važno je biti Bošnjak

7/30/2019 važno je biti Bošnjak

http://slidepdf.com/reader/full/vazno-je-biti-bosnjak 1/9

Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...

Postoji li narod na svijetu koji ne ţeli svoju drţavu,koji ne ţeli jezik zvati svojim imenom, koji ne ţeliznati koliko ima pripadnika i koji slavi svojeokupatore!? Postoji! A znate i o kome je riječ: onašim dragim susjedima Bošnjacima.

piše: Tvrtko M. poskok.info

Bošnjaci ne ţele imati drţavu bošnjačkog naroda,oni je ţele dijeliti. Ne sa jednim, nego sa čak dvanaroda! Na stranu što ti narodi to ne ţele...

Bošnjaci ne ţele zvati svoj jezik bošnjačkim. Praksa je u svijetu da se jezici zovu imenima naroda koji ihgovore. Ipak, Bošnjaci su svom jeziku odlučili datiime po regiji drţave Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci ne ţele znati koliko ih ima. Ne ţele popis, iliako ţele, onda ne ţele da se na njemu izjašnjavajukao Bošnjaci.



Bošnjaci najsretnijim periodom svoje povijestismatraju okupatorsku Osmansku imperiju. Istu onuimperiju koja je napuštanjem Bosne i Hercegovine

ostavila 97% nepismenog stanovništva. Zbog par mostova, dţamija i kupatila, Bošnjaci ne mogupreţaliti feudalni ustroj zemlje.

Zašto Bošnjaci nemaju izgrađenu potrebu zavlastitom drţavom, za vlastitom zastavom, za jezikom? Zašto ih je strah vlastitog broja, identiteta i

povijesti? Na čemu se temelji ova nacija unastajanju?

U normalnim vremenima ne bi se trebalo bavitiBošnjacima, ali obzirom da su sebi uzeli za pravoodlučivati o političkim pravima Srba i Hrvata u BiH,red je da se malo pozabavimo mi njima.

Negiranje drugih je jedino što drţi Bošnjakekompaktnim kao naciju. Ne ţele svoju drţavu, ali istotako ne ţele ni da je drugi imaju. Republika Srpska je prihvatljiva samo ako nije srpska. Treći entitet nijedopustiv jer bi bio «njihov». Nek je sve zajedničko, tj.ničije. Bošnjaci se unaprijed odriču vlastite drţave i

istovremeno ţele da to učin i drugi. Ali i Srbi i Hrvatinavikli su imati svoje drţave, bar entitete, i to ćeostati njihova trajna teţnja, koliko god Bošnjaci tomesmetali. Graditi BiH kao zajednicu tri naroda bezdobrovoljnog pristanka druge dvije članice dovodi



upravo do situacije u kojoj je BiH danas. Ne treba jeposebno objašnjavati.

Da li zbog Islama, ili komunizma, ali Bošnjaci nikadnisu bili na Ti sa realnošću. Vizije Bosne iHercegovine kakvu Bošnjaci vide nisu ozbiljnije odosbnovnoškolskih maštarija. Ni u jednoj od tih,uglavnom unitarističkih maštarija, nisu shvatili da ćeSrbi rušiti BiH onoliko dugo koliko im bude trebaloda je sruše. Floskula kako smo se u Jugoslaviji «svi

fino slagali» pokazuje da Bošnjaci nisu ni primjetilida je Jugoslavija od prvog dana bila samo drugo imeza Srbiju. «fino slaganje» bilo je rezultat jasnogodnosa snaga u korist Srba, pa neslaganje i nije biloopcija.

U svojim drţavotvornim maštarijama Bošnjaci nisu

predvidjeli ni što će s Hrvatima. Valjda misle da ćese svi pretvoriti u Ţeljka Komšića ili iseliti u Hrvatsku.Moţda i hoće, ali će prije toga dati punu podrškuSrbima u ranije spomenutim aktivnostima.

U svakom slučaju, jedan graditelj na dva rušiteljanema mnogo izgleda. Misterija ostaje, zašto

Bošnjaci ne ţele svoju drţavu!?

Misterija se preljeva i na jezik. Bošnjaci su svom jeziku dali ime «bosanski». Našli su nekolikopovijesnih podataka gdje se naziv «bosanski»



koristio i to postvili za temelj vijekovnog bosanskog jezika. Bezobrazno zanemarivši Hercegovinu,Bošnjaci su nazivom «bosanski» prejudicirali da tim

jezikom govore svi bosanci. Istisnuti standardizirane jezike srpski i hrvatski moţe poći za rukom jedinofizičkom eliminacijom nositelja tih jezika. Bosanski jezik ostao je tako utočište jedino Bošnjaka.

S knjiţevnošću se nije napravila ova greška. Takopostoji bošnjačka knjiţevnost (puna ljudi koji sebe

nikad nisu nazivali Bošnjacima) ali ne postojibošnjački jezik. Tako je jedini narod bez svog jezikadobio svoju knjiţevnost bez svojih pisaca. Još jenekoliko problema s kojima se bosanski jezik imapozabaviti, od toga koji je prvi roman napisan nabosanskom jeziku, do toga koliko «varijanti stranasvijeta» ima bosanski jezik. Uobičajeno je zabosanki da hrvatski jezik nazivaju «zapadnom»varijantom a srpski jezik «istočnom» varijantombosanskog jezika. Ako se omakne koja nejasnoćanije problem, tu su u rezervi juţna i sjevernavarijanta sa potrebim podvarijantama.... Da liBošnjaci ne ţele imati svoj jezik iz istih razloga kao i

drţavu, ili jednostavno nemaju dovoljno jezičara kojisu u stanju standardizirati jezik, ostat će još jednamisterija. Jedino što drţi bosanski jezik na okupu

jeste negacija da on nije ni srpski, ni hrvatski.



Još jedna negacija pomaţe izgradnju bošnjačkogidentiteta. To je negacija samog identiteta. Bošnjacibaš nisu načisto jesu li «bosanski katolici i

pravoslavci» također Bošnjaci ili im treba dati zapravo da se zovu Srbima i Hrvatima. Prema uskim, aipak dominantnim shvaćanjima bošnjačkeakademske elite, Hrvati ţive u Hrvatskoj a Srbi uSrbiji. Tu se ne uklapaju Bošnjaci iz Hrvatske iSandţaka, pa da se ta bolna tema ne bi daljeotvarala, Bošnjaci bi najradije da se imena naroda ine spominju. Bar kad je riječ o popisu stanovništva.Popisali bi se oni, al da se ne zna da su oni. Bilo jeprijedloga da postoje tri opcije za izjašnjavanje:

1- Srbin,

2-Hrvat,

3- nijedno od navedenog!

Nije prošlo. Barem za sad nije prošlo.

Zašto se Bošnjaci opiru nacionalnom popisu? Iz triosnovna razloga:

a. Vidjelo bi se da je najveće etničko čišćenjeprovedeno u područijima pod kontrolom ArmijeRBiH. Hrvati i Srbi u bošnjačkim krajevimapostoje tek u tragovima, protjerani specifičnimposlijeratnim bošnjačkim nacionalizmom.



Nacionalizmom koji danas najbolje utjelovljujeSDP. Nacionalizmom koji javno priča bajke, a naterenu čini sve da se nebošnjake asimilira,

ukroti, ili istjera. b. Drugi razlog je što bi se etnički Bošnjaci zbog

neobrazovanosti ili neupućenosti različitoizjašnjavali. Neki bi bili Bošnjaci, premapartijskim instrukcijama, neki bosanci premautopijskim teţnjama za jednonacionalnojunitarnoj drţavi Bosni, neki muslimani povjerskim ambicijama uspostave islamskedrţave... u ovom slučaju konstituvni bošnjačkinarod rascijepio bi se na tri grupe čime bi seteţnja za političkom dominacijom praktičnoraspala.

c. Treći razlog je što bi se Bosna i Hercegovina

ukupno pokazala izrazito etnički podijeljenomšto dugoročno ojačava one koji ţele federalnouređenje BiH, i oslabljuje one koji tvrde da je uBiH nemoguće iscrtati etničke granice. Bošnjacibi nakon popisa vidjeli da naseljavaju najmanjupovršinu, što smatraju kozmičkom nepravdom.U isto vrijeme hvale se visokim postotkom

urbane populacije a smeta ima što naseljavajutek oko 23% teritorija. Nehotice otkrivaju da binajradije vidjeli jednobojnu etničku kartu.



I sa vlastitom poviješću Bošnjaci muče muku. Kakopomiriti srednjovjekovnu i osmansku povijestBosne? Što je Bošnjacima vaţnije? Drţavnost

Bosne ili Islam? Ovo dvoje u nepomirljivom jekonfliktu jer je jedno zamijenilo drugo. Kako slavitiOsmanlije ako su uništili drţavnost? I kako slavitiIslam kada je u plamenu potisnuo vjeru bošnjačkihpredaka? Vrlo teško. Slab je kompromis bošnjačkahistoriografija našla u razdvajanju srednjovjekovne iosmanske povijesti. Srednjovjekovna je daleka i

romantična i za nju se ne treba vezati emotivno. OnaOsmanska je ipak bliţa i civilizacijska. Bošnjacismatraju da svoj identitet duguju osmanlijama. Kadatrebaju definirati identitet on se svodi na islamskutradiciju i negiranje srpstva/hrvatstva.

Osmanlije Bošnjacima nisu ostavili mnogo unaslijeđe. U godinama okupacije Osmansko carstvobilo je zasigurno naprednije od tadašnjihkraljevstava srednje Europe. Ipak, odlaskomOsmanlija vidjela se sva bijeda naspram Austrije,koja je preuzela BiH. Ovdje nije ništa sporno daBošnjaci ne slave upravo razdoblje odlazećih

Osmanlija. Zaostalo drţavno uređenje, feudalnisistem, neobrazovanost i siromaštvo posljednje sučega se Bošnjaci sjećaju od osmanlija. Ipak, slavenjih a proklinju austrijskog okupatora, koji je zemljuuredio, udario joj današnje ekonomske i društvene



temelje, izgradio škole, obrazovao stanovnišvo igeneralno unaprijedio ţivot.

Bošnjaci danas slave Osmanlije, okupatore koji suza Bosnu učinili samo onoliko koliko su morali da bi je učinili dobrom vojnom utvrdom. Znaju to iBošnjaci, ali ne slave oni to. Oni slave što su tadavladali nad Vlasima, tj Srbima i Hrvatima. Slave štosu posljedovali 100% zemlje i što su bilineprikosnoveni age i begovi. I danas bi Bošnjaci da

se vrati vrijeme apsolutnog zemljoposjedništva.Zbog toga su spremni i vlastitu povijest prilagoditi.

Ono što su tada imali od osmanlija, Bošnjacipodsvjesno ţele od EU i OHR: Ţele izgrađenudrţavu na pladnju i ţele da takvom, tuđom rukomnapravljenom, drţavom vladaju. Kod osmanlija je

bilo tako, a skoro su i OHR natjerali na slično. ALi iOHR, ako i Osmanlije nekoć, odlaze, i ostavljajudrţavu onima koji je najmanje ţele - Bošnjacima.

Takvi su otprilike Bošnjaci, naši susjedi koji Uskrs iBoţić čestitaju uvredljivim «sretan praznik», susjedikoji ne ţele svoje, ali ti nedaju ni tvoje, susjedi koji

navijaju za Brazil jer ti navijaš za svoje, susjedi koji tine daju kanal iako nije njihovo da ti daju nešto što jesvakako tvoje, susjedi koji ne ţele svo j entitet, ali tine daju ni tvoj. Ne daju entitet jer znaju da bi taj,



Treći entitet, bio bolji od njihovog entiteta. Tom jesusjedu dobro samo dok je tebi loše.

Documents

važno je biti Bošnjak