se dijeli u jednakoj proporciji kao i rizik izmeu

osiguratelja i reosiguratelja.

Zbog injenice da u transferu svakog rizika iz portfelja osiguratelja postoji fiksno utvren

prosjek u kojem se oni transferiraju, odnosno tono odreena kvota jednaka za sve rizike,

ugovori o kvotnom reosiguranju su upravo dobili takvo ime24

. Osim to je jednostavno,

takoer ima prednosti u niim trokovima administriranja. Pogodan je oblik reosiguranja za

nova drutva za osiguranje ili drutva koja ulaze u novo podruje osiguranja i koja nemaju

iskustva sa tetama, zbog ega tee odreuju visinu premije osiguranja. Takoer je pogodno

za drutva koja ne raspolau veim financijskim sredstvima.

to se tie negativnih strana ovog oblika reosiguranja, osnovna je u nemogunosti

reosiguranika da zadri dijelove onih rizika koje bi elio zadrati i pokriti, tj. poslove koji su

profitabilni, pa ne postoji mogunost veih zarada. Takoer, ne postoji efekt izjednaavanja

rizika u portfelju osiguratelja jer nije uzeta u obzir visina pojedinanih osiguranja, pa kod

nepredvienog gomilanja veih teta pada velika obveza na drutva za osiguranje.

Ekscedentno reosiguranje se razlikuje od kvotnog u tome to je reosiguratelj duan pokriti

samo tete po onim rizicima ija svota prelazi samopridraj osiguratelja. Takoer, kod ovog

oblika se samopridraj izraava kao novana svota, a ne u obliku postotka. U sluaju vee

svote osiguranja u odnosu na samopridraj, svota koja prelazi samopridraj se prenosi kao

ekscedent u reosiguranje, ali se obveza reosiguratelja po ugovoru o reosiguranju ograniava

do odreene maksimalne svote. Takav limit se odreuje kao viekratnik samopridraja

osiguratelja. Dakle, na reosiguratelja se prenosi odreeni broj samopridraja osiguratelja ili

24

Njegomir V., Osiguranje i reosiguranje tradicionalni i alternativni pristupi, Tectus, Zagreb, 2011., p. 170.

24

linija. U sluaju manje svote osiguranja u odnosu na svotu samopridraja, nema prijenosa

rizika. Raspodjela obveza za naknadu tete i premija izmeu osiguratelja i reosiguratelja

temelji se na odnosu izmeu rizika koji ostaje u samopridraju osiguratelja i onog dijela koji

se prenosi na reosiguratelja. Reosiguratelj je obvezan nadoknaditi svaku tetu u proporciji

koja odgovara odnosu samopridraja i ekscedenta. Utvrivanje visine samopridraja, osim to

se moe temeljiti na svoti osiguranja koja se koristi kod onih vrsta rizika koji mogu izazvati

totalnu tetu, moe takoer biti utemeljeno i na maksimalnoj moguoj teti.

Temeljna prednost ekscedentnog reosiguranja je u homogenizaciji rizika i prevencija velikih

fluktuacija u trokovima pokria teta, budui da se zadrava u vlastitom portfelju samo dio

rizika, odnosno samopridraj. Takoer, mogue je uskladiti samopridraj s vlastitim

financijskim mogunostima. Ekscedentno reosiguranje je posebno pogodno za rizike s

velikim razlikama u osiguranim svotama, te onima koji mogu izazvati pojedinano velike

tete (npr. transportna osiguranja i osiguranja od poara). Temeljni nedostaci ekscedentnog

reosiguranja su sloenost i visoki administrativni trokovi u odnosu na kvotno reosiguranje25.

2) Neproporcionalna reosiguranja

Reosiguranje vika teta je oblik reosiguranja kojim osiguratelj pokriva tete do unaprijed

utvrene svote tzv. prioriteta, a obveza reosiguratelja nastupa ako tete prijeu tu svotu i

protee se do ugovorene granice reosiguranja. Na taj nain se limitira obveza reosiguratelja do

odreene maksimalne svote. Naime, reosiguratelj ograniava svoju obvezu na odreeni iznos

po jednom tetnom dogaaju, a najee i na ukupan iznos naknade26. Unutar reosiguranja

vika teta postoje dva tipa reosiguranja reosiguranje po riziku i reosiguranje po dogaaju.

Kod reosiguranja po riziku ostvaruje se mogunost zatite primarnog osiguratelja po jednom

riziku, tj. zatita je ostvarena na svakom osiguranom riziku ili predmetu osiguranja. Ovaj

oblik reosiguranja se primjenjuje kod osiguranja kod kojih se moe identificirati individualne

rizike koji izazivaju pojedinane tete.

Reosiguranje po dogaaju se jo naziva i reosiguranje vika teta po katastrofalnom dogaaju.

Ovaj oblik reosiguranja omoguava osiguratelju zatitu od velikog broja teta s velikom

ukupnom svotom, a koje su izazvane jednim dogaajem, primjerice prilikom poplava, potresa,

oluja, i sl., gdje nije vaan broj osiguranih predmeta. Na taj nain osiguratelj ima zatitu od

kumuliranja rizika, te na taj nain ograniava vlastite obveze za tete po jednom dogaaju.

25

urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 282. 286. 26

Andrijaevi, S., Petranovi, V., Ekonomika osiguranja, Zagreb, 1999., p. 317.

25

Prednosti reosiguranja vika teta su u jednostavnoj primjeni i realizaciji, te niim trokovima.

Za reosiguranika je temeljna prednost u zadravanju veeg dijela premije osiguranja. Osnovni

problem kod ove vrste reosiguranja jest utvrivanje visine premije reosiguranja.

Drugi oblik neproporcionalnih reosiguranja jest reosiguranje vika godinjih teta ili

reosiguranje tehnikog rezultata. Kod ovog oblika reosiguranja, reosiguratelj ima obvezu

pokria dijela teta koje nastanu u odreenom razdoblju i kada prijeu odreenu svotu.

Ovakvo reosiguranje moe biti definirano kao kvota tete ili postotak godinjih teta u odnosu

na godinje premije za poslove koji su pokriveni reosiguranjem. Druga mogunost je da bude

definirano kao odreena apsolutna svota ili kombinacija prethodnih dviju varijanti. Obveza

reosiguratelja je ograniena do odreenog postotka, odnosno svote. Ovakav oblik reosiguranja

se koristi u kombinaciji s ostalim oblicima reosiguranja. Osnovni cilj je ublaiti utjecaj

pojedinanih ukupnih teta na ukupne godinje tete. Temeljna razlika izmeu ovog i ostalih

oblika reosiguranja je to se ne moe ugovoriti kao fakultativni, ve samo kao obligatorni

ugovor o reosiguranju.

Prednost reosiguranja tehnikog rezultata je u manjim administrativnim trokovima, a

najee se koristi kod onih osiguranja kod kojih se dogaaju velike godinje fluktuacije (npr.

osiguranje od opsnosti oluje i tue). Takoer, velika je prednost to drutvo za osiguranje

unaprijed zna svoje obveze.

Nedostaci ovog oblika reosiguranja su izloenost velikom riziku od strane reosiguratelja i

ogranienost djelovanja na rizik. Upravo zbog iznesenih razloga je ovaj tip reosiguranja malo

zastupljen u koritenju svih oblika reosiguranja. Takoer, postoji veliki rizik nastupa

nepredvienih promjena u poslovanju reosiguranika, ali i opasnost manipulacije. Jo jedna

negativna strana reosiguranja tehnikog rezultata jest i tekoa pri utvrivanju premije

reosiguranja27

.

2.3.4. Sudionici trita reosiguranja i odnosi meu njima

Na tritu reosiguranja djeluju osim profesionalnih drutava za reosiguranje i drutva za

osiguranje, te posrednici ili brokeri reosiguranja. Najee se meu prodavateljima mogu nai

profesionalna drutva za reosiguranje, meutim, kako bi smanjili izloenost rizicima po

sklopljenim ugovorima o reosiguranju, pretvaraju se u kupce reosiguranja budui da te rizike

ele transportirati na druge reosiguratelje. Isto tako, primarni osiguratelji takoer nude i

27

urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 286. 290.

26

proizvode reosiguranja. Dakle, esto nisu jasne granice izmeu kupaca i prodavatelja na

tritu reosiguranja. Naime, jedno drutvo moe se nai i u jednoj i u drugoj ulozi.

Brokeri obavljaju posredniku ulogu izmeu kupaca i prodavatelja na tritu reosiguranja28.

Takoer, pomau primarnom osiguratelju pri utvrivanju potreba reosiguranja, odreivanju

oblika reosiguranja, uz pruanje informacija o uvjetima na tritu reosiguranja, kao i o

izraunu visine samopridraja. Takoer obavlja pregovore i administrativne poslove29.

28

Ibidem, p. 295. 296. 29

Ibidem, p. 300.

27

3. IMBENICI IZBORA REOSIGURANJA

3.1. Objektivni i subjektivni imbenici koji utjeu na potranju za reosiguranjem

Budui da na tritu reosiguranja vrijede jednake zakonitosti kao i na drugim tritima na

kojima se prodaju razliiti proizvodi i usluge, trite reosiguranja funkcionira upravo na isti

nain kao i ostala trita. Dakle, na takvom tritu djeluju dobavljai i kupci, gdje su

dobavljai reosiguratelji, a kupci reosiguranici. Pri tome dobavljai nude vlastite proizvode, te

ustraju u planiranoj profitabilnosti, dok kupci kupuju proizvode koji im nude zatitu,

uzimajui u obzir da trokovi takvih proizvoda budu prihvatljivi.

Reosiguratelji odreuju politiku preuzimanja rizika (engl. underwriting policy). Kroz takvu

politiku reosiguratelji odreuju proizvode koje e nuditi, rizike koje e biti spremni prihvatiti,

kao i uvjete koji e morati biti ispunjeni kako bi se sklopio ugovor. Drutva za osiguranje

odreuju vlastitu politiku reosiguranja (engl. reinsurance policy) koja je odreena

reosiguranikovim potrebama, preferencijama i mogunostima30. Smjernicama takve politike

vode se pri donoenju odluka o reosiguranju. Takve odluke ukljuuju odluku o vrsti

reosiguranja koje e koristiti, odluku o cijeni koju su spremni prihvatiti, te odluku o kriteriju

prema kojem e odabrati reosiguratelja.

U ovom radu e se panja usmjeriti na politiku reosiguranja, budui da njeni elementi i

smjernice utjeu na odluku o reosiguranju. Glavni imbenici koji odreuju potranju za

reosiguranjem od strane drutva za osiguranje su sljedei: visina i adekvatnost kapitala,

kapacitet za preuzimanje rizika, veliina preuzetog rizika i strukturna uravnoteenost

portfelja, zaraunata premija osiguranja po pojedinoj vrsti osiguranja, te stabilnost i likvidnost

investicijskog portfelja.

Osim izloenih, temeljnih imbenika koji odreuju potranju za reosiguranjem, takoer na

potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje djeluju i sporedni imbenici kao

to su:

izloenost katastrofalnim rizicima,

vrsta osiguranja,

raspoloivost financijskih izvora,

obujam preuzetog osiguranja,

30

Schwepcke, A., Reinsurance: principles and state of the art, Swiss Re, 2004., p. 29.

28

planovi rasta.

Slijedi objanjenje utjecaja pojedinih imbenika na potranju za reosiguranjem. Bitno je

naglasiti kako se oni meusobno ne iskljuuju, ve djeluju zajedno ovisno jedan o drugom.

Naime, nedostatak u jednom segmentu moe biti neutraliziran prednou na nekom drugom

segmentu. Tako se, primjerice, paljivim izborom pri preuzimanju rizika smanjuje potreba za

reosiguranjem. Kao posebno povoljan oblik smanjenja potrebe za reosiguranjem jest odabir

kvalitetnog investicijskog portfelja, od ijih e se zarada moi nadoknaditi eventualne

gubitke.

to se tie utjecaja sporednih imbenika na potranju za reosiguranjem, katastrofalni rizici,

primjerice poplave i potresi, odreuju politiku reosiguranja na nain da geografska pozicija

nosi razliit rizik od katastrofalne tete, a time i razliitu potrebu za reosiguranjem. Zbog toga

drutvo za osiguranje treba procijeniti maksimalnu potencijalnu tetu izazvanu jednim

katastrofalnim dogaajem kako bi odredilo potrebnu potranju za reosiguranjem.

Vrsta osiguranja utjee na potranju za reosiguranjem tako to se tete javljaju ravnomjerno,

odnosno neravnomjerno uestalo i s jednakim, odnosno razliitim intenzitetom s obzirom na

vrstu osiguranja kojom se drutvo za osiguranje bavi. Tako drutva za osiguranje koja prodaju

iskljuivo proizvode ivotnog osiguranja imaju manje potrebe za reosiguranjem od onih koja

prodaju i proizvode neivotnog osiguranja, budui da su kod takvih osiguranja tete tee

procjenjive i predvidljive jer vie variraju prema uestalosti, ali i intenzitetu.

Raspoloivost financijskih izvora takoer utjee na potranju za reosiguranjem. Naime,

drutva za osiguranje loe poslovne rezultate kompenziraju zaduivanjem, ali to nije uvijek

pravo rjeenje, posebno u situaciji krize koja je obuhvatila cijeli svijet. Takoer, pokuaj

kompenzacije loijih poslovnih rezultata novim zaduivanjem, predstavlja najskuplje rjeenje

za pojedino drutvo.

Obujam preuzetog osiguranja je negativno koreliran potrebi za reosiguranjem. Naime, prema

zakonu velikih brojeva, vei broj sklopljenih polica o osiguranju obeavaju veu stabilnost

teta, a time i samog poslovanja to smanjuje potrebu odreenog drutva za reosiguranjem.

Plan rasta pozitivno utjee na potranju za reosiguranjem, budui da planiran bri rast

najee znai i prihvaanje u portfelj rizike ija je teta manje predvidiva i zahtjeva veu

isplatu, te takoer, bri rast zahtjeva i vea financijska sredstva31.

31

urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 291.

29

Postoje objektivne i subjektivne determinante potranje za reosiguranjem. Za objektivne

determinante potranje za reosiguranjem pobrinuo se Zakon o osiguranju32 koji propisuje

odredbe prema kojima drutvo za osiguranje mora predati u reosiguranje dio preuzetih

osiguranih rizika koji prema tablicama maksimalnog pokria premauje njihove vlastite udjele

u kompenzaciji rizika. Takoer, drutvo za osiguranje mora za svaku poslovnu godinu

prihvatiti planirani program osiguranja, te su definirani kriteriji prema kojima se utvruju

vlastiti udjeli prema pojedinim vrstama osiguranja, kao to su: visina jamstvenog kapitala,

cjelokupni opseg poslova, visina premije osiguranja u skupinama i vrstama osiguranja, udjeli

osiguranja po pojedinim vrstama osiguranja i ispravke zbog odstupanja u pojedinim vrstama

osiguranja. Osim objektivnih imbenika postoje i subjektivni imbenici koji mogu biti

protumaeni kao odrednice preferencija spram riziku od strane pojedinog drutva za

osiguranje.

Proces analize potreba za reosiguranjem ostavlja dovoljno prostora drutvu kako bi doao

do odreenog optimalnog rezultata procjene. Naime, nije striktno odreen i uzima u obzir

subjektivne imbenike, te je jako bitan stav prema riziku koji moe varirati meu naizgled

slinim drutvima za osiguranje i na taj nain dati razliite rezultate. Zbog razlika meu

drutvima moe doi do razliitih odluka ak i kod lako mjerljivih veliina.

Takoer je mogue izbjei vanjski transfer dijela rizika, na nain da se paljivo biraju rizici

koji se prihvaaju u osiguranje. Dakle, pametnom politikom procesa preuzimanja rizika se

kreira stabilan i kvalitetan portfelj. U sluaju da se dogaaji razvijaju na eljen nain, drutvo

e ostvariti znaajno bolje financijske rezultate, te e imati smanjene potrebe za

reosiguranjem.

Razina na kojoj se odluka o reosiguranju donosi u organizaciji takoer ima znaajnu ulogu.

Ukoliko ovakve odluke donosi uski tim menadera (engl. top management), tj. odluke se

donose centralizirano, jasno je da e takve odluke biti voene usvojenim korporacijskim

naelima koji vrijede za sve organizacijske jedinice. No, ukoliko se radi o odlukama o

reosiguranju na razini pojedine organizacijske jedinice, tj. ako se odluke donose

decentralizirano, dolazi do ukupnog poveanja potranje za reosiguranjem zato to se u ovom

sluaju ne uvaava znaaj koji diversifikacija poslovanja ima na ukupno smanjenje izloenosti

riziku.

Jo jedna bitna stavka u potranji za reosiguranjem je sve vei porast u primjeni drugih naina

transfera rizika, kao to je suosiguranje ili transfer rizika na sudionike trita kapitala.

32

Zakon o osiguranju, l. 129. i 130., NN br. 151/05, 87/08, 82/09, 54/13

30

Naravno da se poveanom ponudom drugih oblika transfera rizika, potranja za

reosiguranjem smanjuje. U ovom se sluaju radi o utjecaju cijena povezanih dobara, tj.

supstituta, budui da supstituti predstavljaju dobra koja mogu u potronji zamijeniti druga

dobra, tj. dva dobra kod kojih porast cijene jednog dobra dovodi do porasta potranje za

drugim dobrom.

Proces analize i procjene potrebe za reosiguranjem je od kljune vanosti za pojedino drutvo

budui da je dobro ili loe obavljena procjena temelj stabilnosti, odnosno nestalnosti

poslovanja drutva za osiguranje. Zbog toga pri analizi treba uzeti u obzir objektivne i

subjektivne imbenike kako bi se u konanici dolo do optimalne odluke.

3.2. Utjecaj financijskih i operativnih karakteristika drutava za osiguranje i imbenika iz okruenja na odluku o reosiguranju

U prethodnom dijelu rada panja se usmjerila na imbenike koji utjeu na proces donoenja

odluke o reosiguranju. Ipak, na program reosiguranja pojedinog drutva za osiguranje utjeu i

financijske i operativne karakteristike odnosnog drutva. Dakle, razni imbenici uz

financijske i operativne karakteristike pojedinog drutva za osiguranje zajedniki i

kooperativno djeluju na program reosiguranja tog drutva.

Budui da je financijske i operativne karakteristike mogue izmjeriti, pri analizi potranje za

reosiguranjem se koriste razni pokazatelji kako bi se istraio utjecaj promjene pojedine

karakteristike drutva za osiguranje na potranju za reosiguranjem. U najveem broju

dosadanjih istraivanja promatraju se sljedee karakteristike drutava za osiguranje: stupanj

koritenja financijske poluge, rezultati iz investicijskih aktivnosti, veliina drutva i

uspjenost u procesu preuzimanja rizika. Budui da se ovim radom istraivanje proiruje na

dodatne varijable, takoer e se izloiti oekivani utjecaj vlasnike strukture (domae/strano

vlasnitvo), udio neivotnog osiguranja u ukupnim premijama, te utjecaj financijske krize na

potranju za reosiguranjem.

3.2.1. Stupanj koritenja financijske poluge

Stupanj koritenja financijske poluge predstavlja temeljnu karakteristiku drutava za

osiguranje koja ima utjecaj na potranju za reosiguranjem. Naime, pasiva drutava za

osiguranje je sastavljena od kapitala i tehnikih priuva, pri emu potonje slue za podmirenje

31

obveza prema osiguranicima. Kapital ima funkciju zatite prilikom nepovoljnih financijskih

rezultata kao posljedice neoekivano velikih stvarnih teta u odnosu na oekivane, ali takoer

i prilikom pada vrijednosti investicijskog portfelja. Naime, preniska razina vlastitih sredstava

nosi rizik bankrota, posebno zato to je osiguranje specifina industrija gdje je neizvjesna

budunost jer drutvu nije unaprijed poznato koliku e svotu platiti po nastalim tetama.

Dakle, kapital je garancija ispunjenja obveza od strane drutva prema svojim osiguranicima,

ali i vrsta utvrda solventnosti. Kao takav, pred drutva su postavljena donji limiti glede

njegovog udjela u ukupnoj pasivi. Zbog toga drutva moraju udovoljavati zakonskim

odredbama o adekvatnosti kapitala. Izraun adekvatnosti kapitala u Republici Hrvatskoj je

definiran Zakonom osiguranju33. Na razinu kapitala kod pojedinog drutva za osiguranje

utjee vrsta i opseg poslova koje drutvo obavlja, te vrsta rizika iz poslovnog okruenja.

Drutva za osiguranje moraju kontrolirati vlastitu razinu solventnosti, ali unutar dozvoljene

granice im je ostavljena mogunost vlastitog izbora razine kapitala.

Analizom pasive drutava za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj se uoava da su

tehnike priuve zauzimale najvei udio (70,0%), dok su kapital i rezerve inili 18,9% pasive.

Iz slike 1 je mogue vidjeti promjene koje su se dogodile u 2011. u odnosu na 2010. godinu

meu pojedinim stavkama pasive. Primjerice, moe se uoiti da su se tehnike priuve u

2011. smanjile u odnosu na 2010. godinu, dok su se kapital i rezerve blago poveali, to

predstavlja pozitivnu promjenu.

Iz pregleda strukture pasive se moe rei kako drutva za osiguranje i drutva za reosiguranje

u Republici Hrvatskoj ipak u odreenoj mjeri brinu o razini kapitala kao o faktoru o kojem

ovisi daljnja egzistencija pojedinog drutva. Meutim, pitanje je koliko su drutva dovoljno

osigurana od bankrota trenutnom razinom vlastitog kapitala. Trend smanjenja tehnikih

priuva i poveanja vlastitih sredstava u Republici Hrvatskoj je pohvalan, ali bi se trebao dalje

nastaviti kako bi vlastita sredstva zauzela vodstvo u ukupnoj strukturi pasive. Na taj nain bi

si drutva osigurala stabilnije poslovanje. Meutim, u situaciji prevelike izloenosti riziku,

razni oblici transfera rizika im znaajno pomau u ouvanju stabilnosti. Naime, prema

trendovima na tritu ini se kako drutva za osiguranje sve vie uviaju pozitivne strane

reosiguranja kao jednog od oblika transfera rizika.

33

Ibidem, l. 301.

32

Slika 1: Struktura pasive drutava za osiguranje i drutava za reosiguranje na dan

31.12.2010. i 31.12.2011. (u%)

Izvor: HANFA

Iako drutva za osiguranje u Republici Hrvatskoj slijede trendove s razvijenih trita, ne bi se

trebali ugledati na nisku razinu vlastitih sredstava u ukupnoj pasivi budui da se rizik kojem

su drutva za osiguranje izloena poveava tim vie to drutva sklapaju vie poslova

osiguranja, drei razinu kapitala konstantnom. Dakle, ukoliko se ele razvijati i proirivati

vlastiti opseg poslovanja, trebaju poveati razinu kapitala. Alternativa ovom rjeenju jest

transfer dijela rizika u reosiguranje.

Iz prethodnog izlaganja slijedi logian zakljuak o utjecaju financijske poluge na potranju za

reosiguranjem. Naime, ukoliko su vlastita sredstva u pojedinom drutvu za osiguranje na

niskoj razini, postoji vjerojatnost nemogunosti ispunjenja obveza prema vlastitim

osiguranicima u sluaju nastupanja dogaaja koji moe izazvati trokove koji znatno

premauju planirane izdatke. U ovom sluaju moe vrlo lako doi do bankrota drutva.

Sredstvo koje moe umanjiti izloenost takvom riziku jest reosiguranje. Prema tome,

pribliavajui se granici solventnosti, drutvo e se lake odluiti na reosiguranje.

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80%

Kapital i rezerve

Obveze drugog reda (podreene obveze)

tehnike priuve

Posebna priuva za osiguranje iz skupine

Ostale priuve

Odgoena i tekua porezna obveza

Depoziti zadrani iz poslova predanog u

Financijske obveze

Ostale obveze

Odgoeno plaanje trokova i prihod

31.12.2011.

31.12.2010.

33

3.2.2. Rezultati iz investicijskih aktivnosti

Jo jedna jako bitna karakteristika prema utjecaju na potranju za reosiguranjem od strane

drutava za osiguranje jest pokazatelj rezultata iz investicijskih aktivnosti. Naime, budui da

drutvima za osiguranje nisu unaprijed poznate vrijednosti trokova po preuzetim rizicima,

nastoje si stvoriti utoite u sluaju znatnih odstupanja stvarnih trokova u odnosu na

planirane. Dakle, ostvarena dobit iz investicijskih aktivnosti omoguava drutvima za

osiguranje da nadoknade loe rezultate iz osnovnog posla. Ova injenica upuuje na smjer

utjecaja rezultata iz investicijskih aktivnosti na potranju za reosiguranjem. Naime, u sluaju

loijih ekonomskih tokova i pada vrijednosti financijske imovine, pada i vrijednost aktive, a

vrijednost obveza ostaje ista. Kako bi se uravnoteio odnos aktive i pasive, potrebno je ili

poveati vlastiti kapital, ili smanjiti obveze posredstvom reosiguranja.

U sklopu teme ovog dijela rada, bitno je naglasiti kako financijska kriza ima izrazito

negativan utjecaj na rezultate iz investicijskih aktivnosti i vrijednost financijske imovine.

Naime, prema izvjetaju European Insurance-a34, najvei i ujedno prvi pad vrijednosti

investicijskog portfelja svih europskih drutava za osiguranje (u odnosu na 2000.) je

zabiljeen u 2008. Naime, tada je vrijednost sveukupnog investicijskog portfelja pala za 4,2%.

Kretanje vrijednosti portfelja prikazano je na slici 2.

Slika 2: Kretanje vrijednosti investicijskog portfelja svih drutava za osiguranje u

Europi u razdoblju od 2000. do 2010. godine (u bilijunima )

Izvor: European Insurance in Figures, CEA Statistics No44, 2011.

34

European Insurance in Figures, CEA Statistics No44, Bruxelles, 2011., p. 28.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

Ukupni investicijski portfelj

drutva za osiguranje

Investicijski portfelj drutva za osiguranje koja prodaju

neivotna osiguranja

Investicijski portfelj

drutava za osiguranje koja prodaju ivotna osiguranja

34

Osim negativnog utjecaja financijske krize na vrijednost financijske imovine, brojni su

indirektni negativni uinci, kao to su: velika odstupanja nastalih teta u odnosu na oekivane

na tritu osiguranja kredita, osiguranja od odgovornosti direktora i lanova uprave, te

osiguranja od odgovornosti za greke i propuste; smanjena mogunost pribave novog kapitala

izdavanjem dionica; smanjena kupovna mo stanovnitva, te posljedino smanjen broj

sklopljenih polica osiguranja; oteani uvjeti kratkoronog financiranja.

Iz izloenog je jasno kako uslijed mnogobrojnih negativnih uinaka koje financijska kriza

nosi, drutva za osiguranje trebaju adekvatnu zatitu. Budui da se u kriznim vremenima ne

mogu osloniti na zarade iz ulagakih aktivnosti, reosiguranje se i u ovom sluaju javlja kao

adekvatna metoda zatite od rizika.

3.2.3. Veliina drutva za osiguranje

Jo jedna u nizu karakteristika drutava za osiguranje koje utjeu na potranju za

reosiguranjem jest veliina drutva za osiguranje. Naime, u osiguranju vrijedi zakon velikih

brojeva. Dakle, kako bi drutva za osiguranje to bolje i to tonije odredila vrijednost

buduih teta, potrebno je da u vlastitom portfelju imaju to vei broj polica osiguranja. Na taj

nain e odstupanja stvarnih u odnosu na oekivane tete biti manja, te e drutva bolje

prilagoditi zaraunatu premiju u odnosu na trokove po osiguranim sluajevima. Potrebno je

razjasniti odnos zakona velikih brojeva i potranje za reosiguranjem. Dakle, budui da vei

broj promatranja istog dogaaja ima karakter zakonitosti, ujedno je lako mogue odrediti

oekivanu vrijednost tete po tom osiguranom dogaaju. Iz toga proizlazi kako e drutva s

veim portfeljem jednostavnije i preciznije odrediti uestalost i intenzitet buduih teta, to

znai i lake predvianje svojih buduih obveza. Sve to im omoguava veu stabilnost

poslovanja, zbog ega e imati smanjene potrebe za reosiguranjem.

Osim smanjenih potreba za reosiguranjem uslijed mogunosti preciznijeg predvianja

buduih teta, mnoge su druge prednosti proizale iz veliine drutva koje utjeu na smanjenu

potranju za reosiguranjem (vei apsorpcijski kapacitet pri eventualnim gubicima, vea

mogunost diversifikacije rizika unutar samog drutva). Sve navedeno utjee na manju

potranju za reosiguranjem od strane veih drutava za osiguranje, te veu potrebu

reosiguranja od strane manjih drutava za osiguranje.

Utjecaj veliine drutva za osiguranje na njegovu stabilnost poslovanja, a time i na potrebu za

reosiguranjem je u industriji osiguranja izrazito znaajan s obzirom na inverziju proizvodnog

ciklusa koja je specifina za tu industriju. Izrazito je bitno to preciznije predvidjeti obveze po

35

buduim dogaajima na temelju statistike baze, a manja drutva za osiguranje nemaju takvu

bazu koja bi im dala precizna predvianja.

Meutim, u uvodnom dijelu rada postavljena je pomona radna hipoteza o utjecaju veliine

drutva na potranju za reosiguranjem u kojoj se istie kako veliina drutva za osiguranje

moe dvosmjerno utjecati na potranju za reosiguranjem. Dakle, postoji mogunost da velika

drutva za osiguranje, usprkos djelovanju zakona velikih brojeva, zbog veeg opsega vlastitog

poslovanja potrauju vie reosiguranja kako bi se zatitili od poveanog rizika kojem su

izloeni. Empirijskom analizom e se dokazati u kojem smjeru veliina drutva zaista djeluje

na tritu osiguranja u Republici Hrvatskoj.

3.2.4. Uspjenost procesa preuzimanja rizika (engl. underwriting risk)

Da bi se bolje razumio znaaj koji proces preuzimanja rizika ima na potranju za

reosiguranjem, potrebno je objasniti taj proces. Dakle, proces preuzimanja rizika se moe

definirati kao proces u kojem drutvo razmatra i procjenjuje rizik kojemu je jedinica koja trai

osiguranje izloena, te na temelju vlastitih zapaanja donosi odluku o prihvaanju ili

odbijanju zahtjeva. Ovaj proces je posebno znaajan faktor utjecaja na potranju za

reosiguranjem, budui da se osnovna djelatnost drutava za osiguranje temelji na preuzimanju

i upravljanju rizicima. Takoer, o uspjenosti ljudskih resursa koji rade na ovom procesu ovisi

stabilnost poslovanja, budui da je njihov cilj kreirati kvalitetan i profitabilan portfelj ugovora

o osiguranju. Kako bi se taj cilj ostvario potrebno je jasno odrediti politiku preuzimanja

rizika, to podrazumijeva definiranje vrsta osiguranja koje e preuzimati u portfelj, vrste

rizika koje e prihvaati, te imbenike i kriterije koji e utjecati na premije osiguranja.

Rezultati iz procesa preuzimanja rizika se mogu pratiti pomou tri pokazatelja: kvota tete,

pokazatelj trokova i kombinirani pokazatelj. Pri tome se najee koristi pokazatelj kvota

tete, te e u ovom radu takoer biti koriten kako bi se empirijski utvrdio utjecaj procesa

preuzimanja rizika na potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje u Republici

Hrvatskoj. Rauna se kao omjer ukupne tete i zaraene premije osiguranja. Iz naina

izrauna tog pokazatelja je jasno kakao e drutva za osiguranje iji je pokazatelj kvota tete

vii, ujedno biti izloena veem riziku bankrota. Kako bi si osigurala daljnju egzistenciju,

posezati e za reosiguranjem kao sredstvom zatite od pretjerane izloenosti riziku.

36

3.2.5. Struktura vlasnitva

Budui da se struktura vlasnitva prema kriteriju utjecaja na reosiguranje smatra takoer

utjecajnom varijablom, ovim radom se istrauje utjecaj domaeg, odnosno stranog vlasnitva

drutva za osiguranje na potranju za reosiguranjem. Strukturu vlasnitva je mogue sagledati

sa dva razliita aspekta: prema obliku vlasnitva (dioniko ili neki drugi oblik vlasnitva), te

prema udjelu rezidenata/nerezidenata u ukupnoj strukturi vlasnitva. Budui da su u Republici

Hrvatskoj sva drutva za osiguranje dionika drutva, panja e se usmjeriti na drugi kriterij,

dakle na udio domaeg, odnosno stranog vlasnitva u ukupnoj vlasnikoj strukturi.

Slika 3 prikazuje strukturu vlasnitva drutava za osiguranje i drutava za reosiguranje u

razdoblju od 2002. do 2011. godine. Iz slike je vidljivo kako se udio nerezidenata u ukupnoj

vlasnikoj strukturi poveava prema odmaku razdoblja. U prve dvije godine promatranog

razdoblja vei je udio rezidenata u strukturi vlasnitva svih licenciranih drutava za osiguranje

i drutava za reosiguranje u Republici Hrvatskoj. 2004. godine se taj odnos izjednaava, a od

2005. godine vei udio u strukturi vlasnitva zauzimaju nerezidenti i taj trend se nastavlja do

kraja promatranog razdoblja.

Slika 3: Vlasnika struktura licenciranih drutava za osiguranje i drutava za

reosiguranje (neposredno vlasnitvo) u razdoblju od 2002. do 2011. godine

Izvor: HANFA

Teoretsko oekivanje je da e vei udio nerezidenata u vlasnikoj strukturi drutava za

osiguranje znaiti i veu mogunost za ugovaranjem reosiguranja. Takvo objanjenje proizlazi

11 12 13 14 12

14

18 18 15 16

13 13

13 11

10

11

11 12

12 12

0

5

10

15

20

25

30

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Drutva u neposrednom vlasnitvu rezidenata

Drutva u neposredno