SVE JE DOBRO TO SE DOBRO SVRI

Preveo Antun SoljanLikovi:KRALJ francuskiVOJVODA firentinskiBERTRAM, mladi knez od RossillionaLAFEW, stari velikaPAROLLES, Bertramov pratilacRINALDO, dvorski metar kneginje od RossillionaLAVACHE, klaun na dvoru kneginjeDVA FRANCUSKA PLEMIA, kasnije kapetani u vojscifirentinskog vojvode braa DumaineVOJNIK, koji igra ulogu TumaaNEPOZNATI PLEMI iz pratnje francuskog kraljaPAKNEGINJA OD ROSSILLIONA, Bertramova majkaHELENA, tienica i slubenica kneginjeUDOVICA iz Firence CapuletDIJANA, udoviina kiMARIJANA, njihova susjedaVELIKAI, PRATIOCI, VOJNICI FRANCUSKI IFIRENTINSKIMjesta radnje: Rossillion, Pariz, Firenca, MarseillePrvi inPrvi prizorRossillion. Kneev dvor. Vlazi mladi Bertram, knez od Rossilliona, njegova majka Kneginja; zatim Helena, barun Lafetu, svi u crniniKNEGINJA: Dajui u svijet svoga sina, pokapam drugog mua.BERTRAM: A ja odlaze, gospo, smrt svoga oca iznova oplakujem; ali posluat moram, pokorno kao uvijek, zapovijest Njegova Velianstva, iji sam sada tienik.LAFEW: U kralju ete nai mua, gospojo; a vi, gospodine, oca. On, to je prema svima uvijek tako dobar, jamano e i vas obasuti milou, jer vaa bi je valjanost podstaknula i tamo gdje je nema, kamo li da joj uzmanjka kraj tolikog obilja.KNEGINJA: Ima li kakve nade da Velianstvo ozdravi?LAFEW: Digao je ruke, gospo, od lijenika, pod ijim je rukama vrijeme ubijao nadom, ne nalazei u tome drugoga probitka, nego da nadu ubija vremenom.EGINJA: Mlada ova gospa imala je oca o, to "imala je", tune li projostii kojem umijee bijae veliko gotovo koliko i Potenje; o, da ga je bar i dosegnulo: narav bi stvorilo besmrtnom, i jtt bi se morala igrom baviti zbog pomanjkanja posla. Radi kralja tjela bih da je na ivotu! Vjerujem, da bi to bila smrt kraljevoj "olesti.LAFEW: Pohvale vae, gospo, izmamie joj suze.KNEGINJA: Najbolji to je rasol, gdje djevojka sauvat moze hvalu. Sjeanje na oca nikada joj ne kucne na srce a da joj tiranija tuge ne orobi rumenilo s lica. Dosta je toga, Heleno; hajde, dosta je; da se jo pomislilo ne bi da tugu pokazuje, a ne da je osjeaHELENA: Tugu zbilja pokazujem, al je i osjeam.alLAFEW: Mrtvi imaju pravo na umjereno oplakivanje, pretjerana alost neprijatelj je ivih.LAFEW: Kako se zvao ovjek o kojem govorite, gospo?KNEGINJA: Bio je slavan, gospodine, u svome zvanju; j to mnogo prava: zvao se Gerard od Narbone.LAFEW: Zaista, gospo, taj je bio vrstan; ba nedavno je krai. govorio o njemu s divljenjem a i aljenjem; toliki bjee znalac da bi i danas ivio, da se znanje moe suprotstaviti smrtnosti.BERTRAM: Od ega to kralj propada?LAFEW: Od fistule, knee.BERTRAM: Meni ta bolest nije poznata.LAFEW: Dobro bi bilo da nije ni drugima. Je li ta mlada gospa ki Gerarda Narbonskog?KNEGINJA: Njegova jedinica, gospodine, preputena mojemu nadzoru. Ja u njeno dobro polaem sve nade to ih odgoj moe obeati sklonostima koje je naslijedila odgoj lijepi dar jo ljepim ini; jer gdje neist duh posjeduje vrlinu kakvoga umijea, samilost ga prati s pohvalama: to mu je vrlina, al i izdajnica. U gospi ovoj vrline su jo bolje sa svoje istoe: nasljeuje krepost, a postie dobrotu.PGlNJA. Ako je iv ovjek neprijatelj alosti, samatieranost brzo e je ubiti, pf eLJggRTRAM: Htio bih ve da ujem, gospo, vae svete elje. jpEVV: Kako da to sad shvatimo?KJslEGlNJA: Blagoslov, Bertrame! Naslijedi oca vladanjem ko i likom1. Nek se u tebi za prevlast krv i krepost natjeu; plemstvo s dobrotom drui! Voli sve, nekima vjeruj, zlo ne ini nikom. Neprijatelju budi ravan snagom, ne postupkom; a prijatelja uvaj pod kljuem kojim uva vlastit ivot. Nek spoitnu ti utnju, a ne govor. to nebo hoe i to moje molitve tebi na pomo s neba dozvat mogu, neka te prati! Zbogom! Moj gospodine, neprokuan je ovo dvorjanin, savjetujte ga.LAFEVV: Najbolji mu savjetu ljubavi i slozi nee trebati.KNEGINJA: Neka ga nebo uva! Zbogom, Bertrame.IzlaziBERTRAM: Najljepe elje to ih misli mogu skovati, nek ti slubenice budu!HeleniNa utjehu budi mojoj majci, tvojoj gospodi, i uvaj je ko oko u glavi.EW: Zbogom, ljupka gospo, opravdati mora dobar glas svog oca.Izlaze Bertram i LafewHELENA: Da je to sve! Ja ne mislim na oca,al ove krupne suze njegov spomen astevie no one to ih prolih prije.Kakav je bio! Ne pamtim ga. Nemamu mati svojoj druge slikeod Bertramove. Gotovo je sa mnom;i nema mi ivota, niti malo,kad Bertram ode; isto bi mi paloda ljubim sjajnu i posebnu zvijezdui da je vjenat hou toliko je nadamnom.Tjeit se moram tek jarkim joj sjajem i usporednim svjetlom, izvan njene sfere. Da, tako ambicija u ljubavi mojoj kanjava samu sebe! Tako kouta, to s lavom spariti se hoe, mora od ljubavi da umre. Premda muka, bilo je lijepo da ga stalno gledam, da sjedim i da crtam obrva mu luk; sokolarsko mu oko, pramen kose, na ploi svoga srca srca prepodlonog crti i hiru svakom slatke naklonosti. Al sad je otiao: moja mata idolopoklonika ostatke mu mora kanonizirati. Tko to ide?Ulazi Parollesovjek to ide s njime; stog ga volim;a ipak znam da notorni je laac,dijelom budala, itav kukavica.Ali ta znana zla mu tako pristajuda su prihvatljiva, dok elina je kreposttek gole kosti na ledenu vjetru.A osim toga ovjek esto vidida gola mudrost slui nakinurenu ludost.QLLES: Zdravo da si, lijepa kraljiice!LENA:I ti, nesueni kralju!Ah,pAROLLES: HELENA: Onda ni ja nisam tvoja kraljica.OLLES: Ne namjerava li valjda vjeno ostati djevicom?HELENA: Dakako. U tebi ima neto od vojnika; pa da te neto pitam Mukarac je neprijatelj djevianstvu; kako ga moemo protiv njega zabarikadirati?PAROLLES: Ne daj mu da u njega upadne.HELENA: Ali on juria; i nae djevianstvo, premda kova junakog, u obrani je slabo. Razloi nam neki strateki plan otpora.PAROLLES: Nema ga. Mukarac koji oko tebe udari opsadu, etnut e ti lagum i u zrak e te dii.HELENA: Ouvaj nam, Boe, jadno djevianstvo od laguma i dizaa! Zar nema neke vojne taktike kojom djevice mogu dignuti mukarce?PAROLLES: Kad djevianstvo pada, tim bre se mukarac ie; zaista, ako li protunapadom opet uspije oboriti njegov stijeg, ti kroz tu breu gubi tvravu. U sustavu prirode, nije razborito uvati djevianstvo. Gubitak djevianstva razmjerni je dobitak, 1 nikad se ne moe djevica dobiti, a da se djevianstvo prvo ne lzgubi. Djevianstvo jest vrsto ko kovina al ga kovat treba dok je Vrue. Djevianstvo jednom izgubljeno moe se deset puta nai; Cuya li ga vjeno zauvijek ga gubi. Previe je to hladan drug. Neka 8a voda nosi!HEmoralLENA: Drat u ga jo malo u rukama, makar ko djevicaa svritj.PAROLLES: Malo mu se u prilog moe rei; jer pr prirodnog je zakona. Govoriti u obranu djevianstva, znai optuV vlastite majke, to je neosporni manjak potovanja. Onaj, k0j 1 sam objesi, nije drugo no djevac; djevianstvo samo sebe ubij moralo bi se pokapati na cestama, daleko od svakog posveen tb, kao beznadni zloinac protiv prirode. Djevianstvo uzgaja crv ba kao kakav sir; pojede samo sebe sve do kore, hranei vlastit eludac. Osim toga, djevianstvo je mrzovoljno, oholo, beskorisno sainjeno od samoljublja, to najgori je grijeh u Svetom Pismu, hjg uvaj ga, kao ni glavnicu u arapi, jer ti tako nema druge no biti na teti. Na sunce s njim! Za godinu dana e se udvostruiti, to su priline kamate, a da sama glavnica od toga nimalo ne strada. Ne samo ide!HELENA: A kako bi ga, gospodine, djevojka mogla izgubiti nain koji voli?PAROLLES: Da razmislimo. Zapravo, naopako; jer mo voljeti onoga, koji ga ni malo ne voli. Ono je roba to leanje gubi sjaj; to se dulje uva, manje vrijedi. Nek samo ide dok moe prodati; iskoristiti treba pravi as potranje. Djevians" ko kakav stari dvorjanin, nosi eir koji je iz mode izaao, veo skladan ali ne i prikladan, ba kao bro i akalica na njemu, to danas vie ne nose. Starost je bolja u vinu ili prutu nego na obr a tvoje djevianstvo, tvoje staro djevianstvo, nalik je jednoj onih uvelih kruaka, to ih iz Francuske uvozimo: naoko je loa, kad zagrize suha je; zaista, kruka je uvela; neko je bila bolja, ali sada je zbilja samo uvela kruka. I sad, to e s njime?HELENA: S mojim djevianstvom? Nita jo... Altamogospodar tvoj e nai tisu ljubavi majku i ljubavnicu, prijateljicu, arpticu, protivnicu, kapetanicu, vladaricu, vodia, boicu, pa savjetnicu, izdajnicu, dragu; neednu skromnost, skromno astohleplje, nesloni sklad i milozvuni nesklad,i svoju vjeru ili propast slatku; sa cijelim morem ljupkih ili maznih posvojenih pokrtenja, kojim kumuje Kupido slijepi! I sad, to e on ja ne znam to e. Bog neka ga uva! Ta dvor je uilite, a on ovjek...pAROLLES: Koji to ovjek, molim?HELENA: Kojemu dobro elim. teta je...pAROLLES: to je teta?HELENA: Da dobra elja nema tijela to se opipat moe, da mi, skromna roda, to niim zvijezdama smo zasunjeni u puke elje, moemo u tijelu i inom elje slijedit prijatelja da vidi ono to sad samo mislimo i to nam nikad ne donosi hvale.Ulazi PaMonsieur Parolles, moj vas gospodar zove.PAIzlaziAROLLES: Zbo gom, Helenice. Budem li te se uspio sjetiti na oru, mislit u na tebe.HELENA: Monsieur Parolles, ti si se rodio pod blagonaklonom ijezdom.AROLLES: Ja, pod Marsom.HELENA: Tono sam to i mislila: pod Marsom. PAOLLES: Zato ba pod Marsom?rc!iQHELENA: Jer se u borbi toliko krije.PAROLLES: Samo zbog taktike prednosti.HELENA: I bjeanje je prednost, kad ti strah predlae sigurno al u tebi smjesa hrabrosti i straha lakokrila je vrlina: meni se svid jer vidim da si i odjeom spreman odleprati ko ptica.PAROLLES: Toliko sam pun posla, da ti ne mogu dovitljivo odbrusiti. Al vratit u se ko savreni dvorjanin, a moje e ti pouke posluiti da sazna, kako se ona stvar radi na dvorski nain; mora u ti savjet na silu ugurati, inae e umrijeti u nezahvalnosti, neukost e te stajati glave. Zbogom. Kad god ima prilike, mo se Bogu; kad nieg ne bude imala, sjeti se prijatelja. Nai dobro mua i postupaj s njime ko to e on s tobom. Eto, tako, zbogonIzlaziHELENA: Spas koji mi pripisujemo nebu esto u nama lei; kobno nebo hoe slobodu da nam dadne, al nas koe nakane nae spore, glupost vlastita. Ljubavi mojoj kakva mo to brani da, gledajui, ne smije oiju nahranit? Narav premouje najvei ponor sudbe da zdrui slino slinom, da se sljube. Neobian je podvig nemogu za onog tko muku vae umom, spreman zamisliti da to nije bilo, ne moe ni biti.374HELENA: Ratovi su te toliko pritisnuli, da mora da si se pod Marsom.PAROLLES: Mars je bio na uzlazu. HELENA: Prije bih rekla da se skrivao na zalazu. PAROLLES: Zato to misli?Kojoj je eni stalo tako jako pokazat krepost, a izgubit dragog? Kraljeva bolest! plan je nepouzdan, al odluih vrsto da se u njeg uzdam.Drugi prizorPariz. Kraljev dvor. fanfare. Ulazi Francuski kralj s pismima, i razni pratiociKRALJ: Sienci i Firentinci na ratnoj su nozi; s jednakom sreom do sad bitke vode i nastavljaju izazovni rat.1. plemi: Tako bar javljaju, gospodine.KPALI: Lako je vjerovati. Evo dobismoi pouzdanu vijest od austrijskog kralja s upozorenjem da e Firentinci za hitnu pomo nama se obratit. i unaprijed nam dragi prijatelj savjetuje kako da se u toj stvari drimo: on hoe da im molbu odbijemo.L plemi: Dokazo je ve Vaem Velianstvu ljubav i mudrost, pa zasluuje najveu vjeru.AI_J: Naoruao nas jeve odgovorom, pa e Firentinacodbijen biti prije nego stigne;gospodi naoj koja ipak hoetoskansku kuat slubu, doputam da stanuna bilo koju stranu.2 PLEMI: Dobro e to doiko vjebalite naim vitezimato boluju ve od elje za borbom.KRALJ: Tko ovo ide?Ulaze Bertram, Lafetu i Parolles1. PLEMI: Vae Velianstvo,Knez od Rossilliona, mladi Bertram.KRALJ: Ti nosi lice svoga oca, mladiu! Dareljiva te narav bez brzopletosti Saini paljivo i dobro. Nasljeduj i udoredne odlike svog oca! Da si mi dobro doao u Pariz!BERTRAM: Zahvaljujem i sluim Vaem Velianstvu.KRALJ: Da sad bar imam zdravlje tjelesno ko onda kad otac tvoj i ja smo u drugarstvu prvi put vojevali. Virnu on duboko u slubu tadanju i sluio je za uzor najhrabrijim. Izdrao je dugo, al njemu ko i meni vjetije vrijeme prikralo se, te nas izbacilo iz stroja. Osjeam se mlai im govorim o tvome dobrom ocu. Dok mlad bijae, imao je duha; to vidim danas i u gospode mlae; al oni aliti se mogu samo dok se vlastiti rug ne vrati na njih same prije no skriju lakost svoje asti. Ko gospar nije prezira ni jeda imao u svom gordom otroumlju; tek ako li ih ravan njemu probudi. ast mu je, sama sebi satom, znala trenutak pravi, kad bi ga negodovanje primoralo na govor, i u taj as kazaljka ruke sluae mu jezik.S niim od sebe on postupao je ko da drugaije im mjesto prilii i sa svog gordog visa klanjao se staleu niem i skromnou svojom uzvisujui njih, zatajio bi sebe njihove hvale skromne odlike. Za ova novija vremena takav ovjek mogo bi biti uzor, koji bi dokazao da drugi slijediti ga hoe opinazadak.BERTRAM: Njegova uspomena je bogatija u vaoj misli no na grobnom kamenu; u epitafu slava mu ne ivi kolko u kraljevskoj vam rijei.KRALJ: Da sam bar s njim! Govorio je uvijek ko da ga sada ujem: dine rijei ne sijae u vjetar, ve u plodno tlo da rastu i da rode "Nek ne ivim" esto bi znala sna ga melankolija na sjetnom koncu kakve razonode "Neka ne ivim" rekao bi "kada ne bude vie ulja u mom stijenju, nepodrezan da vatru mlaih ne gasim kojima ula pohlepna odbacuju sve osim novotarija; i kojim um je tek otac odjei; a kojih uvjerenja izdiu bre nego nonja." To je htio. Ne nose vosak niti med u sae, ja, nakon njega, gajim istu elju, da s konicom se svojom raziem, i marnim radnicima mjesto prepustim. PLEMI: Vi obljubljeni ste, gospodine, a oni to najmanje vas vole, poeljet e vas prvi.KRALJZauzimam tek mjesto, znadem. Knee,kada je umro lijenik tvojeg oca? Bio je uven.BERTRAM: Prije est mjeseci, Visosti.KRALJ: Da ivi, iskuao bih i njega dajte mi ruku skrie me drugi lijeenjem svakojakim; oko mene narav se i bolest nateu po volji. Zdravo mi budi, knee; roeni sin mi ne bi bio drai.BERTRAM: Zahvaljujem vam, Vae Velianstvo.Izlaze. FanfareTrei prizorRossillion. Kneev dvor. Ulaze Kneginja, Dvorski i KlaunKNEGINJA: Sada u te sasluati. Sto mi ima rei o n dobroj slubenici?KLAUN: Gospojo, nadam se da panja, kojom nastojah udovolj vaim eljama, oituje se jasno na rovau preanjih mi napora; j inae vlastitu skromnost ranjavamo i mutimo istou naih zaslu ako li ih obznanjujemo sami.KNEGINJA: to hoe tu ovaj mangup? gubi se, mome! vjerujem ba u sve pritube koje sam o tebi ula; moda 1 vlastite gluposti ne vjerujem: jer znam da ti ne manjka ludosti ih poini, i da si dovoljno sposoban za svakakve nepodoptineKLAUN: Poznato vam je, gospo, da sam siromah ovjek.KNEGINJA: Pa dobro, to onda?Sve je dobro to se dobro svriNe gospo, nije ba dobro da sam siromah, iako su VU bogata prokleti; ali ako bih mogao privoljeti Vau Visost rfl0 opusti da uplovim u branu luku, djeva Isbela i ja bismo to dakako Znamo i umijemo.jsjEGINJA: Zar silom hoe biti prosjakom? jAlJN: Ja ipak molim Vau Milost za tu stvarcu. EGINJA: Koju stvarcu?KNKLALJN: Za Isbelinu stvarcu, a i za moju. U slubi se nitko obogatio nije, a mislim da nikad blagoslov Boji neu stei, ne budem li dobio krv svoje krvi i meso svog mesa; vele, da su djeurlija blagoslov.KNEGINJA: Reci mi razlog s kojeg se hoe eniti?KLAUN: To, gospo, moje jadno tijelo zahtijeva; moje me meso goni; a koga avo tjera, taj u rupu pada.KNEGINJA: Zar je to razlog tvome zanosu?KLAUN: Vjere mi, gospo, imam ja i drugih svetih razloga, kakvi su da su.KNEGINJA: Pa moe li ih i svijet saznati?KLAUN: Gospo, grijean sam stvor, kao vi i svi to su od krvi i mesa, i doista se enim da bih se za to pokajati mogao.KJ PriKlKNEGINJA: Za svoj brak, prije no za grijehe.LAUN: Prijatelja nemam, gospo, i nadam se da u ih steisvoje ene.NEGINJA: Prijatelji takvi, nikogoviu, tvoji su neprijatelji.KLAUN: Ne razumijete se vi u to, gospo, to je Ve prijateljstvo; ta fukara dolazi da mjesto mene radi ono to je ve dodijalo. Tko moje polje ore, tedi moga vola, a meni prep. da anjem; ako je meni i nabio rogove, ipak je on moja rostoka. Tko moju enu tjei, tuje moju krv i meso, tko tuje m krv i meso, voli moju krv i meso; tko voli moju krv i meso je prijatelj; ergo, tko moju enu ljubi, prijatelj mi je. Kad bi Jj bili zadovoljni onim to jesu, ne bi bilo straha u braku; jer ml mesojedi puritanci i stari riboderi papisti, koliko god da su srca podijeljena u vjeri, toliko su im glave kao jedna: mogli bi meusobno pobosti rogovima ko jeleni u istom stadu.KNEGINJA: Pa da ti nisi prljavi opada, klevetnik i nitkov?KLAUN: Prorok sam ja, gospo, a istinu zborim nekako ovakPonovit u ja baladu, gdje stih mudrou je bogat: Po sudbini si u braku, a po naravi si rogat.KNEGINJA: Gubi se, gubi se, mome; kasnije u s tobom porazgovoriti.DVORSKI: Ako vam je po volji, gospo, neka pozove k vama Helenu; o njoj htjedoh govoriti.KNEGINJA: Hajd, mome, reci mojoj slubenici da ho njome razgovarati Heleni, mislim.LUDA: "Zar zbog tog lijepog lica Grci opljakae Troju?0 kako glupo! Zar je Prijam to drao za radost svoju? Ree Hekuba, ne makne se ve s uzdahom se strese1 ovu presudu donese: "Ako je medu loih desetTek jedna dobra, ipak Jedna je dobra u deset."deset? Iskvario si dobrih.pjesmu,mEGINJA: Sto, jedna dobra u nguPe; tam 6 Jecan u deset cAl JN: Ali ovdje je izmeu deset ena jedna dobra, a to znai A sam pjesmu jo i popravio. O, kad bi se Bog svake godine tako fljlovao svijetu! Ne bismo imali nita protiv toga da je makar vaka deseta dobra, pa da smo i upnici! Jedna od deset, to ne kaete! Kad bi nam se dobra ena raala pri pojavi svake repatice ili kod svakog zemljotresa, i to bi poboljalo nae izglede na lutriji; ovako ovjek prije moe izvui vlastito srce, nego pravu sreku.KNEGINJA: Hoe li ve poi, gospodine nitkove, i postupati kako ti zapovjedih?KLAUN: Da ovjek slua zapovijesti ene, a ipak, bez tete! Premda neenstvo nije puritansko, ipak od njega nema zla; ono e nosit crkvenu stolu preko crne haljine dareljiva srca. Evo, ve idem; rekoste da Helena doe ovamo.IzlaziKNEGINJA: Napokon; da ujemo.DVORSKI: Znam, gospo, da svoju slubenicu veoma volite.KNEGINJA: Vjere mi, volim. Njen ju je otac zavjetao meni, 0ra sama, bez drugog kamatnjaka, zakonskog ima prava na svu av moju koju moe nai; vei je dug moj no to otplaujem, i 011 joj platit no to ona trai.Ijub;ORSKI: Gospo, u posljednje vrijeme bijah uz nju vie no 1 lm da je eljela; bila je sama i svoje je rijei sebi upravljala, , 0 za svoje ui; bila je uvjerena, to vam mogu jamiti, da nisu re dsuna Govorila je da voli vaeg sina. Fortuna, niJe boica to stvori takvu razliku izmeu dva stalea, a Amornije bog koji bi upotrebljavao svoju mo tek tamo gdje odlj ravnopravne; Dijana nije takva zatitnica djevica koja bi otrpjeja njenog jadnog viteza iznenadi prvi napad ili ga ostavila bez sp i otkupa u kasnijem zarobljenitvu. Sve to je izjadala u najg0r. izljevima tuge, to ih uh od kakve mlade djevojke, i drah svoj dunou da vas smjesta s time upoznam, jer bi u nevolji, to moe desiti, svakako bilo vano da o tom neto znate.KNEGINJA: Obavio si to poteno; a sad to dri za se. Mnogi mi znakovi i prije to govorili, ali stajahu u tako nesigurnoj ravnotda im nisam mogla niti povjerovati, a niti u njih sumnjati. Mo pusti me sad na samu; sakrij to u srcu i hvala ti za savjesnu bri Ubrzo emo opet porazgovoriti.Izlazi Dvorski. Ulazi HelenaKNEGINJA: Sa mnom je bilo isto, kada bijah mlada; ko prirodi to spadamo, to nama spada pristaje trn taj rui nae mladosti, i s krvlju naom u nama se raa: znak to i ig je prirodnoga toka da mladost obuzme ta strast duboka. Po sjeanju nam na preanje dane iste su takve bile nae mane, samo ne drasmo ih takvima. Oko joj puno bola; sad sve vidim.HELENA: Izvoljevajte, gospo.KNEGINJA: Zna, Helena, da sam ti ko majka.HELENA: tovana moja gospodarica.KNEGINJA: Ne, majka.Zato ne majka? Kada rekoh "majka" ko da si zmiju vidjela. to je "majka" da te tako trgnu? Kaem, majka sam tii pribrajam te posve onima to iz utrobe su moje. Posvajanje se s prirodom esto nadmee, pa probir raa domau klicu iz sjemena tueg. Nisi me teretila materinskom mukom, a ja te pazim kao prava majka. Zaboga, dijete! Zar krv ti se grua da mene prizna majkom? to je tebi, da ti ta ljuta glasnica mokrine,_raznobojna duga obrubljuje oko?Zato to si mi kerka?ELENA: Nisam.KNEGINJA: Kaem da sam ti majka.HELENA: Oprostite mi;knez mi od Rossilliona ne moe biti brat.Ja sam od skromna, on visoka roda;o precima se mojim ne zna nita,a njegovi su svi plemeniti.On drag mi je gospodar; i ja u muko slubenica ivjet, kao vazal umrijet.Ne smije mi biti brat.KNEGINJA: A ni ja majka?HELENA: Vi ste mi majka, gospo; da ste barem al tako da mi sin va nije brat zaista majka! I meni i njemu do toga mi je ko do neba stalo tek da mu nisam sestra. O, zar nema druge kad ki sam vaa da mi brat on bude?KNEGINJA: Da, mogla bi mi biti snahom, ali sauvaj Boe da to tako misli, kad majinstvo te moje tako zbunjuje! Sto, opet blijedi? Svojim strahom uhvatih

naklonost tvoju ludu, i sad vidim tajnu samoe tvoje, izvor slanih suza. I slijepcu bi sad bilo oigledno da voli moga sina. Laljivost bi samu postidjela da zanijee tu strast, da kae; nije tako. Reci pravo, i stoga, da je tako; jer, gle, tvoji obrazi priznaju to jedan drugome, oi ti jasno zrcale ponaanje, pa na svoj nain govore; tek krivnja i paklena tvrdoglavost ti veu jezik, da istinu posrame. Reci: je li tako? Ako je tako, u lijepom si kripcu; a ako nije, zakletvom poreci. Kako god bilo, nebo e u meni uvijek na tvoj probitak djelovati, pa zaklinjem te, reci istinu.HELENA: Oprostite mi dobra gospo.KNEGINJA: Voli li moga sina?HELENA: Ah, oprostite mi, vrla gospodarice.KNEGINJA: Voli li ga?HELENA: Zar ga vi ne volite, gospo?KNEGINJA: Ne okoliaj! U ljubavi je mojoj sveza to svijet je priznaje. Hajde, razotkrij stanje srca, jer se tvoja ljubav sama ve posve raskrinkala.HELENA: Onda priznajem,kleknuvi evo pred nebom i vama, da nakon samog neba, ali prije vas vaega volim sina.Moj rod je skroman, ali estit; takvato ja ga ljubim. Ne progonim ga ni najmanjim znakom preuzetne pronje, nit bih ga htjela dok ga ne zasluim; a ne znam ni kakve bi uope te zasluge i mogle biti. Znadem da zalud volim i stremim bez nade; a ipak u to uplje, i bezdano sito nalijevam stalno vodu svoje ljubavi i ne manjka mi nikad da je lijevam dalje. Ko Indijanka, u krivovjerstvu pobona,, oboavam ja sunce to obasjava vjernika, i vie za njeg ne haje. Najdraa gospo, nek se vaa mrnja ne skobi s mojom ljubavlju zbog svoje; al ako ikad vi ste, ija asna dob kreposnu mladost svjedoi, uope eznuli edno i ljubili arko ovako istinitim plamom ljuvenim; a uspjeli sauvati i krepost i ljubav vau saalite se na onu koja nema izlaz drugi nego da daje, gdje mora da gubi; koja ne eli nai to to udi, ve, kao kakva zagonetka svima, s nasladom ivi gdje umrijeti ima.NJA: Zar nisi odnedavno reci pravo U Pariz namjeravala?I Kunem se Bogom, istinu u rei.i ljubav mi je. Nek vas to ne vrijea, jer na njemu ne ostavlja ljage

Jesam, gospo.EGINJA: Po istiniistini mi reci zato?

Znate da mi je otac ostaviorecepte neke prokuane to su vanredno djelotvorni, koje on je itanjem i iskustvom prikupio ko opi lijek, i meni ih zavijestio da drim ih u brinoj priuvi, jer svestrano je djelovanje njihovo jae no to se sluti. Meu drugim, tu lijek je iskuan i zapisan to moe boljku beznadnu izlijeit od koje, vele, da umire kralj.KNEGINJA: To bjee dakle razlog da si htjela u Pariz? Je li?HELENA: Va sin, moj gospodar na tu me pomisao naveo; inae Pariz, lijekovi i kralj moda i nisu bili nazoni prije u mojim mislima.KNEGINJA: Al pomisli, Helena,ti ponudit e svoju pomo navodnu, a hoe li je on i primiti? On s lijenicima dijeli isto miljenje: on, da mu oni ne mogu pomoi; oni, da pomo ne znaju. I kako da povjeruju jadnoj neukoj djevojci kad kole, izmuzavi sav svoj nauk; prepustie opasnost njenom tijeku?HELENA: U tome ima neto vie no je umijee moga oca, koje bjee u njegovome cijelom zvanju najvee; pa dobar prijem mojega poslanstva najsretnija e zvijezda blagosloviti. I kad bi vaa dopustila visost da okuam se u lijeenju kralja na kocku bih, u isti dan i as, stavila svoj vrijedno izgubljeni ivot.

JA: Ti u to zbilja vjeruje? .: Da, gospo, od sveg srca svoga. JA: Pa kad je tako, dobit e,NJA: Pa kad je tako, dobit e, Heleno, i moju privolu i moju ljubav, sredstva i pratnju, i pozdrave tople svim mojima na dvoru. Ostati u ovdje i molit Boga da blagoslovi tvoj trud. Ti odmah sutra poi, s puno sree. Cime ti pomo mogu, uzmanjkat ti nee.

Drugi inPrvi prizorPariz. Kraljev dvor. Ulazi Kralj s mladim plemiima, koji se oprataju odlazei firentinski rat; Bertram i Parolles, paevi. FanfareKRALI: Gospodo mlada, zbogom; ne odbacujte ratniki ovaj nauk; i vi drugi, zbogom; savjete moje meu se podijelite, da, prihvativ ih cijele, protegnete dar i dosta bude za jedne i druge.1. PLEMI: Gospodine, mi nadamo se vratit, iskazav se ko uspjeni vojnici, i zate vau milost dobra zdravlja.KRALJ: To ne, naalost, a ipak mi srce priznati nee da tu bolest ima to opsjeda mu ivot. Zbogom, mladagospodo.Bio ja iv il ne, vi sinci budite Francuza dinih; nek sva Italija to je od carstva negdanjeg naslijedila tek propast vidi da ste doli ne da oijukate s au, ve je vjenate i najhrabriji kad prosci ustuknu. Naite ono za im hlepite i Slava e vam pronijet ime. Sretno!1. PLEMI: Nek zdravlje slui Vae Velianstvo!oAlJ: I uvajte se djevojaka talijanskih; kau za nijekanje da nema rijei na francuskom kad one neto trae. Oprez, da ne bi dospjeli u ropstvo ve prije okraja.QgA. PLEMIA: Te opomeneu srcu emo svome ponijeti.KRALJ: Sretan put. Nekim plemiima Doite sa mnom.Povlai se1. PLEMI: O kakva teta, dragi moj gospodine,da ne moete s nama!PAROLLES: To nije krivnja ovog gizdavog junaka2. PLEMI: Ba lijep je ovaj rat!PAROLLES: Fantastian!Znam, viao sam takvih ratova.BERTRAM: Po zapovijesti dooh da se borim, A tetoe me: Previe si mlad! II dogodine ili jo je prerano.PAROLLES: Kada ste orni tako, mladiu, za boj, ne dajte se zauzdat, hajte kriom.BERTRAM: Ko drijebac paradni za enske eze ostajem ovdje da nogama struem po glatkom podu, sve dok ne bude se sva slava razgrabila, nosili se tek maevi za ples. Ti Boga, idem kradom! pLEMl: asno je tako krasti.PAROLLES: Kneevska kraa, knee!2. PLEMI: U krai u vam biti jatak; sretno!BERTRAM: Prirasli ste mi srcu, pa na rastanku sam s vama ko na muilima.1. PLEMI: Zbogom kapetane.2. PLEMI: Dini na monsieur Parolles!PAROLLES: Plemeniti junaci, moj ma je s vaima u rodu. Gizdavi su, zvonki, blistavi; jednom rijeju, dobra su kova. Nai ete u spinijskome puku nekog kapetana po imenu Spurijus, s oiljkom, ratnikim biljegom, ovdje, na lijevom obrazu: evo, istim sam mu ga ovim maem podario. Recite mu, da sam iv i zapamtite to e mi poruiti.1. PLEMI: Hoemo, vrli kapetane.Plemii izlaze. S druge strane, KraljPAROLLES: Mars nek vas titi ko svoje novake!Bertramu Sto ete vi uiniti?BERTRAM: Stani; evo Kralja!PAROLLES: Posluite se opsenijim uljudnostima prema drugoj plemenitoj gospodi; zadrali ste se u tijesnim granicama previe hladnog oprotaja. Budite prema njima rjeitiji, jer su oni kianke na eiru vremena; uvijek pokazuju da idu s njime ukorak, da znaju jesti, govoriti i hodati pod utjecajem najpopularnije zvijezde; makar i sam Vrag davao takt, tako se mora plesati, njima, i oprostite se od njih glagoljivije.BERTRAM: I hou.,gLLES: Valjani su to momci, i zacijelo e se ilavi iskazatina macuIzlaze Bertram i Parolles. Ulazi Lafetu i klekne pred KraljaLAFgW: Milost, moj gospodaru, molim za se ko i za vijesti koje donosim.KRALJ: Dat u sve to hoe, samo da se digne.LAFEW: Tad ovdje stoji ovjek pomilovan onim to nosi. Da ste barem ovdje vi rekli, gospodaru, mole milost i na moj zahtjev mogli tako ustati.KRALJ: Makar da ti glavu prvo razbijem, pa molim za to milost!LAFEW: Rado bih je dao!Al dobri gospodaru, ovo je posrijedi: Hoete li vi za svoju bolest lijek?

KRALJ: Neu.LAFEW: O, znai, nee groa, moja kraljevska lisice? E, hoe moje groe plemenito, kad na dohvat bude. Vidara vidjeh koji je u stanju udahnut duu kamenu, oivjeti i hridi, nagnati vas da ko iva vatra gavotu zapleete; iji puki dodir iz groba moe dii kralja Pipina; ne, Karlu Velikom u ruku dati pero da napie joj pismo ljubavno.UKALJ: Kome to? Tko je sad tu ona? AFE W: Pa, doktorica! Dola je, moj kralju,da primite je. Vjere mi i asti, mogu li ozbiljne priopiti misli nainom svojim aljivim, govorah s osobom, koja spolom, godinama, mudrou, obeanjem, pouzdanjem zadivila me vie no to smijem pripisat svojoj pukoj slabosti. Hoete li je primiti jer to je njezina elja i saznat to hoe? A poslije mi se smijte slobodno.KRALJ: Hajde, Lafevv moj odani, uvedi to udo da se i mi udimo il uenje da tvoje umanjimo ude se kako si ga ti uveao.LAFEW: Neka, po volji vaoj, uvest u je, dok ne trepnete okom.Lafetu prilazi vratimaKRALJ: Uvijek takveuvode daje svom posebnom niem.LAFEW: Neka, samo ti hajde.Ulazi HelenaKRALJ: O, ova hitnja zbilja ima krila.LAFEW: Neka, samo ti hajde. Ovo ti jeNjegovo Velianstvo; reci mu to hoe. Ko izdajnica moda izgleda, al takvih se izdajnika kralj na rijetko plai. Cressidin ja sam stric, to smije ostavit dvoje na samo. Pa sretno!Izlazi 392Sve je dobrogJ_J Da 1 se ljepotice, tvoj posao tie nas?. gifA: Da, dobri gospodaru. Gerard od Narbone bio je otac moj i u svom zvanju poznat ko dobar.jrALJ: Znao sam a 1 iaHELENA: To bolje, ne moram ga hvaliti; poznavat ga je dovoljno. Na samrti mnoge recepte mi je povjerio; al jedan glavni, najmilije edo njegove prakse, jedinog ljubimca njegovoj negdanjeg iskustva, ree da uvam kao tree oko, pomnije no svoja dva; jo bolje ja ga uvah i douvi da Vae Velianstvo pati od bolesti na koju asni dar mog dragog oca mono djeluje, sa dunom poniznou dooh amo da ponudim svoj lijek i lijeenje.KRALJ: Mi vam zahvaljujemo, djevojko;prem ne vjerujemo u iscjeljenje,kad najbolji lijenici od nas diu ruke i lijeniki konzilij ve zakljuuje da trud im i umijee ne mogu iskupit narav od njena beznadnoga tijeka. Ne smijemo obezvrijediti na razum, ponizit nadu toliko da podvodimo tu nau bolest neizljeivu svakakvim nadrilijenicima; niti razluit tako sebe od svog ugleda i vjerovat nerazboritoj pomoi kad razbor dri da pomoi nema.JELENA: Neka mi onda obavljena dunost naplata bude trudu. Ja vam neu vienametat svoje usluge. I skromnood kraljevskih vam misli molim da mezadre u milosti, bez prezira il srdbe.KRALJ: Manju zahvalnost ne mogu iskazati; Za dobro htijenje, hvalim srcem cijelim ko samrtnik onom tko mu ivot eli. Ti ne zna nita, ja sve to me eka; pogibelj cijelu znam, ti nijednoga lijeka.HELENA: Budui da ste vrsto protiv lijeenja, od onog to ja kuam, ne moe bit zla. Najveih djela tvorac esto zna po sluzi najslabijem da ih obavlja. Biblija djejoj pripisuje ruci razborit sud, kad djecom bjehu suci. Veliki potopi su izliveni iz beznaajnih izvora malenih; dok su udesa monici poricali i morski su se vali s puta micali. Nada nas izda esto, a najee ondje gdje najvie oekujemo od nje, a zna se doim ispuniti esto najhladnijem gdje oaju je mjesto.KRALJ: Ne smijem te sluat. Kui se ti vrati, trud nekorisni sama si naplati. Ponudi neprimljenoj zahvalne tek rijei.HELENA: Tako se nadahnue pravo dahom prijei. Bog dobro znade sve, a nama se sve ini: mi sudimo o stvari po vanjtini. Al najvea je naa drskost: smjelo nebesku pomo smatrat ljudskim djelom. Kralju, na njegu moju pristanite; s nebom, ne sa mnom, pokus napravite. Ja nisam varalica to se hvali da cilj e zgodit prije no opali,ve znam da mislim i mislim da znadem, lijek nije moj bez moi, a ni vi bez nade.jj: Tako si sigurna? Za koje vrijeme mogu nadat se iscjeljenju?JELENA: Bude 1 milo Bogu,prije no dvaput konji sunani povuku svog arkog koijaa po danjemu krugu, dvaput u zapadnome mraku zamagljenu Venera rosna zgasne lampu snenu il klepsidra kad dvaestetri puta odredi stazu lupekih minuta, sa zdrava tijela lijek e slabost skinut, ivjet e zdravlje, a bolest preminut.KRALI: A ime li e jamiti ti sama to svoje samopouzdanje?HELENA: Biljeg srama,i drskost drolje neka ocrni meu gnusnim rugalicama; nek mi edno imeokaljaju; i grozno nek me optueda ivot skonam mukama produen.KRALJ: Ko da iz tebe zbori neki sveti duh,na slabom glazbalu mu mone zvuke uh; to zdravi razum besmislom proglaava na drugi nain smisao spaava. Tvoj ivot ti je drag, jer ima mjeru svega to ivot vrijednim ini vjeru, ljepotu, mladost, mudrost jednom rijeju sve to u cvijetu ljeta drimo za sreu. to to na kocku stavlja, jasno oituje: Umijee veliko il strani oaj tu je. Lijepa vidarice, tvoj lijek u iskuati to e, ako umrem, smrt i tebi dati.HELENA: Prijeem li rok il manem obeanja, nek umrem zaslueno i bez smilovanja. Ne uspijem li, nek smru mi se plati; al ako uspijem, to ete mi dati?KRALJ: Trai to eli.HELENA: Dat ete to elim?KRALJ: ezla mi i raja kojem se veselim!HELENA: Kraljevskom rukom od svojih vazala dajte mi mua kojeg budem izabrala: izuzev drskost da poelim koga iz kraljevskog vam roda francuskoga, da svoje skromno ime uzveliam ogrankom ili plodom vaeg stabla dina. Slobodna traim od vas podanika kog trait mogu, a vi dati mi ga.KRALJ: Evo ti ruke; pogodbe se dri, i tvoju elju moj e in izvrit; kad bude htjela, uzmi mua za se, bolesnik tvoj na tebe oslanja se.0 tebi moram ja i hou vie znati, prem vie znati nije vie vjerovati: odakle si i tko si, kakve udi al i bez pitanja mi dobro dola budi! Pomozite mi, hej! Dri se rijei svoje1 djelo moje bit e ravno tvojem.FanfareDrugi prizorRossillion. Kneev dvor. Ulaze Kneginja i KlaunEGINJA: Hajde, hajde, moj gospodaru; time u staviti na nju svoju valjanost tvoga odgoja.KLAUN: Iskazat u se vie kao valjan opanak nego ko slaba izma Uostalom, znam da me posao nosi samo na dvor.KNEGINJA: Na dvor! Molim te, a koje ti onda mjesto dri osobitim, kad na dvor odmahuje s takvim prezirom? Samo na dvor?KLAUN: Uistinu, gospo, ako Bog uope dadne ovjeku kakve manire, na dvoru se lako moe njima razbacivati: onaj tko ne zna pokleknuti, razmahnuti eirom, poljubiti ruku i ne rei nita, taj nema ni nogu, ni ruku, ni jezika, ni eira; i zbilja, takav prostak, da budemo toni, ne bi ni bio za dvor; al to se mene tie, ja imam odgovor koji e svakog zadovoljiti.KNEGINJA: Oho, to mora da je neki opsean odgovor, kad pristaje na sva pitanja.KLAUN: Ko to brijaka stolica pristaje svim stranjicama: uskoguzim i debeloguzim, niskoguzim i visokoguzim, ukratko, oguzim.EGINJA: A hoe li tvoj odgovor tono pristajati?KLAUN: Tono ko deset groa ruci odvjetnika, ko franezarija nakinurenoj drolji, ko opanak seljaku, ko utipci pokladnom utrku ili ko moreka prvom svibnju, ko avao svojoj rupi, ko rnja svome rogu, ko ena alapaa svadljivoj propalici, ko usna Patice ustima fratra; to da vam kaem, ko kobasica u svoje CrijevcKNEGINJA: Ima li, pitam se, tako tonu zakrpu za rupu?KLAUN: Od ispod vojvode pa sve do nie strametra, svakoj c rupi pristajati.KNEGINJA: Mora da je to odgovor udovinih razmjera ka moe udovoljiti tolikim zahtjevima.KLAUN: Ali ni nekakva malenkost, boga mi, ako je istina on to ueni ljudi o tome govore. Imam ga, imam, i sve to s njim irje: upitajte me samo jesam li dvorjanin, nee vam biti na odmet da vidite!KNEGINJA: Da budemo opet mladi, ako moemo! Ispast glupa pitanjem, da bih postala mudrija odgovorom. Oprostite, m gosparu, jeste li vi dvorjanin?KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Eto jednostavnog otpravljanj Hajde jo, jo, makar i stotinu takvih!KNEGINJA: Gospodine, va sam siromaan prijatelj koji odano voli.KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Dajte, samo dajte, nemojte m tedjeti.KNEGINJA: Vi, gospodine, vjerojatno ne moete ni okusiti o priprostu hranu?KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Dajte samo iskuajte n zaklinjem vas!KNEGINJA: Jo nedavno ste, gosparu, koliko mi se ini, zara jedno ibanje.KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Izvoljevajte me ne tedjeti

dokgGlNJA: Dere li se ti zaboga, gospodine i kad te ibaju? Ili jjevajte me ne tedjeti? Zbilja ovo tvoje zaboga, gospodine esnoj je vezi sa ibanjem; taj bi ti odgovor izvrsno pristajao, 0lc te mlate, i ako te dadem vezati, nee biti ovako bez veze.KLAIJN: Nikada nisam bio gore sreesa ovim mojim zaboga, gospodine. I Vidim da neke stvari mogu sluiti dugo, ali ne i vjeno.IKNEGINJA: Ko kaiperka obijesna se igram vremenom i rasipam ga tu na veselu budalu.tfJN: Al zaboga, gospodine! Gle, opet dobro Pae!JEGINJA: Dosta, gosparu! Na posao; daj ovo Heleni i podstakni je da mi odgovori smjesta. Prenesi pozdrave mom sinu, roacima. Nije bogzna to.KLAUN: Roaci vai nisu bogzna to?KNEGINJA: Tvoj zadatak nije bogzna to. Jesi li to zabio u glavu?UN: Veoma tvrdo. Ve sam tamo ispred svojih nogu.KNEGINJA: I brzo natrag.Trei prizorPariz. Kraljeva palaa. Ulaze Bertram, Lafeiv i ParollesLAFEW: Kau da se uda vie ne dogaaju; a i nai nam filozofsk velikani natprirodne i neobjanjive stvari pretvaraju u obin i poznate. Stoga mi uase drimo triarijama i zakukuljujem0 se u prividno znanje kad bismo se morali predati strahu od nepoznatog.PAROLLES: Ma jasno, ovo je najneobinija objava uda to je i nae doba iskrsnula.BERTRAM: Zbilja je tako.LAFEW: Kad su ga napustili strunjaci...PAROLLES: To i velim i galenovci i paracelzusovci.LAFEW: Svi oni ueni kapaciteti, ugledni akademici PAROLLES: Tono! To i velim!LAFEW: Koji su ga proglasili neizljeivim PAROLLES: Ma jasno, tako je! To ba i kaem.LAFEW: Da mu nema pomoi.PAROLLES: Tono; ko da je ovjek osuen na LAFEW: Na nesiguran ivot i sigurnu smrt.PAROLLES: Ba tako. Dobro ste to rekli. I ja bih bio tak rekao.LAFEW: Doista se moe kazati da je ovo za svijet prava novo?OLLES: Nema sumnje da je tako: ako to hoete vidjeti i o na bijelo, oitat moete u ovom tu, kako se zove...jjvV ita: Oitovanje nebeskog djelovanja u zemaljskom initelju.PA,OLLES: Eto to! Ba bih isto tako rekao.jjFEW: I gle, zdrav je ko riba i ustar ko zec; kunem se da govorim s punim potovanjem, ali PAROLLES: Ne, zbilja, udno je to, veoma udno; uzeli mi to u pojedinostima ili openitije; a on je ovjek veoma liberalistika a, koji naprosto nee priznati da je to...duhaLAFEW: Sama ruka neba.PAROLLES: Pa da, to i velimLAFEW: U veoma slabom PAR velikOLLES: I deklasiranom posredniku; velika je to mo, elika mistifikacija, koju bi openito valjalo i vie iskoristiti, a ne samo za ozdravljenje kralja, da bismo mogli biti LAFEW: Openitije zahvalni.Ulaze Kralj, Helena i pratnjaPAROLLES: Ba sam to htio rei; lijepo ste se izrazili. Ali evo kralja.LAFEW: Sav je lustig to bi reko vaba. I gle cure: kako nam rija jabuica, kada su nam svi na broju zubi. Ma gledaj ga: mogao nJom zaplesati corante.bi sNOLLES: Mortus mu krucifiksus! Nije li ono Helena?BERTRAM: Bogami ko da je ona. KRALJ: Pozovite preda me svu dvorsku gospodu Izlazi jedan Pratilac0 sjedi, spasiteljko, do svog bolesnika,1 jer si ovoj zdravoj ruci opozvala izgnanu snagu, iz nje opet primi potvrdu mojeg obeanog dara to samo eka da ga imenuje.Ulaze tri ili etiri plemiaProetaj okom, lijepa djevo. Evo druine mlade neenja plemia to mi na volju stoje da ih enim, nad kojim imam pravo upotrijebit vladarsku mo i savjet oinski. Slobodno biraj; svakog moe stei, pravo ti ne smije nijedan porei.HELENA: Svakome od vas neka dopadne po jedna lijepa i kreposna ljubovca kad ljubav bude tako prohtjela! Neba mi, svakom osim jednome!LAFEW: Dorata svog sa opremom bih dao da se pohvalit mogu s tako puno zubi i tako malo brade, ko ovi mladii.KRALJ: Razgledaj ih dobro; svaki od njih plemenita je roda i koljena.Helena se obraa plemiimaHELENA: Gospodo,nebo je putem mene ozdravilo kralja.r, Svi mi to znamo, i hvalimo nebu.SVI:aFLENA: Ja djevojka sam edna roda; moj je imutak najvei to mogu rei da djevojka sam uistinu. S doputenjem Vaega Velianstva, ve sam izabrala. Rue na mom licu priaptavaju mi: Crvenimo se to ti mora birati; bude li odbijena, neka blijeda smrt na obrazu tvom vjeno stoluje, mi ovdje vie neemo procvjetati.KRALJ: Ti samo biraj, ne boj se; tko tvoju odbije ljubav, odbija i moju.HELENA: A sad, Dijano, letim s tvog oltara, do boga ljubavi, tog visokog vladara, uzdahe diem. Prvom plemiu O gospodaru mladi, hoete 1 moju pronju sasluati?1. PLEMI: I udovoljiti joj spremno.HELENA: Gosparu, hvala; sve je tim reeno.LAFEW: I ivot bih svoj stavio na kocku da mogu biti u tom izboru.HELENA Drugom: ast kojom plamti vae lijepo oko prijeti mi prije no to rei mogoh. Deset put bolje nek vam ljubav udijeli od skromna srca one koja vam to eli!1 pLEMl: Dopustite mi, nita bolje ne trebam.HELENA: Dopusti li ljubav vea to je, primite elje i pozdrave moje.LAFEW: Zar je svi oni to odbijaju?O da su sinovi to moji, ja bih ih sve bievati dao ili poslao Turcima da od njih prave eunuhe.HELENA Treem: Ne bojte se da u vam uzet ruku i, zbog vas samog, stavit vas na muku. Nek bdije Bog nad vaim obreenim brakom, neka u postelju vam stavi vee blago!LAFEW: Ti momci su od leda; nijedan je nee. Engleska to su kopilad bez sumnje; meu Francuzima ti nema takvih.HELENA etvrtom: Vi ste jo premlad, predobar, prezgodan, da dobijete sina moga roda.ETVRTI: O lijepa gospo, ja ne mislim tako.LAFEW: Jo jedan grozd na trsu stoji. Znadem da ti je otac bio dobar vinogradar, al ako ti sam nisi pravi magarac, ja sam tek mladac od etrnaest godina jasan si mi odmah kao dlan.HELENA Bertramu: Ja se ne ufam rei da te uzimam; sebe i slubu svoju dajem dokle ivim, u tvoju vlast i vodstvo. To je ovjek.KRALJ: Dakle, Bertrame, sinko, uzmi je za enu.BERTRAM: Za enu, kralju! Molit u vas da mi u takvu poslu dopustite da se roenim svojim oima posluim.KRALJ: Bertrame, zar ti ne zna to je ona uinila za mene?.gjpAM: Gospodaru, znam,al ne znam ni izbliza zato bih je ja zato enio.: Ti znadeda me je ona iz bolesti digla?:rTRAM: Zar iz tog slijedi, kralju, da moj pad odgovorit mora vaem podizanju? Nju dobro znam: o troku odgojena je mog oca ki da bijednog lijenika enom mi budel O nek, prezrevi je radije trpim vjenu vau nemilost!JJ: Zbog titule je samo prezire, a to joj ja mogu dati. udno, nae krvi kad bi zajedno slili, nitko ne bi vidio razliku kakvu, a ipak su tako razlike mone. Ako li je ona vrline puna ba u svemu, osim u onom to se tebi ne svia to da je ki siromanoga lijenika tad ne voli vrlinu samo zato to nema imena. Ali nemoj tako! I najnie mjesto kad raa vrlinom oplemeni se samo takvim inom. Gdje titule su krupne, a nema to vrijedi, tu kljakava je neka ast posrijedi. Dobro je dobro, a zlo biva zlom i onda kad se tom ne zove titulom. Kakvoa prava svoju cijenu ima po tom to jest, a ne po nazivima. Ona je mlada, pametna i mila i izravno je sve to naslijedila od same prirode, a to raa au. ast prava prezre onog to se kiti au svog roda, a ne zna takav biti. Odlike cvatu, kad u naim ih svojskidjelima uzgajamo, ne u pradjedovskim. Ime nad pokojnikom tek je rob to svakom slue, resi svaki grob ko lani trofej; dok je nijemo mjesto gdje uklet zaborav i praina esto estite kosti kriju. I to da se kae? Ako ne moe djevu voljet kakva jest, ja u joj stvoriti to treba. Krepost i ona sama, njen su miraz; ja u joj dati imutak i stale.BERTRAM: Ja nju ne mogu voljeti, a niti nastojati ne elim da je volim.KRALI: Ti sebi ini tetu nastojei da postupi izbirljivo.HELENA: O gospodaru,da ozdraviste, to je meni drago, a drugo pustite.KRALJ: U pitanju je ast, i da je obranimpokazat moram svoju mo. Ti napuhani, oholi mome, uzmi njenu ruku! Nedostojan si ovog vrijednog dara; prezirom mrskim obescjenjuje i moju ljubav i zasluge njene. Ti niti sanjat ne moe da ja, staviv se na njenu, oskudnu tezulju, prevagnuti te mogu do nebesa. Nee da zna, da je u naoj moi zasadit tvoju ast, gdje hoemo da raste. Savladaj prezir, volji se naoj pokori to djeluje za tvoje dobro. Ne vjeruj gordosti svojoj, ve smjesta pokloni probitku vlastitome onaj posluh to ga odanost tvoja trai, ko i moja vlast; il u te zauvijek izbaciti iz svoje zatiteu vrludanje i bezglav pad nedoraslosti i neznanja; na te e se sruiti moja osveta i mrnja u ime pravde, a bez milosra. Govori. ekam odgovor.ggRTRAM: Oprostite,milostivi moj kralju; ja podreujem naklonost svoju vaem pogledu. Kad mislim da djela velika i mnoge asti pljute tamo gdje vi zapovjedite, otkrivam da onu, to je sve do nedavno u uznositoj mojoj misli stajala veoma nisko, sada sam kralj hvali oplemenjena tako ona vrijedi ko da se takvom rodila.KRALI: Za rukuuzmi je; reci joj da je tvoja. A ja joj protuteu obeajem, to, ne bude li ravna tvome stanju, jo e prevagnuti.BERTRAM: Uzimam njenu ruku.KRALJ: Naklonost kralja i srea se smijese toj pogodbi; i obred treba brzo da potvrdi tu obreenu vjeru i da se obavi veeras. Svean pir nek odgodi se malo da bi doekao odsutne prijatelje. Sve dok tvoja ljubav se samo njojzi smijei za me je sveta; a inae, grijei.Izlaze. Parolles i Lafeiv zaostaju, pretresajui vjenanje

ujte, monsieur! Da porazgovorimo.PAROLLES: Uiniti ne smijem to bih lako mogao.LAFEW: Zbilja sam, ovako za rukom i za veerom, mi: si prilino pametno eljade; jer si posve prihvatljivo pripovijslio da dao.inpo svojim putovanjima; moglo te se podnijeti. A ipak su me s kianke i zastavice po tebi mnogostruko razuvj era vale da bi ti neki brod od prevelike nosivosti. Sada sam te prozreo, i nlle stalo da ikad vie zavirim u takvu upljinu. Jer tebe prozreti znai mnogo vie nego gledati kroz prazno u uplje.PAROLLES: Da te ne titi povlastica vremenosti, jabihPAROLLES: Na raspolaganju vam stojim, gospodine.LAFEW: Va je knez i gospodar pametno postupio to predomislio.PAROLLES: Predomislio! Moj knez! Moj gospodar!LAFEW: Pa da. Zar to nije isti jezik, to ga i ja govorim?PAROLLES: Veoma neuglaen, i nije ga razumjeti bez krvava nastavka. Moj gospodar?LAFEW: Zar vi niste slubenik rossillionskoga kneza?PAROLLES: Bilo kojeg kneza; sviju kneeva! Sluim svak" onom tko je ovjek na svom mjestu!LAFEW: Osobito na mjestu kneza, kad ste kneev sluga. I knez ima gospodara, ali malo drugaijeg.PAROLLES: Previe ste stari, gospodine. Neka vam to bude zadovoljtina: previe ste stari.LAFEW: Moram te upozoriti, mome, da slovim ko ovjek; a do tog naslova tebe ni starost ne moe dovesti.jpEVV: Ne bacaj se u gnjev preduboko, da ne ubrza sebi Sudnja dan, a i to bude li se smilovao Bog kukavcima kao to si 1 Tako, moja prozorska reetko, ostaj mi zbogom; ne trebam ti . probuiti kakav drugi otvor, jer te naskroz vidim i ovako. EvorukepAROLLES: Gospodine, vi me prekomjerno obezvreujete.LAEEW: Da, od svega srca; jer ti si toga vrijedan.PAROLLES: Ja nisam zasluio, gospodine, da to gutam.LAFEW: asne mi rijei, jesi, svaki gutljaj; i neu ti zakinut ni kapiPAROLLES: Sad znam na emu sam; od sad u bit pametniji!LAFEW: im bude mogao: jo se mora mnogo nagutati onog suprotnog. Ako te kad budu vezali tim tvojim kiankama i mlatili ko konja, vidjet e to znai oholiti se konjskim nakitom. Zelja mi je da sauvam svoje poznanstvo s tobom, ili tonije, moje poznavanje tebe, da onda, kad te budu za to optuivali, mogu rei: Tog ovjeka poznam.PAROLLES: Gospodine, vi me posve nepodnoljivo zlojeujete.LAFEW: Zbog tebe samog bih htio da od tog jeda trpi paklene muke, a ja da te na njih stavljam vjeno; jer inae za me vrijeme drugog stavljanja je prolo, ko to u ja sad kraj tebe proi, onom rzinom kojom mi godine dopuste.IzlaziPAROLLES: U redu, neka ti na sina ova sramota prijee; podli, ari, prljavi, podli gosparu! to u, moram biti strpljiv; ne moe ylasti stati na rep. Ali, ivota mi, namlatit u ja njega, samo da Sretnom kojom zgodnijom prilikom, pa bio on gospar dvostrukii trostruki. Prema njegovim godinama neu imati milosti ni ko prema... namlatit u ga, samo da se opet sretnemo.Opet ulazi LafewLAFEW: Mome, oenio ti se knez i gospodar; eto ti novostj sad ima i gospodaricu.PAROLLES: Bez imalo uvijanja zaklinjem vae gospodstvo da se donekle ogradi od poinjenih potvora. Knez je moj suveren gospodar kojemu sluim samo je onaj gore.LAFEW: Tko? Bog?PAROLLES: Da, gospodine.LAFEW: Onda je tebi vrag gospodar. Zato inae ovija ruk podvezicama? Zar od rukava pravi nogavice? Rade li to i drug sluge? Najbolje bi bilo da stranjicu dri tu gdje ti je lice. as mi, da sam samo dva sata mladi, namlatio bih te. Meni se ini si ti opa uvreda i da te svaki ovjek ima pravo batinati. Drim si stvoren da ljudi na tebi razjaavaju plua.PAROLLES: To je teka i nezasluena prosudba, gospodine.LAFEW: Ma nemojte, gospodine. U Italiji su vas tukli jer nist prezali ni pred tim da drpite koticu iz ipka. Vi ste skitnica, a ne pravi putnik. Vi ste prema kneevima i plemenitim osobama drskiji nego to vas ovlauje heraldika vaega roenja i vaih odlikaVie ni jedne rijei niste vrijedni, inae bih vas nazvao nitkovomOstavljam vas.Izlazi. Ulazi BertramPAROLLES: Dobro, jako dobro; neka bude tako. Dobro, dobro; neko vrijeme emo se pritajiti.BERTRAM: Zauvijek upropaten, pod pokorom briga!Sve je dobro to se dobro svriOLLES: Francuska je pseajazbina; vie ne zasluuje da ovjek ni gazi po njoj; poimo u rat!OLLES: to se dogodilo, dragi mladiu?jjfRAM: Premda sam se sveano pred sveenikom zakleo, neu s njom lei u postelju nikad!pAPvOLLES: to je, dragi mladiu, to je?gRTRAM: O moj Parolles, mene su oenili! U toskanski u rat i nikad neu s njom lei.CBERTRAM: Od moje majke pismo stiglo je, a ja jo ne znam to mi pie.PAROLLES: Ah, saznat e! U rat, moj mladiu, u rat! U rupi dri nevidljivu ast onaj to kod kue grli cicumicu, u njenom naruju cijede muku sr to daje snagu i visinu skoku Marsova drijepca vatrena. U druge krajeve hajmo! Francuska je staja, a mi to u njoj stanujemo bivamo tek stare rage. Zbog toga, u rat!RTRAM: Nek bude tako. Poslat u je kui, upoznat majku s mojom mrnjom na nju i zato pobjegoh; a kralju pisati to ne smjedoh mu rei. Njegov dar e za talijanska me polja zavrbovat gdje dini momci biju boj. A rat se ne da usporedit s mrskom enom i mranom kuom.OLLES: Jesi 1 siguranda vrsto ostaj e kod ovog hira?BERTAM: Doi u moju sobu i posavjetuj me. Ona nek smjesta ode u osamu svoju, a ja ve sutra biti u u boju.PAROLLES: Tako se lopta tue, da sve zvui! Nek ona skae, a ne da nas mui: oenjen ovjek igosan je dovijek. Odluno je pusti i odavde krei. Naudi nam kralj, al o tome ni rijei.etvrti prizorPariz. Kraljeva palaa. Ulaze Helena i KlaunHELENA: Ljubazno me majka pozdravlja; je li ona dobro?KLAUN: Dobro nije, iako dobra je zdravlja; osjea se bodro, a opet nije dobro. Al hvala budi Bogu, nije joj loe i nita joj ne manjka na svijetu; ali ipak nije dobro.HELENA: Ako je dobro to se onda ali da nije dobro?KLAUN: Zbilja joj je dobro, osim zbog dvije stvari.HELENA: Koje dvije stvari?KLAUN: Prvo, to nije u nebu, kamo hoe da je Bog im prije poaljeDrugo, to je na zemlji, odakle hoe da je Bog im prije uzme!Ulazi ParollesPAROLLES: Bog vam pomogao, moja sretna gospo!HELENA: Nadam se, gospodine, da mi sklonou svojom 1 pomaete u srei.PAROLLES: Moje su vam molitve pomogle da vam srtiesu, a i sada su vam sklone da je zadrite. O, propalico! Kako rlarn je stara gsPoda?iLALJN: Kad bi vama ostavila bore starake, a meni imutak, y0lio bih da je jo starija nego to vi kaete.pAROLLES: Pa ja ne kaem nita.KLAUN: Bogami, tim ste mudrije eljade; jer se jezik eljadeta eSto zna izlanuti na tetu gospodara. Ne rei nita, ne raditi nita, ne znati nita i nemati nita, to regbi najvee su odlike vaeg poloaja, to i nije daleko od toga da ne bude nita.PAROLLES: Gubi se! Ti si hulja!KLAUN: Morali ste rei, gospodine, 1 pred najveom huljom ti si hulja, to bi znailo Vidim da si hulja. Bila bi to istina, gospodine.PAROLLES: Hajd k vragu, ba si duhovita luda; proitao sam te!KLAUN: Jeste li me proitali sami po sebi, gospodine, ili ste tek nauili itati?... itanje vam je, gospodine, bilo probitano; i neka itajui jo mnogo ludosti nauite, na zadovoljstvo svijeta i uveanje smijeha.PAROLLES: Lupeu jedan, tko te dri u kui! Gospoo, moj gospodar noas odlazi; posao vrlo ozbiljan ga zove. Veliku povlasticu i ritual ljubavi to vam po pravu i trenutku pripada on priznaje, ali odgodit mora u prisilnome suzdravanju. Taj nedostatak i ta odgoda su osute mirisnim cvijeem, to se destilira u badnju vremena, da pripremani as zakipi zadovoljstvom i veseljem i prelije se preko ruba.KomedijeHELENA: to jo hoe?PAROLLES: Da se sa kraljem smjesta oprostite i urbu objasnite ko odluku svoju, ojaavi je isprikama koje e uinit takvu nudu vjerojatnom.HELENA: I to gospodar jo zapovijeda?PAROLLES: Da, obavivi sve to, spremno ekate njegove daljnje zapovijesti.HELENA: U svemu njegovoj se volji pokoravam.PAROLLES: Izvijestit u ga tako.HELENA: Molim vas. Doi, mome!Peti prizorPariz. Kraljeva palaa. Ulaze Lafetu i BertramLAFEW: Ali nadam se da njega vaa svjetlost ne dri vojnikom.BERTRAM: Da, moj gospodine, i to koji se valjanim iskazao.LAFEW: Saznali ste to po njegovim vlastitim izjavama.BERTRAM: I od drugih vjerodostojnih svjedoka.LAFEW: Onda moja kazaljka ne pokazuje koliko je sati; je" t0 sam vuka uzeo pod ovcu.BERTRAM: Uvjeravam vas, gospodine, da je veoma, veom iskusan, i podjednako hrabar.aFEvV: Onda uinih nepravdu njegovu iskustvu i krivo QSudih njegovo junatvo; a moj je grijeh u tome smjeru opasan,x ni saa u SrCU ne moSu na razlga za kajanje. Evo ga, ide. jvlolim vas da nas pomirite; a ja u se truditi da sauvam slogu.Ulazi ParollesPAROLLES Bertramu: Sve e biti onako, gospodine,Icako ste rekli.rAEE W: Molim vas, gospodine, tko je njegov kroja? PAROLLES: Gospodine1LAFEW: O, dobro ga poznam. Da, gospodine, to je vrstan majstor, vrlo dobar kroja.BERTRAM na stranu, Parollesu: Je 1 bila kod kralja? PAROLLES: Bila je. BERTRAM: Hoe li veeras otputovati? OLLES: Kao to ste joj zapovjedili.BERTRAM: Napisao sam pisma, u kutije spremih dragocjenosti svoje, i naruih konje i noas, kad bih trebo uzet nevjestu, svrit u prije nego ponem.Ufew u stranu: Dobar pripovjeda moe sluit zabavi na kraju dobre veere, al onog koji tri etvrtine lae, a poznatom se sWi istinom tek da tisuu bi praznih slama mlatio, valja tek jednom kuati, a triput mlatiti. Glasno Bog vas poivio, kapetane!BERTRAM: Monsieur, ima li izmeu ovog gospodina i vas kakvih razmirica?PAROLLES: Ne znam ime sam zasluio da naiem na nemil, njihove svjetlosti.ostLAFEW: Niste naili; sami ste se u nju zaletjeli glavake skupa s izmama i ostrugama, kao osa u med; i iz nje ete radija brebolje izletjeti nego da podnesete pitanje zato ste tu.BERTRAM: Moda ga pogreno prosuujete, gosparu.LAFEW: Uvijek u tako, makar mu sudio prema njegov vlastitim molitvama. Putujte sretno, moj gospodine, i vjerujte ovo: ne moe biti jezgra u ovom lakom orahu; dua se toga ovjek sastoji od odjee. Ne pouzdajte se u njega u presudnim stvarima; ovakve sam zvjerke u kui drao i znadem im narav. Zbogom, monsieur; govorio sam o vama bolje nego to ste zasluili ili htjeli od mene zasluiti; al i protiv zla moramo initi dobro.IzlaziPAROLLES: Bogami, sumanut je ovaj gospar.BERTRAM: Ja tako ne bih rekao.PAROLLES: Pa zar ga niste ve upoznali?BERTRAM: Da, znam ga dobro; i miljenje je ope da je on valjan ovjek. Ali evo kamena o mom vratu.Ulazi HelenaHELENA: Kao to ste mi zapovjedili,govorih s kraljem, i pristanak dobih na ovo razdvojenje; on jo samo eli da s vama porazgovara nasamo.BERTRAM: Ja njegovu u volju posluati. Ne smije se uditi to postupci mojinisu u skladu sa trenutkom ovim, ni to je sluba, koja zove, dunost prea od moje vlastite. Na ovo nisam pripravan bio; stog sam u neprilici zateen. To me tjera da te zamolim da smjesta krene kui; radije sama razmiljaj, no da pita zato molim; jer razlozi su moji vri no se ine i obveze kriju veu nudu no to bi ti na prvi pogled rekla koja ih ne zna. Ovo mojoj majci.Daje joj pismoDva dana neemo se vidjeti, i stog te preputam vlastitoj snalaljivosti.ELENA: Ne mogu nita, gospodine, rei no da sam posluna vam slubenica.ERTRAM: No hajde, hajde; sad je toga dosta.ELENA: I uvijek u se s potovanjem istinskim truditi da nadoknadim sve ono to su mi priproste zvijezde zakinule ne izjednaiv me sa velikom sreom.ERTRAM: Pustimo sve to. Veoma se urim. Sretan ti elim put. I hitaj kui.ELENA: Oprostite, gospodine, jo as.ERTRAM: Da, to mi hoe rei?ELENA: Nisam vrijednabogatstva to ga imam, niti smijem zvati ga mojim ali ipak jest; ko plaljiv lopov, najradije bih ukralaono to zakon jami da je moje.BERTRAM: to bi to htjela?HELENA: Neto, jedva ita,doista nita. Ne bih, gospodaru, ni rei htjela to bih htjela. O da, zbilja: ne ljubei se, rastaju se samo neprijatelji i tuinci.BERTRAM: Molim te,na konja pohitaj i ne krzmaj vie.HELENA: Pokoravam se svemu, dobri gospodaru.Gdje mi je pratnja? Zbogom, moj monsieur.IzlaziBERTRAM: O poi kui gdje se nikad neu vratit dok mogu uti bubanj il se maa latit. Hajdemo, na na bijeg!PAROLLES: Tako je! Samo kurano!Trei cmPrvi prizorFirenca. Vojvodska palaa, anfare. Ulazi firentinski Vojvoda, dva francuska plemia i eta vojnikaOJVODA: Evo ste uli od toke do toke temeljne razloge za ovaj rat u kojem velika je odluka ve do sad mnogo krvi popila a i dalje je edna.. PLEMI: Svetom vidi seborba na strani Vae Milosti, a crnom i kukavnom na strani protivnika.OJVODA: Stoga se udimo to bratska Francuska u stvari tako pravednoj nam zatvara njedra pred molbama za pomo. PLEMI: Vaa Visosti, dravne vam razloge ne mogu iznijet nego kao obian ovjek, to gledaju izvana, nagaa velike konstelacije u vijeu po svojoj skromnoj pameti; ne ufam se rei to mislim, jer sam ustanovio da, kad god sam nagaao, pogrijeih u svojim nesigurnim prosudbama.OJVODA: Ne elim vas na to primoravati.1. PLEMI: Al uvjeren sam da e mladi ljudi naravi nae site lagodna ivota dolazit amo danomice radi tjelovjebe.VOJVODA: Bit e nam dobrodoli, i sve asti to nam iz ruku poletjeti mogu,na njih e pasti. Svoja mjesta znate:bude li boljih, vama su na volju.Do vienja, sutra, na bojnome polju!FanfareDrugi prizorRossillion. Kneev dvor. Ulaze Kneginja i KlaunKNEGINJA: Sve se zbilo onako kako sam htjela, osim to on ne dolazi s njom.KLAUN: Boga mi, reklo bi se da je na mladi gospodin veoma sjetan.KNEGINJA: Po emu to, molim te, primjeuje?KLAUN: Pa, im pogleda u svoje izme, ve pjeva; dok krpa sare pjeva; ako togod pita pjeva; aka zube i pjeva. Znam jednog ovjeka, kojeg je sjeta tako spopala, da je poveliko imanje prodao za pjesmu.KNEGINJA: Da vidim to pie i kad se kani vratiti.ita pismoKLAUN: Otkako sam bio na dvoru, Isbela mi vie nije po voljiNi ove nae Isbele, ni ona naa stvar, bakalar, nisu vam ni izbliz3 isto to su vam Isbele i bakalar na dvoru. Moj vam je Kupidsvim izgubio glavu, i evo, ja sad ljubim, ko to starac ljubi novac, bez apetita.KNJEGINJA: to ovdje stoji? jLATJN: Evo, ak i tu tako stoji.IzlaziEGINJA ita: Poslao sam ti snahu; kralja je spasila, a mene upropastila. Oenih se njome, al s njom lei neu, i zakleh se da je to "neu" vjeno. Ti e uti da sam pobjegao; javljam ti prije nego dopru glasi. Ako svijet bude dovoljno prostran, drat u se to god dalje mogu. Ostajem tebi odan,Tvoj nesretni sin, Bertram.Brzopleti i razuzdani mome, ne, nije dobro pobjei od milosti ovako dobra kralja; njegov gnjev navui na se, jer podcjenjuje djevojku tako kreposnu da niti sam vladar ne moe je prezreti.Vraa se KlaunKLAUN: O gospo, eno vam stiu tune vijesti, izmeu dva vojnika i mlade gospoe.KNEGINJA: to je, to se desilo?KLAUN: Ne, ne, vijesti imaju i utjenu stranu, zbilja utjenu: va in nee izgubiti glavu tako brzo kao to sam mislio.KNEGINJA: Zato bi izgubio glavu?KLAUN: To i velim, gospo ako zbilja bjei glavom bez obzira, ko to ujem da radi. Opasnost lei u tvrdoglavome stavu; takvostavljanje znai gubitak glave, iako moda dobivanje djece. Evo dolaze oni koji e vam vie rei. Sto se mene tie, ja samo ujern da vam je sin pobjegao.Izlazi. Ulaze Helena i dva francuska plemia1. PLEMI: Pomoz Bog vam, dina gospo.HELENA: Gospo, moj je gospodar otiao, zauvijek otiao.2. PLEMI: Ne govorite tako.KNEGINJA: Malo strpljenja, dijete. Molim, gospodo osjetih ve toliko hirovitih uboda to nam ih bol i radost znadu zadati da prva, nagla pojava ni jednog uiniti me nee slabom enom. Molim vas, gdje mi je sin?2. PLEMI: On je,gospo, u slubi firentinskog vojvode. Tamo ga vidjesmo, od tamo dolazimo, i nakon to na dvoru obavimo neki prijeki posao, opet emo tamo.HELENA: Pismo proitajte, gospo; ovdje mi je putovnica da mogu slobodno u svijet: ita Kad mi na prst uspije nataknuti prsten, koji se nikad ne skida, i pokazati mi dijete, to je plod tvog tijela, a ja da sam mu otac, tada me muem nazovi; ali u takvom "tada" ja piem "nikada". Ovo je strana osuda.KNEGINJA: Jeste li vi,gospodo, donijeli to pismo?1. PLEMI: Da, gospo, i zbog sadraja nama je ao naeg truda.Sve je dobro to se dobro svriEGINJA: Molim te, mlada gospo, da vedrije gleda! Prisvoji li ti sve patnje za se liava mene moga dijela. On je bio moj sin, al ispirem mu ime iz krvi svoje; ti si mi jedinica. Prema Firenci krenuo je, dakle?. PLEMI: Da, gospo.EGINJA: Da bi bio vojnik?. PLEMI: To mu je dina namjera; i vjerujte, obasut e ga vojvoda svim astima to mu u takvoj zgodi prilie.EGINJA: I vi se sada tamo vraate?. PLEMI: Da, gospo, najkrilatijom brzinom.HELENA ita: Dok ne budem bez ene, neu imati nitau Francuskoj. O, gorke rijei!EGINJA: Tako tu pie?ELENA: Tako, gospo.1. PLEMI: Moda je to tek drskost ruke, koju njegovo srce ne odobrava. Nita u Francuskoj, dok ima enu!EGINJA: Niega ovdje nema to je za njega previe dobro, osim nje, a ona zasluuje gospara, kojeg dvadeset bi momaka tako neuljudnih sluilo i nju, danonono, zvalo gospodaricom. Je li tko bio s njim? PLEMI: Jedino sluga,i jedan gospar, kog znam po vienju.KNEGINJA: Da nije to Parolles?1. PLEMI: Jeste, gospo, on je.KNEGINJA: ovjek pun ljaga i zloe. Moj sin podrijetlom dobru svoju narav kvari pod utjecajem njegovim.1. PLEMI: Doista, gospo,taj ovjek ima odve onog, ime uva i dalje eg ve mnogo ima.KNEGINJA: Gospodo, dobro ste mi doli. Ja u vas zamoliti da kaete mom sinu, kad vidite ga, da ne moe nikad maem osvojit izgubljenu ast; ostalo, napismeno ete ponijeti.2. PLEMI: Mi sluimo vam, gospo, u toj stvariko i u drugim vrijednim poslovima.KNEGINJA: Ne, sve dok gostoprimstvom uslunost ne uzvratim. Izvolite sa mnom.Izlaze Kneginja i plemiiHELENA: "Dok ne budem bez ene, neu imati nita u Francuskoj." U Francuskoj nita dok ima enu! Imati je nee, Rossillione, ne u Francuskoj, i tada opet e imat sve! O jadnice, zar te to ja iz tvoje tjeram zemlje, izlaem tvoje meko putne udove surovostima nepotedna rata? Zar ja te tjeram s raskalaena dvora, gdje strijeljahu te samo lijepe oi, da bude meta aavih muketa? Olovni skorotee, to na estokoj jaitebrzini paljbe, krivom cilju hitajte; o, razdirite zrak to iza vas se spaja i pjeva od tog razdiranja nemojte dirati moga gospodara. Tkogod puca u njega, ja ga postavih za metu; tkogod juria na te istaknute grudi, ja sam hulja to ih je izloila; i premda ga ne ubih, ja sam uzrok to mu smrt bjee tako dosuena. Bolje da sretoh krvoedna lava to urlie u otrim verigama gladi; bolje da svi me jadi, to ih znade priroda, spopadnu odjednom. Ne, ne, vrati se kui, Rossillione, odande gdje ast ti kroz opasnost moe zaradit samo oiljke, a esto gubi sve; ja u otii, jer te boravak moj ovdje tamo zadrava. Pa zar da dalje ostajem i tako inim? Ne, ne, makar zrak iz raja svjeinu davo ovoj kui, sami aneli u njoj gazdovali. Odlazim, suutni glasi da ti dojave moj bijeg i utjee ti uho. O ugasni, dane, i doi, noi. Kad tvoj padne pokrov, ja u se iskrasti, ko bijedni lopov.Trei prizorFirenca. Fanfare. Ulaze firentinski Vojvoda, Bertram, bubnjar i trubai, vojnici,ParollesVOJVODA: Ti konjice si nae zapovjednik i mi, u nadi velikoj, sad polaemo svo povjerenje u tvoj uspjeh.BERTRAM: Gospod aru, prevelik to je teret mojoj snazi; Al mi emo se trudit da ga nosimo do krajnjih granica opasnosti.VOJVODA: Poi, i neka srea plee na tvom sjajnom pobjednom ljemu ko sklona ljubaznica!BERTRAM: Jo danas, Marse veliki, se stavljam u tvoje redove; i samo daj da budem kakav bih htio biti: dat u dokaz brzi da volim bubanj tvoj, a ljubav mrzim.etvrti prizorRossillion. Kneev dvor. Ulaze Kneginja i DvorskiKNEGINJA: Jao, i vi ste njeno pismo uzeli? Zar niste mogli znati da e ona postupiti onako kako je postupila, alju mi pismo? itajte ga opet.DVORSKita: Postah hodoasnica svetog Jakovai odoh tamo. Moja preuzetna ljubav toliko zgrijeila je da bosonoga sad gazim hladno tlo da svetakim bih zavjetom svoje grijehe iskupila. Piite, piite, iz rata krvavog i kletog, da se moj gospodar dragi, va dragi sin, im prije moe vratit. Nek mirno uiva va blagoslov u domu, dok iz daleka ja u ime njegovo s gorljivim arom blagoslivljati. Nek muka natjera ga da mi oprosti: ja, njegova Junona ljubomorna, udaljih ga od dvorskih prijatelja da s neprijateljima on ivi ratnim,gdje, kao psi, opasnosti i smrt vuku se za petama junatva. Ta on je odve dobar, odve lijep za mene i za smrt. I stoga hrlim da ga oslobodim, i sama smrt da grlim, udaljih ga od dvorskih prijatelja da s neprijateljima on ivi ratnim, gdje, kao psi, opasnosti i smrt vuku se za petama junatva. Ta on je odve dobar, odve lijep za mene i za smrt. I stoga hrlim da ga oslobodim, i sama smrt da grlim.EGINJA: Ah, kako otri alci su u njenim najblaim rijeima! Rinaldo, nikad vam nije manjkalo toliko razbora ko kada ste je pustili da ode. Da ja govorih s njome, mogla sam promijenit njene nakane, a ona je to ovim sprijeila.DVORSKI: Oprostite mi, gospo!Da ovo sino donijeh, mogli bi je dostii moda; ipak ona pie da bi uzalud bila potjera.KNEGINJA: O, koji toaneo moe blagoslovit tako nevrijednog mua? Nee cvast mu cvijee do ako molitve joj, koje nebo uiva sluati, a voli ispuniti, ne spase ga od gnjeva pravde najvee! Piite, piite, Rinaldo, tome muu nevrijednom svoje ene. Nek vam svaka rije bude teka od vrline njene koju on vagnu odve lakom; moju najdublju alost otro mu poruite premda je on samo tako malo osjea.Poaljite najpodesnijega teklia. On e se vratiti moda, uvi da je otila, i ona, nadam se, kad sve to sazna opet e amo pohrliti, voena ljubavlju istom. Razabrat nisam kadra koje mi je od njih dvoje milije, da pravim razliku. Tog teklia namakni. Starost je slabost; bol mi srce gnjei i hoe suze; alost hoe rijei.Peti prizoruje se udaljena truba. Ulaze firentinska udovica, njena ki Dijana, zatim Marijana i drugi graaniUDOVICA: Hajde, pouri; jer ako se zaista ve pribliavaju gradu, neemo uspjeti nita vidjeti.DIJANA: Kau da se onaj francuski knez veoma asno ponio na bojnom polju.UDOVICA: Javljaju da je zarobio njihovog najvieg zapovjednika, i da je vlastitom rukom oborio vojvodina brata. uje se truba Ah, uzalud smo se trudili; otili su u suprotnom smjeru. Sluajte! uje se po njihovim trubama.MARIJANA: Hajde, vratimo se mi opet i zadovoljimo se onim to se pripovijeda. uj, Dijana, uvaj se ti tog francuskog grofa; ast djevojke je njeno ime, i nema nasljedstva bogatog ko to je potenje.UDOVICA: Ispriala sam susjedi kako te je salijetao onaj gospodin, njegov pratilac.MARIJANA: Znam j a tog nitkova, obj esilo ga dabogda! To j e neki Parolles; prljavi meetar, kad takve stvari predlae u ime mladog grofa. uvaj ih se, Dijana: njihova obeanja, nagovaranja, zakletve, akovi panje, i sve te klopke pohote, nisu onakve kakvim se kazuju; mnoga se djeva dala od njih zavesti; a nevolja je, to rijrrjer koji se tako grozno oituje u propasti djevianstva, unato jverrru ne obeshrabruje nasljedovanje, nego se i druge upecaju na jepljive granice koje na njih vrebaju. Nadam se da ti ne trebam vie davati savjete, nego da e te tvoja vlastita krepost drati gdje jesi, ma i ne bilo u svemu tome nikakve druge vidljive opasnosti do gubitka ednosti.JANA: Za mene se ne trebate bojati.Ulazi HelenaJDOVICA: Nadam se. Gle, dolazi neka hodoasnica. Znam da e u mojoj kui odsjesti; jedna drugu alje k meni. Ba u je itati. Pomoz bog, hodoasnice! Kamo ste krenuli?ELENA: Do Svetoga Jakova od Compostelle. Molim vas, gdje odsjedaju putnici?DOVICA: Kod Svetog Franje, pokraj gradskih vrata."ELENA: Jesam li na dobrom putu?OVICA: Bome, jeste.uje se mariranje izdalekauj! Dolaze ovuda. Ako priekate, hodoasnice sveta, samo malo da vojska proe, odvest u vas sama do vaeg prenoita; to vie jer mislim da vau domaicu poznam kao sebe.ELENA: Da niste to vi?DOVICA: Ako nita protiv nemate, hodoasnice.HELENA: Zahvaljujemi stojim vam na raspolaganju.UDOVICA: Vi dolazite, rekla bih, iz Francuske?HELENA: Tako je.UDOVICA: Ovdje ete vidjeti zemljaka koji se veoma istaknuo u ratu.HELENA: A kako mu je ime, molim vas?DIJANA: Knez od Rossilliona. Znate li ga?HELENA: Samo po uvenju: o njemu lijepo zbore; al lice mu ne poznam.DIJANA: Kakav je da je,ovdje je sjajno primljen. Iskrao se, kau, iz Francuske, jer kralj ga oeni protiv njegove volje. Sto mislite, je 1 tako?HELENA: Dakako, ista istina; tu gospu znadem.DIJANA: Neki gospodin koji slui knezu govori o njoj samo najgore.HELENA: Kako se zove?DIJANA: Monsieur Parolles.HELENA: O, vjerujem, ko i on,kad je posrijedi pohvala il vrijednost slavnog kneza, da je ona odve nitavna da joj ime ponavljamo; sva njena zasluga je ouvana krepost; a u to ne uh da bi itko sumnjao.nlJANA: Jadne li gospe! Kako teko ropstvo, udati se za mua kom je mrska!TjDOVICA: Tom dobrom stvoru, gdje god bila, jamano tegoba je u srcu. Ova mlada djevojka zlo bi joj mogla nanijeti, da hoe.fjELENA: Kako to mislite? Zar zaljubljeni knez s nezakonitom namjerom je snubi?UDOVICA: O, i te kako. Koristi se svime to god u takvoj pronji prevariti moe ast djevojaku; al za takvog ona naoruana je, i dobro se uva poteno branei potenje.MARIJANA: Bog nasod onog drugoga ouvao!Bubanj i zastave. Ulaze Bertram, Parolles i cijela vojskaUDOVICA: Gle, evo, dolaze.To je Antonio, najstariji vojvodin sin; Ovo je Escalus.HELENA: A tko je Francuz?DIJANA: Onaj onaj s perjanicom; naoiti momak. Da voli svoju enu i da je poteniji bio bi bolji jo! Zar nije zgodan gospar?HELENA: Meni se svia.DUANA: teta, nije astan.A eno tamo istog onog nitkova to ga na neprilina mjesta vodi. Da sam mu ena ja, otrovala bih tog podlog gada.Komedije HELENA: Koji je on?DIJANA: Onajmajmun sa maramama. Zato se natmurio?HELENA: Moda je nastradao u bitci.PAROLLES: Da izgubimo bubanj! Tako neto!Zaista ga neto grozno dere. Gledaj, primijetioMARIJANA: nas je.UDOVICA: MARIJANA:Odnio te vrag!Tebe i tvoje svodniko klanjanje! Izlaze Bertram, Parolles i vojskaUDOVICA: Vojska je prola. Hajd, hodoasnice, ja u te odvest gdje e noiti; ve ima petest pokajnika zakletih to su se Svetom Jakovu zaputili, u mojoj kui.HELENA: Ponizno zahvaljujem.Ako bi ovoj gospodi i ovoj dobroj djevi bilo po volji s nama veerati, zahvalna bih bila da mi budu gosti; a da se oduim jo vie, ja u djevojci mladoj dati neke savjete to vrijede panje.OBJE: Ljubaznost vau prihvaamo.Sesti prizorj PLEMI: Ne, ne, dragi moj gospodine, na kunju ga stavite; nek bude onako kako sam hoe.Firentinski logor. Ulaze Bertram i dva francuska plemia2. PLEMI: Ne otkrije li vae gospodstvo da je ona kukavica, moete mi zauvijek uskratit potovanje.1. PLEMI: ivota mi, gospodine, to je samo prazni mjehur. BERTRAM: Zar mislite da sam se toliko u njemu prevario?1. PLEMI: Vjerujte mi, gospodine, po mom osobnom i izravnom iskustvu, bez ikakve zlobe, da govorim o njemu kao da mije roak, on je daleko poznata kukavica, neogranieni i beskrajni laac, to svakog sata kri poneko obeanje, i ne posjeduje ni jedno jedino svojstvo to bi bilo vrijedno podrke vaega gospodstva.2. PLEMI: Neophodno je da ga upoznate; da vas on, dok se vi u kakvom krupnom i povjerljivom poslu pretjerano oslanjate na valjanost koje on nema, ne iznevjeri u najveoj opasnosti.BERTRAM: Kad bih barem znao na kakvom posebnom zadatku da ga iskuam.PLEMI: Nita bolje, nego da ga pustite da spaava svoj bubanj; uli ste kako se samouvjereno hvasta da to moe izvriti.1. FPLEMI: Ja u ga iznenada, s etom Firentinaca, zarobiti; Uzet u momke za koje sam sigurna da ih ne raspoznaje od nePnjatelja. Mi emo ga sputati i staviti mu povez na oi tako da ne ttl02e pomisliti drugo nego da ga vodimo u protivniki tabor, dok a mi budemo vukli u vlastite atore. Neka samo vae gospodstvo Prisustvuje njegovu ispitivanju; ako se on ne bude, kad mu sePAROLLES: Mogao se spasiti.BERTRAM: Mogao se, ali sad se ne moe.PAROLLES: Moe se i mora spasiti. Kad ne bi bilo tako da434da vas izda i da protiv vas izbrblja sve obavijesti koje znade, a sve t0 stavljajui duu na boansku kocku zakletve, nemojte se vie nikaj pouzdati u moj sud o emu bilo.2. PLEMI: O, za ljubav smijeha, dajte neka pribavlja ta bubanj; on tvrdi da za to ima nekakav strateki plan. Dok vae gospodstvo ovo ne dovede uspjeno do kraja, i ne vidi u kakvu e se kovinu rastaliti taj krivotvoreni grumen zlatne rudae, i ne budete li ga sami izbubali ko bubanj, vaa se naklonost nee otkloniti. Evo ga, dolazi.Ulazi Parolles1. PLEMI: O, za ljubav smijeha, ne spreavajte njegovu astoljubnu nakanu; kako god zna i moe, nek spasi taj bubanj.BERTRAM: to veli, monsieur! Taj bubanj ti je zapeo kao kost u grlu i ne da ti mira.2. PLEMI: Ma, kuga ga ubila! Manite ga! To je samo bubanj.PAROLLES: Samo bubanj! Zar je to samo bubanj? Bubanj tako izgubljen! Zapovjednitvo je bilo na visini: da naa konjica juria na vlastite pobonice i razbija redove naih vojnika!2. PLEMI: Ne moemo zbog toga okrivljavati zapovijedanje bitkom; bila je to ratna nesrea, koju ni sam Cezar ne bi bio mogao sprijeiti, da je ondje zapovijedao.BERTRAM: Pa, ne smijemo pretjerano osuivati svoju sreu; malo smo se osramotili izgubivi taj bubanj, ali to se sad ne da spasiti.zasluge u slubi rijetko pripisuju pravom, istinskom izvoau, smSa0 ia tai bubanj, pa i neke druge, ili hic jacet.ggRTPvAM: Pa to, ako ima petlje, samo naprijed, monsieurl dri da tvoja lukavost u ratnim varkama moe opet vratiti taj alat asti onamo odakle je potekao, budi irokogrudan u poduzetnosti i daj se na to; ja u znati da cijenim pokuaj izvanrednog pothvata; to prije ga izvedi; sam vojvoda e o tome govoriti, a pruit e ti i sve ono to prilii njegovoj veliini, do posljednjeg slovca tvoje valjanosti.PAROLLES: Tako mi vojnike desnice, prihvaam se toga.BERTRAM: Al ne smije sad zadrijemat u toj odluci.PAROLLES: Jo veeras u se time pozabaviti; smjesta u razmotriti svoje alternative, usredotoiti hrabrost na onu koju izaberem, i baciti se na smrtonosne pripreme; oekujte da ete do ponoi uti daljnje vijesti od mene.BERTRAM: Da li da se usudim da njegovu visost obavijestim, da si se dao na taj pothvat?PAROLLES: Ne znam hou li uspjeti, gospodaru, al zaklinjem se da u pokuati.BERTRAM: Znam da si junak; i sve do granica tvojih vojnikih sposobnosti, mogu za tebe staviti ruku u vatru. Zbogom, i sretno.PAROLLES: Ne volim mnogo rijei.Izlazi PLEMI: Ne vie no to riba voli vodu. Zar nije to udan ovjek, moj gospodine, koji se naizgled tako samopouzdano Prihvaa posla, za koji zna da se ne da obaviti; na to samoga sebe suuje, i radije drsko doputa da bude osuen nego da djelo obavi.2. PLEMI: Vi ga ne poznate, gospodine, kao mi; nema sumnje da se taj uvlai ovjeku u naklonost i da tjedan dana moe izbjei raskrinkavanju, ali kad ga jednom prozrete, onda ga znate zauvijek.BERTAM: Ali zar zbilja mislite da nee provesti u djelo nita od ovoga, na to se tako ozbiljno obvezao?1. PLEMI: Ni koliko je crno pod noktom; ali vratit e se s izmiljotinama i zapljusnuti vas s dvijetri vjerojatne lai; ali mi smo ga gotovo ve stjerali u klopku; noas ete vidjet njegov pad; jer zaista, nije vrijedan potovanja koje mu vae gospodstvo ukazuje.2. PLEMI: Mi emo se malo poigrati s liscem prije nego mu oderemo kou; iz jazbine ga je prvi izdimio stari gospar Lafew; kad ga se razdvoji od krzna u koje se odjenuo, onda ete nam tek rei kakvu ste sitnu zvjericu otkrili; to e se vidjeti ve ove noi.1. PLEMI: Moram sad poi da granice namaem ljepilom. Uhvatit e se ptiica.BERTRAM: Va brat nek poe sa mnom.1. PLEMI: Kako god vae gospodstvo hoe. Ostavljam vas.IzlaziBERTRAM: A sad u vas do one odvest kue i curu vam pokazat o kojoj govorih.2. PLEMI: Al rekli ste da ona je potena.BERTRAM: To joj je mana jedina. Govorih s njom tek jednom, vidjeh da je neobino hladna, al poslah joj po istom ovom gizdelinu kojem smo sad na repu, znake panje i pisma, koja ona sva je vratila; to sve je to uinih. Lijepo to je stvorenje. Hoete li poi do nje?436Sve je dobro to se dobro svri2 pLEMI: Od srca rado, moj gospodine.Sedmi prizorFirenca. Udoviina kua. Ulaze Helena i UdovicaHELENA: Ako vi sumnjate jo da sam ja ta ena ne znam kako da vas vie uvjerim, no tlo da izgubim po kojem hodam.UDOVICA: Prem poloajem nisko padoh, ja sam od dobra roda, ne znam takve poslove, i ne bih glas svoj stavila na kocku neasnim inom.HELENA: I ne traim to od vas.Vjerujte prvo da je knez moj mu i to vam rekoh ko zakletu tajnu da istina je od rijei do rijei; neete tad pogrijeit date li mi ljubaznu pomo koju od vas zajmim.UDOVICA: Trebala bih vam vjerovati jer ste pokazali ve ono to potvruje da vam je sudba uvelike sklona.HELENA: Uzmite kesu zlata; da njom platim vau dosadanju prijateljsku pomo, koju u platit i preplatit opet kad dobijem je. Knez vam snubi ker, ljepotu njenu bludno opsjeo je, odluiv da je osvoji; i nek ona napokon pristane, a mi emo je uputit kako da to najbolje otrpi. Njegova nasilna krv nee nita zanijekati to ona bude traila;ni prsten to ga nosi knez i to se nasljeuje u kui od sina na sina ve etri ili pet im pokoljenja otkako ga je prvi otac nosio. Taj prsten dri u velikoj cijeni, ali u tatom aru, strast da svoju kupi ni to mu se nee initi preskupim koliko god se poslije kajao.UDOVICA: Sad do dna vidim vae nakane.HELENA: Tad vidite i da su zakonite. I nita drugo, no da vaa ki, prije no naizgled bude osvojena, zaeli onaj prsten; ugovori sastanak i naposljetku mene poalje da ispunim to vrijeme; dok e ona kreposno biti nenazona. Kasnije, za njenu udaju u tri tisue kruna dodati onom to sam vam ve dala.UDOVICA: Popustila sam. Dajte mojoj keri upute kako da se trudi da bi vrijeme i mjesto ispali u skladu s tom zakonitom zamkom. Svake noi on dolazi sa svakojakom glazbom i pjesmicama skladanim da slave nevrijednost njenu; ne koristi nita to karamo ga s prozora, jer on je ustrajan kao da mu ivot o tom ovisi.HELENA: Pa onda, noas na plan okuajmo; ako nam uspije, izvest emo, znai, zlu namjeru na zakoniti nain, a dobro htijenje svrit inom zakonitim, gdje zgrijeit nee nitko, premda grijeh ebiti.Al prijeimo na djelo.Sve je dobro to se dobro svriI etvrti inPrvi prizorKraj firentinskog tabora. Prvi francuski plemi s petest vojnika u zasjedi1. PLEMI: On ne moe proi drugim putem nego kraj ovog ugla ivice. Kad ga napadnete, govorite kakvim god groznim jezikom hoete; nije vano ako ni sami nita ne shvaate; moramo se pretvarati da nitko ne razumije ni jedne njegove rijei, osim nekog meu nama, kojeg emo proglasiti tumaem.1. VOJNIK: Dopustite, dobri kapetane, da budem tuma.1. PLEMI: Ti se s njim ne pozna? Nee ti prepoznati glas?1. VOJNIK: Nee, gospodine, jamim vam.1. PLEMI: A znade li kakav mima od jezika, kojim e nam odgovarati?1. VOJNIK: Istim onim kojim vi meni budete govorili.1 PLEMI: On mora misliti da smo nekakva eta stranaca, neprijateljskih plaenika. Meutim, on natuca poneto od svih susjednih jezika; stoga se svaki od nas mora osloniti na vlastitu "lastu, makar i ne znali to jedan drugom govorimo; da bi se Pretvarali da se razumijemo, dovoljno je dobro znati to hoemo 7 dostaje nam jezik avke: tko dovoljno brblja dovoljno je dobar. Sto se tebe tie, prevodioe, ti mora biti veoma prepreden. Ali nej! sakrijmo se. Evo, on dolazi da potrati dva sata na spavanju, pa da se onda vrati i zaklinje se na lai koje je smislio.Ulazi ParollesPAROLLES: Deset sati. U ova tri sata imam dovoljno vremena da se vratim kui. to u rei da sam napravio? Mora biti veoma vjerodostojna izmiljotina, da me izvue. Stali su me istjerivati na istac, i sramota je ovih dana preesto kucala na moja vrata. Vidim da mi je jezik bezglavo smion, ali moje srce drhti od straha pred Marsom i njegovim slubenicima, i ne usuuje se povesti za izjavama jezika.1. PLEMI: Ovo je prva istina za koju tvoj vlastiti jezik snosi krivnju.PAROLLES: Koji me je vrag natjerao da se prihvatim spaavanja tog bubnja, kada dobro znam da se to ne moe izvriti, i da uope tako to i ne namjeravam? Moram sebi zadati nekakve rane, i rei da sam ih zaradio na ovom pothvatu; a opet, neznatne rane nee biti uvjerljive. Rei e mi: "Zar si se tako lako izvukao?" A velike si ne usuujem zadati; i eto ti ga na, gdje je onda dokaz? Jezie, moram te staviti u usta kakvoj piljarici, a sebi kupit drugi, kakvog nijemog ivineta, ako me ti bude ubrbljavao u ovolike opasnosti.1. PLEMI: Je li mogue da on znade to je a da to ipak jest?PAROLLES: Kad bi bar za tu svrhu koristilo da poderem odjeu ili da prelomim svoj panjolski ma.1. PLEMI: A, neemo te pustiti da se izvue tako jeftino.PAROLLES: Ili bar da bradu obrijem, pa kaem da je to bilo zbog ratne varke.1. PLEMI: To nee proi.PAROLLES: Da utopim odjeu, pa kaem da su me opljakali do gola.PLEMI: Jedva da e ti i to koristiti.OLLES: Makar zaprisegnuo da sam skoio s prozora najvie le PLEMI: Koliko duboko?AROLLES. Trideset seanja.PLEMI: Prisegnuo ti s tri najvee prisege, nee nai nikog u to povjeruje.AROLLES: Kad bih bar naao kakav god neprijateljski bubanj; eo bih se da sam ga ja zarobio.. PLEMI: Brzo e jednog od njih uti.IOLLES: E, kad bi neki neprijateljski bubanj Znak za uzbunuPLEMI: Tropa mnogoguzus, kargo, kargo, kargo. Svi. argo, kargo, kargo, tarapanda par furbo, farbo.Hvataju gaAROLLES: Nudim otkupninu, nudim otkupninu Vezuju mu i Ne vezujte mi oi.UMA: Guzos tromazgovskij, ruskos.OLLES: Prepoznajem da ste moskovska pukovnija i da u ovdje izgubiti ivot zbog nedostatka jezika. Ako meu vama ima neki Nijemac, Danac, Nizozemac, Talijan ili Francuz, neka govori, a ja u ustanovit kojim emo jezikom otkraviti firentinski.TUMA: Ruskos folirandos. Ja te razumijem i znademgovoriti tvojim jezikom. Sereliblento. Gospodine,uzdaj se u svoju vjeru, jer sedamnaest bodea ti je u grudi upereno.PAROLLES: OlTUMA: O moliti, moliti, i samo moliti! Multo rebambia o mulce.1. PLEMI: Mlatislamos mulos voliporko.TUMA: General se za sada zadovoljio da te potedi, i ovako vezanih oiju da te sa sobom povede i da te ispita. Ti moda znade rei mu neto, im da spasi ivotPAROLLES: O dajte mi da ivim, sve u tajne tabora naeg otkrit, brojno stanje, planove nae; sve, rei u vam stvari da e te se i sami zauditi.TUMA: Al hoe li govorit vjerodostojno?PAROLLES: Ne govorim li tako, neka budem proklet.TUMA: Akordo finta. Hajde, poi, odobrili su ti malo vremena.Izlazi Parolles pod straom1. PLEMI: Javi knezu rossillionskom i mom bratu da smo uhvatili naeg fazana, i da emo ga drat pod kukuljicom, sve dok oni ne jave se nama.2. VOJNIK: Hou, kapetane.1. PLEMI: On e nas sve izdat nama samima:izvijesti i o tome.2. VOJNIK: Jasno, gospodine.1. PLEMI: Do tada u ga uvati u mraku, zakljuana na sigurnu mjestu.Drugi prizorFirenca. Udoviina kua. Ulaze Bertram i djevojka po imenu DijanaBERTRAM: ujem da ti je ime Fontvbella.DIJANA: Ne, tovani gospodine, Dijana.BERTRAM: Nazvana boicom, ti vie si no vrijedna tog imena! Al, divni stvore, zar u tvome lijepome liku ljubav nema mjesta? Ne blista ti u duhu vatra mladosti djevojka nisi nego spomenik. Kakva si sada, takvom moe biti tek kada umre; jer si hladna, stroga; a sad bi morala ko tvoja majka biti kad zaela je tako slatku ker.DIJANA: Bila je tad potena.BERTRAM: Pa i ti e biti.DIJANA: Ne. Moja majka vrila je samo dunost, gospodine, i to onu koju vi dugujete eni vlastitoj.BERTRAM: Dosta o tome! Ne suprotstavljaj se zavjetu mojem; prisiljen sam bio oenit nju, ali ja tebe volim pod prinudom slatkom same ljubavi, i vjeno ti e imati sva prava na moju slubu.DIJANA: Da, vi sluite nas takodok sluimo mi vama; ali kada oberete nam rue, ostavljate golo trnje na nama da se njime bodemo, golotinji se naoj rugajui.BERTRAM: Pa zar se nisam dosta zaklinjao!DIJANA: Zakletve mnoge istinu ne ine, ve jedna jedina i jednostavna kojom se zakune istinito. Ne kunemo se onim to nam nije sveto, ve prizivamo najvieg svjedoka; pa onda, molim, reci: ako li se ja zakunem bojom velikom milou da te veoma volim, zar e vjerovati prisegama mojim, kad te volim grijeno? Tvrdim li da Ga tujem, nije dobro da prisiem na Njega da u raditi protiv Njega. Stog su tvoje zakletve samo rijei; jadna pogodba i niim zajamena, bar po mom miljenju.BERTRAM: Promijeni ga, promijeni. Nemoj biti svetaki okrutna; ta, ljubav je sveta; estitost moja ne zna prijevarnosti kojom optuuje mukarce. Vie ne oklijevaj, ve sebe predaj mojim eljama bolnim, da bi ozdravile. Ti reci da si moja, i kao to poe, vjeno e ustrajati moja ljubav.DIJANA: Vidim, mukarci zaplesti nas znadu u takve zamke, da nas upropaste. Dajte mi ovaj prsten.BERTRAM: Ja u ti ga, draga, posuditi; u mojoj moi nije da ti ga dadnem.DIJANA: Neete gospodine?BERTRAM: Ta svetinja to naoj kui pripada od mnogih predaka je batinjena i najvea sramota bi na svijetu bila da ja je izgubim.DIJANA: ast mojatakav je prsten. ednost mi je dragulj u naoj kui, batinjen od predaka, i najvea sramota bi na svijetu bila da ja je izgubim. Ovako vlastita tvoja mudrost dovela je viteku ast u moju obranu a protiv vaeg nevaljalog napada.BERTRAM: Evo ti prsten; neka moja kua ast moja, da, i ivot budu tvoji i sada moe sa mnom zapovijedati.DIJANA: U pono zakucaj na prozor moje sobe; ja u se pobrinut da majka ne uje. A zahtijevam od tebe da se zarekne da, kada osvoji moj djevianski leaj, ostane samo sat, ni rije ne prozbori. Razlozi moji veoma su jaki i saznat e ih onda kada opet dobije ovaj prsten. A u noi na tvoj u prst nataknut drugi prsten, da, kad se dogodi to vrijeme bude htjelo,oznai za budunost nae prolo djelo. Do tada zbogom, a tad, ne iznevjeri! Ti dobio si enu, premda time, znadem, da to i budem, nemam vie nade.BERTRAM: Dobivi tebe, stekao sam nebo na zemlji!IzlaziDIJANA: elim ti da poivi tako dugo da zahvali i nebu a i meni. Na kraju moda hoe. Moja majka rekla je tono kako e me snubiti, ko da mu je u srcu boravila. Svi ljudi, kae ona, zaklinju se slino. Obeao je da e me oeniti kad umre ena njegova, i stoga tek pokopana ja u s njime lei. Kada su Francuzi tako pokvareni, tko god to hoe nek se samo eni, a ja u ivjet i mrijet ko djevojka. Ipak, pod ovom krinkom, ja ne drimgrijenim prevariti nekog i uinit smijenim tko hoe nepoteno postupit sa enom.Trei prizorFirentinski tabor. Ulaze dva francuska plemia, s dvatri vojnika1. PLEMI: Zar mu nisi dao pismo njegove majke?2. PLEMI: Izruio sam mu ga prije jednog sata; ima neto u pismu to mu je zapeklo narav, jer se, poto ga je proitao, gotovo preobrazio u drugog ovjeka.1. PLEMI: Na njega padaju mnoge zasluene optube, to je odbacio tako dobru suprugu i tako umilnu gospu.2. PLEMI: Posebno je izazvao trajno nezadovoljstvo kralja, koji je ak glazbalo svoje dareljivosti ugodio da bi mu sreu pjevao. Rei u ti jednu stvar, ali da je dri za se i po cijenu ivota.1. PLEMI: Kad je izgovori, ve e biti mrtva, a ja u joj sluiti ko grob.2. PLEMI: Ovdje je u Firenci zaveo jednu mladu plemkinju, koja je na veoma kreposnu glasu, i ba noas on razdrauje svoju lovaku strast vonj em njene asti; poklonio joj je svoj spomenprsten, i misli da je time uspio u toj pokvarenoj trgovini.1. PLEMI: O, da Bog ugui bunu naeg mesa! Ovakvi kakvi jesmo, to smo!2. PLEMI: U svemu, vlastiti izdajnici. I kao to si uvijek vidio da biva na svim izdajnicima: sami sebe otkrivaju sve dok ih ne stigne uasni svretak; tako i on, to ovim inom kuje zavjeru protiv vlastite plemenitosti, svojim e postupcima samoga sebe prokazati.1. PLEMI: Zar nije znak bojega prokletstva ba to, to sami rastrubljujemo svoje prijestupnike namjere? Znai da nam on veeras nee praviti drutvo?2. PLEMI: Nee, do poslije ponoi, jer se u taj sat obrekao.1. PLEMI: To vrijeme brzo dolazi. Bilo bi mi drago da sam vidi kako emo njegovog kompanjona anatomski tranirati, pa da prema tome moe odmjeriti svoju prosudbu, kojom je inae tako elegantno uokvirio ovaj lani dragulj.2. PLEMI: Neemo se s njime petljati, dok knez ne doe; kneeva nazonost mora biti bi, kojim emo ga ibati.1. PLEMI: U meuvremenu, to si uo o ovome ratu?2. PLEMI: ujem da se vode pregovori o miru.1. PLEMI: Ne, ve je sklopljen mir, uvjeravam te.2. PLEMI: Sto e onda knez rossillionski? Hoe li putovati dalje ili e se vratit u Francusku?1. PLEMI: Primjeujem po ovom pitanju, da se ti s njime ne slae ba u svemu.2. PLEMI: Oslobodi Boe! Tada bih i ja djelomino odgovarao za njegovo djelo.1. PLEMI: Zna li, da mu je ena prije nekih dva mjeseca pobjegla od kue. Namjerila je da hodoasti do Svetog Jakova od Compostelle, a taj je poboni pothvat i izvrila s najstroom bogobojaznou. Dok je tamo boravila, njena je njena narav postala rtvom bola; ukratko, s posljednjim svojim uzdahom je i izdahnula, pa sada pjeva na nebu.2. PLEMI: Po emu se sve to znade?1. PLEMI: Najvei dio po vlastitim joj pismima, to istinito prikazuje njenu priu sve do trenutka smrti. A njenu smrt, koju nam ona sama dakako nije mogla ispripovijediti, vjerodostojno je posvjedoio tamonji sveenik.2. PLEMI: Je li knez o tome obavijeten?1. PLEMI: Jest, a uo je i pojedinosti, toku po toku, koje u potpunosti potvruju istinitost vijesti.2. PLEMI: Od srca mi je ao, to e to njemu biti drago.1. PLEMI: Koliko li se samo katkada trudimo da naemo utjehu u naim gubicima!2. PLEMI: A u drugim sluajevima, sami se potrudimo da utopimo dobitak u suzama! Obilna priznanja, koja je ovdje zasluio hrabrou, suoit e se kod kue s jednako obilnom sramotom.1. PLEMI: Mrea je naega ivota spletena od mijeana tkiva, dobrog i ravog zajedno; mogli bi se gorditi vrlinama da ih ne ibaju nai nedostaci, i oajavati sa svojih zloina da ih nae vrline ne napajaju.Ulazi Glasnik Sto je? Gdje ti je gospodar?GLASNIK: Susreo je na ulici vojvodu, gospodine, i od njega se sveano oprostio: njegovo e gospodstvo sutra ujutro u Francusku. Vojvoda mu je milostivo dao preporuena pisma za kralja.2. PLEMI: Bit e mu nuna, iako jedva dovoljna, makar sadravala i vie nego to se moe preporuiti.Ulazi Bertram1. PLEMI: Za kraljevu ljutinu ne mogu biti dovoljno slatka. Evo njegova gospodara. to je, gospodine? Zar nije ve prola pono?BERTRAM: Veeras sam obavio esnaest poslova, od kojih bi za svaki trebalo mjesec dana. Da samem svoje uspjehe: oprostio sam se s vojvodom, pozdravio se s njegovim najbliima, sahranio sam enu, oplakao je, napisao gospoi majci pismo da se vraam, unajmio sam za se prijevoznike, a izmeu tih glavnih paketa zadataka, obavio sam mnogo lake potrebe; posljednja je bila i najvea, ali ta jo nije zavrila.2. PLEMI: Ako u tom poslu ima kakvih tekoa, a vi sutra ujutro odavde odlazite, onda to od vaeg gospodstva zahtijeva veliku urbu.BERTPvAM: Hou rei, posao nije zavren, jer se bojim da u kasnije o njemu jo uti. Ali hoemo li posluati taj razgovor izmeu Lude i Vojnika? Hajde, dovedite onaj lani uzor, koji me je obmanuo kao dvosmisleni prorok.2. PLEMI: Dovedite ga.Izlaze vojniciCijele noi sjedi okovan kladama, ta jadna kaiperna nitarija.BERTRAM: Neka. Njegove su pete to i zasluile, jer su se toliko dugo lano kitile vitekim ostrugama. Kako se dri?2. PLEMI: Ve rekoh vaemu gospodstvu: klade ga dre. Ali da vam odgovorim tako da am bude posve jasno: cmizdri kao slukinja koja je mlijeko prosula; ispovjedio se Morganu, za kojeg misli da je fratar, i to sve od poetka svoga pamenja upravo do ovog nevoljnog trenutka, koji ga je u klade