NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020.

1

PERPER NUNUVIJESTI SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKEVIJESTI SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE

STU

DEN

I 202

0. •

BR

OJ

106

• IS

SN 1

132

- 773

9

NA

NA

STUDENI 2020.STUDENI 2020.

POZNATA LICA I ŽELJEZNICAPOZNATA LICA I ŽELJEZNICAMIRELA PRISELAC REMIMIRELA PRISELAC REMI

OLEG BUTKOVIĆOLEG BUTKOVIĆMINISTAR MPIMINISTAR MPI

STIPO ĆORLUKASTIPO ĆORLUKAŽIVJETI 100 NA SATŽIVJETI 100 NA SAT

KRČMA NAŠA STARAKRČMA NAŠA STARARASIPANJE BEZ ODGOVORNOSTIRASIPANJE BEZ ODGOVORNOSTI

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

2 3

MOJOJ DUŠI SE ŽURI

AKCIJA U TIJEKURačunao sam svoje godine i otkrio da mi je ostalo manje vremena za živjeti od onog kojeg sam proživio do sad.

Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je pojelo sa zadovoljstvom, ali kad je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti sa posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju.

Nemam više vremena za beskonačne konferencije u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama, znajući da ništa od toga neće biti postignuto.

Nemam više vremena podnositi apsurdne ljude koji, uprkos poodmakloj dobi, još nisu odrasli.

Nemam više vremena boriti se sa neostvarenim. Ne želim biti na skupovima gdje se ego napuhava.

Ne mogu trpjeti manipulatore i oportuniste. Nerviraju me zavidni ljudi koji pokušavaju diskreditirati sposobne da bi osvojili njihove pozicije, talente i dostignuća. Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima. Želim sadržaj, supstancu, mojoj duši se žuri.

Nije ostalo još puno slatkiša u kutiji.

Želim provesti život sa ljudima koje krasi istinska čovječnost. Ljudima, koji se znaju smijati vlastitim greškama. Ljudima koji razumiju svoje predodređenje i ne kriju se od svojih dužnosti. Onima koji brane ljudsko dostojanstvo i žele samo biti na strani istine, pravde i pravednosti. To je ono što život čini vrijednim življenja.

Želim biti okružen ljudima koji znaju kako dodirnuti srce drugih ljudi. Ljudima koje su teški udarci u životu naučili da odrastu i sačuvaju nježne dodire duše.Da, žuri mi se. Žuri mi se da živim tim intenzitetom koju samo zrelost može dati.

Ne želim uzalud potrošiti više ni jedan slatkiš koji mi je preostao. Siguran sam da su još slađi od onih koje sam već pojeo.

Moj cilj je doći do kraja u miru sa sobom, s mojim bližnjima i mojom savješću.

Imamo dva života i onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan.

Mario de Andrade (Sao Paolo 1893-1945) brazilski pjesnik.

IMPRESUM

Glavni urednik Anto Iličić

Novinari Ante Kunčić, Branko Bašić,

Branko Marijanović, Dinko Alilović,Dražen Drčić, Dražen Koščak,Dražen Lihtar, Ilija Arambašić,Darko Vurdelja, Ivica Stojak,Josip Tirić, Luka Serajlić, Mario Grbešić, Nebojša Gojković, Nenad Katanić.

Naslovnica: Mirela Priselac Remi, pjevačica, književnica, tekstopisac, kompozitor i prevoditeljica foto: Nebojša Gojković Ovaj broj izašao je samo u digitalnom izdanju.

Više Vam „leže“ vijesti bez „uljepšavanja”, bez komentara? Želite li da i Vaša vijest ili priča bude objavljena? Kako bi vijest što bolje dočarala atmosferu u vašem kolodvoru, možete uz tekst poslati i fotografije u .jpg ili .tif formatu, minimalne veličine 3000x2200 piksela.

“Na peronu” je prava adresa. Pišite nam na: spvh@zg.t-com.hr

foto: Josip Tirić

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

4 5A

KTU

ALN

OA

KTU

ALN

O

PIŠE: Anto IličićFOTO: Josip Tirić

U posljednjih dvadesetak godina željeznički promet doživio je niz promjena sa svrhom modernizacije i restrukturiranja željezničkih poduzeća i otvaranja prijevozničkog tržišta u Europi. Sigurnost željezničkog prometa samo je jedan od važnijih segmenata koji je doživio ogromne promjene. Uspostavljen je sustav upravljanja sigurnošću. Osnovni elementi sustava upravljanja sigurnosti jesu kvalitativni i kvantitativni ciljevi s planovima i postupcima za njihovo postizanje te istraga i analiza izvanrednih događaja.Jasno je kako je istraga izvanrednih događaja postupak koji se provodi kako bi se utvrdile sve okolnosti koji su dovele do izvanrednog događaja te kako bi se spriječile buduće nesreće i poremećaji. Ona uključuje prikupljanje i analiziranje svih relevantnih podataka, donošenje zaključaka, jednako tako i utvrđivanje uzroka i odgovornosti, i kada

je to prikladno, davanje sigurnosnih preporuka. Preporuka unutar EU je da se istrage izvanrednih događaja provoditi profesionalno i uz maksimalno sudjelovanje svih zainteresiranih subjekata. Poznato je kako se istraga izvanrednih događaja provodila i prije uspostave sustava upravljanja sigurnošću, ali danas… danas je to neka druga partitura.Istrage izvanrednih događaja danas sve češće pokazuju da pojedini članovi iz drugih trgovačkih društava, ali i iz HŽI nisu uvijek na propisanoj profesionalnoj razini. Tako se istraga izvanrednih događaja najčešće provodi površno, samo da bi zadovolji formu. Trošak plaća HŽI. I kad treba i kad ne treba. Slučaj istražnih povjerenstava otkriva opasnost i prešutnu potporu HŽI da se opravda tradicionalno ponašanje. Stvoren je lažan dojam da su uvedene

mjere neupitne, a traljavo pravničko tumačenje jedino moguće rješenje. Trebamo li potpisati kapitulaciju pred teško razumljivim, gotovo zatvorenim krugom u kojem vladaju konačni stavovi i definicije i izolacija misli?Kroz nekoliko primjera nastojat ćemo pokazati kako se radi u korist vlastite štete. Trošimo olako prilične količine kuna zbog glupavosti, a nemamo čime kupiti stolice za rad ili malo opiturati urede, ili … Primjeri koje prikazujemo stvarno su se dogodili.Jednako tako naglašavamo kako prikaz događaja nema ni jednu drugu svrhu, osim našeg upozorenja na stvaranje neopravdanog troška za HŽI. Neovisno o tome tko je u pravu, zabrinjava stanje trajno prisutnih zabranjenih tema i pojava vlasnika istine na sve što se događa u našem okruženju.

RASIPANJE BEZ IKAKVE ODGOVORNOSTIILI ZAŠTO NEMA KUNA ZA ERGONOMSKE STOLICE?

OGLEDNI PRIMJER IZVANREDNOG DOGAĐAJA

U kolodvoru A dogodio se izvanredni događaj i to presjek skretnice kad se teretni vlak koji redovito ima prolaz kroz taj kolodvor, i koji prometuje prije vremena, trebao zaustaviti radi križanja, ali je proklizao i presjekao skretnicu s prvom osovinom vozne lokomotive. Opis propusta:Prometnik vlakova je trebao strojovođu teretnog vlaka koji po voznom redu nema zaustavljanje u kolodvoru A putem pozadnjeg kolodvora obavijestiti da u kolodvoru A ima iznimno zaustavljanje ili ga zaustaviti na ulaznom signalu pa kad se uvjeri da je isti stao onda mu postaviti ulazni signal za dozvoljenu vožnju. Tijeka događaja:Vlak je ulazio u skretanje pa su mu na likovnom ulaznom signalu bile podignute dvije signalne ručice što signalizira da ulazi u skretanje. Poznato je kako signalni znak »Ograničena brzina« signalizira da je vožnja od signala slobodna te da se preko pripadajućeg skretničkog područja vozi ograničenom brzinom. Korisno je znati kako je u kolodvoru A brzina u pravac i u skretanje 40 km/h. Prometnik vlakova nije obavijestio strojovođu pisanim nalogom putem prethodnog kolodvora, a ulaz je postavio na slobodno kao u redovitom postupku kada vlak ima prolaz. U kolodvoru A nema izlaznih signala pa se svakom vlaku mora u slučaju prolaska davati signalni znak izniman prolazak. Strojovođa ne smije proći kolodvor bez izlaznog signala, odnosno mora zaustaviti vlak, ako mu prometnik vlakova ne daje signalni znak iznimni prolazak. Prometnik vlakova mu je davao lagano i stoj (lagano da ide do granice jer je vlak bio dug 330 m a „stoj“ kada je ušao u granicu… ) ali strojovođa, kada je zakočio, proklizao je što je sam odmah i priznao. Rezultat:Istragom kao odgovoran za ovaj izvanredni događaj okrivljen je prometnika vlakova.No, je li prometnik vlakova jedini i isključivi krivac za ovaj izvanredni događaj? Kod ovog izvanrednih događaja događa se da šefovi kolodvora koji su predsjednici istražnog povjerenstva ne navode i ne uzimaju u obzir sve činjenice odnosno

sve detalje koji su bitni za taj izvanredni događaj nego samoinicijativno ili na preporuku nadređenoga u prvi plan i kao jedinog odgovornog proglašavaju prometnika vlakova. Nije sporno i ne bježi se od odgovornosti prometnika vlakova za propuste koje je učinio, ali je činjenica da nije sam izričito odgovoran za nastali izvanredni događaj jer su i drugi sudionici napravili propuste te su odgovorni za izvanredni događaj. Nitko

ne može osporiti okolnost da su oni postupili sukladno propisima izvanredni događaj se ne bi dogodio.

U konkretnom slučaju prometnik vlakova nije na dokazan način obavijestio strojovođu vlaka da u kolodvoru A ima iznimno zaustavljanje, a ulazni likovni signal je postavio u položaj da signalizira signalni znak „Ograničena

brzina“ jer je vlak ulazio u skretanje. Obzirom da kolodvor A nema izlazne signale, prometnik vlakova i skretničar su dolazećem vlaku davali signalni znak „Lagano“ a kada je oslobodio međnik na ulaznoj strani davali su signalni znak „Stoj“. Strojovođa je odmah izjavio da je proklizao i pri tom je jednom osovinom presjekao izlaznu skretnicu. Strojovođa je, sukladno članku 214. stavak (2) bio dužan pratiti

signalne znake kolodvorskog osoblja i zaustaviti vlak u granici kolosijeka kod međnika na izlaznoj strani. Slijedom navedenoga nepobitan je propust prometnika vlakova ali i strojovođe koji iz nepoznatih razloga nije zaustavio vlak na mjestu propisanom za zaustavljanje u ovakvim situacijama. Obzirom da je bila jaka kiša i prometnik vlakova iz tog razloga nije zaustavljao vlak

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

6 7A

KTU

ALN

OA

KTU

ALN

O

od 330 metara ispred ulaznog signala na usponu od 25 ‰ što ga ni na koji način ne oslobađa dijela odgovornosti isto tako je moguće da je i vlak zbog loših vremenskih uvjeta proklizao i nije se zaustavio na propisanom mjestu.Dodatna pojedinost: nije nam poznato je li skinuta i očitana brzinomjerna traka iz koje bi se moglo utvrditi brzina vlaka i početak kočenja.U opisanom slučaju odgovornost za ID je na radniku HŽ Infrastrukture i HŽI će biti odgovorna za nastalu štetu u 100 % iznosu a što ne odgovara činjenicama samo iz razloga jer se istraga odnosno okončanje izvanrednog događaja vodila neprofesionalno. Na tren zaboravimo sve ostale opisane okolnosti. Istaknimo kao izuzetno važno postaviti pitanje: treba li u ovom slučaju poslodavac uputiti prometnika vlakova na izvanredni liječnički pregled?Poznato je kako je prometnik vlakova poslan je u ovom slučaju i na izvanredni liječnički pregled. Temeljem čega? Koji je to opravdani razlog za sumnju u zdravstveno ili psihološko stanje zbog

kojeg je prometnik vlakova upućen na izvanredni liječnički pregled? Nije li ovlast istražitelja za ovakvo postupanje sadržana u iskrivljenom tumačenju propisa?Ovakvo postupanje, kažu neki istražitelji izvanrednih događaja temelji se na Uredbi komisije EU 2015/995 od 8. lipnja 2015.g., koja u točki 4.7.2.2.3. kaže:Dodatni zdravstveni pregledi i/ili psihološka procjena Osim redovitih zdravstvenih pregleda, moraju se obaviti dodatni posebni zdravstveni pregled i/ili psihološka procjena ako postoji opravdani razlog za sumnju u zdravstveno ili psihološko stanje člana osoblja ili opravdana sumnja na upotrebu opojnih droga ili alkohola preko dopuštenih ograničenja. To je prije svega potrebno nakon incidenta ili nesreće uzrokovane ljudskom greškom pojedinca. Željeznički prijevoznik i upravitelj infrastrukture moraju uspostaviti sustave za osiguranje provođenja takvih dodatnih pregleda i procjena prema potrebi.Pozivaju se i na Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti, načinu i

postupku utvrđivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga i psihotropnih tvari u organizmu izvršnih radnika željezničkog sustava (NN 122/2016) koji propisuje:

II. PROVJERA ZDRAVSTVENE SPOSOBNOSTI

Članak 4.(4) Izvanredni pregled zdravstvene sposobnosti izvršnog radnika obavlja se u sljedećim slučajevima:a) ako postoji sumnja poslodavca ili opravdani razlog za sumnju u zdravstveno stanje ili psihičku sposobnost izvršnog radnika koja otežava sposobnost za obavljanje poslovab) ako postoji opravdana sumnja na upotrebu alkohola, opojnih droga, njenih metabolita ili psihotropnih tvaric) nakon nesreće ili ozbiljne nesreće uzrokovane ne postupanjem ili neispravnim postupanjem izvršnog radnika u kojem je izvršni radnik sudjelovao te zadobio teže ozljede

Da istražitelj ili onaj tko u ovakvim slučajevima uputi radnika na izvanredni

liječnički pregled makar samo jednom iz svog džepa plati trošak izvanrednog liječničkog pregleda sasvim sigurno slijedeći put bi razmišljao ima li opravdani razlog ili sumnju.Ako znamo da se tijekom godine dogodi najmanje 800 izvanrednih događaja lako je izračunati da na izvanredne liječničke preglede potrošimo 400 do 500.000,00 kuna na koje nas nitko, osim nas samih ne obavezuje.

napomena:detalji opisa izvanrednog događaja su izneseni na osnovu razgovora sa svjedocima i sudionicima, bez uvida u službenu dokumentaciju.

SLUČAJ DRUGIDana 28. srpnja 2020. vlak 48580 otpremljen je iz kolodvora A pravilnim kolosijekom u 14.08 sati. Unutarnji prometnik vlakova u kolodvoru B postavlja mu ulazni put vožnje na 5. kolosijek. Postavljen i izlazni signal za dozvoljenu vožnju vlaku sa 5. kolosijeka na desni kolosijek pruge M401, umjesto

na desni kolosijek pruge M102. Strojovođa vlaka nije zaustavio vlak, niti je na bilo koji način reagirao. Vlak 48580 prošao kolodvor B u 14.18 sati. Propust je uočen u kolodvoru C, gdje je vlak i zaustavljen. Izvršena promjena trase vlaka, dalje je prometovao kao vlak 83758 pomoćnim prijevoznim putem.

Odgovornost: Na osnovi istražnih činjenica i okolnosti došlo se do zaključka da je za nastanak izvanrednog događaja odgovoran unutarnji prometnik vlakova kolodvora B jer je postavio pogrešan put vožnje prema kolodvoru C.Prometnik vlakova je alkotestiran, alkotest negativan. Prometnik ne pokazuje znakove umora ili rastresenosti, te nastavlja s radom. Zadnji liječnički pregled obavio je 13. srpnja 2020. godine.Prometnik vlakova opravdava propust u radu time da je vlak prometovao po ad-hock trasi, a kako je ranije bilo situacija da vlak po istoj trasi prometuje preko kolodvora Zagreb Resnik i u žurbi

dogodio mu se previd, te je postavio izlaz na krivu prugu.

Mjere okončanja:Prometnik vlakova upućen je na izvanredni liječnički pregled te na izvanrednu provjeru znanja. Po svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 25. kolovoza 2020. godine, radnik je sposoban za poslove željezničkog izvršnog radnika.Izvršena je izvanredna provjera znanja dana 27. kolovoza 2020. godine. Radnik je uspješno položio ispit. Radnik je upozoren na propust u radu i poučen na pravilan rad, uz potpis u priručnom bilježniku nadzornog radnika - šefa kolodvora.I u ovom slučaju na tren zaboravimo sve opisane okolnosti. Istaknimo kao izuzetno važno postaviti pitanje treba li u ovom slučaju poslodavac uputiti prometnika vlakova na izvanredni liječnički pregled?Prometnik vlakova poslan je u ovom slučaju i na izvanredni liječnički pregled. Temeljem čega? Koji je to opravdani razlog zbog kojeg je prometnik vlakova

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

8 9A

KTU

ALN

OA

KTU

ALN

Oupućen na izvanredni liječnički pregled? Neposredno nadređeni u pisanoj formi izjavio je kako prometnik ne pokazuje znakove umora ili rastresenosti, te nastavlja s radom. Ova rečenica isključuje bilo kakvu sumnju u zdravstveno ili psihološko stanje prometnika. Prometnik je pogriješio, priznao je grešku i uspješno obavio izvanrednu provjeru znanja iz ovog područja. Je li onaj tko ga je uputio na izvanredni liječnički pregled iz svog džepa izdvojio 500,00 kuna? Uredbi komisije EU 2015/995 od 8. lipnja 2015.g., u točki 4.7.2.2.3. kaže:Dodatni zdravstveni pregledi i/ili psihološka procjena osim redovitih zdravstvenih pregleda, moraju se obaviti dodatni posebni zdravstveni pregled i/ili psihološka procjena ako postoji opravdani razlog za sumnju u zdravstveno ili psihološko stanje člana osoblja ili opravdana sumnja na upotrebu opojnih droga ili alkohola preko dopuštenih ograničenja. To je prije svega potrebno nakon incidenta ili nesreće uzrokovane ljudskom greškom pojedinca. Željeznički prijevoznik i upravitelj infrastrukture moraju uspostaviti sustave za osiguranje provođenja takvih dodatnih pregleda i procjena prema potrebi.Na ovaj izvanrednu liječnički pregled potrošeno je 500,00 kuna na koje nas nitko, osim nas samih ne obavezuje.

SLUČAJ TREĆI:Dana 3. kolovoza 2013. u 08.26 h na pruzi M604 između kol. Kosovo i Drniš, na ŽCP „Jabuka” u km 244+467 (SZ+ZV+POL) vl. 5803 udario u autobus reg. oz ŠI 147-CP. U trenutku udara SS uređaj za osiguranje ŽCP-a bio je neispravan, a strojovođa vlaka o neispravnosti ŽCP-a je bio izvješten pisanim nalogom (EPS-5) br.14 u kolodvoru Kosovo.U vlaku se nalazilo 14 putnika, a u autobusu 13 putnika. 13 ozlijeđenih osoba prevezeni vozilima Hitne pomoći u Opću bolnicu Šibenik, a jedna teško ozlijeđena osoba u KBC Split. Strojovođa i kondukter vlaka zadobili su lakše tjelesne ozljede. Intervenirali su policijski službenici PU šibensko-kninske PP Drniš i vatrogasci JVP Drniš.Očevid je počeo u 11,00 h, a završen je u

14,00 h.Provjeru prisutnosti alkohola u organizmu strojovođe i vozača autobusa izvršili su policijski službenici PU Šibensko-kninske PP Drniš, a rezultati su bili negativni.Pruga Kosovo-Drniš otvorena za promet vlakova u 15,28 h. Proveden je sudski postupak.Posljedica:Pravomoćno je okončan postupak za naknadu štete koju je pretrpio kao vozač autobusa dana 3. kolovoza 2013. godine na željezničko cestovnom prijelazu „Jabuka“ kod Drniša kada ja na autobus naletio vlak broj 5803 koji se je morao zaustaviti ispred neispravnog uređaja osiguranja prijelaza.Temeljem presude Županijskog suda u Puli kojom je presuđeno da je HŽ Infrastruktura suodgovorna za nastalu štetu te oštećenom mora isplatiti presuđenu naknadu iako su radnici HŽ Infrastrukture poduzeli sve odredbe Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, te odgovarajućih podzakonskih akata, koje se odnose na postupanje u slučaju kvara uređaja za osiguranje ŽCP-a.OSVRT:Netko tko ima ovlasti (Uprava HŽI!) trebao bi skrenuti pozornost Sektoru pravnih poslova da zbog nedostatne obrane interesa HŽI plaćamo pozamašne iznose. Naime, nakon pomne analize odredbi Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, te odgovarajućih podzakonskih akata, koje se odnose na postupanje u slučaju kvara uređaja za osiguranje ŽCP-a nedvojbeno sam došao

da zaključka da ne postoji obaveza ni propisani način za upoznavanje ostalih sudionika u prometu o kvaru uređaja osiguranja ŽCP-a.Svejedno, zbog pravomoćne presude u ovom slučaju i odgovornosti za štetu HŽI je, neutemeljeno ni na jednom propisu, dobila obavezu poduzimati i druge mjere radi upoznavanja ostalih sudionika s činjenicom da je uređaj osiguranja željezničko cestovnog prijelaza u kvaru. Meni se čini sasvim logično i posljedično ubuduće stručnjake iz Sektora pravnih poslova, počevši od vrha, porazmještati na žcp u kvaru kao „druge mjere radi upoznavanja ostalih sudionika s činjenicom da je uređaj za osiguranje žcp-a u kvaru. Kad bi direktor ili netko sličan nekoliko sati mahao zastavicom ili nečim drugim da zaustavi cestovna vozila shvatio bi, nadam se, koliku je štetu napravio…Nisam vidovit, ali ne bi me začudilo da, zbog osiguranja trajne posljedice ne postupanja i štete, Sektor pravnih poslova nije pokrenuo postupak revizije predmetne pravomoćne presude.O nepotrebnoj, a znatnoj materijalnoj šteti koju je platila HŽI trebalo bi najozbiljnije povesti računa. Da je pravde Interna revizija bi dobila zadatak istražiti koliko je presuda koje smo izgubili nezauzimanjem Sektora pravnih poslova pri zaštitu interesa HŽI. Da im kojim slučajem plaća ovisi o uspješnosti u zastupanju ne sumnjam da bi priča bila puuunooo drugačija. Ovako su sveta krava koju se ne smije krivo ni pogledati.

SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE UNION OF CROATIAN TRAIN DISPATCHERS

SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE, 10 000 ZAGREB, TRNJANSKA 11 F, OIB: 85555259238, IBAN: HR5223600001101367698

tel.: +385 1 3783 171, fax.: +385 1 4576 007, ŽAT: (66)13171 GSM: 098/ 284-198, VPN: 74000 e-mail: spvh@spvh.hr www.spvh.hr

broj: S-111-11/2020. Zagreb, 6. studenoga 2020. godine

HŽ Infrastruktura d.o.o.

Uprava – svima

predmet: Izvanredni liječnički pregledi izvršnih radnika u slučaju izvanrednog događaja

Poštovani, koristimo priliku upozoriti Vas kako pri svakom izvanrednom događaju poslodavac upućuje izvršnog radnika na izvanredni liječnički pregled. Ova praksa nije utemeljena na nijednom važećem propisu. Naime, Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava kao i Pravilnik o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti, načinu i postupku utvrđivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga i psihotropnih tvari u organizmu izvršnih radnika željezničkog sustava ne predviđa izvanredni pregled zdravstvene sposobnosti izvršnog radnika u slučaju izvanrednog događaja, ukoliko ne postoji sumnja poslodavca ili opravdani razlog za sumnju u zdravstveno stanje ili psihičku sposobnost izvršnog radnika koja otežava sposobnost za obavljanje poslova. Ukoliko kod nadređenog radnika ne postoji sumnja u sposobnosti za nastavak obavljanja poslova izvršnog radnika, sudionika izvanrednog događaja, isti se ne upućuje na izvanredni liječnički pregled. Osim što se samim postupkom nepotrebno opterećuje izvršne radnike, proizvodi se i nepotrebni financijski trošak HŽ Infrastrukturi d.o.o. koji prema našoj procjeni iznosi oko 500.000,00 kuna godišnje. Od Vas tražimo:

1. da Uprava HŽI opisanu lošu praksu zaustavi, a da neposredno nadređene obavežu da se izvršni radnik, koji je sudionik izvanrednog događaja, upućuje na izvanredni liječnički pregled samo u slučaju opravdane sumnje u njegovo zdravstveno ili psihološko stanje sukladno Uredbi komisije EU 2015/995 od 8. kolovoza 2015.g., pod 4.7.2.2.3. i Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti, načinu i postupku utvrđivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga i psihotropnih tvari u organizmu izvršnih radnika željezničkog sustava u glavi II. Provjera zdravstvene sposobnosti, članak 4., stavak 4 pod a) i c).

2. da se iskazivanje sumnje, odnosno ne postojanje sumnje u zdravstveno ili psihološko stanje izvršnog radnika koji je sudionik izvanrednog događaja obavezno se upisuje u ID-3, uz detaljan opis na čemu temelji sumnju u zdravstveno ili psihološko stanje izvršnog radnika koji je sudionik izvanrednog događaja.

S poštovanjem.

Mario Grbešić, predsjednik

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

10 11A

KTU

ALN

Ovodi upravitelj željezničke infras-trukture i Ministarstvo unutarnjih poslova, ukazuju da postoji po-treba opremanja ŽCP-a i PP-a dig-italnim kamerama za nadzor pro-meta. Kamere bi osim za nadzor prometa služile i za analizu situ-acija u slučaju pojave nesreća, a ta-kođer bi imale i funkciju brojanja cestovnog prometa. Tako dobiveni i kroz određeni vremenski peri-od prikupljeni podaci znatno bi pridonijeli podizanju osiguranosti prijelaza u budućnosti. Uz činjeni-cu da opremanje prijelaza takvim kamera ne predstavlja značajni fi-nancijski izdatak te da je korist od ugradnje kamera višestruka, ista je prepoznata kao mjera s izuzetno povoljnim omjerom troškova i koristi. Ugrađene kamere bi uz navedeno pridonijele i povećanju svijesti sudionika u prometu te povećale poštivanje prometnih propisa. Prioritet postavljanja će biti određen od strane upravitel-ja željezničke infrastrukture suk-ladno evidenciji incidenata na prijelazu. Za prijelaze koji će se rješavati temeljem ovog Programa obavezno je opremanje sustavom video nadzora prometa.“

Pregled šteta na polubranicima i branicima od strane poznatog poči-nitelja (izvor HŽI) za razdoblje 2015 - 2020 g. na dan 27.10.2020.g.

Pregled šteta na polubranicima i branicima od strane nepoznatih poči-nitelja (izvor HŽI, osim kunskih iznosa) za razdoblje 2015 - 2020 g. na dan 27.10.2020.g.

Izračun troška se temelji na procjeni da je trošak popravka prosječno 1500,00 kn po kvaru.

Ako pretpostavimo da opremanje jednog žcp-a s dvije bolje nadzorne kamere i pripadajućim diskom za pohranu snimljenog stoji oko 15.000,00 kn, jasno je da bi danas štete plaćali „nepoznati“ počinitelji, a nama bi ostala pozamašna količina kuna. No čini se kako nikome nije stalo… K'o na Titaniku…

Nije poznato koliko stvarno potrošimo kuna na popravljanje polubranika koje je netko nepoznat oštetio. HŽI o tome ne vodi evidenciju. Za ovu nev-jerojatnu činjenicu saznao sam tek kad sam zatražio podatke. Sve ponosni dostavili su mi tablicu koja obuhvaća tek manji dio događaja. Zaključio sam da mi to radimo namjerno, jer ne postojanje pouzdane informacije o veličini štete omogućuje trajnu neod-govornost za trošak. Zašto bi stvarali bazu točnih po-dataka kad nikome nije stalo da se taj trošak smanji ili ukine? Kao potvrdu postojanja trenda trajne neodgovorno-sti koristim nekoliko rečenica iz Programa rješavan-ja željezničko cestovnih i pješačkih prijelaza preko pruge za razdoblje od 2018. do 2022. kojeg je doni-jela Vlada RH:„Podaci o velikom broju prometnih nesreća na pri-jelazima te podaci o broju oštećenja branika i pol-ubranika koji osiguravaju ŽCP i PP, a čiju statistiku

RASIPANJE BEZ IKAKVE ODGOVORNOSTI (II)ILI ZAŠTO NEMA KUNA ZA KLIMA UREĐAJE?

PIŠE: Anto IličićFOTO: Dražen Lihtar

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

12 13

OLEG BUTKOVIĆOLEG BUTKOVIĆM

IN

IS

TA

R M

PI

MIN

IS

TA

R M

PI

“Vjerujem da će se u novim pregovorima otvoriti i tema povećanja plaća ali tu se mora pronaći kompromis između trenutne

situacije u gospodarstvu i opravdanih zahtjeva sindikata s druge strane.”

Opozicija i okupljeni oko nje ne miruju. Tako je nedavno predsjednik RH

zajedno s predstavnicima jednog sindikata koji djeluje pri željeznici, ustvrdio kako nema političke volje za ulaganje u kapitalno održavanje pruga. Tu su Vas izravno prozvali? U političkoj areni česta ste meta. Zašto?Zaista ne znam od kud takve konstatacije kad brojke i projekti sami za sebe puno više govore od neutemeljenih prozivanja. Danas govorimo o više od 20 milijardi kuna ulaganja u sektor prometa od čega najveći dio ulažemo upravo u željeznice. To znači

da se danas u modernizaciju željeznica ulaže više nego tijekom proteklih pola stoljeća. Pri tome, najveći dio navedenih ulaganja financiramo kroz EU sredstva te uz podršku Europske unije koja stavlja veliki naglasak na korištenje željezničkog prijevoza koji je, uz brojne pozitivne ekonomske i ekološke aspekte, jedan od najsigurnijih načina prijevoza i jamac neprekidnog lanca opskrbe robama. Osim gradnje i obnove same infrastrukture, ozbiljno smo krenuli i u projekt modernizacije voznog parka, a sve kako bi Hrvatska dobila modernu i suvremenu željeznicu, kakvu i zaslužuje.

Prije nekoliko dana održana je sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem tijekom kojeg smo saznali za dodatak 2 Razvojnom sporazumu koji definira brojne projekte za pet slavonskih županija. Imali u tom Razvojnom sporazumu željezničkih projekata?Kada govorimo o projektu Slavonija, Baranja i Srijem, prvenstveno bi istaknuo kako smo kroz ovaj projekt, samo kroz resor Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, do sad ugovorili 1,6 milijardi kuna vrijednih projekata. Pri tome bi posebno istaknuo projekt nadogradnje i elektrifikacije željezničke pruge Vinkovci - Vukovar vrijedan gotovo

RAZGOVARAO: Anto IličićFOTO: Branimir Butković

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

14 15

800 milijuna kuna kojeg najvećim dijelom financiramo kroz EU fondove odnosno, Operativni program Konkurentnost i kohezija. Treba napomenuti i kako je kroz navedeni projekt SBS potpisan i ugovor vrijedan 10,7 milijuna kuna za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju željezničke pruge na dionici Okučani– Vinkovci. Također, ako govorimo o projektima u svih pet slavonskih županija onda treba i spomenuti i projekt obnove željezničke infrastrukture Varaždin – Čakovec i na pruzi Varaždin – Dalj, odnosno dionici Virovitica – Pitomača.Na zadnjoj sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem imao sam priliku potpisati dodatak II Razvojnom sporazumu unutar kojeg su se također našli željeznički projekti, poput rekonstrukcije pruge Okučani-Vinkovci ali i projekt rekonstrukcije pruge Osijek-Virovitica te projekt rekonstrukcije kolodvorske zgrade na željezničkom kolodvoru Osijek. Svi ovi projekti vrijedni su ukupno 4,7 milijardi kuna te ih planiramo financirati kroz Mehanizam za oporavak i otpornost.

Nedavno ste obišli radove na obnovi pruge Zagreb Zapadni kolodvor – Savski Marof koji se ne financiraju iz EU sredstava. Uspijete li tako izravno pratiti izvođenje najsloženijih i n f r a s t r u k t u r n i h

projekata? Na nedavnom posjetu gradilištu smo se imali priliku uvjeriti kako radovi napreduju izuzetno dobro, kako na dionici Zagreb-Savski Marof tako i u neposrednoj blizini, odnosno na obnovi pruge od Zaprešića do Zaboka. U Savskom Marofu sam imao priliku vidjeti rad specijalnog stroja za zamjenu donjeg ustroja pruge, odnosno, pružnih pragova i temelja što je bio zaista impresivan prizor. Drago mi je da danas, nakon godina ulaganja u cestovnu infrastrukturu, svjedočimo tolikom broju gradilišta na željezničkim projektima pa se zaista trudim naći vremena posjetiti te lokacije pogotovo kada je riječ o ovakvim strojevima.

O Lepoglavskoj spojnici tj. pruzi Čakovec - Varaždin - Lepoglava - Zabok dugo se govori. Kad će taj projekt biti spreman za kandidaturu za EU sredstva?Projekt Lepoglavske spojnice trenutno je u fazi izrade studijske dokumentacije koju također sufinanciramo iz EU fondova, odnosno iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.HŽ Infrastruktura je početkom veljače prošle godine potpisala ugovor za izradu studijske dokumentacije na rok od 13 mjeseci, što znači da ćemo u ožujku sljedeće godine imati gotovu dokumentaciju za ovaj projekt.Izrađivač dokumentacije u

ovom trenutku priprema Studiju povezivanja, odnosno priprema idejno rješenje za modernizaciju postojeće pruge na dionici Čakovec – Varaždin – Lepoglava te Krapina/Sveti Križ Začretje – Zabok duljine oko 54 km te gradnju novog spoja željezničke pruge Lepoglava – Krapina/Sveti Križ Začretje duljine oko 19 km, što je dio plana modernizacije i gradnje željezničke infrastrukture od Čakovca i Varaždina prema Zaboku i Zagrebu. Gradnja nove pruge Čakovec – Varaždin – Lepoglava – Zabok, koja se proteže kroz Krapinsko-zagorsku, Međimursku i Varaždinsku županiju, predstavlja odgovor na strateške ciljeve Hrvatske za većim korištenjem ekološki održiva, energetski učinkovita i višestruko sigurnijeg javnog prijevoza, odnosno kvalitetnijim korištenjem željezničkog sustava u većim hrvatskim aglomeracijama i između funkcionalnih pod regija tako da suvremena željeznica postaje ključ brzog, udobnog, sigurnog i ekološki prihvatljivog putovanja. Njezina izgradnja omogućit će kraća putovanja vlakom nego do danas, tako da će putovanje od Čakovca do Zagreba trajati do 60 minuta i omogućiti povezivanje regije od 300.000 stanovnika sjevera Hrvatske sa Zagrebom. Osim toga, izgradnjom ove željezničke pruge, stvorit će se preduvjeti za povezivanje

Zagreba i Beča, Bratislave i Praga željezničkom vezom kraćom za cca 80 km od postojeće preko teritorije Republike Mađarske.Dokumentacija koja će biti izrađena u sklopu ovog projekta bit će podloga za izradu eventualno potrebnih prijedloga izmjena i dopuna dokumenata prostornog uređenja, studije utjecaja na okoliš te daljnje projektne dokumentacije koja je preduvjet za izvođenje radova te buduću modernizaciju i izgradnju pruge koju ćemo također kandidirati na europska sredstva.

Nedavno ste najavili izgradnju treće cijevi tunela Učka. Je li to željeznička cijev? Priprema li se konačno povezivanje istarskih željeznica s Hrvatskim željeznicama?Istra je jedna od najnaprednijih regija u Hrvatskoj koja ima preduvjete za još jači razvoj koje joj prvenstveno može pružiti bolje prometno povezivanje. Pri tome smo najveći naglasak stavili na dovršetak Istarskog ipsilona i izgradnju druge cijevi tunela Učka. Kada govorimo o željeznici, smatram da je ona Istri itekako potrebna ako se želi jače razvijati. Tamo gdje postoji moderna željeznica otvaraju se nove mogućnosti i u pogledu turizma jer smatram da takav projekt može utjecati i na revitalizaciju centralne Istre. Pri tome, cilj nam je rekonstrukcija postojeće

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

16 17

željezničke mreže i spoj na mediteranski koridor odnosno na Rijeku.

Vi ste, ministre najavili operativni sastanak s HŽ Infrom glede EU projekata važnih za Istru. Najavljuje izradu projektne i studijske dokumentacije.U ovom trenutku još uvijek nemamo studijsku dokumentaciju ali uz uvjet da bi za nju trebalo od dvije do tri godine, predviđamo da bi se 2024. ili 2025. mogao planirati početak radova na projektu revitalizacije istarske željeznice. HŽ Infrastruktura u ovom trenutku u svojim planovima ima obnovu postojećih dionica na relaciji državna granica - Buzet - Pula i Lupoglav – Raša. Također, u planu su i investicijska ulaganja u osiguranje 13 željezničko-cestovnih prijelaza na pruzi R101 Državna granica - Buzet – Pula.

Lučki bazen Bršica, željeznički gledano, odsječen je od svijeta. Tu prugu željeznica je potiho napustila, ne održavajući je ni u minimalnom voznom stanju. A poznato je kako nema opstanka luke bez oslonca na željeznicu. Drugo, ne manje važno je da ova luka ima prirodni gaz od 45 m što omogućuje prijem najvećih brodova. Hoćete li u ovome mandatu pokrenuti obnovu te pruge? To je svakako jedan od ciljeva. Prošle godine je HŽ Infrastruktura potpisala Sporazum o suradnji na aktivnostima vezanim za obnovu pruge Lupoglav – Raša i uspostavi prometa do Luke Bršica s Lučkom upravom Rijeka, čime je uspostavljena suradnja na pripremnim aktivnostima u cilju apliciranja na natječaje za sufinanciranje studije isplativosti

iz fondova Europske unije.Sporazum podrazumijeva analiza i istraživanje, izradu projektnog zadatka za Studiju izvodljivosti, pripremu dokumentacije prijavu izrade studije izvodljivosti na sufinanciranje iz fondova Europske unije te provođenje postupka javne nabave za izradu Studije izvodljivosti.U ovom trenutku HŽ Infrastruktura je izradila projektni zadatak za izradu Studije izvodljivosti te nastavlja s provođenjem daljnjih aktivnosti u cilju prijave ovog projekta na novi operativni program za razdoblje 2020.-2027.

Provlači se informacija kako je komercijalna brzina teretnih

vlakova 28 km/h, a vlakova za prijevoz putnika 45 km/h? Zabrinjava li Vas stanje željezničke infrastrukture?Prije svega treba reći kako su projekti izgradnje i modernizacije željezničke infrastrukture zahtjevni i dugotrajni projekti koji se ne događaju preko noći. Prethodnih godina fokus ulaganja je prvenstveno bio na izgradnji autocesta i ostale cestovne infrastrukture, no sad je konačno došao red i na željeznicu. Pokrenuli smo veliki investicijski ciklus obnove i izgradnje željezničke infrastrukture, najveći u povijesti Republike Hrvatske koji se glavninom sufinancira sredstvima europskih fondova.

Što se tiče HŽ Infrastrukture, trenutno je u pripremi i realizaciji 19 velikih investicijskih projekata. Najznačajniji, i po obuhvatu i financijski, su projekti koji se nalaze se na RH1 koridoru od granice sa Slovenijom do granice sa Srbijom i na RH2 koridoru od granice s Mađarskom do Rijeke. Osim toga kontinuirano se provode i projekti obnove i modernizacije pruga za regionalni i lokalni promet.

Svaka najava ukidanja vlakova za prijevoz putnika izaziva oštre reakcije u javnosti. Hoće li se dogoditi ukidanje noćnih vlakova Zagreb – Split i Osijek – Zagreb?Jednako tako uznemiruju informacije o najavama ukidanja vlakova u Istri i u SZ Hrvatskoj. HŽ PP je uporan u tom nastojanju. Konzultiraju li se po pitanju ukidanja pojedinih željezničkih linija za prijevoz putnika s Vama?Mislim da smo ovu temu već dovoljno javno objasnili. Sve takve

odluke idu uz odobrenje ministra, a ja takvo odobrenje nisam dao. HŽPP je, kao i drugi prijevoznici u putničkom prijevozu, suočen s poteškoćama u poslovanju uzrokovanim pandemijom koronavirusa te iz navedenih razloga razmatra mogućnosti racionalizacije poslovanja koje ne uključuju ukidanje vlakova. Osim toga, nekoliko puta sam javno ustvrdio kako nema govora o ukidanju linija u Istri, naprotiv, da tražimo načine da svi korisnici željeznica budu maksimalno zadovoljni te uz to, planiramo nove projekte modernizacije istarskih željeznica.

Ne postoji država u svijetu koja nema nacionalnog teretnog prijevoznika. Svima državama EU puna su usta liberalizacije, a ali i dalje čuvaju svog nacionalnog prijevoznika, recimo Njemačka. Nikome na vlasti u Njemačkoj nije ni u primisli ponuditi svog teretnog operatera na prodaju. Kakve su namjere Vlade RH

glede HŽ Carga?HŽ Cargo već dugi niz godina posluje s gubitkom na što je najvećim dijelom utjecala liberalizacija tržišta, odnosno dolazak konkurencije i nemogućnosti državnih intervencija ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Interes Vlade Republike Hrvatske u ovom trenutku jest prvenstveno stabilizacija poslovanja društva pri čemu nova Uprava ima zadatak predložiti i provesti cjeloviti Program financijske konsolidacije i modernizacije Društva. U Pismu sektorske politike koje je izrađivano u suradnji sa Svjetskom bankom, kao dugoročan cilj za opstanak društva u uvjetima liberaliziranog tržišta je predviđen pronalazak strateškog partnera i mogućnost dokapitalizacije sukladno pravilima Europske unije.

Poznata nam je veličina duga HŽ Carga prema HŽ Infri. Ima li nekakve šanse da se HŽ Infra

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

18 19

namiri u punom kunskom iznosu tog duga? Prije svega potrebno je reći da još uvijek nisu završeni svi procesi vezani podjelu Hrvatskih željeznica, a određene okolnosti vezane uz podjelu imovine društva Vuča vlakova i nisu išla u korist HŽ Carga. Također, kao što sam i spomenuo, od kad smo pristupili Europskoj uniji, HŽ Cargo ne prima nikakve novčane subvencije iz državnog proračuna te su u međuvremenu, zbog liberalizacije tržišta, dobili vrlo jaku konkurenciju. U takvim okolnostima, odnosno uz neadekvatan i tehnološki zastario vozni park, preuzete dugove i pravne procese koji prate sva društva HŽ, HŽ Cargo je u proteklom periodu izgubio veliki dio tržišta čime je naravno otežano poslovanje društva.U ovom trenutku Uprave HŽ Carga i HŽ Infrastrukture zajedno rade i dogovaraju daljnji način naplate duga a kao potporu rješavanju navedenih problema

u Ministarstvu su pokrenuta dva projekta kroz Nacionalni program reformi. Radi se o Projektu „Upravljanje imovinom“ kojim se rješava pitanje velikog broja sudskih sporova koji se vode između društava nastalih podjelom Hrvatskih željeznica te identificiranje vlasništva imovine i njihov imovinsko-pravni status, kao i o Projektu „Financijski savjetnik za HŽ Cargo d.o.o.“ kojim se radi dubinsko snimanje sa prijedlogom daljnjih aktivnosti i eventualnom pripremom u svrhu pronalaska strateškog partnera.

HŽ Cargo godinama ne plaća naknadu za korištenje trasa namijenjenu za održavanje željezničke infrastrukture. Kad HŽ Infra nema kuna od prodaje trasa vlakova, izostaje redovito održavanje željezničke infrastrukture. Hoćete li u najskorije vrijeme tu negativnu priču privesti kraju?Prema mojim informacijama, ova konstatacija nije posve

točna. Naime, HŽ Cargo od ukupno plaćenog duga prema HŽ Infrastrukturi za prvih 9 mjeseci ove godine, samo s naslova pristupa željezničkoj infrastrukturi, 66% plaćenog duga se odnosi na pristup trasi. Međutim, konačan cilj jest da se kroz proces restrukturiranja HŽ Carga napravi financijska konsolidacija društva kako bi mogli dalje poslovati na održiv način.

Nameće se potrebnim transformirati ustroj Ministarstva prometa vertikalnom integracijom po uzoru na britanski i njemački model osnivanjem jedinstvene uprave za željeznice u koju bi se integrirali odvojeni odjeli za željezničku infrastrukturu i planiranje prometa. Namjeravate li ujediniti željeznička poduzeća da si nisu konkurencija, da zajednički djeluju?Ovdje prvenstveno treba razdvojiti pojam organizacije sustava

Ministarstva i organizacije trgovačkih društava. Što se tiče trgovačkih društava u vlasništvu države, zakon omogućava određeno povezivanje društava, odnosno vertikalnu integraciju, ali isto tako, oni trebaju biti financijski odvojeni i neovisni. U tom smislu, navedeno se odnosi na trgovačka društva a samo Ministarstvo u svom ustroju ima više uprava odnosno odjela koji se bave pitanjima kako željezničke infrastrukture tako i željezničkim prijevoznicima.

Željeznicom u RH više se ne prevoze komadne pošiljke. Skupo je i nitko ne potiče takav oblik prijevoza. Namjeravate li ponuditi PSO ugovore za pojedinačne teretne vagonske pošiljke kroz koji bi se mogao subvencionirati i HŽ Cargo po uzoru na austrijski model te povećati udio željezničkog prijevoza tereta u ukupnom

teretnom prijevozu.Činjenica jest da u unutrašnjem željezničkom teretnom prometu već duži niz godina dolazi do pada prometa. Od HŽ Carga smo zatražili podloge, odnosno, analize vezane za izvršenje prijevoza pojedinačnih vagonskih pošiljaka, obzirom da je to društvo zapravo jedino obavljalo ili obavlja takav oblik prijevoza. Nakon takvih analiza bit ćemo u mogućnosti napraviti program po kojem bi se mogao isplaćivati i takav oblik naknade. Također, tu je i pitanje prometa prema srednje dalmatinskim lukama Solin, Šibenik i Zadar i njihov razvoj. U ovom trenutku neophodno je pronaći rješenje za razvoj teretnog prijevoza na dionicama koje zbog svoje zahtjevnosti, odnosno parametara pruge ili tehnoloških zahtjeva generiraju povećani troškovi a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom odnosno pravnom stečevinom Europske unije.

I za kraj ovog razgovora podsjećam kako radnici HŽ Infre nisu od 2007. dobili nikakvo povećanje plaće. Ima li nade da će se to dogodi u novim kolektivnim pregovorima koji počinju krajem ove godine?Plaća i ostala materijalna prava radnicima HŽ Infrastrukture isplaćuju se sukladno odredbama trenutno važećeg Kolektivnog ugovora oko kojeg su se složili HŽ Infrastruktura s jedne strane i tri reprezentativna sindikata - Sindikat infrastrukture HŽ, Sindikat željezničara Hrvatske i Sindikat prometnika vlakova Hrvatske - s druge strane. Vjerujem da će se u novim pregovorima otvoriti i tema povećanja plaća ali tu se mora pronaći kompromis između trenutne situacije u gospodarstvu i opravdanih zahtjeva sindikata s druge strane.

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

20 21

MIR

ELA

PR

ISE

LAC

RE

MI

MIR

ELA

PR

ISE

LAC

RE

MI

MIRELA PRISELAC REMI

pjevačica, književnica, tekstopisac, kompozitor i prevoditeljica

Ona je pjevačica, književnica, tekstopisac, kompozitor i prevoditeljica. Jedna je od najproduktivnijih, a ujedno i najprepoznatljivijih autorica ne samo na hrvatskoj glazbenoj sceni, već u i čitavoj regiji. Njeni tekstovi ne ostavljaju utisak kao da su predložak za

sadržaj neke meksičke sapunice; ne govore o bezgraničnoj i vanvremenskoj zabranjenoj ljubavi, nepreglednim cvjetnim prostranstvima i proljeću koje nikada ne prestaje. Ona kroz svoje pjesme progovara o temama iz svakodnevnog života, s naglaskom na socijalne probleme, kritiku sistema i položaj žena u modernom društvu. U vezi ovog posljednjeg, jedna je od najistaknutijih hrvatskih borkinja za ženska prava i jednakost spolova. S grupom „Elemental“ nekoliko puta je osvajala najugledniju hrvatsku glazbenu nagradu, odnosno „Porin“. Od 2014. godine predsjednica je Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije, a već drugu sezonu za redom možemo je gledati kao članicu žirija u televizijskoj emisiji HRT-a „Zvijezde pjevaju“. Ove godine na „velika vrata“ ušla je i u svijet književnosti, objavivši svoju prvu zbirku pjesama „Masarykova“, a sudeći po pozitivnim kritikama struke i publike, vjerojatno će u tom svijetu imati još puno toga za reći. Ona je Mirela Priselac Remi i naša je nova sugovornica u serijalu „POZNATA LICA I ŽELJEZNICA“. Ako sam za vlastiti doživljaj dolaska na razgovor jedne od naših prethodnih sugovornica upotrijebio stih Branka Ćopića „Naišla je kao lak oblačak…“, onda ću za ovu prigodu parafrazirati jedan rokerski stih Momčila Bajagića koji kaže: „Kad hoda ne zastajkuje, zemlju ne dodiruje, a mene ne primjećuje…“ Zato sam ja primijetio nju (a vjerujem da nije bilo muškarca na Glavnom kolodvoru koji ju nije primijetio), a utisak koji je ostavila svojom pojavom, iskazanom susretljivošću i osobnim angažmanom (posebno za vrijeme fotografiranja), ono je što ovaj posao čini istinskom privilegijom. A sam razgovor izgledao je otprilike ovako…

POKUŠAVAM PROMIJENITI SVIJET NA BOLJE

RAZGOVARAO: Nebojša GojkovićFOTO: Nebojša Gojković

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

22 23

Poštovana gđice Priselac, pri-je svega hvala Vam što ste se odazvali našem pozivu i prista-li na ovaj razgovor. Molio bih Vas da se za sam početak pred-stavite našim čitateljima s ne-koliko osnovnih podataka o sebi…Hvala Vama na pozivu da budem dio ove željezničke avanture. Dakle, krenimo od „Glavnog kolodvora“, he, he... Rođena sam u Zagrebu, u Vinogradskoj bol-nici. Odrasla sam na Britanskom trgu, točnije u Radničkom dolu – u radničkoj obitelji, s mamom, tatom, bakom i bratom. Za sred-nju školu odabrala sam 2. opću gimnaziju. Studirala sam na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu, a po struci sam profesorica en-gleskog i španjolskog jezika i književnosti. Uz osnovnu školu, završila sam i muzičku školu, smjer gitara. Članica sam benda „Elemental“. Predsjednica sam zagrebačke podružnice Hrvatske glazbene unije i punopravna članica Hrvatskog društva skla-datelja. Aktivna sam u borbi za prava muzičara, građanska pra-va, prava žena, LGBT zajednice, potlačenih i svih koji se osjećaju kao da nigdje ne pripadaju ili se osjećaju drukčijima. Kako bi rekla grupa „Film“, svima onima koji se osjećaju „Neprilagođeni“. To sve radim u suradnji s raznim udrugama, ali i kroz umjetničko djelovanje – kroz muziku koju st-varam s „Elementalom“.

Da krenemo onda od početka, odnosno od Vašeg djetinjst-va; 80-e godine, Britanski trg, šuma Zelengaj… Kakve Vas us-pomene vežu za taj dio života? Većina nas svoje djetinjstvo pro-matra kroz nostalgične, ružičaste „naočale“, pa tako i ja. Najjače,

ali i najljepše uspomene na djet-injstvo su mi u šumi Zelengaj – bio je to raj za djecu koja odrasta-ju. Igrali smo se bez ograničenja, jurili i skrivali se po šumi, penjali se po stablima i razbijali koljena. Uspjeli smo u urbanoj sredini naći malu zelenu enklavu u kojoj je sve bilo dopušteno. Do škole se išlo kroz Kozarčeve stube i Kozarčevu ulicu, koja je danas simbol korupcije zbog Sanadera i njegove klike. No krajem 80-ih cijeli taj kvart podno Pantovčaka, pa i sam Pantovčak, bili su nešto posve drukčije od onoga što su danas.

Već tada počinje i Vaša ljubav prema glazbi. Je li Vas tada netko usmjerio u tom pravcu ili je to bio isključivo Vaš iz-bor?Roditelji su me upisali u muzičku školu „Blagoje Bersa“, nakon što su primijetili da nemam ni tre-nutka mira i da stalno plešem i pjevam po kući. Možda su se siroti ljudi zaželjeli malo tišine, pa su mislili ako me pošalju u muzičku, „ispucat“ ću se tamo, ha ha... Osim u muzičku, upisa-li su me na dramsku i na „jazz dance“. Bila sam aktivno dijete pa sam uživala u svim tim aktiv-nostima. Na neki način, smatram da su me roditelji usmjerili u tom kreativnom pravcu, još od malih nogu. Kasnije, kada sam odlučila da mi muzika bude prvi poziv u životu, roditelji s time nisu bili najsretniji no tada sam ih samo podsjetila da su me upravo oni upisali na sve ove aktivnosti koje su me zapravo pripremale za scenu! Eto!

U jednoj pjesmi grupe „Riblja čorba“ ima stih koji kaže: „…mani muzikante, važna je

škola…“. Vi ste jedna od rijet-kih osoba na našoj glazbenoj sceni (a i šire) koja je uspjela i jedno i drugo; nakon završene srednje škole, na Filozofskom fakultetu upisujete engleski i španjolski jezik i književnost, što kasnije i diplomirate. Je li to bilo baš ono što ste željeli ili samo „osigurač“ ako ne uspi-jete u glazbi?Nisam mislila da ću se profe-sionalno baviti glazbom. Istina, tijekom djetinjstva mnogo sam vremena provodila u izvannas-tavnim aktivnostima koje su pov-ezane uz izvedbenu umjetnost, ali sam istovremeno obožavala učiti strane jezike – to jest, učiti općenito. Od šestog razreda os-novne znala sam da ću studirati jezike. Negdje krajem srednje škole, razmišljala sam o studi-ju filozofije, no ljubav prema stranim jezicima ipak je prevag-nula. S 16 godina prvi sam se put susrela s „rap“ muzikom. Taj me svijet oduševio, jer sam voljela pisati, a „rap“ je spajao muziku i veliku količinu teksta u pjesma-ma. Tijekom studija, paralelno sam stvarala muziku s „Elemen-talom“, ali tek s 30 g. odlučila sam se u potpunosti baviti muz-ikom, profesionalno. Nakon za-vršenog faksa, zaljubila sam se u prevođenje – i televizijsko i kn-jiževno. I danas, kao profesional-na muzičarka, volim „zagristi“ u kvalitetan komad prijevoda, da ostanem u formi.

Vama diploma nije koristila samo da biste njome popunili prazninu na nekom od zidova dnevnog boravka, već ste se kasnije vrlo uspješno (i unos-no) bavili i poslom prevoditel-ja. Ni u tom prevođenju niste odlazili daleko od glazbe…Istina, muzika mi je uvijek bila

kao sjena, za petama. Isprva sam radila televizijske prijevode koji nisu imali previše poveznica s muzikom (osim što bi me an-gažirali kada je trebalo prevoditi muzičke dokumentarce ili film-ove s puno slanga), ali kad sam počela prevoditi književnost, dopalo me da prevodim muzičke biografije. Uživala sam u tome. Prevela sam biografije „U2-a“, Davida Bowiea, Michaela Jackso-na, Bruce Springsteena... Sve su to naslovi koji se i danas mogu naći na policama knjižara, i toplo ih preporučam vašim čitateljima.

Nekako u isto vrijeme s počet-kom studiranja, s još dvojicom svojih kolega osnovali ste grupu „Elemental“. Kakvi su Vam tada bili planovi i je li Vas iznenadilo sve ono što je nešto kasnije uslijedilo? Kada smo osnivali bend, zaista nismo imali nikakvih većih am-bicija, u smislu da jednog dana postanemo profesionalni muz-ičari. Osnovali smo bend jer smo se osjećali dobro dok stvaramo muziku, uživali smo u među-sobnom druženju i zaista nis-mo imali nikakve dalekosežnije planove. Mislim da nam je srce bilo na pravom mjestu. Moram priznati da je i mene iznenadila dugovječnost „Elementala“ koji danas broji 22 godine staža od nastanka i 20 godina od prvog objavljenog albuma. Kad smo oformili bend, 1998. godine, bili smo dijelom zagrebačke „rap“ scene koja je tada bila u „povojima“. Bilo je iznimno za-nimljivo sudjelovati u svemu tome, promatrati kako se protag-onisti scene pojavljuju i nestaju i pronaći usred toga i svoje mjes-to.

Možete li nam dati kratki

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

24 25

rezime dosadašnjeg rada grupe; koliko je to objavljenih albuma, održanih koncerata, proputo-vanih kilometara…? Luka Tralić Shot, Gordan Radočaj Ink i ja oformili smo „Elemental“ 1998. godine. Prvo izdanje bio je album „Moj, njegov i njen svijet“ 2000. godine, a nakon njega, 2002. godine, izdajemo album „Tempo velegrada/ Demiurg“. Na-kon tri godine, Ink odlazi iz ben-da i Shot i ja s instrumentalistima koji čine tada prateći bend, 2004. godine snimamo album „Male st-vari“. Taj nas je album iz anonim-

nosti prebacio u „mainstream“ i na top ljestvice. Ukupno, „Elemental“ je objavio 8 albuma (posljednji al-bum „Ilica“ objavili smo u lipnju ove godine). Osvojili smo brojne muzičke nagrade, okrenuli brojne kilometre, smatramo se regional-nim bendom jer sviramo od Varda-ra do Triglava i najviše uživamo up-ravo kada izađemo na pozornicu.

Osim kroz pjevanje, Vi osobno ostvarili ste se i kao autor. Što je to što Vas posebno inspirira i o kojim temama kroz svoje sti-hove najčešće progovarate?

Sa svojim kolegom Shotom iz „Ele-mentala“ pišem stihove za bend u kojima se oboje pronalazimo. Naša sinergija u pisanju jako je važna jer uvijek obrađujemo teme u kojima se oboje osjećamo 100% ugodno. S obzirom da se Shot i ja poznaje-mo već 23 godine, jedno drugom ulazimo „pod kožu“ i prirodno se jedno na drugo naslanjamo. Mis-lim da to naši slušatelji i osjete kroz stihove. Što se tiče pisanja iz-van „Elementala“, pišem pjesme za svoj solo materijal koji minuciozno kompiliram, ali i za „Jato“ – muz-ički projekt kojim se zabavljam

posljednje dvije godine, kad ne radim na pjesmama za „Elemen-tal“. Također, pišem i poeziju koju sam ove godine objavila u zbirci „Masarykova“ za VBZ.

Osim po mnogobrojnim i iznim-no posjećenim nastupima, svoju kvalitetu potvrdili ste i mnogo-brojnim osvojenim strukovnim nagradama; da spomenemo samo 3 puta osvojene „Porine“ za najbolje albume urbane klupske glazbe, te još 2 „Porina“ za pjesmu godine i najbolju iz-vedbu grupe s vokalom. Koliko te nagrade znače Vama osobno, a koliko znače za posao kojim se bavite?

Nagrade struke uvijek dobro dođu kao potvrda da si na dobrom putu. One su vrijedne i značajne, ali ne i presudne. Nagrada publike je, po mom sudu, puno bitnija – a nagra-da publike jest svaka ispunjena dvorana i klub. Kad ljudi izdvoje iz svog prihoda da bi kupili kartu za tvoj koncert, nema veće pohvale i priznanja od toga!

Godine 2014. izabrani ste za predsjednicu Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije. Što Vas je motiviralo da se prihvatite jedne takve funkcije?U rad Hrvatske glazbene unije ukl-jučila sam se prije desetak godina jer sam htjela poraditi na poziciji

muzičara unutar društva i pomoći nam da se othrvamo ulozi „građa-na drugog reda“, kako se često per-cipira umjetnike (do ove ozbiljne konstatacije došla sam uvidjevši da se umjetnicima često govori: „u redu, baviš se muzikom/slikarst-vom/plesom, ali čime se zaista baviš?“) Prepoznala sam HGU kao najbolje organiziranu i strukturira-nu udrugu koja je doista učinko-vita u borbi za prava muzičara i pridružila im se!

Jedna ste od najpoznatijih ak-tivistkinja na području ženskih prava i jednakosti spolova. Koja je to situacija presudno utjecala na takav Vaš angažman i u kojim

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

26 27

dijelovima svakodnevnog života se nejednakosti između spolo-va najviše ogledaju?Nisam najpoznatija, nikako! Ima mnogo žena u javnom prostoru koje se duže, temeljitije i kvalitet-nije bave tematikom ženskih prava i ravnopravnosti spolova. Ja sam muzičarka s mikrofonom u ruci, pa imam sreću da se moj glas glasni-je čuje. Iskorištavam tu privilegiju da učinim nešto dobro po pitanju ženskih i ljudskih prava, barem da osvijestim javnost o tematikama koje smatram važnima. S obzirom da je moje ishodište angažirani „rap“, nekako sam prirodno preu-zela ulogu „megafona Elementa-la“. No jamčim vam da su i moji

kolege i kolegica u bendu jedna-ko angažirani za prava i ravno-pravnost. Svaka naša pjesma koju snimimo, a s tematikom ženskih ili ljudskih prava, naš je pokušaj da promijenimo svijet na bolje. Ne želim raditi samo pjesme koje se bave muško-ženskim odnosima, makar bi mi to bilo jednostavnije, jer nikome ne bih „stala na prste“ niti se zamjerala mišljenjem koje nije svima po volji. No ja to radim jer osjećam potrebu da iza sebe os-tavim trag i promijenim okolnosti za mlade žene koje dolaze poslije mene.

Kako gledate na sve ono što se posljednjih godina događa u

društvu, a vezano za pravo žene na izbor i smeta li Vas to što nam o ženskoj anatomiji gotovo po pravilu najčešće dociraju ložači visokih peći i čuvari plaže u zimskom periodu?Ha ha, odlični nazivi, baš me nas-mijalo! Mislim da bi neki moj ko-lega/kolegica s Filozofskog, s kate-dre psihologije, puno bolje znao/znala odgovoriti na pitanje – zašto su žene i žensko tijelo konstantno na piku? Živimo u 2020. godini i čovjek nekako vjeruje da bi svatko od nas imao pravo sa svojim tije-lom raditi što želi – međutim, nije tako. To samo dokazuje da je borba za ravnopravnost daleko od kraja!

Široj javnosti postali ste poznati učešćem u žiriju HRT-ovog glaz-benog showa „Zvijezde pjevaju“ gdje Vas i ove sezone možemo gledati. Reklo bi se da ste se tu prilično dobro snašli budući da ste pozitivne kritike dobili kako od struke, tako i od mnogobro-jnih gledatelja. Kako ste Vi osob-no doživjeli taj svoj angažman?Kao priliku da se dobro zabavim i iskusim nešto novo – žiriranje mi nije strano, ali obično žiriram u nešto „alternativnijim“ prilika-ma – na muzičkim ili demo natje-canjima diljem regije. Posljednji angažman tog tipa bio je za „Za-dužbinu Milana Mladenovića“, gdje smo Rundek, Gile i ja birali najbolji bend/izvođača 2019. go-

dine. Lijepo je biti dijelom tako velikog showa kao što su „Zvijezde pjevaju“ jer upoznaš puno novih ljudi – i iz produkcije i natjecatelja/mentora, i vidiš iz prve ruke što je sve potrebno da se tako golemi i kompleksni show postavi na noge!

Da pređemo sada i na temu zbog koje smo Vas i pozvali na ovaj razgovor, a to je željeznica. Jed-na ste od rijetkih mlađih osoba iz našeg javnog života koja iza sebe ima bezbroj proputovanih kilometara vlakovima. Možete li se prisjetiti kada je počela Vaša ljubav prema takvoj vrsti puto-vanja?O putovanjima vlakom ispisani su romani i romani, brojni stihovi

i priče. Vlak i putovanje vlakom vrlo su inspirativni za umjetničke duše – sjediš na toplom, udobnom sjedištu i promatraš okolinu kroz prozor. Promatraš razne krajobraze, sve jedan zanimljiviji od drugog. To recimo nemaš priliku raditi kad putuješ autom, jer si ili vozač ili suvozač, rjeđe na stražnjem sjedalu. Putovanje vlakom je romantično, uz meditativan zvuk pragova koje vlak prelazi, koji te uljuljaju u posebnu atmosferu u kojoj misli i slike nadiru same. Imaš i luksuz da protegneš noge, prošetaš, popiješ kavu, možda i pojedeš nešto... Ako putuješ dulje, možda i odspavaš u vagonu s ležajevima. Možeš prenijeti i bicikl, neki veći teret koji putuje s tobom.

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

28 29

Volim, baš jako volim vlakove i putovanje njima. Imam osjećaj da bih putujući vlakom mogla napisati novu zbirku poezije – nešto je mistično i poetski u vlaku.

U kojim dijelovima planete ste do sada imali priliku putovati vlakom?Vlakom sam putovala kroz Hrvatsku, Sloveniju, BiH, Srbiju, Italiju i malo po Njemačkoj – nešto zbog posla, nešto iz privatnih poriva i gušta. Jedna od velikih životnih želja mi je da kupim kartu za Transsibirsku željeznicu i iskusim to legendarno putovanje!

Koje od tih putovanja posebno pamtite i zbog čega?Putovanje u Veneciju iz Trsta je bilo kratko i slatko (nastavljali smo iz Venecije do Firence), a od regionalnih moram izdvojiti prvo putovanje u Beograd, 2003. godine s kojeg postoji i anegdota koju i dan danas prepričavamo. Naime,

Shot i ja smo putovali u Beograd kako bismo snimili pjesmu s beogradskim reperom Marčelom. S obzirom da se poslije granice kompozicija vlaka preslaguje, nismo bili sigurni jesmo li u pravom vagonu koji nastavlja put prema Beogradu. U kupe nam je provirio brkati kondukter, a mi smo ga pitali: „Oprostite, je li ovo vlak za Béograd“, a on je odgovorio: „Jeste, ovo je voz za Beógrad.“ Nismo čuli srpski dugo godina (naša pjesma s Marčelom prva je reperska muzička suradnja između Zagreba i Beograda nakon rata), pa nas je to i razveselilo i nasmijalo. Odahnuli smo, jer smo bili na pravom putu.

Često Vaše nastupe uspoređuju s vožnjom vlakom u Indiji. Što je to što povezuje te dvije kategorije i jeste li imali priliku putovati vlakom u Indiji?Joj, nažalost nisam! Kad sam nešto sitno putovala po Indiji, koristili

smo osobni auto kao prijevozno sredstvo! Nisam znala da naše nastupe uspoređuju s vožnjom vlakom po Indiji, ha ha... Istina, mnogoljudni su, i istina, nitko ne ispadne iz vagona jer smo složni i jedni druge čvrsto držimo.

U jednom periodu Vašeg života željeznica je odigrala i jednu posve romantičnu ulogu... Istina! Bila sam u vezi na daljinu i spajala nas je željeznička linija „Podravka“. Bože, to je bilo tako davno, kao da je bilo u nekom drugom životu. Već sam vam ispovjedila svoju zanesenost željeznicom, a zamislite još situaciju u kojoj vas vlak vozi prema osobi u koju ste zaljubljeni! Pa ovo je za „herc roman“, he, he! Jedino što mi je traumatsko iz tog perioda jest činjenica da nisam mogla sama otvoriti teška vrata vagona, pa bih svaki put molila konduktera da mi pomogne. Danas više ne bih imala te probleme jer je sve na dugme, ali danas se vjerojatno više i ne bih upuštala u vezu na daljinu.

Željeznica bi Vam na neki način trebala biti zahvalna, budući ste jedno vrijeme bili vrlo angažirani na ukrašavanju vlakova i njihovoj vizualnoj prezentaciji u skladu sa modernim svjetskim trendovima…Ma niste valjda i to iskopali! Ovo je definitivno jedan od najboljih intervjua koje sam dala – ikada! Sve znate, čak ni moji roditelji za ovo ne znaju, ha ha.... Istina, kada sam crtala grafite, negdje sa 17 godina, točno u vrijeme kada sam počinjala „repati“, voljeli smo se zaletjeti „gdje vlakovi spavaju“, u Dubravu ili na Glavni, i oslikati koji vagon. Inspiraciju smo crpili iz ulične umjetnosti New Yorka i htjeli da naši vlakovi izgledaju

kao njujorški metro. Nemojte me odati!

U vlaku ste „upoznali i Maju“… „Maja“ je jedna od pjesama iz moje zbirke „Masarykova“ objavljene u lipnju 2020. godine. Pjesma je jedna od rijetkih koje su pisane prema istinitom događaju. Volim i čitati i pisati poeziju, daje mi otvorene ruke jer nema ograničenja rimom (pišem slobodnim stihom), a i mogu se baviti tematikama koje možda nisu toliko interesantne za uglazbljivanje. Poezija je moj novi poligon koji istražujem, pregledavam, ispipavam... Neću vam govoriti detaljnije o pjesmi, pozivam vaše čitatelje da kupe zbirku i podrže!

Iako ste u odgovoru na naše prvo pitanje vezano za željeznicu već nešto općenito rekli na tu temu, koliko je Vama osobno kao autoru željeznica inspirativan motiv? Da priznam nešto što nisam nikome: svaki put kad se vozim vlakom, u kupeu, i slušam muziku na slušalice, u jednom trenutku zamislim da snimam spot i zamišljeno gledam kroz prozor kao da me snimaju! Ha, ha... Pa bar iskreno priznam, neka mi se pola prašta! Zabavlja me to!

Ovog ljeta izdali ste i svoj književni prvijenac, odnosno zbirku pjesama „Masarykova“. Koliko se u samoj zbirci može pronaći nekih autobiografskih momenata i planirate li se, a nakon pregršt pozitivnih kritika koje ste dobili kako od struke, tako i od čitatelja, još ozbiljnije angažirati na tom književnom planu?Prva se pamti i zato ću ja ovu svoju prvu staviti na posebno mjesto

svojih dostignuća. Tim više što je objavljena 2020. godine, koju ćemo pamtiti po svemu osim po dobrom! Naravno, nadam se tijekom života objaviti još koju, piše se stalno i pero je „oštro“. Mene uhvate stvari u „valovima“ pa poprimam drukčije identitete, a sve valjda u nastojanju da uvijek radim nešto zanimljivo i novo. Volim samoj sebi dokazivati da nisam jednodimenzionalna osoba i da mogu istovremeno preuzeti više poslova/identiteta. To vučem još od djetinjstva kada sam bila zainteresirana za mnogo stvari istovremeno.

Kad je glazba u pitanju, kako se snalazite u novonastalim okolnostima koje Vama i Vašim kolegama ne ostavljaju puno prostora za uobičajene profesionalne angažmane?Malo smo stali na loptu i prebacili se na „tihi“ rad u prostoriji za

probe, gdje smišljamo nove pjesme i uvježbavamo stare, da ne ispadnemo iz forme. Važno je stalno raditi i utjeloviti svoje najbolje „ja“, što je više moguće. Čekamo bolje dane za izvedbenu umjetnosti i nadamo se da će ova grozna globalna pandemija što prije proći.

Poštovana gđo Priselac, hvala Vam još jednom u ime naših čitatelja što ste odvojili dio svog vremena za nas i ovaj naš razgovor. Želim Vam puno uspjeha u daljnjoj karijeri, i naravno, da Vam sve u životu, kao i u poslu, što češće bude po Vašoj mjeri!Hvala i vama, ovo je jedan od najzanimljivijih, najiscrpnijih i najdetaljnijih intervjua u kojem sam sudjelovala. Bio je gušt prošetati se kroz posljednjih 23 godine mog druženja s muzikom! Budite dobro i zdravo!

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

30 31

Put ti je bio intenzivan i željeznički si stasao da možeš raditi na svim poslovima izvršne službe a i ostale poslovi u domeni organizacije i regulacije prometa! Da u to vrijeme je bila sve jedna željeznica i radili smo sve poslove.

Kako si završio na željeznici odnosno kako si se opredijelio, u to mlado doba, za željezničku školu i željezničko zanimanje?Nisam sigurno svojom voljom i nije to bila nekakva posebna ljubav da bi ja želio ići na željeznicu. Bio sam dijete sa sela i na nagovor djeda strojovođe, pošto je bio najstariji u kući, rekao je da idem na željeznicu. Meni je bila želja da idem

za automehaničara. A znate, stariji se mora slušati, a kako je otac radio po terenu morao sam slušati djeda i tako sam završio na željeznici. Govorio je da je željeznica sigurna državna firama, uvijek će raditi i uvijek će voziti a sve ostalo je nesigurno.

Ima li nešto iz te početne faze što ti se urezalo u sjećanje, nešto što te obilježilo, nešto lijepo čega se uvijek sjećaš od svog dosadašnjeg željezničkog puta?Znate kako je bilo na početku, kao dijete sa sela na prvi dan škole, izgubljen, ne znam ništa osim gdje je škola i đački dom. Poslije je bilo lijepo. Kao mladi željezničar prošao sam sva radna mjesta, radio kao kondukter, radio po

svim kolodvorskim radnim mjestima tako da ne bi izdvojio nešto posebno.

Kroz taj tvoj razvoj dolazimo do situacije u kojoj si danas i čini li te današnji posao sretnim?Da, volim sadašnji posao i zadovoljan sam s njim.

Da možeš nešto promijeniti kroz to vrijeme, neke stvari vezane uz posao, što bi prvo promijenio?Jedino žalim što nisam pravodobno i na vrijeme, kad se to moglo, nastavio daljnje školovanje i stekao neko više ili visoko obrazovanje. Nažalost, sada je za to kasno.

Misliš li da kolegice i kolege koji su se kroz to vrijeme osposobili, došli u

FOTO: Anto IličićRAZGOVARAO: Anto Iličić

ŽIVJETI 100 NA SAT

STIPO ĆORLUKASTIPO ĆORLUKAprometnik vlakova u Zagreb Glavnom Kolodvoruprometnik vlakova u Zagreb Glavnom Kolodvoru

Rođen je 18. kolovoza 1972. godine u Doboju, u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završio je u Mišincima. Nakon osnovne škole dolazi u Zagrebu, u željezničku srednju školu u Palmotićevoj. Uspješno ju završava, a kako je imao ugovor i stipendiju za kolodvor Slavonski Brod, vraća se na stažiranje u kolodvor Okučani. Početkom Domovinskog rata, zbog okupacije Okučana, dolazi raditi u Slavonski Brod. Tu je, kako sam kaže, radio svašta. Bio je vlakovođa, kondukter, popisni vlakovođa, blagajnik, skladištar, da bi 1993. godine zbog potrebe za kondukterima u zagrebačkom području došao na ispomoć u Zagreb. To je trajalo, otprilike, osam mjeseci. Nakon toga predaje zamolbu u tadašnji PTP Novska za radno mjesto prometnika vlakova i dobiva posao u kolodvoru Novoselec. U Novoselcu je proveo godinu dana, uz stalno popunjavanje „rupa“ zbog nedostatka izvršitelja, u kolodvorima Popovača, Ludina, Deanovec. Nakon toga predaje molbu za Zagreb GK. Kako se u to doba na Zagreb GK nije moglo doći a da prethodno nisi radio u nekom kolodvora u čvoru, tako dobiva ugovor o radu za kolodvor Sesvete gdje je radio osam mjeseci. Na Zagreb GK je od 1. listopada 1995. Osim na radnom mjestu prometnik vlakova nekoliko mjeseci obavljao je i poslove pomoćnika šefa kolodvora.

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

32 33

poziciju koja je bolja od tvoje sadašnje?Ne, nego mislim da bi s višom stručnom spremom mogao neke stvari promijeniti na željeznici, poboljšati na neki način.

Kroz ovo vrijeme dogodila se promjena na željeznici, željeznica nije više jedinstvena nego se razdvojila. Tehnološki procesi su i dalje ostali zajednički. Kako se ostvaruje suradnje s radnicima drugih željezničkih poduzeća?Ja uglavnom dobro surađujem, mogu reći izvrsno. Vjerojatno je to zbog mog dugogodišnjeg iskustva i što poznam dosta kolega iz drugih službi.

Ovaj način rad u turnusu 12/24/12/48 ili neki drugi, svakako utječe na bioritam, na život, na privatni život. Kako se to reflektira na tvoje zdravlje?Ja sam specifična osoba u tom pogledu jer meni taj turnus odgovara zato što imam i privatni biznis, pa imam više slobodnog vremena. Da, ostavlja trag, pogotovo sada u pedesetim godinama. Ne spava se redovito pa se pojavljuje problem s tlakom, razdražljivost, ponekad vam sitnice smetaju a onda se to reflektira i na obitelj.

Koliko ste zadovoljni sadašnjim uvjetima na svom radnom mjestu?

Kada bi uvjete kvalificirali od jedan do deset bila bi osmica. Ne mogu reći da je loše, griješio bih kad bih rekao drugačije, a treba biti i objektivan s obzirom na sveukupnu situaciju. Opet da je sve savršeno – nije.

Dugogodišnji problem je nedobivanje redovito službene i zaštitne odjeće i obuće i sad je to riješeno Jeste li zadovoljni?Da zadovoljni smo što se tiče odjeće i obuće a ono što je problem je oprema na radnim mjestima od radnih stolica, UKV…

Na sve nas djeluju raznorazne priče, informacije i dezinformacije koje se javljaju u našem okruženju. Najčešće su to priče o smanjenju plaće ili o višku radnika i mogućim otkazima. Kako na tebe djeluju te vrlo česte priče? Ne opterećujem se puno time jer već imam dosta godina radnog staža, ali otkad sam došao ovdje uvijek je „upitno“ hoće li biti plaće u mjesecu prosincu, te nema država novaca, željeznica loše stoji… A ja se ne sjećam unazad 30 godina da je plaća kasnila možda par mjeseci. Nemam s tim nikakvih problema, dok mlađe kolege možda razmišljaju o tome svaki put kad netko baci „bubu“.

Koliko si zadovoljan plaćom u HŽ Infri?

Ovo ću reći s moje točke gledišta: zadovoljan sam. Vratit ću se sad na početak naše priče; opseg posla nije više kao što je nekad bio. Da bi plaća mogla biti bolja, mogla bi, ali općenito sam zadovoljan.

Kakav je tvoj pogled na sindikate, sindikalni rad i djelovanje?Što se tiče sindikata, moja želja je, a nadam se da će biti i ostvariva, da sindikati budu još jedinstveniji.

Pojavila se tendencija rada od kuće. Može li se nešto takvo dogoditi na željeznici? Sad se priča da bi oni koji rade 8-satno radno vrijeme radili tjedan dana na poslu, a tjedan dana od kuće. Izvršna služba nema tu mogućnost.

Kad već spominješ izvršnu službu čini li ti se kako je izvršna služba u HŽ Infrastrukturi gurnuta u drugi plan u odnosu na ostale poslove i treba li se to promijeniti?Je, gurnuta je i naravno da bi se to trebalo promijeniti.

Na koji način? Prije svega organizacijski. Da to što nam je glavni predmet poslovanja bude na vrhu, a ostali poslovi da to servisiraju.

Došlo je konačno i do nekog zapošljavanja mladih radnika. Kako ti se

ti čini, je li dovoljan broj? Dovoljan broj, ali na „knap“. Dosta kolega je spremno za mirovinu, dok su ostale kolege sve starije. U čvoru Zagreb za dvije ili tri godine trebat će 30 novih prometnika.

Jesi li ti blizu odlaska? Nisam.

Da se posvetimo malo onom dijelu tvog života izvan željeznice. Kako si organiziran u vrijeme kad ne radiš? Izvan željeznice sam organiziran „100 na sat“. Svako jutro se ustajem u 5.20 sati i ako taj dan ne radim na željeznici, onda mi taj dan završava u 23.30 sati. Već 12 godina imam tvrtku sa 18 zaposlenih, bavimo se gradnjom stambenih i nestambenih objekata. Kako živimo u metropoli, tako ovaj dio Hrvatske nikad nije oskudijevao u tom poslu.

To znači da si ti svoj hobi pretvorio u posao?Tako je.

Možete li to kao oblik ponašanja preporučiti i svojim kolegicama i kolegama? Pa, to je sad pitanje o kojem bi se moglo raspravljati jedno pet dana. Možda sam u krivu, a možda i nisam, ali u današnje vrijeme nitko neće da ima obavezu 24 sata. Svi hoće da odrade svoju smjenu i da onda

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

34 35

budu slobodni, a rijetko bi tko prihvatio da radi non – stop.

Ako si stalno u poslu nemaš vremena ni za ženu ni za djecu. Kako tvoja obitelj prihvaća taj tvoj tempo?Nekako sam si to izbalansirao. Kako se tvrtka proširila, osobno ne radim više toliko, tako da sam uglavnom na terenu. Kad sam slobodan što se tiče željeznice, navratim kući 4 ili 5 puta, ručam s obitelji, s djecom obavljam sve što treba, ovog mlađeg vozim na treninge i tako… I naravno, vikend je obiteljski.

Imaš li neke neispunjene snove na nekom drugom polju o kojima nismo pričali, a koje namjeravaš realizirati?Pa, nemam ništa posebno. Relativno rano sam se mlad oženio, stekao obitelj, riješio stambeno pitanje. Djeca su sad velika, imam još jednog sina koji ide u srednju školu. Nemam ništa za što bih mogao reći da mi je ostalo neispunjeno.

Vjernik si, rimokatolik, ideš redovno na mise i s te strane vodiš se primjerom da nisi prema svojim radnicima

bešćutni poslodavac, nego držiš da su i oni ljudi koji imaju svoja prava? Tako je. Kod mene u tvrtki imam radnike tri vjeroispovijesti i poštujem svačiju vjeru. Dajem slobodne dane kad god tko ima kakve blagdane, a kad su katolički blagdani svi imaju slobodno. Još samo poruka za kraj… Svim kolegama bih poručio da imaju više sloge i razumijevanja jedni za druge, a manje podmetanja i licemjerstva.

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

36 37

UKRATKO:Kako bi sebe opisao u 4 riječi? Pošten, vrijedan, tvrdoglav i uporan.

Procjenjuješ li ljude na prvu?Ne.

Što drugi na tebi prvo zapaze? Krupan čovjek.

Dinamo ili Hajduk?Dinamo.

Za kućnog ljubimca bi radije psa ili mačku? Psa.

Jesi li više za hodanje stubama ili vožnju liftom? Stube.

Preferiraš li komunikaciju putem posrednika, odnosno facebooka i vibera ili preferiraš živu riječ?Živu riječ, ali koristim i ovo ostalo.

Vrijedi li za tebe uzrečica „strpljen - spašen“? Ne.

Blic poruka za kraj onima koji će ovo čitati… Želim vam sve najbolje u životu!

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

38 39

MIRKO BUŠIĆMIRKO BUŠIĆprometnik vlakova u kolodvoru Virjeprometnik vlakova u kolodvoru Virje

RAZGOVARAO: Anto IličićFOTO: Anto Iličić

DA SE NIKAD VIŠE NE DOGODI

Što Vam je bio poticaj da se opredijelite za rad na željeznici?Nisam imao neki posebni poticaj, nikoga u familije nisam imao na željeznici, niti sam imao veze sa željeznicom. Jednostavno bile su takve okolnosti; radio sam kao tr-govac nakon završene trgovačke škole u Bjelovaru i kada je došlo do nekakvih smjena ja sam vidio tu svoju priliku i išao sam na kurs za skretničara. Privuklo me je to da sam od prvoga dana primao neku stipendiju a bio sam trenutno ne-zaposlen i imao sam osigurano stalno radno mjesto. Prvo radno mjesto mi je bilo posao skretničara

u Đurđevcu gdje sam radio od 1984. godine do početka Domov-inskog rata devedesetih godina kada sam premješten u Virje. Bio sam oduševljen vlakovima i to me je interesiralo.

Imate li nešto što Vam se najviše usjeklo u sjećanje iz tog počet-nog vremena na željeznici?U to vrijeme kada sam radio u Đurđevcu tada su dolazile maršrute. Bivša firma Podravina tovarila je pijesak i svako dan je dolazila i pokretala se jedna gar-nitura. Radilo se puno, a mene je uvijek interesirao promet i ja sam

uvijek, čim je telefon zazvonio dizao slušalicu i javljao se, jednos-tavno me interesiralo i to sam vo-lio. Tako sam poslije Domovinskog rata prvom prilikom upisao školu za prometnika vlakova. Posebno mi je ostalo u sjećanju kada je bila maršuta u Đurđevcu i vukli smo Fals vagone van, ja sam bio prati-lac i dok sam stajao na stepenici vagona nekako sam se okliznuo i noge su mi pale dolje, skoro pod bandaž. To mi je ostalo u sjećanju, poderao sam hlače i kožu na bed-rima, ali to je bio taj čar u poslu i radu i to ću uvijek pamtiti ali hvala Bogu da se ništa nije dogodilo.

Rođen je 26. rujna1959. godine u Virju, tu živi cijeli život, a kao prometnik vlakova tu i radi od 2001. godine. Prije toga, od 1984. godine, bio je skretničar, te je išao u školu u Palmotićevu nakon čega je radio kao prometnik vlakova u Koprivnici i Suhopolju. Često je, po potrebi, na zamjenama u kolodvorima Bregi, Virje, Đurđevac i Virovitica. Mirko ima obitelj, suprugu i troje djece. Najstarija kćerka je prometnica u Virju, sin je dvije godine mlađi i on se nada zaposlenju na željeznici a najmlađa kćer je učiteljica razredne nastave u Kapeli. Sin mu je profesor matematike i fizike i nada se zaposlenju na željeznici.

ŽE

LJEZ

NIČ

AR

I SU STV

AR

ALI LIJE

PU

NA

ŠUŽ

ELJE

ZN

IČA

RI SU

STVA

RA

LI LIJEP

U N

AŠU

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

40 41Ž

ELJE

ZN

IČA

RI SU

STVA

RA

LI LIJEP

U N

AŠU

ŽE

LJEZ

NIČ

AR

I SU STV

AR

ALI LIJE

PU

NA

ŠUŽ

ELJ

EZ

NIČ

AR

I SU

STV

AR

ALI

LIJ

EP

U N

AŠU

ŽE

LJE

ZN

IČA

RI S

U S

TVA

RA

LI L

IJE

PU

NA

ŠU

Zamolbu za ovaj razgovor uputio sam Vam jer ste sudi-onik Domovinskog rata. Mo-lim Vas da nam kažete kako ste se uključili u Domovinski rat?Za vrijeme bivše države, bio sam u vojsci, u školi rezervnih oficira u Sarajevu. Dakle, imao sam nekakvog pojma o vojsci, disciplini i svemu ostalome. Poslije vojske bio sam tu u štabu teritorijalne obrane našem području i svaki vikend sam imao nekakve vježbe. Poslije toga došao je nesret-ni rat i mene su imenovali za predsjednika Kriznog štaba našeg područja. Tu sam vrlo blisko surađivao s vatrogas-cima, civilnom zaštitom, li-ječnicima i svim ostalima. Imao sam 119 izbjeglica iz Iloka, i to sam sve smjestio tu po kućama. Nije problem smjestiti čovjeka, problem je upoznati čovjeka koji dolazi i znati čovjeka koji mu daje smještaj. Dakle, moraš spojiti dvije obitelji. Tu je bilo djece od tri godine do starih ljudi od osamdeset godina. Kad je to sve prošlo, došao je poziv iz Ureda za obranu da im fali čov-jek koji bi preuzeo logistiku u Komletincima, odnosno Privla-ci, ali i Županji. Tamo je bila naša 105. bjelovarska brigada i ja sam se odazvao jer su me tražili. Došao sam tamo i imao sam 1050 ljudi na hrani. Imao sam tri skladišta: prehrane, naoružanja i oprema. Tamo sam došao u studenom 1991. godine. Šokiran. Naši ljudi su većinom imali puške M 48. Prvo što je bilo otišao sam kod zapovjednika i rekao sam mu da na prvoj crti ljudi ne mogu

biti s puškom M 48. Druga st-var, odmah sam stupio u kon-takt s vojarnom u Vinkovcima i dobio sam Rumunjike, uzeo municiju 7,62 i sve sam sam prevozio u automobilu Caddy od Vinkovaca do Privlake. Na tom putu je dosta brisanog prostora i postojala je velika opasnost da te neprijatelj po-godi snajperom ili bilo čime. Nakon toga nabavio sam krevete s vojničkim madraci-ma, a hranu smo kuhali u Privlaci, i prevozili je kami-onima do vojnika na prvu crtu. Pored toga imao sam i teh-ničko odjeljenje koje se brinu-lo za naoružanje. Imali smo majstora koji je popravljao naoružanje na licu mjesta kada je dolazilo do nekakvog kvara na pušci, minobacaču. Imao sam skladište municije i imao sam sanitet - liječnič-ki tim, medicinska sestra ili medicinski tehničar koji su bili s vozilom Crvenoga križa i koji su vršili prijevoz ranjenika bilo vojnika, bilo civila. To je bio veliki posao, a snašao sam se u tome jer sam za to išao u školu u bivšoj JNA. A kako ćeš neprijatelja ubiti nego njegov-im oružjem? Nadalje, ovi ljudi koji su bili na prvoj crti imali su kod sebe samo jedan borbeni komplet municije. Odmah sam reagi-rao na to i rekao sam da vojnik na prvoj borbenoj crti ne može biti sa jednim borbenim kom-pletom. Svaki vojnik kod sebe mora imati tri borbenih kom-pleta te pet borbenih komple-ta mora njihova jedinica imati u pričuvi. To smo odmah riješi-li po kratkom postupku. Najviše vremena mi je oduz-

imala hrana i odjeljenje ku-hara jer vojnik na prvoj crti može biti sedam dana da se ništa ne dogodi i da ne ispali jedan metak, ali minimalno dva put na dan mora jesti. Dakle morao si biti potpuno odgovoran, posložiti ljude da budu odgovorni pa su kuhari imali ustajanje u četiri sata u jutro da pripreme doručak. Slože doručak i podijele ga, druga ekipa ide pripremati ručak a treća ekipa večeru i odmah pripremu za drugi dan. Moje je bilo svaki dan ići po friška sljedovanja.

Imate li neku ratnu aneg-dotu?Ispričat ću Vam jednu zgodu koja me zadesila za Uskrs 1992. kada su nam u posjetu došli veterinarska stanica iz Đurđevca, veterinarska stan-ica iz Virja i neki naši općins-ki predstavnici i donijeli su nam devet odojaka. To nisu bili odojci od dvadeset kilo-grama nego nekih četrdeset kilograma, zaklani, očišćeni i ohlađeni. Razmišljam što s time? Ako dam nekome cijeli neće biti dobro pa razmišl-jam kako bi svakome podi-jelim po komad. Išao sam i tražio okolo gdje bi to mogao ispeći. Našao sam u Cerni pe-karu i pitao čovjeka želi li on to ispeći. Veli on: ma meni je pun kufer te vojske. Stal-no dolaze kod mene a nitko ne može platiti. Ja sam već puno sponzorirao i meni je toga dosta. Ja ga uvjeravam da ću platiti ali on nije vje-rovao. Velim ja njemu kako se možemo dogovoriti. Pitam ga kako peče a on veli da ko-risti lož ulje. Može ovako – ja

tebi dam naftu a ti nama da ispečeš. Nije vjerovao da je to moguće ali sam ga ipak us-pio uvjeriti. Unutar svog kru-ga dužio sam nekih četrdeset vozila pa mi je svaki tjedan dolazila cisterna za namiren-je gorivom. Također smo imali i cisternu s kojom sam išao svaki drugi dan po vodu u Cernu. Naredio sam vozači-ma da uzmu kanistre i da tri napune naftom i odvezli ih u pekaru. On je bio prezadovol-jan jer mu prije toga nitko od vojske nije platio. Nije sve u novcu ali vi ste nama po-mogli i znamo da ne možete stalno nekoga pomagati – velim ja njemu. Tako nam je ispekao tih devet odojaka, donijeli smo ih u kuhinju i narezali na veće komade i po-dijelili. Tisuću i pedeset lju-di je bilo na hrani. Tu je bila bjelovarska brigada, tenkisti, protuzračna obrana, izviđači plus naši ljudi po punktovi-ma. Dakle svaki je dobio dio i bili su zadovoljni. Morali smo se snalaziti i ne mora se u ka-zanu kuhati samo riža i grah. Ja sam jedini koji je uzeo u skladištu krumpir. Uzeo sam ga u kamionet i otišao između Komletinaca i Otoka gdje je bilo jedno poduzeće u kojoj su imali kuhinju i u ko-joj su imali stroj za guljenje krumpira. Došao sam do njih i pitao portira da li mogu do-biti taj stroj. Portir se pravdao da nema ključa a kad sam izvadio pištolj i stavio na ot-vor brave na vratima odmah se sjetio da ima ključ. Uzeli smo stroj, očistili krumpir i ljudi nisu mogli vjerovati da jedu krumpir nakon dugo vremena. Malo je bilo više

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

42 43Ž

ELJE

ZN

IČA

RI SU

STVA

RA

LI LIJEP

U N

AŠU

ŽE

LJEZ

NIČ

AR

I SU STV

AR

ALI LIJE

PU

NA

ŠUŽ

ELJ

EZ

NIČ

AR

I SU

STV

AR

ALI

LIJ

EP

U N

AŠU

ŽE

LJE

ZN

IČA

RI S

U S

TVA

RA

LI L

IJE

PU

NA

ŠUposla s tim krumpirom ali su i dru-gi priskočili u pomoć i sve se može napraviti samo je bilo pitanje orga-nizacije.

U to vrijem u Slavoniju a i u os-talim dijelovima ranog područja zahvaćene Hrvatske došao je UN-PROFOR odnosno promatrači EU. Kako ste surađivali s njima?Da, nakon nekog vremena tu su došle plave kacige odnosno UN-PROFOR. Trebali smo se vratiti dva kilometra natrag od položaja. Noć prije imali smo sastanak kod zapovjednika koji je forsirao napri-jed. Ne možeš ići naprijed kad ne znaš tko ti je s lijeve strane tko s desne strane a što se nalazi napri-jed. U razgovoru sam mu pred-ložio da idu izviđači da vide kakav je situacija i s obzirom da je bila povoljna mi smo isforsirali tri kilo-metara naprijed. Tu nas je UNPRO-FOR zatekao. No oni su nas vratili na prvobitne položaje gdje smo mi imali složene bunkere.

A kako smo došli do materijala za bunkere? Otišao sam u šumariju u Otok i uzeo od njih oblice ali nije bilo jednostavno. Došao sam kod up-ravitelja šumarije za to drvo a on je vjerovao da ćemo mi to odves-ti u Bjelovar. Izvlačio se na način da nema vozila da nam dostave oblice, da nema tko utovariti, itd… U mjesnom odboru sam tražio da se digne njihova Civilna zaštita i svi raspoloživi ljudi od osamnaest do pedeset godina koji su pomog-li da se to istovari a mi (vojska) je dalje slagala po propisima. Mi smo ostali dugo u tim rovovima i bun-kerima jer nas „plavci“ više nisu vraćali natrag. Bili smo na prvo-bitnim položajima, od kako samo zauzeli svoju lijevi stranu Bosuta do željezničkog mosta koji je bio

porušen.

Možete li za ovu priliku oživjeti još neko sjećanje? Najviše mi se urezalo u sjećanje kad je bilo priznanje Hrvatske i dok su nas granatirali na položaju. Supruga je čekala kod susjeda da je nazovem, jer doma nismo ima-li telefon, a ja ne zovem. Gleda TV, gleda vijesti da su nas granatirali. Ona doma sa dvoje male djeca ja ne zovem. Drugi dan sam nekako uspio dobiti vezu a supruga je bila izvan sebe od sreće što sam nazvao i što mi se nije ništa dogodilo. Isto tako teško je nekome objasniti kad neki vojnik pogine zašto je i kako poginuo. Kako da supruga objasni nečijoj djeci što se tom vojniku do-godilo? Kako objasniti djeci da je njihov tata na frontu a recimo sus-jed nije? Vjerujem da i onima koji su bili doma nije bilo lako ali nisu imali tu strahotu rata i razaranja. Kad je bjelovarska vojarna pala i kad je došlo do eksplozije baru-tane bio sam predsjednik Kriznog štaba u Virju i posljedice smo os-jetili čak i ovdje. Popucala su stakla na izlozima pa sam išao na čišćen-je tog nereda s vojskom i civilnim zaštitom i uvijek sam govorio tim ljudima da sa asfalta i betonskih staza ne silaze ni milimetra. To se pokazalo vrlo točno jer je tu nedaleko u Ždali bilo minirano. Kad su došli mineri poslije nas, na tri metra od staze je bilo minirano. Sve mine bile su povezane tako da se samo jedna aktivirala sve bi se aktivirale. Praktični sam ih proveo kroz minsko polje. Sjećam se također kada je došlo do pucn-jave iz vojarne po Bjelovaru, dig-nuli su naše vatrogasce. Ja sam ih zaustavio putem UKV uređaja u Hampovici. Predstavio sam se i tražio njihov položaj pa sam tražio da tu stanu i da čekaju. Pitao sam

na koji način će oni pomoći u Bjelo-varu. Mislio sam da nema potrebe da se izlažu pogibelji i uništenju vozila i ostalih sredstava kojima su opremljeni. U vojsci su nas uvijek učili da moramo štiti svoje ljude da im se nešto ne dogodi.

Divimo se i podržavamo bran-iteljsko jedinstvo. Kakvi su Vaši odnosi s ljudima s kojima ste bili u ratu, jesu li se stvorile neke posebne veze sa suborci-ma, jesu li te veze drugačije od onih prijateljstava prije rata? U samom mjestu Virje postoji udruga branitelja koja broji oko 100-tinjak članova. Ja sam jedan od osnivača te udruge i imali smo slučaj da je jedan moj susjed teško obolio i trebala mu je pomoć. U takvim situacijama čovjek bude na dugotrajnom bolovanju, prihodi se smanje, česta su putovanja u i iz Zagreba… Nas 10-ak rukovodećih ljudi iz udruge sastali smo se i dogovorili da mu mi pomognemo, a na način da ga svaki od nas kad bude u mogućnosti vozi na terapi-je. I tako je to krenulo. Podržavali smo ga i hrabrili. Nažalost, čovjek je kasnije preminuo, malo zbog spleta okolnosti, a malo i zbog vlastitog nemara. Sad imamo jed-nog suborca koji je teško obolio. Na isti način mu pomažemo i to dosta dobro djeluje. Mi u udruzi pored toga što brinemo jedni o drugima, imamo i organizirana druženja, a prošle godine bili smo i domaćini druženja na županijskom nivou.

Naša djeca ne znaju nabrojiti ni pet heroja Domovinskog rata. Zašto je to tako? Moja najmlađa kćer zvala me da dođem u školu i da pričam njoj i ostalim učenicima o Domovins-kom ratu. Međutim, to nije zaživ-jelo. Ne znam da li zbog školskog

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

44 45

programa ili nečeg drugog. Una-toč tome, gdje god budem među mladim ljudima, ja im ispričam svoja iskustva u onoj mjeri u kojoj su mi te stvari poznate. To što mla-di jako malo znaju o našim heroji-ma, mislim da tu presudnu ulogu ima politika.

Vukovar je mjesto na čiji spomen nijedan Hrvat ne ostaje rav-nodušan. Mjesto velike kalvarije hrvatskog naroda, koje je 1991. godine naprasno prestalo živje-ti. Što spomen Vukovara u vama budi? Mi smo u to vrijeme 1991. godine bili u Vinkovcima i očekivali smo da će nas pozvati da idemo u Vuko-var. Međutim, nitko nas nije poz-vao, niti uputio tamo. Poslije rata sam otišao u Vukovar i kad sam sve one ruševine vidio uživo, to mi je bilo strašno. Sretan sam da nije više ljudi tamo poginulo. Poginulo je puno, ali gledajući na sve ono

što je neprijateljska vojska imala od naoružanja, moglo je biti i puno gore. Njih je „ubilo“ to što nisu imali slogu. Da su oni bili složni u mjeri u kojoj su imali tehniku, nas ne bi bilo. Mi smo u ovaj rat išli go-lim rukama nasuprot njihovoj teh-nici. Sve ono što smo imali, imali smo zahvaljujući tome što smo im to uspjeli zarobiti. Vukovar je veli-ki heroj. Nemam želju više ići tamo jer su prevelike emocije koje tamo osjećam.

Vodi li se u Lijepoj našoj briga o ulozi i značaju onih koji su bili prvi kad je trebalo, tj. kako se gleda na hrvatske branitelje? Nisam bio i ne želim doći u situ-aciju da moram nešto tražiti, ali ako bih tražio, vjerojatno bi to vrlo teško dobio. Smatram da se vlast maćehinski odnosi prema ljudima koji su bili branitelji, jer su zasluži-li više. Puno se govori o nekakvoj pomoći, međutim, ne dao Bog da

ti treba nekakve pomoć, jer vrlo teško bi ju dobio. Svoj život sam si sam posložio i nikakva ustanova niti udruga nije mi u tome pomog-la. Na nivou županije imamo lju-de koji dosta pričaju o potrebama branitelja, ali ne znam da li bi se što od toga o čemu pričaju ostvari-lo kada bi čovjeku stvarno trebalo.

Nakon rata vratili ste se odmah na željeznicu ili …? Po završetku rata imao sam četi-ri razgovora sa zapovjedništvom 127. brigade u Koprivnici gdje se osnivala vojarna. Nudili su mi da budem zapovjednik logistike, a ja sam im četiri puta to „uspješno“ odbio. Rekao sam im da ima ne-zaposlenih ljudi koji bi to mogli raditi. Oni su inzistirali da to pri-hvatim jer su znali za moje karak-teristike, kao i podatak da sam još za vrijeme bivše države „dogurao“ do čina kapetana. Vratio sam se na željeznicu, a plaća koju sam tu imao bila je tri puta manja od one

koju su mi nudili u vojsci.

Je li bilo teško uključiti se i živ-jeti običan život? Ne, jer i u ratu sam imao svakod-nevne obaveze. Nijedan dan mi nije bio isti; svaki je bio napo-ran i zahtijevao posebnu fizičku spremu. Nije mi se bilo teško uk-ljučiti u civilni život;, dovršavali smo kuću, djeca su išla u školu, a ja sam uživao u svemu tome. Novac jeste bitan, ali je prolazan.

Bojite li se danas, sada, nečega na poslu? Danas mi je sve „ravno“, nikoga i ničega se ne bojim i s nikim ne razgovaram s „figom u džepu“. Na poslu smo dobili mladog šefa i ponekad se čini kako ima kolega koje se s tim ne mogu pomiriti, a ja ga poštujem i imam odnos prema

njemu koji se upravo zasniva na tom uzajamnom poštivanju.

Imate li žal za nekim neispun-jenim snovima na nekom dru-gom polju, izvan željeznice? Kada bih se opet rodio, istim putem bih išao. Ne žalim za ničim. Na žel-jeznici sam postigao „vrh vrhova“. Došao sam kao manevarski rad-nik, odnosno skretničar, završio školu za prometnika vlakova, vršio dužnost i mijenjao šefa kolodvora. Ambicija imam još uvijek, ali ne žalim za ničim.

Razmišljate li o mirovini? Razmišljao ili ne, ona će doći sama po sebi. Razmišljam čime ću se baviti kada odem u mirovinu. Hva-la dragom Bogu, zdrav sam, raditi mogu, a liječnički pregled mi vri-jedi do 2022. godine. Još jednom da dobijem „grupu“ i tu bi onda

bio kraj. Imam 38 godina radnog staža, to znači da bih 2023. godine napunio 41 godinu staža i onda mogu reći: „Hvala željeznici i svi-ma ostalima što ste me trpjeli“.

Poruka za kraj ovog razgovora? Pozdravljam sve kolegice i kolege željezničare! Želim im da budu us-trajni i neka prate situaciju. Treba se uvijek obnavljati i regenerirati jer nije dobro ako samo „tapkaš“ na mjestu. Nezadovoljnih je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Kad je riječ o primanjima, bilo bi puno bolje da nam start bude veći, a ne da dobi-vamo kojekakve dodatke. Ti doda-ci mogu preko noći nestati i opet smo na nuli, a da je osnovna plaća veća, bilo bi puno bolje. Naravno, svi smo ispod kože krvavi i nikad nam nije dosta. Uglavnom, želim svima uspješan rad i neka izdrže!

ŽE

LJEZ

NIČ

AR

I SU STV

AR

ALI LIJE

PU

NA

ŠUŽ

ELJE

ZN

IČA

RI SU

STVA

RA

LI LIJEP

U N

AŠU

ŽE

LJE

ZN

IČA

RI S

U S

TVA

RA

LI L

IJE

PU

NA

ŠUŽ

ELJ

EZ

NIČ

AR

I SU

STV

AR

ALI

LIJ

EP

U N

AŠU

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

46 47

PIŠE: Nebojša GojkovićFOTO: SPVH

NAŠIM DEČKIMAPJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj, prijatelju mene više nema,Al nisam samo zemlja, samo trava,Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,Samo je dio mene koji spava.I ko je čita u život je budi.Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,Jeseni nemam, niti zima.Siroti mrtvac ja sam, koji u seNišta od svijeta ne može da prima.I što od svijetlog osta mi života,U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)U stihove. U mraku sam ih kovo,Al zatvoriš li za njih svoje srce,Oni su samo sjen i mrtvo slovo.Otvori ga, i ja ću u te prijećiKo bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živimU grudima ti. Sve svoje ljepoteJa ću ti dati. Sve misli. Sve snove,Sve što mi vrijeme nemilosno ote,Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!Ja hoću svjetla! Sunca koje zlatiSve čeg se takne. Ja topline hoćuI obzorja, moj druže nepoznati.I zanosa! i zvijezda kojih nemaU mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćneOko života tužaljke mi kruže.Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,Da ruke mi se u čeznuću pruže.Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.Probudi me! Proživjet ćemo obaSve moje stihom zadržane sate,Sve sačuvane sne iz davnog doba.Pred vratima života ja sam prosjak.Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dobriša Cesarić

Još jednom su povodom blagdana Svih svetih, predstavnici SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE obišli posljednja počivališta naših pokojnih članova, kolega i prijatelja.Umjesto u ovakvim prigodama uobičajenih riječi, tek nekoliko Cesarićevih stihova…

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

48 49

PIŠE: Vjekoslav SutonFOTO: Vjekoslav SutonU posljednje vrijeme često se u tiskovinama, TV i radio vijestima čita i čuje da se HŽ Cargo povlači sa pruge Metković – Ploče. Zatim se pojavljuju demantiji da se ne povlači ali da će smanjiti broj ljudi i lokomotiva koje će tamo raditi. HŽ PP već nekoliko godina na toj pruzi ne obavlja prijevoz putnika vlakovima. Pruga Metković – Ploče mogli bi reći je najkraća pruga u Hrvatskoj. Njena dužina je 22km. Ona je u stvari dio pruge Sarajevo – Mostar – Čapljina – Metković – Ploče. Početna točka pruge je u Sarajevu od kud se i broje kilometri. Čak je ulazni signal „A“ kolodvora Metković u BiH kao i industrijski kolosijek za istovar plina. Do početka devedesetih godina prošlog stoljeća luka Ploče bila je po prometu druga luka na istočnoj obali Jadrana, odmah iza Rijeke. A kako je to nekad bilo moramo se vratiti u povijest. Cjelokupna povijest te pruge je povezana sa BiH. Za početak se vraćamo nekih 150 godina unatrag. 1877. godine

Austro – Ugarska monarhija je na Berlinskom kongresu na onemoćaloj i zaostaloj Turskoj upravi dobila tridesetogodišnje upravljanje teritorijem BiH. Dolaskom austrijskih vojnih trupa na teritorij BiH naišli su na očajno stanje prometne infrastrukture. Napredovanje vojske kao i njena opskrba bila je praktički skoro nemoguća. Da bi to donekle riješili krenulo se sa izgradnjom poljske željeznice. Bila je to pruga širine kolosijeka 760 mm. Izgradnja je bila brža i jeftinija a i lakše je pratila doline rijeka, usjeke i planine. Pruga je bila dosta loša pa je često dolazilo do iskliznuća, mostovi su bili improvizirani i drveni. Skretnice su se kovale na licu mjesta pa su ih zvali „Ciganke“. Vagoni su bili malo veći drveni sanduci postavljeni na kotače. Kako se pojavila potreba i za prijevozom ljudi jednostavno je na te vagone stavljen krova a unutra su postavljene klupe. Zimi se kroz Bosnu problem grijanja rješavao tako da su

se u ložištima lokomotiva stavljali cigle i kasnije zagrijane putnicima stavljali pod noge. Lokomotive su bile male sa lošim vučnim karakteristikama. Prvi vlak u Sarajevo je prispio 5. 10. 1882. U to vrijeme u Bosni je bilo puno neiskorištenog rudnog bogatstva: ugljen, sol, željezo, drvo, itd. Ugljen je u to vrijeme bio nešto kao danas nafta. Austrija je bila siromašna po pitanju ugljena a i to što je imala bilo je nekvalitetno. Ugljen je bio glavni energent u tim počecima željeznice kao i u brodarstvu, kako za civilne potrebe tako i vojne (parobrodi). Tada se kreće sa obnovom pruga i obnovom voznih sredstava i mi ih poznamo kao takve jer su ostali isti praktično do njihovog ukidanja. Po dolasku vlaka u Sarajevo vojska je imala namjeru gradnje pruga u svim pravcima, pogotovo prema Dalmaciji i moru. Međutim Ugarska zakonska odredba iz 1880. je zabranjivala gradnju normalnih pruga kao i pruga prema

ŽELJEZNIČKA PRUGA METKOVIĆ – PLOČE

Dalmaciji kao ne bi mogle konkurirati pruzi prema Rijeci. Kasnije je ta odredba ukinuta. I tako je izgrađena pruga Metković – Mostar. Prvi vlak je svečano došao u Metković iz Mostara na blagdan sv. Antuna Padovanskog 13. 6. 1885. Dana 1. 8. 1891. Metković je spojen sa Sarajevom. 10 godina kasnije 1901. vlak je stigao u Dubrovnik i prošao kroz Konavle i završio u Boki Kotorskoj, krajnjem kolodvoru Zelenika. Do 1901. Metković je postao značajna luka. Nakon 1901. jedan dio prometa mu preuzima luka Dubrovnik. Promet se svake godine povećavao. U počecima se najviše prevozila uvozna roba jer je u to vrijeme u BiH praktično svega nedostajalo. Kasnije se povećava izvoz, najviše duhan i drvena građa. Metković je parobrodskim putničkim linijama bio povezan sa Gružom (Dubrovnik), Splitom, Rijekom i Trstom. Brodski promet je bio usklađen sa željezničkim voznim redom. Nakon Prvog svjetskog rata

1918. BiH kao i Dalmacija nalaze se u Kraljevini SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija. Željeznički promet se povećava. Ali luka u Metkoviću postaje problem, bolje reći rijeka Neretva. Luka je podložna hirovima Neretve, na jesen i proljeće velikim vodostajima i poplavama a ljeti niskim vodostajima. Kod visokih vodostaja i poplava nije se mogao vršiti utovar/istovar brodova. Radi niskih vodostaja ionako manji brodovi koji su mogli ploviti Neretvom ne mogu se tovariti do svoje nosivosti. Trebalo bi Neretvu prokopavati kako bi se dobio veći gaz. Počelo se 1928. razmatrati o produženju pruge do ušću Neretve u Jadransko more i izgradnja nove luke i naselja na mjestu današnjeg grada Ploče. Trebalo se zvati Aleksandrovo po imenu kralja Aleksandra. Sa planovima i projektima se daleko odmaklo ali sve je poremetio početak Drugog svjetskog rata. Kako je istočni dio Jadrana bio u zoni interesa Italije a i dobar dio Dalmacije okupiran od

njih oni su 1942. napravili prugu do mjesta današnjih Ploča kao i lučka postrojenja. Talijanima a pogotovo Nijemcima luka u Pločama je bila potrebna radi velike potražnje iz mostarskog bazena rude boksita iz kojeg se proizvodio aluminij. Međutim, 1943. Italija je kapitulirala i uništila sva lučka postrojenja. Nijemcima je u to vrijeme trebalo puno aluminija koji s koristio za izradu raketa „V2“ kojim je bombardiran London. Nakon uništenja lučkih postrojenja na ušću Neretve Nijemci tada boksit prevoze vlakom u Bosanski Brod i pretovaraju u normalnotračne vagone. U to vrijeme oni pomalo gube bitke na svim frontovima i saveznici sve više bombardiraju njihove strateške položaje pa tako i vlakove sa boksitom. Oni se sad ponovno okreću pruzi i luci koje osposobljavaju za rad na ušću Neretve.

nastavak slijedi u idućem broju

NA PERONU NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020. BROJ 106 studeni 2020.

50 51

NEĆE KORONA NA PROMETNIKAu skretanje by nenad katanich

IRENA JE SAMO SVOJIM

KRUPNIM OČIMA POGLEDALA

NIKOLU. NJENE OČI POČELE SU SE ISPUNJAVATI

SUZAMA. NIKOLA JE ZNAO ŠTO

JE. BILA JE UPLAŠENA ZA SVOJE DIJETE.

SAMA GA JE ODGAJALA A

DIJETE JE BILO BOLEŽLJIVO.

FOTO: Nebojša Gojković

Drug Buzdovan je prema starom i novom normalnom u svom velikom uredu ispijao konjak i kavu te pušio cigaru. Vjerni volonteri bili su u specijalnoj antivirusnoj prostoriji sa štekom maski. I to onih pravih anti-koronarnih.U isto vrijeme Irena je došla pred prometni. Čeka je danjska smjena. Duboko uzdahne da uhvati svježeg zraka prije nego stavi masku i uđe u prometni. Masku je napravila od stare pamučne bluze da bi joj bila udobnija, jer onu jednu masku što je dobila od firme nemoguće je nositi, pogotovo 12 sati. Nikola je stajao već kod rešoa i zakuhavao kavu. I morogao kako će on sada pušiti preko maske. Bijesno je strgnu masku s lica tako da ga je opalila gubica preko uha. Samo je ciknuo i postao još ljući. S druge strane, drug Buzdo, razmišljao je kako da ovu situaciju iskoristi u svoju korist. Kao stari iskusni rukovodilac, znao je da u svakoj situaciji mora nešto iskoristiti za sebe inače počinje put propasti. Pogotovo poslije netom neuspjele inicijative da se postavi spomen-plato-vagon kod glavne kolodvorske zgrade za podsjetnik na prošla slavna vremena. I za držanje političkih govora. I da, ako netko nekad bude pitao tko je postavio taj

plato vagon da svatko zna da je to on. Tako je otpuhivao dimove, a jedan volonter ili volonterka (nije mogao razlikovati zbog anti-korona odjela i maske) upravo je pepeljaru učinio blistavo sjajnom. Irena je samo svojim krupnim očima pogledala Nikolu. Njene oči počele su se ispunjavati suzama. Nikola je znao što je. Bila je uplašena za svoje dijete. Sama ga je odgajala a dijete je bilo boležljivo. Sada, u vrijeme korone, počeo ju hvatati panični strah. Nikola je to znao. Psujući Iveka, navuče masku na lice. Uvijek kad je bio rezigniran psovao je Iveka. Kada će sve to proći? i kada će opet sve biti normalno?Buzdo se sjetio da mu žena stalno pila da bi trebao zaposliti kumče, kumovog sina. Kao da već nije dosta što mu je sredio faks i što je morao potegnutu veze za njega. Žena je stalno govorila: “Ajde, zaposli ga, nije red, mali je prešao tridesetu, još se ne može snaći sam“. Srknuo je konjak i sjetio se. Opet je potegnuo veze. I to one dosta visoke. I samim tim jake. Sjetio se da je nekad, prije nego mu je sredio faks, sredio i srednju za prometnika. Uglavnom iskamčio je da ga se zaposli u firmi. U slučaju da

prometnici obole od korone, pa da promet ne stoji i da nacionalna sigurnost ne bude ugrožena. A do tada, mislio je drug Buzdovan, može revizirati i kontrolirati, pa valjda ima stručnu spremu – završio je faks. Irena i Nikola počeli su smjenu sa strepnjom da ne dobiju temperaturu. Bar ne od korone, jer su već pocrvenjeli kao paprike vidjevši da šef dolazi u prometni i samo im tura prijave na pravdanje. ‘Oš od Infe, od Putničkog, Carga… Kaže Nikola da svaki pas sada može dignuti nogu na prometnika.Buzdo je pozvao kumče. Jedan volonter ga je uveo. „Mali“ - obratio mu se kroz oblak dima – „ja sam ti sredio pos’o i ja ti ga mogu uzeti – jel’ ti to jasno? Imaš ured, radi, kontroliraj piši prijave, molim te, malo nagazi i Iveka, da se ne bi oteo. Al najvažnije je, slušaj šta ‘ko priča, pravi se nevješt i sve mi javljaj!“ Kumče je samo poslušno kimnulo glavom. Već zna odakle će početi. Vidio je na kolodvoru zgodnu prometnicu s krupnim očima i s njom u smjeni neljubaznog prometnika. Ide ih odmah prijaviti, tek toliko da uspostavi komunikaciju.

NA PERONU

BROJ 106 studeni 2020.

52EU PROJEKT

"Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda"."Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Sindikata prometnika vlakova Hrvatske".

NAZIV PROJEKTA:Znanje je ključ dobrog socijalnog dijaloga

KORISNIK PROJEKTA:SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKETrnjanska cesta 11f, 10000 Zagreb

PARTNERI:SINDIKAT INFRASTRUKTURE HŽUlica kneza Branimira 6, 10000 Zagreb

HRVATSKA UDRUGA RADNIČKIH SINDIKATATrg kralja Petra Krešimira IV br. 2, 10000 Zagreb

POSREDNIČKO TIJELO RAZINE 1:MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVAUlica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb

POSREDNIČKO TIJELO RAZINE 2:NACIONALNA ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOGA DRUŠTVAŠtrigina 1a, 10000 Zagreb

ZNANJE JE KLJUČ

SOCIJALNOG DIJALOGADOBROGProjekt traje od 27. srpnja 2020. do 26. srpnja 2022.

Projekt provodi Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

UKUPNA VRIJEDNOST PROJEKTA:997.557,23 kunaEU sufinanciranje iz ESF: 847.923,64 HRKRH sufinanciranje iz DP: 149.633,58 HRK

KODNI BROJ: UP.04.2.1.06.0008

TRAJANJE PROJEKTA: 24 mjeseca